Analiza Odiseje

Odiseja (12,110 heksametara) nosi ime po glavnom junaku Odiseju i govori o Odisejevom povratku na Itaku. Nakon desetogodišnjeg ratovanja pod Trojom Odisej luta deset godina po raznim morima i doživljava mnogo opasnih pustolovina. Izgubivši u brojnim opasnostima sve prijatelje, vraća se na Itaku, gdje se uz pomoć sina Telemaha osvećuje proscima koji su maltretirali njegovu vjernu ženu Penelopu i na gozbama rasparčavali njegovu imovinu.

Okosnicu ovoga epa čine Odisejev povratak i osveta proscima, ali su ti motivi obogaćeni prikazom prethodnih junakovih desetogodišnjih lutanja, a pripovijeda ih sam junak na dvoru feačkoga kralja Alkinoja (9–12. pjevanja). Osim toga, u ep je umetnut i motiv o sinu koji kreće u potragu za ocem (1–4. pjevanje).

Prema tome, kompozicija Odiseje je perpletena, za razliku od kompozicije Ilijade, koja je jednostavna, a to je primjetio još Aristotel, koji u Poetici 1459b kaže: "Svaka mu je naime od pjesama sastavljena: Ilijada jednostavna i puna trpnje, a Odiseja prepletena i mirna". Ovaj ep se tematikom, ali i stilom, dosta razlikuje od Ilijade, pa mnogi znanstvenici tvrde da ga je oblikovao drugi pjesnik. Mnogi nagađaju da je to bila žena, pjesnikinja. U nastavku ćemo se upoznati sa pojedinim razlikama.

Odiseja ne slavi rat, nego opisuje pustolovine Odiseja nakon Trojanskog rata.Uvod Odiseje ima zajedničkih momenata sa uvodom Ilijade, ali na to nas upućuje samo prvi dio epa, ali ne i završetak priče. Posebnost Odiseje je u tome sto autor u prvi plan stavlja čovjeka koji je mnogo lutao, mknog vidio, mnogo pretrpio, i koji se uz sva nastojanja da spasi drugove, sam vratio u domovinu.

U početku radnje glavni junak stiže na pretposljednju stanicu njegovih putovanja, na otok zavodljive nimfe Kalipse. Zatim dolazi na posljednju stanicu – otok Feačana, a odatle na Itaku. Mnogi smatraju da je ovo genijalna zamisao pjesnika, jer je na samom završetku putovanja Odiseja i njegovu čeznju za domovinom podvrgnuo najtežem iskušenju nudeći mu čarobnu prirodu, privlačne žene, život u izobilju, pa čak besmrtnost i vječnu mladost. Zanimljiva je činjenica da je Odisej svjesno i namjerno odbio besmrtnost koju je Gilgameš nepažnjom izgubio.

Kao u Ilijadi, i u Odiseji je na početku kao motiv radnje postavljen božanski gnjev, koji zapravo i pokreće radnju. Međutim, u Ilijadi Apolonova srdžba zaista pokreće radnju, dok u Odiseji Posidonov bijes počinje djelovati tek u 9. pjevanju. Djelovanje Olimpijaca u Odiseji, mnogo je slabije, jednostavnije i sažetije nego u Ilijadi. Pjesnik se zadovoljava samo jednom skupinom bogova, koju stavlja na početak 1. i 5. pjevanja. Zato Atena u ljudskom obliku živo sudjeluje u radnji, ali samo u poslovima na Itaci, dok Odisej na svojim lutanjima dobiva božansku pomoć više od Herma i Leukoteje.

I u Odiseji se, kao i u brojnim mitovima, spominje podzemni svijet Had. Motiv silaska u podzemni svijet je vrlo star i internacionalan (Heraklo, Orfej, Odisej, Dante) (Kirka šalje Odiseja u Had da pita dušu vrača Tirezije o svome povratku.)

U drugom dijelu Odiseje, tj. od povratka na Itaku, radnja se odvija u postepenoj gradaciji. napetost dostiže vrhunac u ubijanju prosaca i Penelopinom prepoznavanju Odiseja.....

Ovako vješto prepletanje radnje ne nalazi se u Ilijadi.Završetak Odiseje sličan je završetku Ilijade. Zajedničko je to što u oba epa zadnju riječ ima duh čovječnosti i pomirljivosti.

Radnja Odiseje po nekima traje 40, a po drugima 41 dan. Što se tiče opisa u Odiseji, pjesnik daje samo okvirnu sliku pa se ne može pouzdano zaključiti da li se ona podudara sa stvarnošću, ali to je, kako se čini, za pjesnika sasvim sporedna stvar.

Iako se Odiseja po tehnici kompozicije uveliko podudara sa Ilijadom, pjesnik Odiseje ipak mirom i sigurnošću nadvisuje pjesnika Ilijade.

Pjesnik Odiseje mnogo češće upotrebljava sentencije (mudre izreke) nego pjesnik Ilijade. One mu najčešće služe za karakterizaciju likova, a posebno Penelope i Eumeja. Međutim sentencije u Odiseji imaju više ilustrativni nego etički karakter.

Najveća razlika između Ilijade i Odiseje je u religijskom shvatanju. U Odiseji su bogovi zaštitnici pravnih i moralnih odnosa među ljudima. Tu se ističe Atena ako zaštitnica. Srdžba neprijateljskih bogova Posidona i Helija je opravdana zbog toga što su Odisej i njegovi drugovi prekoračili dozvoljenu mjeru.

U Ilijadi i Odiseji pored različitosti nailazimo na isti jezik i stil. Pričanje se odlikuje mirnoćom, jasnoćom i jednostavnošću izraza. Mnoge elemente Homerovog epskog stila nailazimo i u našoj narodnoj pjesmi kao npr. epsku opširnost, stalne formule, ukrasne pridjeve...

Možemo reći da oba epa na pragu naše civilizacije stoje kao trajni spomenici života i poezije, jer sazrže univerzalnost i životnu stvarnost.

Zanimljivost:Telegonija se naslanjala na sadržaj Odiseje i započinjala opisom sahrane Penelopinih prosaca, a nazvana je po Telegonu, sinu Odiseja i Kirke, koji u potrazi za ocem dolazi na Itaku i u neznanju ubija Odiseja, uzima Penelopu za ženu, a Telemahm Kirku.

Literatura: Odiseja - Homer, Povijest svjetske književnosti – Milovoj Solar

VII

Zatim Odisej odlazi u feački grad. Tu se u obliku djevojčice sa njim sastaje Atena, obavija ga mrakom i pokazuje mu dvore kralja Alkinoja. Kada se susreo sa kraljem i kraljicom, Odisej moli za lađu kojom bi se vratio kući. Za večerom koja je priređena za njega, Odisej priča o svojim avanturama koje je doživio od Kalipsinog otoka pa do feačkog.

VIII

Alkinoje saziva skupštinu koja se dogovara kako vratiti Odiseja kući. Nakon priređene gozbe, mladići se hrvaju. Među njima je i Odisej koji završava kao pobjednik. Pjevač Demodok pjeva o ljubavnom događaju između Aresa i Afrodite. Feačka gospoda daruje Odiseja, a Demadok sada pjeva o trojanskom konju. Odisej se rasplakao jer je u pjesmi pjevač pomenuo i njega.

IX

Odisej pripovjeda o odlaslu sa Troje. Navodi dogodovštine sa Kiklopskog otoka, gdje je kiklop Polifem, sin Posidona, u šest dana pojeo šestoricu Odisejevih drugova. Odisej je vinom opio kiklopa, a dok je spavao, izbio mu je oko i tako uspio pobjeći sa otoka. Kiklop je za njim bacio veliki kamen, ali ga nije uspio pogoditi.

X

Zatim Odisej sa drugovima pristiže do otoka kralja vjetra, Eola. Eol se smilovao Odiseju, te mu je dao svezane vjetrove kako bi nesmetano plovio, ali vjetar Zefir nije bio svezan i otjerao je lađu prema Itaci. Nakon okršaja sa Lestrigoncima, Odiseju ostaje samo jedna lađa i 44 druga. Stigli su do Eeje, gdje je živjela Kirka, koja je polovinu društva šretvorila u svinje. Uz pomoć boga Hermija Odisej pobjeđuje Kirku, a drugovi se vraćaju u ljudski oblik. Prema njenom savjetu, odlazi u Had da pita proroka Tiresiju o svojoj budućnosti. Na Kirkinim dvorima umire Elpenor, jedan od drugova.

XI

Odisej na ulazu u podzemni svijet žrtvuje žrtvu čiju krv piju duše umrlih. Sreće druga Elpenora i majku Antikliju, a zatim Tiresiju koji mu je kazivao o budućnosti. Krv žrtve piju mnogi nekadašnji junaci: Agamemnon, Ahilej, Patroklo, Heraklo...

XII

Kada se vratio do Kirke, Odisej sahranjuje tijelo Elpenora. Sluša njezine savjete koji će mu mnogo pomoći u nastavku putovanja. Drugovi su stigli na otok boga Helija, gdje su zaklali nekoliko njegovih goveda, iako im je Odisej rekao da to nipošto ne čine. Helije se zbog toga žali Zeusu, koji ih na moru kažnjava smrću. Svi se podave u vodi. Samo Odisej uspijeva doploviti do Kalipsinog otoka.