Balade Petrice Kerempuha

Miroslav KrleaBalade Petrice KerempuhaMiroslav Krleahrvatskiknjievnikienciklopedist, po mnogima najveihrvatskipisac 20. stoljeaPisao je poeziju, esejistiku, drame, novele, romane, dnevnike i memoarske tekstove, polemike, publicistiku, pa i novinske lankeBaladezbirka kajkavskih pjesama, , prvi put je objavljena1936. godine uLjubljaniPrvo izdanje sadrava 30 pjesamaNa kraju zbirke nalazi se Tuma manje poznatih rijei, fraza i pojmovatip moderne balade kojoj je u osnovici baladeskna slika i vizija poremeenog i izoblienog svijetau Baladama rije o ljudskoj patnji, stradanju, stalnoj ugroenosti, socijalnoj inferiornosti potlaenih, a kljuni protagonist djela je upravo anonimni puki kolektivLik Petrice Kerempuha europske je knjievne provenijencije, jer je svojevrsna varijanta Tilla EulenspiegelaKerempuh je afirmator te svijesti i lucidni pronicatelj njezine moi i ogranienja, a s druge strane tu svijest svojim sarkastinim i grotesknim slikama istodobno osporavaU jezinoj genezi Balada postoje dva sloja od kojih je prvi impresivan i spontan doivljaj kajkavskoga idioma, a drugi studiozno istraivanje njegove knjievne i izvanknjievne tradicije i potencijalaJezinu, ali i drugu grau za Balade K. je pronalazio u razliitim dokumentima i sudskim spisima, povijesnim i memoarskim spisima, u etnolokim i etnografskim studijama, u pravnim spisima i rjenicimaPoleminost kao stilski postupak u Baladama pojaava dramsku tenziju zbirke

PERICA I GALENJAKIKrlea nam je predstavio svog junaka Petricu Kerempuha, alosna pismoznanca, koji e pod galgama pjevati o nama, o naem izmrcvarenom i iznakaenom nacionalnom i ljudskom biu:"a Petrica, alosni pismoznanec,/Kaj nikaj spametnog zmislil nesem/neg tonu ovu kerempuhovsku pesem,/pod galgami kaj ju ztambural jesem."

- na drugoj strani je grof, u ijem se zatvoru uje zveket lanaca, i crkveni feudalac, koji u platu damastnog pluvijala pod galgama moli za blagoslov verige- no, u tom mraku, kroz psovuku i kletvu,pla i lave pasji, uje se buntovni zavjet tovaria kmeta Matije Gupca i odjekuje Kerempuhove rijei koje prijete i opominju, groze se i proriu:"Hudi bu bikupa odnesel vu pekel./I atan bu spekel grofe i prebendare."

NI MED CVETJEM NI PRAVICEalegorija pjesme je jasna- dva svijeta, suprotstavljena i razliita, privilegirani i ponieni, javljaju se u kontrapunktivnim intonacijama pomirenje sa ivotom, silom i nepravdom ima svoju bolnu poantu- esto spominjanje biskupa i njihova odnosa prema puku; motivi luteranstva: Hudi bu bikupa dnesel vu pekel./I atan bu spekel grode i prebendare,/Gornice i ina prepune ormare!/Kervavo nam je telo Veronikin Robec,/Vre svira v trombetu tovaru kmet/Matija Gobec.gda bikupi kak klafrave papige/Pod galgama se mole za blagoslov verige.A bikup v plau damastnog pluvijala/Popeval je z starinskog misala./Gde latinski se prevueno pove/Da bogcu navek za kmetsku glavu gre...

GUMBELIJUM ROA FINO DIIU njoj se iza prividnoga, lirski neutralnog naslova s moguom asocijacijom neke idilino-pejzane atmosfere, zapravo skriva kontrast temeljnomu motivu - pred- smrtnoj agoniji na vjealima.U kontekstu cijele zbirke, balada se oituje kao njezin integralni dio i kao slika sunovraenog svijeta prikazana groteskom i paradoksom kao autorovim osebujnim i djelotvornim izraajnim sredstvimaVIGILIA ALI STRAA NONAautor plastino eksplicira temu stvaralake sumnje i slobode, jer je lirski protagonist balade pjesnik razapet izmeu (p)odanike poslunosti svome poglavaru - biskupu iji lani portret upisuje u misal i slobode stvaralakog duha kojim se opire takvu inu.ovdje je izraena posebnom plastikom none tiine, ime se potencira dilema samotnoga poete, u atmosferi koja se javlja i kao jedini mogui, pritajeni i skriveni prostor pojedinanim heretikim primislima, odvija se drama stvaraoeva. Ona je determinirana konkretnim ambijentalnim odrednicama s prirodnom asocijacijom odreenoga grada i sredineLAMENTACIJA O TRIBIProtkana je visokom ironijom, sarkazmom i cinizmom kojima se uobliuje lirski protagonist, a razobliuje socijalna struktura drutva u ijem je hijerarhijskom sustavu taj protagonist na njezinu dnuNabrajanjem razliitih feudalnih poreza, daa i nameta, od onih u novcu do onih u naturi i fizikoj obvezi, pjesnik do paradoksa i apsurda dovodi njihov smisao koristei se lirskim monologom kmeta, koji je otkriva i komentator svoga apsurdnog socijalnog poloaja

Ironija: Biskup je Gubca spekel kak goluba v rajngli,/ a Bikupa su v nebo na vanjuku nosili ajngli. Vrag ti nosi znanost, doktore, magistre,/ bole vrai naa mati boja v Bistre!

SCHERZObalada samo u svome uvodnom i zavrnom dijelu nosi obiljeje skerca determinirana atmosferom kine i mrkle noi, raspojasane anakreontike i naturalistikog hedonizma, iji su neobini protagonisti Martinska Guska, duda, jopica, morski tolvaj i osamljeni frater pavlinecspoznaja u kojoj naziremo intimnu pjesnikovu naklonjenost svim heretikim protagonistima, od glagoljaa i bogumila do hrvatskih protestanata, koji su skupo plaali cijenu svojih uvjerenja

SANBORSKAPoetak balade u znaku je razigranoga pukog hedonizma motivirana, osim prirodnim vitalitetom i otporom sumornoj strani ivota, i karakteristinom pukom filozofijom Slanine nigdar nebu s pesa / niti povratka iz lesaGlasom uka na gradskome tornju zavrava ovaj pjesnikov nokturalni pejsa, kojim se jedna regionalna slika sa svim svojim detaljima otkriva kao skladna pjesnika projekcija

KRAVA NA OREHUbogata Krleina imaginacija nie u baladi groteskne slike fikcijske zbilje u kojoj je sve mogue i krava na orehu, cirkva v mehu, i zmaj u kouhu, na priesti triga, i roda na (svetoj) misi, situirajui tako jedan oblik pjesnike realnosti u okvir prepoznatljive nadrealnostiludizam izrazito naglaen u njezinu razigranom ritmu

STRIC VUJCBalada je impresivna pejsana skica zimskoga doba i idilinog ugoaja koji je vezan uz kranske blagdane (Badnjak, Sveta Tri Kralja, a njima je pridodan i Uskrs) u ijem kontekstu pjesnik asocira mirne blagdanske trenutke seljakoga ivota

u baladi na povrinu onaj dio ivota koji je oplemenjen toplinom doma. Dakako, ni taj prikaz nije lien blage ironije kao ni socijalnih konotacijaTUROPOLJSKA RETAURACIJAu prvom planu autorov osobni kritiki stav prema ilircima i njihovu pokretuKroz iskaze ilirskih politikih protivnika stoga i progovara sam pjesnik, karikirajui istaknute predstavnike pokreta: Vraza, Lisinskog, Demetra, Gaja, Preradovia (Ti frassi gladni, fuchsi, demetri, vlaki gerci). Optuuje ih za austrofilstvo, podlonost politici bekoga dvora, za politiku nedozrelost i kameleonstvo, a atribucija carski oficiri odnosi se i na Kukuljevia, indirektno i na Maurania te njegovu brau aktivno ukljuenu u pokret

motiv luteranstva: drugi su karikirani, dodijeljene su im negativne afirmacije, usporeivano sa svojim, npr: Ti alarni domorodci,/ z vana surka, z nutra koci,/ pieju kak govedari,/ a ne kak nai pavlinski oci/ nai pismoznanci stari!KEGLOVICHIANAOvozemaljski drutveni poredak s antagonistikim i hijerarhijskim kontrastom srednjovjekovno-feudalnog drutva, ilustriran je u baladi njegovim karikaturalnim nastavkom u prekogrobnom ivotu, gdje je temeljni odnos gospodara i kmetova, gospode i puka, ostao neizmijenjenTakva tematsko-anegdotalna okosnica balade, eksplicirana na tezi da je i nebo samo nastavak ovozemaljskih beneficija i privilegija nebe je za Grofa, a je ne za tata, kao i na satiriki izokrenutoj tezi da je i u nebu jednako kao i na zemlji, omoguila je autoru da postojei poredak dovede do cininog i grotesknog paroksizma

PO VETRU GLAStragina situacija Hrvatske osvijetljena je u baladi s pozicije traginog poloaja i sudbine hrvatskoga puka, kojega jednako teko pogaaju turski nasilnici kao i europski osloboditelji to tom puku priskau u tobonju pomo s bandama plaenika, probisvijeta, pljakaa u odorama banskih i drugih regularnih vojski pod zapovjednitvima ratnih avanturistanagovjetaj novih crnih dana koje svojim dolaskom nagovjeuju vojnike bande pod vodstvom stvarnih ili metaforiki oznaenih zapovjednika (Loewenclau von Bonaventura, grof Aldo Aldobrandini, Salvador San Clemente i Mosje Bouquoi)

VERBUVANKAKonkretna asocijacija na siseke dane otkriva neposredan povod i upuuje na sudbinu svih zavedenih koji prekasno shvaaju da su tek puko topovsko meso, slijepi podlonici i orue u rukama surovih i astohlepnih njemakih i talijanskih oficiraideja balade , po kojoj je primamljivi izlaz iz teke socijalne zbilje najee tragini bezizlaz za hrvatskog ovjekaStrani vladar koji dolazi negativno je prikazan : Al kad dojdu Gospodin Grof/ Italo Hermenglido Izolani,/ hahar nacifrani, kakv vre jesu bani...

LAGERAKAAmbijentalno vezana uz logorovanje feudalne vojske u hrvatskome Turopolju, balada zapravo oslikava cijelu Hrvatsku kao stalan vojniki logor. Prisutnost strane vojske na hrvatskome tlu ilustrirana je pohotnou razularene vojnike gomile, posebice njezinih oficira, koji u svoje atore odvode hrvatske djevojke i enebaladeskna evokacija svijeta i povijesne zbilje odraene u svjetlu ratniko-vojnike temeStranci donose propast; na mau ispisano proroanstvo: a na meu tri latinske rei:/ Perva re nam skoru smert pove,/ skoru smert pove nam druga re./ Zeleni me, vepleni me,/ skoru smert nam tretja re.

KHEVENHILLERasocirano je konkretno povijesno vrijeme i dogaaj - poetak gradnje Karlovca koji, na poticaj i u ast austrijskoga nadvojvode Karla, gradi zemaljski kapetan Juraj Khevenhiller okupivi na prisilnu tlaku mnogobrojne kmetoveautor svojim inspirativnim leksiko-ludistikim instrumentarijem do paroksizma dovodi puku logiku i filozofiju svojih protagonista, no u tome paroksizmu otkriva se upravo ono svojstvo kajkavske rijei i humora kojim se odozdo pljuje po gospodskim izmama i svemu to one simboliziraju

CARMEN ANTEMURALE SISCIENSETema balade je jo jedno tursko opsjedanje Siska i boj pod njegovim zidinama 1594Vizualno, akustiki, ritmiki, pa i olfaktivno predoena je u baladi strava rataU podtekstu balade, u strahu hrvatskog ovjeka pod Siskom, u kmetskoj svijesti o pronalaenju izlaska iz mranog labirinta ivota prisutna je i ta spoznaja o povijesnom samotnitvu koje onda rezignatorski i fatalistiki prihvaa i svoje pobjede i svoje poraze

PO MEDVEDNICIsignifikacija balade (A. D. 1570), koja oznauje skori poetak seljake bune to e uslijediti tri godine kasnije. Simboliko znaenje ima i poetna pejsana dionica balade o crnom oblaku nad Medvednicom, koji u skladu s pukim vjerovanjem nagovjeuje zla (ne)vremenauz konkretan regionalni pejsa sugestivno naznauje i povijesni pejsa Hrvatske uoi seljake buneNegativno okarakterizirani oni koji su drugi: Nigde nigdar nade ni pomenji traek./ Ak nisi pod vodom il pak suom gan,/ popali ti pole nemkutar, Lutoran,/ Hasankan, Tararkan, budimski Sinan...

HARCUVANKApredoeno je u baladi konkretno pov. vrijeme potkraj XVI. st. kada grad Petrinja uzastopce prelazi iz ruke u ruku, a hrvatski Sabor proglauje opi ustanak za obranu svoga teritorija. Jedna od tih epizoda, ponovno tursko osvajanje grada, jest i tema baladeironine, otre osude nisu lieni, uz strane hofmejstre i sojuznike, ni carski poslanici u kardinalskoj odjei. To je pak podjednako aluzija na Rim i Crkvu, a takoer i na hrvatski visoki klerNA MUKAHbalada u zbirci izdvaja antologijskim dometom, najekspresivnijom ilustracijom jedne od kljunih njezinih tema, ali i sredinjim mjestom u osmiljenoj kompoziciji zbirkeK. ne stvara tu baladu kao kroniku i povijesni dokument o buni, ve u kontekstu povijesnih injenica ulazi u dubinu kmetske drame sintetizirajui u njoj povijesnu i intimnu dimenziju i poloaj pobunjenikaCijela inscenacija balade je mrana, jer se na osvijetljenome pozornikom infernu nalaze nesmiljeni krvnik i nemona, okrvavljena rtvasa stajalita okrvavljene slike povijesti, K. postavlja pitanje o smislu prolijevanja kmetske, hrvatske i ljudske krvi krv uz svoje regionalno-nacionalno (stubianska), opeljudsko (lovea) nosi i izrazito socijalno obiljeje (kmetska), a pretvara se i u metaforu pobune (mi gremo za njom, za glasom kervi nae), ali i signum iskupljenja (kerv kalvarijanjska jedino je vanshajanje totu). Slika Kalvarije nije stoga tek puki knjievno-povijesni motiv i odjek knjievne tradicije, nego metafora ljudske patnje izraene jezikom opeljudskog simbolaV MEGLIhrvatski povijesni prostor u doba seljake bune.Balada sugestivno predouje sliku meglenih vremena koja, uz zakrvavljenu maglu, simboliziraju kadaveri u raspadanju, popaljene crkve s okrvavljenim svecima, dimovi sa zgarita, ali i izbezumljeni ljudski i ivotinjski krikovi i pla koji dopire iz daljine

POGREBNA PESEM PILKOV POD SISKOMglavna tema balade - smrt. Ona je najavljena naslovom, ali i motom pjesme na latinskom jeziku: Mors victrix et nivellatrix. Lice i nalije smrti kao konane pobjednice i izjednaitelja svih mrtvih, bez obzira na njihovo socijalno i nacionalno podrijetlo te drutveni poloajbalada je uz konkretnu pjesniku ilustraciju i simbolika vizija niza slinih bitaka s istovjetnim ishodom i simbolima pilkove lopate, ovaj put turopoljske, kojoj je pripao zavrni in. Balada zavrava efektnom simbolikom te lopate koja se nadvila nad drastino naturalistikom slikom pokojnika (Kopriva mu rez levo oko raste / mozul do mozula, a krasta do kraste)

KRONIKATo je jedina balada u kojoj se navodi ime voe seljake bune Matije (Ambroza) Gupca i to pod njegovim nadimkom Gobec-Begdominantne slike krvava povijesnog pejzaa kojim blude gladni seljaci i kojim odmnijeva mrtvaki bubanj u kontekstu povijesnog (ne)vremena. To doba predoeno je u baladi slikama koje su asocijacije Dana gnjeva i Stranoga suda iz Biblije (vu dne alarne, serdite) i dijabolinog svretka (znoreli ent z dijabli arnu mau slui).BOGEKAosvijetljena srednjovjekovna bijeda s fehtarima, bokcima, slijepcima i svima drugima koji tvore alobnu povijesnu povorku. U Krleinoj pjesnikoj projekciji ta se povorka kree od daljina i dubina srednjega vijeka, dopirui sve do naih dana pa je ova balada i svojevrsna svevremenska slika ljudskog stradanja koje stalnu glad i e privremeno utauje mrvicama hrane i kapljama pia darovanima, odnosno odbaenima s bogatih stolova

Uloga Ignacija Lojole kao velikog metra nebeske gozbe na poseban je nain intonirana, pa i socijalno ironizirana isticanjem njegova ovozemaljskog, a po ideji i vizuri Balada i onozemaljskog ivota i socijalnog statusa ( Tam pee za nas vola,/ kod bojeg stola,/gospon baron Lojola.).Ironija: Harmonikai, muikai,/ pred crikvom z oenai/ pune patakune, krune, marijai...

CIGANSKA4 stofeUkrtena rimaIronizacija cigana kao onih koji su dli u krapinski kraj; prikaz svadbe na kojem se pee odojek bilCigani kao oni drugi : ciganjski, smardlivi, sfucani oboek...

NOKTURNOsie pjesme i sam in transformacija oslanja se na srednjovjekovne prie i priznanja sa suenja vjeticama o nainu tjelesnog openja s vragom. Koristei se naturalistikim detaljima, K. na njima gradi slike dekorirane motivima drobi, vepla, mranih tjelesnih dodira i strasti koja kljua podjednako u entu kao i u babi puklavki, to cijelom zbivanju daje obiljeje svojevrsne morbidnostiEkspresivnost slika pojaavaju i snane poredbe, a naturalistiko-nadrealistikim slikama drugoga dijela pjesme, od kojih je najsnanija o pretvorbi mranih sudionika grenoga ina u rne ptie koji se uzdiu prema nebu i mjeseiniKOMENDRIJAIdinamian, scenski funkcionalan ritam prave puke predstave u kojoj je glavni akter Petrica Kerempuh, temeljni lik itavoga djela. Kerempuh, koji se u baladi Petrica i galenjaki pojavio u liku traginoga komentatora socijalne i povijesne zbiljeKerempuhov scenski monolog o sudbini Hrvata protkan je ironijskim diskursom, koji se intenzivira u drugome i zavrnome dijelu balade gdje se Europa optuuje gorkim i uljivim rijeimaBABA CMIZDRI POD GALGAMAmaterino oplakivanje mrtvoga sina pod vjealima. Antologijski je primjer toga motiva, esto koritena u evropskoj likovnoj i knjievnoj tradiciji, poznata srednjovjekovna Jacoponeova pjesmaStabat materautorov asentimentalizamSnanim slikama moguega traginog zavretka rtve prividno se ublauje njezin stvarni svretak samo na vjealima i bez uobiajena rituala (razapinjanje na kota, upanje noktiju uarenim klijetima) ime se snano asocira uobi ajeni srednjovjekovni scenarij u kojem grubost i surovost ivota dobivaju svoju lirsku protuteuSECTIO ANATOMICAMisterij ivota i misterij smrti proimlju se u ovoj baladi koja prodire do dna ljudske sumnje i traganja za istinom koje je proeto strahom pred herezom toga ina, ali i samoga otkriaSectio anatomica svojom nokturalnom i horibilnom atmosferom, kao i postavljenim pitanjima, prodire u samu sr ovjekove egzistencijesnaan zavretak: Negacija Boga, peklenski smrtni greh./ V kominu smeh, vihorni urki smeh...

KALENDARSKAradost i punina obinoga, svakodnevnog ivota, kojima je izvorite u punom doivljaju prirode i krajolika, kao i u pukoj mudrosti kojom se prodire u njihove tajne i gnomski ih saimlje u trajnije spoznaje i iskustvaizrazito vedra i optimistina

GALNJAKASve je u ovoj baladi u znaku profinjene ironije, koja istodobno u svoj fokus ugrauje socijalni status anonimnih pukih protagonista, njihovu relativistiku filozofiju i psihologiju, kao i spoznaju o ukletosti i zadanosti osobne sudbine simbolizirane neizbjenim galgama i krvlju

MIZERERE TEBI JERUZALEMOd pojedinane i konkretnim vremenom potaknute vizije svijeta, koji se rasipa pod teretom svoga pogrenog ustrojstva i negacije svega ljudskoga, balada postupno prerasta u opu sliku agoninog rasula u kojemu pod rascufanim nebesima trajno ostaje osamljeni ovjek traei uzalud diogenovskom svijeu neko drugo, pravo ljudsko liceNaturalistika slika animalistikog oblija svijeta (kusa kervava rastergali ku su) i ekspresivnA slika moralnog pada i sloma ovjeanstva (luctvo se ftaple v sramoti i v gnusu)NENADEJANO BOGIJE ZVELIENJEu pjesnikim slikama balade primarna je osobna, ironijsko-sarkastina autorova interpretacija biblijske legende i prie o sudnjem danu ije slike podsjeaju na srednjovjekovne obrade toga motivaNaivni privid pukog i kmetskog vjerovanja u prekogrobni ivot i Boju pravdu na drugome svijetu dostie u baladi ironijski klimaks u grotesknoj slici udne povorke romara, cafuta i fakina PLANETERIJOM, pjesniki je sugestivan i ivopisan priziv mranog, demonskog, vradbinskog panoptikuma ilustriranoga srednjovjekovnom magijom, pukim gnomama o udotvornim vratvima i naturalistiki grotesknim detaljima tzv. puke medicine.ostvarena simbolika infernalna atmosfera s mranim likom orave vraarice Betike, iji morbidni vradbinski napici omoguuju pjesniku da iz svoje samotnike, nokturalne pozicije (V tmice, v pivnice, brez ikakne lui) sagleda jo straviniji inferno cjelokupne hrvatske povijestiHrvatska stoljeima razapeta izmeu Bea i Budima, tuinskih dinastija i otuenoga hrvatskog plemstva. Njezin povijesni pejsa satkan je od ognja, magli, krvi i dima (petstolet jognja, petstolet megle, / Turin i jogenj i karv i dim)uz povijesnu, politiku, knjievnu i kulturnopovijesnu viziju ugradio u Planetarijom i najaktualniju socijalnu zbilju hrvatske ekonomske emigracije s poetka stoljea