1 Analiza implikacija Basel I-III sporazuma

1.1 Basel I

Jedan od zadataka Bazelske komisije jeste razmatranje i iznalaženje rješenja specifičnih problema bankarske supervizije, koordiniranje nadležnosti nacionalnih supervizija nad stranim bankama osnovanim na prostorima zemalja članica i utvrđivanje mimimalnih standarda supervizije međunarodnih bankarskih grupacija. Rezultat minulog djelovanja Komisije je dokument poznat pod nazivom Bazelski sporazum o kapitalu ("Basle Capital Accord") ili Basel I.Taj dokumenat je doprinijeo sljedećem:

precizno su definirani osnovni principi bankarske supervizije, s naglaskom na utvrđivanju pokazatelja adekvatnosti kapitala banke s gledišta solventnosti banke,

utvrđeni su minimalni kapitalni standardi i pripadajući kriteriji konvergencije (sporazum o navedenom postignut je 1988. godine),

definisani su i utvrđeni potrebni nivoi rezervisanja za potencijalne gubitke (amandman iz 1991. godine), tretman (kreditnog) rizika koji proizlazi iz vanbilancnih stavki,

utvrđeni su minimalni standardi supervizije bankarskog poslovanja medunarodnog karaktera i sl.

Danas se sve znacajnije banke u svijetu pridrzavaju minimalnih standarda definisanih Basel-om I. Međutim, potrebno je istaći da ova pravila nisu zakonski obvezujuća, već više imaju karakter (jake) preporuke.Tokom 1995. Bazelska komisija donijela je odluku o donošenju još jednog amandmana na Sporazum iz 1983. godine. Amandmanom se predlaže uvođenje kategorije tzv. kapitalnog troška (capital charge), odnosno, kapitalnog odbitka na trzišni rizik koji proizlazi iz otvorene devizne ili robne pozicije banke pri trgovanju na deviznom tržištu ili tržištu robama. Procjenu veličine tržišnog rizika, banke bi utvrđivale internim modelom.Osnovna svrha provođenja ovih propisa bila je da se provjere aktivnosti banaka kao kreatora kredita, potičući ih da poboljšao svoje kapitalne pozicije.Basel I i sekjuritizacija. Što se tiče procjene uspješnosti Basel I sporazuma prvo je odgovoreno na pitanje da li su novi kapitalni zahtjevi uvedeni 1998. doveli do toga da banke drže veće kapitalne omjere. Slika 1 prikazuje evoluciju odnosa kapitala u 29 zemalja OECD-a tokom razdoblja 1990-2001. Jasno je da je omjer kapital-aktiva značajno porastao od otprilike 8,5 do oko 12%.

Iako se čini da nema sveobuhvatne statističke usporedbe trendova u ponašanju banaka, neki radovi su tvrdili da relativno slabo kapitalizirane banke teže povećavaju omjer kapitala u većoj mjeri nego što to čine bolje kapitalizirane. To znači da banke koje se u nekom trenutku zateknu blizu zadatog minimuma jamstvenog kapitala teže da naknadno povećaju omjer kapitala i rizikom ponderisana aktive.Uticaj Bazel I sporazuma na monetarnu politiku ogleda se u sljedećem. Naime, teretski, kada centralna banka obavlja operacije na otvorenom tržištu i smanjuje bankarske rezerve, u isto vrijeme se smanjuje mogućnost banke da prikuplja depozite. Problem je da se u sadašnjim okolnostima, kada centralne banke teže da kontrolišu kratkoročne kamatne stope, rezerve su endogene, isporučene od monetarnih vlasti u iznosu koji je dovoljan za podmirenje potražnje bankarskog sektora. To ne znači da banke ne prilagođavaju svoju kreditnu ponudu kao odgovor na promjene u kamatnoj stopi, nego da su to učinili iz drugih razloga, drugačijih od manjka u rezervama.Također, porast kamatnih stopa može utjecati na privredne mogućnosti banaka i povećanje percipirane rizičnosti kredita vodi do promjena unutar funkcije ponude kredita, do te mjere da monetarna politika ima neovisan utjecaj na ponude kredita, i vjerovatno je da će se prije odraziti na bilanse i reviziju pretpostavki o riziku, nego kroz neku tzv. mehaničku vezu između stava politike i količine depozita.

1.2 Basel II

Zemlje koje su se odlučile za primjenu odredbi novog Bazelskog sporazuma o kapital, u Bazela II, moraju računati na njegov jak makroekonomski uticaj. U EU velika pažnja je posvećena ovom pitanju, smatra se da će makroekonomski uticaj biti prevashodno pozitivan po ekonomije zemalja članica. S obzirom na aktuelnost. Generalno gledano, glavni makroekonomski uticaj Bazela II tj. direktive o kapitalnoj adekvatnosti - CAD3 u EU trebao bi da bude smanjenje potrebnog nivoa kapitala u bankama, smanjenje troškova, rast kamatnog spreda i profita. Međutim, smanjenje potrebnog kapitala i troškova neće osejtiti sve banke. Banke koje poseduju adekvatan nivo kapitala shodno preuzetim rizicima, koje dobro upravljaju kapitalom i rizicima, mogu računati na smanjenje potrebnog nivoa kapitala i troškova.Banke koje su preuzele prevelike rizike u odnosu na kapital koji poseduju, suočiće se sa potrebom da povećaju nivo kapitala, a mogu računati i na rast ukupnih troškova. Računa se da će novi način izračunavanja kreditnog rizika, gledano na ukupnom nivou donijeti smanjenje potrebnog nivoa kapitala, dok će izračunavanje operativnog rizika usloviti veću potrebu za kapitalom nego što je to bio slučaj do sada. Složenije metode izračunavanja kreditnog rizika FIRB, a posebno AIRB treba da donesu pad potrebnog nivoa kapitala, dok će primjena standardnog metoda izračunavanja kreditnog rizika verovatno usloviti blagi rast.Može se zaključiti da banke treba da se opredjele za složenije metode, ako za njihovu primijenu postoje uslovi. Banke su morale da izdvoje velike sume novca za uvođenje Bazela II, a posebnoone koje su se opredijelile za složenije metode. Procjena je da su četvorogodišnji troškovi uvođenja Bazela II u EU bili između 20-30 milijardi eura, a da su najveće evropske banke izdvojile za isti period između 80-150 miliona eura (između 0,05% - 0,10% aktive godišnje). Prema evropskim normama banka koja ima aktivu u visini 1 milijarde eura može računati na četvorogodišnje troškove uvođenja Bazela II 2 - 4 miliona eura. Pod troškovima uvođenja Bazela II podrazumevaju se IT troškovi, troškovi razvoja i uvođenja rejting sistema, troškovi edukacije

menadžmenta i zaposlenih, kao i razvoja sistema za izvještavanje. Treba pomenuti da istraživanja u EU pokazuju da će biti razlika izmenu zemalja EU u zavisnosti od nivoa razvoja bankarskog sektora, dostignutog stepena upravljanja rizicima, kao i od načina dosadašnjeg izračunavanja adekvatnosti kapitala.

U prethodnim studijama, OECD je identificirao glavna obilježja krize kao preuzimanje previše rizika od strane „too-big-to-fail“ institucija, stečaj kao rezultat efekta prelijevanja i rizika dužnika, nedostatak regulatorne i nadzorne integracije i neučinkovitost odlučivanja. Ovaj članak razmatra kako prijedlozi Basel-a III rješavaju ta pitanja, pomažući da se smanji vjerovatnost druge krize kao što je trenutna. Basel III kapitalni prijedlozi imaju vrlo korisne elemente, posebno efekat poluge, omjer kapitalnog amortizera i prijedlog da se riješi procikličnost kroz stvaranje dinamičnih rezervi na temelju očekivanih gubitaka. Međutim, ovaj izvještaj također identificira i manjkavosti. Na primjer, Basel III, ne rješava osnovni regulatorni problem koji "obećava" da će se svi finansijski sistemi tretirati jednako. Ovo pitanje ima mnoge implikacije za proces reformi, uključujući reformu strukture procesa nadzora i regulacije i da li sjenu bankarskog sistema treba ugraditi u regulatorni okvir i, ako je tako, kako. Konačno, predloženo je da će se uz promjene u ukupnom okviru ponderisane aktive baviti pitanjima koncentracije.

1.3 Basel III

Koliko toga je zapravo riješio Basel III

I) Pitanja koja su pokrenuta Basel-om IIBasel III je napravio znatne napore u rješavanju istaknutih pitanja Basel-a II, naročito, procikličnost. Kao što se odrazilo na makro bonitetne izdatke, Basel III je pokušao riješiti procikličnost putem mjera usmjerenih na održavanje "stabilnost tokom vremena." Takve mjere uključuju anticiklične kapitalne naknade i prosperitetne odredbe, pravila očuvanja kapitala pravila da bi se ojačali kapitalni amortizeri i kapitalne nadoplate cjelokupnog sistema kako bi se sačuvale relevantne finansijske institucije.

II) Problemi koji su se pojavili tokom nedavne finansijske krizeNedavna kriza istaknula je činjenicu da se banke koje su u skladu sa zahtjevima adekvatnosti kapitala još uvijek suočavaju s teškim problemima likvidnosti. Iz ove perspektive, bilo bi za očekivati da se veći naglasak stavi na pitanje likvidnosti nego što je sada slučaj. Moglo bi se reći da je Bazelski odbor je pokušao smiriti potrebe i zahtjeve različitih jurisdikcija – u odnosu na one koji favoriziraju strožija pravila i one koji su za ne-previše stroga pravila.

III) "Too-big-fail“ institucije i moralni hazardU toku su inicijative razvijanja dobro integrisanog pristupa sistemski važnim finansijskim institucijama i takva nastojanja uključuju kombinaciju kapitalnih nadoplata, kontigentiranja kapitala i u kapitala pristojbe, kontigent kapitala i jamčevine u slučaju duga.

IV) Potreba za dužim prijelaznim razdobljem za pojedine bankeIako neki elementi nedavne najave koje se odnose na novi okvir (za Basel III) smatraju se od strane određenih zakonodavstava razočaravajućim – zbog činjenice da su se očekivale stroži

kapitalni propisi, zemlje poput Njemačke pozdravili su faziranje razdoblja pošto će to omogućiti da se javni sektor i male banke bolje prilaode. Međutim, Landesbanks s dioničko korporativnim uređenjem, (što zahtijeva više prijelaznih razdoblja), posebno su pogođeni novim Basel II pravilima, jer oni neće biti u mogućnosti uključiti se kao "tihi akteri", sa svojim najkvalitetnijim oblikom kapitala od 2013 .

Jesu li mjere usmjerene na rješavanje likvidnosti pravovremeno dovoljne?Potreba za neposredno povećanje količine i kvalitete jamstvenog kapitala nije zagovarana zahvaljujući činjenici da je "takav neposredan cilj za veće kapitalne zahtjeve predstavljao bi rizik povećanja rashoda". Nadogradnja anticikličnih amortizera u ovir kapitala i praksi rezervisanja smatra se od strane Banke za međunarodna poravnanja ključnim izazovom, jer će to osigurati da se rezerve nakupljaju tokom razdoblja rasta – kako bi se olakšalo njihovo povlačenje tokom kriznog razdoblja. Jedan od načina postizanja toga, što razmatra Bazelski odbor, jeste kroz kombinaciju strogih minimalnih zahtjeva kapitala koji se uvijek drži sa dugoročno ciljanim nivoom kapitala koji se želi postići tokom razdoblja ekonomskog buma.

U razmatranju da li da se mjere usmjerene na rješavanje likvidnosti provode odmah, u obzir se uzimaju i neophodni zakonski uslovi koji trenutno djeluju u nekoliko jurisdikcija koja su predmet Basel II i III zahtjeva. Kao i kod kapitala, razmara se i efekat ograničenja prijelaznog razdoblja (u primjeni takvih pravila). Dok je cilj provođenja mjera rješavanje rizika likvidnosti bez sumnje od velike važnosti i značenja, neke banke mogle biti degradirane (u odnosu na druge banke), ako im se ne da dovoljno vremena kako bi se olakšalo provođenje takvih pravila u vezi likvidnosti.

Literatura:1. Jablecki, J., „The impact of Basel I capital requirements on bank behavior and the

efficacy of monetary policy“, International Journal of Economic Sciences and Applied Research 2 (1): 16-35

2. Milojević, N. „Bazel II i predviđanje posledica njegove implementacije“, Industrija, 1/2008., dostupno na: http://scindeks.nb.rs/article.aspx?query=ARTAK%26and%26Basel%2bII&page=12&sort=1&stype=0&backurl=%2fSearchResults.aspx%3fquery%3dARTAK%2526and%2526Basel%252bII%26page%3d0%26sort%3d1%26stype%3d0

3. Ojo, M., „Basel III and Responding to the Recent Financial Crisis: Progress made by the Basel Committee in relation to the Need for Increased Bank Capital and Increased Quality of Loss Absorbing Capital“, Center for European Law and Politics (ZERP), 2010, Oxford dostupno na: http://ideas.repec.org/e/poj3.html