23

Filip JuriO Gradite, GraditeO Mare vel-Gamirek, VrbanjaE-mail: filajuric@gmail.com

Izvorni znanstveni rad UDK: 94(497)]:372.894(497.5)

Balkan u hrvatskim udbenicima povijesti za osnovnu kolu

lanak istrauje na koji se nain u hrvatskim osnovnokolskim udbenicima povijesti tretira pojam Balkan i odnos Hrvatske spram Balkana. Drugim rijeima, u fokusu ovog rada je status i funkcija Balkana u javnom i udbenikom diskursu, a ne prikaz povijesti balkanskih zemalja u udbenicima. U prvom dijelu rada izlau se teorijske osnove s naglaskom na proces izgradnje i uvrivanja balkanistikog diskursa uope, kao i na baratanje (negativnim) stereotipom Balkana u hrvatskom javnom govoru, osobito devedesetih godina. Takoer, problematizira se odnos aktualnih drutveno-politikih okolnosti kako prema javnom (medijskom) tako i prema udbenikom diskursu te se ukazuje na vezu izmeu politike stvarnosti i govora prisutnog u udbenicima. U drugom dijelu predstavljena je analiza udbenika povijesti za esti i sedmi razred osnovne kole, u razdoblju od 1992. do 2012. godine. Prvi obrauju temu osmanske prisutnosti u Europi, a drugi sadrajno ukljuuju razdoblje balkanskih ratova. Prema Mariji Todorovoj, ija je knjiga Imaginarni Balkan jedan od teo-rijskih temelja ovoga rada, balkanski stereotip je u najuoj vezi upravo sa osmanskim naslijeem s jedne i balkanskim ratovima s druge strane. Analiza upuuje na zakljuak o podudarnosti javnog i udbenikog diskursa u pogledu kulturnog i geopolitikog pozicioniranja Hrvatske. Ratnu i poslijeratnu retoriku bijega sa Balkana i povratka Europi nakon 2000. zamjenjuje retorika europskih integracija, iji je vaan element regionalna suradnja unutar, sada neutralnim imenom oznaene, Jugoistone Europe. U tom smislu, u udbenicima se mogu uoiti dva trenda. S jedne strane pojam Balkan nakon 2000. gotovo nestaje i biva zamijenjen terminom Jugoistona Europa. S druge strane, kad god se Balkan spominje, Hrvatska se u njega ne ubraja, nego se smjeta u njegovo susjedstvo.

Kljune rijei: Balkan, Hrvatska, Jugoistona Europa, udbenici povijesti

Uvod

Analiza hrvatskih udbenika povijesti za esti i sedmi razred osnovne kole treba pokazati na koji se nain u njima tretira pojam Balkan te kako je pritom pred-stavljen odnos Hrvatske spram Balkana. Rad se dakle ne bavi prikazom povijesti balkanskih zemalja u udbenicima, nego statusom i funkcijom Balkana u njima.

Povijest u nastavi

24

Kvalitativni aspekt analize bazira se na nekoliko osnovnih, meusobno povezanih pitanja. Analizom treba utvrditi unutar kojih nastavnih cjelina i jedinica se kori-sti pojam Balkan u udbenicima. U odgovoru na proireni oblik ovog openitog pitanja vidjet e se o kojim je konkretno narodima, dravama i podrujima rije kada se govori o Balkanu. U tom smislu, pokuat e se utvrditi i odnos Hrvatske spram Balkana, tj. smatra li se ona njegovim dijelom ili ne. Naposljetku, valja ustanoviti upotrebljava li se pojam Balkan u strogo geografskom ili i u kulturolokom smi-slu. Pri tome e se panja obratiti na eventualnu prisutnost elemenata balkanisti-kog diskursa, odnosno na pitanje je li Balkan kao kulturno-civilizacijska odrednica (negativno) vrijednosno obojen. Kao vanu metodoloku napomenu treba istaknuti da pri analizi udbenika u kvantitativnom smislu nisu koriteni precizni statistiki instrumenti, pa se stoga ne moe nita tvrditi o postotnom udjelu pojma Balkan i njegovih izvedenica u ukupnom fondu rijei svakog pojedinog udbenika. Takoer, sam broj stranica se ne moe uzeti za pouzdano mjerilo opsenosti udbenika, ba-rem kada je u pitanju usporedba izmeu udbenika prije i nakon 2000., budui da su oni iz 90-ih tekstom, odnosno podacima, osjetno bogatiji. Ipak, na temelju elementarnih brojanih pokazatelja mogu se izvui odreeni uopeni zakljuci o ue-stalosti pojavljivanja kako imenice Balkan, tako i svih rijei u ijem je ona korijenu. U prvome dijelu ovoga rada predstavljen je teorijski okvir, nuan za razumijevanje rezultata analize udbenika. U njemu su, prvenstveno na temelju zakljuaka Marije Todorove1, opisane geneza, struktura i karakteristike spomenutog balkanistikog diskursa. Takoer, u istom se dijelu rada problematizira baratanje negativnim ste-reotipom Balkana u procesu kulturno-civilizacijskog i geopolitikog (samo)pozici-oniranja Hrvatske, osobito devedesetih godina dvadesetog stoljea. Teorijski okvir zaokruen je razmatranjem viestrukih veza udbenika i nastave povijesti s jedne, i drutveno-politikih okolnosti s druge strane, odnosno veza izmeu javnog i udbe-nikog diskursa.

Balkanizam

Unatrag petnaestak godina, otkako je Marija Todorova objavila svoje, u strunim krugovima ve gotovo klasino dijelo Imagining the Balkans, intenzivirala se rasprava o znaenjima pojma Balkan, kontekstima kojima je odreena upotreba ovog poj-ma te o nizu implikacija koje ona podrazumijeva. U najveoj mjeri na popularnost ove teme, kao i na samu Todorovu, utjecao je rat u bivoj Jugoslaviji i potreba da ga se na najbolji mogui nain protumai.

U spomenutom djelu autorica konstatira kako izrazito negativne asocijacije koje pobuuje jedan u osnovi geografski termin svoje porijeklo vuku iz razdoblja oko i nakon Balkanskih ratova, kada se prvom redu kroz novinarske literarne forme

1 Maria Todorova, Imaginarni Balkan, prev. Dragana Starevi i Aleksandra Bajazetov-Vuen (Beograd: Biblioteka XX vek, 1999.).

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

25

etabliralo tumaenje divlje naravi ovog poluotoka2. Gotovo sveprisutnom postala je zapadnoeuropska (zapadnjaka) predodba o Balkanu kao buretu baruta, pro-storu obiljeenom primitivizmom, nasiljem, barbarstvom, brojnim antagonizmima i sukobima. Osim toga, za Todorovu se osobito poticajnom ini injenica da je takav diskurs o Balkanu, uvren na poetku 20. stoljea, postao dominantan i na njegovu kraju3, a sama imenica i sve njene izvedenice (balkansko, balkanizacija, balkanizi-rati) uvrijeila se kao sinonim zaostalog, destruktivnog, divljeg i kaotinog, kao pogrdna oznaka kojom se eli diskreditirati neka skupina, proces, in itd.

Proces formiranja stereotipa o Balkanu4, koji e svoj krajnji izraz dobiti na isteku prve etvrtine 20. stoljea, poeo je vie od sto godina ranije. Prostor njihove izgrad-nje uglavnom je bila putopisna knjievnost, kao i razni diplomatski zapisi slubene ili osobne naravi. Putopisi su nailazili na veoma dobar prijem kod relativno iroke ita-lake publike, pa se njihovim autorima s pravom moe pripisati uloga kreatora javnog mnijenja5. Naroito su znaajna djela britanskih autora iz 19. stoljea, s obzirom na veliinu britanskog kolonijalnog carstva i brojnost anglofone publike6. Kasnije e, s razvojem masovnih medija, tu ulogu preuzeti razliiti novinarski anrovi. Tek kada se to dogodilo poetkom 20. stoljea moe se govoriti o zajednikom zapad-njakom stavu. U ranijem razdoblju zamjetna su znaajna razmimoilaenja izmeu, primjerice, engleskih, francuskih i njemakih stavova i jezinih tradicija7, u ijem su kreiranju nezaobilaznu ulogu imali aktualni vanjskopolitiki trendovi, tj. intenzitet i priroda odnosa dotine zemlje s Portom.

Sve do kraja 19. i poetka 20. stoljea rijetko se mogu pronai opisi koji na po-drugljiv nain govore o poluotoku kao cjelini. Ponekad osmanska vlast, a ponekad njezini pojedini kranski podlonici oznaavani su kao nazadni, zaostali, barbarski ili necivilizirani. Ipak, moglo bi se rei da su putopisi i ostali opisi razliitih nacional-no-jezinih i klasnih provenijencija s kraja 18. i iz cijelog 19. stoljea, akumulirali za-lihu elemenata kasnije uvrenog, zajednikog zapadnjakog stereotipa o Balkanu, te da u tome lei njihov doprinos izgradnji balkanistikog diskursa.

2 Maria Todorova, Imaginarni Balkan.3 George Kenan, jedan od gurua amerike vanjske politike u drugoj polovici 20. stoljea, i referentna

toka za masu amerikih novinara, zapisao je u izvjetaju za Carnegijevu komisiju za mir: Evo nas u 1993. godini. Poslije osamdeset godina ogromnih promjena u ostatku Europe i novih krvavih sukoba na samom Balkanu, ova regija i dalje predstavlja problem za Europu. (Todorova, Imaginarni Balkan, 20.)

4 Ime Balkan, u znaenju planina, planinski vijenac ili poumljena, umovita planina na poluotok su doni-jeli Turci Osmanlije. (Todorova, Imaginarni Balkan, 54). Poetkom 19. stoljea, tonije 1808. godine, njemaki geograf August Zeune po prvi put itav je poluotok nazvati balkanskim. (Ibid., 53). U drugoj polovici tog istog stoljea spomenuti geografski naziv postupno je zamijenio sve druge termine kojima se imenovalo ovaj dio Europe. (Ibid., 55). U trenutku izbijanja 1. balkanskog rata, pojam Balkan bit e praktiki u opoj uporabi. [Mark Mazower, Balkan (Zagreb: Srednja Europa, 2003)., 5], a o tome ratu, kao i o onome koji e uslijediti godinu poslije, govorit e se iskljuivo kao o balkanskom.

5 Todorova, Imaginarni Balkan, 117.6 Ibid., 160.7 Ibid., 214.

Povijest u nastavi

26

Balkanizam se, dakle, kao tip govora o Balkanu, razvijao barem stotinjak godina prije nego li je u prvoj etvrtini 20. stoljea proao kroz zavrnu razvojnu fazu koju je James Clifford nazvao fazom diskursnog okotavanja8. U njemu Balkan egzistira kao prijelazna zona izmeu Zapada i Istoka, istovremeno kao prostor proimanja (vjera i civilizacija) i prostor konflikta. On je most ne samo izmeu dva geografska entiteta, Europe i Azije, nego i izmeu (istoimenih) etapa civilizacijskog razvoja, to njegov karakter ini polutanskim poluciviliziranim, poluorijentalnim9, itd. Iz te pozicije proizlazi temeljna distinktivna crta balkanizma u odnosu na orijentalizam10. Iako i jedan i drugi tip retorike stoji u slubi zapadne civilizacijske samoidentifikaci-je, iji mehanizmi funkcioniraju po binarnoj logici napredno zaostalo, Balkan i Istok, kao opozicije pomou kojih se Europa odnosno Zapad samoprepoznaje, trebaju se ipak shvatiti razliito. Prema Saidovoj koncepciji11 zamiljeni i esencija-lizirani Orijent nedvosmisleno je onaj Drugi, te kao takav predstavlja alat kojim e Zapad sam sebe definirati, dok bi se Balkan prije moglo pojmiti kao nepotpuno sebstvo12 ili Drugo unutar Istog13. Drugim rijeima, on i jest i nije Europa, nje-gova granina situacija dovodi do toga da je on i tu (u Europi, na Zapadu) i tamo (u Aziji, na Istoku), odnosno da nije ni ovdje ni tamo14. U vremensko-razvojnom smislu, Balkan je onda stadij u procesu uljuivanja koji je Europa nadila, ono to je Europa u svojoj prolosti ve bila. Budui da je europska prolost (barbarska i na-silna) balkanska sadanjost15, te da Balkan tek treba postati prava Europa, njegovo je europejstvo nepotpuno. Slijedom izloenog, moe se zakljuiti kako je model Todorove blizak onome Laryja Wolffa, koji sline karakteristike pripisuje izmiljenoj Istonoj Europi. Ova mentalno-geografska invencija prosvjetiteljskih pisaca afirmi-rala je kulturno-civilizacijski ideal napredne Zapadne nasuprot zaostaloj Istonoj Europi16.

Psihoanalitiki argon takoer nudi terminoloki okvir za razumijevanje pozicije Balkana u, takorei, strukturi linosti Europe/Zapada. U tom je argonu Balkan

8 Ibid., 42.9 Ibid., 37.10 Utjecaj Edwarda Saida na Todorovu teko je poricati, pa su neki teoretiari skloni balkanizam smatrati

tek varijantom orijentalizma. (Todorova, Imaginarni Balkan, 28). Smatrajui takav stav svojevrsnom simplifikacijom, autorica Imaginarnog Balkana u detaljnoj raspravi ukazuje na itav niz razlika izmeu ova dva koncepta. (Ibid., 27-44). U radu sam istaknuo samo, po mome miljenju najvaniju razliku. Inae, Saidov Orientalism doivio je nekoliko reizdanja, a prvi put je objavljen 1978.

11 Edward Said, Orijentalizam, prev. Drinka Gojkovi (Beograd: Biblioteka XX vek, 2008).12 Todorova, Imaginarni Balkan, passim.13 Katerina Kolozova, Identitet jedinstva u izgradnji: o smrti Balkana i roenju Jugoistone Europe, u:

Balkan kao metafora: izmeu globalizacije i fragmentacije, ur. Duan I. Bijeli i Obrad Savi (Beograd: Beogradski krug, 2003.), 295-307.

14 Duan Bijeli, Uvod: dizanje mosta u vazduh, u Balkan kao metafora: izmeu globalizacije i fragmenta-cije, ur. Duan I. Bijeli i Obrad Savi (Beograd: Beogradski krug, 2003.), 22.

15 Mike Herzfeld, Predgovor, u Balkan kao metafora: izmeu globalizacije i fragmentacije, ur. Duan I. Bijeli i Obrad Savi (Beograd: Beogradski krug, 2003.), 13-17.

16 Larry Wollf, Inventing Eastern Europe. The Map of Civilization on the Mind of the Enlightenment. (Stanford: Stanford University Press, 1994.).

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

27

ono potisnuto Evrope17, sjenka i organski prezreni alter-ego18. On je europska podsvijest sainjena od strahova, frustracija i tabua, prostor ispunjen elementarnim nagonima koji su na zapadu obuzdani procesom civilizacije. Kroz ovu se prizmu moe shvatiti Mishu Glennyja koji predodbe (bolje rei matarije) o vampirima, idealtipski predstavljene u romanu Brama Stokera o transilvanijskom grofu Drakuli, smatra najznaajnijom metaforom Balkana19

Je li Hrvatska na Balkanu?

Oito je da se pojam Balkan odvojio od geografske realnosti koju je prvotno ozna-avao te da je raspon kontekstualnih okvira u kojima se on moe javiti zaista impo-zantan. Upravo zato bi se trebalo pokuati utvrditi njegove zemljopisne granice, ime bi se otklonio barem dio nedoumica koje izaziva pitanje koje su to zemlje balkan-ske?. Za potrebe ovog rada nuno je pritom posebno razmotriti poloaj Hrvatske.

Kao i svaki drugi poluotok, i Balkanski je s tri strane omeen morima oplakuju ga Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno more. Iz tog poetnog geograf-skog aksioma slijedi da su obale Jadrana (kao i obale Crnog, Mramornog, Egejskog i Jonskog mora) ujedno i obale Balkana. To bi onda znailo da se i Hrvatska, nemalim svojim dijelom, nalazi na Balkanu. Sjevernu pak fiziku granicu poluotoka nije tako jednostavno odrediti. Prema teoriji srpskog antropogeografa Jovana Cvijia, tu gra-nicu predstavljaju rijeke Dunav, Sava i Kupa; juno od ove linije je pravi Balkan, a sjeverno Srednja Europa20. I time je gotovo polovica Hrvatske, u isto geografskom smislu, smjetena na Balkan. Suvremena francuska geografija liniju razgranienja, osim na Dunav, smjeta na rijeku Savu sve do njenog izvora, pa osim Hrvatske i Sloveniju vidi kao balkansku zemlju21 Cijenjena Encyclopaedia Britannica navodi te-ritorije drava koje sainjavaju Balkan, a Hrvatska je, bez sumnje, jedna od njih. Za autore lanka jedina dilema vezana je uz pripadnost Balkanu Slovenije i rumunjske Transilvanije u bilo kom smislenom pogledu22. Ta dvojba u amerikoj varijanti (Comptons Interactive Encyclopaedia) ne postoji i Slovenija i Rumunjska, a pogo-tovo Hrvatska dio su Balkana23. I prema Wikipediji, u iju znanstvenost se moe sumnjati, ali ne i u njezinu popularnost, sjeverna granica poluotoka slijedi liniju Dunav-Sava-Idrijica, to opet barem polovinu Hrvatske fiziki postavlja na Balkan.

17 Kolozova, Identitet jedinstva u izgradnji, 297.18 Todorova, Imaginarni Balkan, 40.19 Bijeli, Uvod: dizanje mosta u vazduh, 28.20 Jovan Cviji, Jedinstvo i psihiki tipovi junih Slavena. (Beograd: Slobodna knjiga izdanja Vladimira

Maksimovia, 1989.), 29.21 Adrian Cioroianu, Nemogue bekstvo: Rumuni i Balkan, u Balkan kao metafora: izmeu globalizacije

ifragmentacije, ur. Duan I. Bijeli i Obrad Savi (Beograd: Beogradski krug, 2003.), 245.22 Ibid.23 Ibid.

Povijest u nastavi

28

Teko se, prema tome, moe tvrditi da Hrvatska zemljopisno ne pripada Balkanu. Miljenja sam da je, s geografskog aspekta, Hrvatska balkanska koliko i srednjoeu-ropska i mediteranska zemlja. Takoer, ako se ravnamo prema drugim kriterijima primjerice povijesno-politikim ili kulturnim moramo doi do slinog zaklju-ka. Dananja je Hrvatska, ili njezini znaajni dijelovi, u svojoj prolosti pripadala i mitteleuropskoj Habsburkoj Monarhiji i mediteranskoj Mletakoj Republici i balkanskom Osmanskom Carstvu, a vei je dio 20. stoljea kao cjelina sudjelovala u povijesti dviju balkanskih Jugoslavija. Dijalekti hrvatskog jezika obiluju germa-nizmima, talijanizmima i turcizmima, a balkanski kulinarski specijaliteti, poput sar-me ili evapa jednako su omiljeno domae jelo kao i srednjoeuropske kremnite ili beki odrezak. Nadalje, epsko deseterako pjesnitvo i niz obiaja vezanih uz otvore-no ognjite mogu se smatrati balkanskim elementima hrvatske narodne kulture.24

Razliito vrednovanje komponenta hrvatskog troslojnog identiteta (ukoliko je o identitetu neke zemlje opravdano i mogue razmiljati u ovim kategorijama) rezul-tat je a ne znanstvenog rezoniranja. Kulture ne treba ni na koji nain mistificirati, niti im dodjeljivati vie i nie pozicije na nekakvoj hijerarhijskoj ljestvici kultura. U tom smislu i Balkan i Mediteran i Skandinavija i Karipsko otoje, Indokina itd. imaju svoje specifinosti koje su takve kakve jesu, ni bolje ni loije od drugih. Jednako kao omalovaavanje Balkana, neopravdano je i njegovo glorificiranje, u emu su najdalje otili sljedbenici avangardnog pokreta zenitizma 20-tih godina dvadesetog stoljea.25

Hrvatski diskurs o Balkanu

Devedesetih godina 20. stoljea, u sloenoj ratnoj i poratnoj atmosferi raspada so-cijalistike Jugoslavije, Hrvatskoj prolazi kroz intenzivan proces (re)strukturiranja i afirmacije nacionalnog, kulturnog i civilizacijskog identiteta. Taj se proces ini kao sasvim oekivana popratna pojava posljednje faze konsolidacije nacionalnih drava u bilo kojem dijelu Europe. U javnom, a napose u politikom diskursu tih godina u Hrvatskoj je stereotip o Balkanu bio njegovo djelatno sredstvo26 , zapravo jedna od najsnanijih poluga toga diskursa. Mediji, kako nezavisni tako i oni pod dravnom kontrolom, posluili su kao izvanredan poligon za uvrivanje balkanskog stereoti-pa, odnosno predodbe u kojoj je izlazak Hrvatske iz Jugoslavije za nju znaio i defi-nitivno odvajanje od Balkana i prikljuivanje, bolje reeno povratak Europi (kojoj je oduvijek, na ovaj ili onaj nain, i pripadala).

Protubalkanski stav i zazor od Balkana postao je sredinom 90-ih gotovo opa po-java javnog govora u Hrvatskoj, a osvrtao se na meunarodni poloaj mlade drave ili na unutarnjopolitiku praksu domaih politiara. Meu nasumce izabranim izjava-ma iz elektronskih i pisanih medija tijekom ljetnih mjeseci 1996., koje je analizirala

24 Dunja Rihtman-Augutin, Ulice moga grada (Beograd, Biblioteka XX vek, 2000.), 213.25 Draen Katunari, Povratak barbarogenija (Zagreb: Belus, 1995). 26 Ibid., 220.

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

29

Dunja Rihtman-Augutin27, praktiki nije bilo dana da neka od njih nije spomenula bauk Balkana.

Nakon to je Hrvatskoj uskraeno mjesto u Vijeu Europe, u sredinjoj informa-tivnoj emisiji isticalo se kako Hrvatska ne eli na Balkan jer mi smo se psiholoki odvojili od Balkana28. Na Dan dravnosti 1996. godine prva stranica jednih dnev-nih novina donosi intervju s tadanjim predstojnikom Ureda predsjednika, koji za-poinje najavom da Hrvatskoj nije mjesto na Balkanu, iako nas tamo eli smjestiti dio meunarodne zajednice29. Nekoliko dana ranije u drugim novinama objavljeno je pismo itatelja naslovljeno Hrvatska most prema Balkanu, ali nije Balkan, u kojemu podvlai da Hrvatska Balkanu ne pripada ni povijesno, ni kulturno, ni vjerski ni zemljopisno30.

Europa kojoj se stremi, i Balkan od kojega treba pobjei, lajtmotiv je i oporbenih politiara kada kritiziraju vladajuu strukturu. Dok vladajui odgovornima za gura-nje Hrvatske na Balkan dre meunarodne politike faktore, opozicija za takvo to optuuje one na vlasti, prokazujui ponekad balkanske efekte, ponekad balkanske metode njihove politike. Aludirajui na vlastodrce jedan se oporbenjak u naslovu svojeg novinskog lanka pita Tko Hrvatsku vue blatom Balkana?31. Iz uspored-be sa Slovenijom, tada pridruenom lanicom Europske Unije, izvodi zakljuak da htjeli-ne htjeli, stopala nam se vuku po ivom mulju Balkana32.

Sredinja toka vladajue strukture u Hrvatskoj 90-ih godina bio je predsjednik Tuman, pa se zato njegov odnos prema Balkanu treba malo poblie razmotriti. Njegova temeljna pozicija prema Balkanu izraena je u predizbornom sloganu HDZ-a iz 1995. godine, sloganu koji govori sam za sebe: Tuman, a ne Balkan33. Predsjednikov antibalkanski stav nije mogao biti eksplicitnije formuliran nego u ovoj poruci biraima. Tuman, njegov svjetonazor i politika, tako predstavlja sve ono to Balkan po definiciji nije; moglo bi se rei da je u njemu utjelovljena ideja Hrvatske-u-Europi-a-ne-na-Balkanu, ideja europske, a nikako balkanske Hrvatske. Pozicioniranje pak Hrvatske spram Balkana vri se i iz perspektive (znaajnog) Drugog, pa je tako, po povratku iz Washingtona u kolovozu 1996. godine, Tuman umirivao hrvatsku javnost rijeima Dobili smo uvjeravanja u bezrezervnu podr-ku SAD da Hrvatska pripada srednjoj Europi, a ne Balkanu34. Drugom e prilikom prijekorno govoriti o onima koji hoe da gurnu Hrvatsku na Balkan35, to je, kako je ve i reeno, bila uobiajena etiketa Hrvatskoj nenaklonjenih meunarodnih

27 Ibid., 214; 219.28 Ibid., 214.29 Ibid., 214.30 Ibid., 214.31 Ibid., 219.32 Ibid., 219.33 Ibid., 213.34 Rastko Monik, Balkan kao element u ideolokim mehanizmima, u Balkan kao metafora: izmeu

globalizacije i fragmentacije, ur. Duan I. Bijeli i Obrad Savi ( Beograd: Beogradski krug, 2003.), 113.35 Ibid., 110.

Povijest u nastavi

30

politikih subjekata. Za Balkan ipak ima mjesta u Tumanovu horizontu, naravno u sasvim odreenom kontekstu. Hrvatska je, ukoliko je na Balkanu, tamo zbog poseb-ne civilizacijske misije, vieg razloga pozvana je europeizirati ovu regiju36.

Takoer, kada je trebalo istaknuti snagu Hrvatske i njezinu vanost kao meuna-rodnog igraa, balkanski okvir bio je, u najmanju ruku, prihvatljiv. Povoljan trenutak za takvo to bio je i Dan domovinske zahvalnosti 1995. godine, kada e u prigodnom govoru Tuman konstatirati kako su hrvatske oruane snage izmijenile strateke odnose u ovom dijelu Balkana37 .

Konano, bilo je i situacija u kojima se samokritino prihvaalo da Hrvatska jest na Balkanu, poput one prilikom posjeta francuskog ministra vanjskih poslova Juppea, kojemu je hrvatski predsjednik na konferenciji za novinare zahvalio to je doao na na mrani Balkan38. U ovom se sluaju radi o pojavi koju je detektirala i Todorova, pojavi da se i u svakodnevnom govoru, kod Hrvata i kod Srba, rezignira-no priznaje vlastita pripadnost Balkanu: Balkanci smo39.

Smru predsjednika Tumana krajem 1999. godine, i ustoliavanjem nove vlasti poetkom 2000. godine, poela je nastajati drugaija politika klima u Hrvatskoj. To je utjecalo i na promjenu javnog diskursa u kojemu je Balkan svoje mjesto praktiki izgubio. Nije se poelo drugaije govoriti o vezama Hrvatske s Balkanom, nego su se one prestale uope spominjati.40 Geopolitika stvarnost regije dakako nije nestala iz javnog govora, ve se regija samo poela nazivati drugim, neutralnijim imenom Jugoistona Europa. Pogreno bi, meutim, bilo tvrditi da je promjena hrvatske unutarnje politike situacije jedini ili glavni imbenik ovog preimenovanja. Ono se takoer izvrilo i iz perspektive znaajnog drugog, a za Hrvatsku i druge zemlje regije to su zapadni politiki subjekti Europska Unija, SAD i NATO. Sluaj je htio da se u vrlo kratkom razmaku dogode izbor nove vlasti nakon Tumanove smrti u Hrvatskoj, rat na Kosovu te NATO-vo bombardiranje i svrgavanje Miloevia u Srbiji. Ti su dogaaji oznaili kraj jednog i poetak nekog novog razdoblja u povijesti ovih prostora, koliko za same aktere toliko, moda i vie, za vanjske promatrae. Na konferencijama za novinare po zavretku rata u Kosovu novo ime se pojavilo uz obeanja o rekonstrukciji i stabilizaciji regije i uz najavu projekta Pakta stabilnosti. Ime Jugoistona Europa je prevladalo kao oznaitelj bolje budunosti regije u smislu njene europeizacije41, te kao poruka da su balkanske zemlje nesumnjivo dio Europe, u svakom smislu. Preimenovanje kao dio procesa rekonstrukcije regionalnog

36 Rihtman-Augutin, Ulice moga grada, 215.37 Monik, Balkan kao element u ideolokim mehanizmima, 110.38 Ibid., 213.39 Todorova, Imaginarni Balkan, 64.40 u oujku 2000. (tj. nakon izbora) mogu konstatirati kako je, poput mnogih drugih tvorevina naci-

onalistike ideologije, bauk Balkana do daljnjeg ieznuo sa novinskih stranica. (Rihtman-Augutin, Ulice moga grada, 220). Dodao bih da se u Hrvatskoj Balkan gdjegdje i javi, najee u sportskoj novin-skoj literaturi. Ponekad se, u politikom diskursu, govori i o Zapadnom Balkanu, kao skupnom nazivu za zemlje bive SFRJ koje jo nisu u EU (ukljuujui i Albaniju).

41 Kolozova, Identitet jedinstva u izgradnji, 299

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

31

identiteta neodvojivo je od ireg, europskog projekta globalnog stratekog repozi-cioniranja u pravcu stabilnog, demokratskog i europskog politikog jedinstva na cjelokupnom europskom kontinentu42.

U slijedeim poglavljima u nastojati pokazati na koji su se nain prethodno opisane promjene u medijsko-politikom diskursu odrazile na hrvatske udbenike povijesti za osnovnu kolu, tj. na tretman Balkana u njima

Udbenici povijesti kao predmet analize

Budui da su dio dravnog obrazovnog sustava, u hrvatskim (ali i mnogim drugim) udbenicima povijesti zastupljen je, na manje ili vie otvoren nain, slubeni stav dr-ave i drutva prema vlastitoj prolosti. Nadleno ministarstvo i sam ministar, dakle drava, ima posljednju rije kod odobravanja udbenika, koji bi trebali biti (u veoj ili manjoj mjeri) kompatibilni s kurikulumom i nastavnim programima isto tako odobrenim od dravnih institucija43. Njima su definirani ne samo opi ciljevi koje nastava povijesti treba postii, nego i konkretni sadraji koje treba obraditi. Iako kolski udbenici nisu znanstveni tekstovi, njima jest posredovano znanje postignuto u okvirima, kuhnovski reeno, normalne znanosti. Moe se rei da su na taj nain udbenici povijesti rezultat bliskog susreta znanosti i politike u najirem smislu44.

Specifina, interpretativna priroda povijesne znanosti omoguuje da se o istom dogaaju razliito sudi. Osim toga, niti jedan povijesni prikaz ne moe sadravati sve informacije o prolosti45, nego ih povjesniari biraju vodei se vlastitim kri-terijem relevantnosti za temu koju obrauju46. Dodamo li ovim epistemolokim osobinama povijesti i njenu stoernu ulogu u oblikovanju kulturnog identiteta kroz proces formalnog obrazovanja, ini se opravdanim oekivati stanovitu podudarnost izmeu javnog i udbenikog diskursa. Brojne analize pokazale su da su udbenici i

42 Ibid., 303.43 O elementima hrvatske obrazovne politike relevantnima za ovaj rad, vidi biljeku 15.44 Kada je rije o udbenicima povijesti u samostalnoj Hrvatskoj, sredinom i krajem devedesetih godina

dvadesetog stoljea intervencije u nastavu povijesti su bile puno vie odraz politikih okolnosti i stra-nakih direktiva, nego historiografskih i pedagokih trendova (Snjeana Koren i Branislava Baranovi, What Kind of History Education Do We Have After Eighteen Years of Democracy in Croatia? Transition, Intervention and History Education Politics (1990-2008), u Transition and the Politics of History Education in Southeastern Europe, ur. Augusta Dimou (Gottingen: V&E Unipress, 2009 ), 100. Iako je takav politiki intervencionizam u prvom desetljeu 21. stoljea znatno oslabio, ipak je u neko-liko navrata tematika udbenika i kurikuluma nastave povijesti dola u sredite politikih i medijskih rasprava. (Ibid., 128).

45 Keith Jenkins, Promiljanje historije, prev. Snjeana Koren (Zagreb: Srednja Europa, 2008), 2546 Princip odabira osobito je izraen kod pisanja udbenika. Ogranieni brojem stranica, kao i koliinom

podataka primjerenom uenikoj dobi, udbenici povijesti u pravilu donose skraene i filtrirane prikaze prolosti. Iako ova ogranienja mogu dovesti do uvrtavanja razliitih stereotipa u udbenike (Agii, Slika naroda jugoistone Europe u hrvatskim udbenicima povijesti za osnovnu kolu, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 31 (1998):205), s njima se moraju suoiti i oni autori koji izbjegavaju pojedno-stavljene i iskrivljene prikaze.

Povijest u nastavi

32

nastava povijesti nerijetko bili povoljan teren za promidbu dominantnih ideologija i svjetonazora, a i samo povran pregled pojedinih udbenika otkriva ovakve poja-ve. U hrvatskim udbenicima povijesti prije 1990. dominira marksistiki pristup i ideologija bratstva i jedinstva47. U ratom i poraem obiljeenim devedesetim godi-nama provedena je deideologizacija kurikuluma i udbenika48, pri emu su stare interpretativne sheme zamijenjene etnocentrinom perspektivom49 koja je udbeni-cima davala antijugoslavenski i antisrpski ton50. Udio povijesti naroda jugoistone Europe znaajno je reduciran51, a manjinska se povijest, ako se uope tematizirala, najee prikazivala kroz prizmu sukoba i nerazumijevanja s veinskim narodom52. Kako su promjene drutveno-politikih okolnosti i sistema utjecale na hrvatske ud-benike povijesti u duljem vremenskom trajanju, pokazao je talijanski povjesniar Stefano Petrungaro. Primjeuje kako je sa svakom promjenom politikog poretka u Hrvatskoj u 20. stoljeu dolazilo do revizije53 udbenika povijesti u skladu sa legitimacijskim potrebama i ideolokim stremljenjima vladajuih reima: nekoliko se puta, kako sugerira i naslov njegove knjige, povijest pisala iznova54.

Premda drutveni utjecaj udbenikog znanja (spram onog posredovanog obi-teljskim i mas-medijskim kanalima) ne treba precijeniti, ipak mu se mora pripisati jedno od sredinjih mjesta u sustavu reprodukcije znanja, i to ponajvie zbog njegove slubene naravi. Drugim rijeima, tvrdnje sadrane u udbenicima kotiraju kao oficijelne istine. S druge strane, sam drutveni kontekst odredit e smjer kreacije udbenika odnosno njihovu orijentaciju spram konkretnih povijesnih fenomena, to znai da e tvrdnje iz udbenika povijesti uvijek u pozadini imati odreeni sustav vrijednosti55. Karl Popper dokazivao je da sve znanosti, a posebno one drutvene, ne mogu biti odvojene od kulturnog i drutvenog konteksta u kojem nastaju, ime je opovrgao Manheimov koncept slobodnolebdeeg intelektualca koji, izdignut iznad

47 Magdalena Najbar-Agii, Promjene u prikazu Drugoga svjetskog rata u hrvatskim udbenicima povije-sti u posljednjih etvrt stoljea, 2005., http:// www.cpi.hr/downloads/links/hr/7024 (posjet 21.5.2012.).

48 Snjeana Koren, Jugoslavija: pogled u razbijeno ogledalo. Tko je onaj drugi? u Klio na Balkanu, ur. Christina Koulouri (Zagreb: Srednja Europa, 2005.), 79.

49 Ibid., 80.50 Sandra Perki, Istraivanje udbenika povijesti kao znanstvena disciplina, Radovi Filozofskog fakulteta

u Zadru (2003.).51 Damir Agii, Slika naroda jugoistone Europe, 206.52 Snjeana Koren, Manjine u hrvatskim udbenicima povijesti i zemljopisa, Povijest u nastavi I, br. 1

(proljee 2003).53 Revizija udbenika je podrazumijevala, izmeu ostalog, da se razliitim narativnim strategijama i nae-

lima selekcije podataka pojedini akteri prikau u drugaijem svjetlu u odnosu na prethodno razdoblje: tako su primjerice Lj. Gaj i J. Jelai u udbenicima nekoliko puta prelazili put od jugoslavenske do hrvatske orijentacije, i obrnuto. [Stefano Petrungaro, Pisati povijest iznova. Hrvatski udbenici povijesti 1918.-2004. (Zagreb: Srednja Europa, 2009.)].

54 Petrungaro, Pisati povijest iznova.55 Nota bene, i u ovom e radu poneki itatelj zasigurno prepoznati svjetonazorske i vrijednosne elemente,

unato stalnom nastojanju da se temi pristupi s tradicionalnim sine ira et studio historiografskim imperativom.

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

33

stvarnosti drutvenih veza i odnosa, objektivno tumai tu istu stvarnost56. U tom smislu, udbenike povijesti se moe promatrati i kao ogledalo drutva koje ih pro-izvodi i kao dobar vodi kroz njegove vrijednosti57, neovisno o propagandnim namjerama centara moi. Moemo se zato sloiti sa stavom da su odreene promjene u udbenikim prikazima pojedinih aspekata prolosti oekivani rezultat drutvenih promjena, i s njima povezanih strunih interesa58. Osim u dijakronijskoj, razlike u udbenikim pristupima i interpretacijama prolosti prisutne su i u sinkronijskoj perspektivi: usporedba paralelnih udbenika povijesti u Hrvatskoj otkriva razliite autorske pristupe razdoblju Drugoga svjetskog rata59, ili Domovinskog rata60. Zato pri svakoj analizi udbenika, pored drutvenih i politikih okolnosti, treba imati na umu i specifini autorski doprinos.

Za ovu analizu odabrani su hrvatski udbenici povijesti za esti i sedmi razred osnovne kole, nastali u razdoblju od osamostaljena do danas. Prvi obrauju temu osmanske prisutnosti u Europi, a drugi sadrajno ukljuuju razdoblje balkanskih ratova. Balkanski je stereotip, kako smo pokazali u uvodnom dijelu, u najuoj vezi upravo sa osmanskim naslijeem s jedne i balkanskim ratovima s druge strane. Od etiri udbenika povijesti za esti razred, napisanih i koritenih prije 2000. godine, tri je za istu izdavaku kuu napisao isti autor Tako je Ivo Makek autor udbenika u izdanju kolske knjige iz 1992., 1997. i 1999. godine. Prva dva udbenika ujedno su bili i jedini u uporabi sve do kolske godine 1997./1998., kada se iz okrilja druge izdavake kue pojavio paralelni udbenik Nevena Budaka i Vladimira Posavca u izdanju Profila. Godine 2001. izlazi jo jedan Profilov udbenik, ime su naznake pluralizma na tritu udbenika povijesti postale jo izraenije. Godine 2003. zapoi-nje razdoblje pravog pluralizma u produkciji odnosno ponudi udbenika, jer se uz druge dvije izdavake kue (Meridijani i Alfa) javlja se i niz novih autora.

Kroz sline je faze prola i produkcija udbenika za sedmi razred. Do 2000. go-dine upotrebljavali su se udbenici Dragutina Pavlievia i Filipa Potrebice iz 1994. i 1997. godine a 1996. godine, godinu dana ranije nego za esti razred, postoji i udbenik Damira Agiia. Od kolske godine 2000./2001. naovamo udbenike je objavio vei broj razliitih autora za vie izdavakih kua (Alfa, Meridijani, Profil i kolska knjiga).

56 Karl Popper, Sociologija spoznaje, u. Sociologija znanstvene spoznaje: strogi program i Edinburka kola, ur. Darko Polek (Rijeka: HKD, 1995).

57 Christina Koulouri, Uvod, u Klio na Balkanu, ur. Christina Koulouri (Zagreb: Srednja Europa, 2005), 25.

58 Branimir Jankovi, Meandri kolektivnog pamenja, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, br. 42, (2010): 486.

59 Koren, Baranovi, What Kind Of History Education Do We Have, 122.60 Ibid., 129.

Povijest u nastavi

34

Slika Osmanlija u udbenicima

S obzirom na to da je svaka pria o Balkanu na ovaj ili onaj nain povezana sa osmanskom prisutnou ili naslijeem61, i slika Osmanlija u udbenicima povijesti zasluuje biti razmotrena u kontekstu ovog rada.

U Makekovim su udbenicima Osmanlije/Turci prikazani vrlo negativno, a itavo se razdoblje sukoba s Osmanlijama u svim udbenicima opisuje kao doba turskih nevolja ili nevolja s Turcima. I u tekstualnom i u slikovnom dijelu ovi ih udbenici oslikavaju kao, najblae reeno, fanatinu hordu, a pojmovi koji ih opisuju uglavnom sugeriraju da su divlji i primitivni. Gotovo da su po prirodi na pola puta izmeu ovjeka i ivotinje, pa se na vie mjesta govori o akindijskim oporima koji su uljajui se umama, upadali u hrvatska sela i inili strahote62. Varijanta iz 1999. ipak je blaa, pa strahote sada ine akindijske skupine63, palei i arei uz granicu. Osmanska je vojska svoje protivnike maarsku, srpsku ili igmundovu vojsku sasjekla, potukla i satrla, a most na Dravi kod Osijeka je tutnjao od Sulejmanovih eta.

Na ilustracijama Turci esto sijeku i odsijecaju, odvoze glave ubijenih64, nabija-ju na kolac ili odvode u roblje, a njihov je vanjski izgled nerijetko karikiran - smrknut i zastrauju. Udbenik iz 1992. godine, uz sliku Krbavske bitke, donosi i njezin opis u kojemu se, izmeu ostalog kae stravian prizor koji vidite moe se odnositi na Krbavsku bitku, ali i na bilo koju drugu bitku ili okraj s Turcima65. Izabrani citat sugerira da je brutalnost Turaka njihova gotovo uroena osobina, a strah i uasavanje normalne reakcije njihovih promatraa.

Dodajmo da se u svim udbenicima ovog autora naglaava hrvatski status predzi-a kranstva u borbama s Osmanlijama, jer se na hrvatskim bojitima nije branila samo sloboda i kranska civilizacija Hrvatske, nego i Europe66. Ne spominje se pritom predzidni status brojnih drugih europskih drava - od Rodosa i Malte do

61 Todorova svodi Balkan na osmansko naslijee, bilo kao stvarno prisutne kulturne elemente koji su zajed-niki razliitim (nacionalnim) kulturama, bilo kao percepciju te ostavtine. Moe joj se prigovoriti da tako ini greku jer u analizi balkanskog stereotipa zanemaruje prvenstveno bizantske, ali i druge utjecaje. Unato tome, u ovome radu uglavnom prihvaam njezin model, i to iz nekoliko razloga. Prvo, uvjerljivo je pokazala da je balkanski stereotip nastajao u vrijeme i pod dojmom osmanske vladavine jugoistonim dijelom Europe, uz vanu napomenu da negativan stav prema Balkanu kao cjelini nikako nije isto to i negativan stav prema Osmanlijama i islamu kao takvom. Drugo, i neke recentnije studije navode na zakljuak o zapadnjakoj predodbi Balkana utemeljenoj na osmanskoj prisutnosti i batini. [Boidar Jezernik, Divlja Europa. Balkan u oima putnika sa Zapada (Beograd: Biblioteka XX vek, 2007.)]. Konano, drim da negativno stereotipiziranje Bizanta i pravoslavlja moe biti tema posebnog rada, kako zbog tehnikih ogranienja ovoga lanka, tako i zbog teorijske mogunosti da se koncepti bizantizma i balkanizma, unato isprepletenosti, ipak zasebno analiziraju. To, dakako, ne znai da u svojoj analizi neu ukazati i na mjestimino povezivanje Balkana s pravoslavljem odnosno Bizantom.

62 Ivo Makek, Povijest 6 (Zagreb: kolska knjiga, 1997), 7463 Ivo Makek, Povijest 6 (Zagreb: kolska knjiga, 1999): 91.64 Ivo Makek, Povijest 6 (Zagreb: kolska knjiga, 1992): 121; (1997): 94.65 Makek, (1992), 97.66 Ibid., 96.

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

35

Poljske i Ugarske67, nego se ideja o posebnoj vanosti Hrvatske za obranu Europe dodatno pojaava i romantiarskom slikom Ferdinanda Quiquereza Antemurale Christianitatis Time se ovi udbenici naslanjaju na tradiciju metafore predzia68 (i njenih varijacija), koja je u hrvatskoj kulturi i politici prisutna gotovo pet stoljea69.

Udbenik Budaka i Posavca70, kao i onaj Budaka i Mogorovi-Crljenko71 nude znatno umjereniju i uravnoteeniju sliku Osmanlija, ija osvajanja opisuju puno lakim rijeima oni su vjeti ratnici koji osvajaju ili im razliite zemlje padaju u ruke. Izvori u ovim udbenicima govore i o njihovoj izdrljivosti, skromnosti i predanosti, ali i o pljakanju, porobljavanju i nasilnitvu pri zauzimanju Carigrada. Osmansko kulturno naslijee, kao i njihova vjerska tolerancija valorizira se u pitanji-ma na kraju pojedinih poglavlja.

Najopenitije govorei, i ostali udbenici nakon 2001. godine su umjereni i urav-noteeni u prikazu Osmanlija, ukljuujui i one najnovije. U svim se udbenicima mogu pronai i pozitivne i negativne kvalifikacije Osmanlija/Turaka, slino dvama prethodno spomenutim udbenicima, a rjenik kojim su opisane negativne pojave daleko je blai od Makekova. Nema vie akindijskih opora koji are i pale, ali ima akindija koji siju strah i nered72. Nema uljanja po umama i injenja strahota, nego se govori o turskim pustoenjima73 ili paljenju i unitavanju ne-pokretnih dobara74, zbog ega stanovnitvo bjei u sigurnije krajeve. Osmanlije su vjeti ratnici, a svi udbenici istiu organiziranost i nadmo njihove vojske spram vojski europskih vladara. Udbenici izdavake kue Meridijani nude sliku Osmanlija-porobljivaa, kako ilustracijama na kojima Osmanlije odvode zarobljene krane na sajam robova75, tako i tekstom: Dio stanovnitva su Osmanlije odvodili u suanjstvo, a dio se spaavao bijegom76. Meutim, na istim stranicama moe se nai primjerice i slika osmanskog feudalca koji dijeli milodare svojim siromanim podanicima77, kao i opis sultanove vjerski tolerantne vladavine78. U jednom od novijih udbenika nalazi i izvorno svjedoanstvo tolerantnog francuskog plemia iz 15. stoljea, ija prva reenica za Turke kae da su ljudi kao i ostali samo se od nas razlikuju nainom ivota i obiajima79. Ovaj udbenik, kao i onaj istih autora

67 Lovro Kunevi, Retorika granice kranstva u diplomaciji renesansnog Dubrovnika, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, br. 48 (2010): 196.

68 Predzidni motiv u izvornom je znaenju sustavno promicao predsjednik Franjo Tuman, nakon 1993. s dodatnim osloncem na Huntingtonovu teoriju o sukobu civilizacija. [Ivo ani, Simbolini identitet Hrvatske u trokutu raskrije predzie most, Historijski mitovi na Balkanu, (Sarajevo: 2003), 191].

69 Ibid.70 Neven Budak i Vladimir Posavec, Raanje suvremene Hrvatske i Europe (Zagreb: Profil, 1998).71 Neven Budak i Marija Mogorovi Crljenko, Povijest 6 (Zagreb: Profil, 2001. i 2012.).72 Hrvoje Graanin, Hrvoje Petri i Gordan Ravani, Povijest 6 (Zagreb: Meridijani, 2007), 116.73 Ante Birin i Tomislav arlija, Povijest 6 (Zagreb: Alfa, 2003), 119.74 eljko Brdal i Margita Maduni, Tragom prolosti (Zagreb: kolska knjiga, 2007), 174.75 Graanin, Petri, Ravani, Povijest 6, 120.76 Ibid., 122.77 Ibid., 115.78 Ibid., 118.79 Brdal, Maduni, Tragom prolosti, 66.

Povijest u nastavi

36

iz 2003. godine, vrlo pozitivno vrednuje osmansko kulturno naslijee, pogotovo ono graditeljsko, govorei o graevinama ijoj se ljepoti divimo i danas80, ali i fol-klorno, knjievno (Mnogi su se islamizirani Juni Slaveni istaknuli u knjievnosti), kulinarsko itd.

Udbenici sedmog razreda, kako je primijetio D. Agii81, manje govore o Osmanlijama/Turcima, a vie o osmanskoj/turskoj vlasti, tj. upravi. Ta je uprava u udbenicima Pavlievia i Potrebice opisana uglavnom negativno, kao nazadnjaka i slaba. Ukljuivanjem u sastav Austro-Ugarske dobio je i narod Bosne i Hercegovine jer je vraen zapadnoj civilizaciji. Otada poinje i gospodarski i kulturni razvoj Bosne i Hercegovine82. S druge su strane, neki muslimani, primjerice potomak stare osmanlijske obitelji Smail-aga engi, prikazani u vrlo pozitivnom svjetlu. Za njega isti autori kau da je bio veoma pravedan i ovjekoljubiv gospodar svojim hercego-vakim podanicima koji su se za njegovu smrt Crnogorcima ljuto osvetili83.

O izuzeu Bosne i Hercegovine ispod osmanske vlasti slino rezonira i alterna-tivni udbenik u 1990-ima: Bosna i Hercegovina kroile su u XX stoljee u novom ruhu. Vratile su se u sastav zapadne civilizacije kojoj su ranije pripadale84. Okupacija i aneksija Bosne i Hercegovine u najnovijim udbenicim opisuje se s manje euforije. Pri tome se ili neutralno konstatira kako je uvedena nova upravna organizacija85, ili se neto pozitivnijim tonom govori o modernizaciji i razvoju kolstva, industri-je, rudarstva i gradova86. Ovaj zadnji udbenik prethodno izvjetava, u okviru iste jedinice, masnijim slovima, kako su u Bosni i Hercegovini teki ivotni uvjeti pod osmanlijskom vlau nagnali kransko stanovnitvo na ustanke87.

Nestanak Balkana iz udbenika

Prvo to nakon usporedbe udbenika za esti razred u razdoblju od 1992. do 2012. godine upada u oi jest smanjenje uestalosti pojavljivanja pojma Balkan. Dok je on u udbenicima Ive Makeka devedesetih godina esto zastupljen (npr. 1992. godi-ne 44 puta, 1999. godine 34 puta), u udbenicima nakon 2000. godine (uz iznimku Makekova izdanja iz 2003. te, u manjoj mjeri, Graanina i Petria iz iste godine) postupno iezava, pojavljujui se tek nekoliko puta (u udbeniku u autorstvu Brdal/Maduni iz 2003. osam puta, ili u udbeniku koji su napisali Graanin/Petri/Ravani iz 2007. est puta) ili samo jednom (u udbeniku Budak/Mogorovi iz

80 Ibid., 63.81 Agii, Slika naroda jugoistone Europe, 211.82 Dragutin Pavlievi i Filip Potrebica, Povijest za sedmi razred osnovne kole (Zagreb: kolska knjiga, 1994),

83.83 Ibid., 84.84 Damir Agii, Povijest za sedmi razred osnovne kole. (Zagreb: Alfa, 1996), 89.85 Damir Agii, Snjeana Koren i Magdalena Najbar-Agii, Povijest 7 (Zagreb: Profil, 2007), 110.86 Stjepan Bekavac i Sinia Kljaji, Povijest 7 (Zagreb: Alfa, 2008), 109; Stjepan Bekavac i Sinia Kljaji,

Povijest 7 (Zagreb: Alfa, 2011),118.87 Bekavac/Kljaji, (2008), 107; (2011), 116.

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

37

2001. i 2012. I Brdal/Maduni iz 2007.). Udbenik Budaka i Posavca iz 1998., prvi alternativni udbenik za 6. razred u 90-ima, koji je tadanja ministrica nekoliko puta odbila odobriti88, takoer rjee govori o Balkanu (12 puta).

Balkan se gotovo u svim analiziranim udbenicima (osim onoga Birina i arlije iz 2008.) pojavljuje u jedinicama posveenim Dubrovniku. Njegovi su trgovci sklapali ugovore s vladarima balkanskih zemalja89, proirili svoje djelovanje i na zapad-nu polovinu Balkanskog poluotoka90 i osnivali trgovake kolonije na prostoru Balkana91 odnosno u svim vanijim trgovakim i rudarskim centrima Balkanskog poluotoka92. Posljednji citat jedino je mjesto u ovom udbeniku na kojem se spo-minje Balkan. U njemu, kao i u ostalim novijim udbenicima, ee se govori samo o zaleu, ili poimence o Osmanskom Carstvu, Bosni i Srbiji, ili Jugoistonoj Europi. Premjetanjem trgovakih puteva i osmanskim osvajanjima potekoe su zahvatile i kopnenu trgovinu sa Osmanskim Carstvom93, opala je dubrovaka trgovina ru-darskim proizvodima iz Bosne i Srbije pa je u trgovini sa zaleem sve vie prednja-io Split94.

Ovaj se trend lijepo vidi usporedbom udbenika Graanina i Petria iz 2003. i onog koji su isti autori napisali etiri godine kasnije u suradnji s Ravaniem. O dubrovakoj posrednikoj trgovini 2003. se kae:

Dubrovaki su trgovci izvozili sirovine (rudno bogatstvo, kou, vunu, vosak i sl.) iz balkanskih zemalja, a istodobno dobavljali manufakturnu i drugu luksuznu robu sa Zapada te ju prodavali na Balkanu.95

Godine 2007. isti se fenomen opisuje ovako:

Iz jugoistone Europe Dubrovani su uvozili rudarske i poljoprivredne proizvode te zaraivali na njihovoj preprodaji. Iz zapadnoeuropskih su drava u svoje zalee [ozna-io F.J.] izvozili manufakturne proizvode, sol i drugu potrebnu robu.96

Moglo bi se rei da je ovdje opisani lingvistiki obrat karakteristian za ukupni udbeniki govor o Balkanu u posljednjih desetak godina.

Povijest Vlaha neodvojiva je od povijesti Balkana. Unato nedovoljnoj istraeno-sti vlakog fenomena, vjerojatno bi se mogao postii konsenzus oko toga da su oni, najopenitije govorei, planinski stoari iz unutranjosti Balkana97.

88 Agii, Slika naroda jugoistone Europe, 210.89 Makek, Povijest 6 (1992), 87.90 eljko Brdal, Margita Maduni, Tragom prolosti (Zagreb: kolska knjiga, 2003), 62.91 Graanin, Petri, Ravani, Povijest 6, 85.92 Brdal, Maduni, Tragom prolosti (2007), 222.93 Graanin, Petri, Ravani, Povijest 6, 173.94 Birin, arlija, Povijest 6, 139.95 Hrvoje Petri i Gordan Ravani, Povijest 6 (Zagreb: Meridijani, 2003),154.96 Graanin, Petri, Ravani, Povijest 6, 171.97 O balkanstvu planinskih stoara pisao je jo 1946. Dinko Tomai, i to na nain kojim se balkani-

Povijest u nastavi

38

Vlako naseljavanje u Vojnu krajinu uslijed ondanjih politikih prilika fenomen je od zajednikog interesa svih udbenika. Pri tom je porijeklo Vlaha, iako se o njemu govori razliitim terminima, nezaobilazno kao predmet. Makek u ranijim izdanjima izvjetava da su Turci, organizirajui akindijske odrede, Vlahe dovodili s planinskih podruja oko gornje Drine98 ili dovlaili iz planinskih podruja oko gornje Drine, Lima i Ibra99. U dva kasnija udbenika stoji da su Turci hrianske sinove dovla-ili iz planinskih podruja Balkana100,pri emu konstelacija pojmova hrianski, dovlaiti i Balkan s negativnim prizvukom povezuje vlako naseljavanje hrvatskih krajeva, Balkan i pravoslavlje101.

Prema tada usporednim udbenicima, vladari i velikai su na ratom opustoenu granicu nastojali naseliti krane iz Turske102, odnosno iz Osmanskog Carstva103. Vlasi se eksplicitno s Balkanom povezuju u udbeniku izdavake kue Meridijani iz 2003. godine, po kojemu su oni slavenizirane skupine puanstva koje su iz unutra-njosti Balkanskog poluotoka naselile hrvatski prostor104. Noviji udbenik Birina i arlije105 na jednom mjestu kae da su Vlasi balkansko stoarsko stanovnitvo, ali ih u pojmovniku definira kao nomadsko stoarsko stanovnitvo jugoistone Europe.

Balkan se uz vlako ime ne spominje u udbenicima Brdala i Maduni iz 2003. i 2007. godine, kao ni u najnovijem udbeniku Meridijana, nego se, kao i u udbe-nicima Budaka i Posavca iz 1998., odnosno Budaka i Mogorovi-Crljenko iz 2001. i 2012. godine, prostor njihova porijekla odreuje po politikom kljuu. Vlasi su u Vojnu krajinu doli s osmanlijskog prostora106, s osmanske strane granice107, odnosno iz Osmanskog Carstva108.

Neto je drugaija situacija s udbenicima sedmog razreda, kod kojih je relativna uestalost pojma Balkan i u novijim izdanjima rezultat obrade teme Balkanskih ratova, uglavnom u sklopu zadnje cjeline posveene Prvom svjetskom ratu. Svi imaju Balkanske ratove u naslovima ili nastavnih jedinica ili pojedinih poglavlja. Ako ni zbog ega drugog, onda zbog toga trend nestanka Balkana nije tako izraen kao u udbenicima za esti razred.

stikom diskursu praktiki daje znanstvena podloga. [Dinko Tomai, Struktura balkanskog drutva, Drutvena istraivanja, br. 6, (1992.): 939].

98 Makek, Povijest 6, (1992), 123.99 Makek, Povijest 6, (1997), 97.100 Ivo Makek, Povijest 6 (Zagreb: kolska knjiga, 1999), 126; Ivo Makek, Povijest 6 (Zagreb: kolska knjiga,

2003), 126.101 Pitanje odnosa udbenika povijesti prema vlakom naseljavanju Hrvatske i vlakim temama openito,

izuzetno je poticajno, i mislim da zahtijeva posebnu analizu. U ovome je radu to pitanje razmotreno samo u mjeri u kojoj se tie vezivanja pojma Balkan uz Vlahe, odnosno na liniji argumentacije teze o nestanku Balkana iz hrvatskih udbenika povijesti.

102 Budak, Posavec, Raanje, 109.103 Budak, Mogorovi Crljenko, Povijest 6 (2001), 129.104 Petri, Ravani, Povijest 6, 138.105 Ante Birin i Tomislav arlija, Povijest 6 (Zagreb: Alfa, 2008), 154.106 Brdal, Maduni, Tragom prolosti, (2003), 120.107 Brdal, Maduni, Tragom prolosti, (2007), 177.108 Graanin, Petri, Ravani, Povijest 6, 184.

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

39

O Balkanu se u svim analiziranim udbenicima, uz odreene razlike, govori i u poglavlju o Velikoj istonoj krizi i Berlinskom kongresu, a naznake nestanka Balkana mogu se detektirati u naslovima priloenih karata. Karte tematski vezane za Berlinski kongres i/ili Balkanske ratove jedino kod Agiia, Koren i Najbar-Agii predstav-ljaju Jugoistonu Europu, dok u svim ostalim analiziranim udbenicima iste karte prikazuju Balkanski poluotok.

Hrvatska spram Balkana u udbenicima povijesti

Uenici estog razreda prvi se put susreu s Balkanom u poglavljima koja govore o doseljenju Slavena, poecima njihova dravnog organiziranja i dodirima s Bizantom. Neki ga udbenici pritom rjee spominju od drugih, a poneki ga uope ne spominju ( izdanja Budaka i Mogorovi-Crljenko iz 2001. i 2012, kao i onaj Brdala i Maduni iz 2007.). Ipak, ono to je za nas ovdje bitno jesu zemlje i openito geografski nazivi mjesta koji se navode onda kad se o Balkanu ipak govori.

Makek109 donosi kako je Bizant u 7. stoljeu naumio pod svoju vlast vratiti pod-ruja na Balkanu koja su zaposjeli Slaveni. U tekstu koji slijedi navode se Makedonija, Bugarska, Srbija (Raka) i Duklja. Iste ove zemlje spominju i udbenici iz 2003. kada opisuju doseljavanje Slavena na Balkanski poluotok i stvaranje brojnih ple-menskih zajednica i zemalja110 odnosno samostalnih balkanskih dravica111. I u paralelnom udbeniku s kraja devedesetih Budak i Posavec, govorei o Heraklijevim nasljednicima koji su postupno vraali pod svoju vlast dijelove Balkana koji su pali u ruke Slavena112, opisuju odnose Bizanta i Bugarske, Duklje i Srbije. Birin i arlija od sklavinija koje su osnovali Slaveni po dolasku na balkanske posjede Bizantskog carstva113 spominju samo Raku i Duklju. O ovim zemljama e u udbenicima biti rijei i kada se bude govorilo o kasnosrednjovjekovnim osmanskim osvajanjima Balkanskog poluotoka (ili jugoistone Europe, dakako).

Doseljenje Hrvata u svim je udbenicima izloeno u sklopu zasebnih cjelina posve-enih hrvatskom srednjovjekovlju. Simptomatino je da se Hrvati ne doseljavaju na Balkan, nego se u svim izdanjima govori o prostoru izmeu rijeke Drave i Jadranskog mora. Konkretnije, spominje se nekadanja antika provincija Dalmacija114, biv-a rimska provincija Ilirik115, biva rimska provincija Dalmacija116, zalee istone jadranske obale117, ili se govori jednostavno o ovim prostorima118. Jedino e ga

109 Makek, Povijest 6, (1992), 40; (1997), 20; (1999/2003), 22.110 Brdal, Maduni, Tragom prolosti, (2003), 19.111 Petri, Ravani, Povijest 6, (2003), 22.112 Budak, Posavec, Raanje, 17.113 Birin, arlija, Povijest 6, 10.114 Budak, Posavec, Raanje, 26-27115 Brdal, Maduni, Tragom prolosti, (2007), 44.116 Birin, arlija, Povijest 6, (2003), 26; Brdal, Maduni, Tragom prolosti, (2003), 28. 117 Birin, arlija, Povijest 6, (2008): 51.118 Graanin, Petri, Ravani, Povijest 6, 33.

Povijest u nastavi

40

Makek spomenuti u prii o doseljenju Hrvata, ija je bujica zapljusnula Posavlje, Podunavlje, Istru i Balkan sve do Drine119. Na drugom mjestu je ovaj autor, defi-nirajui hrvatski prostor, takoer upotrijebio izraze alkan i Drina120, ali u neto drugaijem kontekstu. Kae kako je hrvatsko podruje i podunavskim i jadranskim dijelom usmjereno prema Zapadnoj Europi, a kanjonsko korito rijeke Drine odvaja ga od istonog Balkana121. U ovoj reenici zanimljiv je izbor rijei, jer hrvatski je prostor prema Zapadnoj Europi usmjeren, a od istonog Balkana odvojen, i to ne bilo kakvim nego kanjonskim rijenim koritom. Takva je formulacija sasvim u skladu sa stalnim nastojanjem da se naglasi pripadnost Hrvatske zapadnoeuropskoj civilizaciji i kulturi122, posebno u Makekovim, ali i u drugim udbenicima123. Makek pritom ee nego u novijim udbenicima Balkan predstavlja, kao na ovom mjestu, drugim u odnosu na Europu124.

Ova Makekova reenica, kao i prethodna, s druge strane implicitno tvrdi da se dio hrvatskog prostora (odnosno prostora na kojem ive Hrvati) nalazi i na zapadnom Balkanu. Misli se, dakako, na Bosnu i Hercegovinu. Ekspliciralo se hrvatstvo ove zemlje ili ne125, injenica je da su poglavlja o Bosni i Hercegovini u svim analiziranim udbenicima sastavni dio vee cjeline koja govori o hrvatskim zemljama, kako u srednjem tako i u novom vijeku.126

119 Makek, Povijest 6, (1997), 26; (1999/2003), 29.120 O razvoju i znaenju mita granice na Drini pisao je I. Goldstein. [Ivo Goldstein, Granica na Drini

znaenje i razvoj mitologema, Historijski mitovi na Balkanu (Sarajevo: 2003), 109-137 ].121 Makek, Povijest 6, (1992), 39.122 Pitanje civilizacijskog i kulturnog identiteta Hrvatske vaan je element obrazovne politike devedesetih,

pri emu nastava povijesti, kako je ve reeno, ima kljunu ulogu. Temeljni dokumenti obrazovne poli-tike iz tog razdoblja nastavni planovi i programi - na vrlo jasan i nedvosmislen nain predstavljaju for-miranje svijesti o pripadnosti Hrvatske europskoj kulturi i civilizaciji kao jedan od glavnih ciljeva nastave povijesti. Primjerice, u napomenama uz gimnazijski program istie se da bi uenici trebali uoiti ...kako je Hrvatska uistinu bila i ostala sastavni dio i sukreator europske kulture i civilizacije. Ona ih je doista zajedno s Europom djelatno gradila i nastavila izgraivati sve do naih dana. [Glasnik Ministarstva pro-svjete i porta (Zagreb: kolske novine, 1995), 162]. S druge strane, novi plan i program za osnovnu kolu stavlja naglasak na kompetencijske ishode uenja povijesti, dok za spoznaje o drugim narodima i kultura-ma kae da pripremaju uenike za ivot u multietnikom i multikulturalnome drutvu . [Nastavni plan i program za osnovnu kolu (Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, 2006),284].

123 Rezultati jedne analize ukazuju na odreenu euforiju oko Europe u hrvatskim udbenicima povijesti iz devedesetih godina, pri emu autorica konstatira da paralelnom udbeniku za 6. razred ak i naslov programatski: Raanje suvremene Hrvatske i Europe [Heike Karge, Izmeu euforije, trezvenog shvaanja i izolacije. Europa u udbenicima povijesti zemalja bive Jugoslavije, u Klio na Balkanu, ur. Christina Koulouri (Zagreb: Srednja Europa, 2005), 96].

124 Tako je i kada npr. za tursko osvajanje Galipolja kae da je bilo sudbonosno za Balkan ali i za Europu. (Makek, Povijest 6 (1992),78; (1997), 59; (1999/2003),73).

125 Damir Agii je ve i naslovom svojeg lanka Bosna je.naa! nagovijestio odreene zakljuke o odnosu hrvatskih i srpskih udbenika povijesti prema Bosni i Hercegovini. Izmeu ostalog konstatira kako dobar dio sadraja koji se odnosi na povijest BiH u Makekovom udbeniku izravno slui u svrhu dokazivanja hrvatskog karaktera srednjovjekovne bosanske drave te Bosne i Hercegovine openito. [Damir Agii, Bosna je ...naa! Mitovi i stereotipi o dravnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu te pripadnosti Bosne u novijim udbenicima povijesti, u Historijski mitovi na Balkanu (Sarajevo, 2003), 143].

126 Heike Karge se u spomenutom istraivanju dotie i ovog fenomena (Karge, Izmeu euforije, 92).

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

41

Na vie mjesta i u razliitim udbenicima Bosna je nedvosmisleno na Balkanu. Takve se ocjene esto donose kada se, primjerice, opisuju aktivnosti dubrovakih trgovaca, pa se naizmjenino govori o balkanskom zaleu te o Bosni i Srbiji127. U dva novija udbenika iz 1999. i 2003. Makek e za tursko osvajanje ove zemlje rei: Bosna balkanski bedem pala je aptom bez prave borbe128. Bosna, prema tome, ne samo da jest Balkan, nego je, konkretnije, njegov bedem, to znai da s njegove druge strane tj. u Hrvatskoj, nije Balkan. Iz ovog zaista kratkog osvrta na bo-sanske teme u udbenicima moe se nazrijeti odreena ambivalentnost u hrvatskom odnosu prema Balkanu, budui da Hrvatska, bez sumnje, nije na Balkanu, ali neki dijelovi hrvatskog prostora jesu.

O balkanskim granicama i hrvatskoj poziciji u tom smislu udbenici za sedmi ra-zred ne govore eksplicitno, ali ipak sugeriraju izmjetenost Hrvatske iz opsega Balkana, i to uglavnom zemljovidima. Na karti balkanskih drava nakon Balkanskih ratova u udbeniku Pavlievia i Potrebice iz 1994. vide se sjeverna Grka, jugozapadna Bugarska, juna Srbija, te Crna Gora, Albanija i Makedonija, a nema niti pedlja (ju-nog) hrvatskog prostora129. Boka Kotorska i mali dio istone Hercegovine na samom su rubu zemljovida. U kontekstu pak Berlinskog kongresa isti e autori rei kako su njime odreene granice na Balkanu koje uglavnom i danas postoje130. Dvije karte u Agiievom udbeniku prikazuju Balkanski poluotok uoi i nakon balkanskih ratova, na kojima su razliitim nijansama oznaene Crna Gora, Srbija, Rumunjska, Bugarska, Grka i Osmanlijsko Carstvo131. ire geografsko okruenje, ukljuujui prostore od june Italije, preko Austrije i Maarske do jugozapadne Ukrajine, na karti je bijele boje, bez ucrtanih granica i naziva. Gotovo na isti nain predstavljene su i grafiki dotjeranije karte Balkanskog poluotoka kod Bekavca i Kljajia, u vrijeme Berlinskog kongresa132 te prije i poslije Balkanskih ratova133. Kod Agiia, Koren i Najbar-Agii, na karti Jugoistone Europe nakon Berlinskog kongresa, takoer nije istaknuta Hrvatska, kao dio jasno oznaene Austro-Ugarske, a uenike se pita koje promjene uoavaju, ovog puta na Balkanskom poluotoku134.

Bitno obiljeje Dubrovnika kroz povijest po mnogim je udbenicima njegov rubni poloaj, koji ga takorei predodreuje za ve opisanu, posredniku ulogu u trgovakoj razmjeni izmeu Istoka i Zapada, odnosno Balkana i Zapadne Europe. Kada se hoe odrediti njegova pripadnost ovoj ili onoj strani posee za civilizacij-skim kriterijem, s religijom kao osnovnom civilizacijskom odrednicom. Hvalei dubrovaku diplomaciju Makek kae: Takvom smiljenom i odlunom politikom Dubrovani su opstali na samom rubu balkansko-pravoslavne civilizacije i ouvali

127 Brdal, Maduni, Tragom prolosti (2003). 74; Graanin, Petri, Ravani, Povijest 6, 88.128 Makek, Povijest 6, (1999/2003), 88.129 Pavlievi, Potrebica, Povijest, 150.130 Ibid., 88.131 Agii, Povijest, 94.132 Bekavac, Kljaji, Povijest 7 (2008), 108.133 Ibid., 182-183.134 Agii, Koren, Najbar-Agii, Povijest 7, 176.

Povijest u nastavi

42

svoju pripadnost hrvatskom narodu i zapadnoeuropskoj, katolikoj civilizaciji135. Prema tome, uski obalni pojas Dubrovake Republike nije Balkan, ali njegovo de-setak kilometara udaljeno zalee jest. O Balkanu se ovdje, evidentno, govori kao o civilizacijskom entitetu, eksplicitno povezanim sa pravoslavljem, ime se on na vrlo izravan nain predstavlja kao (europsko-katoliko) civilizacijsko drugo. Dojam o rubu katolikog svijeta pojaava se glagolom opstati136, koji sam po sebi na sugesti-van nain govori o naravi odnosa Dubrovnika i njegovog (balkanskog) susjeda. Na ovaj nain udbenici se uklapaju u retorike obrasce dugog trajanja, koji portretiraju Dubrovnik kao katoliki grad koji opstaje na granici s nevjernicima - patarenima, pravoslavcima ili Osmanlijama137. Udbenik iz 1997. u ovom je smislu jo jasniji i izravniji, jer e za balkansko-pravoslavnu civilizaciju ustvrditi: Poto se doko-pala stare Duklje i njezinih gradova, ona je, nasrtljiva [oznaio F.J.], posegnula i za Dubrovnikom138. Ovakvom formulacijom ne samo da se konstatira drugost Balkana, nego se i otvoreno negativnim atributiranjem daje nedvojbeno najsnaniji udbeniki doprinos balkanistikom diskuru 90-ih.

U udbenicima za sedmi razred takav se prilog daje na neto drugaiji nain, na-ime vezivanjem pojmova rat i kriza uz pojam Balkan, kao i neizostavnim isticanjem sintagme bure baruta. Nastavne jedinice koje prethode onoj o Prvom svjetskom ratu naslovljene su: Balkanski ratovi pripreme za Prvi svjetski rat139, Balkanski ratovi predigra svjetskom ratu 140, Prvi balkanski rat kao uvod u svjetski sukob141 ili Svjetske krize i balkanski ratovi142. Udbenik Agiia, Najbar-Agii i Koren jedini temu Balkanskih ratova donosi u sklopu vee jedinice koja u naslovu ne spominje (svjetski) rat, nego se zove Europa na prijelazu stoljea143. Na drugom e mjestu, meutim, prvo poglavlje jedinice Promjene na Balkanskom poluotoku nasloviti Velika istona kriza144. Negativnu sliku Balkana ne podrava toliko sam govor o npr. Balkanskim ratovima (oni se kao povijesna injenica, jasno je, moraju problematizirati), koliko izbor naslo-va i masno otisnutih rijei, kao najupeatljivijih dijelova teksta. Pavlievi i Potrebica u sva tri izdanja donose i krae poglavlje naslovljeno Balkan bure baruta145 odnosno Balkanski poluotok bure baruta146, a prvo poglavlje cjeline o Prvom svjetskom

135 Makek, Povijest 6 (1999/2003), 95.136 Osim na Dubrovnik ova je predodba opstanka na rubu kod Makeka redovito primjenjena i na itavu

Hrvatsku, i to u obliku ve opisane metafore predzia kranstva. 137 Kunevi, Retorika granice kranstva.138 Makek, Povijest 6, 76139 Prva reenica u tekstu, osim toga, povezuje Balkan sa negativno obojenim pojmom suparnitvo, a to

obiljeje neto je svima gotovo samorazumljivo: Balkan je, kao to znate [oznaio F.J.], odavno bio jedno od najvanijih podruja suparnitva velikih sila. (Pavlievi/Potrebica, Povijest, 150).

140 Agii, Povijest, 94.141 Dragutin Pavlievi i Filip Potrebica, Povijest 7, (Zagreb: Alfa, 2003), 108.142 Bekavac, Kljaji, Povijest 7 (2008),180; (2011), 194.143 Agii, Koren, Najbar-Agii, Povijest 7, 172.144 Ibid., 109.145 Dragutin Pavlievi i Filip Potrebica, Povijest 7, (Zagreb: Alfa, 1997),98; Pavlievi, Potrebica, Povijest 7

(2003),108.146 Pavlievi, Potrebica, Povijest 7 (1994), 152.

Filip juri: Balkan u hrvatskiM uDBeniciMa povijesti Za osnovnu kolu

43

ratu kod Bekavca i Kljajia poinje naslovom Iskra koja je zapalila balkansku bavu baruta147. Sarajevski atentat i poetak rata Pavlievi i Potrebica pak predstavljaju uvodnim poglavljem naslova Rat je poeo na Balkanu148, to naravno nije netono, ali je za nas ovdje vano da se takvim naslovljavanjem kao prva asocijacija na poetak Prvog svjetskog rata nudi upravo pojam Balkan (odnosno balkanska bava baruta). To nije sluaj u jednom novijem udbeniku iji autori izmeu injenice da je rat tehniki poeo na Balkanu i neposrednog povoda za rat, za uvodni naslov biraju ovo potonje: Atentat u Sarajevu povod za izbijanje rata149.

Negativne asocijacije koje sintagma bure baruta budi su neizbjene, kao i esto koritena metafora bolesnik s Bospora. Ne moe se rei da im nije mjesto u udbe-niku, jer su se te etikete zaista tada uobiajile u meunarodnom javnom govoru, kao odraz odreenih politikih prilika i odnosa moi. Problem je u tome to se njihovim jaim isticanjem, stavljanjem u naslov ili meu pitanja za ponavljanje, predstavljaju kao kljune asocijacije na pojmove Osmansko Carstvo ili Balkan, uvrujui tako postojee ( negativne ) stereotipe.

Zakljuak

U hrvatskim udbenicima iz povijesti za esti i sedmi razred osnovne kole, od osa-mostaljenja do danas, uoljive su dvije tendencije: s jedne strane pojam Balkan nestaje iz udbenika, zamjenjuje ga se pojmom Jugoistona Europa (ili se govori tek o zaleu, jadranskom, dalmatinskom, dubrovakom, kopnenom itd, ne i o balkanskom). S druge strane, ukoliko se Balkan spominje, hrvatske se zemlje u njega, implicitno ili eksplicitno, ne ubrajaju, ve se smjetaju u njegovo neposredno susjed-stvo; Hrvatska ga dodiruje, ali nije na njemu. U udbenicima iz devedesetih godina Balkan je esto prisutan, dok se krajem tog i poetkom novog desetljea, pojavom usporednih udbenika, uestalost njegovog pojavljivanja smanjuje. Premda se ele-menti balkanistikog diskursa, ija je geneza izloena u uvodnom dijelu rada, jedva daju zamijetiti, ve se pojam koristi gotovo iskljuivo u vrijednosno neutralnom, geografskom smislu, ipak ih se mjestimino moe identificirati.

Nestanak Balkana iz udbenika povijesti i istovremeno raanje Jugoistone Europe moe se dovesti u vezu sa promjenom ukupnog javnog diskursa u Hrvatskoj, kao odraza promjene politikih prilika, kako u samoj zemlji tako i na meunarod-nom planu. Naime, kako je predstavljeno u teorijskom dijelu rada, hrvatski ud-benici povijesti su dio dravnog obrazovnog sustava. Samim tim ovaj je rad morao problematizirati odnos ideoloko-politikih okolnosti u kojima se drava nalazi i govora prisutnog u udbenicima povijesti. U ratnoj i poratnoj atmosferi bijega sa Balkana i povratka u Europu oprekom Europa Balkan vrilo se u javnom diskursu

147 Bekavac, Kljaji, Povijest 7 (2008),184; (2011),198.148 Pavlievi, Potrebica, Povijest 7, (1994),155; (1997),99.149 Agii, Koren, Najbar-Agii, Povijest 7, 177.

Povijest u nastavi

44

hrvatsko civilizacijsko i geopolitiko pozicioniranje. O Balkanu se stoga esto govo-rilo, a gotovo svaki njegov spomen izazivao je izrazito negativne asocijacije, budui da je oznaavao neto civilizacijski drugaije i zaostalije. Kada je Hrvatska nakon 2000. godine zala u razdoblje europskih integracija, a nova politika realnost poela zahtijevati regionalnu suradnju, pojmom Jugoistona Europa htjelo se pokazati da je regija kojoj i Hrvatska pripada, dio Europe.

SUMMARY

The Balkans in Croatian history textbooks for elementary school

The goal of this article is to analyze the way the term the Balkans is presented in the Croatian history textbooks for elementary schools as well as the correlation of the Balkans and Croatia. In the first part of the article, the author deals with the theoretical aspects of the problem, and he is especially interested in the process of constructing the Balkans discourse and the use of (negative) stereotypes about the Balkans in the Croatian public rhetoric, especially in the nineties. Furthermore, the influence of the social and political context is emphasized by pointing out that there is a correlation between the political trends and linguistic constructions in the textbooks. In the second part, the results of the analysis are presented. The research was based on the sixth and seventh grade history textbooks published from 1992 to 2012. The analysis points to the conclusion that cultural and geopolitical public dis-courses of the time were reflected in textbook concepts and expressions. The rhetoric during the war and postwar period was influenced by the idea of escaping from the Balkans and returning to Europe, while after the year 2000. it was based on the idea of the European integrations, and the importance of the regional cooperation in the South-East Europe (now marked by a neutral name). Furthermore, two trends were detected in the textbooks. On the one hand, since the turn of Millennium the term the Balkans disappeared from the textbook and it was replaced by the term the South Eastern Europe. On the other hand, whenever the Balkans was mentioned, Croatia was left out and located into its neighborhood.

Key words: the Balkans, Croatia, South-Eastern Europe, history textbook