SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Anja Jugović

POREZNA EVAZIJA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

POREZNA EVAZIJA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Usporedni porezni sustavi Mentor: prof. dr. sc. Helena Blažić Student: Anja Jugović

Studijski smjer: Financije i bankarstvo JMBAG: 0081119949

Rijeka, 8. rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ...................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ............................................................................ 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................... 2

1.3. Znanstvene metode............................................................................................... 2

1.4. Struktura rada ....................................................................................................... 2

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE POREZNE EVAZIJE I NJEZINI OBLICI .. 4

2.1. Definicija porezne evazije ................................................................................... 4

2.2. Oblici porezne evazije ......................................................................................... 6

2.2.1. Zakonita ili dopuštena porezna evazija ..................................................... 6

2.2.2. Nezakonita ili nedopuštena porezna evazija ............................................. 7

2.3. Zakonski okvir porezne evazije .......................................................................... 8

3. OTKRIVANJE UZROKA I METODA ZA PROCJENU POREZNE

EVAZIJE ................................................................................................ 10

3.1. Uzroci porezne evazije ....................................................................................... 10

3.2. Metode korištene za otkrivanje porezne evazije ............................................... 12

3.3. Organizacije zadužene za istraživanje porezne evazije .................................... 13

4. MJERE ZA SPRJEČAVANJE POREZNE EVAZIJE .......................... 17

4.1. Institucionalne mjere .......................................................................................... 20

4.2. Pravne mjere...................................................................................................... 21

4.3. Socioekonomske mjere ...................................................................................... 22

5. POREZNA EVAZIJA U ODABRANIM ZEMLJAMA ....................... 23

6. POREZNA EVAZIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ .......................... 28

6.1. Fiskalna važnost pojedinih poreza ..................................................................... 28

6.2. Porez na dohodak .............................................................................................. 32

6.3. Porez na dobit .................................................................................................... 38

6.4. Porez na dodanu vrijednost ............................................................................... 43

7. ZAKLJUČAK ........................................................................................ 50

LITERATURA ............................................................................................ 51

POPIS TABLICA ....................................................................................... 54

1

1. UVOD

Porezi su jedan od najvažnijih prihoda gotovo svake države. Bez prikupljanja poreza ne bi

bilo ni većine javnih dobara koje svakodnevno imamo priliku uživati. Ipak porezni obveznici

još uvijek pružaju otpor prema plaćanju poreza. Ponekad je taj otpor djelomično opravdan,

ukoliko se govori o legalnom smanjivanju porezne obveze ili izbjegavanju plaćanja poreza, no

kad je riječ o poreznoj evaziji, taj pojam se odnosi na protuzakonito neplaćanje poreza za

koje postoje i određene sankcije. Hrvatska, kao i sve ostale zemlja svijeta ima problem s

poreznom evazijom koji pokušava riješiti nizom mjera i instrumenata. Zadnje istraživanje i

procjena porezne evazije u Hrvatskoj rađeno je 2000. godine. Nakon toga dogodile su se

brojne promjene u hrvatskom poreznom sustavu te će stoga procjena porezne evazije u ovom

radu biti samo okvirna.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Temeljni cilj ovog rada jest analizirati problematiku evazije poreza u Republici Hrvatskoj i

predstaviti mjere za njezino sprječavanje. Prema tome problem istraživanja očituje se u

prepoznavanju svih aspekata povezanih uz pojam porezne evazije kao i ostalih čimbenika koji

predstavljaju prepreke za njezino sprječavanje u Republici Hrvatskoj. Za uspješno analiziranje

potrebno je spoznati uzroke i činitelje koji utječu na povećanje ili smanjenje ove pojave.

Predmet istraživanja je definirati, istražiti i navesti temeljne značajke porezne evazije u

Hrvatskoj.

Imajući na umu prethodno naveden problem i predmet istraživanja moguće je postaviti

temeljnu radnu hipotezu: Konzistentnim teorijskim i praktičnim spoznajama moguće je

ukazati na problem porezne evazije te njezine učinke na fiskalni sustav pojedine države.

2

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je prikazati temeljne značajke porezne evazije te njezine oblike s fokusom

na nezakonitu evaziju poreza.

Cilj istraživanja je istražiti aktualnosti vezane uz poreznu evaziju te primjereno prezentirati

rezultate.

U ovom radu pokušat će se dati odgovor na pitanja:

1) Koji su oblici porezne evazije?

2) Kakav je zakonski okvir porezne evazije u Republici Hrvatskoj

3) Koji su uzroci porezne evazije?

4) Koje metode i koje organizacije mogu otkriti poreznu evaziju?

5) Temeljem kojih mjera je moguće utjecati na sprječavanje evazije?

6) Koji su najčešći oblici porezne evazije u Republici Hrvatskoj?

1.3. Znanstvene metode

U izradi ovog diplomskog rada korištene su: metoda analize, metoda sinteze, metoda

deskripcije, metoda komparacije te različite statističke metode.

1.4. Struktura rada

Ovaj diplomski rad strukturiran je u 7 međusobno povezanih cjelina.

U prvom dijelu Uvodu, izneseni su problem i predmet istraživanja, svrha i ciljevi, znanstvene

metode te samo struktura rada.

U drugom dijelu rada s naslovom Teorijske značajke porezne evazije i njezini oblici

iznijeta je definicija evazije te njezini temeljni oblici. Također, predstavljen je i zakonski

okvir porezne evazije u Republici Hrvatskoj.

3

U trećem dijelu, s naslovom Otkrivanje uzroka i metoda za procjenu porezne evazije

izneseni su sami uzroci evazije, metode koje se koriste za njezinu procjenu te organizacije

koje su zadužene za njezino istraživanje u Republici Hrvatskoj.

Četvrti dio naslova Mjere za sprječavanje porezne evazije donosi podjelu na 3 osnovne

mjere koje se koristi kako bi se utjecalo na smanjenje problema porezne evazije.

U petom dijelu, Porezna evazija u odabranim zemljama predstavljena je problem porezne

evazije u Srbiji, Bosni i Hercegovini te Albaniji, a iznijete su i posljedice takve utaje.

U šestom dijelu, Porezna evazija u Republici Hrvatskoj predstavljeni su najčešći oblici

porezne evazije u Republici Hrvatskoj te fiskalna važnost pojedinih poreza u Hrvatskoj.

Sedmi i posljednji dio rada je Zaključak u kojem se nalazi sinteza cijelog rada.

4

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE POREZNE EVAZIJE I NJEZINI OBLICI

Porezna evazija je problem svih poreznih sustava. Gdje god postoje porezni propisi ljudi se

trude pronaći načine i putove kojim će umanjiti svoju poreznu obvezu. Utaja ili evazija uvijek

uključuje neki oblik prikrivanja, ali izbjegavanje ne. Izbjegavanje plaćanja poreza ljudi rade

tako što pronalaze rupe u zakonu i iskorištavaju ih na način koji njima odgovara dok kod utaje

dolazi do prikrivanja dijela prihoda. Samim time izbjegavanje plaćanja poreza je sofisticiraniji

djelatnost od obične utaje poreza, jer to zahtijeva više znanja o relevantnim zakonima. Shodno

tome, metode za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza moraju biti sofisticiranije od onih

koje se koriste za borbu protiv utaje poreza. Za borbu protiv utaje poreza potrebno je uvesti

stroži porezni nadzor. A izbjegavanje plaćanja porezna javlja se kao odgovor na nedostatke u

poreznom zakonodavstvu (Prebble, 2005).

Svi autori posebno ističu tu razliku između izbjegavanja plaćanja poreza i porezne utaje.

Osnovna razlika upravo leži u zakonitosti. Kod izbjegavanja plaćanja poreza radi se o

snalažljivosti obveznika, a tome zasigurno pridonosi njegovo bogato znanje o zakonima i

poreznim propisima, dok kod utaje poreza obveznici rade protuzakonito i svjesni su toga.

Izbjegavanje poreza (eng. tax avoidance) je legalno (zakonito) izbjegavanje poreza uz

potpuno korištenje zakona radi smanjenja ili potpunog ukidanja porezne obveze, koristeći sve

manjkavosti odnosno nedorečenosti zakona. Nasuprot tome, pod utajom poreza (eng. tax

evasion) podrazumijeva se nezakonito izbjegavanje porezne obveze izravnim kršenjem

zakona u cilju neplaćanja ili plaćanja manjeg poreza što znači da porezni obveznik «uzima

zakon u svoje ruke» i određuje koji dio poreza će platiti prema vlastitom sustavu vrednovanja

Pritom razlikujemo potpunu i djelomičnu poreznu utaju (Kapetanović, 2009; Madžarević-

Šujster, 2002).

Svakodnevnim pregledavanjem novina i gledanjem televizora može se vidjeti kako je utaja

poreza postala vrlo raširen fenomen kako u Hrvatskoj tako i u svim ostalim zemljama svijeta.

Ovaj «hobi» zajednički je svim društvenim slojevima, od onih siromašnih pa sve do onih

bogatih i slavnih. Također javlja se i u svim djelatnostima, od sporta pa sve do politike, nema

pravila. Upravo ovakva raširenost utaje ujedno je i jedan od temeljnih razloga niskog

poreznog morala poreznih obveznika. Na smanjenje poreznog morala svakako utječu i

5

svakodnevne vijesti o novim poreznim utajama, ali i kazne za počinitelje koje su preblage, a

nerijetko ih i nema.

Najbliža definicija poreznog morala podrazumijevala bi norme ponašanja u svezi s

oporezivanjem koje određuju koja je vrsta tog ponašanja korisna, a koja štetna s društvenog

stajališta. (Šimović i suradnici 2007:604)

Više od 1$ na svakih 6$ u svijetu nije predmetom oporezivanja, jer se ta primanja namjerno

skrivaju od poreznih vlasti. Omjer je viši u Europi gdje siva ekonomija u kojoj djeluje

porezna evazija predstavlja više od 1 EUR na svakih 5 EUR-a. U državama kao što su Grčka i

Italija, gdje ekonomski kolaps prijeti stabilnosti i europske i globalne ekonomije, omjer je još

veći i iznosi više od 1 EUR na svakih 4 EUR-a (Houška, 2011).

Europska komisija procjenjuje kako zbog porezne evazije i poreznih prijevara proračuni

država članica EU godišnje izgube oko 1000 milijardi eura prihoda (Oharek, 2013).

2.1. Definicija porezne evazije

Još je grčki filozof Platon tvrdio "U državi u kojoj postoji porez na dohodak častan će čovjek

platiti veći porez od nečasnog čovjeka, iako su ostvarili isti dohodak". (Kesner-Škreb, 1995).

U literaturi postoje brojne definicije porezne evazije, u nastavku će biti iznesene neke od njih.

Plaćanje poreza utječe na smanjenje dijela ekonomske snage poreznog obveznika. S

obzirom na prisilan karakter i derivativnost poreza oduvijek je bio prisutan otpor prema

podmirivanju porezne obveze kao i u konačnici neplaćanje poreza. Porezna evazija

podrazumijeva činidbe i propuštanja od strane poreznog obveznika radi izbjegavanja plaćanja

poreza (Jelčić, 2001: 144).

U poreznoj politici javljaju se namjeravani ili planirani učinci oporezivanja koji se žele

postići da bi se ostvarili ciljevi oporezivanja i nenamjeravani učinci oporezivanja koji se

manifestiraju mimo zacrtanih planova, a kao posljedicu za sobom povlače potrebu prikladne

intervencije koja će takve učinke neutralizirati ili barem ublažiti. Ovi neželjeni učinci

6

oporezivanja javljaju se kao otpor plaćanju poreza u obliku porezne evazije (Marković,

1999:575).

Svaki porezni obveznik porez smatra teretom te je poznato da je kod gotovo svih izražen

otpor plaćanju istog. Jačina otpora je veća ako je porezno opterećenje visoko. Veliku ulogu

pri odluci učiniti poreznu utaju ili ne ima i protok informacija o mogućnosti da se bude

uhvaćen u prekršaju i visina kazne, što je vrlo važno u oblikovanju poreznog sustava. Mnogi

autori smatraju da ako postoji opća sumnja u rashode i zlouporabu javnih prihoda, biti će i

utaja poreza i nepoštovanja poreznih zakona. Stoga će otpor poreznih obveznika biti manji što

je svrha trošenja bliža njihovim preferencijama i potrebama (Šimović i suradnici, 2007).

Nakon ovih definicija potrebno je pobliže objasniti oblike porezne evazije. Ključna riječ pri

podjeli porezne evazije zasigurno je namjera.

2.2. Oblici porezne evazije

Postoje slijedeći oblici porezne evazije: zakonita ili dopuštena i nezakonita ili nedopuštena

(Jelčić, 2001).

Ukoliko se radi o zakonitoj evaziji, nju je moguće još podijeliti na namjeravanu i

nenamjeravanu. Nezakonita evazija se također javlja u više oblika, a to su porezna utaja ili

defraudacija poreza i krijumčarenje.

2.2.1. Zakonita ili dopuštena porezna evazija

Dopuštena porezna evazija odnosi se na izbjegavanje plaćanja poreza u okviru zakona tj.

umanjivanje ili izbjegavanje porezne obveze ne dolazeći pritom u sukob sa zakonom i drugim

pravnim propisima. Ona može biti (Jelčić, 2001):

a) namjeravana – u tom slučaju kada porezni obveznik poduzima neke radnje ili propuštanja

radi izbjegavanja plaćanja poreza (npr. porezni obveznik promijeni sjedište svoga poslovanja

iz mjesta većeg u mjesto manjeg poreznog opterećenja)

7

b) nenamjeravana - u slučaju kada porezni obveznik poduzima određene radnje ili propuštanja

koja su motivirana nekim drugim razlozima, a izbjegavanje plaćanja poreza odnosno porezna

evazija samo je njihova usputna pojava (npr. porezni obveznik promijeni sjedište svoga

poslovanja radi blizine tržišta ili sirovina, a ne zbog manjeg poreznog opterećenja).

2.2.2. Nezakonita ili nedopuštena porezna evazija

Nezakonita porezna evazija podrazumijeva nezakonito izbjegavanje plaćanja poreza odnosno

kada porezni obveznik zbog takvog ponašanja dolazi u sukob sa zakonom i pravnim

propisima. Razlikujemo dva oblika nezakonite porezne evazije (Jelčić, 2011): porezna utaja ili

defraudacija poreza i krijumčarenje.

Porezna utaja podrazumijeva izravno kršenje zakonskih odredbi u slučaju kada porezni

obveznik ne prijavi uopće ili prijavi samo djelomično činjenice bitne za utvrđivanje porezne

obveze. Prema Mahović-Komljenović (2009) razlikuju se dva slučaja nezakonite porezne

utaje: potpuna i djelomična porezna utaja.

U slučaju potpune porezne utaje porezni obveznik uopće ne prijavljuje ništa od ukupno

ostvarenog prihoda, dohotka ili imovine koja je predmet oporezivanja. Za takve porezne

obveznike visinu ostvarenog prihoda te osnovicu za oporezivanje, porezno tijelo utvrđuje

procjenom, koristeći se pri tome svim dostupnim podacima koje o njima posjeduje.

S druge strane djelomična porezna utaja nastaje kada porezni obveznik financijskim tijelima

dostavlja nepotpune ili lažne financijske pokazatelje o veličini ostvarenog prihoda, dohotka ili

vrijednosti imovine kako bi na taj način smanjio svoje porezno opterećenje.

Među načine utaje poreza ubraja se i krijumčarenje, koja se odnosi na nezakonito

izbjegavanje plaćanja poreza na potrošnju i carine. Krijumčarenje, kontrabanda ili šverc

odnosi se na izbjegavanje plaćanja neizravnih (posrednih) poreza – općeg ili posebnih poreza

na promet i carine. Odnosi se na izbjegavanje plaćanja carinskih dažbina pri izvozu, uvozu,

tranzitu robe te izbjegavanje plaćanja posrednih poreza unutar granica neke države pa se stoga

može dogoditi da proizvođači alkoholnih pića u nastojanju da izbjegnu platiti visoke trošarine

prodaju svoje proizvode izravno potrošačima bez da ih podlegnu oporezivanju (Vukšić,

2003).

8

U kontekstu porezne utaje važno je upozoriti i na pojam sive ekonomije odnosno neslužbenog

gospodarstva. Najčešće se pod pojmom sive ekonomije u najširem smislu misli na one

aktivnosti koje se iz različitih razloga odvijaju izvan okvira službenog gospodarstva. S toga se

može reći da siva ekonomija obuhvaća i poreznu utaju i izbjegavanje plaćanja poreza.

Postoje različite definicije sive ekonomije, a prema jednoj od njih postoje četiri različita

oblika sive ekonomije (Šimović i suradnici, 2007:595):

1.) Ilegalno gospodarstvo- obuhvaća proizvodnju i distribuciju zakonom zabranjenih dobara i

usluga (npr. trgovanje drogama, prostitucija)

2.) Neprijavljeno gospodarstvo- odnosi se na postupke kojima se izbjegavaju utvrđena

porezna pravila sadržana u poreznim zakonima

3.) Neregistrirano gospodarstvo- odnosi se na one gospodarske aktivnosti koje su trebale biti

prijavljene službenoj statistici, ali je ta prijava izostala od strane njihovih nositelja

4.) Neformalno gospodarstvo- odnosi se na djelatnosti kojima se umanjuju troškovi poduzeća

i krše administrativna pravila kojima se reguliraju prava vlasništva, ugovori o radu, ugovori o

kreditu, licencna prava i sustav socijalne sigurnosti.

2.3. Zakonski okvir porezne evazije

Kazneno djelo utaje poreza i drugih davanja spada u skupinu kaznenih djela protiv sigurnosti

platnog prometa i poslovanja te se smatra teškom povredom zakonskih ili profesionalnih

obveza fizičkih i pravnih osoba kojima se oštećuje državni proračun (Matković, 2007).

Člankom 256. stavkom 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12) porezna utaja definirana

je na slijedeći način: „Tko s ciljem da on ili tko drugi izbjegne potpuno ili djelomično

plaćanje poreza, doprinosa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, drugih propisanih

doprinosa ili davanja, daje lažne podatke o zakonito stečenim dohocima, o predmetima ili o

drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa ovakvih obveza, ili tko s istim

ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi zakonito stečen prihod, odnosno predmet, ili druge

činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje ovakvih obveza, koje je po zakonu dužan prijaviti,

a iznos obveze čije se plaćanje izbjegava prelazi dvadeset tisuća kuna, kaznit će se kaznom

zakona od šest mjeseci do pet godina“.

9

Stavak 2. istog članka propisuje: „Kaznom iz stavke 1. kaznit će se tko poreznu olakšicu ili

carinsku povlasticu u iznosu većem od dvadeset tisuća kuna koristi suprotno uvjetima pod

kojim ju je dobio“.

Stavak 3. glasi: „Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka dovelo do smanjenja ili

neutvrđivanja porezne obveze velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

jedne do deset godina.“ U Zakonu je također navedeno kako ove odredbe vrijede i za

počinitelja koji opisanim radnjama umanji sredstva Europske Unije.

Iz navedenog možemo zaključiti da se kazneno djelo utaje može ostvariti tako da se podnese

prijava stečenog dohotka, ali sa lažnim podacima, krivotvorena, tako da se plati što manji

porez ili tako da se prijava uopće ne podnese (Klier, 2007).

Donesen je i novi Opći porezni zakon (NN br. 73/13), njime su propisana nova zakonska

rješenja u provedbi poreznih postupaka, a u skladu s gospodarskim i društvenim okruženjem.

Zakonom su propisana i dva nova poglavlja o administrativnoj suradnji između država

članica europskih zajednica za područje poreza i razmjeni informacija između država članica

europskih zajednica o isplaćenim kamatama na dohodak od štednje na temelju Direktive o

oporezivanju dohotka od štednje isplaćenog u obliku kamata, o uzajamnoj pomoći pri naplati

tražbina povezanih s porezima, carinama i drugim mjerama. Opći porezni zakon propisuje

odgovornost mogućih sudionika poreznopravnog odnosa za neplaćeni ili manje plaćeni porez

te počinjenje ili sudjelovanje u kaznenom djelu utaje poreza: odgovornost zastupanih osoba,

odgovornost zastupnika, odgovornost za neplaćanje poreza po odbitku, odgovornost za

vjerodostojnost poslovnih knjiga, odgovornost poreznog jamca. Posebno se propisuje

odgovornost utajivača poreza i pomagača.

Kao što se može vidjeti u cilju sprečavanja neplaćanja poreza država ima na raspolaganju

represivne mjere i to vođenje prekršajnog postupka i podnošenje kaznenih prijava protiv

poreznih obveznika koji izbjegavaju plaćanje poreza.

10

3. OTKRIVANJE UZROKA I METODA ZA PROCJENU POREZNE EVAZIJE

Proučavajući problematiku porezne evazije, nužnim se pokazuje potreba spoznavanja uzroka

pojave i činitelja njezina povećavanja ili smanjivanja. Pri tome treba imati na umu da je

otkrivanje uzroka ujedno i prvi korak pravodobnom sprječavanju iste. Poslove u svezi s

utvrđivanjem i naplatom poreza u Republici Hrvatskoj obavlja Ministarstvo financija

Republike Hrvatske i to putem Porezne uprave, Carinske uprave i Financijske policije.

Posebna pozornost usmjerena je na metode i vještine otkrivanja porezne evazije.

3.1. Uzroci porezne evazije

Izbjegavanje plaćanja poreza može biti uvjetovano različitim razlozima i može imati

raznovrsnih posljedica za poreznog obveznika.

Raširena utaja poreza znak je narušavanja poreznog sustava. Najbitniji čimbenici koji utječu

na izbjegavanje porezne obveze su (Kapetanović, 2009):

a) porezni moral - norme ponašanja vezane za oporezivanje koje, gledajući s društvenog

stajališta, mogu biti prihvatljive ili štetne. Dakle, porezni moral utječe na spremnost poreznog

obveznika da plati porez. No, s druge strane, imamo moral poreznih službenika i porezne

vlasti koji utječu na poreznog obveznika te njegov otpor plaćanju poreza. U RH je porezni

moral prilično nizak jer većina u društvu ponašanje utajivača poreza smatra normalnim i

opravdanim.

b) ravnomjerna i pravedna raspodjela poreznog tereta – ljudi više žele pravedne nego

niže poreze, tj. da svatko plaća porez prema svojoj ekonomskoj snazi

c) visina poreznog opterećenja – rješenje za visoko porezno opterećenje je bijeg u porezne

oaze gdje je nisko porezno opterećenje

d) svrha trošenja oporezivanjem ubranih sredstava – porezni su obveznici jako osjetljivi

ako ne znaju svrhu trošenja ubranog poreza. Zato treba izbjeći sumnju u mnoge rashode i

zloporabu javnih prihoda u namjensko i nenamjensko trošenje ubranih poreza.

e) porezni oblik i tehnika oporezivanja – moraju biti jednostavni i jasni da ne bi

kompliciranim prijavama i izvješćima usmjerili poreznog obveznika na izbjegavanje porezne

obveze

11

f) odnos porezne administracije prema poreznim obveznicima – jako je bitan i treba biti

zasnovan na zakonu i u dobroj vjeri (lat. bona fides).

Vukšić (2003) također navodi kako izbjegavanje plaćanja poreza ovisi o brojnim činiteljima

od kojih posebno izdvaja obrazovnu strukturu stanovništava, razvijenost svijesti pripadanja

određenoj društvenoj zajednici, discipliniranost obveznika u izvršavanju građanske dužnosti,

stručnost poreznih tijela, efikasnost nadzora ubiranja poreza te sankcije protiv onih koji ne

obavljaju porezne obveze.

Prema Rosen, Harvey (1999) porezna evazija ovisna je o sljedećim činiteljima:

1) Psihološki trošak varanja: nezakonito izbjegavanje poreza može učiniti da se ljudi

osjećaju krivima. Za neke vrlo poštene ljude psihički je trošak tako velik da ne bi

varali čak ni da je granična kazna jednaka nuli.

2) Nesklonost prema riziku: u mjeri u kojoj su pojedinci neskloni riziku može se

izmijeniti njihova odluka da se uključe u ono što je zapravo kockanje.

3) Izbor posla: visoke granične stope mogu potaknuti ljude da izaberu ono zaposlenje

koje osigurava velike mogućnosti nezakonitog izbjegavanja poreza.

4) Promjenjiva vjerojatnost kontrole: neovisna je o iznosu koji se izbjegava platiti i o

veličini neprijavljenog dohotka.

Prema Bejaković (2002) uzroci se očituju u nedostatku demokratskih, gospodarskih i

regulativnih institucija, nepostojanju iskustva plaćanja poreza, diskrecijskih prava javnih

službenika te rastrošnosti države.

Prema Šimoviću i suradnicima, u razdoblju od 1996. do 2003. godine najčešći prekršaji u

području porezne utaje odnose se na:

· nepodnošenje, odnosno nepravodobno podnošenje propisanih godišnjih i drugih

poreznih prijava i izvješća,

· neizdavanje, odnosno nezakonito izdavanje računa,

· neuplaćivanje propisanih poreza na odgovarajuće uplatne račune,

· netočno prijavljivanje porezne osnovice,

· iskorištavanje poreznih oslobođenja i olakšica suprotno zakonu,

12

· neobračunavanje odnosno netočno obračunavanje poreza,

· nečuvanje dokumentacije,

· nedopuštanje da se obavi nadzor

3.2. Metode korištene za otkrivanje porezne evazije

Za otkrivanje i sprječavanje porezne utaje, od velike je važnosti dobar sustav informatičke

potpore kojem je svrha učinkovit i siguran obuhvat podataka o obvezama i uplati javnih

prihoda poreznih obveznika kao i njihova pravovremena obrada radi utvrđivanja poreznih

zaduženja. Uz to, važno je imati i odgovarajući ljudski potencijal od kojeg se zahtjeva da bude

stručan, efikasan, brz i sposoban prepoznati neuobičajena odstupanja u poslovanju poreznih

obveznika. Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim

primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati i druge potrebne radnje. Uvidom u

Informacijski sustav Porezne uprave Republike Hrvatske moguće je vrlo brzo doći do

podataka o nabavi pokretne i nepokretne imovine poreznog obveznika, njegovom poreznom

opterećenju te usporedbom s primicima koje porezni obveznik ostvaruje, utvrditi mogući

nerazmjer između primitaka i izdataka, što je jedan od prvih pokazatelja porezne utaje

(Mahović-Komljenović, 2009).

Od 1. siječnja 2009. godine u pravni sustav Republike Hrvatske uveden je osobni

identifikacijski broj (OIB) kao jedinstvena oznaka osoba u svim službenim evidencijama.

Stvaranjem jedinstvenog identifikatora osoba u svim službenim evidencijama posljedično se

stvaraju i preduvjeti za informatičku razmjenu podataka između javnopravnih tijela. Jedino

informatičkom razmjenom podatka javnopravna tijela ekonomično i efikasno razmjenjuju

potrebne podatke iz službenih evidencija za pravodobnu i dosljednu provedbu svih upravnih,

poreznih i kaznenih postupaka. S obzirom na navedeno OIB je prepoznat kao jak instrument

koji kroz brzu i pravodobnu razmjenu podataka (Porezna uprava, 2009):

- omogućuje sustavnu borbu protiv korupcije usporedbom trenutačnog stjecanja

imovine te postojećih opravdanih izvora sredstava za njezino stjecanje,

13

- stvara pravedan sustav socijalnih davanja temeljen ne samo na dohodovnom već i na

imovinskom cenzusu, te time omogućava otkrivanje nelegalnih zahtjeva za socijalnim

naknadama,

- omogućuje pravedan porezni sustav koji usporedbom prijavljenih prihoda i primitaka s

nabavkom imovine ili utroškom sredstava za potrošnju ukazuje na realnost

prijavljivanja poreznih obveza,

- omogućuje praćenje neprijavljenih, a oporezivih transakcija kao alata u borbi protiv

sive ekonomije

Nedavno, Hrvatska je postala i 122. članica OECD Globalnog foruma o transparentnosti i

razmjeni informacija u porezne svrhe (OECD Globalni forum). OECD Globalni forum je

međunarodno tijelo čija je svrha osigurati učinkovitu implementaciju međunarodnih standarda

transparentnosti i razmjenu informacija u porezne svrhe u cilju sprečavanja porezne evazije i

utaje. OECD Globalni forum preuzeo je glavnu ulogu na području razvoja globalnog

standarda za automatsku razmjenu informacija u uskoj suradnji sa Europskom komisijom te

podršku ministara financija G81 i G20

2. U vremenu globalizacije sve je veća potreba država

za uzajamnom suradnjom i razmjenom informacija na području poreza kako bi se prikupili

podaci o poreznim obveznicima koji zbog svoje mobilnosti ostvaruju dohodak diljem

svijeta. Mobilnost poreznih obveznika neizmjerno se razvija kao i broj prekograničnih

transakcija što otvara prostor poreznoj evaziji te državama otežava utvrđivanje poreza.

Globalni standard na području automatske razmjene informacija odnosi se na razmjenu

informacija o financijskim računima kod financijskih institucija koje će nadležne porezne

administracije međusobno razmjenjivati. Uvođenje standarda omogućiti će pojednostavljenje

postupka, veću učinkovitost i niže troškove prikupljanja relevantnih podataka u porezne svrhe

za porezne administracije i financijski sektor (Porezna uprava, 2014).

3.3. Organizacije zadužene za istraživanje porezne evazije

Jedna od karakteristika efikasnosti poreznog sustava je i dobra informatička opremljenost kao

i stručna osposobljenost porezne administracije koja poslove utvrđivanja, ubiranja i kontrole

1

Skupina industrijski najrazvijenijih i gospodarski najmoćnijih zemalja svijeta. Čine ju: SAD, Kanada, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Japan, Rusija 2

Skupina od 20 ministara financija i guvernera središnjih banaka najrazvijenijih nacionalnih ekonomija i Europske Unije kao posebne

14

naplate poreza, mora obavljati savjesno i objektivno. Stoga se velika važnost pridaje razvoju

mrežnog sustava i njegovog povezivanja s drugim poslovnim sustavima kao i razvoju novih

aplikativnih rješenja za porezne obveznike (Mahović-Komljenović, 2009.).

Posebno je poželjna konstruktivna i komplementarna interakcija otkrivačke djelatnosti

policije i porezne i drugih uprava i njihovih ustrojstvenih jedinica, jer je kod porezne utaje

najčešće riječ o sofisticiranim knjigovodstveno-financijskim malverzacijama i kršenju normi

posebnih i specifičnih zakonskih propisa (Klier, 2007).

Ona priprema i izrađuje nacrte prijedloga zakona i drugih propisa radi unapređenja poreznog

sustava i učinkovitijeg ubiranja poreza i doprinosa, predlaže promjene porezne politike,

poreznih i drugih propisa, prikuplja i obrađuje podatke o porezima i doprinosima te obavlja

naplatu i porezni nadzor. Također sudjeluje u radu institucija Europske unije radi provođenja

zajedničke porezne politike.

Njezini poslovi i postupci propisani su Zakonom o Poreznoj upravi (NN br. 67/01, 94/01,

177/04, 148/13), a odnose se na:

· provođenje inspekcijskog nadzora,

· provođenje ovrhe radi naplate poreza,

· vođenje prvostupanjskog prekršajnog postupka zbog povrede poreznih propisa,

· davanje mišljenja o primjeni propisa u pojedinačnim poreznim predmetima,

· međunarodnu pravnu pomoć u poreznim stvarima,

· proučavanje poreznih sustava i suradnju s poreznim tijelima drugih država,

· izgradnju i korištenje poreznog informacijskog sustava

Da bi se neplaćanje poreza svelo na najmanju moguću razinu bitan je inspekcijski nadzor

porezne uprave te učestalost kontrole poslovanja poreznih subjekata. Predlaže se aktivno

korištenje podataka iz Informacijskog sustava Porezne uprave Republike Hrvatske te

upravljanje tim podacima u smislu praćenja toka novca te kontrola obavljanja platnog

prometa preko žiroračuna, kao i prepoznavanje neuobičajenih odstupanja između stečene

imovine i prijavljenog dohotka. Nažalost, problem stvara nedovoljna edukacija i motiviranost

samih službenika (Mahović-Komljenović, 2009).

15

Kako bi se zemlje mogle boriti protiv porezne evazije potrebno je da imaju odlično razvijen

informacijski sustav koji može već sam uočiti potencijalnu prijevaru, a također je potrebna i

koordinacija i umrežavanje s ostalim svjetskim zemljama kako bi se evazija svela na što niži

nivo. Jedan od načina povećanja porezne discipline svakako je i objava liste poreznih dužnika

te informiranje javnosti o radu i napretku porezne uprave u otkivanju i sankcioniranju porezne

evazije. U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je intenzivnije pristupila rješavanju problema

porezne evazije.

U godišnjem izvješću ministarstva financija za 2013. godinu navedeno je kako su se počele

provoditi značajne mjere u borbi protiv porezne evazije, posebno u dijelu bolje naplate

poreznih dugovanja, bilo onih iz ranijih razdoblja bilo tekućih dugovanja. Uz čišćenje registra

poreznih obveznika (odvajanje aktivnih od neaktivnih), mogućnost reprograma i predstečajnih

nagodbi te otpis zastarjelih dugovanja, pojačane su i druge aktivnosti prisilne naplate, što se

reflektiralo kroz bolje izvršenje planskih proračunskih prihoda i povećanje naplate ukupnih

poreznih prihoda. S ciljem jačanja financijske discipline javno je objavljena lista poreznih

dužnika. U svibnju 2012. Vlada je usvojila i Uredbu kojom se onemogućuje isplata plaća bez

uplaćenih doprinosa.

Porezni prihodi u 2013. godini čine 58 posto ukupnih prihoda državnog proračuna, a ostvareni

su u iznosu od 63,04 milijardi kuna. Međugodišnje smanjenje ovih prihoda iznosilo je 2,5

posto, dok su u odnosu na planirani iznos ostvareni za 5,8 posto manje od planiranog.

(Ministarstvo financija, 2014).

U borbi protiv porezne evazije, a i prema naputcima Europske Unije Hrvatska ovaj problem

pokušava riješiti i internacionalnim putem.

Porezna uprava Republike Hrvatske aktivno sudjeluje u radu raznih međunarodnih udruženja.

Punopravni je član Intra - Europske organizacije poreznih administracija (IOTA). To je

iznimno važno radi razmjene informacija o poreznim obveznicima s poreznim upravama

drugih država, te pomaže pri otkrivanju utaja. Od 2006. godine aktivno sudjeluje u FISCALIS

programu Europskih zajednica koji sustavno pomaže europskim poreznim upravama da

poboljšaju međunarodnu suradnju, te poduzima niz radnji i mjera kako bi uz pomoć

stručnjaka iz europskih poreznih uprava ojačala svoje administrativne kapacitete i poboljšala

rezultate u otkrivanju porezne utaje (Mladineo, 2008).

16

Opći cilj Fiscalisa 2013 jest poboljšanje funkcioniranja poreznih sustava na unutarnjem

tržištu, uz povećanje kooperacije među državama članicama, njihovim poreznim upravama i

njihovim službenicima. Posebni se ciljevi odnose na područje na dodanu vrijednost i

trošarine, poreza na dohodak i kapital te poreza na premije osiguranja (Kesner-Škreb, 2008).

Na tim područjima treba (Kesner- Škreb, 2008):

- osigurati učinkovitu razmjenu informacija i kooperaciju između nacionalnih poreznih

uprava putem transeuropskog poreznog informatičkog sustava (to se posebno odnosi

na sustav VIES3) kako bi se smanjila porezna utaja

- osigurati obrazovanje i usavršavanje poreznih službenika do razine temeljitog

poznavanja zakona Unije i država članica

- smanjiti administrativni teret za poreznu upravu i porezne obveznike

Kako bi se ovi ciljevi mogli kvalitetno ispuniti potrebno je obaviti niz aktivnosti (Kesner –

Škreb, 2008):

- razvoj sustava komunikacije i razmjene informacija, posebno razvojem informatičkih

sustava

- razvoj sustava multilateralne kontrole poreznih obveznika koju bi provodile dvije ili

više zemalja

- organizacija seminara i projektnih skupina za porezne službenike

- radni posjeti poreznih službenika drugim državama članicama

- programi izobrazbe i usavršavanja poreznih službenika

3 Informatički sustav koji omogućuje državama članicama da dobiju informacije o PDV-u koji se obračunava na

transakcije unutar Unije

17

4. MJERE ZA SPRJEČAVANJE UTAJE POREZA

Svaka država nastoji pronaći što učinkovitije mjere protiv porezne evazije. Većina tih mjera

propisana je fiskalnim propisima, a neke su propisane i u krivičnom zakonodavstvu. Nema

jedinstvenog rješenja budući da je svaka zemlja specifična po tom pitanju. U nekim zemljama

postoji visoki porezni moral, što znači da evazija tamo nije tako česta pojava. No sve je veći

broj zemalja s niskim poreznim moralom koje imaju velike probleme s poreznim evazijom.

Ljudi su po svojoj prirodi uvijek bili skloni što manjem plaćanju poreza, prvenstveno zato što

im tada ostaje veći raspoloživi iznos novca za vlastito trošenje. Također jedan od razloga

evazije i otpora plaćanja poreza je i nedestiniranost poreza. Lakše bi bilo odreći se dijela

novca kad bi se točno znalo za što će se utrošiti ta sredstva. Budući da su porezni obveznici

svjesni da se njihov novac često troši na potpuno nepotrebne stvari jasan je njihov otpor po

tom pitanju. Međutim, postoji niz mjera kojim se može utjecati na sprječavanje evazije.

EU također uviđa da poreznu evaziju treba iskorijeniti te u skladu s tim i vodi svoju politiku.

Svake godine u listopadu/ studenom EK započinje europski semestar objavljivanjem

godišnjeg izvješća rasta (Annual Growth Survey) kojim se daje pregled gospodarstva za iduću

godinu i identificira set zajedničkih ciljeva ekonomske politike za EU.

Ove godine AGS identificira niz prioriteta koji se odnose na poreznu politiku, a što se tiče

porezne utaje najvažnija mjera odnosi se na:

- poboljšanje ispunjenja porezne obveze borbom protiv porezne prijevare i utaje

poreza, koordiniranim akcijama za rješavanje agresivnog poreznog planiranja i

poreznih utočišta, osiguravajući veću učinkovitost porezne uprave i

pojednostavljenjem poreznog postupka

Prioriteti su u skladu s prošlogodišnjim preporukama s većim naglaskom na važnost

poboljšanja ispunjavanja poreznih obveza, te su po prvi put uključene implicitne mjere za

borbu protiv agresivnog poreznog planiranja i poreznih utočišta i naglašava se važnost

suradnje poreznih uprava država članica u borbi protiv poreznih prijevara i utaja poreza

(Uljanić, 2014).

Europska komisija donijela je mjere u prosincu 2012. opisane u „Akcijskom planu jačanja

borbe protiv poreznih prijevara i poreznih kaznenih djela“. Ovaj plan predviđa više

18

kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera, od kojih su interesantne revizija odredbi

protiv zlouporabe prava u EU zakonodavstvu, koja je započeta s realizacijom u 2013. godini i

nastavlja se na njenom radu. Aktualna je mjera promoviranje standarda o automatskoj

razmjeni obavijesti u međunarodnom okruženju koje će u 2014. dovesti do razvijanja

računalnog formata za države članice EU-a, te razvijanje motivacijskih olakšica, uključujući

programe dobrovoljnog otkrivanja poreznih prihoda u 2014. godini. Za države članice od

izuzetne je važnosti dostupnost informacija o oporezivim prihodima u drugim državama

članicama, stoga će ova mjera doprinijeti poboljšanju prihoda svake države (Houška,

2014:92).

Mjere za sprječavanje plaćanja poreza općenito možemo podijeliti u 3 skupine, o čemu će biti

riječi u nastavku.

Što se tiče načina za smanjenje utaje poreza na dodanu vrijednost važno je imati

(Kapetanović, 2009:106):

a) kvalitetno organizirane izvore podataka (baze podataka)

S obzirom na to da je okosnica kružne prijevare PDV-a pretporez zaračunan u računima za

isporučenu robu i usluge, a da pritom račun nije jedini dokaz da su dobra ili usluge zaista

isporučena i obavljena, najbitnija je mogućnost dokazivanja stvarne isporuke dobra ili

obavljene usluge (račun, otpremnica ili druga prateća dokumentacija, vezani nadzori u

poreznih obveznika isporučitelja dobra i usluge te poreznih obveznika primatelja tog dobra i

usluge). Dakle, inspekcijski nadzor nikako ne može završiti formalnom kontrolom računa jer

su oni skoro uvijek u redu. Zatim, vrlo je bitna uloga referenata u ispostavi Porezne uprave

koji od poreznih obveznika zaprimaju obrasce PDV-a te logička kontrola podataka u njima.

b) dobro utemeljene analize rizika

Analiza je podataka o poreznom obvezniku nužna kao preduvjet za kvalitetnu pripremu,

planiranje i odabir nadzora. Ona ima dvostruku ulogu: kao mjera prevencije i kao mjera

otkrivanja PDV prijevara. Zbog važnosti analize rizika navodimo najbitnije

rizike u Poreznoj upravi:

1. rizik upisa u registar poreznih obveznika:

- osobe neupisane u registar poreznih obveznika, a trebale bi biti (rad na crno)

- osobe upisane u registar, ali ne ostvaruju pravo na upis (kružne prijevare – „carousel“

porezne utaje)

- netočni podatci u registru poreznog obveznika

19

2. rizik podnošenja porezne prijave

3. rizik plaćanja

4. rizik porezne prijave.

Pravodobnim djelovanjem na navedene rizike smanjuje se mogućnost utaje PDV-a.

c) brzinu reakcije nadležnih tijela i učinkovitu razmjenu podataka

Od iznimne je važnosti brza reakcija i djelovanje nadležnih služba unutar Porezne uprave

(ispostava – odjel za nadzor) te suradnja s drugim državnim tijelima (carina, policija,

sudstvo). Posebnu pažnju valja obratiti i na obavijesti i prijave dobivene od građana.

d) cjelovit informacijski sustav

Još uvijek treba dosta učiniti na cjelovitosti informacijskog sustava odnosno izmjeni i

proširenju postojećeg. Uvođenje osobnog identifikacijskog broja uvelike je olakšalo

otkrivanje prijevara i utaja PDV-a, kao i njihovo sankcioniranje. Za još bolje rezultate

potrebno je nastaviti raditi na ažurnosti i usklađenosti podataka.

e) veću stručnost i motiviranost inspektora

Inspekcijski je nadzor složen proces u kojemu je ključna dobra stručnost i motivacija

inspektora. Unutarnja organizacija regionalnih odjela za nadzor trebala bi biti funkcionalna i

poticajna. Potrebna je posebna služba ili osoba koja će se baviti poslovima planiranja i

analize te općim i pravnim poslovima vezanim za inspekcijski nadzor, dok bi stručne osobe

trebale dvoje vrijeme posvetiti stručnom usavršavanju.

f) veće kazne i brže izricanje istih

Situacija s provedbom prekršajnog i kaznenog postupka u vezi s PDV prijevarama jako je

spora i neučinkovita ponajprije zbog niskih svota kazna, a i zbog zakonske neodređenosti u

vezi s poreznim utajama. Sudske prakse s utajom PDV-a gotovo da i nema, a prepreka

učinkovitijem radu Porezne uprave na suzbijanju utaja PDV-a je nedovoljno odnosno

neodgovarajuće određena razlika između kaznene i civilne utaje poreza odnosno količine i

snage nužnih dokaza. Kad se kaznena prijava za utaju poreza uputi po prekršajnom ili

kaznenom zakonu, cijeli daljnji proces ide tako sporo da se jednostavno gubi trag svakom

rješavanju (u međuvremenu nestane i porezni obveznik i društvo i odgovorna osoba).

U ovom je segmentu najveći problem jer poreznim obveznicima odgovara sporost sudstva i

ostalih državnih tijela koja se bave problemom utaje poreza. Umjesto da pravodobno izrečena

kazna za utajeni PDV bude najdjelotvorniji način smanjenja utaje, u nas je upravo obrnuto.

Vremensko odugovlačenje i nezavršavanje započetog postupka u roku često dovodi do zastare

i, nažalost, „poticaja“ poreznom obvezniku da nesmetano i dalje utajuje porez jer nije

pravodobno kažnjen.

20

g) dostupnost podataka o poreznim obveznicima

Porezna uprava nema sustav koji bi poreznim obveznicima omogućio spoznaju nalazi li se

netko u sustavu PDV-a. Treba osnovati kontakt centar (servis desk) za pružanje informacija

poreznim obveznicima, što postoji u pojedinim zemljama, jer bolja informiranost poreznih

obveznika također utječe na smanjenje utaje poreza.

Osim za porez na dodanu vrijednost, ove mjere su od izuzetne važnosti i za sprječavanje utaje

i kod ostalih poreznih prihoda.

Najznačajnije mjere politike za borbu protiv evazije obuhvatile bi: poticanje sklonosti

poštivanju zakona, oporezivanje na izvoru gdje god je to moguće, jednostavni porezni sustav s

minimumom izuzeća (porezna osnovica koja je lako mjerljiva, pregledna te lako provjerljiva),

učinkoviti sustav nadzora za osiguranje najvećeg prihoda od danih izvora, redovito

preispitivanje sustava kazni – posebice važno u vremenu inflacije, javna potrošnja koja se

smatra nerastrošnom i pravednom, porezi koji se smatraju pravednima i poštena i poreznom

obvezniku usmjerena porezna uprava (Edgar & Ott, 1999).

Šimović i suradnici (2007) mjere za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza grupiraju u tri

skupine:

1) institucionalne

2) pravne

3) socioekonomske

Bez obzira na podjelu, radi veće učinkovitosti mjere je potrebno kombinirano primjenjivati.

4.1. Institucionalne mjere

Institucionalne mjere usmjerene su na odnos porezne administracije i poreznih obveznika. Taj

odnos treba se temeljiti na međusobnom povjerenju i biti u skladu sa zakonskim propisima.

Porezni službenici moraju dokazati da su nepristrani i da nikako ne smatraju da su svi porezni

obveznici skloni utaji poreza, jer to može negativno utjecati na one koji svoje porezne obveze

podmiruju točno i na vrijeme. Uspostavljanje boljeg odnosa između poreznih tijela i poreznih

21

obveznika ima pozitivan utjecaj i na porast poreznog morala. Istraživanja su pokazala da

učinkovita, brza, transparentna i jeftina porezna uprava vodi povećanju prikupljenih prihoda.

U Republici Hrvatskoj velika važnost se pridaje razvoju mrežnog sustava i njihovom

povezivanju sa drugim poslovnim sustavima, te usavršavanju postojećih i budućih službenika.

Ministarstvo financija izdaje posebne brošure po segmentima porezne materije i objavljuje

upute i stručna mišljenja na internetskim stranicama, te se nastoji pružiti pomoć poreznim

obveznicima u svakom trenutku i na taj način se izgrađuje međusobno povjerenje i smanjuje

se sklonost utaji (Mahović-Komljenović, 2009).

Trenutno jedna od najvažnijih institucionalnih mjera u Hrvatskoj je fiskalizacija, odnosno

Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Pod fiskalizacijom podrazumijevamo skup mjera

koje provodi država s ciljem bolje kontrole naplate poreza. Osim same kvalitetnije naplate

poreza, kao nuspojave procesa fiskalizacije možemo smatrati i:

- smanjenje sive ekonomije

- veća kontrola rada zaposlenika

- veći stupanj informatizacije poslovanja

Službe poreznih uprava moraju osigurati da njihove strategije "usmjerenost prema strankama"

budu takve da im porezni obveznici vjeruju, ali da se pritom ne narušava razina dobrovoljnog

ispunjavanja porezne obveze. No, u Republici Hrvatskoj postoji veliko nezadovoljstvo

javnom upravom, te je rašireno mišljenje da je porezna uprava neefikasna, neučinkovita i

korumpirana (Santini, 2007).

4.2. Pravne mjere

Pravne mjere kojima se nastoji smanjiti porezna utaja usmjerene su na stabilnost poreznog

sustava države bez čestih izmjena zakonskih propisa kao i uvođenja kazni za učinjene porezne

prekršaje. Spremnost poreznog obveznika prema izvršavanju porezne obveze je veća kada u

poreznom sustavu postoje manje izmjene poreznih zakona koje doprinose kako gospodarskoj

stabilnosti zemlje tako i sigurnosti u procjeni rizika pri donošenju poslovnih odluka poreznih

obveznika. Nezakonita potpuna ili djelomična porezna utaja smatra se kaznenim djelom, a za

učinjeni prekršaj poreznim se obvezniku može izreći visoka novčana kazna i zaštitna mjera

privremene zabrane obavljanja djelatnosti (Mahović – Komljenović, 2009).

22

4.3. Socioekonomske mjere

Ove mjere odnose se na potrebu izgradnje i podizanja morala poreznih obveznika. Porezni

moral obuhvaća one norme ponašanja u svezi s oporezivanjem koje određuje koja je vrsta tog

ponašanja s društvenog stajališta korisna odnosno prihvatljiva, a koja štetna (Jelčić, 2002).

Porezni moral je u uskoj svezi s nastojanjima poreznih obveznika da smanje porezno

opterećenje te da budu zadovoljni raspodjelom poreznog tereta. Porezni obveznici će

nepravedno doživjeti oporezivanje kod kojeg je prisutno visoko porezno opterećenje, te će to

dovesti do povećanja njihovog otpora plaćanju. Nepravedno će smatrati i umjereno porezno

opterećenje kada je jedna skupina poreznih obveznika teže ili blaže oporezovana od druge.

Dakle, porezni teret ne bi smio biti prevelik, a pitanje pravedne raspodjele treba posebno

uzeti u obzir prilikom formiranja mjera za sprječavanje porezne utaje. Prije svega potrebno je

međusobno djelovanje institucionalnih, pravnih i socioekonomskih mjera kako bi se podigao

porezni moral i svijest o plaćanju poreza (Mahović-Komljenović, 2009).

23

5. POREZNA EVAZIJA U ODABRANIM ZEMLJAMA

Srbija

Porezna evazija u Srbiji je jedan od gorućih problema. Evazija je zastupljena u svim

djelatnostima i sektorima. Iako je Srbija uvela fiskalne blagajne još 2010. godine dosad nisu

uočeni značajniji pozitivni rezultati uvođenja. Osim PDV-a , predmetom utaje su i porez na

dohodak te porez na dobit. Kao razlog utaje porezni obveznici najčešće navode visoko

opterećenje porezima i doprinosima.

Istraživanje provedeno 2011. godine pokazuje da u 2 mjeseca kontrole utvrđeno je da 50%

kontroliranih ne izdaje fiskalne račune što svakako u znatnoj mjeri utječe i na smanjenje

poreznih prihoda. Kontrola je bila fokusirana na one koji rade s gotovim novcem, ugostitelje,

pekare, mesnice i sve ostale kod kojih postoji mogućnost da ne izdaju račune (Porezna uprava

Srbije, 2013).

U 2014. godini porezna uprava Srbije provela je 8.280 kontrola evidentiranja prometa preko

fiskalnih blagajni. Nepravilnosti su uočene u 2.128 slučajeva, odnosno 25.7%, a mjere

privremene zabrane obavljanja djelatnosti dobolo je 648 obveznika. Oko 50% kontrola

obavljeno je u razdoblju od 1. srpnja do 9. kolovoza i to kod obveznika koji se bave

ugostiteljstvom. Nepravilnosti su uočene u 20% slučajeva (Porezna uprava Srbije, 2014).

Uslijed efekata ekonomske krize u većini zemalja, kao i u Srbiji, došlo je do pada javnih

prihoda. Mjere fiskalne konsolidacije usmjerene na osiguranje održivosti sistema javnih

financija odnose se prije svega na smanjenje javne potrošnje i unaprjeđenje efikasnosti

naplate javnih prihoda, tj. smanjenje porezne evazije. Na osnovu mikro podataka iz Ankete o

životnom standardu izvršena je procjena i analiza stope evazije poreza i drugih davanja koja

se plaćaju na dohotke od rada u Srbiji. Utvrđeno je da stopa neprijavljivanja dohotka iznosi

26,9%, te da je kao takva viša nego u drugim tranzicijskim i razvijenim zemljama. Također je

analizirana struktura porezne evazije po različitim nivoima i vrstama dohodaka od rada, čime

je utvrđeno da je porezna evazija naročito izražena kod dohodaka od samostalne djelatnosti,

ali i kod niskih dohodaka od rada. Smanjenje stope neprijavljivanja dohotka od rada za 1

postotni poen, dovelo bi do rasta javnih prihoda za oko 0,16 p.p. BDP-a (Ranđelović, 2011).

24

U nastavku, tablicom 1 prikazat će se pokazatelji evazije poreza na dohodak u Srbiji za 2010.

godinu

Tablica 1: Osnovni pokazatelji razine porezne evazije poreza na dohodak u Srbiji za 2010.

godinu

Vrsta dohotka

od rada

% ukupnog

dohotka od rada

Stopa neprijavljivanja

dohotka

Stopa porezne

evazije

% ukupnog

broja

obveznika

Zaposlenje

(zarada)

75% 9,8% 8,9% 16,6%

Samostalna

djelatnost

25% 78,3% 43,9% 64,4%

Ukupno 100% 26,9% 26,9% 25,6%

Izvor: Ranđelović, 2011; «Smanjenje evazije poreza na rad kao instrument fiskalne

konsolidacije»

Rezultati prikazani u tablici 1 pokazuju da prosječna stopa neprijavljivanja dohotka u Srbiji

iznosi oko 26,9%, što znači da na 100 dinara prijavljenog dohotka, dolazi 26,9 dinara dohotka

na koji nisu plaćeni porezi i doprinosi. Rezultati također pokazuju da oko 25,6% ukupnog

broja poreznih obveznika ostvaruje dohodak koji je veći od prijavljenog. Dane rezultate treba

tumačiti kao aproksimaciju nivoa evazije poreza, zbog nedostataka inherentnih anketama, kao

izvoru podataka, tj. sklonosti anketiranih da podcijene iznos svog stvarnog dohotka. Osim

toga, procjenjuje se da je u uvjetima krize jedan dio privredne aktivnosti preseljen u

neformalni sektor, te da je došlo do pogoršanja naplate poreza, tako da se navedeni rezultati

mogu smatrati konzervativnom procjenom stvarnog nivoa evazije poreza na dohodak u Srbiji

(Ranđelović, 2011).

Navedeni pokazatelji također pokazuju da je porezna evazija znatno izraženija kod dohotka

od samostalne djelatnosti, nego kod zarade. Naime, od ukupnog iznosa dohotka od rada, ¾ se

odnosi na dohodak koji obveznici ostvaruju iz radnog odnosa, dok se ¼ odnosi na dohodak od

samostalne djelatnosti. Dobiveni rezultati pokazuju da je kod dohotka od zaposlenja prosječna

stopa neprijavljivanja dohotka 9,8%, dok kod dohotka od samostalne djelatnosti ona iznosi

čak 78,3% (na 100 dinara prijavljenog dohotka od samostalne djelatnosti dolazi u prosjeku još

78,3 dinara neprijavljenog dohotka). Ovakvi rezultati proizlaze iz činjenice da se dohodak od

25

zaposlenja oporezuje na izvoru, po odbitku, a da dohodak od samostalne djelatnosti naplaćuje

po principu samooporezivanja, tj. po rješenju poreznog organa. Prikazani rezultati su u skladu

sa teorijskim stavovima, kao i sa rezultatima empirijskih istraživanja u drugim zemljama,

prema kojima je sistem oporezivanja na izvoru, po odbitku znatno efikasniji, iz perspektive

suzbijanja porezne evazije, u odnosu na sistem samooporezivanja ili oporezivanja po rješenju.

Osim toga, gotovo polovica ukupne mase zarada isplaćenih zaposlenima u Srbiji ostvaruje se

po principu zaposlenja u javnom sektoru, gdje se ovaj vid porezne evazije od strane

poslodavca i zaposlenog veoma rijetko primjenjuje. To znači da je stopa neprijavljivanja

dohotka od zaposlenja u privatnom sektoru vjerojatno duplo veća od navedenih 9,8%

(Ranđelović, 2011).

Bosna i Hercegovina

Utaja poreza i BiH je u značajnoj mjeri prisutna, a posebno u privatnom sektoru, poduzeća –

obrtnici, u trgovini, prodaji nekretnina, uvozu, u privatnim kladionicama i kockarnicama,

privatnim medicinskim i stomatološkim ordinacijama i sl. Rasprostranjena je praksa prodaje

za gotovinu bez evidentiranja i plaćanja poreza i doprinosa (Federalni zavod za programiranje

razvoja, 2008).

BiH je uz Srbiju još jedna zemlja koja ima problem s prikupljanjem prihoda od poreza na

dodanu vrijednost. Usprkos uvođenju fiskalizacije 1.1.2010. godine značajniji rezultati su i

ovdje izostali.

Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH porezni nadzor izvršen u trajanju od

25.1.2013. do 6.2.2013. godine donio je poražavajuće rezultate. Obavljeno je 976 kontrola, na

temelju kojih su izdata čak 652 prekršajna naloga, što znači da su nepravilnosti uočene u 67%

slučajeva te je određena novčana kazna u iznosu od 1.091.340 konvertibilnih maraka.

U toku inspekcijskog nadzora uočene su nepravilnosti (Porezna uprava Federacije BiH, 2013):

- neposjedovanje fiskalnog sistema

- neizdavanje fiskalnih računa za svaki pojedinačno ostvareni promet

- neredovito slanje dnevnih izvještaja na server Porezne uprave FBiH

- izrada raznih softverskih rješenja na fiskalnim uređajima, koja kod klijenata stvaraju privid

zakonitog evidentiranja prometa (umjesto fiskalnog računa izdaju se računi koji nisu fiskalni)

- neposjedovanje odobrenja za rad

26

- neobračunavanje i neplaćanje doprinosa

- angažiranje neprijavljenih radnika

Može se zaključiti kako je porezni moral u BiH na jako niskoj razini. Tome zasigurno

pridonose i brojne afere povezane s utajom poreza. Dodatan problem predstavlja i optužnica

za utaju poreza protiv inspektora porezne uprave. Takvo ponašanje poreznih službenika

dodatno utječe na smanjenje poreznog morala te samim time i povećanje porezne evazije.

Porezna evazija u Federaciji BiH također posljedica je rada «na crno» i plaćanja u gotovini ili

u naturi, prijavljivanja na minimalnu plaću, a ostali se dio dohotka isplaćuje u gotovini,

isplaćivanje plaće preko studentskog servisa i autorskih honorara zbog nižih stopa poreza i sl.

Obveznik poreza na dobit često prikazuje veće materijalne troškove putem precijenjenih

putnih naloga, izdatih računa bez ostvarene kupovine, isplaćivanje honorara za autorski rad ili

obavljene usluge (istraživanje tržišta, administrativni poslovi i sl.) te na taj način smanjuju

stavku dobiti.

Poduzeća iz privatnog sektora vrlo često isplaćuju formalno male plaće na razini minimalnih

koje zaposlenima osiguravaju mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a razliku do normalnih

plaća osiguravaju isplatama na crno. Stoga je i broj formalno zaposlenih u privatnom sektoru

veoma mali budući da mnoga poduzeća ne prijavljuju zaposlene i stoga su oni na tipičnom

radu na crno. Loše stanje na tržištu rada, niske nadnice i nemogućnost zapošljavanja

prisiljavaju mnoge zaposlene da pristaju na takav oblik rada koji je nedostojan dostojanstva

zaposlenih i koji je danas karakteristika najsiromašnijih zemalja u kojima legalitet nije

značajna karakteristika društva.

Obračunski sistem kojim se iskazuju poslovni rezultati na kraju poslovne godine nije dovoljno

precizno definiran i ostavlja velike mogućnosti različitog tumačenja pa poduzeća, kako

privatna tako i državna, koristeći razne mehanizme koje im takav sistem pruža nastoje

prikazati svoj poslovni rezultat lošiji nego što on je u stvarnosti. Time izbjegavaju plaćanje

poreza na dobit ili ga plaćaju u manjem iznosu (Federalni zavod za programiranje razvoja,

2008).

27

Albanija

Gërxhani (2002) navodi da je obujam neslužbenog sektora u tranzicijskim zemljama mnogo

veći nego u razvijenim zemljama. Stoga su i posljedice veće, i to ne samo ekonomske, nego i

društvene, institucionalne i političke. Analiza neslužbenog sektora ne smije se zasnivati samo

na gospodarskom razvoju nego i na razmatranju institucija. Drugim riječima, ako se želi

proučavati neslužbeni sektor u tranzicijskim zemljama, onda treba sustavno proučavati

posebnosti institucionalnih obilježja.

Albanija je među posljednjima u istočnoj Europi prihvatila demokratske promjene. Sve do

početka 90-ih bila je potpuno izolirana zemlja, a na početku tranzicije pogodila ju je velika

kriza te je dugo bila među najsiromašnijim zemljama Europe. Sve to je dovelo do prevage

neslužbenog sektora u ukupnom gospodarstvu.

Prema albanskom zakonu, zaposleni u javnom i privatnom sektoru trebaju plaćati porez na

dohodak, samozaposleni u vlastitim malim tvrtkama plaćaju plaćaju porez na dohodak (dobit),

a svi zaposleni (uključujući i samozaposlene) trebaju platiti doprinose za mirovinsko i

zdravstveno osiguranje.

Na temelju istraživanja provedenog 2000. godine

Više od polovice (53,8 %) ispitanika čvrsto vjeruje da plaćaju poreze koje treba platiti.

Međutim 60% ih se slaže da je moralni stav Albanaca o porezima na niskoj razini, iako se

73,5% osoba potpuno slaže da svatko ima moralnu obvezu plaćati poreze. Većina (52,3%) ne

smatra da prošlost ima utjecaja na sadašnja stajališta o porezima. Više od dvije petine (42,4%)

slaže se da njihovo plaćanje poreza ovisi o tome plaćaju li ih i drugi ili ne. Dvije trećine

(67,5%) ispitanika vjeruje da većina Albanaca ne plaća poreze, a približno podjednak dio

(68,6%) vjeruje da će im plaćanje poreza donijet korist u obliku javnih dobara. Više od četiri

petine (80,9%) svjesno je mogućnosti financijskih teškoća u budućnosti ako danas ne plaćaju

doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

28

6. POREZNA EVAZIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Benjamin Franklin jednom je rekao: »Na ovom svijetu ništa nije sigurno osim smrti i poreza»

(Adams, 2006).

Dokle god postoje porezi postojati će i utaje poreza. Postoje različita istraživanja o ponašanju

poreznih obveznika i podmirivanju poreznih obveza. Postoji nekoliko čimbenika koji utječu

na nepodmirivanje poreznih obveza: mogućnost da se ne plati porez, percepcija o jednakosti i

pravednosti oporezivanja, karakterne razlike kod poreznih obveznika, socijalne norme

(uvjerenja o ponašanju drugih) te poznavanje poreznih propisa odnosno poreznog sustava kao

i obveza poreznih obveznika. Istraživanja o poreznom moralu i poreznoj etici poreznih

obveznika pokazala su da društva sa višom razinom poreznog morala i porezne etike imaju

manju stopu porezne evazije (Alink & Van Kommer, 2009:58).

Hrvatska u svijetu ne slovi kao zemlja visokog poreznog morala. Naprotiv, česte su afere

vezane za poreznu evaziju. Mogući uzrok toga je i nedosljedni porezni sustav, od samog

osamostaljenja države svake godine pojavljuju se brojne reforme poreznog sustava.

Kao najvažniji oblici poreza za koje se mjeri utaja navode se: porez na dohodak, porez na

dobit, porez na dodanu vrijednost te porez na promet nekretnina.

6.1. Fiskalna važnost pojedinih poreza

Obilježje svakog modernog poreznog sustava je dominantna fiskalna uloga poreza na

dohodak, poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit. U poreznom sustavu Republike

Hrvatske ovi porezi također predstavljaju dominantan izvor prihoda. Najveći udio u ukupnim

prihodima zauzima porez na dodanu vrijednost.

U nastavku je prikazana Tablica 1 koja prikazuje kretanje ukupnih poreznih prihoda i prihoda

po pojedinim vrstama poreza u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 10 godina, odnosno od

2003. do 2013. godine. Također u tablici 1 je prikazan udio pojedine vrste poreza u ukupnim

porezima za prvih pet mjeseci 2014. godine.

29

Tablica 2: Ukupni porezni prihodi i prihodi po pojedinim vrstama poreza u RH (u milijunima)

Izvor: Izrada studentice prema podacima Ministarstva financija 2014. godine (Najznačajnije kategorije prihoda državnog proračuna prema

računskom planu)

Godine Prihodi od poreza

Porez na dohodak

Porez na dobit PDV

Posebni porezi i trošarine

Porezi i naknade od igara na sreću i zabavnih igara

Porezi na dobitke od igara na sreću i ostali porezi od igara na sreću

Naknade za privređivanje igara na sreću

Porezi na međunarodnu trgovinu i transakcije

Ostali porezi

2003. 44.963.334 3.114.581 3.074.466 28.129.300 7.850.993 190.251 - - 1.810.866 792.876

2004. 46.806.937 3.128.273 3.131.440 29.864.905 7.941.554 253.029 - - 1.590.727 897.009

2005. 50.319.478 3.106.476 3.950.636 32.243.372 8.177.659 319.563 - - 1.562.930 958.842

2006. 55.233.670 3.459.649 5.055.966 34.931.750 8.665.755 431.511 - - 1.588.456 1.100.584

2007. 60.837.371 1.772.708 8.816.375 37.747.987 9.096.926 505.119 - - 1.641.478 1.256.778

2008. 66.344.968 1.687.502 10.564.703 41.308.036 8.948.922 588.612 - - 1.900.865 1.346.329

2009. 60.594.656 1.399.411 9.439.858 37.050.354 8.205.061 532.834 - - 1.721.164 2.245.976

2010. 61.808.896 1.201.546 6.407.084 37.688.520 11.239.712 671.632 - - 1.644.448 2.955.954

2011. 61.088.579 1.307.486 7.288.030 37.718.154 11.215.054 - 30.995 635.373 1.766.356 1.127.132

2012. 64.332.058 1.269.525 7.697.342 40.652.023 11.206.489 - 30.444 675.389 1.754.364 1.046.483

2013. 62.713.258 1.372.698 6.365.443 40.253.061 11.682.936 - 28.132 741.664 1.159.371 1.109.954

I. - V. 2014.

24.015.540 676.083 2.801.035 15.022.163 4.581.747 - 60.130 261.177 205.709 407.496

30

Iz tablice 2 vidljivo je da prihodi od poreza predstavljaju značajnu stavku prihoda u državnom

proračunu. 2003. godine visina poreznih prihoda iznosila je 44.963.334 milijarde kuna i od

tada konstantno raste sve do 2008. godine. Već 2009. godine kao posljedica svjetske

ekonomske krize i smanjenja prihoda općenito vidljivo je i smanjenje poreznih prihoda. 2013.

godine porezni prihodi iznosili su 62.713.258 milijardi kuna.

Udio poreza na dohodak 2003. godine iznosio je 3.114.581 milijardi kuna i približno tako se

kretao sve do 2006. godine. Nakon toga počinje smanjenje te 2013. godine iznosi 1.372.698

milijardi kuna. Do smanjenja je došlo prvenstveno zbog sve veće nezaposlenosti.

Udio poreza na dobit u ukupnim poreznim prihodima povećavao se od početnih 3.114.581

milijarda kuna 2003. godine do čak 10.564.703 milijarda kuna 2008. godine. Već sljedeće

godine u Hrvatskoj se osjećaju posljedica svjetske ekonomske krize pa samim time udio

poreza na dobit u ukupnim poreznim prihodima se počinje smanjivati te 2013. godine iznosi

6.365.443 milijarde kuna.

2008. godina bila je zadnja godina prije nego što su se u Hrvatskoj počele osjećati

gospodarska i ekonomska kriza. Te godine je i potrošnja bila najveća te su samim time i

prihodi od PDV-a bili najviši i iznosili su 41.308.036 milijarde kuna. U 2013. godini prihodi

od PDV-a bili su 40.253.061 milijardu kuna.

Relativno visok udio u poreznim prihodima zauzimaju i posebni porezi i trošarine koji su

2003. godine iznosili 7.850.993 milijarde kuna. Taj udio se povećao u 2010. godini na

11.239.712 milijarde kuna i od tada ne bilježi značajne promjene. Posljedica povećanja ove

stavke poreznih prihoda je usklađivanje sa trošarinskim sustavom Europske Unije.

Tablicom 3 u nastavku, prikazuje se postotak svakog pojedinog poreza u ukupnim poreznim

prihodima.

31

Tablica 3: Udio pojedine vrste prihoda u ukupnim poreznim prihodima (u %)

Izvor: Izrada studentice prema podacima Ministarstva financija 2014. godine (Najznačajnije kategorije prihoda državnog proračuna prema

računskom planu)

Godine

Prihodi od poreza

Porez na dohodak

Porez na dobit PDV

Posebni porezi i trošarine

Porezi i naknade od igara na sreću i zabavnih igara

Porezi na dobitke od igara na sreću i ostali porezi od igara na sreću

Naknade za privređivanje igara na sreću

Porezi na međunarodnu trgovinu i transakcije

Ostali porezi

2003. 100 6,93 6,84 62,56 17,46 0,42 - - 4,03 1,76

2004. 100 6,68 6,69 63,80 16,97 0,54 - - 3,40 1,92

2005. 100 6,17 7,85 64,08 16,25 0,64 - - 3,11 1,91

2006. 100 6,26 9,15 63,24 15,69 0,78 - - 2,88 1,99

2007. 100 2,91 14,49 62,05 14,95 0,83 - - 2,70 2,07

2008. 100 2,54 15,92 62,26 13,49 0,89 - - 2,87 2,03

2009. 100 2,31 15,58 61,14 13,54 0,88 - - 2,84 3,71

2010. 100 1,94 10,37 60,98 18,18 1,09 - - 2,66 4,78

2011. 100 2,14 11,93 61,74 18,36 - 0,05 1,04 2,89 1,85

2012. 100 1,97 11,97 63,19 17,42 - 0,05 1,05 2,73 1,63

2013. 100 2,19 10,15 64,19 18,63 - 0,04 1,18 1,85 1,77

I. - V. 2014. 100 2,82 11,66 62,55 19,08

- 0,25 1,09 0,86 1,70

Tablica 3 prikazuje postotni udio pojedine vrste prihoda u ukupnim poreznim prihodima.

Tradicionalno najveći udio zauzima porez na dodanu vrijednost koji čini oko 60% ukupnih

poreznih prihoda, u 2013. godini čak 64,19%, a zatim slijede posebni porezi i trošarine te

porez na dohodak i porez na dobit te porez na međunarodnu trgovinu i transakcije. Najmanji

udio zauzimaju porezi i naknade od igara na sreću.

6.2. Porez na dohodak

Dohodak je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u

istom poreznom razdoblju. Ukupni oporezivi dohodak čine: dohodak od nesamostalnog rada,

dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od

kapitala, dohodak od osiguranja i drugi dohodak (Zakon o porezu na dohodak, 2014).

Osnovica poreza na dohodak je zbrojni iznos svih dohodaka poreznog obveznika ostvarenih u

tuzemstvu i inozemstvu te umanjen za iznos osobnog odbitka. Od 1. srpnja 2010.godine porez

na dohodak plaća se po stopi od 12 posto od porezne osnovice do visine dvostrukog iznosa

osnovnog osobnog odbitka, po stopi od 25 posto na razliku porezne osnovice između

dvostrukog i šesterostrukog iznosa osobnog odbitka te po stopi od 40 posto na poreznu

osnovicu iznad šesterostrukog iznosa osobnog odbitka (Zakon o porezu na dohodak, 2010).

Vezano za porez na dohodak, porezna evazija je posljedica rada «na crno» i plaćanja u

gotovini ili naturi, prijavljivanja na minimalnu plaću, a ostali se dio dohotka isplaćuje u

gotovini, isplaćivanje plaće preko studentskog ugovora i autorskih honorara zbog nižih stopa

poreza i sl. (Madžarević – Šujster, 2002:112).

Kako bi trošak radne snage bio što niži nerijetko poslodavci primaju studente i bez vlastitog

studentskog ugovora, a preko studentskog ugovora rade i izvanredni studenti i svi oni koji se

«domognu» nečijeg ugovora. Čest je i rad koji se plaća preko autorskih honorara, u tom

slučaju na poreznu osnovicu plaća se porez samo po stopi od 25%, a honorar je prije obračuna

poreza umanjen za paušalni odbitak. Od 1.1.2003. godine uvedeno je plaćanje i doprinosa Što

se tiče rada preko studentskog ugovora, do oporezivanja dolazi tek kad ukupni primitci na

33

računu budu veći od 50.000 kuna u jednoj godini. Zarade iznad tog iznosa oporezuju se

poreznom stopom od 25%.

Od osamostaljenja Zakon o porezu na dohodak već se nekoliko puta mijenjao. Najznačajnija

promjena dogodila se 2010. godine. Osnovni cilj novog Zakona bio je donijeti jednostavniji,

pregledniji i razumljiviji propis. Većina poreznih olakšica koje su ranije uvedene bile su

ukinute. Poreznim obveznicima je tada ukinuta mogućnost priznavanja poreznih olakšica po

osnovi uplaćenih premija životnog osiguranja s obilježjem štednje, premija dopunskog,

dodatnog, i privatnog zdravstvenog osiguranja te premija za dobrovoljno mirovinsko

osiguranje. Ovim Zakonom uveden je i šesti izvor dohotka nazvan drugi dohodak. Radi se o

dohotku koji se ostvaruje povremeno izvan radnog odnosa, a koji je ranije bio obuhvaćen kao

dohodak od drugih samostalnih djelatnosti. Samo se željelo pojednostaviti sustav

oporezivanja dohotka od samostalne djelatnosti i dohotka od nesamostalnog rada. Nadalje,

ukinuto je oporezivanje dividende i udjela u dobiti čime su oporezivi dohoci od kapitala

dodatno suženi. Uvedene su 3 porezne stope (12%, 25% i 40%) te su ukinute olakšice koje su

se odnosile na dodatni osobni odbitak (Šimović, 2012).

Važna odluka zakonodavstva u sprječavanje porezne evazije poreza na dohodak svakako je i

ukidanje ovih brojnih poreznih olakšica koje su obilježavale hrvatski porezni sustav te

predstavljale mogućnosti za zlouporabu istih. Nakon 2010. godine ostala je samo olakšica za

dobrotvorna davanja te one olakšice koje se odnose na osobni odbitak, osobni odbitak za

uzdržavane članove i djecu te odbici za invalidnost.

Trenutno iznos osobnog odbitka u Republici Hrvatskoj iznosi 2.200 kuna.

Jedan od glavnih načina utaje poreza u Republici Hrvatskoj je kod dohotka od samostalne

djelatnosti pod kojim se smatraju (Zakon o porezu na dohodak, 2014): dohodak od obrta i s

obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede

i šumarstva.

Pojavni oblici utaje poreza na dohodak od samostalne djelatnosti su (Kapetanović, 2011):

- neizdavanje računa

- neprijavljivanje ostvarenog prometa

- rad na „crno“ i plaćanje u gotovini

34

- prijavljivanje na minimalnu plaću

- nerazmjer ostvarenog dohotka i nabavljene imovine

- nedovoljne kontrole poreznog tijela

Neevidentiranje prometa je najčešća pojava kod poreznih dužnika kojima je žiro račun u

blokadi te novac iz prometa ni ne polažu na žiro račun nego ga ostavljaju u opticaju za daljnje

poslovanje. Posljedica toga su i isplate zaposlenicima „na crno“ gotovinom iz prometa, bez

plaćanja poreza i doprinosa. Na taj je način izravno oštećen državni proračun kao i sami

zaposlenici za mnoga prava iz radnog odnosa (npr. podnošenje godišnje prijave poreza na

dohodak i mogućeg povrata poreza, socijalna prava, kreditna sposobnost itd.).Ovaj oblik

porezne utaje raste kao posljedica pada životnog standarda, te se tada ne biraju načini i

sredstva da bi se došlo do zarade zbog legalno malih primanja građana i poreznih obveznika.

Stoga, nažalost, rad na „crno“ i ne smatraju negativnom pojavom jer im to predstavlja bolji

izbor od pasivnosti na tržištu rada obzirom da se i u tom sektoru stvara neka dodana

vrijednost i sami zaposleni. Zbog navedenoga, rad na i plaćanje u gotovini su u direktnom

odnosu jer, s jedne strane, neprijavljeni rad izravno korelira neprijavljenom prometu iz kojeg

se i vrši plaćanje u gotovini. Upravo se na ovaj način i zatvara krug nelegalnih aktivnosti, jer

da se cjelokupan promet prijavljuje i polaže na žiro račun, mogućnost isplate u gotovom

novcu bila bi znatno smanjena (Kapetanović, 2011).

Navedeno je prikazano u Primjeru 1 (Kapetanović, 2011:92).

Primjer 1: Potpuna utaja poreza na dohodak i rad na „crno“ nekoliko godina.

Nadzorom kod građevinske firme „X“ d.o.o. utvrđena su izvršena plaćanja kooperantu

obrtniku „Y“ u slijedećim iznosima:

- u 1.godini u iznosu od cca 500.000 kn

- u 2. godini u iznosu od cca 2.500.000,00 kn, te

- u 3.godini također od cca 2.500.000,00 kn

Nadzorom kod „X“ d.o.o. utvrđeno je da je obrtnik „Y“ uredno ispostavio račune za

obavljene građevinske radove za koje mu je i plaćeno na žiro račun, te da je posao obavljao

sa dvadesetak neprijavljenih radnika.

U ovom slučaju obrtniku „Y“ sve je plaćano preko žiro računa, tako da je zaposlenike mogao

legalno isplaćivati. Međutim, nakon obavljenog poreznog nadzora uočeno je da je navedeni

obrtnik „Y“ za sve tri godine u kojima je zaista obavljao građevinske radove, cjelokupni

posao obavljao na „crno“. Poreznoj upravi cijelo vrijeme poslovanja nije podnosio nikakve

35

prijave poreza godišnje prijave poreza što znači da je utajio porez na dohodak tri godine

uzastopno. Za navedena razdoblja poreznim nadzorom utvrđeni su primitci te na žiro računu o

ostvarenom prometu, te sukladno tome i učešće porezno priznatih izdataka. Na temelju ovako

utvrđenih primitaka i izdataka nadležna ispostava Porezne uprave može utvrditi dohodak

obrtnika „Y“ za prethodne godine.

Kako bi se sankcionirao ovaj rad na „crno“, obaviještena je Inspekcija rada koja zatim treba

provesti mjere iz svog djelokruga. Međutim, velik problem tu predstavlja inertnosti i sporosti

cijelog državnog sustava.

Obrtnik je koristio tu sporost, tako da je u takvim okolnostima vrlo teško „uhvatiti“ nelegalne

radnike. Da je sustav umrežen i ažuran to se ne bi moglo dogoditi, niti bi se takvi obveznici

usudili na taj način stjecati osobnu korist te na taj način oštećivati državni proračun i same

radnika koji su na taj način zakinuti budući da im se ne uplaćuju doprinosi za mirovinsko i

zdravstveno osiguranje, ne mogu podnositi godišnje porezne prijave i samim time nemaju

pravo na povrat poreza i socijalna prava poput dječjeg doplatka, podizanja kredita na

bankama itd.

Kao potvrda tromosti države i spore reakcije nadležnih institucija jest činjenica da je i nakon

obavljenog poreznog nadzora ovaj porezni obveznik i dalje nastavio raditi na „crno“ kao i

prije. Dokaz tome je uvid u informacijski sustav u kojem je vidljiv ostvareni promet preko

žiro računa još tri godine iza obavljenog nadzora, te nastavak prakse nepodnošenja obveznih

mjesečnih i godišnjih prijava svoje porezne obveze. Konačni ishod inertnosti i

nesinkroniziranog djelovanja svih segmenata državnog aparata je ostavljeni i nikada

nenaplaćeni dug od cca 2.500.000,00 kn obračunat od strane poreznog nadzora i prekid

obavljanja djelatnosti na ime tog obrtnika koji je u registru poreznih obveznika stekao porezni

status zatvorena djelatnost s dugom (Kapetanović, 2011:92).

Osim rada na «crno» čest problem je i prijava zaposlenika na minimalnu plaću. Na taj način

dio zarade zaposlenik dobije na račun, a preostali dio «na ruke». Upravo za taj preostali dio je

zakinut državni proračun budući da na njega nisu zaračunani porezi i doprinosi.

Jedan od uzroka takvog oblika utaje su visoki troškovi rada, visoka zaštita zaposlenih i

nedovoljno razvijen sektor malih i srednjih poduzeća koji su najveći generatori novih radnih

mjesta čak i u razvijenim zemljama. S obzirom da hrvatsko gospodarstvo još uvijek prolazi

kroz restrukturiranje, to se slabo funkcioniranje tržišta rada odražava i na njegovu slabu

prilagodbu na osciliranje ponude i potražnje u gospodarstvu. Zbog vrlo visoke zaštite

zaposlenih i rigidnog radnog zakonodavstva poduzeća ne mogu pravodobno odgovoriti na

36

tržišne šokove prilagođivanjem veličine i strukture zaposlenih. Otpuštanje radnika je skupo,

dugotrajno i komplicirano, što demotivira poslodavce od novog zapošljavanja u razdoblju

ekspanzije tvrtke s obzirom na spoznaju o nemogućnosti pravodobnog smanjivanja broja

zaposlenih u razdoblju stagnacije ili recesije (Madžarević –Šujster, 2002).

Madžarević – Šujster (2002) provela je analizu porezne evazije poreza na dohodak i doprinosa

za razdoblje od 1994. do 2000. godine. Na temelju ove analize prikazat će se i procjena

porezne evazije za razdoblje od 2001. do 2013. godine.

U nastavku slijedi tablica 4 koja prikazuje evaziju poreza i doprinosa za razdoblje od 1994. do

2000. godine.

Tablica 4: Evazija poreza i doprinosa za razdoblje od 1994. do 2000.godine

1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000.

BDP (milijarde

HRK) 87,4 98,4 107,2 123,8 137,6 142,7 157,5

Uplaćeni porezi na dohodak i doprinosi

(milijarde HRK)

13,6 15,9 18,2 18,8 20,1 19,6 20,5

Potencijalni porezi na

dohodak i doprinosi

(milijarde HRK)

17,0 19,2 22,1 24,8 25,4 25,2 26,9

Utajeni porez

(milijarde HRK) 3,3 3,3 3,9 5,0 5,2 5,6 6,4

Evazija poreza i

prireza na dohodak i

doprinosa u BDP-u

(%)

3,8 3,4 3,6 4,1 3,8 3,9 4,1

Izvor: obrada autorice prema Madžarević – Šujster, S. 2002, „Procjena porezne evazije u

Hrvatskoj“, Financijska teorija i praksa, vol. 26, no. 1

Tablica 4 prikazuje kretanje porezne evazije poreza na dohodak i doprinosa za navedeno

razdoblje. Iz tablice se može vidjeti da jer trend kretanja evazije oscilirajući. Tijekom

promatranog razdoblja evazija se kretala u intervalu od 3,4 do 4,1% ukupnog BDP-a.

U tablici su prikazani podaci za evaziju poreza vezanu uz plaće neprijavljenih radnika i svih

drugih koji su zaposlenici bez žiroračuna kod fizičkih osoba. Analiza ima i više manjkavosti.

Kao visina dohotka zaposlenika uzeta je prosječna plaća isplaćena u velikim poduzećima, što

37

je tada bilo znatno niže od prosječne plaće javnih službi u analiziranom razdoblju. U izračun

su uključeni samo doprinosi iz plaća, ali ne i doprinosi na plaće čime je evazija umanjena za

jednu trećinu. Zbog ekonomije obujma i veće kapitalne intenzivnosti velikih poduzeća, dana

pretpostavka o jednakoj prosječnoj plaći u svim sektorima gospodarstva nije sasvim

opravdana. Nadalje, nedostatak je i nekorigiranje broja prijavljene zaposlenosti. (Madžarević

– Šujster, 2002).

Tablica 5 u nastavku prikazuje procjenu porezne evazije poreza na dohodak i doprinosa za

razdoblje od 2001. do 2013. godine. Važno je naglasiti da ovo nije vjerodostojna procjena

budući da su se tijekom vremena neke stvari i promijenile. U međuvremenu Hrvatsku je

pogodila i svjetska ekonomska kriza te se navedeno odražava i na visinu BDP-a. Kao stopa

evazije korištena je prosječna stopa evazije dobivena na temelju procjene iz razdoblja 1994. –

2000. godine (3,8%).

Tablica 5: Procjena porezne evazije poreza na dohodak i doprinosa u Republici Hrvatskoj za

razdoblje od 2001. – 2013. godine

Godina BDP

(u milijardama HRK)

Porezna evazija poreza na dohodak i doprinosa

( u milijardama HRK)

2001. 192.289 7.306,982

2002. 208.796 7.934,248

2003. 228.932 8.699,416

2004. 247.428 9.402,264

2005. 266.652 10.132,776

2006. 291.044 11.059,672

2007. 318.308 12.095,704

2008. 343.412 13.002,042

2009. 328.672 12.489,536

2010. 323.807 12.304.666

2011. 330.171 12.546,498

2012. 330.232 12.548,816

2013. 327.590 12.448,42

38

Izvor: izrada autorice prema: Madžarević – Šujster, S. 2002, „Procjena porezne evazije u

Hrvatskoj“, Financijska teorija i praksa, vol. 26, no. 1

Iz tablice 5 može se uočiti da je sve do 2009. godine vidljiv trend porasta porezne evazije,

zatim dolazi do pada BDP-a, a samim time i do pada iznosa porezne evazije budući da je ona

posljedica konstantne stope od 3,8% dobivene kao aritmetička sredina stope evazije poreza i

doprinosa iz razdoblja od 1994. - 2000. godine Važno je još jednom napomenuti da je tijekom

analiziranog razdoblja došlo do brojnih promjena Zakona o porezu na dohodak te je ovo samo

okvirna procjena iznosa evazije.

6.3. Porez na dobit

Procjena evazije poreza na dobit je izrazito težak zadatak budući da postoje brojni načini

kojima poduzeća povećavaju svoje troškove te na taj način smanjuju poreznu osnovicu. U

Hrvatskoj je opterećenje porezom na dobit poduzeća znatno niže nego u zemljama EU-15

(iznimka je Irska) te iznosi 20%, ali je više u odnosu na zemlje regije. Stopa poreza na dobit

vrlo je važan element kad se govori o privlačenju investicija, kako stranih tako i domaćih,

stoga ju je važno optimalno odrediti. Kroz povijest ova stopa u Hrvatskoj bila je i viša, 1994.

godine iznosila je 25%, dok je 1996. godine stopa povećana na čak 35% kako bi bila

usklađena s gornjom stopom poreza na dohodak. Od 2001. godine iznosi 20%. Iako s obzirom

na trenutnu situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi trebalo bi razmotriti je li iznos te stope

optimalan s obzirom da je ona i vrlo važan element u privlačenju investicija.

Porez na dobit nema znatnijeg fiskalnog učinka. Tek po napuštanju zaštitne kamate osigurava

proračunu nešto značajnije porezne prihode. S obzirom da se porezna osnovica utvrđuje

prema računovodstvenim propisima, najčešći oblik porezne utaje je friziranje

računovodstvenih podataka i prikazivanje fiktivnih knjigovodstvenih stanja. Stoga, Zakon o

porezu na dobit detaljno regulira i pitanje skrivene raspodjele dobiti, koja zapravo predstavlja

oblik smanjenja porezne obveze (Šimović i suradnici, 2007).

39

Obveznici poreza na dobit često prikazuju veće materijalne troškove putem precijenjenih

putnih naloga, izdanih računa bez ostvarene kupovine, isplaćivanja honorara za autorski rad

ili obavljene usluge, te na taj način smanjuju stavku dobiti (Vukšić, 2013).

Legalno izbjegavanje poreza na dobit do 2001. godine provodilo se primjenom zaštitne

kamate koja se obračunavala na sve oblike ulaganja kapitala (kako kod reinvestiranja tako i

kod ulaganja potpuno novog kapitala) u imovinu poduzeću te primjenom ubrzanih stopa

amortizacije. Nakon prihvaćanja novog Zakona o porezu na dobit, 2001. godine, legalno

izbjegavanje poreza dodatno je dopušteno ulaganjem u kapitalnu imovinu poduzeća te novim

zapošljavanjem (Madžarević - Šujster, 2002).

Kao posljedica ulaska u EU Hrvatska je također morala uskladiti svoje zakonodavstvo sa

zakonodavstvom Unije. Kao posljedica toga došlo je do izmjene i ukidanja prijašnjih olakšica,

oslobođenja i poticaja u okviru poreza na dobit. Trenutno poreznu osnovicu moguće je

umanjiti za reinvestiranu dobit, troškove istraživanja i razvoja te državne potpore za

obrazovanje i izobrazbu.

Pravo na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit imaju porezni obveznici ako

ispunjavaju slijedeće uvjete (Zakon o porezu na dobit, čl.12)

1. da je dobit ili dio dobiti poreznog razdoblja za koje se podnosi prijava poreza na dobit

uporabljena za povećanje temeljnog kapitala

2. da je u sudskom registru, sukladno posebnim propisima, upisano povećanje temeljnog

kapitala u visini reinvestirane dobiti

3. da dobit nije ostvarena u bankarskom odnosno financijskom nebankarskom sektoru

Porezna osnovica može se umanjiti i za opravdane troškove projekta znanstvenih i razvojnih

istraživanja i to u sljedećim ukupnim iznosima (Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom

obrazovanju, 139/13):

– 150% opravdanih troškova projekta za temeljna istraživanja,

– 125% opravdanih troškova projekta za primijenjena istraživanja,

– 100% opravdanih troškova projekta za razvojna istraživanja

Temeljnim istraživanjem podrazumijevaju se poslovi namijenjeni širenju znanstvenih i

tehničkih znanja koja nisu povezana s industrijskim i komercijalnim ciljevima.

Primijenjenim istraživanjem podrazumijevaju se planirana istraživanja ili kritička ispitivanja

40

sa ciljem stjecanja novih znanja koja se mogu koristiti za razvoj novih proizvoda, proizvodnih

postupaka ili usluga, ili za značajna poboljšanja već postojećih proizvoda, proizvodnih

postupaka ili usluga. Dok pod razvojnim istraživanjem smatraju se poslovi razvojnog

istraživanja namijenjeni pretvaranju rezultata primijenjenih istraživanja u planove, nacrte ili

modele za nove, izmijenjene ili poboljšane proizvode, proizvodne postupke ili usluge, bilo da

su namijenjeni prodaji ili uporabi, uključujući i izradu prvih prototipova koji nisu

komercijalno upotrebljivi iznosima (Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju,

139/13).

Prema čl. 3. „novog“ Zakona o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu svi poduzetnici,

neovisno o veličini, mogu osnovicu za obračun poreza na dobitak ili osnovicu poreza na

dohotka od samostalne djelatnosti umanjiti do 60 % opravdanih troškova za opće obrazovanje

i izobrazbu, odnosno do 25 % opravdanih troškova za posebno obrazovanje i izobrazbu

radnika. Pritom mikro i mali poduzetnici mogu ovaj postotak uvećati za 20 postotnih bodova

(opće obrazovanje do 80 % i posebno obrazovanje do 45 % opravdanih troškova), a srednji

poduzetnici za 10 postotnih bodova (opće obrazovanje do 70 % i posebno obrazovanje do 35

% opravdanih troškova) (Jurić, 2014).

Izmjenama Zakona o porezu na dobit od 1. siječnja 2014. godine ukinule su se sve važeće

porezne olakšice, oslobođenja i poticaji. Propisani su samo porezni poticaji za obveznike koji

obavljaju svoju djelatnost na potpomognutim područjima I. i II. Skupine. (Porezna uprava,

2013):

1. Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području jedinica lokalne samouprave

razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o

regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada Vukovara utvrđenog

prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, a koji zapošljavaju više

od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50 %

zaposlenika ima prebivalište i borave na potpomognutim područjima jedinica lokalne

samouprave ne plaćaju porez na dobit.

2. Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području jedinica lokalne samouprave

razvrstanih u II. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o

regionalnom razvoju Republike Hrvatske, a koji zapošljavaju više od pet zaposlenika

u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50 % zaposlenika ima

41

prebivalište i borave na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave,

odnosno na području Grada Vukovara, plaćaju 50 % od propisane stope poreza.

Što se tiče vrsta poreznih poticaja prisutni su još uvijek ubrzana amortizacija te prijenos

poreznog gubitka. Republika Hrvatska je u cilju poticanja ulaganja, poreznim obveznicima

omogućila korištenje amortizacije po većima stopama od propisane, kao porezno priznati

rashod. Hrvatski porezni sustav poreza na dobit prepoznaje porezni gubitak kao olakšicu koja

nije direktno vezana uz visinu investicije. Ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice

utvrdi negativna osnovica obveznik ima porezni gubitak. Porezni gubitak prenosi se i

nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u sljedećih pet godina (Šimurina, 2011).

U Hrvatskoj se primjenjuje linearna metoda amortizacije, uz mogućnost udvostručenja

amortizacijskih stopa.

Udio poreza na dobit u ukupnim poreznim prihodima za 2013. godinu iznosio je 10,15%.

Tablicom 6 u nastavku bit će prikazana procjena evazije poreza na dobit za razdoblje od 1994.

– 2000. godine.

Tablica 6: Procjena evazije poreza na dobit za razdoblje od 1994. – 2000. godine

Izvor: obrada autora prema: Madžarević – Šujster, S. 2002, „Procjena porezne evazije u

Hrvatskoj“, Financijska teorija i praksa, vol. 26, no. 1

Iz tablice 6 možemo uočiti da je udio evazije poreza na dobit u BDP-u promatranog razdoblja

relativno nizak te ima opadajući trend. Na temelju tablice 6 izračunata je prosječna stopa

evazije poreza na dobit u BDP-u pomoću koje će biti dana procjena evazije za razdoblje od

2001. do 2013. godine.

Prosječna stopa evazije poreza na dobit iznosi 0,41%.

Tablica 7 u nastavku prikazuje procjenu porezne evazije poreza na dobit u BDP-u za

razdoblje od 2001. do 2013. godine

Godina 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000.

BDP (mil.

HRK)

87 441 98 382 107 255 123 812 137 604 142 700 157 511

Procijenjeni

BDP (mil.

HRK)

109 695 116 462 124 749 137 900 150 149 154 701 168 238

Uplaćeni porezi na

dobit (mil.

HRK)

887 1401 1772 2504 3477 3341 2769

Potencijalni

porezi na

dobit (mil.

HRK)

1214 1758 2098 2913 3872 3646 3002

Utajeni

porez (mil

HRK)

327 357 326 408 396 305 233

Evazija

poreza na

dobit dobit u

BDP-u (%)

0,84 0,41 0,33 0,38 0,38 0,32 0,22

43

Tablica 7: Procjena porezne evazije poreza na dobit u Republici Hrvatskoj za razdoblje od

2001. do 2013. godine

Godina BDP

(u milijardama HRK)

Porezna evazija poreza na dobit

( u milijardama HRK)

2001. 192.289 788,3849

2002. 208.796 856,0636

2003. 228.932 938,6212

2004. 247.428 1014,4548

2005. 266.652 1093,2732

2006. 291.044 1193,2804

2007. 318.308 1305,0628

2008. 343.412 1407,9892

2009. 328.672 1347,5552

2010. 323.807 1327,6087

2011. 330.171 1353,7011

2012. 330.232 1353.9512

2013. 327.590 1343,119

Izvor: obrada autora prema: Madžarević – Šujster, S. 2002, „Procjena porezne evazije u

Hrvatskoj“, Financijska teorija i praksa, vol. 26, no. 1

Tablica 7 prikazuje okvirnu procjenu porezne evazije poreza na dobit u navedenom razdoblju.

Rezultati nisu reprezentativni s obzirom na promjene Zakona o porezu na dobit koje su se

događale tijekom navedenog razdoblja. Kao stopa porezne evazije koristila se aritmetička

sredina stope evazije poreza na dobit za razdoblje od 1994. do 2001. godine.

6.4. Porez na dodanu vrijednost

U Republici Hrvatskoj porez na dodanu vrijednost u primjeni je od 1998. godine i predstavlja

jedan od najznačajnijih poreznih prihoda. Kroz povijest ovaj porez je mnogo puta bio

mijenjan. Brojne preinake i neustaljenost jedan su od razloga utaje ovog poreza.

44

Trenutno PDV se obračunava i plaća po stopi od 25%. Međutim postoje i dvije snižene stope

od 5% i 13%.

Sustav PDV-a putem računa ima ugrađen samokontrolirajući mehanizam. Izdavanje računa

koji u sebi sadržava porez na dodanu vrijednost sam po sebi kontrolni je mehanizam jer je

svakom idućem poreznom obvezniku u proizvodnom ciklusu primarni cilj na računu iskazati

PDV koji će odbiti kao pretporez, a to kao posljedicu ima smanjenu i otežanu poreznu utaju

(Šimović i suradnici, 2007).

Kako god bilo još uvijek se događa evazija poreza na dodanu vrijednost. Brojni obrtnici i

poduzetnici trude se na različite načine platiti što manji iznos poreza. Npr. ukoliko imaju

velike prihode jedan mjesec, dio prometa prikažu tek u nekom od narednih mjeseci kad će

prodaja biti manja, a samim time i porezna osnovica. Kako bi se ovakva praksa što više

smanjila potrebno je povećati nadzor i kontrole.

Unatoč mehanizmu samokontrole porezni obveznici pronalaze različite načine utaje

PDV-a koje se ne razlikuju od onih u drugim državama članicama Europske unije. Postoje

neke najčešće povrede Zakona o PDV-u, a to su (Šimović i suradnici, 2007:601):

-porezni obveznik nije obračunao i platio prijavljeni porez na dodanu vrijednost u

propisanim rokovima za podnošenje prijave odnosno konačnog obračuna poreza,

- isporuke dobara i usluga u gotovini nisu iskazane preko naplatnih uređaja ili na drugi

odgovarajući način, te za njih porezni obveznik nije ispostavio račun s posebno iskazanim

iznosom PDV-a

- netočno iskazivanje porezne osnovice.

Utaja PDV-a najčešće se pojavljuje u sljedećim slučajevima (Kapetanović, 2009):

- kod poreznih obveznika koji pretežiti dio djelatnosti obavljaju gotovinom

- netočno iskazivanje vrijednosti pretporeza

- blokada žiro-računa

- isporuka dobara i usluga „na crno“

- lažne (simulirane) izvozne isporuke

- krivotvorenje isprava o isporukama dobara i usluga ili pojedinih podataka u njima

- netočni podatci u poreznim prijavama

- prividan pravni posao

45

- feniks-poduzeća (eng. phoenix companies)

- PDV-vrtuljak (eng. Marry-go-round – VAT Carousel)

Lažne (simulirane) izvozne isporuke, kao vraćanje fiktivnog izvoza na domaće „crno

tržište“ (npr. fiktivan izvoz cigareta koje završe na domaćim tržnicama, čime se osim PDV-a

ne plaća ni trošarina) i krivotvorenje isprava o isporukama dobara ili pojedinih podataka u

njima radi umanjenja porezne osnovice i izbjegavanja poreza, najbitniji su oblici PDV

prijevara (tzv. carousel fraud) u kojima dominira lažan poduzetnik (tzv. missing trader).

Tipični primjeri ovakve prijevare i utaje PDV-a su tzv. feniks-poduzeća i PDV-vrtuljak4.

Obilježja takvih poduzećs su: nema zaposlenih, nema poslovnog prostora, poduzeće je

nedavno osnovano ili je promijenjen vlasnik, sjedište na nepostojećoj adresi ili adresi

privatnog stana, nema poslovne imovine kakvu bi se možda moglo zaplijeniti, osnivači i

odgovorne osobe su u pravilu nepoznate ili nedostupne, obično se ne traži povrat PDV-a od

Porezne uprave. Do otkrivanja ovakve prijevare dolazi se slučajno u tzv. vezanim nadzorima

– kontrolama tragom primljenih računa. Sve su to oblici prijevare s ciljem pljačke državnog

novca – feniks poduzeća s ciljem „uzmi lovu i briši!“, a PDV-vrtuljak s ciljem prolaska istih

dobara (ili čak samo pratećih isprava) u krugu (jednom ili nekoliko njih; manjem ili većem).

Dakle, smjenjuju se uloge prodavatelja i kupaca na tuzemnom i inozemnom tržištu, a roba na

kraju može završiti na polazištu. Osim utaje PDV-a, zanimljivo je i utvrđivanje postojanja tzv.

povezanih osoba – matica i podružnica međunarodnih kompanija zbog prikrivenih prijenosa

dobitaka (Kapetanović, 2009).

Kako bi se navedeno bolje predočilo, slijedi primjer.

Primjer 1: Model kružne prijevare PDV-a (Kapetanović, 2009:105).

Porezna je uprava obavila nadzor PDV-a kod poreznog obveznika J d.o.o., čija je odgovorna

osoba J. S. koji je i vlasnik obrta S. Obrt S trgovačkom društvu J d.o.o. izdaje fiktivne račune

(R-2) za „investicijsko održavanje objekta“ s obračunanim PDV-om na kojima navodi da su

usluge plaćene. Porezna uprava nakon obavljene provjere utvrđuje da računi nisu plaćeni niti

je izdavatelj računa – obrtnik S u sustavu PDV-a. Utvrđeno je da je porezni obveznik J d.o.o.

neosnovano koristio pretporez za isporuke usluga koje mu nije obavio obveznik PDV-a i to po

računima koji nisu plaćeni, što znači da je postupao suprotno odredbama Zakona o PDV-u.

4 Ista se dobra ili čak samo prateće isprave vrte u jednom krugu na tuzemnom ili inozemnom tržištu, smjenjuju

se uloge prodavatelja i kupaca, a dobro na kraju može završiti na polazištu.

46

Poreznom obvezniku J d.o.o. zatim je poreznim rješenjem obračunana i naložena za uplatu

obveza PDV-a. Nastavak „kružne prijevare“: Na temelju fiktivnih računa obrta S, pretporez je

iskoristila i povezana osoba – trgovačko društvo B.N. d.o.o., u kojem je nadzor otvoren na

temelju kontinuiranog iskazivanja manjih svota pretporeza i nepostojanja isporuka odnosno

obveze PDV-a. Navedeni porezni obveznik B.N. d.o.o. je upravo mali porezni obveznik čija

je formalno odgovorna osoba strani državljanin, a u stvarnosti je riječ o kružnoj prijevari i

neosnovanom korištenju pretporeza od strane odgovorne osobe iz obrta S i tvrtke J d.o.o. i s

njim povezanih osoba. Obavljenim nadzorom kod B.N. d.o.o. utvrđena je obveza PDV-a koja

je poreznim rješenjem naložena za uplatu (Kapetanović, 2009:105).

U podacima o nadzoru poreznih obveznika nalaze se povrede Zakona o PDV-u koje se očituju

kroz neevidentiranje izdanih računa, neizdavanje računa kupcima, nevođenje poslovnih

knjiga, netočno evidentiranje prometa, nepopisivanje proizvoda na zalihama pri promjeni

poreznih stopa itd. Ipak 70% prekršaja otpada na neizdavanje računa kupcima (Madžarević-

Šujster, 2002).

Kako bi smanjila utaju PDV-a Vlada je 23.11.2012. godine izglasala i donijela Zakon o

fiskalizaciji u prometu gotovinom. Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine, odnosno

njegova prva faza, ostale dvije stupile su na snagu 1. travnja odnosno 1. srpnja iste godine. Do

donošenja ovog zakona porezni obveznici su imali mogućnost i nakon izdavanja računa

naknadno brisati određene račune te samim time umanjivati ostvareni promet. Fiskalizacijom

se tome napokon stalo na kraj.

Fiskalizacija u prometu gotovinom je skup mjera koju provode obveznici fiskalizacije, kako

bi se omogućio efikasan nadzor ostvarenog prometa u gotovini. Promet gotovinom je plaćanje

za isporučena dobra ili obavljene usluge novčanicama ili kovanicama koje se smatraju

platežnim sredstvom, karticama, čekom ili drugim sličnim načinima plaćanja, osim plaćanja

na transakcijski račun kod banaka (Zakon o fiskalizaciji, 2012).

Za potrebe provedbe postupka fiskalizacije račun, osim podataka propisanih posebnim

propisima, mora sadržavati ove podatke (Zakon o fiskalizaciji, 2012):

1. vrijeme izdavanja računa (sat i minuta)

47

2. oznaku operatora (osobe) na naplatnom uređaju

3. oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo

4. jedinstveni identifikator računa5

5. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije

Obveznik fiskalizacije prilikom izdavanja svakog računa za promet u gotovini, elektronički

potpisuje elemente računa te ih dostavlja Ministarstvu financija, Poreznoj upravi putem

uspostavljene elektroničke veze. Ministarstvo financija, Porezna uprava provjerava jesu li

dostavljeni svi propisani elementi računa te jesu li potpisani ispravnim digitalnim certifikatom.

Kupac te svaki primatelj računa dužan je zadržati izdani račun nakon izlaska iz poslovnog

prostora. Također, moguće je provjeriti je li njihov račun prijavljen Ministarstvu financija,

Poreznoj upravi u roku od 30 dana od dana izdavanja računa. Provjera se obavlja slanjem

SMS poruke ili upitom na web servis dostupan na internetskoj stranici Porezne uprave. Za

svaku nepravilnost propisane su novčane kazne u iznosu od 5000 pa do 500 000 kuna (Zakon

o fiskalizaciji, 2012).

Već u veljači 2013. godine Porezna uprava je objavila ohrabrujuće rezultate. Fizičke osobe,

uglavnom ugostitelji prijavile su u veljači 2012. godine isporuke u iznosu od 111.824.692,16

kuna, dok prijavljeni promet u veljači 2013. iznosi 152.246.537,88 kuna, što je 36,15% više u

odnosu na prošlu godinu. Dobri rezultati vide se i kod prijavljenog prometa kod malih pravnih

osoba. Prijavljene isporuke u veljači 2012. godine iznosile su 149.284.136,30 kuna, dok

prijavljeni promet u veljači 2013. godine iznosi 182.911.644,30 kuna, što je 22,53% više u

odnosu na prošlu godinu. 6 Usporedbom PDV obrazaca iz mjeseca svibnja 2012. i istog

mjeseca 2013. godine, fizičke osobe, uglavnom ugostitelji, prikazali su isporuke uvećane za

čak 59,17%, dok su male pravne osobe prikazale promet veći za 35,81%, a ukupne isporuke

kod svih djelatnosti obuhvaćenih s tri faze fiskalizacije, povećane su za 18,32% (Porezna

uprava, 2013).

5 Jedinstveni identifikator računa je alfanumerički zapis koji se programski generira iz određenog seta podataka.

6 Razlika u ostvarenom prometu mjerila na uzorku od 3.121 fizičkih osoba, odnosno 1.294 malih pravnih osoba

kod kojih je Porezna uprava bila u nadzoru primjene odredbi Zakona u fiskalizaciji u prometu gotovinom.

48

Iznos ukupno oporezivih isporuka u svim djelatnostima u prvih šest mjeseci 2013. godine u

odnosu na isto razdoblje 2012. godine povećao se za 13.015.328.623 kuna. Osim financijskih

učinaka popravila se i svijest građana što će zasigurno imati utjecaja i na njihov porezni moral.

Prema podacima Centra za istraživanje tržišta GfK objavljeni su rezultati istraživanja iz rujna

2013. prema kojem 93% građana podržava uvođenje fiskalizacije, samo njih 7% smatra da je

njezino uvođenje bilo nepotrebno jer je promet gotovinom u državi i do sada dobro

funkcionirao. Polovica onih kojih podržavaju uvođenje fiskalizacije vjeruju u njenu provedbu,

te smatraju da će se napraviti reda u državi u pogledu prometa gotovinom. Iako i druga

polovica podržava fiskalizaciju, ipak je malo manje optimistična i smatra da je fiskalizacija

dobro zamišljen način praćenja gotovine, ali da će se ipak pronaći načini kako izbjeći

izdavanje pravih račun i plaćanje poreza. Kod 1/3 građana pozitivno gledanje na Vladinu

odluku o uvođenju fiskalizacije nije ostalo samo na izražavanju stava, već su promijenili i

svoje ponašanje u kojem podupiru ovu Vladinu odluku. Naime, 32% hrvatskih građana sada,

nakon uvođenja fiskalizacije češće nego ranije (kada fiskalizacije nije bilo) traži na uvid

račune koji su im izdani u dućanima, ugostiteljskim objektima. Većina građana (63%) nije

promijenila svoje ponašanje, pa račune traži na uvid u istoj mjeri kao što su to radili i prije

uvođenja fiskalizacije. Visoko obrazovani više od ostalih (njih 43%) su promijenili svoje

ponašanje tj. češće traže račune na uvid (Porezna uprava, 2013).

Rezultati za siječanj 2014. su također pozitivni. U djelatnosti „I“7 – ugostitelji - male pravne

osobe i fizičke osobe ukupno su prijavile oporezivih isporuka za 4,6%, odnosno 17 milijuna

kuna više nego u istom razdoblju u 2013. godini. U djelatnosti „G“8 male pravne osobe i

fizičke osobe imale su ukupno povećanje oporezivih isporuka za 2,43%, odnosno 65,5

milijuna kuna u usporedbi sa siječnjem 2013. godine. Fizičke osobe odvjetnici, koji prema

šifri pripadaju odvjetničkoj komori u siječnju 2014. godini prijavili su ukupno milijun kuna,

odnosno 6,52% više oporezivih isporuka nego u istom mjesecu 2013. godine 9 (Porezna

uprava, 2014).

U hrvatskom poreznom sustavu tradicionalno najznačajniji porezni prihod je porez na dodanu

vrijednost. U 2013. godini udio poreza na dodanu vrijednost u ukupnim porezima iznosio je

63,84%.

7 Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane

8 Trgovina na veliko i malo, popravak motornih vozila i motocikala

9 S obzirom da je Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom stupio na snagu 1. siječanja 2013. godine i da su se

do 1. siječanja 2014. fiskalizaciji prilagodili svi obveznici nije bilo za očekivati veliko povećanje prijavljenih oporezivih isporuka usporedbom PDV obrasca iz siječnja 2013. i i istog mjeseca 2014. godine.

49

Porezna struktura Republike Hrvatske bitno odudara od one u Europskoj uniji. Hrvatski su

građani znatno opterećeniji porezom na dodanu vrijednost, trošarinama i doprinosima u

usporedbi s Europljanima. No to ne znači da se porezna struktura treba prilagođavati

europskoj. Pozitivna strana hrvatskog poreznog sustava je upravo što se oslanja na

oporezivanje porezom na dodanu vrijednost, a manje na poreze od dohotka i dobiti. Naime,

porez na dodanu vrijednost uspješnije zahvaća sivo gospodarstvo, a kako je potrošnja kao

osnovica poreza na dodanu vrijednost manje podložna fluktuacijama od dohotka, i prihodi od

poreza na dodanu vrijednost su stabilniji. No posebno se ističe visok udio doprinosa koji

utječe na visoko oporezivanje rada. Stoga porezni teret nije potrebno dodatno povećavati

uvođenjem novih poreznih oblika, nego upravo obrnuto, te građane i gospodarstvo početi

rasterećivati (Kesner-Škreb, 2007).

50

7. ZAKLJUČAK

Porezni prihodi su jedan od najvažnijih izvora financiranja svake države. Uz porezne prihoda

usko se veže i pojam porezne evazije, odnosno utaje poreza. S poreznom evazijom bore se sve

zemlje, od onih tranzicijskih pa sve do onih razvijenih. Na poreznu evaziju utječu brojni

činitelji, a najvažniji je porezni moral poreznih obveznika. Porezni moral može se definirati

kao osobni stav poreznog obveznika prema plaćanja poreza. Svi žele imati što veći

raspoloživi novac za trošenje i trude se na različite načine smanjiti svoju poreznu obveze,

ključna razlika je u tome što neki to rade na legalan način, a drugi pak prelaze granice

dopuštenoga. Na porezni moral obveznika svakako utječe i ponašanje države u svezi trošenja

prihoda od poreza, visina poreznog opterećenja, a važan čimbenik su svakako i kazne za

utajivače poreza.

Porezno opterećenje u Republici Hrvatskoj je prilično visoko, stoga i ne čudi visok stupanj

utaje poreza. Kako bi se utaja smanjila potrebno je prije svega spoznati njezine uzroke i

pronaći odgovarajuće mjere za sprječavanje. U borbi protiv utaje vrlo važnu ulogu imaju

državna tijela, u Hrvatskoj je to Porezna uprava. Njezina zadaća je da dosljedno i

kontinuirano provodi svoje propise. Kako bi u tome bila uspješno nužno je svakodnevno

napredovanje, kako u tehničkom tako i u edukacijskom i informatičkom smislu. Porezne

inspektore nužno je dodatno educirati i nadzirati kako bi što uspješnije obavljali svoj posao. U

Republici Hrvatskoj porezni moral je relativno nizak te prevladava stav da su javni djelatnici

korumpirani zato Porezna uprava mora pokazati da zna gdje treba tražiti utaje, te na taj način

potaknuti promjene u ponašanju kako bi praksa neplaćanja poreza postala manje učestala.

Brojne reforme kroz koje prolazi hrvatski porezni sustav trebale bi nastavit usmjeravati ka

smanjenju broja poreza, pojednostavljenju i transparentnosti poreznog sustava kako bi

obračun i naplata poreza bili što jednostavniji, a porezna utaja što manja. Važno je i

umrežavanje sustava te donošenje novih mjera koje će utjecati na otkrivenje i eliminaciju

evazije.

Svakako kao jednu od najvažnijih mjera koja je već donesena važno je istaknuti fiskalizaciju

u prometu gotovine. Rezultati za prethodnu godinu pokazuju da je provedba ove mjere

pokazala ohrabrujuće rezultate i već osigurala efikasniju naplatu poreznih prihoda. No, ne

smije se stati na tome, još uvijek postoji prostor za napredak te Porezna uprava mora nastaviti

obavljati svoj posao na najbolji način.

51

LITERATURA

1) Knjige

1. Edgar, F.L. & Ott, K. 1999, Underground Economies in Transition: Unrecorded Activity,

Tax Evasio, Corruption and Organized Crime, Ashgate Publishers, Aldershot, UK

2. Jelčić, B. 2001, Javne financije, RRiF, Zagreb

3. Jelčić, B., Lončarić – Horvat, O., Šimović, J., Arbutina, H. & Mijatović., N. 2002,

Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb

4. Rosen, Harvey, S. 1999, Javne financije, Institut za javne financije, Zagreb

2) Članci

5. Adams, C. 2006, Za dobro i zlo : utjecaj poreza na kretanje civilizacije, Institut za javne

financije, Zagreb, vol 16, no. 4/5

6. Alink, M. & Van Kommer, V. 2009, The Dutch approach-Description of the Dutch Tax

and Customs Administration», IBFD, Amsterdam

7. Bejaković, P. 2002, Evazija doprinosa za mirovinsko osiguranje, Financijska teorija i

praksa, vol. 26, no. 1, pp.317-349

8. Bejaković, P. 2009, Tax evasion, State Capacity and Trust in Transitional Countries: The

Case of Croatia, Društvena istraživanja, Zagreb, vol 18, no. 4/5

9. Gërxhani, K., 2002. The Informal Sector in Transition: Tax Evasion in an Institutional

Vacuum, Amsterdam, University of Amsterdam, no. 265

10. Gërxhani, K. & Schram, A., 2001. Tax Evasion and the Source of Income: An

Experimental Study in Albania and the Netherlands, Amsterdam, University of Amsterdam

11. Houška, M. 2014, Porezna utočišta u uvjetima globalne financijske krize, Financije,

pravo i porezi, no. 3/14

12. Jurić, Đ. 2014, Obračun potpora za obrazovanje i izobrazbu prema izmijenjenom Zakonu

– porezna prijava za 2013., Računovodstvo, revizija i financije, no. 3/14, pp. 17-19

13. Kapetanović, S. 2009, Porezna utaja poreza na dodanu vrijednost, Računovodstvo,

revizija i finanacije, no. 7/09, pp. 104-106

14. Kapetanović, S. 2011, Borba protiv utaje poreza na dohodak od samostalne djelatnosti,

Financije, pravo i porezi, no.10/11, pp. 91-96

15. Kesner – Škreb, M. 1995, Izbjegavanje i utaja poreza, Financijska praksa, vol 19, no.3.

52

Madžarević - Šujster, S. 2011, Borba protiv utaje poreza na dohodak od samostalne

djelatnosti, Porezni vjesnik – službeno glasilo porezne uprave Republike Hrvatske, vol 20, br.

7/8

16. Klier, D. 2007, Aktualna problematika otkrivanja, prijavljivanja i procesuiranja utaja

poreza – državnoodvjetnički aspekt, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 2, no.

14, pp. 785 – 800

17. Madžarević - Šujster, S. 2002, Procjena porezne evazije u Hrvatskoj, Financijska teorija i

praksa, vol 26, no. 1

18. Mahović – Komljenović, M. 2009, Informacijski sustav i porezna evazija – uloga

menadžera podataka, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol 7, no. 1.

19. Marković, B. 1999, Snaga porezne evazije i analiza hrvatskog poreznog sustava,

Financijska praksa, vol. 23, no. 4/5, pp. 575-582

20. Matković, B. 2007, Utaja poreza - kazneno pravna odgovornost, Računovodstvo i porezi

u praksi, no. 11, pp. 115-117

21. Mladineo, I. 2008, Otkrivanje utaja poreza i doprinosa – Jednaki pristup prema svim

poreznim obveznicima, Korupcija-pojavni oblici i mjere za suzbijanje, Inžinjerski biro Zagreb

22. Prebble, R. 2005, Treba li Hrvatska opće pravilo za sprječavanje zakonitog izbjegavanja

porezne obveze? Prijedlog promjena važećeg hrvatskog zakonodavstva, Financijska teorija i

praksa, vol. 3, no. 29, pp. 265-282

23. Ranđelović, S. 2011, Smanjenje evazije poreza na rad kao element fiskalne konsolidacije,

Pod Iupom 2

24. Santini, G. 2007, Porezna reforma kao čimbenik konvergencije EU, Ekonomija, vol. 14,

no. 1, pp. 151-176

25. Šimović, J., Rogić Lugarić, T. & Cindori, S. 2007, Utaja poreza u Republici Hrvatskoj i

mjere za njezino sprječavanje, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 14,

no.2.

26. Šimović, H. 2012, Razvoj poreza na dohodak u Hrvatskoj: reforme i promašaji,

Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet, no. 12/01

27. Šimurina, N. 2011, Specifičnosti sustava oporezivanja dobiti poduzeća u Republici

Hrvatskoj i njihov utjecaj na poreznu konkurentnost, Institut za javne financije, Zagreb

28. Uljanić, I. 2014, Novosti iz EU zakonodavstva na području oporezivanja, Financije,

pravo i porezi, no. 3/14

29. Vukšić, Z. 2003, Porezna utaja, Hrvatska pravna revija, vol. 3, no. 10, pp. 56-65

53

3) Ostalo

30. Federalni zavod za programiranje razvoja, Neregistrirana (siva) ekonomija U FBiH –

analiza, 2008

31. Kazneni zakon, Narodne novine 125/11, 144/12

32. Ministarstvo financija, 2014, pogledano 26.7.2014, dostupno:

http://www.mfin.hr/hr/vremenske-serije-podataka

33. Oharek, T., 2013, Porezna evazija u fokusu čelnika Unije, Poslovni dnevnik, pogledano

20.7.2014, dostupno: http://www.poslovni.hr/trzista/porezna-evazija-u-fokusu-celnika-unije-

241945

34. Opći porezni zakon, Narodne novine 73/13

35. Porezna uprava, 2014, pogledano 18.6.2014, dostupno: http://www.porezna-

uprava.hr/Lists/Vijesti/Vijest.aspx?ID=972&RootFolder=%2FLists%2FVijesti&Source=http

%3A%2F%2Fwww%2Eporezna-uprava%2Ehr%2FStranice%2FVijesti%2Easpx

36. Porezna uprava, 2013, pogledano 25.6.2014, dostupno: http://www.porezna-

uprava.hr/HR_Fiskalizacija/Aktualnosti%20dokumenti/Priop%C4%87enja/Fiskalizacija1803

14.pdf

37. Porezna uprava Federacije BiH, 2013, pogledano 25.8.2014, dostupno:

http://www.pufbih.ba/ba/info/novosti/item/547-porezna-uprava-federacije-bih-provodi-

pojacan-inspekcijski-nadzor-postivanja-odredbi-zakona-o-fiskalnim-sistemima-u-federaciji-

bihih

38. Porezna uprava Srbije, 2013, pogledano 17.8.2014, dostupno:

http://www.poreskauprava.gov.rs/sr/biro-za-informisanje/Strana2/Strana6/591/intervju-ivana-

simica-vd-direktora-purs-a-agenciji-tanjug.html

39. Zakon o poreznoj upravi, Narodne novine, 148/13

40. Zakon o porezu na dohodak, Narodne novine, 80/10, 83/14

41. Zakon o porezu na dobit, Narodne novine, 80/10, 22/12, 148/13

42. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju 139/13

43. Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, Narodne novine, 133/12

54

POPIS TABLICA

Redni

broj

Naslov tablice Stranica

1. Osnovni pokazatelji razine porezne evazije poreza na dohodak u Srbiji

za 2010. godinu

24

2. Ukupni porezni prihodi i prihodi po pojedinim vrstama poreza u RH (u

milijunima)

29

3. Udio pojedine vrste prihoda u ukupnim poreznim prihodima (u %) 31

4. Evazija poreza i doprinosa za razdoblje od 1994. do 2000.godine 36

5. Procjena porezne evazije poreza na dohodak i doprinosa u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 2001. – 2013. godine

37

6. Procjena evazije poreza na dobit za razdoblje od 1994. – 2000. godine 42

7. Procjena porezne evazije poreza na dobit u Republici Hrvatskoj za

razdoblje od 2001. do 2013. godine

43

55