ANGUINA TRITICI (orig. EISENBAC) Anguinidae, Hoplolaimid… · ANGUINA TRITICI – žitna nematoda...
Transcript of ANGUINA TRITICI (orig. EISENBAC) Anguinidae, Hoplolaimid… · ANGUINA TRITICI – žitna nematoda...
Fam. ANGUINIDAE
•
Fitofagne i mikofagne nematode;•
Od više rodova, vrste od značaja za biljnu proizvodnju su u sledeća 3:–
ANGUINA
–
SUBANGUINA–
DITYLENCHUS
•
ANGUINA
spp: Obligatni paraziti i izazivači gala pretežno na nadzemnim biljnim delovima, najčešće monokotila.
•
Izražen polni dimorfizam, sa normalnim crvolikim mužjacima, ali zadebljalim i slabo pokretljivim ženkama, često spiralnim.
ANGUINA TRITICI (orig. EISENBAC)
ANGUINA TRITICI (orig. EISENBAC)
ANGUINA TRITICI (orig. EISENBAC)
ANGUINA TRITICI –
žitna nematoda
•
Prva poznata fitop. nematoda, otkrivena u Engleskoj sredinom XVIII veka.
•
Napada strna žita, najviše pšenicu, nešto manje raž
i mnogo manje ovas i ječam.
•
U galu se pretvara plod pšenice, koji za razliku od zdravog zrna ima gotovo crnu boju, štur, smežuran izgled, i
•
umesto endosperma, unutrašnjost gale ispunjavaju hiljade L2 (rezistentni i invazioni stadijum) koje su tu zaštićene do nastupanj povoljnih uslova za invaziju.
ANGUINA TRITICI (orig. Radivojević)
ANGUINA TRITICI (orig. McClure)
•
Gale ž.n. u zemljište dospevaju setvom semena koje sadrži i gale, ili zaostaju od prethodne žetve na parceli gde je bilo zaraze.
•
U povoljnim uslovima vlage (dosta kiše) L2 se aktivno penju na mokre nikle biljke i prvo žive kao ektoparaziti u lisnim rukavcima.
•
Takve, jače napadnute biljke formiraju ukovrdžane liske, dosta indikativne za ž.n.
•
Uskoro se L2 ubušuju u stabljiku, i dospevaju u klasiće još
pre klasanja.
•
Napadnuti klasovi su deformisani, ‘nakostrešenog’ izgleda, sa tamnim klasićima u kojima se formiraju
gale.
ANGUINA TRITICI (orig. McClure)
ANGUINA TRITICI (orig. EISENBAC)
•
U vreme cvetanja nematode se već
nalaze u plodniku cveta, obično po nekoliko ženki i mužjaka, koji se pare;
•
zatim ženke polažu veliki broj jaja u plodnik, koji se preobraća u novu nematodnu galu.
•
Ova vrsta je nekada bila široko prisutna i štetna, ali je u Evropi gotovo iskorenjena, jer se relativno lako suzbija setvom čistog semena i plodoredom. Još
je ima kod nas.
•
Njenom održavanju doprinosi setva sopstvenog zaraženog semena i gajenje pšenice u monokulturi ili uskom plodoredu.
•
A. AGROSTIS –
purpurna nematoda trava–
slična žitnoj, nešto sitnijih jedinki, takođe se plod preobraća u galu. Napadnuti delovi klasa dobijaju purpurnu boju.
–
Napada razne trave, naročito Agrostis, Festuca i Phleum spp. Ako se prenamnoži može izazvati gubitke u proizvodnji semena za travnjake, kao i probavne smetnje kod stoke.
•
A. GRAMINIS –
izaziva gale na listovima nekih vrsta trava, naročito vlasulja (Festuca)
SUBANGUINA SPP.
•
Rod Subanguina se razlikuje od Anguina po slabije izraženom polnom dimorfizmu, tj. ženke su manje zadebljale i spiralne, a više slične mužjacima nego angvine.
•
S. GRAMINOPHILA –
n. lisnih gala trava–
napada listove, i to osnove liski i lisne rukavce, najčešće Agrostis, Bromus i Phleum spp. Može se javiti i na ovsu.
–
Gale su crvene i izužene, par x 10-ak mm, i u njima se može naći po 10-ak nematoda oba pola.
•
Subanguina radicicola
–
Jedina poznata vrsta angvinida koja parazitira koren.
•
Široko rasprostranjena u Evropi, gde je nalažena na raznim vrstama trava, a od žita na ječmu i raži.
•
Na korenu izazivaju sitne gale (par mm) u kojima žive.
•
Nisu primećene štete do sada.
DITYLENCHUS spp.•
Morfologija: za razliku od angvina, nema polnog dimorfizma, telo je crvoliko i blago savijeno kod oba pola; prokorpus jednjaka uzan i cevast (bez suženja na spoju sa m. bulbusom)
•
Kosmopolitski raspostranjene, više desetina vrsta od kojih je većina terestrična i mikofagna
•
Neke vrste su fakultativno ili obligatno fitoparazitne
•
Te fitoparazitne vrste su često veoma štetne u biljnoj proizvodnji, a i neke od čisto mikofagnih mogu biti štetne u proizvodnji pečuraka.
•
DITYLENCHUS DIPSACI –
stabljikina n.•
Obligatni migratorni endoparazit izdanka;
•
Jedna od najštetnijih vrsta nematoda u umerenom klimatu;
•
Vrsta je u celini veoma polifagna, sa oko 450 poznatih vrsta biljaka domaćina.
•
Međutim, i nematode su specijalizovane u vidu rasa na manji broj domaćina.
•
Ekonomski najštetnija na lukovičastim biljkama, i ukrasnim i konzumnim, kao i na krmnim leguminozama. Napada i kukuruz, pasulj, krompir, ječam, jagodu itd.
DITYLENCHUS DIPSACI
(orig. McClure)
DITYLENCHUS DIPSACI
(orig. McClure)
•
Stabljikine nematode sušne uslove preživljavaju osušene, zajedno u velikom broju, kao tzv. nematodna vuna, nalik na neku belu plesan
•
Svi stadijumi mogu preći u anabiozu, a u povoljnim uslovima naseliti novog domaćina,
•
ipak, glavni rezistentni i invazioni stadijum je L4. Anabioza može trajati i preko 20 godina, u povoljnim suvim uslovima skladištenja biljnog materijala. U prirodi je to kraće, obično sezonski, do nastupanja povoljne vlage (padavina).
•
Ubrzo po prodiranju u biljku nematode završavaju razviće, adulti se pare, ženke polažu jaja iz kojih se pile L2.
•
Biološka osnova štetnosti:•
Nematode žive i hrane se najviše u parenhimskom tkivu, izazivajući svojim enzimima vrlo karakteristično pektolitičko razlaganje srednje lamele među ćelijama.
•
Usled toga, ćelije više nisu čvrsto povezane, a tkivo postaje mekše i rastresito, nekad gotovo sunđerasto.
•
Budući da ove promene često nastaju u pupoljcima (gde spadaju i lukovice), jer se
tu nematode rado naseljavaju zbog povoljnih uslova,
•
Iz takvih napadnutih pupoljaka razvijaju se manje ili više deformisani, nekada i kržljavi izdanci.
DITYLENCHUS DIPSACI
(orig. McClure)
•
Dalje, usled slabljenja ili gubitka fiziološke veze razdvojenih parenhimskih ćelija sa sprovodnim sudovima,
•
tkivo lagano nekrotira, što se ispoljava mrkim flekama na površini, dok se u lukovicama, na pr. narcisa i zumbula, javljaju mrki koncentrični krugovi pojedinih nekrotiranih listova lukovice.
•
kada ovakve promene zahvate i površinu lukovica, dolazi do formiranja pukotina kroz koje lako prodiru razni prouzrokovači truleži.
•
Suzbijanje
je relativno teško i kompleksno:•
plodored je od malog značaja zbog polifagnosti, a i potrebe da se zna koja je rasa u pitanju da bi se plodored mogao razmatrati;
•
Žitarice su za većinu rasa loš
domaćin, pa mogu donekle uticati na smanjenje populacije s.n.
•
Važno je preventivno koristiti nezaražen reproduktivni materijal, što temeljnije uklanjati biljne ostatke i suzbijati korove. Lukovice se mogu denematizovati toplom vodom. Kod nas na A2 karantinskoj listi.
•
Ditylenchus destructor
–
s.n. krompira•
Po mnogo čemu slična s.n., i morfološki, i polifagnost, ali je nekako ekonomski najštetnija na krompiru.
•
Na krompiru napada samo podzemni izdanak (stolone i krtole), izazivajući kod jačeg napada površinsku suvu trulež
krtola.
•
(D. dipsaci napada i podzemne i nadzemne delove izdanka krompira, na krtolama izaziva dublju, kraterastu suvu trulež, ali je ekonomski manje štetan na krompiru nego D. destructor.)
•
Obe vrste u krtole prodiru preko lenticela i okaca, a zatim žive i hrane se u parenhimu, ne mnogo duboko ispod kore.
•
Često napadnute krtole brzo propadaju, jer ih lako naseljavaju razni m.z. prouzrokovači truleži
•
Između ove 2 vrste ima i još
važnih razlika:–
D. destructor je fakultativni mikofag;
–
sušu izdržava kraće od s.n.,–
napada gotovo isključivo podzemne organe,
–
prezimljava uglavnom u stadijumu jaja,–
nema jasne podele na rase
•
pored krompira, D. destructor može biti ekonomski štetan i na lukovičastom bilju, drugom cveću, šećernoj repi, korenastom povrću i šampinjonima.
•
D. myceliophagus
–
nematoda šampinjona•
najštetnija vrsta nematoda na šampinjonima, svi larveni stadijumi mogu preći u anabiozu, obično zbog prenaseljenosti supstrata.
•
Suzbijanje nesigurno i neekonomično, treba maksimalno sprovoditi preventivne mere higijene i dezinfekcije.
•
D. angustus
u svetu važna štetočina pirinča
Ditylenchus angustus
Hoplolaimidae
•
Velika familija, kosmopolitski rasprostranjena.•
Tipično, to su crvolike nematode duge 1-2 mm, u miru spiralno savijene.
•
Gotovo redovno prisutne u zemljištu, ne retko sa 2-3 vrste.
•
Tako je i kod nas, ali je njihova fauna i štetnost u biljnoj proizvodnji praktično nepoznata.
•
Obligatni su paraziti korena viših biljaka, obično kao širi oligofagi ili uži polifagi.
•
Po nivou specijalizovanosti za parazitski život su relativno nisko, kao migratorni ektoparaziti korena.
•
Pojedini rodovi su evoluirali, manje ili više, ka migratornom endoparazitizmu i/ili sedentarnom semiendoparazitizmu.
•
Kada su sposobne da se ubušuju u koren, onda to rade intracelularno, uz mehaničko probijanje ćelijskig zida stiletom.
•
Ne obrazuju stalno mesto ishrane jer ne mogu da izazovu obrazovanje džinovskih ćelija kao stalnog mesta ishrane (osim Rotylenchulus spp.)
•
Simptomi: obično su to sitne nekrotične pege na mladim korenčićima, nastale izumiranjem jedne ili nekoliko ćelija (slično kao Pratylenchus spp.), ali pretežno pri površini korena;
•
Retko mogu da obrazuju veće nekrotične šupljine u korenu, naseljene čitavim kolonijama nematoda (slično kao Radopholus spp.).
•
Klasifikacija
je još
uvek neusaglašena, u pogledu podele na podfamilije i uključivanje/isključivanje pojedinih rodova.
•
Od više rodova, po značaju se ističe 5:
HOPLOLAIMUS (orig. Eisenbac)
HOPLOLAIMUS (orig. Eisenbac)
HOPLOLAIMUS (orig. Eisenbac)
•
Hoplolaimus
spp. •
10-ak poznatih vrsta naseljava pretežno S. i J. Ameriku i Afriku.
•
U SAD se po štetnosti u b. proizvodnji ističu H. galeatus i H. californicus, a u Africi H. pararobustus.
•
Basirolaimus
spp. •
od 15-ak vrsta, većina živi u J. i JI. Aziji, a u S. Americi je povremeno štetan B. columbus, interesantan kao primer variranja karaktera parazitizma u zavisnosti od domaćina:–
na pamuku
je čist migratorni endoparazit;
–
na soji
je pretežno migratorni endoparazit, koji može da se ubuši i u koru, i pericikl i floem;
–
na lucerki
je migratorni semiendoparazit, sposoban da se ubuši samo prednjim delom, negde do nivoa sredine jednjaka.
HELICOTYLENCHUS (orig. Eisenback)
HELICOTYLENCHUS (orig. Eisenback)
•
Helicotylenchus
spp.•
Kosmopolitski rasprostranjen rod, sa oko 80 poznatih vrsta;
•
H. multicinctus je štetan na bananama širom sveta. Tu je pretežno ektoparazit, a nekada može i da prodre u koren ali ne i da migrira kroz njega.
•
Poznati su primeri udruženog delovanja H. dihystera sa bakterijama Pseudomonas caryophili na karanfilu i P. solanacearum na paradajzu.
•
Scutellonema
spp.•
40-ak poznatih vrsta pretežno tropskih područja. S. bradys je štetočina u proizvodnji slatkog krompira u Africi i J. Americi, kao endoparazit. Kada ih je jako mnogo izazivaju suvu trulež krtola. Takođe u tropima, kao polifag, često je štetna S. brachyurum.
•
Rotylenchus
spp. •
Od 40-ak vrsta, mnoge žive u Evropi, i to više u umerenoj i hladnoj nego toploj. Kada se prenamnože, štete izaziva R. robustus.
•
Rotylenchulus
spp.10-ak, pretežno afričkih vrsta.•
Viši nivo parazitske specijalizovanosti:–
svi mladi stadijumi, pa i mladi adulti su crvoliki migratorni ektoparaziti korena. Mogu da se razvijaju bez ishrane!!
–
Ženke u toku sazrevanja postaju invazioni stadijum; kada nađu domaćina ubuše se prednjim delom tela do pericikla i floema;
–
Tu izazivaju obrazovanje džinovske ćelije kao stalnog mesta ishrane;
–
zadnja polovina tela bubrežasto zadebljava, postaju nepokretni semiendoparaziti korena.
–
ženke luče želatinoznu jajnu kesu na površinu korena, i u nju polažu 50-ak jaja
ROTYLENCHULUS RENIFORMIS (orig
McGowley)
ROTYLENCHULUS RENIFORMIS (orig. LOPEZ)
•
Po štetnosti se ističe vrsta R. reniformis u S. Americi.
•
To je uži polifag koji nanosi štete raznim usevima. Naglašenije je štetan na pamuku i zrnenim mahunarkama (soji) u
SAD, a na
Havajima je redovna štetočina na plantažama banana i na ananasu.
ROTYLENCHULUS RENIFORMIS on tomato orig. McGowley
ROTYLENCHULUS RENIFORMIS on tomato; orig. Eisenbac
ROTYLENCHULUS RENIFORMIS on cotton; orig. McGowley
ROTYLENCHULUS RENIFORMIS on pineaple; orig. McGowley