Alphonse de Lamartine: Jezero- francuski pjesnik, politiar i povjesniar

- u mladosti ivio povueno na oinskom imanju i pie svoje prve zbirke, zatim uzlazi u diplomatsku slubu, bavi se politikom i dosee vrhunac svoje karijere 1848. kad je kratko vrijeme bio i na elu privremene vlade; po padu republike povlai se u privatni ivot i posveuje knjievnom radu

1820. Meditacije (Elviri)

1823. Nove meditacije

- tim zbirkama u francusku poeziju unosi svjetsku bol i obnavlja autentinu ljubavnu liriku, a poslije se njegova poezija produbljuje refleksivnim i religioznim momentima

1830. Pjesnike i vjerske harmonije

Epska djela: Jocelyn, Pad anelaNajpoznatije su mu pjesme Jezero i Usamljenost.

JEZERO

Lirska ljubavna i misaona pjesma

Lirski subjekt je tuan jer je njegova ljubavna srea dio prolosti

Obraa se jezeru, prisjeajui se sretnih trenutaka provedenih s voljenom enom. Srea je prolazna i neponovljiva. ovjek je prolaznik na Zemlji i zato mora iskoristiti i to intenzivnije proivjeti svaki trenutak svog ivota

Pjesnik bi htio, elio spokoj, mir, sreu, htio bi baciti sidro, no progonjen je ivotom, sudbinom. Nespokojan je i nesiguran. Metafore odabire iz prirode: obale, more, sidro. Sjedinjuju se dva motiva: nespokoj i smirenje. Prva strofa oblikovana je kao pitanje.

Obraa se prirodi, kojoj povjerava svoje najdublje osjeaje i oivljava uspomene na ono to se dogodilo prije godinu dana kad je na jezeru bio s voljenom enom i sad naviru sjeanja na tu veer.

Priroda slua govor ljudskog srca i sjedinjuje se s njim. Glas voljene ene izraava jednu elju: da vrijeme stane, da bi trenutci njihove sree trajali to due, jer vrijeme leti uasno brzo, pa taj glas moli vrijeme da stane kako bi oni due uivali.

Na svijetu ima puno nesretnih pa glas moli da se brine za njih.

Sati prolaze i javlja se zora, a kad je to ve tako, kae glas, volimo se, neka to bude mala vjenost, ljubav, ja i ti. Jer to je svijet? Brod bez luke. Vrijeme? Val bez ala, prolaznici mi. Sve brzo prolazi, da nita ne e ni ostati iza nas.

Pjesnik je zabrinut zbog te prolosti. Zar je mogue da je sve to prolo?

Priroda ima mo obnoviti vodu, cvjetnjake, pa moli prirodu da bar ona sauva sjeanje na tu veliku ljubav: u vodi, u miru ili buri, u lahoru, treperenju lista, u zvijezdi srebrnoj.

** Lamartine je uzdigao ljubav na najvii stupanj ljudskog ivota, jer ljubav ini ovjeka sretnim i vrijednim.

***Upotrijebio je sinesteziju (spajanje razliitih pjesnikih slika u jedan doivljaj)

BOJE: tamni val, mranie ume, srebrne zvijezde sjaj

ZVUCI: um vode, u se skladni zvuk, drhtnu njezin glas

MIRISI: i zrak tvoj ugodan ko mirisava so