„Zar još nisi bio u Egiptu???“ Nisam. Zamisli koliki je to ... fileIglom preko granice –...
Transcript of „Zar još nisi bio u Egiptu???“ Nisam. Zamisli koliki je to ... fileIglom preko granice –...
Iglom preko granice – Egipat
Uvod 1
- „Zar još nisi bio u Egiptu???“ bio bi uobičajen komentar kada bih nekom spomenuo da me nema
sljedeći tjedan.
- „Nisam. Zamisli koliki je to propust s obzirom na odličnu ponudu povoljnih „last minute“ putovanja. I
stvarno, propust popravljam u velikom stilu, hotel s 5 zvjezdica, „all inclusive“, avion i ostali folklor za
oko 3.000 kn. Kum i ja idemo slaviti, on zato što je napravio treće dijete, a ja zato što nisam. ☺
Uvod 2 (dijabetički)
U Maroku sam pisao o Dexcom G5, nevjerojatnoj CGMS napravi koja
kontinuirano mjeri glukozu i svira kad glukoza ode k vragu; u Keniji sam pisao
o Medtronic inzulinskoj pumpi i njenom integriranom CGMS-u koji isključuje
pumpanje inzulina kada „skuži“ hipoglikemiju, a sada?!
Seriju u velikom stilu završavam s Egiptom i najnovijim pridošlicom u CGMS
arenu - „Abbott Libre“. Riječ je o donekle „kontroverznom“ uređaju, s čijim
osobinama se neki na prvi pogled neće moći pomiriti, ali vidjet ćemo do kraja
putopisa…
Planovi
„Posla“ će biti, osim što planiramo glumiti plutače u hotelskim bazenima; te Muju i Hasu koji jedu za
„švedskim stolom“ dok Šveđani ne dođu; jako smo ambiciozni. Skoknut ćemo do Kaira, obići piramide
i Dolinu kraljeva, ploviti Nilom, provozati se pustinjom i ono najvažnije - planiram ući u povijest ili
makar u Guinessovu knjigu rekorda… Zaronit ću u jedno od
najljepših mora svijeta, Crveno more i po prvi puta pod vodom
mjeriti razinu glukoze. Prije puno godina pokrenuh poseban tečaj
za grupu ronilaca dijabetičara u najboljem ronilačkom klubu
Geronimo. Tada smo među mnogim stvarima trenirali uzimanje
meda pod vodom u slučaju hipoglikemije, a nisam ni sanjao da ću
jednog dana među tropskim ribama mjeriti i glukozu. Kako ne bi
sve ostalo na „rekla - kazala“, dobri duh David mi je posudio
kinesku verziju podvodne video kamerice „GoPro“ – hvala, o
dobri Davide. ☺
Ali ni to nije sve, vaš se omiljeni „teoretičar zavjera“ odmila zvan „socijalna životinja“ (naglasak na
drugom i) preko „Couch Surfinga“ povezao s lokalnim žiteljima u želji da sazna kako lokalni svijet
gleda na „Arapsko proljeće“ ili „Obojenu revoluciju“. Počela je samospaljivanjem u Tunisu, a ovdje je
zvijezda večeri trg „Tahrir“ u Kairu, gdje su započele masovne demonstracije protiv tadašnjeg šefa
Hosnia Mubaraka.
Da u pravu ste, ovo bi mogao biti još jedan od onih dugačkih i dosadnih putopisa gdje čovjek
odustane nakon druge stranice.. No, pokušat ću biti kratak i jezgrovit.
„Zašto ne trošiš novac u Hrvatskoj?“
Svi koji volimo letjeti smo barem jednom bili suočeni s
tim pitanjem. Osim standardnih odgovora, domislio sam
jedan kojeg ću se držati: Ukoliko na svojem putovanju
nagovorim barem troje stranaca da posjete naš dragulj u
Europi, napravio sam puno više za domovinu nego da
sam otišao na roditeljsku vikendicu u blizini Zadra i
kupovao u Tommiju. Mislim da sam uspio. Na plaži su
me ganjale tri opako debele Britanke, ali lovina je uskoro
postala lovac. Plitvička jezera, tisuću otoka, Davor Šuker
te Dubrovnik, grad u kojem se snimaju „Igre prijestolja“ bili su moje oružje za lov. Činjenica da je
London od Jadrana udaljen samo sat i pol leta s „low cost“ kompanijama - bila je pravi „šlag na tortu“
za ove simpatične dame. U džepu još čuvam i DVD turističke zajednice Hrvatske za sljedeće „žrtve“. ☺
Mad Max 5
Počelo je odlično, otišli smo u pustinju i unajmili zvjerske Quadove za 40 kilometarsku turu do oaze.
Nakon što su nas umotali u marame i podijelili nam maske za pijesak, izgledali smo kao nesretnici
nakon nuklearnog rata. Područje po kojem smo vozili sličilo je na kombinaciju napuštenog seta iz
Mad Max-a i površine mjeseca. „Tagovi“ su: adrenalin, sunce, pijesak i miris benzina.
Luxor i rijeka Nil
Opet smo u pustinji, na putu prema kolijevki civilizacije, Luxoru i veličanstvenoj rijeci Nil. Duljina od
čak 6.680 km ju čini najduljom rijekom svijeta, prolazi kroz čak 11 zemalja, a završava u „našem“
Mediteranu. Izvire na dva mjesta: u Ugandi i Etiopiji, spaja se u Sudanu i većim dijelom teče bez
ikakvih dodatnih izvora vode! Plovili smo barkom i pasli oči na Fallugama – prekrasnim malim
tradicionalnim jedrilicama s ogromnim jedrima. Završili smo na „otoku banana“, kušajući ih s lokalnih
palmi i fotkajući krokodile ''Iz duboke rijeke Nil (…vrati nama našega Juju….)''.
Posjetili smo i kompleks hramova Karnak posvećen bogu Amon Ra, gdje sam kao što je vidljivo iz
pratećih fotki, doživio faraonsko prosvjetljenje. Jako me podsjetio na Persepolis u Iranu, samo što je
piroman Aleksandar Makedonski prilično rasturio Persepolis, dok je Karnak očuvaniji.
Egipatski turistički djelatnici
Nemaju niti jednu iskrenu kost u svom tijelu. Od svih laži koje su oni u stanju izgovoriti mogle bi se
izgraditi piramide u Gizi. Kod ugovaranja i pregovaranja u Egiptu treba biti svjestan jedne stvari: ti si
ovca za oderat', a oni su derači; kad se to apsolvira, sve je lakše. Sasvim je u redu doći u „all inclusive
resort“ s pet zvjezdica i ne maknut' se s bazena i mora. No, kad/ako kreneš vanka, ti si divlja patka u
nepoznatoj šumi, a oni lovci na svom terenu. Kum je dogovorio Kairo, Luxor, Nil, Quadove i ronjenje
praktički u prvoj agenciji na koju smo naletjeli, jer je tip bio uvjerljiv i objektivno povoljniji od
hotelskih „derača“. Za mene je to bila „win-win“ situacija, ili će biti dobro ili ću mu cijeli život moći
spuštati ovu „kamikaza“ pregovaračku misiju – „neprocjenjivo“. Pustinjski Quadovi su bili stvarno
sjajni, a Luxor i Nil također; osim najmanjih sjedala u autobusu – ikad. Lik nam je obećao svoj novi bus
za Kairo i rusku grupu, ali s vodičem koji dobro zna i engleski. Ha-ha; autobus je bio novi otprilike u
vrijeme otkrića prve faraonove grobnice, a svi znamo da rusi ne znaju engleski. Aaaahhh.
Dolina kraljeva je također sličila mjesečevoj dolini, ulazili smo u kojekakve grobnice i prolaze, a
najzanimljivija je bila od Ramzesa IX - u kojoj se ne smije slikati ☺ Odala me izdajnička lampica koja
se pali kada Canon izoštrava, ali na vrijeme sam ga spremio. Nakon kratkih pregovora sa čuvarem,
izvadih unaprijed pripremljeni iPhone na kojem „vidi čuda“ nije bilo nikakvih zabranjenih sarkofaga i
mrtvih faraona. Ne znaju da imaju posla sa „finim turistom“ koji poštuje ku%$&$ska pravila.
Piramide Giza u Kairu
Ako je netko bio na Akropoli u Ateni, osjećaj je sličan. Na brdu se nalaze piramide i sfinga, a prekrasan
pogled puca na grad. Piramide su malo više „fora“ od Akropole jer je sa suprotne strane egzotičan
ambijent u obliku pješčanih dina i pustinja po kojima lokalci nude jahanje deva, konja i magaraca.
Lijep je osjećaj promatrati te monumentalne građevine stare više godina nego što prosječan čovjek
uopće može pojmiti. Ne mogu si pomoći da se ne zapitam, jeli u to vrijeme, tisućama godina prije
antike i Grka, postojala dovoljno razvijena tehnologija gradnje za ova čuda svijeta?
Egipatski muzej u Kairu
Osim što sam diplomirani informatolog, na filozofskom fakultetu sam morao odabrati još jedan
smjer, to je bila muzeologija. ☺ Muzej je fenomenalan! Kako muzej može biti fenomenalan?? Da,
ima prekrasnu veliku i vrlo zanimljivu zlatnu masku koja bi trebala savršeno odgovarati licu faraona,
ima ogromni potpuno zlatni sarkofag težak puno kila i prave mumije, stvarno zgodno; ali to nije ono
što me najviše oduševilo. Nekad mladog ljubitelja filmova Indiane Jonesa oduševila je povijest unutar
povijesti. Većina tih eksponata izložena je u lijepim starim drvenim vitrinama koje su meni, već same
po sebi, egzotične i imaju povijesnu vrijednost. Staklo s drvenim okvirima spojeno mjedenim pantima
– odiše onim nečim mističnim čime se ni sterilni Louvre ne može pohvaliti. Opisi izloženih eksponata
već mirišu na prošlost, natipkani pisaćom mašinom vjerojatno prije prvog svjetskog rata i pružaju
vrhunski osjećaj autentičnosti. Stalno sam čekao da od nekud iskoči Indiana Jones izbezumljeno
bježeći ispred razjarenih mumija koje je zabunom probudio. ☺
Ramzes III – faraon dijabetičar
Ovi današnji Egipćani imaju ogromnu incidenciju dijabetesa, kažu preko 30%. No, kao što se vidi iz
naslova, problemi su puno dublji ☺ Usred maštanja o prošlosti i filmskim junacima u egipatskom
muzeju, iz slušalica koje mi je kum osigurao onom pregovaračkom misijom, na ruskom me prenula
riječ „diabetik“ ili sl. Maltretirajući vodiča svojim osnovnoškolskim ruskim, saznao sam da osim što
vodič ima dijabetes, ima ga i njegov omiljeni faraon. E da sam to znao u Dolini kraljeva u Luxoru, ne
bih tako olako prešao preko njegove grobnice. Vodiču su oči skoro ispale kada sam mu pokazao Libre
aparatić koji izgleda skoro kao i svaki drugi, ali kada ga prislonim na senzor na ruku – bežično očita
razinu glukoze. „Davaj i minja pažalusta“ - veli on. „Davaj minja sjenzor“ - odvratih.
WC u Egiptu
Budući da smo stalno bili miljama od hotela (umjesto da smo glumili bove u hotelskom bazenu), ova
tema se neminovno povremeno nametala. Najvažnije mi je bilo naći WC koji se plaća jer u tom
slučaju su postojale šanse da barem pod ne bude pod vodom ili nekom drugom tekućinom… Potom je
potrebno užicati wc papir, a nakon svega i sapun. Mrka teta u Aleksandriji je nakon mog trećeg
žicanja već bila prilično iziritirana jer svaki tjedan se netko sjeti žicati sapun, a ona uvijek zaboravi
gdje ga drži.
Aleksandrija – stvarno kratka i zanimljiva povijest
Prije nego što je poznati piroman Aleksandar Makedonski spalio prekrasni Persepolis u Iranu,
osnovao je Aleksandriju. Grad je osnovan nakon što je zavrnuo ruku svećenicima u Memphisu koji su
mu, onako „bez prisile“, predali vlast u cijelom Egiptu. U Aleksandriji ima svašta, a u stvari skoro ništa
jer većinu prekriva more ili je spaljeno ili odneseno. Kleopatra je ovdje smjestila svoju prijestolnicu, a
ulaz u luku je krasio čuveni Farosov svjetionik koji je proglašen jednim od svjetskih čuda. Nadajmo se
da ćemo Kleopatru uskoro gledati u novom filmu i da će ju tumačiti najavljivana Angelina Jolie. Obišli
smo i dragulj povijesti, novu Aleksandrijsku knjižnicu u obliku izlazećeg sunca, njena stara institucija
je inspirirala mnoge pametnjakoviće starog doba. Herophil je baš tu otkrio da mislimo mozgom, ne
srcem; Euklid je razvio geometriju, itd.
Aleksandrijska knjižnica
Aleksandrija i Facebook revolucija u Egiptu
Nadam se da nisam jedini koji je tek sad naučio da je Egipatska revolucija 2011. ustvari počela u
Aleksandriji i da je Facebook odigrao ključnu ulogu? Za one neinformirane kao ja: policija je jedne
ljetne večeri 2010 godine zaplijenila drogu i kao što svaki „pošteni“ nedovoljno plaćeni policajac čini,
uzela ju je za svoju upotrebu i daljnju prodaju. Dio toga je snimio jedan sirotan po imenu Khaled Said i
objavio video na Internetu. „Milicijski autoriteti“ su doslovce ubili Boga u njemu, a rezultati službene
istrage su, kako to uvijek bude, pokazali da je pao niz stepenice. Ovaj slijed događaja je bio ogledni
primjer (ne)funkcioniranja korumpiranog sustava, a fotografije nesretnog Khaleda su objavljene na
Facebook grupi „Svi smo mi Khaled Said“. Vulkan se probudio, kap je prelila čašu; a Mubarak si je
vjerojatno pomislio koliko su vlasti u Iranu i Kini pametnije jer je tamo Facebook zabranjen. FB Grupa
je ubrzo skupila stotine tisuća članova, a vodeću ulogu u organizaciji prosvjeda je imao jedan od
moderatora grupe g. Wael Ghonim, izvršni direktor u Google-u. Prosvjedi su se tek potom iz
Aleksandrije preselili na čuveni trg Tahrir u Kairu.
Nedavna prošlost i trenutna situacija u Egiptu
Kako to često bude, skompao sam se s jednim lokalcem koji pomaže oko organizacija turističkih tura,
a bio je voljan otvoreno iznijeti svoju viziju nedavne prošlosti i sadašnjosti. Hosni Mubarak je bio
ostarjeli diktator koji je prvih dvadesetak godina uspješnog rada za narod zamijenio zadnjim dijelom
vladavine posvećene bogaćenju svoje obitelji i užeg kruga ljudi. Svaka sličnost s našim političarima je
slučajna ☺ U prvoj revoluciji vojska se držala po strani, a tukao se narod s policijom. Kada je narod
pobijedio, vojska je preuzela vlast i naumila ostati. No, razni domaći i strani pritisci su rezultirali
izborima gdje je pobijedilo Muslimansko bratstvo i g. Muhamed Morsi. Jeli to tako bilo ili je siva
eminencija odlučila iskoristiti jedan događaj i potencirati slabosti trenutnog lidera kako bi inicirala
smjenu režima – nikada nećemo saznati.
Ono što znamo je da su uslijedile godine kaosa, neizvjesnosti i beznađa. „Moj“ momak je nekoliko
puta naglašavao da ne treba miješati naziv stranke/pokreta sa svima poznatom religijom. Štoviše,
Muslimansko bratstvo je prema njemu imalo sve manje veze sa muslimanskom vjerom. Stanje u
državi se nije nimalo popravljalo, moćnoj vojsci nikako nije pasao novi, demokratski izabran vođa, a i
amerikancima sve što počinje sa „Muslim“ zvoni na uzbunu. Nakon nekog vremena nekom je
prekipjelo, pa je u narodu proširena vijest da treba ponovno na ulice, ali da ovog puta neće biti
problema jer će „vojska brzo sve riješiti“. Kao da je ikad vojska sve brzo riješila, ali narod k'o narod,
nije mu bilo bolje i eto ga ponovno na ulicama. Vojska je pohapsila je i/ili poubijala solidan dio ekipe
iz Muslimanskog bratstva, te sukladno ustavu imenovala novog gazdu koji je do tada bio šef ustavnog
suda ili tako nešto. Potom su opet održani izbori na kojima je ovaj puta pobijedio lik kojeg od milja
zovu „Sissi“. Momak je na vlasti, narod i dalje ne vidi nikakva poboljšanja, ali sad se već umorio pa
čeka izbore. Izuzetkom bi se mogla proglasiti dvojica Kopta (kršćanska manjina u Egiptu) koje sam
upoznao u Hurghadi, oni su presretni padom Muslimanskog bratstva i smatraju da je „Sissi“ napravio
brojne dobre stvari za kršćane. Da li pod tim podrazumijevaju i upravo izrečenu smrtnu kaznu
njegovom prethodniku – više nisam imao priliku pitati…
Vojska u Egiptu
Kao što znamo i u Hrvatskoj se vojska ponekad koristila za
privatnu izgradnju cesta i sličnog „osobno zaslužnim i
moćnim pojedincima“. Ovdje su smislili nešto bolje: vojska
se uredno bavi privatnim biznisom i to legalno naplaćuje.
Obavezni vojni rok traje ovisno o stručnoj spremi: jednu,
dvije ili tri godine. „Najpametniji“ moraju biti najkraće u
vojsci, ali dok su tamo nema zezancije, njih vojska nauči
pucat' , a oni zauzvrat besplatno komercijalno rade za račun
vojske. U praksi to znači da vojska radi npr. ceste i mostove,
a država joj plaća. E sad, jeli kod nas više „dvostrukog
farbanja tunela“ ili u Egiptu, ne znam, ali barem novac
ostaje u Egiptu.
Abbott Libre – novi CGMS u gradu
Kao što sam napisao u uvodu, ovo je treći po redu CGMS koji isprobavam i već je izazvao prilične
kontroverze. Prvo sam testirao Dexcom kojem su glavne osobine solidno inicijalno ulaganje,
preciznost i alarmi u slučaju hiper ili hipoglikemije. Nakon toga na red je došao Medtronic u
kombinaciji s pumpom. Idealna kombinacija za inzulinske pumpere, također zahtijeva solidno
početno ulaganje + inzulinsku pumpu, ali nudi i ono što drugi ne mogu ponuditi: potpunu integraciju s
pumpom, kompletan automatski digitalni dnevnik samokontrole (inzulin + razine glukoze) i
automatsko isključivanje isporuke inzulina ukoliko CGMS detektira hipo.
Dobro, a di' je tu Libre?! Nema hipo i hiper alarme i nije pravi CGMS – to je ono što će prvo
konkurencija reći; a pod konkurencijom smatram i proizvođače CGMS-ova i trakica, shvatit' ćete
zašto. Nemojte im zamjeriti jer govore
istinu, ali kome to onda treba? Možda je
mudro odgovor potražiti na tržištima gdje je
Libre (polu)prisutan: Italiji, Njemačkoj i
Engleskoj. Koristim riječ poluprisutan zato
što je tamo DOSLOVCE RAZGRABLJEN.
Abbott pokušava zadovoljiti tri podivljala
tržišta povećanjem proizvodnje i za sada na
kapaljku prima nove mušterije samo s tih
tržišta, u Hrvatskoj ga očekujemo do kraja
godine. Početak prodaje iPhone-a je ništa
spram početka prodaje Abbott Librea!
Prošlo je više od pola godine od lansiranja
tog CGMS-a, a jedino mjesto gdje ga smrtnici
poput nas (u vrijeme pisanja ovog teksta)
mogu kupiti jest dradžbovaonica arhaičnog
imena www.ebay.com i to po „sitnoj“ cijeni
koja je otprilike duplo viša od stvarne.
Jesam vas barem malo zaintrigirao? ☺ Detaljni opis ovog čuda bi nadišao okvire putopisa, stoga
savjetujem Google. Najvažnije je da se zasniva na NFC tehnologiji (Near Field Communication)
zahvaljujući kojoj senzor pod kožom ne zahtjeva energiju za odašiljanje podataka, pa stoga ni
kupovinu skupe baterije kao u Medtronica i Dexcoma. Druga najvažnija stvar je da sam aparatić koji
ispisuje trenutnu vrijednost i grafove košta cca. 60 € + porez, a zanimljivo je još i to da ne zahtijeva
kalibraciju, upali i vozi. Ono što je loša vijest za proizvođače trakica jest da u sebi ima integriran
aparatić za mjerenje glukoze u krvi kompatibilan Abbott trakicama koje su već prisutne na domaćem
tržištu. Osim što ćete rjeđe mjeriti glukozu u krvi, solidne su šanse da ćete to raditi s integriranim
aparatićem koji već koristite za CGMS. Da biste očitali trenutno stanje glukoze u međustaničnoj
tekućini (ne krvi!) potrebno je da zamislite da ste kapetan „Jean Luc Picard“ iz Zvjezdanih staza. On
kada komunicira s posadom, lagano dodirne svoj komunikator, a vi aparatić kratko prislonite na
senzor na nadlaktici i to je to. Senzor ima memoriju u kojoj drži graf kretanja u proteklih 8 sati. Stoga
ukoliko svakih 8 sati barem jednom napravite očitanje, imati ćete kontinuirani 24 satni graf, a ukoliko
ne – rupicu na grafu, ništa strašno. Loša strana medalje je cijena senzora od oko 60 € + porez, a koji
traje 15 dana i još nije hakiran da traje dulje. Formalno je 15 dana dulje i od Dexcoma i od
Medtronica; ali upućeniji znaju da Dexcom uz malo znanja, sreće i truda - može izdržati do mjesec
dana, a Medtronic nešto kraće. Cijena sva tri senzora je otprilike između 60 i 70 €. Šmrc...
Da, još uvijek je to skup sport posebno za one koji bi željeli senzor nositi 365 dana u godini, ali
ulaskom trećeg igrača u bitku stvari idu na bolje za nas potrošače. Kada se stanje s ponudom i
potražnjom stabilizira, ne možete mi reći da nemate baš nikog od bogate rodbine za užicati cca 60 €
za aparatić i 60 € za jedan senzor za testiranje; ja mogu pomoći oko „My dear uncle“ pisma. Osim
toga, NFC tehnologiju podržava nekoliko novih mobitela, a baza modela se s vremenom širi. Sljedeća
generacija Dexcoma će također moći komunicirati direktno s mobitelima, sve to znači da prostora za
smanjenje cijena još ima. Kupovat ćemo samo senzore i eventualno bateriju za transmiter, a mobitel
ćemo osim za žlabranje i surfanje, koristiti i za očitavanje podataka.
A što je s preciznošću?
Ukratko - ja sam zadovoljan. Ako
anticipiramo da razina glukoze u
međustaničnoj tekućini kasni za krvlju
oko 5-15 minuta i savladamo neke nove
trikove CGMS zanata, uvjeren sam da
CGMS može promijeniti život nabolje
svakoj osobi s dijabetesom. Naravno, u
slučaju da kao ja pregladnite u centru
Aleksandrije, pa to riješite
ugljikohidratima (ustvari šećerima) kao
što su riža, krumpir, kruh ili tjestenina,
nema vam pomoći. Posebno ako inače
prehranu zasnivate na ribi, mesu i
povrću koji imaju minimalan utjecaj na
GUK. Poslije toga sam krenuo za Kairo, te bespomoćno promatrao grafove kako divljaju. Zbog dugog
mirovanja u autobusu, inzulin je kod mene imao sličan efekt kao sveta vodica, a niti u preciznost
CGMS-a u takvim ekstremnim situacijama se ne valja previše pouzdati. Volio bih te brojke pokazati
našim dijabetolozima i dočekati dan kada će prestati „tupiti“ o ugljikohidratima kao „svetoj hrani“
dijabetičara.
CGMS i HZZO
HZZO je u prošloj 2014. godini u kategoriji općih i ortopedskih pomagala u koju spadaju trakice,
kolica, štake i slično, rušenjem cijena trakica uštedio oko 29 milijuna kuna, a u protekle tri još više.
Ako je taj izračun točan i ako im redovno na nos počnemo servirati ono što oni nama redovno
serviraju: „Da će se ostvarene uštede iskoristiti za dodatna prava pacijenata“ – došlo je vrijeme za
CGMS, ali i dodatne količine trakica za one koji ih uistinu trebaju. Naravno da novaca nema, 2.400
zaposlenika mjesečno samo za bruto plaće „pojedu“ cca 20 milijuna kuna, a di' su još svi ostali
troškovi. Bili bi ludi da to ne pokušaju spriječiti jer CGMS je kratkoročni udar na aktualni budžet, a naš
omiljeni osiguravatelj, „mudro“ kao i političari, dugoročne uštede uopće ne gleda. Ipak, ako budemo
dovoljno uporni, glasni i jedinstveni, tko zna…. Ministar Varga je u načelu dao zeleno svjetlo, ali to je
samo početak dugog i mukotrpnog puta, nadajmo se ipak kraćeg od onog sedmogodišnjeg s
inzulinskim pumpama (koji je barem uspješno završio).
A kako ću ja u Guinness-ovu knjigu rekorda?
Vrlo jednostavno, preko senzora na koži nalijepit ću vodootporni zavoj, a Libre ću staviti u
vodootpornu futrolu za mobitel. Potom ću navući na sebe ronilačku opremu, te zaroniti u prekrasno
Crveno more. Ako sve bude po planu, imat ću prve podvodne fotke i kratki video na kojem će biti
zabilježeno prvo mjerenje glukoze među ribama, iznad koraljnih grebena u okolici Hurghade ☺
A sada konačno zaron
Egipćani i koordinirana organizacija urona? Daaa – i to postoji! Doduše, šefica vrhunskog tima je bila
plavokosa Čehinja, ali tim se sastojao isključivo od Egipćana i jedne plavokose Ruskinje Olge s Krima
(Zašto tamo ne ljetuje?). Veliki lijepi brod, prostrana plavo-bijela paluba s dobrom zaštitom od sunca i
dovoljno prostora za ljubitelje bestežinskog
stanja. Sušta suprotnost od autobusa i puta u
Kairo ☺
Libre senzoru sam priuštio pravi pakao Egipta, prvi dan smo plivali u slanoj vodi, potom se vozio na
Quadu četrdeset kilometara po pustinji i visokim temperaturama, pa tuširanja u hotelu i sada finale…
Spustili smo se u Crveno more na 15-ak metara i tamo bili preko pola sata – dva puta. Priuštio sam
mu oko 2.5 bara pritiska, njemu i njegovom prijatelju, aparatiću za očitanje. ☺ Dok ovo pišem, oko
njega cvrkuće trbušna plesačica u foajeu hotela dok on vrijedno bilježi razinu glukoze kao da se nije
ništa dogodilo. ☺
Kao pravi štreber, u Zagrebu sam nabavio vodootpornu futrolu za mobitele kako bi aparatić pod
vodom bio siguran, a preko senzora sam prilijepio vodootpornu samoljepljivu oblogu za rane. Obloga
je pravo smeće i siguran sam da je senzor dobio solidnu porciju slane i slatke vode, te pijeska u
pustinji; ali za divno čudo, prema mojim mjerenjima to nije utjecalo na preciznost. Već u glavi vidim
sliku Čukija kako na nekom budućem ronilačkom tečaju u klubu Geronimo na prvom pravom zaronu
postrojava guštere dijabetičare ispred sebe. Svi čuče i hiperventiliraju na dnu, a on im provjerava
pritisak u barima na manometru u lijevoj, te razinu glukoze u milimolima po litri na Libre-u u desnoj
ruci. ☺
www.CouchSurfing.org
Najbolje stvari se događaju na kraju? Otrcana je to fraza i teško je odabrati najbolje, ali boravak smo
začinili druženjem s lokalcem Hasanom kojeg sam kontaktirao preko CS-a. Kako to funkcionira?
Prošlog ljeta su na našem kauču u Zagrebu spavali Alžirci, Francuskinje, sestre iz UAE-a, Englez, a naša
djeca vježbala engleski. Drugim riječima, predao sam energiju svemiru, a ona se polako vraća. S
obzirom na „Last minute all inclusive“ hotel od pet zvjezdica, nije nam trebao kauč, ali čašica
razgovora i obilazak mjesta popularnih među lokalcima – definitivno. Momak je vlasnik turističke
agencije i nakon što je čuo kako su nas oženili, imao je veliku potrebu pokloniti nam jednodnevni izlet
na „Paradise island“. Opet na veliki brod, maska i dihalica, te pravac ka koraljnim grebenima u moru.
Tamo se brodovi zavežu za murin (nekad su se sidrili i uništavali koralje), a poletarci s maskama,
dihalicama i voditeljem grupe u more. On je najbolje znao gdje pronaći najljepše ribe i antičku zvijer
po imenu murina dugu preko 2 metra koja živi u obližnjoj duplji. Šarene ribe, koralji, ogroman ručak i
drijemanje u hladu palme na rajskom otoku - obilježili su zadnji dan u Egiptu.
Moje viđenje hrvatskog i egipatskog turizma
Nedavno je neki naš „znalac“ izjavio da Hrvatskoj ne treba „all inclusive“ turizam jer turisti onda ništa
okolo ne troše. Ako izuzmemo Čehe koji sve donesu od doma i krizu zbog koje se definitivno manje
troši, to nije istina. Naravno, potrebno je pojačati vanpansionsku ponudu i gurati ju turistima, ali je li
baš uistinu tako? U Egiptu je vanpansionska ponuda dovedena skoro do savršenstva i investicije su
ogromne, ali baš zato maltretiranje turista tom istom ponudom ponekad može dovesti do ludila…
Mišljenja sam da će neki bogati Nijemac ili Britanac dobro odvagati između obližnje Hrvatske za
odmor gdje će imati puno više mira i privatnosti, nego udaljeniji Egipat gdje turistički djelatnici lažu
čim zinu i ne daju mu mira. S druge strane, Hrvatska mu ne može ponuditi monumentalne piramide,
veličanstvenu rijeku Nil, Sfingu, Luxor, Dolinu kraljeva, ronjenje u tropskom moru punom šarenih
ribica, itd… Hasan nam je rekao da bi on sutra došao u Hrvatsku, da mu novac za to nije problem jer
obožava putovanja i ima svoj biznis, no problem mu je viza. Stoga ćemo mu kum i ja riješiti vražju vizu
i vidjeti mogu li naše zelene, vodom bogate Plitvice i lijepi plavi Jadran parirati velikom Egiptu.
Davor,
Negdje iznad Afrike
p.s. ljepše i veće fotke su dostupne na mom Facebook profilu