"Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj...
Transcript of "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj...
13
znat
no r
azlik
oval
e od
oËe
ve, h
rvat
ske
i juæ
nosl
aven
ske,
obl
ikov
ane
po u
zoru
na
ako
vaËk
o-bo
sans
kog
i srij
emsk
og b
isku
pa Jos
ipa
Jurja
Stros
smay
era,
koj
i je
bio
velik
prij
atel
j Kos
ta V
ojno
viÊa
. Fe
nom
en L
ujov
a sr
pstv
a i Iv
ova
filos
rpst
va t
o je
zani
mlji
viji
ako
se u
zme
u ob
zir
Ëinj
enic
a da
je K
osto
Voj
novi
Ê po
tjeca
o iz
pra
-vo
slav
ne o
bite
lji a
li se
, na
jprij
e st
jeca
jem
obi
teljs
kih
prili
ka a
zat
im n
a te
mel
juos
obno
g os
vjed
oËen
ja, u
vjer
skom
sm
islu
opr
edije
lio k
ao k
atol
ik, a
u na
cion
al-
nom
i po
litiË
kom
kao
Hrv
at. P
ritom
je k
atol
iciz
am s
hvaÊ
ao u
naj
πire
m k
ultu
rno-
civi
lizac
ijsko
m s
mis
lu s
upro
tsta
vlja
juÊi
ga
biza
ntin
izm
u u
vjer
i, um
jetn
osti
i pol
i-tic
i.5Lj
eti 18
71. K
. Voj
novi
Ê od
reka
o se
zas
tupn
iËke
duæ
nost
i za
van
jske
kot
are
Bok
e ko
tors
ke s
obr
azlo
æenj
em d
a m
u flz
anat
ni i
dom
aÊi p
osli«
ne
dopu
πtaj
u da
se s
avje
sno
posv
eti s
vojim
zas
tupn
iËki
m d
uæno
stim
a. N
o u
obja
πnje
nju
koje
je s
tim u
vez
i dao
bis
kupu
Stros
smay
eru,
u p
ism
u s
nadn
evko
m o
d 24
. lip
nja
1871
.,iz
rijek
om je
nav
eo p
rave
raz
loge
odu
staj
anja
od
zast
upni
Ëke
duæn
osti
za v
anjske
kota
re B
oke
koto
rske
, koj
i svj
edoË
e o
njeg
ovu
snaæ
nom
dis
tanc
iranj
u od
biz
an-
tinsk
o/sr
psko
/pra
vosl
avne
tra
dici
je.6
Nas
upro
t oËe
vu h
rvat
skom
osv
jedo
Ëenj
u i i
stak
nuto
m s
udje
lova
nju
u re
aliz
a-ci
ji on
ovre
men
ih h
rvat
skih
pol
itiËk
ih p
rogr
ama,
Luj
o Voj
novi
Ê (S
plit,
15.
tra
vnja
1864
. —
Zag
reb,
18.
tra
vnja
195
1.)
veÊ
je u
ran
im d
vade
setim
god
inam
a æi
vota
u D
ubro
vnik
u, z
ajed
no s
nek
im m
ladi
m D
ubro
vËan
ima,
kas
nijim
lid
erim
a tz
v.sr
boka
toliË
kog
pokr
eta,
7a
pod
zaπt
itom
dub
rova
Ëkog
vla
stel
ina
Nik
πe G
radi
ja,8
PILA
R —
»as
opis
za d
ruπtv
ene
i hum
anist
iËke
stu
dije
/ G
od.
VI.
(201
1.),
br.
12 (2
)12 pr
emda
je n
jego
v st
varn
i st
atus
na
toj k
onfe
renc
iji b
io i o
stao
ned
ovol
jno
razj
a-πn
jen.
N
akon
Par
iza
Ivo
Voj
novi
Ê s
maj
kom
i s
estrom
Kat
icom
odl
azi u
Nic
u, g
dje
osta
je d
o 19
22. go
dine
. Za
jedn
o s
njim
a vr
aÊa
se u
Dub
rovn
ik, u
koje
m b
orav
isv
e do
kra
ja s
rpnj
a 19
29.,
kada
je u
vrlo
teπk
om z
drav
stve
nom
sta
nju,
got
ovo
sli-
jep,
zau
zim
anje
m h
rvat
skog
knj
iæev
nika
Gus
tava
Krk
leca
hitn
o pr
ebaË
en r
adi l
i-je
Ëenj
a zr
akop
lovo
m u
Beo
grad
, gdj
e je
um
ro 3
0. k
olov
oza
1929
. god
ine.
PoË
iva
u ob
iteljs
koj g
robn
ici na
Mih
ajlu
, st
arom
dub
rova
Ëkom
gro
blju
na
Lapa
du, ko
jeje
, ka
o po
slje
dnje
poË
ival
iπte
dub
rova
Ëke
vlas
tele
, op
jeva
o u
svoj
im L
apad
skim
sone
tima
(189
1.—
1901
.).
Proble
m r
azn
olik
ost
i u
oblik
ova
nju
naci
ona
lnih
iden
titet
au
obite
lji V
ojn
ovi
Ê: K
ost
o,
Lujo
i Ivo
*
Za r
azum
ijeva
nje
sveu
kupn
e pr
oble
mat
ike
veza
ne u
z ob
likov
anje
pol
itiËk
ih s
ta-
jaliπ
ta I
va V
ojno
viÊa
pre
thod
no t
reba
upo
zorit
i na
raz
nolik
ost
i ko
mpl
eksn
ost
polit
iËki
h op
redj
elje
nja
i nac
iona
lnih
iden
titet
a po
jedi
nih
Ëlan
ova
obite
lji V
ojno
-vi
Ê. N
aim
e, u
pol
itiËk
om o
blik
ovan
ju i d
jelo
vanj
u Iv
ova
brat
a Lu
ja V
ojno
viÊa
, a
neπt
o m
anje
i u
nje
govu
vla
stito
m k
njiæ
evno
m i ja
vnom
rad
u, o
crta
vali
su s
e u
svoj
pun
ini
neuj
edna
Ëeno
st i
kol
eban
je u
obl
ikov
anju
hrv
atsk
oga
naci
onal
nog
iden
titet
a ko
d di
jela
dru
πtve
ne i
pol
itiËk
e el
ite g
rada
Dub
rovn
ika
i on
odob
neju
æne
Dal
mac
ije.
Prito
m s
u se
pol
itiËk
a i
naci
onal
na o
rijen
taci
ja L
uja
Voj
novi
Êa
* Pr
oble
mat
ika
iz o
voga
pog
lavl
ja o
pπirn
ije je
obr
aen
a u:
Z. G
RIJA
K, fl
Kor
espo
denc
ija i
dnev
nici
Iva
Voj
-no
viÊa
kao
pov
ijesn
i izv
or«,
Dub
rovn
ik. »
asop
is z
a kn
jiæev
nost
i zn
anos
t, D
ubro
vnik
, XX/2
009.
, br.4
, 164
-18
9. U
Ëas
opis
u su
obj
avlje
ni rad
ovi s
a zn
anst
veno
g ko
lokv
ija u
pov
odu
80. g
odiπ
njic
e Voj
novi
Êeve
sm
rti:
Ivo
Voj
novi
Ê (1
929.
—20
09.).
Uz
80.
godi
πnjic
u sm
rti.
Izla
ganj
a na
zna
nstv
enom
kol
okvi
ju o
dræa
nom
uD
ubro
vnik
u 30
. kol
ovoz
a 20
09.,
ur. Lu
ko P
alje
tak.
5U
svo
jim s
hvaÊ
anjim
a o
biza
ntin
izm
u K
. Voj
novi
Ê bi
o je
vrlo
bliz
ak s
vom
e ve
likom
prij
atel
ju, je
dnom
eod
Ëel
nika
nar
odne
stran
ke u
Dal
mac
iji, d
on M
ihov
ilu P
avlin
oviÊ
u. V
jero
jatn
o ih
je d
jelo
mic
e i o
blik
ovao
pod
njeg
ovim
utje
caje
m. O
Pav
linov
iÊev
im s
hvaÊ
anjim
a fe
nom
ena
polit
iËko
g i k
ultu
rnog
biz
antin
izm
a vi
-di
Z. G
RIJA
K, fl
Teol
ogija
pov
ijest
i ili
kler
ikal
izam
. Odn
os v
jere
i po
litik
e u
Mih
ovila
Pav
linov
iÊa«
, »as
opis
za s
uvre
men
u po
vije
st,
Zagr
eb,
25/1
993.
, br
. 2-
3, 4
3.-6
5.;
ISTI
, flR
azm
atra
nja
o bi
zant
iniz
mu
u dj
elim
aM
ihov
ila P
avlin
oviÊ
a«, M
arul
iÊ, Za
greb
, 28
/199
5., br
. 6,
973
-987
.6
flOsi
m t
oga,
Pre
uzvi
πeni
Gos
podi
ne,
Vi
znat
e do
bro
da a
ko s
am p
o ro
du S
rb,
po p
oliti
ci s
am H
rvat
apo
vje
ri K
atol
ik. D
iËni
kot
ari k
oje
imao
sam
Ëas
t zas
tupa
ti di
πu S
rbst
vom
i Pr
avos
lavs
tvom
, koj
a su
sliv
ena
u je
dan
poja
m.
Kol
iko
se n
ijesa
m h
tijo
izne
vjer
iti m
ojoj
sav
jest
i, to
liko
ni n
amet
nuti
se m
ojim
bira
Ëim
a.O
dstu
p je
bio
jedi
ni p
oπte
ni iz
laz
iz o
vog
πkrip
ca, t
e sa
m g
a iz
abra
o. […
] Bra
t Gju
ro o
dobr
io je
moj
kor
ak.
Pobr
atim
Mijo
(do
n M
ihov
il Pa
vlin
oviÊ
, op.
Z. G
.) n
asto
jao
me
odvr
aÊat
i. K
oπta
lo m
i je
takv
u pr
ijate
lju n
eug
oditi
i s’ tak
im s
e dr
ugom
dije
liti.
Ali
prija
teljs
tvo
i pob
ratim
stvo
usq
ue a
d al
tera
m(lat
. sve
do
dalje
ga,
do d
ruge
pril
ike,
opi
san
prije
vod:
ned
osta
ju g
lago
l i im
enic
a na
koj
e se
odn
osi). I
tak
o do
maÊ
i i z
anat
nipo
sli Ëi
nili
su m
i ne
podn
osni
m z
astu
pniË
ki t
eret
. N
u za
vje
rui za
dom
ovin
u, b
io b
i ih
slie
dio
ærtv
ovat
i,al
i za
nevj
eru
nipo
πto.
« K. V
ojno
viÊ
— J
. J. S
tros
smay
eru,
U S
plje
tu, n
a Iv
anda
n [1
8]71
., N
acio
naln
a i s
ve-
uËili
πna
knjiæ
nica
, Zag
reb,
Zbi
rka
star
ih k
njig
a i r
ijetk
ih r
ukop
isa
(dal
je: N
SK-Z
SKiR
R), O
stav
πtin
a K
. Voj
-no
viÊa
, R
5332
/13.
Usp
. To
mis
lav
MARK
US,
flK
ores
pond
enci
ja S
tros
smay
er —
Voj
novi
Ê. I
zabr
ani
doku
-m
enti«
, Zb
orni
k O
dsje
ka z
a po
vije
sne
znan
osti
Zavo
da z
a po
vije
sne
i dr
uπtv
ene
znan
osti
Hrv
atsk
e ak
a-de
mije
zna
nost
i i u
mje
tnos
ti, Z
agre
b, 2
5 (2
007.
), 3
44-3
46.
7Ri
jeË
je o
spe
cifiË
nom
pov
ijesn
om f
enom
enu
veza
nom
za
grad
Dub
rovn
ik.
Isho
diπt
e fe
nom
ena
flsrb
o-ka
tolik
a« n
alaz
i se
u te
orija
ma
Vuk
a St
efan
oviÊ
a K
arad
æiÊa
, koj
i je
mod
erno
odr
een
je s
rpst
va iz
jedn
aËio
s up
orab
om π
toka
vπtin
e, n
asup
rot p
rije
uvrij
eæen
om o
bras
cu p
o ko
jem
je je
dino
pra
vosl
avni
krπ
Êani
n m
o-ga
o bi
ti Sr
bino
m. T
aj s
e K
arad
æiÊe
v st
av p
ovez
uje
s nj
egov
im p
rihva
Êanj
em is
kriv
ljeni
h uË
enja
sre
dnjo
eu-
rops
kih
slav
ista
J. P.
©af
arik
a i J.
Kol
lara
o π
toka
vπtin
i ka
o sr
psko
m n
arje
Ëju.
Prv
i pr
omic
atel
j ide
je d
a su
Dub
rovË
ani Sr
bi b
io je
–or
e (
Geo
rgije
) N
ikol
ajev
iÊ, sv
eÊen
ik m
alob
rojn
e pr
avos
lavn
e za
jedn
ice
u D
u-br
ovni
ku (
1838
. u
Dub
rovn
iku
je b
ilo 3
80 p
ravo
slav
aca)
, ko
ji je
nak
on a
ustrou
gars
ke o
kupa
cije
Bos
ne i
Her
cego
vine
(18
78.) im
enov
an p
rvim
dab
robo
sans
kim
(sa
raje
vski
m)
met
ropo
litom
. Pr
esud
na z
a pr
ihva
-Êa
nje
Nik
olaj
eviÊ
evih
idej
a i n
asta
nak
feno
men
a fls
rbok
atol
ika«
bila
je Ë
inje
nica
da
su ih
prih
vatil
i poj
edin
i
Z. G
rijak
: O
knj
iæev
nom
i ja
vnom
dje
lova
nju
Iva V
ojno
viÊa
s p
oseb
nim
osv
rtom
na.
..
Ivo
Vojn
oviÊ
15
Ana
liza
ruko
pisn
e os
tavπ
tine
Iva
Voj
novi
Êa p
osvj
edoË
uje
da s
e, k
ada
je r
ijeË
o ob
likov
anju
nje
gova
nac
iona
lnog
ide
ntite
ta,
ne m
oæe
pois
tovj
etiti
ni
s oc
emni
ti s
brat
om. N
aim
e, u
nato
Ë to
me
πto
je z
ajed
no s
bra
tom
Luj
om p
ostu
pno
pri-
hvat
io ju
gosl
aven
ska
i pro
srps
ka s
taja
liπta
, do
kraj
a æi
vota
u o
kviru
svo
je u
nita
r-no
jugo
slav
ensk
e i p
rosr
pske
orij
enta
cije
don
ekle
je z
adræ
ao i
hrva
tski
iden
titet
.N
o, o
vaj j
e s
godi
nam
a bi
o sv
e vi
πe p
otis
kiva
n te
ga
se p
onek
ad m
oæe
iπËi
tava
tisa
mo
s m
argi
na n
jego
ve r
ukop
isne
ost
avπt
ine.
U o
dre
enoj
mje
ri m
oæe
se g
ovo-
riti
i o
viπe
sloj
nom
ide
ntite
tu,
odno
sno
o ko
inci
dira
nju
razl
iËiti
h on
ovre
men
ihid
entit
eta
u Iv
a Voj
novi
Êa.
Svje
doËa
nstv
a o
tom
e na
lazi
mo
u ru
kopi
snoj
ost
av-
πtin
i (ko
resp
onde
nciji
i dn
evni
cim
a) k
ao i
u nj
egov
u lit
erar
nom
opu
su, u
koj
emu
nala
zim
o iz
raz
njeg
ovih
pol
itiËk
ih i
deja
(di
o op
usa
insp
irira
n ju
gosl
aven
skom
naci
onal
istiË
kom
pro
blem
atik
om). B
uduÊ
i da
knj
iæev
no d
jelo
vanj
e Iv
a Voj
novi
-Êa
, o k
ojem
u na
lazi
mo
obilj
e po
data
ka u
nje
govo
j ruk
opis
noj o
stav
πtin
i, ob
uhva
-Êa
dug
o ra
zdob
lje, od
poË
etka
osa
mde
setih
god
ina
19. st
olje
Êa p
a sv
e do
uoË
inj
egov
e sm
rti 1
929.
, tre
ba s
e uk
ratk
o os
vrnu
ti i n
a ta
j asp
ekt n
jego
va d
jelo
vanj
a.
Knj
iæev
na d
jela
tnost
Iva
Vojn
ovi
Êa
Knj
iæev
na d
jela
tnos
t Iva
Voj
novi
Êa n
ije z
anim
ljiva
i vr
ijedn
a sa
mo
s kn
jiæev
nopo
-vi
jesn
og m
otriπ
ta n
ego
u od
ree
nim
seg
men
tima,
kak
o je
naz
naËe
no, n
jezi
n sa
-dr
æaj
pred
stav
lja i
vrij
edno
pov
ijesn
o sv
jedo
Ëans
tvo,
odn
osno
odr
az n
jego
vih
polit
iËki
h st
ajal
iπta
, a p
onek
ad u
njim
a na
lazi
mo
i ale
gorij
sku
tran
spoz
iciju
akt
u-al
nih
povi
jesn
ih d
oga
anja
. Iv
o Voj
novi
Ê ul
azi
u hr
vats
ku k
njiæ
evno
st 1
880.
god
ine
pod
pseu
doni
mom
Serg
ij P.
[ust
ijern
a]12
kada
mu
je A
ugus
t ©e
noa,
koj
emu
je K
osto
Voj
novi
Ê, z
ain-
tere
sira
n za
pro
sudb
u Iv
ove
knjiæ
evne
nad
aren
osti,
krio
mic
e pr
edao
ruk
opis
nje
-go
ve p
ripov
ijetk
eG
eran
ium
, obj
avio
lite
rarn
i prv
ijena
c u
Vije
ncu.
God
ine
1884
.M
atic
a hr
vats
ka o
bjav
ljuje
mu
pod
istim
pse
udon
imom
nov
ele
pod
nazi
vom
Pe-
rom
i ol
ovko
m, a
dvi
je g
odin
e ka
snije
i ov
eÊu
prip
ovije
tku
Ksa
nta.
Po
tem
atsk
imi s
tilsk
im o
dlik
ama
ta je
Voj
novi
Êeva
lirs
ka p
roza
, koj
om d
omin
ira s
imbo
listiË
kaes
tetik
a i se
cesi
jska
buj
nost
, uz
got
ovo
nest
vara
n ug
oaj
sut
onsk
ih p
ejza
æa, an
-tic
ipac
ija p
roze
hrv
atsk
e m
oder
ne u
Ëije
se
zaËe
tnik
e i n
ajis
takn
utije
pre
dsta
vni-
ke n
a dr
amsk
om p
olju
ubr
aja
upra
vo I. V
ojno
viÊ,
nav
ijest
ivπi
hrv
atsk
u kn
jiæev
num
oder
nu s
vojim
Ekv
inoc
ijom
1895
. god
ine.
Ekv
inoc
ijoje
nag
rae
n i p
raiz
vede
nu
Zem
aljsko
m (
Hrv
atsk
om n
arod
nom
) ka
zaliπ
tu u
Zag
rebu
30.
lis
topa
da 1
895.
za v
rijem
e po
sjet
a ca
ra i
kral
ja F
ranj
e Jo
sipa
I. Z
a sv
oga
prvo
g du
ljeg
bora
vka
uD
ubro
vnik
u (1
891.
—18
98.) Ivo
Voj
novi
Ê je
nap
isao
Lap
adsk
e so
nete
od
kojih
su
prva
Ëet
iri o
bjav
ljena
pod
nas
lovo
m D
ubro
vaËk
i son
eti 1
900.
/190
1. L
apad
ski s
o-ne
ti —
prv
i, flJa
nuar
«, na
pisa
n je
189
1., a
posl
jedn
ji —
Mih
oljic
e —
190
1., pr
ed-
PILA
R —
»as
opis
za d
ruπtv
ene
i hum
anist
iËke
stu
dije
/ G
od.
VI.
(201
1.),
br.
12 (2
)14 sa
mo
tri g
odin
e na
kon
obja
vljiv
anja
oËe
va p
rogr
ama
fl©to
hoÊ
e ne
odvi
sna
naro
d-na
stran
ka?«
poku
πao
prom
ovira
ti i u
smje
riti p
oliti
ku u
gra
du D
ubro
vnik
u u
srp-
skom
sm
jeru
. Lu
jo V
ojno
viÊ
osta
o je
do
kraj
a sv
oga
æivo
ta k
ao p
oliti
Ëar,
povj
esni
Ëar,
knji-
æevn
ik i
dipl
omat
priv
ræen
srb
okat
oliË
kim
idej
ama.
God
inam
a dj
eluj
e u
dræa
vnoj
i dip
lom
atsk
oj s
luæb
i Kne
æevi
ne (
od 1
910.
Kra
ljevi
ne)
Crn
e G
ore
i Kra
ljevi
ne S
r-bi
je. T
ijeko
m rat
a pr
ista
je u
z tz
v. Ju
gosl
aven
ski o
dbor
te s
e ko
d vl
ada
dræa
va A
n-ta
nte
pose
bice
zau
zim
a za
πto
man
je ter
itorij
alne
ust
upke
Kra
ljevi
ni I
talij
i u I
stri
i Dal
mac
iji.9
Nak
on v
iπeg
odiπ
njih
neu
spje
πnih
nas
toja
nja
da u
okv
iru D
emok
rat-
ske
i Sam
osta
lne
dem
okra
tske
stran
ke o
stva
ri po
litiË
ku k
arije
ru u
Kra
ljevi
ni S
rba,
Hrv
ata
i Slo
vena
ca/J
ugos
lavi
ji u
pozn
om r
azdo
blju
svo
ga p
oliti
Ëkog
a dj
elov
anja
,kr
ajem
trid
eset
ih g
odin
a, p
ristu
pio
je J
ugos
lave
nsko
j rad
ikal
noj z
ajed
nici
(JR
Z) i
1938
./39
. po
stao
Ëla
n Se
nata
Kra
ljevi
ne J
ugos
lavi
je.
U t
om s
e ra
zdob
lju i
stic
aoka
o pr
otiv
nik
proc
esa
fede
raliz
acije
dræ
ave
i uv
rπta
vanj
a D
ubro
vnik
a i
njeg
ove
okol
ice
u au
tono
mnu
hrv
atsk
u je
dini
cu u
nuta
r K
ralje
vine
Jug
osla
vije
— B
anov
i-nu
Hrv
atsk
u (1
939.
). V
ladi
u B
eogr
adu
(min
istru
unut
arnj
ih p
oslo
va ili
obra
ne)
i kn
ezu
nam
jesn
iku
Pavl
u K
ara
ore
viÊu
obr
atio
se
prije
dlog
om d
a se
Dub
rov-
nik
ne u
klju
Ëi u
Ban
ovin
u H
rvat
sku,
neg
o da
dob
ije s
tatu
s po
sebn
e ad
min
istra-
tivne
jedi
nice
u s
klop
u K
ralje
vine
Jug
osla
vije
.10U
brzo
nak
on f
orm
iranj
a D
emo-
krat
ske
Fede
rativ
ne Jug
osla
vije
22.
kol
ovoz
a 19
45. v
last
ima
u Beo
grad
u up
uÊuj
epr
omem
oriju
Pol
itiËk
i sta
tus
Dub
rovn
ika
u ko
joj i
de p
uno
dalje
od
prom
emor
ijei m
emor
andu
ma
iz 1
939.
god
ine
te p
redl
aæe
kons
titui
ranj
e ci
jele
Dal
mac
ije k
aoza
sebn
e au
tono
mne
cje
line
unut
ar n
ove
dræa
ve.11
ugle
dni d
omaÊ
i kat
olic
i Med
o Pu
ciÊ/
Ors
atto
Poz
za i
Mat
ija B
an. P
rvo
otvo
reno
spo
min
janj
e fls
rbok
atol
iË-
ke« i
deje
u D
ubro
vnik
u ve
zano
je u
z Ban
ov b
orav
ak u
tom
gra
du 1
848.
god
ine.
Osa
mde
setih
god
ina
19.
stol
jeÊa
srb
okat
oliË
ki p
okre
t pr
eras
ta o
d je
ziËn
og s
rpst
va u
pol
itiËk
i pok
ret,
koji
nast
upa
otvo
reno
nep
ri-ja
teljs
ki p
rem
a H
rvat
ima.
flSr
boka
tolic
i« su
uz
izra
æava
nje
srps
ke n
acio
naln
e id
eolo
gije
prih
vatil
i i sr
pske
polit
iËke
cilj
eve,
pos
ebic
e na
glaπ
eno
u od
nosu
pre
ma
Dub
rovn
iku,
nje
govo
j po
vije
sti,
kultu
ri, j
ezik
u i
knjiæ
evno
sti,
kao
srps
kom
gra
du. O
staj
uÊi t
ek p
rivje
sak
inte
gral
ne s
rpsk
e na
cion
alne
ideo
logi
je u
koj
oj je
pres
udno
mje
rilo
bila
i os
tala
pro
tona
cion
alna
prip
adno
st S
rpsk
oj p
ravo
slav
noj c
rkvi
,srb
okat
oliË
ki je
kru
gbi
o flid
ealti
pski
« prim
jer
neus
pjel
e na
cion
alne
ideo
logi
je. U
Ëas
opis
u D
ubro
vnik
, br.
1-2/
1990
., ob
javl
jena
su t
ri pr
iloga
u k
ojim
a se
obj
aπnj
ava
gene
za p
ovije
snog
fen
omen
a fls
rbok
atol
ika«
: Iv
o BAN
AC,
flVje
rsko
prav
ilo i
dub
rova
Ëka
izni
mka
: G
enez
a du
brov
aËko
g kr
uga
‘Srb
a ka
tolik
a’ (
179-
210)
, Vla
ho B
ENK
OVI∆
,flD
ubro
vaËk
i Sr
bi-k
atol
ici i ‘n
ovi ku
rs’ u
hrv
atsk
oj p
oliti
ci« (2
11-2
31)
i Tr
pim
ir M
ACAN
, flO
pris
tupu
srb
o-ka
toliË
kom
fen
omen
u« (
232-
246)
. Ta
koe
r vi
di N
ikol
a TO
LJA, D
ubro
vaËk
i Sr
bi k
atol
ici.
Istin
e i za
blud
e,N
akla
da a
utor
a, D
ubro
vnik
, 20
11.
8O
Nik
πi G
radi
ju v
idi
Irvi
n LU
KEÆ
I∆,
flPos
ljedn
ji du
brov
aËki
vla
stel
in —
pje
snik
Nik
πa M
atov
Gra
di(1
825—
1894
)«,
Ana
li Za
voda
za
po
vije
sne
znan
osti
Hrv
atsk
e ak
adem
ije
znan
osti
i um
jetn
osti
uD
ubro
vnik
u, D
ubro
vnik
, sv
. 46
(20
08.), 13
7-22
5.9
Vid
i Th
e Y
ougo
-Sla
v St
ate.
Sug
gest
ions
for
a f
riend
ly u
nder
stan
ding
bet
wee
n Ita
ly a
nd Y
ougo
-Sla
vs,
(pro
sina
c 19
18.), Te
ksto
vi i g
ovor
i Lu
je V
ojno
viÊa
, H
DA, O
FV, (0
1.78
1), ku
t. 15
, AJ,
50.
10H
DA, O
FV, (
01.7
81), k
ut. 1
6, A
J, 61
. Prij
edlo
g L.
Voj
novi
Êa d
a D
ubro
vnik
dob
ije s
tatu
s po
sebn
e ad
mi-
nist
rativ
ne je
dini
ce: 1)
Pis
mo
L. V
ojno
viÊa
upu
Êeno
min
istru
unut
raπn
jih p
oslo
va ili
obra
ne; 2)
Mém
oire
sur
Ragu
se. Pr
ijedl
og L
. Voj
novi
Êa u
puÊe
n kn
ezu
Pavl
u.11
L. V
ojno
viÊ,
Polit
iËki
sta
tus
Dub
rovn
ika
(194
5.), H
DA. O
FV, (0
1.78
1), ku
t. 22
, AJ,
87.
1 2Pu
stije
rna
je je
dan
od n
ajst
ariji
h du
brov
aËki
h lo
kalit
eta.
Nal
azi s
e u
jugo
isto
Ënom
dije
lu d
ubro
vaËk
e po
-vi
jesn
e je
zgre
, u
bliz
ini ko
je s
e na
lazi
la k
uÊa
djed
a i ba
ke I
va V
ojno
viÊa
po
maj
ci.O
tom
dub
rova
Ëkom
loka
litet
u vi
di N
ada
GRU
JI∆, fl
Dub
rovn
ik —
Pus
tijer
na: i
stra
æiva
nje
jedn
og d
ijela
pov
ijesn
og tki
va g
rada
«,Ra
dovi
Ins
titut
a za
pov
ijest
um
jetn
osti,
Zag
reb,
198
6., br
. 10
, 7-
39.
Z. G
rijak
: O
knj
iæev
nom
i ja
vnom
dje
lova
nju
Iva V
ojno
viÊa
s p
oseb
nim
osv
rtom
na.
..
Pav le Ka l i n i i 119u,b-ri-)l-
ieie,a
) -ogt -
or i
d i je la Dalmaci je s otocima l ta l i j i te zvjerstva koja je ustaikav las t po t in i la nad s rpsk im, 2 idovsk im i romsk im s tanov-n iS tvom, kao i nad Hrva t ima ne is tomi5 l jen ic ima, ukaza l i suna to da ni je r i jec o nezavisnoj i demokratskoj hrvatskojdr|avi, vei o marionetskoj faiisti ikoj tvoreviniTl . Tijekom1941. i 1942. godine najv i ie je Hrvata u part izane doi loupravo iz lstre, Gorskog kotara i Dalmaci je, borei i se zanac iona lno i soc i ja lno os loboden je . Kap i tu lac i ja l ta l i je 8 .rujna 1943. godine ukazuje na dogledni kraj Osovine, Stopoveiava dolazak Hrvata u part izane i iz ostal ih krajevaT2.
Nakon i to je 17 . s tudenog 1941 . u Sp l i tu uh i ien RadeKoncar i CK KPH ostaje bez clanova Srba te Hebrang koop-t i ra dvoj icu, Duiana Brki ia i Radu 2igica73. Kasni je jeZigicpostavl jen za pol i t ickog komesara Glavnog Staba Hrvatske,a Brki i je koopt i ran i u Pol i tb i ro. U ZAVNOH-u je Hebrangstalno naglaiavao srpski dopr inos borbi , pr i tom ist i iu i i kakosu Srbi u Hrvatskoj zasluiili da budu potpuno slobodni iravnopravni s H rvati maTa
Na Hebrangov pr i jed log ZAVNOH od lu tu je da oba p isma,lat in ica i i i r i l ica, postanu ravnopravna.Ts Odnos Pokraj in-skog komiteta KPJ za Dalmaci ju sp e zaHebranga od pocetka nepr ihvat l j iv . kaosekretar Pokrai inskoo komiteta KPJ za Oalmaci
iskazu ju i i na ta j nac in zaht jev za posebn im
)
po oza)ee I
Dalmac i je u Jugos lav i j i ." regional izam"re imenovan je u Ob lasn i komi te t za
71 Interesnoj grupi oko Pavel i ia (Rasovi )72 Masovn i do lazak i l anova i s impa t i ze ra HSS-a .73 Zvonko lvankovii-Vonta, Hebrang, Zagreb, 1988, str.74 ZAVNOH, Zbornik 1,1943, s t r .459 i480.75 ZAVNOH, Zbornik 111,1944, str. 101, 237-238.
\yI
t . l c r \ r
n{r{t l
f iYv ,J
n(t.aI I l t i ' tDo i,tc.)'lulrlno
h
Vicko Krstulovi
aKo mu Je na reden CK NOJ, a ne CK KPH i
*'-/ i_j -3
>sJ ,s -9
lLc'--p
-Jl-n;t_
r)
0.i ).----A
4Lno {\-r'
-cs.<s
v :
d** -r? iJ
Andr i ja Hebrang (1899 - 1950?)
Dalmaci ju. Oblasni komitet za Dalmaci ju smjest io se sredi-nom 1944. na otoku Visu, iako je Hebrang zaht i jevao da tobude u s jevernoj Dalmaci j i . Hebranq ie inz
Na tqrsp je poslao Duianarki ia, rodom iz s jeverne Dalmaci je.
stavom Oblasnoq komiteta KPJza Dalmaciju, kojlffiTEo-a ieki pokret v6lh6, a ne Tito je u
sporu eoran
Sukob iizmeduCK KPHiO asnog komitetaKPJ za Dal-acil u t i n ia l i
o j pokazivala suprotno od onoga;, Kardel j i Rankovi i , u l is topaduen s mjesta generalnog sekretarapr ikazano kao unapredenje: Heb-
rang je u Beogradu pos tav l jen na novu i odgovorn i juduZnostTe. U Nac iona lnom komi te tu os loboden ja Jugo-slavi je Hebrang je l is topada 1944. postavl jen za vodi te l jaobnove i izgradnje c i je le Jugoslavi je.
Hebrang s E i lasom i Karde l jem 16. l i s topada od laz i u Bar ite u Rim, gdje se Di las i Kardel j sastaju s Palmirom Togl iat-t i jem, sekretarom PCl. Hebrang ni je bio ukl juten u te razgo-
r vore. lz Bar i ja dolaze u Arandelovac 22. l is topada 1944.
120
Genera ln i sek re taPredsjedniStvo AVInova lo je Hebrang iNakon Nove god i rdelegaci ju u Moskvvodecim l icnost imakoja mu je do tadamunistu toga vremvladiTi to-Subai i i , cl jen za min is t ra indjeta. U DemokratskodrZan ima 11 . s tucbor NRH i Ustavotrta16 Virovi t ice iZag1946. u novoj Vladdustr i je i predsjedrsjednik Savezne pl ;
P r i l i kom odred ivapetogodi in jeg plarc lanov ima Po l i tbpetogodiSnjeg platsovjetska petoljetknom, smat ra l i su g in i . K id r i t je "pob i jeprve petoljetke nikekonomskoj blokac(neki projekt i ) n i cva povlatenja iz Po
B0 O. c . , s t r .130.Zvonko l vankov i c -Von tS loven i j om 1 955 . god ine81 Kanal Dunav-Tisa-Dut
rZao Andri iu.
ojj nije uvaZio, tvr
e t ime Austr i ia razbi ia la
, bi i e u-m5 df i o- d5t 65t ln s k i-d o i r i n oT r e v o I u c i I i . "
112 Гласник Српског историјско-културног друштва „Његош“
одбране голих живота морало је доћи. Срби су почели да стварају четничке одреде, мањег или већег састава, и да их, постепено наоружавају.
„На појаву четништва у Хрватској, усташки Загреб је одговорио - усташки. Усташким кољачима издата је наредба да у корену униште сваку клицу четништва. Настале су неравне борбе, борбе на живот и смрт.“ (Мане Пешут, „Гласник“ С И К Д „Њ егош “ св. 29.).
Усташка неман намеравала је да затре све што је било српско у Хрватској. Доглавник НДХ Миле Будак, јуна 1941. у Госпићу, рекао је у свом говору, између осталог и следеће:
„Један дио Срба ћемо побити, други раселити, а остале ћемо превести у католичку вјеру и тако претопити у Хрвате“.
Покољи Срба су били толико бројни да су хрватски властодршци били присиљени да стварају концентрационе логоре. Као први такав логор у НДХ отворен је у Јадовну код Госпића, на Велебиту. Тако се остварују заветне речи Будакове. Логори се отварају за невине жртве: у Госпићу, Цапрагу, Глини, безбројне јаме и Голубњаче, Јасеновац...
Павелићева геноцидна групација за 4 године уништила је више Срба него Турци за пет векова.
Дивљање у Хрватској је беснело. О тој нашој жалосној прошлости, пребогатој туге, бола, крви, суза, смрти, доста је писано, да не понављамо.
Доста је писано и објашњено какоје дошло и какоје вођен грађански рат, као и о борбама Срба и комуниста, односно четника и партизана, како у Србији тако и у Хрватској.
Осврнућемо се на историјска документа о којима је мало или нимало писано.
О аутономној покрајини у ХрватскојДалекосежне одлуке о дефинитивној подели Југославије
на федеративне јединице донете су за време рата 1943. године, када су се комунисти налазили у „гостима“ код својих пријатеља и савезника усташ а у Хрватској. Одлуке је доносило најуже руководство КП Ј, тј. неколицина друшкана око генералног секретара Јосипа Броза Тита, чија је реч свакако имала највећу тежину. Запаженији удео у доношењу одлука су имали: Кардељ, Бакарић, затим ђилас и Ранковић. Остали чланови Политбироа и други имали су само да аминују.
Академик Владимир Дедијер, писац „Нови прилози за биографију Јосипа Броза-Тита“, објавио је како је спречено да се аутономна јединица образује у Хрватској:
Српска крајина - II 113
„Сјећам се још с краја 1943 године, кад се Врховни штаб налазио у Босадском Петровцу, једног потеза Моше Пијаде. Он је тада живео и радио у селу Дринићи, 10 километара од Петровца. Спавали смо у истој соби. М оша је једне ноћи дош ао на идеју да треба створити српску аутономну покрајину у Хрватској. Имао је један том службеног пописа становништва из 1931 године, па је локушао да утврди границе те српске аутономне области. Али никако није стигао да утврди мајоритет Срба. Већ је други пут сипао гас у детролејку, али решење није налазио. Мени се спавало, па му у глуво доба предложих да узме два среза из Босанске крајине, која се граниче са Хрватском, па да тако добије мајоритет Срба. Кад сам се пробудио у зору, М оша је већ имао тачно исцртану мапу и својим лепим рукописом је био израдио статут те српске покрајине у Хрватској. Оседлао је дората и кренуо до Јосипа Броза у Петровац. Вратио се оданде двапут брже него што је отишао“.
О томе шта се догодило у Петровцу дао је своју верзију Милован ђилас у књизи „Ратно време“ на стр. 356:
„Пред Друго заседање АВНОЈ-а М ош а се вратио из Хрватске. Једно јутро је упао у собу у којој смо седели: Тито, Ранковић, Кардељ, Ж ујковићија . Најважнијије биосастанак крајем октобра 1943. на коме је одлучена федеративна организација државе... М оша је као из неба ставио пред нас на сто географску карту територије од Јадранског мора до Лике, Кордуна, Баније и Славоније па све до мађарске границе. Уз н>у је имао и написан текст. Објаснио је да је дошао до закључка да Србима у Хрватској треба дати аутономију и предлагао њене границе по карти која је стајала пред нама на столу. (Моја подвлачења Ж.Ж.М .) Уз картује дао објашњење и обухватио сва села у којима су Срби у Хрватској били већина... Идеја је била нова... Настао је тајац. Свако је ћутао као заливен... Ј а сам био први који је устао против Пијадиног предлога. Кардељ се одмах сложио са мном. Пијаде је имао репутацију Србина међу нама (Јеврејин се залагао за Србе a српски одроди су били против, моја примедба) али га је Ранковић потукао својом примедбом „да Срби и Хрвати нису тако различити да би сваки срез требало поделити и да Србима у Хрватској не треба аутаономија“. Тито се сложио с нама. М оша је изустио: „Извините, другови!“, покупио своје карте и папире и отишао“.
После рата, крајем 1945. приликом расправе о Уставу нове Југославије, дискутован је предлог да се образује аутономна област Далмације у оквиру републике Хрватске. У
114 Гласник Српског историјско-културног друштва “Његош”
име министра за Конституанту Кардеља, ђилас је овај предлог одлучно одбио и одбацио као неприхватљив и реакционаран. „Ако бисмо Далмацији дали аутономију, ми бисмо цијепали хрватску нацију као цјелину, ми бисмо онемогућили њен несметан развитак... Може ли неко казати за Далматинце да су нешто друго него Хрвати...“ А кад је Пијаде предлагао аутаономију Срба у Лици, Банији, Кордуну и Славонији, тај српски одрод је први устао против као да Личани нису Срби.
Тако, вајни Срби, заслепљени комунистичком идеологи- јом и због свог интернационализма више су волели друге него Србе, одрицали се Српства, срамили су се да припадају „угњетачком“, „пандурском“ и „хегемонистичком“ Српском народу: радили су на разбијању и унижавању Српства и форсирали су оне који су убијали и тлачили Србе.
Равноправност Срба у ХрватскојЗемаљско антифашистичко вијеће народног ослобођења
Хрватске (ЗАВНОХ) је 1943. године издало низ акатау којима објашњавају основне принципе НОБ-а, његове резултате и тековине. Било је ту низ прогласа хрватском и српском народу (увек једном и другом) и осталим народима у Хрватској, којима се позива у борбу. При том, посебну пажњу су обраћали националном питању у Хрватској. Насупрот геноциду од стране усташке државе, ЗАВНОХ српском живљу и другим народима обећавао је и пружао алтернативу усташтва - братство и јединство. Насупрот етнички чистој Хрватској даје перспективу заједничког живота Хрвата, Срба и других народа и народности. Српском народу даје националне институције. У самомЗА В Н О Х -у установљенјеи образован Српски клуб вијећника на слободној територији излази лист Српска ријеч“, културна аутономија Срба се уважава. Н ародима у Хрватској загарантована је једнакост, правна сигурност, равноправност, вероисповест и друге демократске тековине новог доба.
Конференција о књижевном језику одрж ана је у Просветном одјелу ЗАВНОХ-а августа 1944. године, у присутности два члана Предсједништва ЗАВНОХ-а, свих чланова Просвјетног одјела, по једног члана редакције „Вјесника“, „Слободног дом а“ и „Српске ријечи“, створен је закључак:
„Б удући да п р ед ставн и ц и х р ватск е ф и лол оги је и књ иж евкости јо ш од 1850 године начел н о признају јединствени књижевни језик Хрвата и С рбакако мујеизрадио правила Вук Ст. Караџић на темељу говора народа ијекавских
t-tti
i I i i ! . r , ' \ i : , : ! A i j i i j i . ; { - - i1 1 . . ! ' \ i I i i ! r ! . : i ' i J ' . } , } i
Politika ograniiavanja bogatog seljaka, najviSe putem obvezatnogotkupa, do-vela je do toga, kako se konstatiralo 7948., da
,,on Zeh napustiti dio svoje zemlje. Hoie preii u nii,ukategorrjr", a5r
Stovide, pisale su se molbe da drZ,ava preuzme dio zemlje. Pojava da se seljak
|eLilliiti svoje zemlje morala je tznenaditi svojom apsurdnoSiu. Nekoliko go-dina prisilnih mjera, slaba uiinkovitost, seljadki prosvjedi, zatvori puni seljakai masovno napuitanje KP bili su ozbiljno upozorenje. Podetkom 50-ih ruzmi-
Sljalo se o promjeni politike. Obvezatni otkup seljadkih proizvodapo sluZbenoodredenoj cijeni, kao i prisilna kolektivizacija, napu5 ten je 7953 ., o demu ie sejoi govoriti,a52
SLUCAJ BRKre, Ztctc r oPAercNajveia aferauhrvatskom komunistidkom vodstvu nakon sludaja Andrije He-
6ranga, bio je sludaj skupine ministara hrvatske vlade srpske nacionalnosti ukojoj su bili Rade Zigii, Du5ko Brkii i Stanko Opadii eanica.BrkiiiZigii
zauzirrrali su mjesta potpredsjednika Vlade i predsjednika Savjeta za zakono-davstvo i rzgradnjtnarodne vlasti, Zigit i mjesto predsjednika Savjeta zapre-radivaiku industriju. Stanko Opadii Canica bio je ministar Sumarstva. O nji-
maje raspravljao CK KPH od 26. do2g.kolovozal95}.aznazotnost EdvardaKardelja i Aleksandra Rankoviia.Kritizirale su se njihove tvrdnje da su srpski
ustanidki krajevi u Hrvatskoj zapostavljeni i da su u neravnopravnom poIoL,a-ju, Sto ugrolavanacionalni identitet Srba. CK KPH odbacio je njihove navodei ocijenio da se skupina ukljudila u borbu protiv KPJ. Neprihvaianje Zestokogprotusovjetizmaiptibli?avanjeZapadtte sentimentalnost prema slavenstvu od
strane Zigiia i Brkiia, bilo je plodno tlo za prodir enje optu|bi na njihov radun.
Rasprava je pokazala da su unaprijed osuden i i da je svaka kritika dodekivanakao napuitanje politike KPJ. U skladu s takvim pristupom bilo ih je moguieoptulitii za bliskost Informbirou. Sva trojicabila su smijenjena sa svih dulno.sli, aZigi( i Brkii zatvoreni su u logoru na Golom otoku, nenaseljenom otoku
u Velebitskom kanalu nedaleko od Senja i otoka Raba,a53
Njihova mjesta u partijskim i driavnim tijelima popunili su Nikola Sekulii, Mi-
lutin Baltii,BoL,o Rkman i Duro Kladarin, takoder svi srpske nacionalnosti.
1945 - 1953,131; K. SPEHNJ AK,Jaunost i propaganda. Narodna fronta u politici ikulturi Hruatske1945. , 1952., ?8,19.
a5t Drugi kongres Komunktiik e partije Hruatske, S5a52 Drugikongres KomunistiikepartqeHruatske, 35;J. PI\|EVEC,Jugoslauija 1918 - 1992,2I4.453 C. VISNJIC, P ar tizan sho 11 eto v anj e, 327 - ] 4L
Nikci BoikomMile
eittono
zinssrPsN"gkorrpitasna[no jto jr
viSeinteisti<jedi
dio
Medr,vocmumaseljj " tvatza\
O(dj.i,ititerak
PaPc
rko-
ri-to
S C
Q.e
Nikola Sekulii postao je potpredsjednik vlade, a Milutin BakiC Duro Kladarini Boio Rkman minisrri. Na 3. kongresu SKH 7954, medu 15 dlanova Izvrinogkomiteta CK SKH uila su tri Srbina: BoL,tdar Maslarii, povratnik iz SSSRa,Mile Potuda, radnik izGospiia, i Nikola Sekulii, odvjetnik iz Sibenika.a5a
Citav sludaj j ebio povezan s nezadovoljstvom seljaka s agrarnom politikom, aonoje napose kulminiralo 1950. seljadkom bunom na Kordunu, Banovini i Ca-zinskoj krajini. YaLan razlog spora bilo je i uvjerenje srpskih komunista da susrpski ustanidki krajevi zapostavljeni, ali i nemirenje s pribliL,avanjemZapadu.Nagla5avanje posebnosti srpstva u Hrvatskoj nije bilo u skladu s komunistid-kom strategijom potiskivanja nacionalnoga- Otvaranje rasprave o nacionalnompitanju mogao bi otvoriti prostor nacionalnim podjelama i nekomunistidkimsnagama otvoriti Siroko polje djelovanja. Svako naglaSavanje nacionalnognu?-no je otkrivalo razlike i moglo je biti osnova za djelovanje protukomunista, za-to je moralo biti automatski prepoznato kao neprijateljsko. Hrvari su ro u raruviie iskusili jer se poraiena strana neprestano pozivala na hrvatske nacionalneinterese, pa je u komunista mogla uroditi i uvjetovanim refleksom, barem priisticanju hrvatstva izvan obvezatnog politiikog rituala i pozivanja na bratstvo ijedinstvo. Srbi su bili u ne5to drukdijem poloL,aju jer su komunisti crpili znatarrdio svoje snage upravo na temelju njihove nacionalne ugroZenosti.
Medu srpskim ustanicima proiirila se teza da su Srbi najviSe stradali u ratu, ada, unatod zaslugama zapobjedu, u miru opet najviie stradaju. Trojica srpskihvoda pokazali su u odnosu prema sluZbenoj politici, napose prema gruboj ko-munistiikoj agrarnoj politici, vjerojatno ne sluteii da je to pogubno, za nijansumalo veie razumljevanje za seljaka. Pogotovo je to bilo pogubno jer su srpskiseljaci bili zreli za bunu. Iskorak iz sluLbene politike bratstva i jedinstva - a 5tojepodrazumijevalo idealiziranje stvarnosti i potiskivanje svakog izraiavanjahr-vatstva i srpstva, osim onog u folklorne, povijesne i statistidke svrhe - morao jezavr5iti kobno.
Odredenu naivnost dokazuje dinjenica da je iitav srpski komunistidki vrh su-djelovao u donoienju zakljudka Izvrlnog odbora SKD Prosvj eta da,,srpskomLivlju t Hrvatskoj treba pruL,iti viSe moguinosti za nacionalno iL,ivljavanje pu-tem raznlh nacionalnih manifestacij a" , pri demu su se pozivali na dotadadnjeakcge, poput izloLbe srpske knjige i tiska uZagrebu. Vjerovali su da je njihovapartizanskai komunistidka pravovjernost dovoljan jamac da nitko neie moii nipomisliti da bi to mogla biti podr5ka nekakvom izdvajanju Srba od Hrvata ili
451 D. BILANDZIC, Hruatle.a moderna povije st,43J,414; Hrvoje MATKOVIC, Pour,1cs t Jugoslavije .Hrvatski pogled, Zagreb, 1998., 304; I . PERIC, Hrvatslei driavni sabor 7848 2000. Treti svczak:1 9 1 8 , 2 0 0 0 . , 2 2 7
I j i iV i ! ' i 5 i { -5 U } { : { ; ( " - }$ l - r ' t y i i t 1 ' , : .+ : . - I {J { }1 .
da bi rc bio iskaz srpskog nacionalizma ili tak iov inizma, Medutim, prevar i.li su se: komunistidki vrh nije opraitao kritiku svoje politike, u ovom sluiaju uagraru. SuviSna briga za nacionalno bila je samo dodat na oteL,avajuia okolnost,a pruLila je poLeljnu osnovu za optuLbe za ugroiavanje dobrih nacionalnih od-nosa. Komunisti Hrvati pro$li su kroz slidno iskustvo s Hebrangom, koji je vi5eslijedio deklarativn a federulna naiela i umjerenu politiku, nego vrhovnoga ko-munistidkoga vodu i njegovu nepogrjedivost. Zato je od vodeieg hrvatskog ko-munista pretvoren u ustaikog suradnika.a55
S obzirom na to daje u krivom smjeru krenulo gotovo cijelo srpsko komunistid-ko vodstvo Srba u Hrvatskoj, KP je neke morao spasiti. Odricanjem od Brkiia,Opadiia iZigiia,ali i Bogoljuba Rapajiia, ostali su se dlanovi vodstva ipakizvu-kli pred neumoljivim part!'skim maljem. To su bili eedo Bordic,Todeeuruvi-ja, Branko Dtezga,NikolaJakIiiGedi,o, Dimitrije Prica,eedo Rajadii, NikolaSekulii i Simo Todorovii. Ni podaci britanske i ameridke diplomaclje o sludajuBrkii, Opadii r Zrgii, ne potvrduju sluZbeno tumadenje da su bili informbiro-ovci.Jedinoje francuski generalni konzul dopudtao ocjenu daje to taktiziranjei raiunanje na prelazak u tabor Informbiro a, kada SSSR izvr!;i invaziju, Baka-r ii je LI. rujna L9 50. na sjednici Sabora NRH sai,eto obj asnio njihovu krivnju.Rekao je da su kritizirali provodenje politike industrijalizacije, osudili vojno-policijske represalije na Kordunu nakon ustanka podetkom svibnja i politikuotkupa hrane. StoviSe, da su govorili da srpski krajevi ne bi trebali niSta dava-ti. Borba je u svom izvje{fuL2. rujna 1950. navela Bakariiev stav da je njihovadjelatnost najteLi napad na bratstvo nakon rata i da ih je part!'sko dlanstvo op-tuLivalo da su poticali pobune na Kordunu, uLici i na Banovini te u susjednojCazinskoj krajini. Prvi je smijenjen Zigtikon
"m kolovoza 1950. pod sumnjom
da suraduje s jednom stranom sluibom. S obzirom na optuLbe da je iskazivaoprosovjetske stavove, sasvim je oiito kako j e optuLba mogla glasiti. Zato jeBrkiiponudio ostavku koju je opravdao zanemarlanjem srpskih krajeva. Ostavkujedao i Opadii, a sva su trojica pokuiali javno braniti svoje stavove.
Dva dana nakon Bakariieva istupa u Saboru, 13. rujna odrL,anajesjednica CK KPJ,
J.BrozTito bioje nedvosmislen u svojoj optt26ipovezujuiisludaj Brkii,ZigitiOpadii s namjerom Informbiroa darazbijebratstvo ijedinstvo. U ime CK KPHgovorio je Ivan Godnjak. Na vdo Sturim podacima, a na temelju razgovoraame-ridkog konzula Gilberta s Bakariiem, Amerikanci su zakljudili da se u uvjetimaekonomskih problema nastavlja hrvatsko-srpski sukob, ali da je Informbiro uHrvatskoj nemoian. Francuski veleposlanik Phillipe Baudet proc!'enio je daje
to bi
kao i
da srje ve
"hu
SEI
Putli pri
5tj .
dok
Osi
Agt
divi
me
nist
vatl
selj
bilidar
rez
dot
izg
SP(
L9'
M,
stc
mj
orl
sel
456
457
055 e. VISNJIC, Partizansko ljetovanje, 2)9
Itt-
. l u
rst,)d-i5e(o-(o-
i i l ; i_i l i -{ lvA: ' j !F i{ . i l , r , iLjH!5-i t i - i {-L i l t{ l , /A'! ' ' . i i i t r i t i { ; i_}5Lir.3i i t 1:t .+.5. 1,J34.)
to bila samo kritika vladaju&politike, i to upravo njezinihnajosjetljivijih todaka,kao 5to su bili nacionalno pitanje i odnos prema seljadtvu. Odbacivanjem ocjeneda su to bili informbiroovci ili reakcionariipreciznim tumadenjem sludaja, ovajje veleposlanik, odito, za razhku od konzula a Zagrebr, opravdao svoje mjestou hijerarhiji francuske diplomacije.a56
SELJAEKE BUNE
Agrarna reforma iz 7945, nije bila u skladu s udenjem marksista o ukidanju in-
dividualnoga seljaikoga gospodarstva. Jugoslavenski komunisti, kao i mnogo
puta dotada, nastojali su do konadnih ciljeva doii taktikom od nekoliko koraka
i prikrivanjem svojih konadnih clljeva.Trebalaim je podr5ka seljaka, pa je poku-
5aj oduzimanja zemlje rzvrien tek L948., kad je vlast udvrdiena i kad je trebalo
dokazatr pravovjernost medunarodnom komunistidkom pokretu.
Osim podjele zemlje i kolonizaclje, glavno obllje|je komunistidke agrarne refor-
me bio je sustav obvezatnog otkupa. Cijeli sustav temeljio se na prisili , a seljaci
nisu mogli utjecati ni na cijenu ni na koliiinu proizvoda koje su morali proda-
vati- Narastao je administrativmaparat. potreban zapodjelu, a rastao je i orpor
seljaka protiv takva destimulirajuieg sustava- Istodobno, seljaci su desto bili mo-
bilizkani na razliiitirr' povremenim ili, iak, trajnim poslovima u industriji i ru-
darstvu, 5to se nazivalo ,,aktlizacijaradne snage". I to je nepovoljno djelovalo na
rczukate u poljoprivredi. Zapravo, prvim petogodiSnjim planom, koji je potvrdio
dotadainju politiku planskog utvrdivanja cijena, proizvodnje iprodaje, seljaci su
izgubilipravo raspolaganjaprivatnim vlasni5tvom nadzernljom. Kao ito je vei
spomenuto, nije uspio pokulaj stvaranja seljadkih radnih zadruga od 1949. do
1952. dabi se razrijeiila ta suprotnost izmedu drL,avnoga r privatnoga.a5T
Medutim, kolektivizacija individualnih posjeda i prisilni otkup naiSli su na 2e-stok otpor seljaka, ali isto tako i na Zestok protuudar komunista. Bezbroj je pri-
mjera mudenja, zatvatanja i ubojstava od predstavnika vlasti- Odnos sluZbenih
otkupnih cijena i cljena na slobodnom trZi5tu otkriva svu tragidno st poLoLaja
seljaka.
456 I. BANAC, Sa Stallinom protiv Tita,176, 177; D. BEKIC,-iagoslauija u hladnom ratu, 176 , I79,457 Marljan MATICKA, Opskrba stanovnidtva u Hrvatskoj od 1945. do 7953. godine, Zbornik Mirjane
Gross u pouodu 75 rodendana, Zavodzahrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuiiliita u Zagrebt,j 87 - 40 t , 388 .
PJ.i(. irH
le-
na
) ut je
TEZE O GENOCIDNOSTI HRVATSTVA 353
jednidka revo-to prema porale-
iza domob
,:bt
I'E" ?-,
]lJ
-rt5
r5 { ,
f=
kad je zbog po-ctma-, nadbiskupstepinac, kar-fredsj"orit grrrrynske. konferencije, uputio pro_;li:#:::'":*llu:-"^':1" f* r.v"l*" og,@u;;E .',,' (ebiti zao-
rvatskih i3s1ift3 i .+^l:potpunom predanju,
lri:fu#rH"rffisu prekr5ili medunarodna pravila ."t.rrrrrl" iri na^-_^..:^__
i k a o ,
i stvarnu inJu u obn
iffiffi1"ffil:fiu Hyltl|gJ iznijet iJoptuZbe
"" -^"rvanje hfrrv<urJe nrvatsKth sela u
9t3"ejS-",to)_o a bi^rreka+"i"c-.an
*{1Kog programahrvatskog pit
- -?s ,v vAr ry rJeu Je c l lav n
„Amalgam“ o pokušajima uspostave srbske i dalmatinske
političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj.
Bibliografija
1. Zoran GRIJAK, „O književnom i javnom djelovanju Iva Vojnovića s posebnim osvrtom na »supetarsku aferu« 1907. godine“, Pilar. Časopis za društvene i
humanističke studije, 6/2011., br. 12 (2), 9.-49. (12.-14.) 2. Pavle KALINIĆ, „Andrija Hebrang“, Prošlost je teško pitanje, (pr. Hrvoje Glavač),
Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000., 99.-123. (119.-120.) 3. Živorad Ž. MARINKOVIĆ, „Srpska krajina. II. deo“, Glasnik Srpskog istorijsko-
kulturnog društva „Njegoš“ (Chicago), sv. 65/1991., 109.-121. (112.-114.) 4. Stevan MOLJEVIĆ, Uloga i značaj Vrbaske banovine. Predavanje održano 30
januara 1939, Štamparija braće Jakšić, Banja Luka, 1939., 22. 5. Zdenko RADELIĆ, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. Od zajedništva do razlaza,
Hrvatski institut za povijest, Školska knjiga, Zagreb, 2006., 198.-201. 6. Franjo TUĐMAN, Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti filozofiji
zlosilja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., 353.
Granice autonomne srbske pokrajine u Hrvatskoj koje je iscrtao 1943. Moše Pijade – Srbin židovskog podrijetla [svojevrstna inačica srbskoga Josipa Franka?] – nisam vidio na karti, ali usporedbom opisa Vladimira Dedijera i Milovana Đilasa „Mošinih granica“ (v. četnički Njegoš, str. 113.) s Moljevićevom narodnostnom kartom Vrbaske banovine sa susjednim kotarevima; itekako bih rekao da se podudaraju, odnosno postaviti i pitanje koliko se podudaraju pogledi četnika i srbski orijentiranih komunista/srbokomunista po pitanju odnosa prema Hrvatskoj. Inače, spomen u Njegošu (str. 113.) prijedloga o uspostavi autonomne Dalmacije u okviru Hrvatske „krajem 1945. prilikom rasprave o Ustavu nove Jugoslavije“, odnosi se na promemoriju Politički status Dubrovnika Luje Vojnovića od 22. kolovoza 1945. Taj Srbo-katolik je još prije rata kao član JRZ-e i senator, u svojoj protimbi federalizaciji Versailleske tvorbe, pokušao – obraćajući se jednom članu vlade i knezu Pavlu – da bar Dubrovnik ne uđe u u sastav Banovine Hrvatske, odnosno da postane posebna administrativna jedinica u sklopu kraljevine. Po definitivnoj propasti Karađorđevićeve monarhije, Lujin apetit se povećao (sic)! Uzgred rečeno, zanimljiva je obiteljska „nacionalno-politička slika“ Vojnovića, inače poznate obitelji iz Boke kotorske (Herceg-Novi). Lujo (Srbo-katolik) i Ivo (filosrbskih i jugoslavenskih stavova, sa zrncem hrvatskog identiteta) bijahu sinovi velikoga hrvatskog domoljuba i političara Koste Vojnovića, člana dalmatinske Narodne stranke i banskohrvatske (Neodvisne) Narodne stranke.
Glede srbstva u Hrvatskoj zanimljiva je, i znakovita, sudbina Dušana Duška Brkića, koji je 1944. – upućen od Hebranga u sjevernu Dalmaciju da suzbi četništvo političkim radom – bio zatečen stavom vrha dalmatinskih komunista koji smatrahu četništvo u sjevernoj Dalmaciji vojničkim, a ne političkim pitanjem. Isti taj Brkić pak je optužen 1950. od svojih srbskih drugova, koji su imali iste „grijehe“ pa su se na taj način spašavali, za protežiranje četničkih elemenata. Taj je slučaj u kontekstu sa seljačkom bunom iz 1950. na Kordunu, Banovini i Cazinskoj krajini; i još uvijek prisutnom Informbiro „situacijom“.
Mladen Kaldana