"Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj...

14
13 znatno razlikovale od oËeve, hrvatske i juænoslavenske, oblikovane po uzoru na akovaËko-bosanskog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je bio velik prijatelj Kosta VojnoviÊa. Fenomen Lujova srpstva i Ivova filosrpstva to je zanimljiviji ako se uzme u obzir Ëinjenica da je Kosto VojnoviÊ potjecao iz pra- voslavne obitelji ali se, najprije stjecajem obiteljskih prilika a zatim na temelju osobnog osvjedoËenja, u vjerskom smislu opredijelio kao katolik, a u nacional- nom i politiËkom kao Hrvat. Pritom je katolicizam shvaÊao u najπirem kulturno- civilizacijskom smislu suprotstavljajuÊi ga bizantinizmu u vjeri, umjetnosti i poli- tici. 5 Ljeti 1871. K. VojnoviÊ odrekao se zastupniËke duænosti za vanjske kotare Boke kotorske s obrazloæenjem da mu flzanatni i domaÊi posli« ne dopuπtaju da se savjesno posveti svojim zastupniËkim duænostima. No u objaπnjenju koje je s tim u vezi dao biskupu Strossmayeru, u pismu s nadnevkom od 24. lipnja 1871., izrijekom je naveo prave razloge odustajanja od zastupniËke duænosti za vanjske kotare Boke kotorske, koji svjedoËe o njegovu snaænom distanciranju od bizan- tinsko/srpsko/pravoslavne tradicije. 6 Nasuprot oËevu hrvatskom osvjedoËenju i istaknutom sudjelovanju u realiza- ciji onovremenih hrvatskih politiËkih programa, Lujo VojnoviÊ (Split, 15. travnja 1864. — Zagreb, 18. travnja 1951.) veÊ je u ranim dvadesetim godinama æivota u Dubrovniku, zajedno s nekim mladim DubrovËanima, kasnijim liderima tzv. srbokatoliËkog pokreta, 7 a pod zaπtitom dubrovaËkog vlastelina Nikπe Gradija, 8 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VI. (2011.), br. 12 (2) 12 premda je njegov stvarni status na toj konferenciji bio i ostao nedovoljno razja- πnjen. Nakon Pariza Ivo VojnoviÊ s majkom i sestrom Katicom odlazi u Nicu, gdje ostaje do 1922. godine. Zajedno s njima vraÊa se u Dubrovnik, u kojem boravi sve do kraja srpnja 1929., kada je u vrlo teπkom zdravstvenom stanju, gotovo sli- jep, zauzimanjem hrvatskog knjiæevnika Gustava Krkleca hitno prebaËen radi li- jeËenja zrakoplovom u Beograd, gdje je umro 30. kolovoza 1929. godine. PoËiva u obiteljskoj grobnici na Mihajlu, starom dubrovaËkom groblju na Lapadu, koje je, kao posljednje poËivaliπte dubrovaËke vlastele, opjevao u svojim Lapadskim sonetima (1891.—1901.). Problem raznolikosti u oblikovanju nacionalnih identiteta u obitelji VojnoviÊ: Kosto, Lujo i Ivo* Za razumijevanje sveukupne problematike vezane uz oblikovanje politiËkih sta- jaliπta Iva VojnoviÊa prethodno treba upozoriti na raznolikost i kompleksnost politiËkih opredjeljenja i nacionalnih identiteta pojedinih Ëlanova obitelji Vojno- viÊ. Naime, u politiËkom oblikovanju i djelovanju Ivova brata Luja VojnoviÊa, a neπto manje i u njegovu vlastitom knjiæevnom i javnom radu, ocrtavali su se u svoj punini neujednaËenost i kolebanje u oblikovanju hrvatskoga nacionalnog identiteta kod dijela druπtvene i politiËke elite grada Dubrovnika i onodobne juæne Dalmacije. Pritom su se politiËka i nacionalna orijentacija Luja VojnoviÊa * Problematika iz ovoga poglavlja opπirnije je obraena u: Z. GRIJAK, flKorespodencija i dnevnici Iva Voj- noviÊa kao povijesni izvor«, Dubrovnik. »asopis za knjiæevnost i znanost, Dubrovnik, XX/2009., br.4, 164- 189. U Ëasopisu su objavljeni radovi sa znanstvenog kolokvija u povodu 80. godiπnjice VojnoviÊeve smrti: Ivo VojnoviÊ (1929.—2009.). Uz 80. godiπnjicu smrti. Izlaganja na znanstvenom kolokviju odræanom u Dubrovniku 30. kolovoza 2009., ur. Luko Paljetak. 5 U svojim shvaÊanjima o bizantinizmu K. VojnoviÊ bio je vrlo blizak svome velikom prijatelju, jednome od Ëelnika narodne stranke u Dalmaciji, don Mihovilu PavlinoviÊu. Vjerojatno ih je djelomice i oblikovao pod njegovim utjecajem. O PavlinoviÊevim shvaÊanjima fenomena politiËkog i kulturnog bizantinizma vi- di Z. GRIJAK, flTeologija povijesti ili klerikalizam. Odnos vjere i politike u Mihovila PavlinoviÊa«, »asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 25/1993., br. 2-3, 43.-65.; ISTI, flRazmatranja o bizantinizmu u djelima Mihovila PavlinoviÊa«, MaruliÊ, Zagreb, 28/1995., br. 6, 973-987. 6 flOsim toga, Preuzviπeni Gospodine, Vi znate dobro da ako sam po rodu Srb, po politici sam Hrvat a po vjeri Katolik. DiËni kotari koje imao sam Ëast zastupati diπu Srbstvom i Pravoslavstvom, koja su slivena u jedan pojam. Koliko se nijesam htijo iznevjeriti mojoj savjesti, toliko ni nametnuti se mojim biraËima. Odstup je bio jedini poπteni izlaz iz ovog πkripca, te sam ga izabrao. […] Brat Gjuro odobrio je moj korak. Pobratim Mijo (don Mihovil PavlinoviÊ, op. Z. G.) nastojao me odvraÊati. Koπtalo mi je takvu prijatelju ne ugoditi i s’ takim se drugom dijeliti. Ali prijateljstvo i pobratimstvo usque ad alteram (lat. sve do daljega, do druge prilike, opisan prijevod: nedostaju glagol i imenica na koje se odnosi). I tako domaÊi i zanatni posli Ëinili su mi nepodnosnim zastupniËki teret. Nu za vjeru i za domovinu , bio bi ih sliedio ærtvovati, ali za nevjeru nipoπto.« K. VojnoviÊ — J. J. Strossmayeru, U Spljetu, na Ivandan [18]71., Nacionalna i sve- uËiliπna knjiænica, Zagreb, Zbirka starih knjiga i rijetkih rukopisa (dalje: NSK-ZSKiRR), Ostavπtina K. Voj- noviÊa, R 5332/13. Usp. Tomislav MARKUS, flKorespondencija Strossmayer — VojnoviÊ. Izabrani doku- menti«, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i druπtvene znanosti Hrvatske aka- demije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 25 (2007.), 344-346. 7 RijeË je o specifiËnom povijesnom fenomenu vezanom za grad Dubrovnik. Ishodiπte fenomena flsrbo- katolika« nalazi se u teorijama Vuka StefanoviÊa KaradæiÊa, koji je moderno odreenje srpstva izjednaËio s uporabom πtokavπtine, nasuprot prije uvrijeæenom obrascu po kojem je jedino pravoslavni krπÊanin mo- gao biti Srbinom. Taj se KaradæiÊev stav povezuje s njegovim prihvaÊanjem iskrivljenih uËenja srednjoeu- ropskih slavista J. P. ©afar ˇika i J. Kollara o πtokavπtini kao srpskom narjeËju. Prvi promicatelj ideje da su DubrovËani Srbi bio je –ore (Georgije) NikolajeviÊ, sveÊenik malobrojne pravoslavne zajednice u Du- brovniku (1838. u Dubrovniku je bilo 380 pravoslavaca), koji je nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878.) imenovan prvim dabrobosanskim (sarajevskim) metropolitom. Presudna za prihva- Êanje NikolajeviÊevih ideja i nastanak fenomena flsrbokatolika« bila je Ëinjenica da su ih prihvatili pojedini Z. Grijak: O knjiæevnom i javnom djelovanju Iva VojnoviÊa s posebnim osvrtom na... Ivo VojnoviÊ

Transcript of "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj...

Page 1: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

13

znat

no r

azlik

oval

e od

oËe

ve, h

rvat

ske

i juæ

nosl

aven

ske,

obl

ikov

ane

po u

zoru

na

ako

vaËk

o-bo

sans

kog

i srij

emsk

og b

isku

pa Jos

ipa

Jurja

Stros

smay

era,

koj

i je

bio

velik

prij

atel

j Kos

ta V

ojno

viÊa

. Fe

nom

en L

ujov

a sr

pstv

a i Iv

ova

filos

rpst

va t

o je

zani

mlji

viji

ako

se u

zme

u ob

zir

Ëinj

enic

a da

je K

osto

Voj

novi

Ê po

tjeca

o iz

pra

-vo

slav

ne o

bite

lji a

li se

, na

jprij

e st

jeca

jem

obi

teljs

kih

prili

ka a

zat

im n

a te

mel

juos

obno

g os

vjed

oËen

ja, u

vjer

skom

sm

islu

opr

edije

lio k

ao k

atol

ik, a

u na

cion

al-

nom

i po

litiË

kom

kao

Hrv

at. P

ritom

je k

atol

iciz

am s

hvaÊ

ao u

naj

πire

m k

ultu

rno-

civi

lizac

ijsko

m s

mis

lu s

upro

tsta

vlja

juÊi

ga

biza

ntin

izm

u u

vjer

i, um

jetn

osti

i pol

i-tic

i.5Lj

eti 18

71. K

. Voj

novi

Ê od

reka

o se

zas

tupn

iËke

duæ

nost

i za

van

jske

kot

are

Bok

e ko

tors

ke s

obr

azlo

æenj

em d

a m

u flz

anat

ni i

dom

aÊi p

osli«

ne

dopu

πtaj

u da

se s

avje

sno

posv

eti s

vojim

zas

tupn

iËki

m d

uæno

stim

a. N

o u

obja

πnje

nju

koje

je s

tim u

vez

i dao

bis

kupu

Stros

smay

eru,

u p

ism

u s

nadn

evko

m o

d 24

. lip

nja

1871

.,iz

rijek

om je

nav

eo p

rave

raz

loge

odu

staj

anja

od

zast

upni

Ëke

duæn

osti

za v

anjske

kota

re B

oke

koto

rske

, koj

i svj

edoË

e o

njeg

ovu

snaæ

nom

dis

tanc

iranj

u od

biz

an-

tinsk

o/sr

psko

/pra

vosl

avne

tra

dici

je.6

Nas

upro

t oËe

vu h

rvat

skom

osv

jedo

Ëenj

u i i

stak

nuto

m s

udje

lova

nju

u re

aliz

a-ci

ji on

ovre

men

ih h

rvat

skih

pol

itiËk

ih p

rogr

ama,

Luj

o Voj

novi

Ê (S

plit,

15.

tra

vnja

1864

. —

Zag

reb,

18.

tra

vnja

195

1.)

veÊ

je u

ran

im d

vade

setim

god

inam

a æi

vota

u D

ubro

vnik

u, z

ajed

no s

nek

im m

ladi

m D

ubro

vËan

ima,

kas

nijim

lid

erim

a tz

v.sr

boka

toliË

kog

pokr

eta,

7a

pod

zaπt

itom

dub

rova

Ëkog

vla

stel

ina

Nik

πe G

radi

ja,8

PILA

R —

»as

opis

za d

ruπtv

ene

i hum

anist

iËke

stu

dije

/ G

od.

VI.

(201

1.),

br.

12 (2

)12 pr

emda

je n

jego

v st

varn

i st

atus

na

toj k

onfe

renc

iji b

io i o

stao

ned

ovol

jno

razj

a-πn

jen.

N

akon

Par

iza

Ivo

Voj

novi

Ê s

maj

kom

i s

estrom

Kat

icom

odl

azi u

Nic

u, g

dje

osta

je d

o 19

22. go

dine

. Za

jedn

o s

njim

a vr

aÊa

se u

Dub

rovn

ik, u

koje

m b

orav

isv

e do

kra

ja s

rpnj

a 19

29.,

kada

je u

vrlo

teπk

om z

drav

stve

nom

sta

nju,

got

ovo

sli-

jep,

zau

zim

anje

m h

rvat

skog

knj

iæev

nika

Gus

tava

Krk

leca

hitn

o pr

ebaË

en r

adi l

i-je

Ëenj

a zr

akop

lovo

m u

Beo

grad

, gdj

e je

um

ro 3

0. k

olov

oza

1929

. god

ine.

PoË

iva

u ob

iteljs

koj g

robn

ici na

Mih

ajlu

, st

arom

dub

rova

Ëkom

gro

blju

na

Lapa

du, ko

jeje

, ka

o po

slje

dnje

poË

ival

iπte

dub

rova

Ëke

vlas

tele

, op

jeva

o u

svoj

im L

apad

skim

sone

tima

(189

1.—

1901

.).

Proble

m r

azn

olik

ost

i u

oblik

ova

nju

naci

ona

lnih

iden

titet

au

obite

lji V

ojn

ovi

Ê: K

ost

o,

Lujo

i Ivo

*

Za r

azum

ijeva

nje

sveu

kupn

e pr

oble

mat

ike

veza

ne u

z ob

likov

anje

pol

itiËk

ih s

ta-

jaliπ

ta I

va V

ojno

viÊa

pre

thod

no t

reba

upo

zorit

i na

raz

nolik

ost

i ko

mpl

eksn

ost

polit

iËki

h op

redj

elje

nja

i nac

iona

lnih

iden

titet

a po

jedi

nih

Ëlan

ova

obite

lji V

ojno

-vi

Ê. N

aim

e, u

pol

itiËk

om o

blik

ovan

ju i d

jelo

vanj

u Iv

ova

brat

a Lu

ja V

ojno

viÊa

, a

neπt

o m

anje

i u

nje

govu

vla

stito

m k

njiæ

evno

m i ja

vnom

rad

u, o

crta

vali

su s

e u

svoj

pun

ini

neuj

edna

Ëeno

st i

kol

eban

je u

obl

ikov

anju

hrv

atsk

oga

naci

onal

nog

iden

titet

a ko

d di

jela

dru

πtve

ne i

pol

itiËk

e el

ite g

rada

Dub

rovn

ika

i on

odob

neju

æne

Dal

mac

ije.

Prito

m s

u se

pol

itiËk

a i

naci

onal

na o

rijen

taci

ja L

uja

Voj

novi

Êa

* Pr

oble

mat

ika

iz o

voga

pog

lavl

ja o

pπirn

ije je

obr

aen

a u:

Z. G

RIJA

K, fl

Kor

espo

denc

ija i

dnev

nici

Iva

Voj

-no

viÊa

kao

pov

ijesn

i izv

or«,

Dub

rovn

ik. »

asop

is z

a kn

jiæev

nost

i zn

anos

t, D

ubro

vnik

, XX/2

009.

, br.4

, 164

-18

9. U

Ëas

opis

u su

obj

avlje

ni rad

ovi s

a zn

anst

veno

g ko

lokv

ija u

pov

odu

80. g

odiπ

njic

e Voj

novi

Êeve

sm

rti:

Ivo

Voj

novi

Ê (1

929.

—20

09.).

Uz

80.

godi

πnjic

u sm

rti.

Izla

ganj

a na

zna

nstv

enom

kol

okvi

ju o

dræa

nom

uD

ubro

vnik

u 30

. kol

ovoz

a 20

09.,

ur. Lu

ko P

alje

tak.

5U

svo

jim s

hvaÊ

anjim

a o

biza

ntin

izm

u K

. Voj

novi

Ê bi

o je

vrlo

bliz

ak s

vom

e ve

likom

prij

atel

ju, je

dnom

eod

Ëel

nika

nar

odne

stran

ke u

Dal

mac

iji, d

on M

ihov

ilu P

avlin

oviÊ

u. V

jero

jatn

o ih

je d

jelo

mic

e i o

blik

ovao

pod

njeg

ovim

utje

caje

m. O

Pav

linov

iÊev

im s

hvaÊ

anjim

a fe

nom

ena

polit

iËko

g i k

ultu

rnog

biz

antin

izm

a vi

-di

Z. G

RIJA

K, fl

Teol

ogija

pov

ijest

i ili

kler

ikal

izam

. Odn

os v

jere

i po

litik

e u

Mih

ovila

Pav

linov

iÊa«

, »as

opis

za s

uvre

men

u po

vije

st,

Zagr

eb,

25/1

993.

, br

. 2-

3, 4

3.-6

5.;

ISTI

, flR

azm

atra

nja

o bi

zant

iniz

mu

u dj

elim

aM

ihov

ila P

avlin

oviÊ

a«, M

arul

iÊ, Za

greb

, 28

/199

5., br

. 6,

973

-987

.6

flOsi

m t

oga,

Pre

uzvi

πeni

Gos

podi

ne,

Vi

znat

e do

bro

da a

ko s

am p

o ro

du S

rb,

po p

oliti

ci s

am H

rvat

apo

vje

ri K

atol

ik. D

iËni

kot

ari k

oje

imao

sam

Ëas

t zas

tupa

ti di

πu S

rbst

vom

i Pr

avos

lavs

tvom

, koj

a su

sliv

ena

u je

dan

poja

m.

Kol

iko

se n

ijesa

m h

tijo

izne

vjer

iti m

ojoj

sav

jest

i, to

liko

ni n

amet

nuti

se m

ojim

bira

Ëim

a.O

dstu

p je

bio

jedi

ni p

oπte

ni iz

laz

iz o

vog

πkrip

ca, t

e sa

m g

a iz

abra

o. […

] Bra

t Gju

ro o

dobr

io je

moj

kor

ak.

Pobr

atim

Mijo

(do

n M

ihov

il Pa

vlin

oviÊ

, op.

Z. G

.) n

asto

jao

me

odvr

aÊat

i. K

oπta

lo m

i je

takv

u pr

ijate

lju n

eug

oditi

i s’ tak

im s

e dr

ugom

dije

liti.

Ali

prija

teljs

tvo

i pob

ratim

stvo

usq

ue a

d al

tera

m(lat

. sve

do

dalje

ga,

do d

ruge

pril

ike,

opi

san

prije

vod:

ned

osta

ju g

lago

l i im

enic

a na

koj

e se

odn

osi). I

tak

o do

maÊ

i i z

anat

nipo

sli Ëi

nili

su m

i ne

podn

osni

m z

astu

pniË

ki t

eret

. N

u za

vje

rui za

dom

ovin

u, b

io b

i ih

slie

dio

ærtv

ovat

i,al

i za

nevj

eru

nipo

πto.

« K. V

ojno

viÊ

— J

. J. S

tros

smay

eru,

U S

plje

tu, n

a Iv

anda

n [1

8]71

., N

acio

naln

a i s

ve-

uËili

πna

knjiæ

nica

, Zag

reb,

Zbi

rka

star

ih k

njig

a i r

ijetk

ih r

ukop

isa

(dal

je: N

SK-Z

SKiR

R), O

stav

πtin

a K

. Voj

-no

viÊa

, R

5332

/13.

Usp

. To

mis

lav

MARK

US,

flK

ores

pond

enci

ja S

tros

smay

er —

Voj

novi

Ê. I

zabr

ani

doku

-m

enti«

, Zb

orni

k O

dsje

ka z

a po

vije

sne

znan

osti

Zavo

da z

a po

vije

sne

i dr

uπtv

ene

znan

osti

Hrv

atsk

e ak

a-de

mije

zna

nost

i i u

mje

tnos

ti, Z

agre

b, 2

5 (2

007.

), 3

44-3

46.

7Ri

jeË

je o

spe

cifiË

nom

pov

ijesn

om f

enom

enu

veza

nom

za

grad

Dub

rovn

ik.

Isho

diπt

e fe

nom

ena

flsrb

o-ka

tolik

a« n

alaz

i se

u te

orija

ma

Vuk

a St

efan

oviÊ

a K

arad

æiÊa

, koj

i je

mod

erno

odr

een

je s

rpst

va iz

jedn

aËio

s up

orab

om π

toka

vπtin

e, n

asup

rot p

rije

uvrij

eæen

om o

bras

cu p

o ko

jem

je je

dino

pra

vosl

avni

krπ

Êani

n m

o-ga

o bi

ti Sr

bino

m. T

aj s

e K

arad

æiÊe

v st

av p

ovez

uje

s nj

egov

im p

rihva

Êanj

em is

kriv

ljeni

h uË

enja

sre

dnjo

eu-

rops

kih

slav

ista

J. P.

©af

arik

a i J.

Kol

lara

o π

toka

vπtin

i ka

o sr

psko

m n

arje

Ëju.

Prv

i pr

omic

atel

j ide

je d

a su

Dub

rovË

ani Sr

bi b

io je

–or

e (

Geo

rgije

) N

ikol

ajev

iÊ, sv

eÊen

ik m

alob

rojn

e pr

avos

lavn

e za

jedn

ice

u D

u-br

ovni

ku (

1838

. u

Dub

rovn

iku

je b

ilo 3

80 p

ravo

slav

aca)

, ko

ji je

nak

on a

ustrou

gars

ke o

kupa

cije

Bos

ne i

Her

cego

vine

(18

78.) im

enov

an p

rvim

dab

robo

sans

kim

(sa

raje

vski

m)

met

ropo

litom

. Pr

esud

na z

a pr

ihva

-Êa

nje

Nik

olaj

eviÊ

evih

idej

a i n

asta

nak

feno

men

a fls

rbok

atol

ika«

bila

je Ë

inje

nica

da

su ih

prih

vatil

i poj

edin

i

Z. G

rijak

: O

knj

iæev

nom

i ja

vnom

dje

lova

nju

Iva V

ojno

viÊa

s p

oseb

nim

osv

rtom

na.

..

Ivo

Vojn

oviÊ

Page 2: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

15

Ana

liza

ruko

pisn

e os

tavπ

tine

Iva

Voj

novi

Êa p

osvj

edoË

uje

da s

e, k

ada

je r

ijeË

o ob

likov

anju

nje

gova

nac

iona

lnog

ide

ntite

ta,

ne m

oæe

pois

tovj

etiti

ni

s oc

emni

ti s

brat

om. N

aim

e, u

nato

Ë to

me

πto

je z

ajed

no s

bra

tom

Luj

om p

ostu

pno

pri-

hvat

io ju

gosl

aven

ska

i pro

srps

ka s

taja

liπta

, do

kraj

a æi

vota

u o

kviru

svo

je u

nita

r-no

jugo

slav

ensk

e i p

rosr

pske

orij

enta

cije

don

ekle

je z

adræ

ao i

hrva

tski

iden

titet

.N

o, o

vaj j

e s

godi

nam

a bi

o sv

e vi

πe p

otis

kiva

n te

ga

se p

onek

ad m

oæe

iπËi

tava

tisa

mo

s m

argi

na n

jego

ve r

ukop

isne

ost

avπt

ine.

U o

dre

enoj

mje

ri m

oæe

se g

ovo-

riti

i o

viπe

sloj

nom

ide

ntite

tu,

odno

sno

o ko

inci

dira

nju

razl

iËiti

h on

ovre

men

ihid

entit

eta

u Iv

a Voj

novi

Êa.

Svje

doËa

nstv

a o

tom

e na

lazi

mo

u ru

kopi

snoj

ost

av-

πtin

i (ko

resp

onde

nciji

i dn

evni

cim

a) k

ao i

u nj

egov

u lit

erar

nom

opu

su, u

koj

emu

nala

zim

o iz

raz

njeg

ovih

pol

itiËk

ih i

deja

(di

o op

usa

insp

irira

n ju

gosl

aven

skom

naci

onal

istiË

kom

pro

blem

atik

om). B

uduÊ

i da

knj

iæev

no d

jelo

vanj

e Iv

a Voj

novi

-Êa

, o k

ojem

u na

lazi

mo

obilj

e po

data

ka u

nje

govo

j ruk

opis

noj o

stav

πtin

i, ob

uhva

-Êa

dug

o ra

zdob

lje, od

poË

etka

osa

mde

setih

god

ina

19. st

olje

Êa p

a sv

e do

uoË

inj

egov

e sm

rti 1

929.

, tre

ba s

e uk

ratk

o os

vrnu

ti i n

a ta

j asp

ekt n

jego

va d

jelo

vanj

a.

Knj

iæev

na d

jela

tnost

Iva

Vojn

ovi

Êa

Knj

iæev

na d

jela

tnos

t Iva

Voj

novi

Êa n

ije z

anim

ljiva

i vr

ijedn

a sa

mo

s kn

jiæev

nopo

-vi

jesn

og m

otriπ

ta n

ego

u od

ree

nim

seg

men

tima,

kak

o je

naz

naËe

no, n

jezi

n sa

-dr

æaj

pred

stav

lja i

vrij

edno

pov

ijesn

o sv

jedo

Ëans

tvo,

odn

osno

odr

az n

jego

vih

polit

iËki

h st

ajal

iπta

, a p

onek

ad u

njim

a na

lazi

mo

i ale

gorij

sku

tran

spoz

iciju

akt

u-al

nih

povi

jesn

ih d

oga

anja

. Iv

o Voj

novi

Ê ul

azi

u hr

vats

ku k

njiæ

evno

st 1

880.

god

ine

pod

pseu

doni

mom

Serg

ij P.

[ust

ijern

a]12

kada

mu

je A

ugus

t ©e

noa,

koj

emu

je K

osto

Voj

novi

Ê, z

ain-

tere

sira

n za

pro

sudb

u Iv

ove

knjiæ

evne

nad

aren

osti,

krio

mic

e pr

edao

ruk

opis

nje

-go

ve p

ripov

ijetk

eG

eran

ium

, obj

avio

lite

rarn

i prv

ijena

c u

Vije

ncu.

God

ine

1884

.M

atic

a hr

vats

ka o

bjav

ljuje

mu

pod

istim

pse

udon

imom

nov

ele

pod

nazi

vom

Pe-

rom

i ol

ovko

m, a

dvi

je g

odin

e ka

snije

i ov

eÊu

prip

ovije

tku

Ksa

nta.

Po

tem

atsk

imi s

tilsk

im o

dlik

ama

ta je

Voj

novi

Êeva

lirs

ka p

roza

, koj

om d

omin

ira s

imbo

listiË

kaes

tetik

a i se

cesi

jska

buj

nost

, uz

got

ovo

nest

vara

n ug

oaj

sut

onsk

ih p

ejza

æa, an

-tic

ipac

ija p

roze

hrv

atsk

e m

oder

ne u

Ëije

se

zaËe

tnik

e i n

ajis

takn

utije

pre

dsta

vni-

ke n

a dr

amsk

om p

olju

ubr

aja

upra

vo I. V

ojno

viÊ,

nav

ijest

ivπi

hrv

atsk

u kn

jiæev

num

oder

nu s

vojim

Ekv

inoc

ijom

1895

. god

ine.

Ekv

inoc

ijoje

nag

rae

n i p

raiz

vede

nu

Zem

aljsko

m (

Hrv

atsk

om n

arod

nom

) ka

zaliπ

tu u

Zag

rebu

30.

lis

topa

da 1

895.

za v

rijem

e po

sjet

a ca

ra i

kral

ja F

ranj

e Jo

sipa

I. Z

a sv

oga

prvo

g du

ljeg

bora

vka

uD

ubro

vnik

u (1

891.

—18

98.) Ivo

Voj

novi

Ê je

nap

isao

Lap

adsk

e so

nete

od

kojih

su

prva

Ëet

iri o

bjav

ljena

pod

nas

lovo

m D

ubro

vaËk

i son

eti 1

900.

/190

1. L

apad

ski s

o-ne

ti —

prv

i, flJa

nuar

«, na

pisa

n je

189

1., a

posl

jedn

ji —

Mih

oljic

e —

190

1., pr

ed-

PILA

R —

»as

opis

za d

ruπtv

ene

i hum

anist

iËke

stu

dije

/ G

od.

VI.

(201

1.),

br.

12 (2

)14 sa

mo

tri g

odin

e na

kon

obja

vljiv

anja

oËe

va p

rogr

ama

fl©to

hoÊ

e ne

odvi

sna

naro

d-na

stran

ka?«

poku

πao

prom

ovira

ti i u

smje

riti p

oliti

ku u

gra

du D

ubro

vnik

u u

srp-

skom

sm

jeru

. Lu

jo V

ojno

viÊ

osta

o je

do

kraj

a sv

oga

æivo

ta k

ao p

oliti

Ëar,

povj

esni

Ëar,

knji-

æevn

ik i

dipl

omat

priv

ræen

srb

okat

oliË

kim

idej

ama.

God

inam

a dj

eluj

e u

dræa

vnoj

i dip

lom

atsk

oj s

luæb

i Kne

æevi

ne (

od 1

910.

Kra

ljevi

ne)

Crn

e G

ore

i Kra

ljevi

ne S

r-bi

je. T

ijeko

m rat

a pr

ista

je u

z tz

v. Ju

gosl

aven

ski o

dbor

te s

e ko

d vl

ada

dræa

va A

n-ta

nte

pose

bice

zau

zim

a za

πto

man

je ter

itorij

alne

ust

upke

Kra

ljevi

ni I

talij

i u I

stri

i Dal

mac

iji.9

Nak

on v

iπeg

odiπ

njih

neu

spje

πnih

nas

toja

nja

da u

okv

iru D

emok

rat-

ske

i Sam

osta

lne

dem

okra

tske

stran

ke o

stva

ri po

litiË

ku k

arije

ru u

Kra

ljevi

ni S

rba,

Hrv

ata

i Slo

vena

ca/J

ugos

lavi

ji u

pozn

om r

azdo

blju

svo

ga p

oliti

Ëkog

a dj

elov

anja

,kr

ajem

trid

eset

ih g

odin

a, p

ristu

pio

je J

ugos

lave

nsko

j rad

ikal

noj z

ajed

nici

(JR

Z) i

1938

./39

. po

stao

Ëla

n Se

nata

Kra

ljevi

ne J

ugos

lavi

je.

U t

om s

e ra

zdob

lju i

stic

aoka

o pr

otiv

nik

proc

esa

fede

raliz

acije

dræ

ave

i uv

rπta

vanj

a D

ubro

vnik

a i

njeg

ove

okol

ice

u au

tono

mnu

hrv

atsk

u je

dini

cu u

nuta

r K

ralje

vine

Jug

osla

vije

— B

anov

i-nu

Hrv

atsk

u (1

939.

). V

ladi

u B

eogr

adu

(min

istru

unut

arnj

ih p

oslo

va ili

obra

ne)

i kn

ezu

nam

jesn

iku

Pavl

u K

ara

ore

viÊu

obr

atio

se

prije

dlog

om d

a se

Dub

rov-

nik

ne u

klju

Ëi u

Ban

ovin

u H

rvat

sku,

neg

o da

dob

ije s

tatu

s po

sebn

e ad

min

istra-

tivne

jedi

nice

u s

klop

u K

ralje

vine

Jug

osla

vije

.10U

brzo

nak

on f

orm

iranj

a D

emo-

krat

ske

Fede

rativ

ne Jug

osla

vije

22.

kol

ovoz

a 19

45. v

last

ima

u Beo

grad

u up

uÊuj

epr

omem

oriju

Pol

itiËk

i sta

tus

Dub

rovn

ika

u ko

joj i

de p

uno

dalje

od

prom

emor

ijei m

emor

andu

ma

iz 1

939.

god

ine

te p

redl

aæe

kons

titui

ranj

e ci

jele

Dal

mac

ije k

aoza

sebn

e au

tono

mne

cje

line

unut

ar n

ove

dræa

ve.11

ugle

dni d

omaÊ

i kat

olic

i Med

o Pu

ciÊ/

Ors

atto

Poz

za i

Mat

ija B

an. P

rvo

otvo

reno

spo

min

janj

e fls

rbok

atol

iË-

ke« i

deje

u D

ubro

vnik

u ve

zano

je u

z Ban

ov b

orav

ak u

tom

gra

du 1

848.

god

ine.

Osa

mde

setih

god

ina

19.

stol

jeÊa

srb

okat

oliË

ki p

okre

t pr

eras

ta o

d je

ziËn

og s

rpst

va u

pol

itiËk

i pok

ret,

koji

nast

upa

otvo

reno

nep

ri-ja

teljs

ki p

rem

a H

rvat

ima.

flSr

boka

tolic

i« su

uz

izra

æava

nje

srps

ke n

acio

naln

e id

eolo

gije

prih

vatil

i i sr

pske

polit

iËke

cilj

eve,

pos

ebic

e na

glaπ

eno

u od

nosu

pre

ma

Dub

rovn

iku,

nje

govo

j po

vije

sti,

kultu

ri, j

ezik

u i

knjiæ

evno

sti,

kao

srps

kom

gra

du. O

staj

uÊi t

ek p

rivje

sak

inte

gral

ne s

rpsk

e na

cion

alne

ideo

logi

je u

koj

oj je

pres

udno

mje

rilo

bila

i os

tala

pro

tona

cion

alna

prip

adno

st S

rpsk

oj p

ravo

slav

noj c

rkvi

,srb

okat

oliË

ki je

kru

gbi

o flid

ealti

pski

« prim

jer

neus

pjel

e na

cion

alne

ideo

logi

je. U

Ëas

opis

u D

ubro

vnik

, br.

1-2/

1990

., ob

javl

jena

su t

ri pr

iloga

u k

ojim

a se

obj

aπnj

ava

gene

za p

ovije

snog

fen

omen

a fls

rbok

atol

ika«

: Iv

o BAN

AC,

flVje

rsko

prav

ilo i

dub

rova

Ëka

izni

mka

: G

enez

a du

brov

aËko

g kr

uga

‘Srb

a ka

tolik

a’ (

179-

210)

, Vla

ho B

ENK

OVI∆

,flD

ubro

vaËk

i Sr

bi-k

atol

ici i ‘n

ovi ku

rs’ u

hrv

atsk

oj p

oliti

ci« (2

11-2

31)

i Tr

pim

ir M

ACAN

, flO

pris

tupu

srb

o-ka

toliË

kom

fen

omen

u« (

232-

246)

. Ta

koe

r vi

di N

ikol

a TO

LJA, D

ubro

vaËk

i Sr

bi k

atol

ici.

Istin

e i za

blud

e,N

akla

da a

utor

a, D

ubro

vnik

, 20

11.

8O

Nik

πi G

radi

ju v

idi

Irvi

n LU

KEÆ

I∆,

flPos

ljedn

ji du

brov

aËki

vla

stel

in —

pje

snik

Nik

πa M

atov

Gra

di(1

825—

1894

)«,

Ana

li Za

voda

za

po

vije

sne

znan

osti

Hrv

atsk

e ak

adem

ije

znan

osti

i um

jetn

osti

uD

ubro

vnik

u, D

ubro

vnik

, sv

. 46

(20

08.), 13

7-22

5.9

Vid

i Th

e Y

ougo

-Sla

v St

ate.

Sug

gest

ions

for

a f

riend

ly u

nder

stan

ding

bet

wee

n Ita

ly a

nd Y

ougo

-Sla

vs,

(pro

sina

c 19

18.), Te

ksto

vi i g

ovor

i Lu

je V

ojno

viÊa

, H

DA, O

FV, (0

1.78

1), ku

t. 15

, AJ,

50.

10H

DA, O

FV, (

01.7

81), k

ut. 1

6, A

J, 61

. Prij

edlo

g L.

Voj

novi

Êa d

a D

ubro

vnik

dob

ije s

tatu

s po

sebn

e ad

mi-

nist

rativ

ne je

dini

ce: 1)

Pis

mo

L. V

ojno

viÊa

upu

Êeno

min

istru

unut

raπn

jih p

oslo

va ili

obra

ne; 2)

Mém

oire

sur

Ragu

se. Pr

ijedl

og L

. Voj

novi

Êa u

puÊe

n kn

ezu

Pavl

u.11

L. V

ojno

viÊ,

Polit

iËki

sta

tus

Dub

rovn

ika

(194

5.), H

DA. O

FV, (0

1.78

1), ku

t. 22

, AJ,

87.

1 2Pu

stije

rna

je je

dan

od n

ajst

ariji

h du

brov

aËki

h lo

kalit

eta.

Nal

azi s

e u

jugo

isto

Ënom

dije

lu d

ubro

vaËk

e po

-vi

jesn

e je

zgre

, u

bliz

ini ko

je s

e na

lazi

la k

uÊa

djed

a i ba

ke I

va V

ojno

viÊa

po

maj

ci.O

tom

dub

rova

Ëkom

loka

litet

u vi

di N

ada

GRU

JI∆, fl

Dub

rovn

ik —

Pus

tijer

na: i

stra

æiva

nje

jedn

og d

ijela

pov

ijesn

og tki

va g

rada

«,Ra

dovi

Ins

titut

a za

pov

ijest

um

jetn

osti,

Zag

reb,

198

6., br

. 10

, 7-

39.

Z. G

rijak

: O

knj

iæev

nom

i ja

vnom

dje

lova

nju

Iva V

ojno

viÊa

s p

oseb

nim

osv

rtom

na.

..

Page 3: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

Pav le Ka l i n i i 119u,b-ri-)l-

ieie,a

) -ogt -

or i

d i je la Dalmaci je s otocima l ta l i j i te zvjerstva koja je ustaikav las t po t in i la nad s rpsk im, 2 idovsk im i romsk im s tanov-n iS tvom, kao i nad Hrva t ima ne is tomi5 l jen ic ima, ukaza l i suna to da ni je r i jec o nezavisnoj i demokratskoj hrvatskojdr|avi, vei o marionetskoj faiisti ikoj tvoreviniTl . Tijekom1941. i 1942. godine najv i ie je Hrvata u part izane doi loupravo iz lstre, Gorskog kotara i Dalmaci je, borei i se zanac iona lno i soc i ja lno os loboden je . Kap i tu lac i ja l ta l i je 8 .rujna 1943. godine ukazuje na dogledni kraj Osovine, Stopoveiava dolazak Hrvata u part izane i iz ostal ih krajevaT2.

Nakon i to je 17 . s tudenog 1941 . u Sp l i tu uh i ien RadeKoncar i CK KPH ostaje bez clanova Srba te Hebrang koop-t i ra dvoj icu, Duiana Brki ia i Radu 2igica73. Kasni je jeZigicpostavl jen za pol i t ickog komesara Glavnog Staba Hrvatske,a Brki i je koopt i ran i u Pol i tb i ro. U ZAVNOH-u je Hebrangstalno naglaiavao srpski dopr inos borbi , pr i tom ist i iu i i kakosu Srbi u Hrvatskoj zasluiili da budu potpuno slobodni iravnopravni s H rvati maTa

Na Hebrangov pr i jed log ZAVNOH od lu tu je da oba p isma,lat in ica i i i r i l ica, postanu ravnopravna.Ts Odnos Pokraj in-skog komiteta KPJ za Dalmaci ju sp e zaHebranga od pocetka nepr ihvat l j iv . kaosekretar Pokrai inskoo komiteta KPJ za Oalmaci

iskazu ju i i na ta j nac in zaht jev za posebn im

)

po oza)ee I

Dalmac i je u Jugos lav i j i ." regional izam"re imenovan je u Ob lasn i komi te t za

71 Interesnoj grupi oko Pavel i ia (Rasovi )72 Masovn i do lazak i l anova i s impa t i ze ra HSS-a .73 Zvonko lvankovii-Vonta, Hebrang, Zagreb, 1988, str.74 ZAVNOH, Zbornik 1,1943, s t r .459 i480.75 ZAVNOH, Zbornik 111,1944, str. 101, 237-238.

\yI

t . l c r \ r

n{r{t l

f iYv ,J

n(t.aI I l t i ' tDo i,tc.)'lulrlno

h

Vicko Krstulovi

aKo mu Je na reden CK NOJ, a ne CK KPH i

Page 4: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

*'-/ i_j -3

>sJ ,s -9

lLc'--p

-Jl-n;t_

r)

0.i ).----A

4Lno {\-r'

-cs.<s

v :

d** -r? iJ

Andr i ja Hebrang (1899 - 1950?)

Dalmaci ju. Oblasni komitet za Dalmaci ju smjest io se sredi-nom 1944. na otoku Visu, iako je Hebrang zaht i jevao da tobude u s jevernoj Dalmaci j i . Hebranq ie inz

Na tqrsp je poslao Duianarki ia, rodom iz s jeverne Dalmaci je.

stavom Oblasnoq komiteta KPJza Dalmaciju, kojlffiTEo-a ieki pokret v6lh6, a ne Tito je u

sporu eoran

Sukob iizmeduCK KPHiO asnog komitetaKPJ za Dal-acil u t i n ia l i

o j pokazivala suprotno od onoga;, Kardel j i Rankovi i , u l is topaduen s mjesta generalnog sekretarapr ikazano kao unapredenje: Heb-

rang je u Beogradu pos tav l jen na novu i odgovorn i juduZnostTe. U Nac iona lnom komi te tu os loboden ja Jugo-slavi je Hebrang je l is topada 1944. postavl jen za vodi te l jaobnove i izgradnje c i je le Jugoslavi je.

Hebrang s E i lasom i Karde l jem 16. l i s topada od laz i u Bar ite u Rim, gdje se Di las i Kardel j sastaju s Palmirom Togl iat-t i jem, sekretarom PCl. Hebrang ni je bio ukl juten u te razgo-

r vore. lz Bar i ja dolaze u Arandelovac 22. l is topada 1944.

120

Genera ln i sek re taPredsjedniStvo AVInova lo je Hebrang iNakon Nove god i rdelegaci ju u Moskvvodecim l icnost imakoja mu je do tadamunistu toga vremvladiTi to-Subai i i , cl jen za min is t ra indjeta. U DemokratskodrZan ima 11 . s tucbor NRH i Ustavotrta16 Virovi t ice iZag1946. u novoj Vladdustr i je i predsjedrsjednik Savezne pl ;

P r i l i kom odred ivapetogodi in jeg plarc lanov ima Po l i tbpetogodiSnjeg platsovjetska petoljetknom, smat ra l i su g in i . K id r i t je "pob i jeprve petoljetke nikekonomskoj blokac(neki projekt i ) n i cva povlatenja iz Po

B0 O. c . , s t r .130.Zvonko l vankov i c -Von tS loven i j om 1 955 . god ine81 Kanal Dunav-Tisa-Dut

rZao Andri iu.

ojj nije uvaZio, tvr

e t ime Austr i ia razbi ia la

, bi i e u-m5 df i o- d5t 65t ln s k i-d o i r i n oT r e v o I u c i I i . "

Page 5: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

112 Гласник Српског историјско-културног друштва „Његош“

одбране голих живота морало је доћи. Срби су почели да стварају четничке одреде, мањег или већег састава, и да их, постепено наоружавају.

„На појаву четништва у Хрватској, усташки Загреб је одговорио - усташки. Усташким кољачима издата је наредба да у корену униште сваку клицу четништва. Настале су неравне борбе, борбе на живот и смрт.“ (Мане Пешут, „Гласник“ С И К Д „Њ егош “ св. 29.).

Усташка неман намеравала је да затре све што је било српско у Хрватској. Доглавник НДХ Миле Будак, јуна 1941. у Госпићу, рекао је у свом говору, између осталог и следеће:

„Један дио Срба ћемо побити, други раселити, а остале ћемо превести у католичку вјеру и тако претопити у Хрвате“.

Покољи Срба су били толико бројни да су хрватски властодршци били присиљени да стварају концентрационе логоре. Као први такав логор у НДХ отворен је у Јадовну код Госпића, на Велебиту. Тако се остварују заветне речи Будакове. Логори се отварају за невине жртве: у Госпићу, Цапрагу, Глини, безбројне јаме и Голубњаче, Јасеновац...

Павелићева геноцидна групација за 4 године уништила је више Срба него Турци за пет векова.

Дивљање у Хрватској је беснело. О тој нашој жалосној прошлости, пребогатој туге, бола, крви, суза, смрти, доста је писано, да не понављамо.

Доста је писано и објашњено какоје дошло и какоје вођен грађански рат, као и о борбама Срба и комуниста, односно четника и партизана, како у Србији тако и у Хрватској.

Осврнућемо се на историјска документа о којима је мало или нимало писано.

О аутономној покрајини у ХрватскојДалекосежне одлуке о дефинитивној подели Југославије

на федеративне јединице донете су за време рата 1943. године, када су се комунисти налазили у „гостима“ код својих пријатеља и савезника усташ а у Хрватској. Одлуке је доносило најуже руководство КП Ј, тј. неколицина друшкана око генералног секретара Јосипа Броза Тита, чија је реч свакако имала највећу тежину. Запаженији удео у доношењу одлука су имали: Кардељ, Бакарић, затим ђилас и Ранковић. Остали чланови Политбироа и други имали су само да аминују.

Академик Владимир Дедијер, писац „Нови прилози за биографију Јосипа Броза-Тита“, објавио је како је спречено да се аутономна јединица образује у Хрватској:

Page 6: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

Српска крајина - II 113

„Сјећам се још с краја 1943 године, кад се Врховни штаб налазио у Босадском Петровцу, једног потеза Моше Пијаде. Он је тада живео и радио у селу Дринићи, 10 километара од Петровца. Спавали смо у истој соби. М оша је једне ноћи дош ао на идеју да треба створити српску аутономну покрајину у Хрватској. Имао је један том службеног пописа становништва из 1931 године, па је локушао да утврди границе те српске аутономне области. Али никако није стигао да утврди мајоритет Срба. Већ је други пут сипао гас у детролејку, али решење није налазио. Мени се спавало, па му у глуво доба предложих да узме два среза из Босанске крајине, која се граниче са Хрватском, па да тако добије мајоритет Срба. Кад сам се пробудио у зору, М оша је већ имао тачно исцртану мапу и својим лепим рукописом је био израдио статут те српске покрајине у Хрватској. Оседлао је дората и кренуо до Јосипа Броза у Петровац. Вратио се оданде двапут брже него што је отишао“.

О томе шта се догодило у Петровцу дао је своју верзију Милован ђилас у књизи „Ратно време“ на стр. 356:

„Пред Друго заседање АВНОЈ-а М ош а се вратио из Хрватске. Једно јутро је упао у собу у којој смо седели: Тито, Ранковић, Кардељ, Ж ујковићија . Најважнијије биосастанак крајем октобра 1943. на коме је одлучена федеративна организација државе... М оша је као из неба ставио пред нас на сто географску карту територије од Јадранског мора до Лике, Кордуна, Баније и Славоније па све до мађарске границе. Уз н>у је имао и написан текст. Објаснио је да је дошао до закључка да Србима у Хрватској треба дати аутономију и предлагао њене границе по карти која је стајала пред нама на столу. (Моја подвлачења Ж.Ж.М .) Уз картује дао објашњење и обухватио сва села у којима су Срби у Хрватској били већина... Идеја је била нова... Настао је тајац. Свако је ћутао као заливен... Ј а сам био први који је устао против Пијадиног предлога. Кардељ се одмах сложио са мном. Пијаде је имао репутацију Србина међу нама (Јеврејин се залагао за Србе a српски одроди су били против, моја примедба) али га је Ранковић потукао својом примедбом „да Срби и Хрвати нису тако различити да би сваки срез требало поделити и да Србима у Хрватској не треба аутаономија“. Тито се сложио с нама. М оша је изустио: „Извините, другови!“, покупио своје карте и папире и отишао“.

После рата, крајем 1945. приликом расправе о Уставу нове Југославије, дискутован је предлог да се образује аутономна област Далмације у оквиру републике Хрватске. У

Page 7: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

114 Гласник Српског историјско-културног друштва “Његош”

име министра за Конституанту Кардеља, ђилас је овај предлог одлучно одбио и одбацио као неприхватљив и реакционаран. „Ако бисмо Далмацији дали аутономију, ми бисмо цијепали хрватску нацију као цјелину, ми бисмо онемогућили њен несметан развитак... Може ли неко казати за Далматинце да су нешто друго него Хрвати...“ А кад је Пијаде предлагао аутаономију Срба у Лици, Банији, Кордуну и Славонији, тај српски одрод је први устао против као да Личани нису Срби.

Тако, вајни Срби, заслепљени комунистичком идеологи- јом и због свог интернационализма више су волели друге него Србе, одрицали се Српства, срамили су се да припадају „угњетачком“, „пандурском“ и „хегемонистичком“ Српском народу: радили су на разбијању и унижавању Српства и форсирали су оне који су убијали и тлачили Србе.

Равноправност Срба у ХрватскојЗемаљско антифашистичко вијеће народног ослобођења

Хрватске (ЗАВНОХ) је 1943. године издало низ акатау којима објашњавају основне принципе НОБ-а, његове резултате и тековине. Било је ту низ прогласа хрватском и српском народу (увек једном и другом) и осталим народима у Хрватској, којима се позива у борбу. При том, посебну пажњу су обраћали националном питању у Хрватској. Насупрот геноциду од стране усташке државе, ЗАВНОХ српском живљу и другим народима обећавао је и пружао алтернативу усташтва - братство и јединство. Насупрот етнички чистој Хрватској даје перспективу заједничког живота Хрвата, Срба и других народа и народности. Српском народу даје националне институције. У самомЗА В Н О Х -у установљенјеи образован Српски клуб вијећника на слободној територији излази лист Српска ријеч“, културна аутономија Срба се уважава. Н ародима у Хрватској загарантована је једнакост, правна сигурност, равноправност, вероисповест и друге демократске тековине новог доба.

Конференција о књижевном језику одрж ана је у Просветном одјелу ЗАВНОХ-а августа 1944. године, у присутности два члана Предсједништва ЗАВНОХ-а, свих чланова Просвјетног одјела, по једног члана редакције „Вјесника“, „Слободног дом а“ и „Српске ријечи“, створен је закључак:

„Б удући да п р ед ставн и ц и х р ватск е ф и лол оги је и књ иж евкости јо ш од 1850 године начел н о признају јединствени књижевни језик Хрвата и С рбакако мујеизрадио правила Вук Ст. Караџић на темељу говора народа ијекавских

Page 8: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj
Page 9: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

t-tti

i I i i ! . r , ' \ i : , : ! A i j i i j i . ; { - - i1 1 . . ! ' \ i I i i ! r ! . : i ' i J ' . } , } i

Politika ograniiavanja bogatog seljaka, najviSe putem obvezatnogotkupa, do-vela je do toga, kako se konstatiralo 7948., da

,,on Zeh napustiti dio svoje zemlje. Hoie preii u nii,ukategorrjr", a5r

Stovide, pisale su se molbe da drZ,ava preuzme dio zemlje. Pojava da se seljak

|eLilliiti svoje zemlje morala je tznenaditi svojom apsurdnoSiu. Nekoliko go-dina prisilnih mjera, slaba uiinkovitost, seljadki prosvjedi, zatvori puni seljakai masovno napuitanje KP bili su ozbiljno upozorenje. Podetkom 50-ih ruzmi-

Sljalo se o promjeni politike. Obvezatni otkup seljadkih proizvodapo sluZbenoodredenoj cijeni, kao i prisilna kolektivizacija, napu5 ten je 7953 ., o demu ie sejoi govoriti,a52

SLUCAJ BRKre, Ztctc r oPAercNajveia aferauhrvatskom komunistidkom vodstvu nakon sludaja Andrije He-

6ranga, bio je sludaj skupine ministara hrvatske vlade srpske nacionalnosti ukojoj su bili Rade Zigii, Du5ko Brkii i Stanko Opadii eanica.BrkiiiZigii

zauzirrrali su mjesta potpredsjednika Vlade i predsjednika Savjeta za zakono-davstvo i rzgradnjtnarodne vlasti, Zigit i mjesto predsjednika Savjeta zapre-radivaiku industriju. Stanko Opadii Canica bio je ministar Sumarstva. O nji-

maje raspravljao CK KPH od 26. do2g.kolovozal95}.aznazotnost EdvardaKardelja i Aleksandra Rankoviia.Kritizirale su se njihove tvrdnje da su srpski

ustanidki krajevi u Hrvatskoj zapostavljeni i da su u neravnopravnom poIoL,a-ju, Sto ugrolavanacionalni identitet Srba. CK KPH odbacio je njihove navodei ocijenio da se skupina ukljudila u borbu protiv KPJ. Neprihvaianje Zestokogprotusovjetizmaiptibli?avanjeZapadtte sentimentalnost prema slavenstvu od

strane Zigiia i Brkiia, bilo je plodno tlo za prodir enje optu|bi na njihov radun.

Rasprava je pokazala da su unaprijed osuden i i da je svaka kritika dodekivanakao napuitanje politike KPJ. U skladu s takvim pristupom bilo ih je moguieoptulitii za bliskost Informbirou. Sva trojicabila su smijenjena sa svih dulno.sli, aZigi( i Brkii zatvoreni su u logoru na Golom otoku, nenaseljenom otoku

u Velebitskom kanalu nedaleko od Senja i otoka Raba,a53

Njihova mjesta u partijskim i driavnim tijelima popunili su Nikola Sekulii, Mi-

lutin Baltii,BoL,o Rkman i Duro Kladarin, takoder svi srpske nacionalnosti.

1945 - 1953,131; K. SPEHNJ AK,Jaunost i propaganda. Narodna fronta u politici ikulturi Hruatske1945. , 1952., ?8,19.

a5t Drugi kongres Komunktiik e partije Hruatske, S5a52 Drugikongres KomunistiikepartqeHruatske, 35;J. PI\|EVEC,Jugoslauija 1918 - 1992,2I4.453 C. VISNJIC, P ar tizan sho 11 eto v anj e, 327 - ] 4L

Nikci BoikomMile

eittono

zinssrPsN"gkorrpitasna[no jto jr

viSeinteisti<jedi

dio

Medr,vocmumaseljj " tvatza\

O(dj.i,ititerak

PaPc

Page 10: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

rko-

ri-to

S C

Q.e

Nikola Sekulii postao je potpredsjednik vlade, a Milutin BakiC Duro Kladarini Boio Rkman minisrri. Na 3. kongresu SKH 7954, medu 15 dlanova Izvrinogkomiteta CK SKH uila su tri Srbina: BoL,tdar Maslarii, povratnik iz SSSRa,Mile Potuda, radnik izGospiia, i Nikola Sekulii, odvjetnik iz Sibenika.a5a

Citav sludaj j ebio povezan s nezadovoljstvom seljaka s agrarnom politikom, aonoje napose kulminiralo 1950. seljadkom bunom na Kordunu, Banovini i Ca-zinskoj krajini. YaLan razlog spora bilo je i uvjerenje srpskih komunista da susrpski ustanidki krajevi zapostavljeni, ali i nemirenje s pribliL,avanjemZapadu.Nagla5avanje posebnosti srpstva u Hrvatskoj nije bilo u skladu s komunistid-kom strategijom potiskivanja nacionalnoga- Otvaranje rasprave o nacionalnompitanju mogao bi otvoriti prostor nacionalnim podjelama i nekomunistidkimsnagama otvoriti Siroko polje djelovanja. Svako naglaSavanje nacionalnognu?-no je otkrivalo razlike i moglo je biti osnova za djelovanje protukomunista, za-to je moralo biti automatski prepoznato kao neprijateljsko. Hrvari su ro u raruviie iskusili jer se poraiena strana neprestano pozivala na hrvatske nacionalneinterese, pa je u komunista mogla uroditi i uvjetovanim refleksom, barem priisticanju hrvatstva izvan obvezatnog politiikog rituala i pozivanja na bratstvo ijedinstvo. Srbi su bili u ne5to drukdijem poloL,aju jer su komunisti crpili znatarrdio svoje snage upravo na temelju njihove nacionalne ugroZenosti.

Medu srpskim ustanicima proiirila se teza da su Srbi najviSe stradali u ratu, ada, unatod zaslugama zapobjedu, u miru opet najviie stradaju. Trojica srpskihvoda pokazali su u odnosu prema sluZbenoj politici, napose prema gruboj ko-munistiikoj agrarnoj politici, vjerojatno ne sluteii da je to pogubno, za nijansumalo veie razumljevanje za seljaka. Pogotovo je to bilo pogubno jer su srpskiseljaci bili zreli za bunu. Iskorak iz sluLbene politike bratstva i jedinstva - a 5tojepodrazumijevalo idealiziranje stvarnosti i potiskivanje svakog izraiavanjahr-vatstva i srpstva, osim onog u folklorne, povijesne i statistidke svrhe - morao jezavr5iti kobno.

Odredenu naivnost dokazuje dinjenica da je iitav srpski komunistidki vrh su-djelovao u donoienju zakljudka Izvrlnog odbora SKD Prosvj eta da,,srpskomLivlju t Hrvatskoj treba pruL,iti viSe moguinosti za nacionalno iL,ivljavanje pu-tem raznlh nacionalnih manifestacij a" , pri demu su se pozivali na dotadadnjeakcge, poput izloLbe srpske knjige i tiska uZagrebu. Vjerovali su da je njihovapartizanskai komunistidka pravovjernost dovoljan jamac da nitko neie moii nipomisliti da bi to mogla biti podr5ka nekakvom izdvajanju Srba od Hrvata ili

451 D. BILANDZIC, Hruatle.a moderna povije st,43J,414; Hrvoje MATKOVIC, Pour,1cs t Jugoslavije .Hrvatski pogled, Zagreb, 1998., 304; I . PERIC, Hrvatslei driavni sabor 7848 2000. Treti svczak:1 9 1 8 , 2 0 0 0 . , 2 2 7

Page 11: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

I j i iV i ! ' i 5 i { -5 U } { : { ; ( " - }$ l - r ' t y i i t 1 ' , : .+ : . - I {J { }1 .

da bi rc bio iskaz srpskog nacionalizma ili tak iov inizma, Medutim, prevar i.li su se: komunistidki vrh nije opraitao kritiku svoje politike, u ovom sluiaju uagraru. SuviSna briga za nacionalno bila je samo dodat na oteL,avajuia okolnost,a pruLila je poLeljnu osnovu za optuLbe za ugroiavanje dobrih nacionalnih od-nosa. Komunisti Hrvati pro$li su kroz slidno iskustvo s Hebrangom, koji je vi5eslijedio deklarativn a federulna naiela i umjerenu politiku, nego vrhovnoga ko-munistidkoga vodu i njegovu nepogrjedivost. Zato je od vodeieg hrvatskog ko-munista pretvoren u ustaikog suradnika.a55

S obzirom na to daje u krivom smjeru krenulo gotovo cijelo srpsko komunistid-ko vodstvo Srba u Hrvatskoj, KP je neke morao spasiti. Odricanjem od Brkiia,Opadiia iZigiia,ali i Bogoljuba Rapajiia, ostali su se dlanovi vodstva ipakizvu-kli pred neumoljivim part!'skim maljem. To su bili eedo Bordic,Todeeuruvi-ja, Branko Dtezga,NikolaJakIiiGedi,o, Dimitrije Prica,eedo Rajadii, NikolaSekulii i Simo Todorovii. Ni podaci britanske i ameridke diplomaclje o sludajuBrkii, Opadii r Zrgii, ne potvrduju sluZbeno tumadenje da su bili informbiro-ovci.Jedinoje francuski generalni konzul dopudtao ocjenu daje to taktiziranjei raiunanje na prelazak u tabor Informbiro a, kada SSSR izvr!;i invaziju, Baka-r ii je LI. rujna L9 50. na sjednici Sabora NRH sai,eto obj asnio njihovu krivnju.Rekao je da su kritizirali provodenje politike industrijalizacije, osudili vojno-policijske represalije na Kordunu nakon ustanka podetkom svibnja i politikuotkupa hrane. StoviSe, da su govorili da srpski krajevi ne bi trebali niSta dava-ti. Borba je u svom izvje{fuL2. rujna 1950. navela Bakariiev stav da je njihovadjelatnost najteLi napad na bratstvo nakon rata i da ih je part!'sko dlanstvo op-tuLivalo da su poticali pobune na Kordunu, uLici i na Banovini te u susjednojCazinskoj krajini. Prvi je smijenjen Zigtikon

"m kolovoza 1950. pod sumnjom

da suraduje s jednom stranom sluibom. S obzirom na optuLbe da je iskazivaoprosovjetske stavove, sasvim je oiito kako j e optuLba mogla glasiti. Zato jeBrkiiponudio ostavku koju je opravdao zanemarlanjem srpskih krajeva. Ostavkujedao i Opadii, a sva su trojica pokuiali javno braniti svoje stavove.

Dva dana nakon Bakariieva istupa u Saboru, 13. rujna odrL,anajesjednica CK KPJ,

J.BrozTito bioje nedvosmislen u svojoj optt26ipovezujuiisludaj Brkii,ZigitiOpadii s namjerom Informbiroa darazbijebratstvo ijedinstvo. U ime CK KPHgovorio je Ivan Godnjak. Na vdo Sturim podacima, a na temelju razgovoraame-ridkog konzula Gilberta s Bakariiem, Amerikanci su zakljudili da se u uvjetimaekonomskih problema nastavlja hrvatsko-srpski sukob, ali da je Informbiro uHrvatskoj nemoian. Francuski veleposlanik Phillipe Baudet proc!'enio je daje

to bi

kao i

da srje ve

"hu

SEI

Putli pri

5tj .

dok

Osi

Agt

divi

me

nist

vatl

selj

bilidar

rez

dot

izg

SP(

L9'

M,

stc

mj

orl

sel

456

457

055 e. VISNJIC, Partizansko ljetovanje, 2)9

Page 12: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

Itt-

. l u

rst,)d-i5e(o-(o-

i i l ; i_i l i -{ lvA: ' j !F i{ . i l , r , iLjH!5-i t i - i {-L i l t{ l , /A'! ' ' . i i i t r i t i { ; i_}5Lir.3i i t 1:t .+.5. 1,J34.)

to bila samo kritika vladaju&politike, i to upravo njezinihnajosjetljivijih todaka,kao 5to su bili nacionalno pitanje i odnos prema seljadtvu. Odbacivanjem ocjeneda su to bili informbiroovci ili reakcionariipreciznim tumadenjem sludaja, ovajje veleposlanik, odito, za razhku od konzula a Zagrebr, opravdao svoje mjestou hijerarhiji francuske diplomacije.a56

SELJAEKE BUNE

Agrarna reforma iz 7945, nije bila u skladu s udenjem marksista o ukidanju in-

dividualnoga seljaikoga gospodarstva. Jugoslavenski komunisti, kao i mnogo

puta dotada, nastojali su do konadnih ciljeva doii taktikom od nekoliko koraka

i prikrivanjem svojih konadnih clljeva.Trebalaim je podr5ka seljaka, pa je poku-

5aj oduzimanja zemlje rzvrien tek L948., kad je vlast udvrdiena i kad je trebalo

dokazatr pravovjernost medunarodnom komunistidkom pokretu.

Osim podjele zemlje i kolonizaclje, glavno obllje|je komunistidke agrarne refor-

me bio je sustav obvezatnog otkupa. Cijeli sustav temeljio se na prisili , a seljaci

nisu mogli utjecati ni na cijenu ni na koliiinu proizvoda koje su morali proda-

vati- Narastao je administrativmaparat. potreban zapodjelu, a rastao je i orpor

seljaka protiv takva destimulirajuieg sustava- Istodobno, seljaci su desto bili mo-

bilizkani na razliiitirr' povremenim ili, iak, trajnim poslovima u industriji i ru-

darstvu, 5to se nazivalo ,,aktlizacijaradne snage". I to je nepovoljno djelovalo na

rczukate u poljoprivredi. Zapravo, prvim petogodiSnjim planom, koji je potvrdio

dotadainju politiku planskog utvrdivanja cijena, proizvodnje iprodaje, seljaci su

izgubilipravo raspolaganjaprivatnim vlasni5tvom nadzernljom. Kao ito je vei

spomenuto, nije uspio pokulaj stvaranja seljadkih radnih zadruga od 1949. do

1952. dabi se razrijeiila ta suprotnost izmedu drL,avnoga r privatnoga.a5T

Medutim, kolektivizacija individualnih posjeda i prisilni otkup naiSli su na 2e-stok otpor seljaka, ali isto tako i na Zestok protuudar komunista. Bezbroj je pri-

mjera mudenja, zatvatanja i ubojstava od predstavnika vlasti- Odnos sluZbenih

otkupnih cijena i cljena na slobodnom trZi5tu otkriva svu tragidno st poLoLaja

seljaka.

456 I. BANAC, Sa Stallinom protiv Tita,176, 177; D. BEKIC,-iagoslauija u hladnom ratu, 176 , I79,457 Marljan MATICKA, Opskrba stanovnidtva u Hrvatskoj od 1945. do 7953. godine, Zbornik Mirjane

Gross u pouodu 75 rodendana, Zavodzahrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuiiliita u Zagrebt,j 87 - 40 t , 388 .

PJ.i(. irH

le-

na

) ut je

Page 13: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

TEZE O GENOCIDNOSTI HRVATSTVA 353

jednidka revo-to prema porale-

iza domob

,:bt

I'E" ?-,

]lJ

-rt5

r5 { ,

f=

kad je zbog po-ctma-, nadbiskupstepinac, kar-fredsj"orit grrrrynske. konferencije, uputio pro_;li:#:::'":*llu:-"^':1" f* r.v"l*" og,@u;;E .',,' (ebiti zao-

rvatskih i3s1ift3 i .+^l:potpunom predanju,

lri:fu#rH"rffisu prekr5ili medunarodna pravila ."t.rrrrrl" iri na^-_^..:^__

i k a o ,

i stvarnu inJu u obn

iffiffi1"ffil:fiu Hyltl|gJ iznijet iJoptuZbe

"" -^"rvanje hfrrv<urJe nrvatsKth sela u

9t3"ejS-",to)_o a bi^rreka+"i"c-.an

*{1Kog programahrvatskog pit

- -?s ,v vAr ry rJeu Je c l lav n

Page 14: "Amalgam" o pokušajima uspostave srpske i dalmatinske političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj

„Amalgam“ o pokušajima uspostave srbske i dalmatinske

političke autonomije u komunističkoj Hrvatskoj.

Bibliografija

1. Zoran GRIJAK, „O književnom i javnom djelovanju Iva Vojnovića s posebnim osvrtom na »supetarsku aferu« 1907. godine“, Pilar. Časopis za društvene i

humanističke studije, 6/2011., br. 12 (2), 9.-49. (12.-14.) 2. Pavle KALINIĆ, „Andrija Hebrang“, Prošlost je teško pitanje, (pr. Hrvoje Glavač),

Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000., 99.-123. (119.-120.) 3. Živorad Ž. MARINKOVIĆ, „Srpska krajina. II. deo“, Glasnik Srpskog istorijsko-

kulturnog društva „Njegoš“ (Chicago), sv. 65/1991., 109.-121. (112.-114.) 4. Stevan MOLJEVIĆ, Uloga i značaj Vrbaske banovine. Predavanje održano 30

januara 1939, Štamparija braće Jakšić, Banja Luka, 1939., 22. 5. Zdenko RADELIĆ, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. Od zajedništva do razlaza,

Hrvatski institut za povijest, Školska knjiga, Zagreb, 2006., 198.-201. 6. Franjo TUĐMAN, Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti filozofiji

zlosilja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., 353.

Granice autonomne srbske pokrajine u Hrvatskoj koje je iscrtao 1943. Moše Pijade – Srbin židovskog podrijetla [svojevrstna inačica srbskoga Josipa Franka?] – nisam vidio na karti, ali usporedbom opisa Vladimira Dedijera i Milovana Đilasa „Mošinih granica“ (v. četnički Njegoš, str. 113.) s Moljevićevom narodnostnom kartom Vrbaske banovine sa susjednim kotarevima; itekako bih rekao da se podudaraju, odnosno postaviti i pitanje koliko se podudaraju pogledi četnika i srbski orijentiranih komunista/srbokomunista po pitanju odnosa prema Hrvatskoj. Inače, spomen u Njegošu (str. 113.) prijedloga o uspostavi autonomne Dalmacije u okviru Hrvatske „krajem 1945. prilikom rasprave o Ustavu nove Jugoslavije“, odnosi se na promemoriju Politički status Dubrovnika Luje Vojnovića od 22. kolovoza 1945. Taj Srbo-katolik je još prije rata kao član JRZ-e i senator, u svojoj protimbi federalizaciji Versailleske tvorbe, pokušao – obraćajući se jednom članu vlade i knezu Pavlu – da bar Dubrovnik ne uđe u u sastav Banovine Hrvatske, odnosno da postane posebna administrativna jedinica u sklopu kraljevine. Po definitivnoj propasti Karađorđevićeve monarhije, Lujin apetit se povećao (sic)! Uzgred rečeno, zanimljiva je obiteljska „nacionalno-politička slika“ Vojnovića, inače poznate obitelji iz Boke kotorske (Herceg-Novi). Lujo (Srbo-katolik) i Ivo (filosrbskih i jugoslavenskih stavova, sa zrncem hrvatskog identiteta) bijahu sinovi velikoga hrvatskog domoljuba i političara Koste Vojnovića, člana dalmatinske Narodne stranke i banskohrvatske (Neodvisne) Narodne stranke.

Glede srbstva u Hrvatskoj zanimljiva je, i znakovita, sudbina Dušana Duška Brkića, koji je 1944. – upućen od Hebranga u sjevernu Dalmaciju da suzbi četništvo političkim radom – bio zatečen stavom vrha dalmatinskih komunista koji smatrahu četništvo u sjevernoj Dalmaciji vojničkim, a ne političkim pitanjem. Isti taj Brkić pak je optužen 1950. od svojih srbskih drugova, koji su imali iste „grijehe“ pa su se na taj način spašavali, za protežiranje četničkih elemenata. Taj je slučaj u kontekstu sa seljačkom bunom iz 1950. na Kordunu, Banovini i Cazinskoj krajini; i još uvijek prisutnom Informbiro „situacijom“.

Mladen Kaldana