„ Kanconijer“

FranČesko Petrarka (1304- 1374)

Život bez ljubavi – kao godina bez proljeća!

(razmisli o smislu i značenju ove narodne poslovice)

Jedna od najvažnijih pojava u doba renesanse, koliko kao individualna pjesnička figura,

toliko i kao inspirator dva vijeka živog petrarkizma, bio je Frančesko Petrarka.

Nalazio se na čelu one grupe pisaca koja je u literaturu unosila velike promjene i čija su djela činila osnov preporoda (renesanse).

Petrarka je stvarao na latinskom i narodnom, italijanskom jeziku.

Rođen je u Italiji, u toskanskom gradu Arecu, 20. juna 1304. godine.

U Avinjonu je 6. aprila 1327. godine prvi put vidio Lauru. Osjećanja koja je gajio prema njoj predmet su najpoznatijeg zbornika ljubavne poezije- Kanconijera.

Kanconijer je pjesnička zbirka inspirisana pjesnikovom platonskom ljubavlju prema

gospođi Lauri.

Kodeksom osjećanja, doživljajem nedodirljive ljepote kao nepresušnim izvorom

pjesničkog nadahnuća, blistavo i besprekorno izgrađenim pjesničkim jezikom i formom, prefinjenošću i mjerom u izrazu, Kanconijer je izvršio veliki uticaj na poeziju čitave

epohe i na generacije Petrarkinih sljedbenika- petrarkista.

U osnovi Kanconijera je jedna ispovijedna ljubavna priča od koje su pjesnika samo na

trenutke odvajale druge teme (razmišljanje o životu, o prolaznosti, o vjeri; obraćanje prijateljima)

Ljubav koja je pjesnika obuzela 6. aprila u crkvi Svete Klare nije bila kratkotrajna, ni

prolazna. Trajala je godinama, pa i nakon Laurine smrti. Živio je Petrarka još skoro tri decenije posle Laurine smrti i nije prestajao da niže pjesme u Kanconijeru

Gordana Đurović , prof..

Petrarkizam je pjesnički stil nastao proširivanjem i izmjenama Petrarkinih

originalnih pjesničkih ostvarenja; motivi petrarkističkih pjesama su hvaljenje

žene, ljubavni jadi, opisivanje tjelesne ljepote!

Sonet je stalni lirski oblik; sastoji se od dva katrena i dva terceta. Rima u

katrenima je abba, a u tercinama cdc ili cde!

Kanconijer je velika ljubavna oda Petrarkinoj voljenoj Lauri. Od prvog susreta sa njom, Petrarka

voli. Sreo je u crkvi u Avinjonu 1327. godine. Laura je bila udata i samim tim njemu nedostižna.

Cijeli njegov Kanconijer inspirisan je tom platonskom ljubavlju prema njoj. Petrarka u svom

djelu prati svoju ljubavnu istoriju – od prvog susreta sa Laurom, pa i poslijee njene smrti.

Kanconijer je i podeljen na dvije cj eline – na život i trenutke dok je Laura bila živa, i na

Petrarkin život i razmišljanja poslijee njene smrti, misli koje su bile prouzrokovane tim teškim

događajem. U liku Laure ostvaruje se antički pojam ljepote – spoj spoljašnje i unutrašnje lepote.

Laura je prikazana kao neko božansko biće sa izvanrednom lepotom i vrijednostima.

To je bio razlog zbog koga su mnogi proučavaoci Petrarkinog dela smatrali da Laura nije ni

postojala.

Laurino postojanje ni do danas nije pouzdano utvrđeno. Kao što je već rečeno, neki proučavaoci

Petrarkinog dela tvrde da Laura u stvarnosti nije ni postojala. Takve tvrdnje su postojale još u

vreme dok je Petrarka bio živ i on je to poricao.

Ipak, postoje izvesne pretpostavke da se iza lika Laure krila Laura de Noves, žena koja se 1325.

godine udala za grofa Uga de Sada. Svejedno o kojoj Lauri je reč, bilo da je reč o Lauri de Noves

ili nekoj drugoj ženi, ona je bila Petrarkina životna inspiracija, nešto što ga je pokrenulo da napiše

jedno od najpoznatijih dela svetske književnosti.

Frančesko Petrarka u Kanconijeru voli od prvog trenutka, pati, žudi za dragom, ona postaje razlog

njegovog života. Iako se ta ljubav nije ostvarila, ostala je platonska, ipak je ostavila ogroman trag

na Petrarkin život i književni rad. U Petrarkinom najpoznatijem delu ređaju se pesme o prvom

susretu sa Laurom, o tome kako se zaljubio na prvi pogled, dati su opisi njene božanske ljepote.

Zatim slijede pjesme o njegovom bolu i patnji zbog neuzvraćene ljubavi, bol zbog Laurine smrti,

da bi se na kraju Petrarka polako približavao ljubavlju prema Bogorodici i božanskoj ljubavi i u

poslednjoj pesmu slavio nju kao početak i kraj svega. Time je Petrarka u liku Laure ostavio

spomenik voljenoj ženi kao trajni simbol težnje prema nedostižnoj lepoti koja se na kraju

pretvorila u žudnju za onom nebeskom i neprolaznom lepotom koja je ovekovečena u Bogorodici.

Najviše pjesama zbirke Kanconijer čine soneti (pjesme koje se sastoje od četiri strofe u kojoj su

prve dve katreni, a druge dve tercine – katreni su strofe od četiri, a tercine strofe od tri stiha).

Jedan od najlepših soneta jeste Sonet broj 61 u kome Petrarka opisuje prvi susret sa voljenom.

Ovde ćemo ga dati u cjelosti kao ilustraciju za početak Petrarkine ljubavi prema Lauri:

Neka je blažen dan, mjesec i doba,

Godina, čas i trenut, ono vijreme

I lijepi onaj kraj i mjesto gde me

Zgodiše oka dva, sputaše oba,

Blažene prve patnje koje vežu

U slatkom spoju s ljubavlju mene,

I luk i strijele što pogodiše me,

I rane koje do srca mi sežu

Blaženi bili svi glasovi, koje

Uz uzdah i žudnju i suze bez broja

Prosuh, zovući ime Gospe moje;

I blažene sve hartije gde pišem

U slavu njenu, i misao moja

Koja je njena i ničija više…

U navedenom sonetu Petrarka slavi dan u kojem je sreo svoju voljenu. Slavi čak i patnje koje je

prouzrokovala ljubav, kao i pjesme u kojima je ta ljubav opisana. Njegova misao je samo njena i

ničija više. Tako će ostati do kraja, čak i poslije Laurine smrti.

Petrarka nikad neće prestati da piše pjesme ženi koju je voleo ogromnom ljubavlju koja nije bila

uzvraćena, ali, bez obzira na to, nije prestala da bude vječita inspiracija.

Zadaci:

• Pročitaj sonet „Blažen bio dan, mjesec i doba“ (Čitanaka, ) • Odredi temu pjesme; definiši glavni i sporedne motive! • Protumači pjesničku sliku o bezmjernoj sreći zbog susreta sa Laurom i ljubavi koja se u tom trenutku probudila. • Opiši osjećanja koja je Laurina pojava pokrenula u lirskom subjektu. • Ukaži na gradacijski niz u razvoju motiva ljubavi u pjesmi. • Kako razumiješ ljubavnu patnju, koja je na trenutke slatka, a na trenutke gorka? • Uspostavi vezu između ljubavi i stvaralaštva.