92587452 Seminar Ski Rad Pojam Religije
-
Upload
mina-rustemoska -
Category
Documents
-
view
43 -
download
1
Transcript of 92587452 Seminar Ski Rad Pojam Religije
UNIVERZITET U BIHADU
EKONOMSKI FAKULTET
BIHAD
Predmet: Sociologija
Pojam religije -seminarski rad-
Mentor: prof.dr. Mujo Demirovid Student: Naida Felid
1747/10/EMR
Bihad, maj 2011.godine
2
Sadržaj
1. Definicija religije ................................................................................................... 3
2. Pojava religije i njen historijski razvoj ................................................................... 4
3. Klasifikacija religija ................................................................................................ 5
3.1. Animizam ................................................................................................... 5
3.2. Totemizam ................................................................................................. 5
3.3. Magija ........................................................................................................ 6
3.4. Politeizam ................................................................................................... 6
4. Monoteizam – velike svjetske religije ................................................................... 7
4.1. Judaizam .................................................................................................... 7
4.2. Kršdanstvo ................................................................................................. 8
4.3. Islam .......................................................................................................... 9
4.4. Budizam .....................................................................................................10
5. Zaključak ...............................................................................................................11
3
1. Definicija religije
Definisanje pojma religije predstavlja veoma težak zadatak jer je religija sama po sebi veoma složen
fenomen. Nesumnjivo religija predstavlja jedan od elemenata ljudske svijesti i duhovne kulture.
Pojam religije nastao je od jednog latinskog glagola religio, religare što znači povezivati. Ovu riječ
prvi put upotrebljava Laktanazije, kršdanski filozof u XIV vijeku. Ovdje se misli na povezivanje čovjeka
(vjernika) sa ljudskom prirodom, drugim bidima i Bogom.
Religija i vjera su dva termina o čijem značenju se mišljenja sociologa razilaze. Dok neki vjeru
smatraju opdenitijim pojmom u odnosu na religiju, mišljenja drugih su upravo suprotna. Neki
sociolozi pak smatraju da su termini i značenja religije i vjere međusobno identična. Jedna grupa
sociologa smatra da je pojam vjere šireg značenja od pojma religije. U skladu sa takvim razmišljanjem
vjera predstavlja određenu konstantu gdje ljudi ili vjeruju u Boga (teisti) ili ne vjeruju (ateisti). U tom
smislu religija predstavlja samo oblik ispoljavanja vjerovanja i njegovu konkretnu primjenu.
Vjera se danas obično definiše kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome,
to je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije vlastitog razmišljanja ili komunikacije. Vjera
je u praksi vrlo korisna jer u svakodnevnom životu vjerujemo u više stvari nego što se čini. Ljudi
vjeruju u poruke, ideje, djelotvornost, ljubav, druge ljude i namjere kao i mnoge druge vjerovatne ili
nevjerovatne događaje kao što su horoskopi ili vještice. U religijskom smislu vjera se odnosi na dio
šireg duhovnog ili moralnog temelja koje se odnosi na vjeroispovijest. S druge strane religija je
organizirani sistem vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte. Za neke druge religija
označava vjerovanje u vedi broj bogova, a postoje osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru
ili religiju nego prakticiraju neku vrstu vjerovanja na svoj lični način nevezano od organizovanih
religija.
Religija je društvena pojava koja je nastala u doba prvobitne zajednice te podliježe određenim
zakonima nastajanja, razvoja i nestajanja. Religiju možemo definisati i kao duhovnu povezanost
određene zajednice ljudi sa nekim višim bidem odnosno Bogom. Bog je ljudska zamisao o nekoj
nadprirodnoj ili onozemaljskoj sili. Religija je oblik društvene svijesti u kome se prirodne i društvene
sile prikazuju kao nadprirodne, nezavisne od čovjeka, prirode i historije. Svaka religija podrazumijeva
više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na svrhu i suštinu svega postojedeg.
U zavisnosti od društveno-političke situacije i ideologije postoji više tumačenja religije. Brojni autori
ističu određene aspekte religije, pa zbog toga nije lako dati jedinstvenu sveobuhvatnu definiciju
religije. Ona podrazumijeva sistem vjerovanja koji je zapisan u svetim knjigama, a vjerovanje mora
podrazumijevati i prakticiranje vjerovanja ( rituali, obredi ).
Jedno od tumačenja religije datira od 1959. godine po kome religija predstavlja „društvenu formu
svijesti po kojoj dolazi do izraza čovjekova zavisnost od njemu tuđih i nepoznatih prirodnih i
društvenih sila i fantastična forma preodolijevanja tih sila putem obreda, molitvi, i sl. Religija je
ustvari ropska forma moralne svijesti.
Karl Marks smatra da religija nije ništa drugo do „uzdah zgažene stvari, opijum naroda“. Njegovo
mišljenje je da je čovjek generičko bide i da ne smije da bude posrednika između dva čovjeka koji su
pripadnici jedne zajednice. U klasnom društvu čovjek gubi osjedaj zajedništva te ne postoji
4
mogudnost međusobne identifikacije između pripadnika različitih klasa. Po Marksu to je način
nastanka religije i zato religija predstavlja oblik otuđenja.
Emil Dirkem je bio funkcionalistički teoretičar i pokušao je objasniti religiju kroz njene funkcije u
društvu. Bio je izrazito zainteresiran za religiju jer je tražio one čimbenike koji drže moderno društvo
na okupu. Po njemu religija je izražavanje socijalne kohezije. U svojoj knjizi „Elementarni oblici
religijskog života“, Dirkem je, inače sekularist, proučavao totemizam jednog australskog
domorodačkog plemena. Njegov je cilj bio proučiti osnovne oblike religije u svim društvima. Religija
prema Dirkemu nije imaginarna premda se on odmiče od onog što vedina vjernika smatra nužnim.
Religija je stvarna, to je izraz stvarnog društva i ne postoji društvo bez religije. Prema njemu mi
zapažamo silu vedu od nas. Ta sila je zapravo društvo i osnovne društvene vrijednosti, te mi njemu
dajemo odlike nadnaravnog. Kada religijska grupa vjeruje, mi tu simboličku mod povedavamo.
Religijom mi zapravo diviniziramo društvo. Nadalje, što je jednostavnije društvo, jednostavnija je i
religija u tom društvu. Kako društva međusobno izmjenjuju razne tvorevina, izmjenjuju i religiju.
Emil Dirkem povezuje religiozna vjerovanja i ponašanja sa razlikom između svetog i profanog. Sveto
može biti bilo što (predmet, mjesto, životinja) što se smatra iznimnim, nesvakodnevnim,
misterioznim ili čak opasnim, a izaziva osjedaj strahopoštovanja. Nasuprot tome profano je povezano
sa svakodnevnim, uobičajenim i poznatim. Razlika između svetog i profanog ne leži u osobinama
samih stvari ili bida nego u odnosu koji ljudi uspostavljalju prema tim stvarima ili bidima. Ljudi što
doživljavaju svetim, to obožavaju. Pristup vjernika svetom najčešde je reguliran ritualima – više ili
manje formalnim pravilima koja određuju kako se ljudi trebaju ponašati u prisustvu svetoga.
U skladu sa Dirkemovim shvatanjem prisutupa svetom tj. načinu izvršavanja i iskazivanja nakolonosti
prema određenom vjerovanju slijedi da su ritualni postupci usmjereni ka religijskim simbolima. Oni su
uvelike različiti od navika i postupaka u svakodnevnom životu. Iako mnogi vjernici obavljaju religijske
rituale u osami, u svakoj religiji postoje rituali i ceremonije što se obavljaju kolektivno i na posebnim
mjestima – crkvama, džamijama, sinagogama, obrednom zemljištu.
2. Pojava religije i njen historijski razvoj
Vjerovanje u nadprirodna bida i pojave datiraju još iz prahistorijskog perioda, odnosno od same
pojave čovjeka. To najbolje dokumetuju slike koje se mogu nadi na zidovima pedine Altamira u
Španiji, na kojima je mogude vidjeti predstave životinja. Čovjek je vjerovao u postojanje nadprirodnih
sila koje de mu pomodi da poveda ulov, a pomodu slika je vjerovao da se ostvaruje kontakt između
njega (čovjeka) i Njega (nadprirodnog). Prvi oblici religije javljaju se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici
kao posljedica čovjekovog uviđanja da se mnoge stvari u prirodi dešavaju i bez njegove volje i da on
na te pojave ne može niti da utiče niti da ih kontroliše ma koliko se on trudio. Takve pojave su
naprimjer suše, poplave, gromovi i slično. Tako je čovjek došao na ideju o postojanju viših sila. Tako
su u čovjekovom umu nastali prvi oblici „bogova“ koji su simbolizovali jedinstvene modi koje
suvereno vladaju čovjekovim postojanjem. Čovjek je nastojao da ove više sile umilostivi molitvama i
žrtvovanjem.
5
Svijest o religiji se mijenjala sa razvojem ljudske civilizacije. Takav oblik svijesti de kasnije prerasti u
drugačiji vid svijest, prije svega racionalnu i naučnu svijest.
3. Klasifikacija religija
Postoji više različitih kriterija o podjeli religija, jedan od njih je podjela religije na neobjavljene
(prirodne) i objavljene (velike svjetske religije).
Za prirodne religije se vrlo često upotrebljava termin primitivne religije jer je nivo složenosti ljudske
svijesti nizak. Čovjek počinje da vjeruje, ali u nešto što dolazi iz prirode. U prvom stadiju čovjekovog
postojanja, on nije mogao objasniti određene pojave u prirodi i način na koji one nastaju te se kod
ljudi javljao strah od istih tih pojava. Usljed čovjekove potrebe da objasni mehanizam nastanka tih
pojava, on ih poistovjeduje sa „bogovima“ i pridaje im određenu mod.
U prirodne religije ubrajamo: animizam, totemizam i magiju.
3.1. Animizam
Animizam (lat. anima - duša) je početni oblik religije praktikovan kod pripadnika prvobitne ljudske
zajednice. Smatra se primitivnim jer nema obreda, svetih knjiga, spisa ni osnivača. Oni su vjerovali u
postojanje spiritualnog, nematerijalnog faktora koji su nazivali duša, a preko njega su objašnjavali
prirodne pojave. Animisti vjeruju u duhove, tj da sve što postoji ima dušu (npr. kamen, stol i sl.).
Animizam ne priznaje razdvajanje duše i tijela, duha i tvari. Zbog toga njegova osnova je vjerovanje
da ljudske duše postoje u životinjama, biljkama i ostalim materijalnim stvarima i do nekog stepena
utiču na samostalno postojanje istih. Također pretpostavljaju da sjedinjenja duha i tvari utiče na
svakodnevni život. Na samom začetku animizma vjerovalo se da su duše vrlo slične ljudima, a tek
kasnije razvojem neanimističkih religija duše su izgubile svoju materijalnu karakteristiku i postale su
spiritualne.
3.2. Totemizam
Totemizam (nastalo od totem) je skup vjerovanja vezanih uz totem. Totem predstavlja biljku ili
životinju, odnosno predmet identifikacije određenog plemena što znači da se jedan totem vezuje uz
samo jednu zajednicu. Totem po vjerovanju štiti pripadnike plemena. Totemizam je nastao nakon
animizma jer se primjeduje razvijeniji oblik ljudske svijesti, odnosno vedi stepen imaginacije i
apstrakcije. Po najistaknutijem teoretičaru totemizma W. R. Ryversu sastoji od društvenog, obrednog
i psihološkog elementa vjerovanja i poštivanja totema. On smatra da je totemizam vezivanje nekog
društva uz neku životinju, biljku ili neživu materiju, to društvo je u pravilu neka egzogamna grupa ili
klan. Psihološki element predstavlja vjerovanje u rodbinsku vezu iz koje je potekao takav klan, a
obredni element se iskazuje kroz poštovanje ukazano životinji, biljci ili predmetu.
6
3.3. Magija
Magija je mistična vještina kojom se pomodu
manipulacije sviješdu i autosugestijom nastoji postidi
određene rezultati i stedi natprirodne modi i
sposobnosti služedi se za tu svrhu uspostavljenim
ritualima. Za magiju se može redi da je bila
dominantna u vrijeme samog začetka ljudskog
društva. Prema Bešidu i Đukanovidu magija je ustvari
„model ljudskog mišljenja i ponašanja koji
pretpostavlja postojanje viših sila na koje je mogude
uticati“. Po drugoj definiciji preuzetoj iz
Enciklopedija Britanika „magija je koncept po kojem
se opisuje način mišljenja kojim se vrši uticaj na
nevidljive sile da prouzrokuje razne događaje, materijalne promjene ili samo iluzije promjena“.
Magija se sastoji iz tri osnovna elementa: čini, materijala i rituala. Čini obuhvataju riječi koje se
koriste u ritualu kao i simbolične brojeve za koje se vjeruje da posjeduju izvjesnu mod. Materijali
predstavljaju objekte koji se koriste pri izvođenju magijskog rituala, a ritual predstavlja magijski
proces.
Prisutna je podjela magije na bijelu i crnu magiju. Bijela magija se naziva desnim putem, a crna
lijevim. Bijela magija predstavlja dobru magiju kojoj je svrha pomodi, izliječiti ili savjetovati. Tu
ubrajamo predviđanje sudbine (astrologija, tarot i sl.). Crna magija predstavlja zlu magiju kojoj je cilj
nauditi drugome ili na nadprirodan način postidi nekakvu korist. Crna magija se povezuje sa
sotonizmom, demonopoklonstvom, vješticama i čarobnjacima.
Još i danas se ponegdje primjerice u sektama poštuje neopoganstvo, poštovanje prirode i majke
Zemlje što je bilo omiljeno u drevnim vremenima. Tako se poštuje Geja, majka Zemlje. U
neopaganizmu veliku ulogu ima magija. Wicca je neopaganska religija, a njen simbol je pentagram.
3.4. Politeizam
POLITEIZAM ili mnogoboštvo je vjerovanje u više bogova. Javlja se na prelazu izmedju primitivnih
religija i monoteizma, kao razvijenih religija. Nastao je od primitivnog animizma i totemizma
personifikacijom sila i pojava prirode. Visoko razvijene politeisticke religije, a najvise grčka i rimska,
nazivaju se mitologijama. U grčkoj i rimskoj mitologiji javljaju se antropomorfni bogovi, koji su
besmrtni i žive na zemlji, medjutim čovjek ne može ostvariti neposredan kontakt s njima.Danas nema
vedih politeističkih religija, vec samo postoje tradicionalna vjerovanja. Jedina veda politeistička religija
je japanska vjera šintoizam, utemeljena na štovanju prirode i predaka.
Slika br. 1 PENTAGRAM
7
4. Monoteizam – velike svjetske religije
Velike svjetske religije su monoteističke religije (grčki monos-jedan i teos-bog) i one podrazumijevaju
vjerovanje u samo jedno, univerzalno i sveobuhvatno božanstvo, tj. Boga. U religijama koje su se
javile neposredno prije monoteističkih, vrhovni Bog se sve više udaljavao od ljudi i bio postavljen na
nebo. Karakteristika monoteističkih religija jeste objava koju Bog šalje, te prorok čija osnovna funkcija
je da širi religiju na Zemlji.
Najraširenije monoteističke religije su: kršdanstvo, islam, židovstvo i budizam. Pored ovih postoji čitav
niz monoteističkih religija koje okupljaju veliki broj vjernika.
4.1. Judaizam
ŽIDOVSTVO ili judaizam se smatra najstarijom monoteističkom religijom. Pretpostavlja se da je
judaizam nastao u periodu između 17.i 20. vijeka prije nove ere kada se Abrahamu ukazao Bog na
Sinajskoj gori.
Judaizam je religija koja propovijeda
vjeru u jednog bestjelesnog Boga,
oca svih ljudi. Ovaj Bog predstavlja
sveukupnost moralnih savršenstava i
od ljudi zahtijeva ljubav i pravednost.
Ime ovog Boga zbog svetosti, nije
dozvoljeno izgovarati. Judaistička
religioznost temelji se na poslušnosti
prema „ božanskom zakonu“. Ovaj
zakon sadržan je u Starom zavjetu,
odnosno u hebrejskoj Bibliji. Stari
zavjet je rukopis od 24 knjige, pisan
je na hebrejskom i djelomično na
aramejskom jeziku. Govori o historiji,
idejama i društvenim borbama
Judinog naroda. Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Judeji
preuzeli od drugih naroda Istoka.
Međutim, iako je Abraham formalno važio za osnivača judaizma, najvede zasluge pripisuju se Mojsiju.
Mojsije je bio hebrejski vođa i zakonodavac koji je narod oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju
dao im dvije tablice koje su postale temelj hebrejske religije. O Mojsijevom radu mogude je saznati
samo iz Biblije, odnosno iz njenog prvog i najstarijeg djela Petoknjižja, koje se na hebrejskom naziva
Tora, što znači zakon, nauka. Ovo djelo opisuje nastanak svijeta, historiju života Jevreja, borbe,
odnose i njihovu filozofiju, kao i doba jevrejskog ropstva pod egipatskom vlašdu, od koga ih je
oslobodio Mojsije.
Po legendi, Jehova (heb. Bog) se ukazao Mojsiju na Sinajskoj gori, rekao mu je da izbavi jevrejski
narod od egipatskog ropstva tako što de svoj narod odvesti u „obedanu zemlju“ - područje današnjeg
Izraela. I predao mu je deset Božijih zapovijesti. Tom prilikom Jehova je rekao Mojsiju da upozori
narod da se ne približava Jehovi, „jer de životom platiti onaj ko ga vidi“. Iz ovoga, ističe se jedna
Slika br. 2 SINAGOGA
8
karakteristika judaizma, a to je da je Jehova skriveni Bog. Po predanju, Jehova je pomogao Izraelcima
da nađu put do obedane zemlje. To putovanje trajalo je stotinama godina.
4.2. Kršćanstvo
Kršdanstvo je monoteistička svjetska religija,
nastala u Palestini u prvom stoljedu nakon Kristova
rođenja. Ona se temelji na učenju Isusa Krista (Isus
Mesija) kao sina Božjega, u kojem se Bog na
jedinstven način objavio čovjeku. Hrist ne koristi
metodu prinude, odnosno osobinu da religija
formira norme. Isus istupa kao posvedeni - onaj
koji pokazuje put izbavljenja. O Kristu najopširnije
govore četiri evanđelja (evanđelje = vesela,
radosna vijest) koja čine značajan dio Novog
zavjeta, i to su Evanđelje po Marku, Mateju, Luki i
Ivanu. Kršdanstvo se je pojavilo u okviru židovstva.
U drugoj polovini prvog stoljeda osamostaljuje se
kao posebna religija i širi po gradovima Rimskog
carstva. Izvori kršdanstva su pisana Božija objava
(Sveto pismo Staroga i Novog zavjeta) i usmena
kršdanska predaja (tradicija). Biblija ili Sveto Pismo
je zbirka knjiga. Sastoji se iz dva dijela: Stari i Novi
zavjet. Dok židovi štuju samo Stari zavjet, kršdani i
Stari i Novi. Biblija je spomenik kršdanstva i čitave Zapadne civilizacije. Ona nije samo religiozna
knjiga, ved ona sadrži propise, zakone, pjesme (psalmi) i druge književne vrste.
Godine 1054. dolazi do rascjepa u kršdanstvu na
pravoslavlje i katoličanstvo. Jedan od glavnih uzroka
ovog rascjepa bilo je slavljenje Bizantijskog carstva.
Pravoslavlje je težilo za očuvanjem tradicionalnih
kršdanskih vrijednosti i učenja, zalagalo se za
decentralizaciju crkve tako da su mnoge pravoslavne
crkve dobijale autokefalnost, dok se katoličanstvo
zalagalo za centralizaciju sa sjedištem crkve u
Vatikanu. Između ova dva oblika kršdanstva postoji
više sličnosti nego razlika. Obe religije vjeruju da
postoji život poslije smrti, da postoji božiji sud, da
postoji strašni sud. Razlike se ogledaju u različitim
formama obavljanja religioznih obreda.
Najbitnija ključna razlika je relacija između pojmova:
Bog-Otac, Sin i Sveti duh. Po katoličkom tumačenju ovi
pojmovi su u cikličnom odnosu što znači da iz Boga oca
slijedi i Sin i Sveti duh, a kod pravoslavlja je taj odnos
Slika br. 3. KATOLIČKA CRKVA
Slika br. 4 PRAVOSLAVNA CRKVA
9
linearni odnosno iz Boga oca ne može da slijedi Sveti duh.
Kasnije je došlo do novog raslojavanja kršdanstva. Protestantizam je pokret koji se razvija u novu
religiju, a njen osnivač je Martin Luter. Ovaj pokret je nastao u XVI vijeku kao protest katoličkih
kršdana što je bilo mogude kupiti indulgencije. Danas je protestantizam veoma rasprostranjen.
4.3. Islam
Islam je najmlađa monoteistička religija utemeljena
u Arabiji u VII stoljedu. Utemeljio ju je Muhammed
a.s., a njezini sljedbenici nazivaju se muslimani. Po
tradicionalnim predajama, Muhammed a.s. je bio
razočaran nepoštivanjem vjerskih običaja i
udaljavanja njegovih sugrađana od monoteizma i
prakticiranjem primitivnog oblika politeizma.
Godine 610. u pedini Hira, Muhammeda a.s. je
posjetio melek Džibril koji mu je prenio prve Božije
riječi, imperativ „Ikre“ ( Uči! ). Islamska era počinje
622. godine, kad se Muhammed sa svojim
pristašama seli iz Mekke ( gdje su se tadašnji Arapi
protivili širenju islama) u Medinu- hidžra. U islamu
Bog se naziva Allah( Svemogudi). Vjerska knjiga
islama je Kur´an, a vjerski zakon Šerijat. Islam sadrži
karakteristike kršdanstva i judaizma, kao ved
postojedih i relativno rasprostranjenih religija,
međutim i karakteristike stare arapske politeističke
religije, od koje je npr. naslijeđen običaj hodočašda u Mekki oko svetog kamena Kabe. Iako najmlađa,
Islam predstavlja religiju koja je u najvedoj ekspanziji. Do rascjepa religije u islamu je došlo u VIII
vijeku na šite i sunite. Pitanje rascjepa bilo je ko de naslijediti Muhammeda na mjestu Božijeg
poslanika. Šiti smatraju da je to imam, vjerski i svjetovni vođa, dok suniti smatraju da niko ne može
naslijediti Muhammeda. Vjerovanja i načini prakticiranje vjere se ne razlikuju bitno između sunita i
šita. Pet stubova islama predstavljaju islamski šarti, odnosno praktične dužnosti islama : Ispovijest
vjere, namaz, post, zekat i hadž.
Kur˙an je sveta Božija knjiga čija objava je trajala pune 23 godine. U početku ljudi su Ga učili napamet,
a kasnije su počeli i da ga zapisuju. Nod kada je Allah dž.š. upotpunio Kur´an zove se Lejletul-Kadr.
Kur´an je najčitanija knjiga na svijetu. Ima preko dva miliona hafiza, tj ljudi koji znaju čitav Kur´an
napamet. Kur´an sadrži dvije vrste uputa, uputa za čovjekovo nadahnude od Allaha dž.š u slijeđenju
pravog puta. Ograničena je samo na vjernike. Druga je uputa objašnjenje i namjera vanje, tj da
čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opda za sve ljude.
Slika br. 5 DŽAMIJA FETHIJA U BIHADU
10
4.4. Budizam
BUDIZAM, religija bez Boga, je nastala u Indiji u VI vijeku p. n.e. Njen osnivač je Siddharta Gautama
koji je odgajan u prekrasnim palačama, poučavan znanosti i umjetnosti. Uznemiren problemom boli i
patnje, Gautama je proveo mnogo godina u asketizmu izgladnjujudi se gotovo do smrti, ali je
prosvijetljenje postigao tek kad se odrekao tog puta. Tada je postao Buddha (prosvijetljeni) i spoznao
je porijeklo patnje i boli. Svoje iskustvo i spoznaje je zapisao u knjizi Četiri plemenite istine na kojoj
se zasniva budizam. Kao i ostale religije, budizam nudi spasenje. Spasenje u budizmu se ostvaruje
osmerostrukim putokazom do slobode. Osmerostruki putokaz podrazumijeva: pravo
znanje(vjerovanje), pravo nastojanje, pravo govorenje, pravo djelanje, pravo življenje, pravo
opažanje, pravo prisjedanje i pravo poniranje u sebe. U osnovi Buddinog učenja su pesimizam i
apsivni moral. Kao vrhovna mudrost u budizmu te rezultat upražnjavanja pravila i iskupljenja dostiže
se nirvana. Nirvana je po budističkom učenju stanje duševnog mira, krajnje samoodricanje, apsolutno
blaženstvo, prosvijetljenje, vrhovan mudrost u budizmu, smisao života i cilj svakog vjernika,
prestahjanje volje za postojanjem koja omogudava ponovno rađanje poslije smrti. Nirvana se može
opisati i kao oslobađanje od svih tjelesnih želja čovjeka koje su prema budizmu, izvor čovjekovih
patnji.
Budizam je također na neki način podijeljena religija i sastoji se iz tri grane, to su : hinajana, mahajana
i tantrizam. Još jedan oblik budizma je lamaizam, koji je razvijen na Tibetu. Vrhovni budistički vjerski
poglavar je Dalaj lama, a on se bira na osnovu posebnog fizičkog obilježja. Budizam se danas prihvata
kao vid filozofije. Mahajana budizam je najviše filozofski nastrojen.
Slika br. 6 Buddha, budistički vjerski poglavar
11
5. Zaključak
Religija je pojava s kojom se čovjek susreo veoma davno, ali koja i danas nakon nekoliko milenija,
predstavlja bitan segment svake individue i društva. Mnogi događaji unutar religija, pobune i
nezadovoljstva su bitno uticala na društvo i usmjerenje društvenih promjena. Danas je nemogude
zamisliti i objasniti razvoj neke kulture, a da se ne uzme u obzir religija i njeno djelovanje. Funkcija
religije u životu svakog pojedinca, i uopde u društvu je višestruka. Ona se je pojavila u određenim
uvjetima života, mnoge religije su vjerovatne nastale kao rezultat nekih političkih zbivanja, ali je
jedno sigurno, ona ima svoju svrhu. Religija ima funkciju solidarnosti i zajedništva ljudi. To je sigurno
jedan od najboljih načina da se djeluje na svijest ljudi o pitanjima kao što su ratovi, pobune i sl., jer se
religijom djeluje na međusobno ujedinjenje, i zajedničku borbu protiv određenih životnih nedada. Na
jedan vrlo karakterističan način religija djeluje na usmjeravanje ljudskog ponašanja. Ona upravlja
našim ponašanjem kroz jednu moralnu dimenziju, te na taj način osigurava red i stabilnost u društvu.
Svaka religija istovremeno podrazumijeva i određene rituale ili obrede, u kojima se čovjek pokorava i
zahvaljuje nekom višem bidu što ujedno kod njega stvara jedan pozitivan efekat naročito kada je u
pitanju današnji čovjekov centrizam. Iako religijom čovjek vrada i ojačava osjedaj samopouzdanja, on
takođe na taj način shvata da je pod nečijom kontrolom i kontoliše svoj osjedaj „svemodnosti“ nad
ostalim bidima i stvarima. Religijski obredi su ujedno i izvor vrlo snažnih emocija.
Sve te funkcije religije potvrđuju čuvenu Volterovu izjavu „Kada Bog ne bi postojao trebalo bi ga
izmisliti.“
12
Literatura
1. Jusuf Ž., Đozić A., Sociologija, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 2004.
2. Internet
3. Encyclopaedia Britannica 2004, CD-ROM izdanje
4. Cvitković I., Sociologija relgije, Bosna-public, Sarajevo, 1995.