BAJKA O TOPLIM PAHULJICAMAJednom davno ivjelo je dvoje sretnih ljudi po imenu Tim i Maggie sa svoje dvoje djece Johnom i Lucy.

Da bi shvatili kako su bili sretni, morate razumjeti kako je bilo u to vrijeme.

Vidite, u to vrijeme svatko je pri roenju dobio malu, njenu torbu s toplim pahuljicama. Kad god bi netko posegnuo u torbu, mogao je iz nje izvaditi tople pahuljice. Tople pahuljice su bile vrlo traene jer su inile da se svatko tko ih dobije osjea proet toplinom i mekoom.

Ljudi koji nisu redovito dobivali tople pahuljice bili su u opasnosti da im se razvije bolest koja je uzrokovala da im se kraljenica skvri te bi potom umrli.Tih dana bilo je vrlo lako dobiti tople pahuljice.

Svaki put kad bi ih netko trebao, mogao je doi do tebe i rei: elio bih imati tople pahuljice.

Tada bi ti posegnuo u torbu i izvadio tople pahuljice veliine ruke male djevojice. Kada bi pahuljica ugledala svjetlo dana, nasmijeila bi se i procvala u veliku, upavu toplu pahuljicu. Tada bi ju postavio na rame, glavu ili krilo osobe i ona bi se privinula i rastopila na njegovoj koi i uinila da ga prome dobar osjeaj.

Ljudi su stalno jedni od drugih traili tople pahuljice i kako su se slobodno davale, dobiti ih dovoljno nije nikad bio problem. Bilo ih je uvijek mnogo za razmjenu i svi su zbog toga bili sretni i osjeali se najee toplo i pahuljasto.

Jednog dana zloesta je vjetica postala ljuta jer su svi bili sretni, zadovoljni i nitko nije kupovao njezine napitke i masti. Bila je vrlo lukava te je smislila opak plan. Jednog prekrasnog jutra dola je Timu dok se Maggie igrala s njihovom keri i apnula mu u uho:Pogledaj Time, vidi koliko toplih pahuljica Maggie daje Lucy. Zna, ako tako nastavi moda e ih potroiti i onda vie nee ostati niti jedna za tebe. Tim je bio zapanjen. Okrene se vjetici pa joj ree: eli li rei da nee vie biti toplih pahuljica u naoj torbi kada posegnemo za njima? A vjetica odgovori: Ne, naravno da nee, i jednom kad ih potroi, to je sve. Vie ih nee imati. Potom odleti dalje na metli smijui se i kretei.

Tim to primi k srcu i pone primjeivati svaki put kad bi Maggie davala tople pahuljice nekom drugom. ak se zabrinuo i uznemirio jer je volio Maggiene tople pahuljice i nije htio ostati bez njih. Bio je uvjeren da nije u redu da Maggie troi svoje tople pahuljice na djecu i druge ljude. Poeo se aliti svaki put kad bi vidio da ih daje nekom drugom, a kako je i Maggie njega voljela, prestala je esto davati tople pahuljice drugim ljudima i poela ih uvati samo za njega.

Djeca su to promatrala i uskoro pomislila kako je pogreno davati tople pahuljice svaki put kad te netko trai ili se tako osjea. Oni su takoer postali vrlo oprezni. Promatrali su svoje roditelje i kad god su osjetili da netko od njih daje previe toplih pahuljica, poeli bi prigovarati. Bili su zabrinuti i kad god bi oni sami drugima davali tople pahuljice. Iako su uvijek nalazili tople pahuljice kad bi posegnuli u torbu, sve rjee i rjee su za njima posezali i postajali su sve vie krti.

Ubrzo su ljudi zamijetili nedostatak toplih pahuljica i poeli se osjeati sve manje toplo i pahuljasto. Kraljenice su im se poele savijati, a ponekad bi i umirali zbog bolesti i nedostatka toplih pahuljica. Sve ee odlazili su zlobnoj vjetici kupovati njezine napitke i masti, ak unato tome to se inilo da ti pripravci uope ne djeluju.Dakle, situacija je postala vrlo ozbiljna.

Zla vjetica koja je sve to promatrala nije stvarno eljela da ljudi umiru (jer mrtvi ljudi ne kupuju njezine napitke i masti) te je smislila novi plan. Svi su dobili torbu vrlo nalik onoj s toplim pahuljicama, osim to je ta torba bila hladna. U vjetiinoj torbi nalazile su se hladne bodlje. Te hladne bodlje nisu inile da se ljudi osjeaju toplo i pahuljasto, ve su inile da se umjesto toga osjeaju hladno i bodljikavo. Ali su spreavale da se ljudima savijaju kraljenice.

I od tada, kad god bi netko rekao: Ja elim tople pahuljice, ljudi koji su brinuli da ne iscrpe svoju zalihu bi rekli: Ne mogu ti dati tople pahuljice, ali eli li moda hladne bodlje?

Ponekad bi dvoje ljudi prilo jedno drugom mislei da e dobiti tople pahuljice, ali bi jedan ili drugi odmah promijenili miljenje i zavrili bi dajui jedan drugom hladne bodlje. I kao posljedica toga vrlo je malo ljudi umiralo, ali je vrlo mnogo ljudi bilo nesretno i osjealo se hladno i bodljikavo.

Od dolaska vjetice razmjenjivalo se sve manje i manje toplih pahuljica. Zbog toga su one, za razliku od ranijih shvaanja da su dostupne kao zrak, postale izuzetno vrijedne. To je dovelo do toga da ljudi rade razliite stvari u namjeri da ih nabave. Prije nego to se pojavila vjetica, ljudi su znali biti u grupama od troje, etvero ili petero, ne zabrinjavajui se previe tko kome daje tople pahuljice.

Nakon dolaska vjetice, ljudi su se poeli odvajati u parove i uvati svoje tople pahuljice iskljuivo jedan za drugoga. Ljudi koji bi se zaboravili i dali svoje tople pahuljice nekom drugom, odmah bi se osjetili krivim zbog toga to su znali da e njihov partner biti ogoren zbog gubitka toplih pahuljica. Ljudi koji nisu mogli pronai dareljiva partnera, morali su kupovati svoje tople pahuljice i morali su mnogo raditi da bi za njih zaradili.

Neki ljudi su nekako postali popularni i dobivali mnogo toplih pahuljica ne morajui ih vratiti. Ti ljudi su zatim prodavali tople pahuljice ljudima koji su bili nepopularni i trebali ih da preive.

Drugo to se dogodilo je da su neki ljudi uzimali hladne bodlje, kojih je bilo bezgranino mnogo i koje su bile lako dostupne. Bojali su ih u bijelo i pahuljasto i davali ih kao tople pahuljice. Te krivotvorine toplih pahuljica su zapravo bile plastine pahuljice i izazivale su dodatne tekoe. Primjerice, dvoje ljudi koji bi se susreli i slobodno razmjenjivali plastine pahuljice, pretpostavljali su da e im one uiniti da se osjeaju dobro. No, umjesto toga oni bi se osjeali loe.

Kako su mislili da razmjenjuju tople pahuljice, ljudi su postajali zbunjeni, pa zbog toga nisu otkrivali da su njihovi hladni, bodljikavi osjeaji zapravo posljedica injenice da su primili mnogo hladnih plastinih pahuljica.

Tako je situacija bila vrlo, vrlo zloslutna, a sve je zapoelo dolaskom vjetice koja je ljude uvjerila da jednog dana, kada to budu najmanje oekivali, mogu posegnuti u torbu i ondje vie ne nai tople pahuljice.

Nedugo nakon toga, mlada ena irokih bokova, roena u znaku vodenjaka, dola je u tu nesretnu zemlju. Izgledalo je kao da ona nije nita ula o zloj vjetici i nije bila zabrinuta da e potroiti tople pahuljice. Davala ih je slobodno, ak i kad ju nisu traili. Zvali su ju ena-bok i osuivali jer je djeci dala ideju da ne trebaju brinuti o troenju toplih pahuljica. Djeca su ju vrlo voljela jer su se uz nju osjeala ugodno i sretno i poela su meusobno darivati tople pahuljice kad god su osjetila da za tim imaju potrebu i da im se to svia.

Odrasli su bili vrlo zabrinuti pa su odluili donijeti zakon kako bi sprijeili djecu da crpe svoje zalihe toplih pahuljica. Zakon je proglasio kriminalnim djelom bezrazlono davanje toplih pahuljica, bez dozvole. Mnoga djeca izgleda da za to nisu brinula. Unato zakonu nastavila su darivati jedna drugoj tople pahuljice kad god su eljela i kad god ih se trailo. Kako je bilo mnogo, mnogo djece, gotovo koliko i odraslih, poelo je izgledati kao da bi se djeca mogla izboriti za svoje.

Teko je rei to e se dalje dogoditi. Hoe li snage zakona i reda odraslih zaustaviti bezbrinost djece? Hoe li se odrasli pridruiti eni-boku i djeci i iskoristiti priliku da e uvijek biti toplih pahuljica koliko god je potrebno? Hoe li se sjetiti dana koje njihova djeca ele vratiti, kad je toplih pahuljica bilo u izobilju jer su ih ljudi davali od srca, velikoduno i slobodno.

...Steiner: Scripts people live