AGON: natjecanje dvaju aktera drame u kojem jedan obično zastupa mišljenje autora

ALEGORIJA: produžena metafora; uporaba riječi u prenesenom smislu; pravi smisao se otkriva tek nakon što cijelu pjesničku sliku u cjelini zamjenimo pojmovima; basna se zasniva na alegoriji

ALITERACIJA: ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina u stihovima, ponavljanje istih suglasnika ili slogova na početku više riječi

ANADIPLOZA: figura u kojoj se jedna ili više riječi s kraja stiha ponavlja na početku idućeg stiha

ANAFORA: ponavljanje riječi na početku stihova

ANTIKA:

- Prva temeljna epoha eu knjiž.

- Određena kulturno povijesnim činjenicama

- Odredila pravce daljnjeg razvoja cjelokupne eu knjiž.

- Humanistički orijentirana

- Traje od početka grčke kulture pa do podjele Rimskog Carstva, do polovine 5. St.

- Obuhvaća grčku i rimsku knjiž.

- U ovoj epohi:o nastaje knjiž. U našem smislu riječi

o utemeljuje se i razvija svijet o knjiž. Kao samosvjesnoj jezičnoj

djelatnostio zasniva se niz knjiž. Vrsta

- značajne osobe:o Homer, Vergilije, Ovidije, EP

o Eshil, Sofoklo, Euripid TRAGDIJA

o Aristofan, Plaut KOMEDIJA

o Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar, Valerije, Horacije KRATKE

STIHOVNE VRSTE (oda, elegija, ditiramb, epigram)- Nastanak i razvoj retorike

GRADACIJA: nastaje izborom riječi, slika i misli kojim se izaziva postupno pojačavanje ili slabljenje od početne misli

- KLIMAKS i ANTIKLIMAKS: pravilno nizanje riječi od najslabijeg do najjačeg ili obrnuto

ANTITEATAR: zajednički naziv za suvremena kazališna djela čija je karakteristika samoiznošenje činjenica bez fabule,tj. bez izrazite dramske radnje; predstavnici E. Ionesco, S. Beckett

ANTITEZA: posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci tj. Suprotnosi

ASINDETON: figura slična elipsi, nastaje nizanjem riječi bez njihovog gramatičkog povezivanja

ASONANCIJA: nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja zvukovnog ugođaja i glasovnih efekata

AVANGARDA:

- Nastupa nakon esteticizma i traje do modernizma

- Pokušaj radikalnog osporavanja tradicije

- Izravno se suprostavlja esteticizmu

- Osporavanje kulta ljepote, tradicionalnog pojma ljepote

- Sklona svakom antitradicionalizmu i svakoj vrsti pobune protiv konformizma

- Skolna kulturnoj, političkoj i društvenoj revoluciji

- Pokušava pronaći novu vezi između umjetnosti i života

- Uvodi u poeziju običan jezik i jezik znanosti, složene knjiž. Postupke

- Neprestano protuslovlje sa samom sobom

BAJKA:

- osobita književna vrsta kod koje se čudesno i nadnaravno isprepliće sa zbiljskim na takav način da između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog nema pravih suprotnosti.

- odsustvo psihološke karakterizacije

- polaritet dobra i zla te nesputana moć mašte i želje nad stvarnošću.

- uglavnom namijenjena djeci koja se često bavi nepostojećim i izmišljenim radnjama i likovima kao što su vile i vilenjaci, čarobnjaci, patuljci, vještice i sl.

- često rezultat narodne predaje i posljedica narodnih običaja i kazivanja

- U svijetu su najslavnije bajke braće Grimm, Hansa Christiana Andersena i Oscara Wildea.

- U Hrvatskoj su najslavnije bajke Ivane Brlić-Mažuranić.

BALADA:

- Provansalski tip balade : lirsko-epska pjesma narodnog podrijetla nastala kao plesna pjesma u Provanci u 13. St.

- Sjevernjačka balada : plesna pjesma iz Škotske

- Pjeva o stradanjima i neserećama

- Polagan ritam, tužna intonacija

- Tragičan završetak junaka obično kraj

- Pjesnici: STANKO VRAZ, PETAR PRERADOVIĆ, AUGUST ŠENAO

BAROK:

- Knjiž. Epoha nakon renesanse, od 1570.-1670. cca

- Sklon naglašenom ukrašavanju i prekomjernom izrazu

- Razvija smisao za neobičnim, tajanstvenim, bizarnim

- Simbolika

- Manirizam: stilska tendecija, pokušaj da se uspostavi naglašeno neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija (u Italiji – marinizam, u Španjolskoj – gongorizam, u Francuskoj – precioznost)

- Razvijen smisao za književno oblikovanje i visoko kultiviran književni izraz

- Predstvnici: I. Gundulić, Junija Palmotić

BASNA:

- kratka priča u prozi ili stihovima u kojoj glavnu ulogu imaju životinje (ponekad biljke i nežive stvari),

- prikazane sa ljudskim osobinama; govorom, karakternim osobinama, sklonostima, težnjama i sl.,

- alegorički crtaju odnosi među ljudima, izruguju ljudske slabosti i mane i daju moralne pouke

BELETRISTIKA: lijepa književnost; danas se upotrebljava u značenju tek jednog dijela knjiž., ugl romana i novela

BIOGRAFIJA:

- književno djelo koje opisuje život osobe, stvarne ili izmišljene.

-  zadiru dublje, pišu o ljudskim motivima, vrlinama i manama, problemima i kako su se ljudi nosili s njima, osjećajima

- Prvim biografijama možemo nazvati priče iz Asira, Babilona i Egipta, koje su do nas došle u obliku Legende o Gilgamešu i Enuma Elišu i Biblije.

-  Primjer su biografije glumaca (Marilyn Monroe, John Wayne), političara (Bill Clinton) ili sportista (Michael Jordan

BUGARŠĆICA: stih s prilično nestabilnim brojem slogova; najčešće petnaesterac ili šesnaesterac s cezurama iza sedmog tj. Osmog sloga

CEZURA: Stalna granica među riječima iza nekog sloga, provedena u svim stihovima

COMMEDIA DELL'ARTE: oblik dramske umjetnosti , komedija koja se gradi na improvizaciji glumaca, koji se okvirno pridržavaju utvrđenog razvoja radnje

DADAIZAM:

- umjetnički pokret koji akcentira besmislenost civilizacije koja uništava vlastite vrijednosti.

- nastaje vrlo burno 1916. godine u Zürichu u Švicarskoj

- Naglašavali su apsurdnost izlažući banalne predmete kao umjetnička djela.

- teži rušenju, uništenju starih načela i zakonistosti logike, ismijava "vječnu ljepotu".

- prenijeli metodu besmisla iz stvarnosti u umjetnost.

DEKONSTRUKCIJA: pretpostavlja beskonačno kretanje i promjenu znakov, kretanje u kojem se ne može nikada dokraja i jednoznačno shvatiti pravo značenje, a baš se to može pokazati na primjeru književnog djela

DESETERAC: najstariji stih naše usmene poezije; epski deseterac određen je brojem stihova, cenzura nakon 4 sloga dijeli ga na 2 dijela, 4 i 10 slog naglašeni; lirske deseterac ima cezuru nakon 5 sloga

DIDASKALIJA: su kratke natuknice u dramskom scenariju koje nam ukazuju što radi književni lik dok izgovara tekst. Navedene su unutar zagrada ispred ili poslije govornog teksta lika. Koriste se kao upute kazališnim glumcima kako da se ponašaju na pozornici

DIJAKRONIJSKA KLASIFIKACIJA: razmatranje sa stajališta njihovog slijeda i razvoja u vremenu

DIJALOG: razgovor između najmanje dvije osobe, izražavaju svoja stajališta, opravdavaju i sporavaju misli i osjećaje

DITIRAM: pjesma u kojoj se naglašeno iznosi oduševljenje, rados, pjesma u kojoj se slave životne radosti tonom koji je podignut do zanosa

DNEVNIK:  knjiga ili bilježnica za upisivanje diskretnih tekstova aranžiranih prema datumu koji obavještavaju o događajima tokom dana. 

DRAMA:

- žanr u književnosti, koji je nastao za vrijeme antičke Grčke i koji se i danas razvija.

- Drama je književno dijelo, koje uglavnom služi javnom izvođenju u kazalištu.

- Osnovne podvrste drame su: tragedija, komedija i drama u užem smislu

- sav tekst izvodi u glumačkoj realizaciji. 

- Danas drama nastaje saradnjom autora scenografa,kompozitora i glumaca

DUH VREMENA:  označava općenito prevlađujuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na živottijekom određene epohe koje

određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu i naćela ponašanja te etiku određenog vremenskog razdoblja.

EGZISTENCIJALIZAM:

- Filozofsko-književni pravac

- Poznat po filo. Stavovima koje zastupa

- Razrađuje karakteristične teme i stavove egzistencijalističke filozofije potpuna osamljenost pojedinca, apsolutna sloboda ljudskog izbora, suočavanje sa smrću

- Ne voli tradicionalne fabule

- Psihološka analiza, jaka polarizacija likova

EKLOGA: Oznaka za pjesmu s tematikom iz pastirskog života; izravno ili posredno se slavi život u prirodi; predstavnici: Džore Držić, Dinko Ranjin

EKSPOZICIJA: spada u kompoziciju drame; uvodi u radnju i objašnjava početak; služi joj kazališna lista, oglas ili program a u nekim tipovima drame i prolog tj. Uvodni dio u kojem se objašnjavaju događaji koji vremenski prethode radnji; najčešća je ekspozicija neki razgovor koji upoznaje publiku s početnom dramskom situacijom

EKSOD: izlazna pjesma kora na kraju tragedije

EKSPRESIONIZAM:

- Umjetnički pravac prepoznatljiv u književnosti, slikarstvu, glazbi, kazalištu i filmu

- Nastaje kao otpor knjiž. Tradiciji

- Izrazito antirealistički i antimimetički knjiž. Pravac

- Naglašava isključivu važnost izraza

- Ključni pojam ekspresionista u književnosti bila je riječ "krik" (po Munchovoj slici) kako bi dočarali užase Prvoga svjetskog rata.

- autor mora izraziti svoj stav te tako objavljuju subjektivna djela

- važne odlike ekspresionizma bile su izražena simbolika, dominantno korištenje boja i njihovo specifično značenje, racionalizacija i "sužavanje" izraza, ali i uvođenje određenih jezičnih promjena

ELEGIJA: naziv za pjesmu u kojoj se izražava tuga, bol i žaljenje za nečim nedostižnim

ELIPSA: nastaje kada se iz rečenićne cjeline izostavljaju pojedine riječi na takav način da se smisao cijeline ipak može razabrati

EP:

-  spjev, koji pripovijeda u kontinuiranom narativu život i djela herojske ili mitološke osobe ili grupe osoba

- opširno pripovijedanje u stihu o značajnim događajima s mnogo pojedinosti.

- može zahvatiti cjelokupan život nekog naroda osobito u prikazu događaja koji su za njega sudbinski važni kao što su ratovi, utemeljenje države, putovanja i otkrića opće važnosti, sudbine izuzetno važnih ljudi.

- POZNATI EPOVI: Homerove Ilijada i Odiseja, Vergilijeva Eneida, Ramajana, Danteova Božanstvena komedija

- Osnovne karakteristike epa su: o otpočinje iz središnjeg dijela priče (in medias res);

o počinje zazivanjem neke od muza;

o područje radnje često pokriva geografski nedefinirana velika

područja, često cijeli svijet ili čak svemir;o upotreba golemog broja epiteta (koji su upravo izum epova);

o sadrži veoma duge popise, te veoma duge i formalne govore;

o prikazuje božansku upletenost u ljudske poslove;

EPIFORA: Figura u kojoj se ponavljaju riječi na kraju stihova

EPIGRAM: Kratka, redovno duhovita i satirična pjesma u kojoj se krajnje sažetim izrazom i neočekivanim zaključkom iznenađuje čitatelj

EPIKA:

-  književni rod u kojem se pripovijeda o nekim događajima koji su se dogodili, ili se smatra da su se dogodili u prošlosti.

- obuhvaća svu pripovjednu književnost u stihu i prozi

- Vrste su : epske pjesme, epovi, romance, balade, poeme, novele, romani, bajke, legende, basne, crtice.

- Događaji: kompozicija (uvod, zaplet, vrhunac, preokret, rasplet, kraj)

o Invokacija - zazivanje muza, bogova za pomoć za nadahnućeo Kronološki slijed - obuhvaća pripovijedanje događaja od početka do

krajao Retrospekcija - Vraćanje radnje u prošlosto In medias res - U središtu događajao Simultano - Istovremeno pripovijedanje dva događaja

- EPSKE TEHNIKE:

o pripovijedanje - nizanje motiva prema načelu "što je dalje bilo".o opisivanje - označava nizanje motiva prema zakonu asocijacije

(podsjećanja), opisuje se izgled lika, prostor u kojem se odvija radnja, sporedni događaji, stvari, osobe.

o epski dijalog - služi za iskazivanje mišljenja i stavova likova.

o iznošenje misli - pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija se postupno. Slično je iznošenju misli u filozofiji ili drugim znanostima.

- EPSKA RETARDACIJA:

o Digresija   - označava udaljavanje od osnovnog toka zbivanja na taj način što prekida osnovnu nit izlaganja dužim opisom nekog predmeta, osobe ili događaja.

o Epizoda  - veća, tematski zaokružena digresija koja se može izdvojiti iz cjeline djela, a da se sačuva osnovna nit izlaganja.

o Ponavljanje  - služi usporavanju i povezivanju između pojedinih dijelova epskog djela.

- Epski oblici i vrste:

o epika u stihovima (epska pjesma, ep (epopeja))o epika u prozi (pripovijetka, novela, roman, crtica, saga, bajka,

basna, mit, legenda, anegdota, gnoma, poslovica, vic)

EPITAF: nadgrobni natpis koji kao pjesnički oblik izražava određen jezgrovit odnos prema prolaznosti života i ljudskoj sudbini; često duhovit i satiričan, ali ima i misaonu liriku

EPITALAM: svadbena pjesma u čast mladenaca; Pjesma nad pjesmama

EPITET: u najširem smislu riječi je svaki atribut; dodatak imenici koju pobliže objašnjava, u smislu figure se shvaća kao riječ koja se dodaje imenici da bi se omogućilo stvaranje življe, potpunije i jasnije predodžbe neke stvari, pojave, osobe i dr.

EPIZODIJ: dijaloški dio između koriskih pjesama

EPSKA PJESMA:

- obimom je manja od epa

- obrađuje redovno neki pojedini događaj,a ne neko sudbonosno zbivanje za neki narod u cjelini.

EPSKI TEATAR:

- predstavnik Brecht

- Brechtov teatar pokušava prilagoditi dramsku strukturu našem dobu znanosti

- obrađuje redovno neki pojedini događaj,a ne neko sudbonosno zbivanje za neki narod u cjelini.

- V-efekt njegovo je osnovno sredstvo i tehnika znači razbijanje prepreka između publike i glumaca, kao i ideje da prvi moraju biti pasivni, a drugi aktivni

ESEJ:

-  kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuje različita tematika, bilo iz života ili iz znanosti, na način koji uključuje razmišljanje i zaključivanje

- do izražaja dolazi osobni stav pisca, njegov izbor problema o kojima piše i njegov vlastiti način izlaganja i zaključivanja

- moraju biti prisutne i vrijednosti koje pripisujemo znanosti i filozofiji: o određena dosljednost u zaključivanju,

o uviđanje važnosti nekih tema i

o sklonost prema misaonoj razradi problematike

ESTETIKA: filozofska disciplina, nauka o lijepom, umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu

ESTETICIZAM: razdoblje u kojem prevladava izrazito naglašavanje isključivo estetske funkcije književnosti; l'art pour l'art umjetnost radi umjetnosti

EUFEMIZAM: podvrsta metonimije, označava zamjenjivanje nekih riječi, koje se smatraju zbog bilo kojeg razloga opasnima ili nepristojim nekim blažim izrazima

FABULA:

- neka vrsta izvanknjiževne okosnice događaja prikazanih u pojedinom knjiž. Djelu

- niz motiva povezanih prema načelu onoga što se dalje zbilo

- SIŽE: niz događaja onakav kakav je u književnom djelu

- FABULA: niz događaja povezanih i raspoređenih onako kako bi se oni mogli dogoditi u zbilji

- ti su događaji povezani uzročno-posljedičnim vezama i pretpostavljaju vrmenski slijed onakav kakav je poznat i moguć u zbilji

FARSA:

- naziv za lakrdiju, šaljivu scensku igru, odnosno lakomislenu i vulgarnu komediju

- kratak, veseo kazališni komad u kojemu je humor grub, drastičan i jeftin

- karikirani likovi, zaplet na nesporazumu

- VODVILJ: laka i zabavna komedija u kojoj se pjevaju popularne melodije; prošarana kupletima. Kupleti su šaljivi monolozi i prizori u kojima se izvode popularne melodije.

FELJTON, podlistak i reportaža:

- na živ i popularan način obrađuje pitanja umjetnosti, znanosti, filozofije i politike, za koja se smatra da su od značenja za širu zajednicu i zanimaju širu publiku.

- Dobio je naziv zbog stalnog mjesta na kojem je objavljivan u novinama

- U publicistici su najvažnije vrste: reportaža, feljton i polemika.

FENOMENOLOGIJA: filozofski pravac koji polazeći od fenomena čistih intencionalnih akata svijesti želi sagledati njihovu imanentnu suštinu, kao suštinu samih stvari;

FIGURA:

- pjesnički izrazi kojima se mijenja značenje riječi, koriste svojstva glasova, stvaraju posebni ukrasi kojima se odlikuje pjesnički, umjetnički stil u jeziku.

- Osnovna stilska sredstva

- VRSTE: o FIGURE DIKCIJE: asonancija, aliteracija, onomatopeja, anafora,

epifora, simploka, anadiplozao FIGURE RIJEČI ILI TROPI: metafora, metonimija, personifikacija,

sinegdoha, eufeminizam, epitet, aloegorija, simbol, o FIGURE KONSTRUKCIJE: inverzija, retoričko pitanje, elipsa,

asindeton, polisindeton,o FIGURE MISLI: poredba ili komparacija, antiteza, hiperbola - , litota,

gradacija, ironija, paradoks, oskimoron

FILM:

- vizualna projekcija u pokretu, najčešće ozvučena

- cjelovit te društveno i doživljajno svrhovit filmski proizvod

- nije ograničen na pozornicu

- kombinira sliku, pokret, zvuk

- namijenjen publici

- sedma umjetnost

- ŽANROVI: o Biografski, povijesni, komedija, kriminalistički, ljubavni, vestern,

mjuzikl, drama, triler, i dr.

FILOLOGIJA: znanost koja na temelju jezika i knjiženosti proučava cjelokupnu kulturu jednog naroda ili skupine srodnih naroda

FILOZOFIJA KNJIŽEVNOSTI: razlikuje se od znanosti o književnosti; bavi se proučavanjem zemelja znanosti o književnosti i studijm književnosti s aspekta njezine povijesne sudbine, proučava temeljne uvijete i mogućnosti spoznaje knjiž. Djela te shvaćanjem svrhe književnosti kao umjetnosti u obzoru filozofije

RUSKI FORMALISTI:

- Ruski formalizam predstavlja književno-teorijsku orijentaciju koja je svojim temeljnim zadatkom smatrala istraživanje pojavnih oblika (forme) autonomnog književnog dela.

- Javlja se u Rusiji 1915. i traje do 1928. godine.

- Predstavnici formalizma su se prvobitno okupljali u Opojazu

- Najznačajniji predstavnici ruskog formalizma bili su:o  Viktor Šklovski, 

o Boris Ejhembaum, 

o Jakubinski, 

o Roman Jakobson, 

o Jurij Tinjanov,

oo Boris Tomaševski, 

o O. Brik 

- karakteristično odcepljenje od estetike

- principi koji su narušavali tradicije

- Pojam forme se javio u novom značenju, ne kao omotač, već kao punoća

FUTURIZAM: knjiž. Pravac u okviru avangarde; pokušava odrediti novi umjetnički ideal, u kojem bi došao do izražaja dinamizam i aktivizam nove industrijske civilizacije; predlaže se stvaranje novog pjesničkog jezika, ukidanje interpukcije, isticanje imenica, uvođenje neestetskih znakova (brojevi)

GRAĐA: Ono što tekst obrađuje

GROTESKA: kratka, duhovita pripovijetka, novela ili drama.

HEKSAMETAR: Stih glasovitih epova Ilijade, Odiseje i Eneide; književni stih karakterističan za epove. Sastoji se od sljedećih stopa: spondeja, četiri daktila i troheja. Pjevanje heksametra temelji se na izmjeni dugih i kratkih slogova (dugi slog arza, kratki slog teza).

HERMENEUTIKA: vještina razumijevanja i tumačenja tekstova; prema predmetu odnosno području na koje se odnosi može biti: tradicionalna, talmudska, biblijska, kur'an-ska, filozofska, znanstvena, apostolska, grčka, rimska, srednjeg vijeka itd

HIMNA: pjesma posvećena nekom ili nečemu što čovjek smatra vrijednim najvećeg poštovanja, divljenja, obožavanja; uzvišenog tona, svećan polagan ritam,

HIPERBOLA:  figura preuveličavanja radi naglašavanja nekog emocionalnog stava.

HORIZONT OČEKIVANJA: želi se obuhvatiti okvire mogućeg razumijevanja knjiž.

HUMANIZAM: Javlja se na kraju srednjeg vijeka, teži temeljitijem poznavanju, proučavanju pa i nekoj obnovi antike, suprostavljajući se tako srednjovjekovnoj tradiciji

HUMOR: neposredni književni odnos umjetničkog prikazivanja smiješnog bez ddrugih pretenzija

IDEJA: pojam ideje knjiž. Djela upotrebljava se uglavnom u 2 osnovna značenja: ili je to neka temeljna misao koja je u djelu prisutna ili je to cjelokupni smisao djela

IDILA: naziv za lirsku pjesmu ali i za svako knjiž. Djelo s temom iz mirnog života u prirodi, posebno na selu

IMPRESIONIZAM: Umjetnički pokret; teži da u umjetničko stvaranje unese osobna raspoloženja i dojmove s obzirom na formu izlaganja i izražaja. Zasniva se narealističkom i naturalističkom promatranju prirode.

INTERPRETACIJA: postupak tumačenja knjiž. Djela, utvrđuje se smisao djela u cjelini i uloga pojedinih dijelova odnosno elemenata s obzirom na cjelinu djela

INVERZIJA: obrtanje reda riječi ili dijelova rečenica

IRONIJA: Misli se zapravo obrnuto od onoga što se izravno kaže, izražavanje putem suprotnosti

JEDNOSTAVNI PROZNI OBLICI: mit, legenda, bajka

KARAKTER: psihičke osobine nekog lika, za knjiž. Djelo od odlučujuće važnosti

KATARZA: pročišćenje pomoću tragedije koja izaziva strah i sažaljenje

KAZALIŠTE:

- kulturno umjetnička ustanova, namijenjena održavanju priredbi scenske umjetnosti.

- U radu kazališta sudjeluje velik broj djelatnika, koji se dijele na: umjetničko (glumci,redatelji, dramaturzi, kostimografi i dr.) tehničko (rekviziteri, šaptači i dr.) i administrativno (intendant, impresario, blagajnici i dr.) kazališno osoblje.

- Osnovni tipovi kazališnih predstava su: drame, komedije i mjuzikli.

KNJIŽEVNA EPOHA: duže vremensko razdoblje u kojem postoji okvirna relativna stabilnost u načinu kako se knjiž. Djela pišu i razumijevaju

KNJIŽEVNOST:

- sveukupnost pisanih predložaka, djela, dokumenata, spomenika jednog jezika, naroda, kulturnog kruga ilicivilizacije.

- Književnost može značiti i kao umjetnost lijepih riječi.

- zbir tekstova pedagoškog,filozofskog, religijskog, općenito humanističkog značaja

- PODJELA KNJIŽEVNOSTI: o prema podrijetlu : narodna ili usmena književnost koju najčešće čine

mitovi,bajke,pjesme,zagonetke,poslovice i sl. te umjetnička ili pisana književnost koju čini ukupnost književnih djela koju stvaraju i pišu književnici

o prema jezičnim ili nacionalnim obilježjima: najčešće je književnost

pisana na nekom jeziku ujedno i dio te nacionalne književnosti (hrvatski jezik/hrvatska književnost), no postoje i iznimke kada pisci pripadaju nekoj drugoj nacionalnosti od jezika kojim pišu,npr. hrvatski latinisti i sl.

o prema vremenu nastanka: tradicionalna ili klasična koja traje do

kraja 19.stoljeća te moderna koja traje od početka 20.stoljeća i još dan danas

- KNJIŽEVNI RODOVI: o Lirika – temelji se na osjećajima

o Epika – temelji se na pripovijednju

o Drama – temelji se na radnji, napetosti

o Diskurzivni knjiž. Oblici – temelje se na spajanju znan. I kmnjiževno

umjetničkog načina mišlljenja- KNJIŽEVNE VRSTE:

o Roman, novela, kratka priča, crtica, komedija, tragedija, drama, ep,

esej, mit

KNJIŽEVNO RAZDOBLJE I PERIOD: kraća vremenska razdbolja

KNJIŽEVNA KONVENCIJA: temeljni postupak zbog kojeg prihvaćamo da jezik u književnosti ne razumijevamo kao bilo koji drugi jezik; to je prva nadogradnja na jezik

KNJIŽEVNA KRITIKA: treći sastavni dio znanosti o knjiž.; bavi se prvenstveno ocjenjivanjem knjiž. Djela, upućivanjem u knjiž. Vrijednosti

KNJIŽEVNA TEORIJA: povijesno teorijska uopćavanja o svrsi i zadacima knjiž., te o odgovarajućim načelima knjiž. Oblikovanja pojedinih vrsta

KNJIŽEVNI POSTUPAK: navodi čitatelja da napusti uobičajeni način promatranja i shvaćanja te da vidi stvari i pojave na nov način

KNJIŽEVNI PRAVCI: označava tip knjiž, prozivodnje u nekom vremenu, prepoznatljiv Esteticizam, avangarda, modernizam, postmodernizam, naturalizam, simbolizam, futurizam, ekspresionizam, nadrealizam, egzistencijalizam,

KNJIŽEVNI RODOVI: epika, lirika i drama

KOMEDIJA:

-  vrsta drame, odlikuje se veselim sadržajem, crta smiješne strane ljudskog života i ljudi, ismijava njihove nedostatke i mane.

- Tematiku i likove uzima iz svakodnevnog života. Završava pobjedom razumnog principa u životu, tj. pobjeđuje razum, pravda i poštenje.

- Prema temi koju obrađuje komediju dijelimo na:

o Komediju karaktera koja ismijava mane pojedinca (škrtost, lažljivost...)

o Komediju intrige koja se zasniva na nesporazumima. Radnja se odvija kroz spletke, podmetanja, nesporazume, prerušavanja, zabune i sl. Karakteri su tipizirani. Primeri su Plautove komedije. Osnovna joj je svrha da razveseli i dobro zabavi,

o Društvenu komediju koja ismijava mane čitavog društva.

- Vrste smijeha u komediji s obzirom na pristup pisca predmetu ili osobi koju ismijava:

o Humor   je najblaži oblik smijeha, a karakterizira ga osjećaj simpatije (smijeh kroz suze),

o Ironija - Diskretna poruga, koja se sastoji u kazivanju riječi čije značenje je suprotno od onog što se zaista misli (kad se škrtici kaže da je rasipnik, namćoru da je veseljak, kukavici da je hrabar)

o Satira   je smijeh koji se upotrebljava u situacijama kada su negativne crte neke ličnosti toliko jake da uništavaju ljudskost u čovjeku, pa koristeći ovaj oblik smijeha autor u potpunosti negira lik koji ismijava.

o Groteska  - Scenski komad ili prikaz koji preuveličava i karikira odnose i likove u dramskom zapletu do fantastike. Koristi se u svim oblicima scenskog izražavanja (drama, opera, balet).

- Prema načinu na koje ostvaruju komični dojam, komediju dijelimo na: o komediju karaktera, intrige, situacije, konverzacije.

KOMPARATIVNA ILI POREDBENA POVIJEST KNJIŽEVNOSTI: istražuje veze i odnose između 2 ili više različitih književnosti; nastoji utvridit splet uzajamnih dodira između pojedinih knjiž.

KOMPOZICIJA: Način na koji je knjiž. Djelo složeno tj. Sastavljeno od nekih svojih dijelova

KONTEKST: pretpostavljena govorna ili misaona cjelina unutar koje izrečeno ili napisano dobiva određeno značenje

KULMINACIJA: nastupa kada napetost poraste do nužne potrebe da se razriješi, a još nije jasan pravi pravac razrješenja

LEGENDA: u najužem smislu riječi opisi života kršćanskih svetaca, u najširem smislu knjiž. Vrsta u kojoj je zahvaćen opis ponašanja nekih pojedinaca koji služe kao uzor za oređeni način života

LINGVISTIKA: znanost koja se bavi jezikom pretežno sa stajališta njegova povijesnog razvoja i usporedbi između različitih jezika

LIRIKA:

-  književni rod kojem pripadaju književna djela u kojima su iskazani osjećaji, misli i doživljaji.

- u stihovima ili prozi

- Tema je ono o čemu se u djelu govori.

o ljubavna - izražava ljubavne osjećaje (ljubav, ali i ljubavnu čežnju, patnju, ljubomoru i sl.)

o domoljubna - izražava osjećaje ljubavi i privrženost domovinio socijalna - oslikavanje siromašne sredine, društvene nepravde i

problema, npr.ovisnosti,kriminala, bolesti i sl. ,izražavaju žalost i sućut, ali nerijetko i bijes i ljutnju

o pejsažna - putem krajobraza pjesnik izražava svoja unutarnja raspoloženja, ujedno se i divi krajobrazu

o misaona - refleksivno , duboko promišljanje o tome što je čovjek, koja je njegova uloga ili smisao života, što su vrijednosti života

o duhovno-religiozna - izražava vjerske osjećajeo pjesma u prozi - ima sve što sadrži lirska pjesma, samo nije u formi

stiha, a njome se može izraziti svaka tema, bilo kojim stilskim figurama i ritmom

o dijalektalna lirska pjesma - pjesma napisana na narječju nekog kraja te tako pjesnik izražava svoju ljubav prema tom kraju; najčešće je to pjesnikov rodni kraj

- TRADICIONALNA PODJELA LIRIKE:

o himna   ( hvalospjev ) - pjesma svečanog i ozbiljnog tona, polagana ritma posvećena osobi ili pojavi kojoj se iskazuje poštovanje, divljenje; može biti posvećena božanstvu, državi, narodu

o oda  - zanosna pjesma svečana tona posvećena zaslužnim osobama i važnim temama

o epitaf  - prvobitno je značio samo natpis na grobu, a s vremnom je postao kratka sentencija o životu i ljudskoj sudbini

o epigram  - kratka pjesma duhovita i satirična tona sa neočekivanim zaključkom; najkraći i najoštriji oblik misaone lirike

o elegija   (tužaljka) - pjesma u kojoj se izražava žaljenje za nečim nepovratnim ili nedostižnim

o ditiramb   - pjesma vedra tona koja slavi prirodu i životne radosti

LITOTA: figura suprotna hiperboli; ona umanjuje tj. Ublažava, pravi izraz zamjenjuje slabijim i to negativnim i suprotnim

MANIRIZAM: pokušaj da se uspostavi naglašeno neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija

MELODRAMA: osobita vrsta drame u kojoj glazba neprekidno ili na važnijim mjestima prati govor glumaca a tematika joj je redovito naglašeno sentimentalna

METAFORA: skraćena poredba, stilsko izražajno sredstvo koje zamjenjuje stvarnu priču ljepšom pjesničkom slikom.

METODOLOGIJA PROUČAVANJA KNJIŽEVNOSTI: proučava načine i svrhu znanstvenog istraživanja tako tijesno povezano sa suvremenim znan. Radom na t. Knjiž.

METONIMIJA: podrvrsta metafore, značenje se prnosi prema određenim stvarnim odnosima

MIT: označava poseban odnos prema životu i svijetu; jezična tvorevina koja na temelju mitskog iskustva oblikuje određenu priču

MODERNIZAM:

- književni pravac koji se javlja u drugoj polovici 19. stoljeća

- javljaju se nove literarne težnje

- Uzroci su zasićenje dotadašnjom književnošču (realizam i naturalizam) i pojava novih ideoloških i filozofskih struja, odnosno razmišljanja.

- Utemeljitelj je Henri Bergson koji tvrdi da "nesvjesno" u čovjeku uzrok svih pojava.

MORA: dužina trajanja izgovora kratkog sloja

MOTIV: najmanja tematska jedinica

NADREALIZAM: nastavlja se na pokret dadaizam;

ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI:

- sustavno proučavanje književnosti,

- dijeli se na: o povijest književnosti:

proučava: razvoj knjiž. Od njezinih početka do danas

utvrđuje posebnost knjiž. Razvoja u pojedinim vremenskim razdobljima

o teoriju književnosti:

proučava: načine postojanja i nastajanja knjiž. Djela kategorije, rodove i vrste jezik knjiž. Djela odnos knjiž. I društva

o književna kritika

ZNAK: temeljni pojam semiotike, osobit ljudski proizvod kojim se može nešto označiti

ZAPLET: nastaje kada se javljaju dinamički motivi koji pokreču radnju izazivanjem određenih suprotnosi

ZAGONETKA: poseban oblik postavljanja pitanja na takav način da se neporedno navode skivene, neobične osobine nekog predmeta, osobe, pojave

ZABAVNA KNJIŽEVNOST: Zabavna književnost je književnost koja ima svoju publiku, a nju ne zanimaju ideje, misli i otkrića u oblasti filozofije ili psihologije. Ova književnost čita se čisto iz zabave. Ona može imati umjetničke vrijednosti, mada u manjem obimu.Čitaoce ove književnosti zanima radnja, dakle sve što se događa, no pisac zabavne literature ne ulazi u šira objašnjenja. Čitanje je lako i čitaoci se ne zamaraju ni u osjećajnom ni u misaonom pogledu. U ovakvoj knjiženovnosti zaplet i rasplet su jako jasni.

VIC: kratka jezična tvorevina koja služi izazivanju komičnog dojma, sažeto objašanjava situaciju

VERSIFIKACIJA:

- znanost je o građenju stihova, skup pravila koja opisuju način stvaranja stihova i ostvarivanja pjesničkog ritma. U tom smislu istoznačna je terminima metrika i prozodija.

- VERSIFIKACIJSKI SUSTAVI: o silabička ili kvalitativna versifikacija - ritam se postiže brojem

slogova (šesterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac i dr.), rimom i cezurom (stankom).

o naglasna ili akcenatska (tonska) versifikacija - pravilno se

izmjenjuju, odnosno ponavljaju, naglašeni i nenaglašeni slogovi. Osnovna jedinica je akcentska stopa.

o metrička ili kvantitativna (klasična, antička) versifikacija - pravilno se

izmjenjuju dugi i kratki slogovi. Osnovna je jedinica metrička stopa;

UMJETNOST: duhovna djelatnost u kojoj moć izražavanja i oblikovanja dovodi do stvaranja tvorevine osobita smisla i vrijednosti, umjetničkih djela

TRIVIJALNA KNJIŽEVNOST: zabavna književnost u cijelini ili jedan dio zabavne knjiž. Koji nema osobite umjetničke vrijednosti; šund i kič, drugi nazivi ali tada ta knjiž. Nema nikakavu umjetničku vrijednost

TRAGEDIJA:

- dramska vrsta u stihovima, ishod je tragičan

- OBILJEŽJA TRAGEDIJA: o Tragički junak - središnji lik tragedije, koji stradava ne zbog vlastite

krivnje, nego zbog sudbine koja mu je donijela nesreću

o Tragični sukob   je sukob tragičnog junaka s ostalim likovima koji imaju različita uvjerenja od njegovih.

o Tragična krivnja   je krivica zbog koje tragični junak trpi.o Tragični završetak   je krajnji rasplet tragedije u kojemu junak teško

stradava: ubijaju ga ili se pak sam ubija, biva prognan i sl.o Uzvišeni stil   je ton kojim je pisana tragedija, specifičan po svojoj

uzvišenosti, kojoj je uloga radnju tragedije učiniti još dramatičnijom.o Katarza  je vrsta moralnoga, duhovnoga i psihološkoga pročišćenja

koje gledatelja dovodi u stanje duševnoga mira. Nastaje u trenutku kada glavni junak spoznaje istinu ili shvati počinjenu grešku zbog koje mora da strada.To u gledaocu izaziva patnju i sažaljenje, ali i razmišljanje o uzrocima koji su junaka doveli do tragičnog kraja.

TERCINA: trosih sadtavljen od jampski intoniranih jedanaesteraca s karaktersitičnim rasporedom rima, rimuje se 1. I 3. Stih, a 2. Se zatim rimuje s 1. Stihom iduće stofe, na kraju pjesme dolazi jedan samostalan stih kako bi se završilo rimovanje

TENDENCIJA: djela u kojima se izričito zastupaju neka politička, religiozna ili filozofska učenja; stav prema pojedinom djelu

TEMA: ono o čemu djelo govori, ono na što djelo u cjelini upućuje, a to je ono što povezuje i čini relativno jedinstvenim sve dijelove i elemente knjiž. Djela; to je jednistveno značenje djela

TELEVIZIJSKA DRAMA: dramsko djelo koje se ostvaruje posredstvom televizije

TEKSTOLOGIJA: nauka koja se bavi proučavanjem utvrđivanja pravog teksta, utvrđivanje autorstva, datiranjem djela i komentara u pripremanju teksta, prije svega u svrhu izdavanja

NADREALIZAM:

- Nastavlja se na pokret dadaizam

- Metoda: automatsko pisanje potreba bilježenja svega što dolazi iz podsvijesti sa što manjim sudjelovanjem razumske obrade, sa što manjim stupnjem naknadnog tumačenja i sa što manjim sudjelovanjem svega onoga što je prihvaćeno i naučeno zbog navika i običaja

NATURALIZAM:

- umjetnički, prvenstveno književni pravac koji se nastavlja na realizam- Prikazuje prirodu čovjeka u najvulgarnijim i najtamnijim trenucima.- traži od pisca da postane naučnik i da kao takav opiše prirodu čovjeka te

kako je čovjekov razvoj određen njegovom okolinom i nasljeđem- tumači unutrašnje sile koje utiču na razvoj događaja- Junaci naturalističkih romana su robovi strasti, zatočenici vlastite nesretne

sudbine, ljudi koju su opterećeni nasljednim osobinama. Zola smatra da pisac mora otkriti sve tamne, crne strane ljudskog života kao liječnik neku bolest ili ranu koju treba izliječiti

NARATOLOGIJA:

- Teorija pripovijedanja, razvila se u okviru strukturalizma- Nju zanima pripovijedanje bez obzira na to u kojem obliku i na koji se način

pojavljuje

NOVA KRITIKA:

- Upotrebljava se najčešće za oznaku grupe knjiž. Kritčara u SAD-u koji su se u 1. Polovici našeg stoljeća suprostavljali onim tipovima knjiž. Kritike u kojima je središnje mjesto zauzimao studij biografije autora i analiza misaonog sadržaja knjiž. Djela Tate,

- Predstavnici: John Crowe Ransom, Allen Tate i Cleanth Brooks

- Ideje o prirodi poezije i načinim kako valja analizirati knjiž. Djelo

NOVELA:

- kratko prozno djelo sažete radnje čija fabulagovori o isječku iz nečijeg života te najčešće sadrži samo jedan događaj i samo nekoliko likova.

- Njezina radnja se događa u relativno kratkom vremenskom periodu i na relativno ograničenom prostoru.

- Izbor teme u noveli je slobodan.

- novela obično završava poentom, tj. s naglim isticanjem nečega što je osobito važno za ono što novela obrađuje. Takva poenta se postiže naglim uvođenjem neočekivanog događaja, obrata u radnji, ili pak određenim stilskim efektima.

OKSIMORON: posebna vrsta antiteza tj. Paradoksa u kojem se spajanjem protuslovnih pojmova stvara novi pojam odnosno predodžba, npr. Mudra ludost, zimsko ljetovanje...

ONOMATOPEJA: figura u kojoj se glasovima oponašaju određeni zvuci iz prirode, životinjsko glasanje ili neki zvuci koji nas podsjećaju na neki predmet

OPERA:

- posebni scensko djelo koje se temelji na libretu tj. Dramskom tekstu

- vokalna i instrum. Gla. Oblikuju složeno umje. Djelo, uz učešće drame, glume, baleta, scenografije

- glumci pjevaju većim dijelom vremena svoju ulogu

- jedan od najsloženijskih scenskih oblika

- Tradicionalna opera ima tri vrste pjevanja: recitativ, deklamaciju i ariju, tj. otpjevanu solo dionicu. Kratka pjevna dionica naziva se i arioso.

OPKORAČENJE: nastaje kada se sintaktička cjelina razbija stihom tj. Kada nekoliko riječi iste rečenice prelazi u drugi stih

PREBACIVANJA: kada se u drugi stih prenosi samo jedna riječ

SIMETRIČNI OSMERAC: vrlo stari stih hrv. Knjiž., bitna osobina osam slogova i cezura nakon četvrtog sloga, pri čemu slog na kraju stiha i slog prije cezure nikad nisu naglašeni; porijeklo iz usmene poezije

PARABAZA: središnja pjesma kora upućena publici

PARADIGMA: niz zamišljenih jedinica kao sredstava izraza

SINTAGMA: stvarana veza među jedinicama, njihov niz tj. Slijed u nekom izrazu

PARADOKS: figura u kojoj se izriče neka misao naizgled u sebi protuslovna ili suprotna općem mišljenju tj. Vjerovanju, npr. Znam da ništa ne znam, i što smo nebu bliži, sve do neba smo dalji.

PASTORALA: sadrži elemente koji je povezuju s idilom odnosno eklogom, njena je tematika idilično-sentimentalna, glavni likovi: pastiri i pastirice koji dijalozima i pjevanjem iznose ljubavnu problematiku

PERIPETIJA: tj. Preokret, nastupa kada radnja odjednom skreće u određenom pravcu

RASPLET: nastaje kada se napokon pokaže razriješenje svih suprotnosi i sukoba

PERSONIFIKACIJA: osobita vrsta metafore u kojoj se stvarima, prirodnim pojavama, predmetima, životinjama i biljkama daju ljudske osobine, npr. Livade su me voljele

POEMA: nešto kraća stihovna vrsta u kojoj se isprepliću mnogi elementi tipični za lirsku poeziju s elementima koji karakteriziraju epsku poeziju, fabularni elementi se isprpliću s neposrednim lirskim izricanjem

POETIKA: tradicionalni naziv za sustavno učenje o načelima proizvodnje knjiž. Djela, danas dio suvremene t. Knjiž. (učenje o knjiž. Vrstama) ili učenje o pjesništvu kojim se rukovode pojedini knjiž. Pravci ili razdoblja ( poetika humanizma, renesanse...)

POEZIJA:

-  umjetnost koja se zasniva na izražajnim mogućnostima jezika.

- konkretni izraz ljudskog duha u umjetnički osjećajnom i ritmičkom jeziku

- djeluje na imaginaciju čovjeka i njegove osjećaje, ali i na čitavu svijest, sadržavajući u sebi trenutke estetskog doživljavanja, pouke i spoznaje

- Poetika se kao grana estetike, bavi proučavanjem poezije.

- Po starijoj poetici poezija se dijeli na lirsku, epsku, i dramsku poeziju. Ova podjela je po suvremenoj znanosti o književnosti i kritici izgubila značenje.

POLISINDETON: figura suprotna asindetonu, nastaje vezivanjem veznika bez gramatičke potrebe, svrha posebno isticanje pojedinih riječi

POMNO ČITANJE: kritičari upozorili na potrebu da čitatel svjesno i koncentrirano pazi na sve detalje izraza, tj na sve elemente koje tekst sadrži

POREDBA ILI KOMPARACIJA: nastaje kada se nešto s nečim poređuje na temelju nekih zajedničkih osobina koje redovno nisu neposredno uočljive, npr. Gladan sam kao vuk

POSLOVICA: u obliku tvrdnje ili upote sažeto izražava neke obično na prvi pogled skrivene osobitosti ili zakonitosti životnih pojava, ljudskih ili prirodnih zakona, drugi nazivi za poslovice: aforizam, sentencija, maksime, gnome ili krilatice

POSTMODERNIZAM:

- književni pravac koji se javlja iza modernizma i modernističkih pravaca a traje do kasnog 20. vijeka.

- U ovom periodu su osjećaju uticaji atomskog bombardovanja, Holokausta, borbe za osnovna ljudska prava i kompjuterske tehnologije

- Bazira se na unutrašnjem svijetu likova, ali ne na njihovom unutrašnjem konfliktu nego svojevoljno razrušenim i samokritičnim likovima

- stilu koji je sada samosvjestan i ironičan

POZITIVIZAM:

- naziv za filozofsku orijentaciju, koja teži da svaku spoznaju izvede iz činjenica koje se mogu iskustveno provjeriti

- pozitivizam u znan. Knjiž.: široko shvaćeno uvjerenje o tome da se smisao knjiž. Djela može objektivno utvrditi na temelju poznavanja činjenica iz autorova života

- karakterizira biografizam – iscrpan rad na proučavanju biografija pojedinih autora, historizam – uvjerenje da su knjiž. Djela objašnjiva kao spomenici svog vremena, psihologizam – uvjerenje da je potrebno proučavati psihologiju autora kako bi se razumijela njegova tvorevina: umjet. Knjiž. Djela

PRIČA:

- priča teži jednostavnosti

- usredotočuje na samo jedan događaj, ima jedan zaplet, jedan splet okolnosti, ograničen broj likova, i pokriva kratak vremenski period.

- sadrže osnovne elemente dramatičke strukture; o uvod (u okolnosti, situaciju i glavne likove);

o zaplet (događaj koji predstavlja predstojeći sukob);

o rastuću krizu (odlučujući trenutak za glavni lik i njegovu predanost

određenom smjeru djelovanja); o vrhunac (točka najvišeg interesa u smislu sukoba, i dio priče sa

najintenzivnijim djelovanjem); o rasplet (rješenje sukoba);

o i pouku.

PRIPOVIJETKA:

- složeni prozni oblik duljinom između novele i romana koja prikazuje veći broj likova i događaja

- opširnije pripovijedanje

- posebna, moderna literarna forma kratke proze, čija je glavna osobina u jakoj kompresiji (zgušnjivanju) sadržaja.

PRIPOVIJEDAČ: uloga koja se razliku od samog autora djela, osoba izabrana od autora, dal u 1. Licu dal u 3. Ili nekom drugom, on se ne može positovijetiti s sa zbiljskom osobom autara,

PROZA:

-  književna vrsta koja predstavlja pisanje u nevezanom, slobodnom stihu, odnosno stihu bez ritma i rime, za razliku od poezije.

- Sastoji se od punih rečenica smještenih u odjeljke (paragrafe).

- Može biti usmena i pisana, a njome se služe i znanstvenici

- Dijeli se na o jednostavne epske oblike (npr. basna) i

o složene epske oblike (npr. roman),

o zatim na diskurzivne književne oblike (npr. putopis) i

o na ostalu prozu.

- proza se može podijeliti i na slijedeće kategorije:

o pripovjedačkao historiografskao obrazovno-naučnao kritičkao dramaturška itd.

PSALAM: posebne vrste pjesama o ništavnosti života i odnosa prema Bogu

PSIHOANALIZA: pravac u psihologiji, postupak istraživanja psihičkog života, metoda liječenja psihičkih poremećaja koja se s vremenom razvila u cjelovito učenje o čovjeku

PSIHOLOGIJA KNJIŽEVNOSTI: proučava psihičku zakonitost književnog stvaralaštva, kako sn obziom na književnika koji stvara djelo, tako i s obzirom na čitatelja i način njegova prihvačanja knjiž. Djela

PUBLICISTIKA: praktična, primjenjena djelatnost pisanja radi informiranja javnosti, odgoja, zabave; u užem smislu to su novine, brušure, knjige koje zadovoljavaju potrebe trenutka, a u širem smislu to su knjiž-znan. Vrste

PUTPISI: knjiž. Vrsta u kojoj je je putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu onome što putopisca zaokuplja tijekom putovanja

RADIODRAMA. Drama namijenjena izvođenju putem radija, lišena je vizualnog ostvarenja i upućena isključivo na slušanje

RAPSODI: posrednici između prastarog iskustva naroda koja su poznavali i svakodnevnog života koji se odvijao slijedeći mitske uzore u svim onim situacijama kada je čovjek kao pojedinac ili narod u cjelini bio pred sudbinski važnim odlukama

REALIZAM:

- knjiž. Epoha u kojoj dominira mimetička knjiž. Teorija

- razrađene knjiž. Konvencije s naglašenom težnjom za postizanjem iluzije zbilje

- roman postaje reprezentatina vrsta

- zalaže se za objektivnost i uvjerljivost prikazivanja, izuzetne likove, romantičarskom oduševljenju, maštovitosti, opisivanju činjeničkog stanja, stvarnosti i razotkrivanju zakonitosti

RENESANSA:

- jedno od najkreativnijih razdoblja u književnosti i umjetnosti koje je označilo prekid sa srednjim vijekom. 

- jedan od najkrupnijih pokreta ukulturi zapadne Europe, koji je doveo do preokreta u znanosti,filozofiji, književnosti i likovnim umjetnostima.

- Cilj pokreta je oponašanje antičkih pjesnika, uspostava njihovih estetičkih ideala, ljepote, savršenstva umjetnosti.

- Narodni jezik

- Glavni žanrovi oblikovani u renesansi su:

o lirika   – uz petrarkističku liriku koja je bila vrhunac pjesničkog stvaranja (zbirke posvećene samo jednoj ženi, Kanconijeri) njeguje se i religiozna lirika, bukolička poezija (za koju je karakterističan opis prirode s naglaskom na čežnji za mirnim ivotom u dodiru s prirodom), zabavna lirika i specifičan oblik pokladnih pjesama (maskerate)

o ep  – je kategorija uzvišenog stila, uzor je Vergilije; njegovim putem kretali su se epovi bilbijskog sadržaja poput Marulićeve Judite i epovi viteških sadržaja, čiji je predstavnik Ariosto.

o dramske vrste  – uzori u drami su Plaut i Terencije, a najpopularnije dramske vrste su pastorale.

o roman   – razvijaju se tri tipa romana: viteški, pastirski i pikarsk

RETARDACIJA: postupak zadržavanja radnje kada je završetak zbivanja već poznat publici

RETORIKA: učenje o govorništvu, znanost o učenju govora i jezika; umijeće ili tehnika govorne komunikacije s praktičnom svrhom uvjeravanja sugovornika. Takvo slikovito, dojmljivo, uvjerljivo izražavanje može biti bilo usmeno (javni govori) bilo pismeno (različiti povijesni, politički i književni spisi).

RETORIČKO PITANJE: posebna vrsta upitnih rečenica, upitne rečenice se nižu bez amjere da se stvrano označe kao pitanje, svojim upinim oblikom žele se izraziti određeni osjećajni stavovi

RIMA ILI SROK: glasovno podudaranje na kraju stiha, potpomaže ritmičkoj organizaciji

ROMAN:

-  književna vrsta, katkad ironično nazvan pripoviješću s više od 60.000 riječi. 

- najopsežniji i najsloženiji prozni oblik.

- Pisac pripovjedač niže brojne događaje, likove, opise, prikazuje društvo kao cjelinu.

- Danas je to najpopularnija književna forma.

- Tematska klasifikacija romana: o društveni, porodični, psihološki, historijski, pustolovni, ljubavni,

viteški, pikarski i kriminalistički roman.- Podjela prema stavu autora i općem stavu romana:

o sentimentalnom, humorističkom, satiričkom, didaktičkom i

tendencioznom romanu- prema W. Kayseru:

o roman zbivanja, roman lika, roman prostora

- prema ruskim formalistima: o lančani ili stupnjeviti, prstenasti roman i paralelni roman

- prema odnosu pripovijedača prema romanu: o autorski, ja-roman, personalni

- prema pojedinim epohama književnosti: o realistički, moderni

ROMANCA: pjesma koja spada u lirske i epske pjesme, teme: ljubavne, ona obuhvaća neki događaj koji živo opisuje, često brzim ritmom, vedrim događajima no ima i opisa tragičnih

ROMANTIZAM: knjiž. Epoha čije se bitne osobine velikim dijelom mogu shvatiti kao opreka klasicizmu, uvodi u knjiž. Ideju povijesne mijene i razvoja, uzore traži u srednjem vijeku i pučkoj knjiž., uvijek naglašava izražavanje subjektivnih raspoloženja i pretpostavlja emocionalnu recepciju (očekuje da se čovjek uživi u knjiž. Djelo)

SAGA: svojevrsni oblik skandinavske priče o nekom događaju, posebno iz obiteljskog života, iznosi se neki događaj sačuvan usmenom predajom, vrste: saga o starim vremenima, sage o kraljevima, Islandske sage

SATIRA: vrsta komedije u kojoj se kritizira neka pojava ili karakter, ismijavajući ih i osuđujući

SCENARIJ: posebno oblikovan tekst na kojem se izgrađuje film; sadrći opis sredine koju film prikazuje, likove i njihove bitne osobine, fabulu i ono što glumci izravno govore; scenarij nastaje na temelju sinopsisa (sažeti nacrt likova i radnje filma) a na temelju njega se izrađuje knjiga snimanja (sadži redoslijed i duljinu kadrova, uglove snimanja, zvučne i vizualne efekte i sl.)

SEMIOTIKA: znanost o znakovima i znakovnim sustavima, temeljni pojam znak

SESTINA: naziv za 2 oblika: sesina lirica pjesma od 6 strofa sa po 6 stihova i jednim dodatkom od 3 stiha i sesta rima epska strofa od 6 stihova ugl. Jedanaesteraca s rimama ababcc

SIMBOL: zamjenjivanje neke riječi životne pojave ili pojma njegovom uvjetnom alegorijskom oznakom

SIMBOLIZAM: knjiž. Pravac po osobinama vezan za razdoblje esteticizma; obuhvaća poeziju i u nekoj mjeri dramu; naglašena upotreba simbola, jezik karakteriziran sugestivnošću a ne razumljivošću, zvučnost prije izravnog označavanja, simboli umjesto opisivanja

SIMPLOKA: ujedinjenje anafore i epifore, ponavljanje i na početku i nakraju stiha

SINEGDOHA: podvrsta metonimije, u kojoj se dio uzima za cjelinu, jednina umjesto množine, npr. Nemam ni dinara

SLOJEVI KNJIŽ. DJELA:

- zvukovni sloj

- sloj jedinica značenja

- sloj svijeta djela

SONET: osnovni oblik soneta je tzv. Talijanski ili Petrarkin sonet, sastavljen od dva katrena i dva terceta ili od jedne strofe od 8 i druge od 6 stihova, rima: abba abba u katrenima a u tercinama npr. Cdc cdc cde cde

TEATROLOGIJA: znanost o kazalištu, bavi se proučavanjem dramskih tekstova

STRUKTURALIZAM: okvirna oznaka za oređenu orijentaciju u mnogim znanostima i za primjenu svojevrsne metode u znan. Istraživanju

STOPA: osnovna ritmičko – melodijska jedinica, sastoji se od 2 ili više slogova raspoređenih u nekim stalnim odnosima dugih i krtkih slogov, vrste:

- pirihij u u,

- trohej ili horej – u,

- jabm u --,

- spondije -- -- ,

- daktil – u u

- amfibrah u – u

- anapest uu –

- tribrah u u u

- molos -- -- --

- kretik – u –

- bakhej u -- --

- palimbakhej -- -- u

STILISTIKA: dio t. Knjiž., povezuje lingvistiku i t. Knjiž.

STASIM: korska pjesma između dijaloških dijelova

STANCA: tipična strofa talijanskog epa, sastavljena je od jedanaesteraca češće jampski intoniranih s rasporedom rima abababcc