Sloboda-------

sloboda nije bozje sjeme pa da ti ga neko dasloboda nije zahvalnica procitana abecednim redomsloboda nije krilatica reklamnog panoakonstruktivna kritika postojeceg stanja

sloboda je zena uzmi je

sloboda nije podmetanje ideoloski zakrzljale formesloboda nije pometanje ideoloski bilo kakve normesloboda nije jednostavan domaci zadatakona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi

sloboda te ceka uzmi je

datumisjecanjakontrola lupa vratimaregularna predstavako ne pamti iznova prozivljava

sloboda nije mizantropski odbaceno kukavicije jajesloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glavasloboda nije referada stanicnih setacaona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi

sloboda je zenauzmi je

Sve pjesme je napisao Branimir Štulić

Branimir Štulić - vokal, gitaraBoris Leiner - bubnjevi, vokal (solo u "Ne prodajem nasmiješenog psa")Mišo Hrnjak - bas, prateći vokal (piano u "Naizgled lijepa")Miroslav Sedak-Benčić - saksofoni, flaute, orgulje i piano

Snimljeno za 4 tjedna u ožujku i travnju '82.

TKO TO TAMO PJEVA

kamo dalje rođače

iz pijeska vire krunisane glavešto to radeprde u prašinu

čini mi se rođačeda je standard pokvario ljudejedu govna i sanjare

bit će bolje rođačeskini medalje i napuni saleulici trofeja ponestaje snageostavljene djevojkenarkomani i bludniceuzdaju se u tebe

blindirani brodovivozili te na četiri stranezbilja si bio dosljedani velikodušan rođače

raspolagati tuđom mukomnije mala zajebancija

'68

doktore što se to događa sa mnom

osjećam se čudnoimam 37 godina i vrijednu diplomuuznemiruju me noćne polucijeboli me glavaprofesor sam na srednjoj školitamo predajem neka lijeva pravaonanija mi je redovnamjesečna plaća mizerna

što da radim bez akcije čitavi dan

dok sam bio studentružio sam čestočitao praxispolemizirao vještoanarhizam mi je bio u krvisvi na barikadesanjao sam kako vodim proletere mladea danas doktore pomozi miteško mi je vjeruj mi

što da radim bez akcije čitavi dan

moje društvo ordinira od 19 do 22ono niti eksaniti galamizuri u prazno i trulišljakeri spavaju po tramvajimadjeca se ljube na ulicamanoći su frajerske i uvijek na smetnjinoći su samo na smetnji

ja sada idem iz ovih stopa da se bacimravno u savu

šezdesetosam šezdesetvratit će se opetosam šezdeset

VOLIM TE KAD PRIČAŠ

volim te kad pričašu svom ovom ludiluslutnja gubi prividogoljela do kostijupostaje stvarnostzaboravljena bolne želim da te odvlačim daleko

riječi poput bajkesmiruju čamotinjune brininetko pamti svaki tren u godinisve vaše šetnje razgovora ti još razmišljašvjeruj mi

gledaj molu malu kako ide niz ulicuprimjećuješ li boju na njenom obrazudanas je prvi dan u proljeću

i ona uživa kao da je posljednji

NE PRODAJEM NASMIJEŠENOG PSA

ne prodajem nasmiješenog psazaboravi na todan ranije šećući kroz parkon me upoznao s njommalo srećeponekadigrao sam crvenožetonkao sladoledlijepio se za moj stolnegdje ispod u toplom flaneluslikaželiš li crnu ljubavbarska dama s kosom od zlatajutrolopovska noš

PROLJEĆE JE 13. U DECEMBRU

proljeće je čak i u decembrutrinaestogili bilo kog drugogproljeće stoji iza barikades podignutom rukomzar sumnjaš u svoju djecumisliš da ne pamtekažida li te pitaju za put prema nebucijena je sigurno visokakažida li te pitaju s bijesom u sebine tajeći ništane htijući mnogo osim života

o čemu razmišlja obrisano liceizmeđu dva osmijehai nakanom tamnijom od noći

o čemu razmišlja dok zuri u tvoju ženustvorenje niotkuda

možda te provocira

AKO ZNAŠ BILO ŠTO

ne znam što da radim sa sobomna što misli da bacimeto polako stvaram pjesmu o tebigledam tvoje tijeloludujem za njimi ponavljam u sebi samo jednopoljubi mepa mi prste u kosu uvucii zagrli mepoljubi mepa se privi tik uz mene i zapjevaj

ako znaš bilo što

želim da se stisnem uz tebeda te milujemda ti šapućem na uho bisereda pričam o slobodida se glupiramda ti kažem oh ti ludo jedinapoljubi mepa mi prste u kosu uvucii zagrli mepoljubi mepa se privi tik uz mene i zapjevajako znaš bilo što

LJUDI SAMOĆE

netko me volisanja o menigleda me kradomali ne znam tko

netko me volidok lutam gradomprelazi cestuisto kao i ja

zavirujem u gomilupromatram svijetnetko me tražiali ne znam gdje

netko me volidušu mi nudinetko je stranacisto kao i ja

produži daljeneonska sjenoizdaje teželja u očima

večeras se ponovoraspitaj za mestavi ruke u džepovei kreni u noć

STRAH OD SMRTI

jednog dana saznat ćešza sve učinjene gadostine prepuštaj se melankoliji

idi dalje

kad me više ne budei kad dođu po menene prepuštaj se melankoliji

idi dalje

netko noću uvijek nastrada

čovjeku dnu ulice čita krive novinene prepuštaj se melankoliji

idi dalje

slabo igraš bakicezar su tvoji poroci strah od smrtii loše sjećanjekao da se ništa nije dogodilohvala bogukrivi su oni drugi

ROLL OVER JURA

živi u sesvetskom kraljevcuzovu ga juraako te to baš zanimaon se dobro furaobožava bedževekožne hlače i tambure pa viče yeah

sve bi dao da se proslavii tu nema tajnida ga žene lijepo gledajuda postane glavniima dosta godinasvirka mu je zadnja prilikapa viče yeah

ponekad se noću probudisanja samo ono što želihoda cestom kao mjesečarpa i tada na sav glastužno viče yeah

STIDLJIVA ŽENA

kažeš sanjala sam te sinoćpitaš me kad ću ti doćkažeš željela sam te pred zoruosjećam ljubav je to

stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja tragstidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj

govoriš ni mnogo ni malosve onako slučajnoigra svjetla u tvojoj kosinaizgled lijepa si

stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja tragstidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj

HLADAN KAO LED

krenuo sam u vienuda pronađem svoju djevunisam znao što da radimišso sam tamo prvi put

hladan kao ledubilo me beznađe

austrija zamlja teškaza hodače sivih cestaklasni mir i takve triceustajala žabokrečina

hladan kao ledubilo be beznađe

stara viena dobro ime imalijepo ime koje znaju svial djevojke na ulicama ničemu ne vrijedei kriplovi su česta i svakodnevna stvarrekoh spasi bože osterreich

I NIKOM NIJE LEPŠE NEG' JE NAM

e moj frajeru ti si naivanako misliš da to pali kod nasimaš dobar dribling a praviš se ludtebe treba na sudzar nisi sretan što si tunije bolje ni u snu

i nikom nije lepše neg je namsamo da je tako svaki dannogomet je prava stvarmi smo savršeni parstari ti i jami smo kmeta dvatebe oče volim jaabada abada

izvini treneru nisam bio budannisam znao da je teren tvrdizgubio sam loptufulao sam šutnemoj mene na sudja sam sretan što sam tunije mi bolje ni u snu

i nikom noje lepše neg' je nam...

IRAN

rasap ludosti isjedeći na jastukuimam pretvara moru u teheranlabirintprocesijei iznad svega egzaltiranostbog vrednuje prestiž glupošćustanice očaja

dovedeni na stadionumiruprije nego što čuju plotunstanice očajaprizivajući alahagledali su jedni u druge

ČUDNE NAVIKE

ona ljubi preko voljeponekad mi dopuštada se igram njenim tijelomželi drugog kraj sebeona ljubi preko voljevjerujem da nije zlaali ipak ima čudne navike

zaposlila se preko vezetako bolje foliranema respekt za moj novacuvijek me provociraona ljubi preko voljevjerujem da nije zlaali ipak ima čudne navike

dolazi mi iznenadakada to ne očekujemtraži razlog da mi spustiuvaljuje mi komplekseona ljubi preko voljevjerujem da nije zlaali ipak ima čudne navike

NIJE O.K.

znašnije u redu načinna koji iz mene radebudalu

moguda psujem u mrakuda navijam za onošto misle da vrijedi

i dalje pazim na svoje rukeu kaputu od crvene čojenije važno još jedan dani izgubit ćeš me zauvijek

TANKA CRNA LINIJA

predstava je završena slijedeći putne diraj moje lice ispod pepelasa svojim crnim biserima oko vratati si tanka crna linija

pusti neka vrijeme trajezamisli da imam 78 godina

i namještenu sobu s pogledom na satsva je prošlost iza nas

lice ispod pepelatanka crna linija

predstava je završenaslijedeći put dosegni rukom glinenufiguricupravi razlog samurajskih filmovatanku crnu liniju

treba li da saznaš kamo odlazimizmišljajući potrebu za promjenomtreba li da saznaš sve što osjećamvrati se u ladicu

lice ispod pepelatanka crna linija

PAVEL

pariz ti je dao sebedio neba zauvijekšto te muči na kraju putasjećaš li se španijezanima me da li bi opetišao u rovoveoh pavelneman je pred vratima

govoriš mi o idejio patriotizmu generacijeda li je to skup interesa nekorisnih ljudiili nešto vrijedno robijerazgovarajmo o slobodisjećaš li se španijeoh pavelneman je pred vratima

GOMILA NESKLADA

bolje pijan nego mrtavgovore vojnicikoja vajda od vizije svirepe tišinebaci pogled na ulicunitko se ne smijekao jagomila neskladadigli su te visoko u zrak

riječi gopspodaru sijeku kao nožza mene si srce uvijek bio stranacriječi gospodaru kvare tvoje snovene dam da uživaš

sutradan isti doušnici traže moju glavunjihov prst je na orozu

nišane svoju metuzadnji korak pred odlazakvidim kako padaškao i jagomila ne opraštadigli su te visoko u zrak

riječi gopspodaru sijeku kao nožza mene si srce uvijek bio stranacriječi gospodaru kvare tvoje snovene dam da uživaš

SLUČAJAN SUSRET

mirni idem u susretsmirujem se uz puti zvjeram oko sebe kao slučajno sam tumirna me vodi u bifesjeda kraj menedok ja pričam bez prestankavrijeme ističe

a ja ne želim da se blamiram

mirna sva u seksupročitala me insiniktomkad se smije cijelim tijelomnarod uživastižu neki ljudimirna ih poznajepridružuju se namaonda mirna kako si

a ja ne želim da se blamiram

slučajan susretlica u tamimisli me stalno progonesvlačim je pogledomzamišljam je golu

mirna želim da te okrenem

KAO TI I JA

dijete u noćikao ti i jastranac u prolazukao ti i jacvijeće na granicitone u san

žena u krevetukao ti i jadodir usanaoznojena tijeladaleko od ljubavikao ti i ja

jutro na obalikao ti i janapušteni brodoviplivaju lijenorastočene olupinekao ti i ja

PUT ZA KATMANDU

usrana šminka defilira našim putem zakatmandurazvit ćemo tamna jedra na vjetru kao nekadprokleta mogućnost izbora mora da postojiidemo za katmandu

STRANKINJA S PLAVI EYES

da li znadeš da te volimstrankinjo s plavi eyesna moru kada ljeto dođemi smo savršeni parja ljubim tvoj dolarski džepi tvoju nježnu putkonvertibilna ti sija grabim sve što daš

come onstrankinjo s plavi eyes

zadovoljstvo što ti pružam janenaplativ ti je trudmjesec dana curo u godinija radim kao luddaj mi samo da predahnempa ću opet biti kao novnezasitna tvoja ćudhoće još pa još

come onstrankinjo s plavi eyes

ŽIVOT OBIČNOG TEMPA

boce s benzinom su napunjenekada kreće svadbena povorkalutko suviše si pila prošle noćisvijet je sužen između trepavicanalik na ličinku što čuči u mrakui krade zadnje trzaje sna

u mojoj sobi zauzimaš kraljevski dioi dok se treseš kao razjebani taksiodnekud dopiru krici ljubavii psi laju u susret danu

danu običnog tempai osamnaest karatnog razočaranja

putuj kroz život s velikom glavomživot običnog tempai osamnaest karatnog razočaranja

HLADNI PRSTI

baj baj emilijamomci su na obalihladni prsti naviru kroz sannjihovi korijenibijele krijeste valovaumiru pred tvojim očima

izdaleka dolazerazuzdani moćniciljubavnicigodineosjećaš li stradanjemilijuna glasova

upravo stojiš iznad njih

32-956

običnim danom ona se pretvarau dio personala bez talentaradi mehanički nervozno gleda na satu mislima daleko ne zaboravlja

32-956to je broj koji odavno znai tek mu tada kaže nedostaješ mi sad32-956često zvoni kada opusti gradona voli da priča da razgovara

običnim danom ona odbijada razmišlja o sebi da se forsiradaje ono što mora prvom prilikomjuri na telefon ne zaboravlja

32-956...

GORKI OKUS

gorki okus nije riječza dvije godine sramaosudili su tvoga čovjekaa sada nastavi samaljubav spajalaku noć ne budi tužnaljubav spajalaku noć dolaze drugi

gorki okus nije riječza godine sramagorki okus nije bol

morat ćeš sama

gorki okus nije prava riječza logiku šutnjeparanoidni strah od istineiza željezne rukeljubav spajalaku noć ne budi tužnaljubav spajalaku noć dolaze drugi

gorki okus nije riječza godine sramagorki okus nije bolmorat ćeš sama

FILIGRANSKI PLOČNICI

ja sam kraljsudbina je metresasa zastakljenim očimaupravo prelazi ulicuponekad je osjetimna vrhovima prstijugrobnica za borisačovječeako želiš da saznašpristani na sveako želiš da mijenjaš ljudene odmeći se

ja sam kraljti si žena pjesnikazašto plačeš gospođopeludna groznicačovječeako želiš da saznašpristani na sveako želiš da mijenjaš ljudene odmeći se

filigranski pločnicipuni barutafiligranski pločniciusta puna baruta