8.pdf

167

Marko Dragi

God. Titius, god.1, br. 1 (2008.), 167-205UDK: 821.163.42.09:39 (497.5 Drni)

398 (497.5 Drni)Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 14. 09. 2008.Prihvaeno: 15. 10. 2008.

ETNOGRAFSKO-FILOLOKI PRINOSI TRADICIJSKOJ KULTURI DRNIKOGA KRAJA

Saetak: Autor je lanak komponirao od sedamnaest poglavlja i etiri potpoglavlja. U radu su, temeljem relevantne literature i rezultata terensko-istraivakih radova autora, multidisciplinarnom metodologijom interpretirani usmeno-knjievni anrovi i tradicijska kultura. Pri tome se autor sluio (neo)pozitivistikom metodologijom. U radu je navedeno i interpretirano tridesetak suvremenih izvornih zapisa usmene lirske svjetovne i vjerske poezije, mitskih i etiolokih predaja, boinih narodnih obiaja, kao i obiaja miljevakih arojica, vuara i ivanjskih obreda iz drnikoga kraja. U prilozima je navedeno trinaest usmenih lirskih pjesama. Te su zapise uradili studenti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu kojima je autor bio mentorom pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Skoro svi ti primjeri prvi put se publiciraju u ovom radu. Navedeni primjeri imaju estetsku i ivotnu funkciju, a znaajan broj ima antologijsku vrijednost. Primjeri su, sukladno pravilima folkloristike, izvorno sinkronijski snimljeni i imaju viestruk znaaj: fi loloki, etnoloki, antropoloki, teoloki i dr. Takoer su prikladni za pamenje i prenoenje po-tomstvu.

Kljune rijei: usmena lirska poezija, usmene predaje, legende, tradicijska kultura, drniki kraj.

168

UVOD

Grad Drni se nalazi u sredinjem dijelu ibensko-kninske upanije, tzv. Zagori, te sa svojim naseljima obuhvaa povrinu od 355 etvornih kilometara. U fi zikom se smislu sastoji od nekoliko mikroregija, razliitih po svojim specifi nostima, od kojih se mogu izdvojiti: sam grad Drni, Miljevaki plato, nekadanji rudarski kraj od Siveria, Tepljuha, Veluia do Trbounja smjeten u podnoju Promine, petropoljski kraj, jugozapadni dio (od itnia, Pakova Sela te do Pokrovnika i Radonia). Pod Grad Drni spadaju: Badanj, Bioi, Bogati, Britane, Drinovci, Drni, Kadina Glavica, Kanjane, Kaoine, Karali, Klju, Krike, Linjak, Mioi, Nos Kalik, Pakovo Selo, Pari, Pokrovnik, Radoni, Sedrami, Siveri, iritovci, tikovo, Tepljuh, Trbounje, Velui i itni.

Prolost zrcali sadanjost. Iz nje treba uiti i vidjeti gdje smo grijeili i gu-bili kako nam se to ne bi ponavljalo. Iz prolosti treba uiti i o najboljim djelima koja su nai prei uinili i time se ponositi i diiti. Drniki kraj se po mnogo emu ima ponositi. To je zaviaj slavnih vitezova Nakia koji su se u taj kraj naselili 1551. godine bjeei od osmanskih zuluma. Predak im je bio Ivica Vojni koji se po majci prozvao Naki. Imao je pet sinova: Grgura roenoga 1590; Mi-tra roenoga 1602; Tomu koji se rodi 1603; Pavla koji bi roen 1605; i Matiju koji doe na ovaj svijet 1607. godine. Knez Mitar je, takoer, imao etiri sina: Matiju roenoga 1628; Stipana koji bi roen 1629; Martina koji se rodi 1630. i Ivana 1633. g. roenoga. Potomci slavnoga roda vitezova Nakia ive u Drniu, ibeniku, Skradinu, Zadru, Omiu, Ljubukom, Zagrebu.1

Drni je rodni kraj grandioznoga kipara Ivana Metrovia. U Siveriu kod Drnia roen je skladatelj Krsto Odak koji je skladao (1952/53) radijsku operu Majka Margarita.2 Skladatelj i dirigent Jakov Gotovac podrijetlom je iz drnikoga kraja.

Mnogi su Nakii postigli sjajnu karijeru: Naki, fra Petar (Bulii kraj Benk-ovca? II. 1694. - Conegliano oko 1769.) izgradio je oko 350 orgulja. Naki, Filip Franjo, biskup (Silba, 3. X. 1837. - Split, 19. XII. 1910.) pokrenuo je glasilo Dan i osnovao tzv. Leonovu tiskaru. Jedan je od najpoznatijih splitskih dobrotvora.

1 Vidi: Marko Dragi, Knjievna i povijesna zbilja, HKD Napredak, Split 2005, str. 183-199.2 Bugarica Majka Margarita pjeva o majci Margariti kojoj su sin Ivan i brat Petar otili u borbu protiv Osmanlija. Poginuli su. Majku Margaritu tjeila je vila. Majka Margarita je simbol hrvatske ene supruge, ene majke, ene sestre. Njezina sudbina reprezentira etrnaeststoljetne sud-bine neizbrojivih znanih i neznanih Hrvatica. U pjesmi Pla Margarite mletaki pjesnik Zuan Polo Lionpardi (1541.) pjeva o majci Margariti, cvijetu slavenske zemlje. Bugaricu Majku Margaritu zapisao je Juraj Barakovi (Plemii kraj Zadra, 1548. Zadar, 1628.) i ukomponirao u svoju Vilu Slovinku. Vladimir Nazor (Postire na Brau, 1876. Zagreb, 1949.) u svojim je Pjesmama u ikari, iz movare i nad usjevima (1931.) objavio i svoju bugaricu Majka Margarita.

M. Dragi: Etnografsko-fi loloki... God. Titius, god.1, br. 1 (2008.), 167-205

169

Naki, Ljubomir, slikar (Zadar, 13. XII. 1901. - Split, 13. VI. 1961.). kolovao se u Firenci i Splitu. Naki, Berislav, lijenik (Omi, 8. VII. 1921. - Zagreb, 21. V. 1970.). Godine 1963. osnovao i do kraja ivota vodio Zavod za animalnu fi ziolog-iju. Koarkaki reprezentativac Mihovil Naki (Drni, 31. VII. 1955.) u svome prezimenu ima i prezime svojih prapredaka, Vojnovi. Osvojio je zlatnu kolajnu na OI 1980. a 1984. na Olimpijskim igrama bronanu medalju. Danira Naki (ibenik, 22. VII. 1969.) takoer je bila koarkaka reprezentativka. Srebrne kolajne osvojila je na Olimpijskim igrama 1988., Svjetskom prvenstvu 1987. i 1990., i na Europskom prvenstvu 1987. i 1991. godine.3

* * *Viestruki su naini prenoenja usmeno-knjievnih oblika. Neke se

stoljeima, pa i milenijima usmeno prenose s koljena na koljeno, a neke se prenose usmenim putem dok ih netko ne zapie. Neki publicisti izvorne usmeno-knjievne prie dorauju i publiciraju. Takvi su, primjerice, u nae vrijeme Draen Kovaevi, Tomislav uri, Hrvoje Hitrec. Potom itatelji upamte neke od tih primjera i prenose ih usmenim komunikacijom. Openito se moe rei da je snaan interes za hrvatskom tradicijskom kulturom i knjievnosti nakon romantizma nastao osamostaljenjem Republike Hrvatske. Obnovljena su i osno-vana mnogobrojna kulturno-umjetnika drutva, pokrenuta mjesna glasila. Do tih je glasila teko doi i ustvrditi to je u njima zapisano o tradicijskoj kulturi i knjievnosti. Radi toga mogue su pogreke jer kazivai esto ne kazuju kako su odreeni usmeno-knjievni primjer nauili ili ih naprosto prepiu iz takvih glasila i dostave zapisivaima i sakupljaima tradicijske batine.

1. USMENA LIRSKA POEZIJA

Renesansa je imala svoj procvat u: ibeniku, Splitu, Dubrovniku, Koruli, Hvaru, Zadru. Nepunih stotinjak godina prije Montaignea, ibenanin Juraj igori oduevljavao se hrvatskim narodnim obiajima i knjievnou. Prve znaajnije podatke o izvoenju usmene lirike dao je Juraj igori (ibenik, 1445. ibenik, 1509.?) koji u 17. poglavlju svoga djela De situ Illyriae et civi-tate Sibenci (1487.) pie O nekim ibenskim obiajima istiui: da su tamonje tubalice dirljivije od tubalica Tetide4 i majke Eurialove; svadbene su pjesme

3 Hrvatski leksikon L-, Zagreb 1997., str. 151.4 Tetida je, po grkoj mitologiji, bila jedna od morskih nimfi (nerejida). Nimfe su bile boginje drugoga reda i predstavljale su razliite sile. Percipirane su kao iznimne ljepotice. Tetida je bila ki morskoga kralja Nereja, ena Pelejeva i mati Ahilejeva.


170

bolje od Katulovih i Klaudianovih; ljubavne su toliko lijepe da bi ih jedva mogli spjevati Propercije, Gal ili Sapfa; a ekloge se doimlju da ih stvaraju Damet i Me-nak pred Palemonom.5

Usmene lirske pjesme prate ovjeka od njegova roenja (uspavanke) pa do smrti (naricaljke). Pjevaju se u veselju; na sveanostima; putovanjima; u samoi; tuzi; pri obavljanju poslova itd. Pjeva se i u tuzi kako bi se sa srca tuga rastjerala:

Ja ne pivam jer je meni lipo,nit ja pivam to je meni drago.Ve ja pivam da se razgovaram,sa svog srca tugu rastiravam.6

2. MITSKE PJESME

Mitske su pjesme nastale u drevnim mnogoboakim vremenima, a pjevaju o: mitskim biima, prirodnim pojavama, nebeskim tijelima; pticama, te pov-ijesnim osobama kojima se pripisuju mitska obiljeja. Vile su najea mitska bia. Vjetar, Mjesec, Sunce, ptice (soko, sinica i dr.), kuga (morija) su antropo-morfi rani. Od povijesnih osoba najei su: Marko Kraljevi, Janko Sibinjanin, ban Derenin, Ivo Senjanin, Mijat Tomi, Stojan Jankovi, Andrija imi i mnogi drugi sudbonosni povijesni dogaaji i osobe. Hrvati u Bosni i Hercegovini i danas kazuju mitske pjesme o caru Duanu i posestrimi vili. Mitski su elementi esti u obrednim, poslenikim, povijesnim i epskim pjesmama.

U usmenoj su knjievnosti esti magini brojevi: tri (tri strane, troje kljue), devet (devet brae), deset (deseta sestra Marta). U hrvatskom usmenom pjesnitvu esti su, takoer, stalni epiteti: konji vrani, zlatna grana, bili grad, bili dvori, sivi soko, vita jela, vjerna ljuba, previjerna ljuba, sinja kukavica, bila vila, ruse pletenice, ruse kose, crne oi, arne oi, rumeni obrazi, bilo lice, svitli obrazi, bistro oko, bistar um, oko sokolovo, obanice mlade, mlaena divojka, mila majka, stara majka, ostarjela majka, edo ponejako, crna gora, arna gora, crna zemlja, zemljica crna, zemljica tavna, mutno jezero, zelenika trava, jabuka zelenika, murtelica drobna, ljubiica plava, gorki emer, rumena jabuka,

5 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb 1972., str. 7; Usmene lirske pjesme, priredo Stipe Botica, SHK, MH, Zagreb 1996., str. 19.6 Katarina Pener zapisala je 2008. godine. Kazivali su joj: Slavko Bili, Pakovo Selo (r. 1929. u Pa-kovu Selu); Ana Bili, Pakovo Selo (r. Ljubi, 1931. u Brnjici); Kata Skoi, ibenik (r. Dragovi, 1936. u Sonkoviu); Manda Kului, Miljevci (Kaoine), (r. Kului, 1919. u Miljevcima); Cvita Ljubi, Brnjica (r. Samodol, 1920. u Miljevcima); Mate Benkovi, Miljevci (Britane) (r. 1925. u Miljevcima). Rkp. FF Split 2008, E. (Nekoliko je zapisa Katarine Pener, a kazivai su isti. Stoga se kazivai u sljedeim primjerima nee navoditi.)


171

zelena rozeta, vodica ladna, sinje more, nebeska rosica, Boja rosica, sveta zem-ljica, sjajan mjesec, mjesec ut, arko sunce, jarko sunce, rujna zora, rujno vino, lagane ajke, tanahna galija, drvo imirovo, drvo javorovo, enica bilica i dr. U mitskim je pjesmama esta alegorija.

U mitskim pjesmama najea su mitska bia vile. (O njima e biti rijei u poglavlju Mitske predaje.):

Na planini visokoj, a u gori zelenoj:Di izvori izvirui potoci uboru.Tamo je ivot prirode,tamo brige ne more.Tamo vile viluju,dobre konje jahaju.Svoja kola igraju,u njeg momke vataju.S njima ljubav sprovode,ritko doma dovode.7

3. POVIJESNE PJESME

Mnogobrojne su lirske i epske pjesme kao i prie koje kazuju o Marku Kraljeviu. Narod ga je upamtio kao velikoga junaka i borca protiv Turaka pripisujui mu mitske moi. Meutim, Marko Kraljevi je pred kraj ivota postao turski vazal, a o tome se ne pripovijeda.

Marko Kraljevi (? Rovine, 1395.) sin je srpskoga kralja Vukaina kojega je na vrelu, dok je pio vodu, umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lania koji je kralju visio o vratu. Nakon Vukaina za kralja Srbije, Bosne i Za-padnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromani, ban (1353.-1377.) te prvi bosanski kralj (1377.-1391.). Marko Kraljevi poginuo je na Rovinama 1395. g. borei se na strani Osmanlija protiv vlakog (rumunjskog) vojvode Mire.

Marko Kraljevi se spominje 1547. godine u zapisniku Gradskoga pogla-varstva gdje se navodi kako je neki slijepac pjevao pjesme o njemu. Hvaranin

7 Darija Mati zapisala je 2006. godine. Kazivale su joj: Marija Mati (djev. upi, ro. 1931. g. u Trbounju), Nikola - Mirko Mati (ro. 1928. g. u Trbonju), Marija Ramljak (djev. Novakovi, ro. 1935. u Siveriu), Cvita Mati (djev. Mati, ro. 1906. g. u Trbounju), Ana Vukui (djev. Mati, ro. 1925. u Trbonju). Rkp. FF Split 2006, R. (Nekoliko je zapisa Darije Mati, a kazivai su isti. Stoga se kazivai u sljedeim primjerima nee navoditi.)


172

Petar Hektorovi u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) navodi pjesmu o Marku Kraljeviu i bratu mu Andrijau. Mnogi Hrvati i Srbi i danas pripovijedaju prie i kazuju pjesme o Kraljeviu, a meu njima je i slijedea iz drnikoga kraja:

Goru jai Kraljevi Marko,susrela ga ostarjela baka.Kuda ide Kraljeviu Marko?Idem, bako, traiti divojku.Uzmi mene Kraljeviu Marko.A ta su ti bile kose bako?Bila sam ti mlinarica Marko.A ta su ti grbave kosti bako?Ovo sam ja teko nose Marko.A ta su ti krive noge bako?Ovo sam ja vrsto hode Marko.Uzmi mene Kraljeviu Marko.Neu bako, odnile te vile.8

4. LJUBAVNE PJESME

Ljubavne pjesme pjevaju o ljubavnoj enji, neuzvraenoj ljubavi; o ljepoti dragane i dragog, o mladosti: ko zelenoj travi, ko rui rumenoj, ko izvoru vode, ko jeli zelenoj:

Da sam mlada ko zelena trava, ja bih znala di bi iznicala,di bi svoga dragoga doekalai kako bi se za njeg nakitila.

Da sam njena ko rua rumena,ja bi znala kada bi procvitala.Sve bi momke po izboru zvala,za sebe bi jednoga izabrala, S mirisnim cvitom darivala.

8 Katarini Gabri kazala je 2008. godine Ivana Bujak, ro. 1978.god. u Drniu. Na Radio Drniu vodi i ureuje emisiju Teaka ri koja se bavi ouvanjem obiaja i narodnih pjesama drnikog kraja.


173

Da sam jaka ko izvor vode,kroz planinu ja bi uborila.Uzdu toka cvie bi sadila,u gori bi jezero stvarala.Kraj njega bi dragoga doekala, pa bi skupa misto odredili,di bi za se domak napravili.

Da sam vitka ko jela zelena,nad Krkom bi grane rairila.Pod granom bi hladak napravila,da mi dragi sniva i uiva.9

Dragi ezne za svojom pastiricom kojoj su oi ko jela zelena, usta su joj slaa od meda, te on nema mira ni pokoja dok ne bude njegova:

obanice u zelenom gaju,tvoje oi ko jela zelena,Usta tvoja slaa su od meda,srcu mome to mirovat ne da.Neu imat mira ni pokoja,pastirice dok ne bude moja.10

5. PJESME U KOLU, POSKOICE

Poskoice karakterizira ritminost. Uz njih su se bez glazbene pratnje kola igrala. Pokatkad su te pjesme svirane na glazbalima: fruli (urliku), svirali (dvojnicama), diplama, usnoj harmonici, argiji i od ezdesetih godina 20. st. har-monici. Uz tu glazbu igrali su djevojke i mladii. Mlade su djevojke uz poskoice nasamo uile igrati kolo. Poskoice su svojom strukturom najblie brojalicama. Uz kola su djevojke i mladii pjevali ljubavne pjesme. Tako su se raale mnoge ljubavi. U nekim od tih pjesama nalaze se i elementi aljivih pjesama.

Drnianke i Drniani plesali su kola na Badnju veer, za vrijeme boinih blagdana, na Uskrsni ponedjeljak, na sajmovima, dernecima, svadbama. Tijekom Boinih blagdana poeli bi plesati na Gradini, da bi plesanjem sili do opine. Sudjelovalo bi i po nekoliko stotina plesaa. Povremeno bi se zaustavili, poigrali na mjestu i krenuli dalje. Najvie su plesale djevojke, za njima momci, te mlade

9 Katarina Pener zapisala je 2008. godine. Rkp. FF Split 2008, E.10 Isto.


174

udate ene. Nekada je u kolu bilo i oenjenih mukaraca, pa i starijih ljudi. Na velikim sveanostima skupilo bi se i po nekoliko kola. Svatko se hvatao za onoga tko mu je najdrai. Oko kola bi se skupilo mnotvo naroda, a najvie ena koje bi raspravljale o curama koje su za udaju, kako izgledaju, igraju, rumene se ili blijede. Kola su pratile pjesme, primjerice:

Poskoit u neka kolo krene, neka draga pogleda na mene.Pisma zvoni, a okolo se vije,draga mi se priko kola smije.Ja namignem, ona spusti glavu,e da mi je sad bacit na travu.Kolo stane, pisma se razliedraga mi se primie sve blie.11

6. ROMANCE

Nazvane su prema panjolskom el romance to je znailo panjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. Zbornik panjolskih usmenih pjesama Romancero (konac XIII. st.) ide u najznaajnije zbirke svjetske usmene poezije. Snaan je utjecaj toga zbornika na svjetsku poeziju. Zbornik lirskih pjesama Carmina Bura-na (oko 1230. g.) sadri 250 latinskih i 50 njemakolatinskih svjetovnih i reli-gioznih pjesama. Neke od tih pjesama pripadaju usmenoj lirici. Romance su pisali mnogobrojni svjetski pjesnici, primjerice Federico Garcia Lorca, kao i hrvatski pjesnici meu kojima su August Harambai, Silivije Strahimir Kranjevi i dru-gi. Romance u pisanoj knjievnosti imaju epske elemente, a usmene romance ih vrlo rijetko imaju. Tema je romanci najee ljubavna. Njihov je ritam ubrzan i vedar. Mnogobrojne romance raznovrsnih motiva kazivai i danas kazuju.

Zbog svoje iznimne ljepote Krka je u narodnoj percepciji bajkovita i mitska rijeka te je opjevana i u usmenoj lirskoj poeziji, primjerice, u sljedeoj dijalokoj romanci kojoj su glavni akteri Mare, njezin dragi i njezina majka:

Na Krki je Mara robu prala,s klisure je majka promatrala,promatrala, pa je dozivala:eri Mare, pere li mi pranje?

11 Darija Mati zapisala je 2006. godine. Rkp. FF Split 2006, R. Za ples i kolo u Drniu, Usporedi i: Ivan Ivanan, Narodni plesovi Dalmacije, knj. 3, Prosvjetni sabor Hrvatske, zagreb 1982., str. 52, 54-55.


175

Mara majci s Krke odgovara:Moja majko, tek sam poela. Sa klisure mater povikuje:eri Mare, a ta si radila?Mara majci s Krke odgovara:Moja majko, nisam dangubilaJedne prala, a druge suila, a usto sam suknju pokvasila.Jo k tome mi dragi nadoaoi u ali vodu pomutio.Uz to me poljubiti htio,o ljubavi divanio, majko.Bilo mi sluati ga slatko.S klisure e mater svojoj Mari:eri Mare, ta luduje tako,momak bi te privariti tija,tu sramotu da bi nam nanija.Svojoj majci Mara odgovara:Nije, majko, namira momaka,poljubit me, pa ostavit,nego bi me tija isprositi.Kraj mene je uz vodu stajao,kako perem mene promatraoi tebi je pozdrave poslao.Mome je dobra roda i plemena,kolinovi iz starih vrimena.Njemu sam se odavna svidila,zato bi ga, majko, izgubila?Majka Maru mirno sasluala,pa je svojoj eri odvraala:eri Mare, dite materino,nek su momku rii mile, slatke,ne viruj mu dokle si kod majke.Sad e mome Mari:Curo Mare plemenita roda,za tebe se otimlju gospoda,zato bi te privarija, Mare,ako sam te poljubit tija?Ja te elim isprosit u majke,to je stvarnost, nisu samo bajke.


176

Zato kai i ocu i majci,da u k vami u nedilju doi,k vami doi, tebe isprositii prid majkom tebe poljubiti.12

7. ALJIVE PJESME

aljive su se pjesme najee izvodile na sijelima (prelima) i u svatovima. Karakterizira ih humor i ironija. One pjevaju o svekrvi, muu, djeveru, zaovi, jetrvi. Neke od tih pjesama kroz alu pouavaju:

Zapivat u nek se ori, ma da cilo selo gori.Nek se mlade ene ljute,da me vide kradomice.Iz dvorita kroz tarabe,a za njima doepale babe.13

8. DIDAKTINE PJESME

Didaktine su pjesme poznavale najstarije civilizacije. Ptahotepove su Pouke mudrosti (oko 2400. g. prije Krista) prvo veliko djelo staroegipatske knjievnosti, a najveim dijelom satkano je od poslovica. Neke su drevne egipatske mudrosne pjesme pripisane mudracima ili vladarima. Znaajan broj tih pjesama pripada usmenoj lirici. Takva je, primjerice, Pouka vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. g. pr. Kr.) kojom faraon daje savjete sinu nasljedniku kako e se ponaati prema podanicima i usput ga upoznaje sa stanjem u susjednim zemljama. Pouka za Amen-em-opeta, sina Ka-nakhtija (7. ili 6. st. pr. Kr.) utjecala je na biblijske Mudre izreke. U Bibliji je na tisue poslovica a samo u Salomonovoj zbirci izreka ima ih vie od est stotina.

Prvi stih sljedee pjesme u biti je poslovica drevnih Rimljana Post nubila Phoebus:

Poslije kie najlipe je vrime.Poslije plaa najbolje se piva.Poslije bure oluja se smiri.

12 Katarina Pener zapisala je 2008. godine. Rkp. FF Split 2008, E.13 Isto.


177

Poslije zime sve ivo izviri.Poslije rose svi je zelen list.Poslije sue tada kia pane.ivot bukti, mrtvila nestane.14

9. NARICALJKE (TUBALICE, TUALJKE)

Naricaljke (tualjke, tubalice) su poznate jo od najstarijih civilizacija. Drev-ni Egipani i Mezopotamci pjevali su himne-tualjke razorenom hramu ili gradu.15

Naricaljke su pjesme koje se nariu nad pokojnim. Snano su bolne ali i dos-tojanstvene. Neke su hrvatske tualjke biblijske provenijencije.16 Komponirane su osmerakim ili deseterakim stihovima. Iznimno tuan lirski efekt postie se viestrukim asonancijama, prigodnim epitetima, anaforama, metaforama, ale-gorijama i drugim stilskim fi gurama. Namijenjene su oplakivanju pokojnice ili pokojnika u domu, na pogrebu i na grobu. Neke od tih pjesama kao, primjerice sljedeu, mogli bismo nazvati eshatolokim jer se u njoj sin iz groba obraa majci i tjei je:

Ne plai me, staro majko moja,teka mi je, gorka suza tvoja.Tee mi je, u mom grobu biti,ka nad njime doe suze liti.Idi doma, misli majko na se,nek nad mojim grobom trava raste.Ne sadi mi, cvijee u proljee, jer proljee moje je uvelo.Nisu dali cvijetu procvjetati,a kamoli plodove pobrati.17

10. PJESMA SIROETA UMRLOJ MAJCI

Diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske Hrvatice kazuju potresnu pjesmu o siroetu koje je bez majke ostalo, a kad je dijeto saznalo na grob je kleknulo,

14 Isto.15 Vidi: Marko Vii, nav. dj., str. 9.16 Usp. Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb 1995., str. 94.17 Katarina Pener zapisala je 2008. godine. Rkp. FF Split 2008, E.


178

iglicom kopalo, majku dozivalo. Majka se djetetu iz groba javila i govorila da ide kui majci novoj, a dijete je alilo da nije ono majka:

Jedno dite malo,Bez matere ostalo.Ono raznog svita,Za mater pita:A moj aa Ivo, to si majku skrio?Majka je zaspala,pokrila je trava.Ono otra na groblje,eprkaju travu:Ustaj, majko moja,iz te zemlje ladne.Majka progovara;Ajde, dite, doma,majka ti je nova.Nije ona mila,ko to si ti bila.Kad mi kruva daje,broji zalogaje.Kad me kupa,o kajin me lupa.Kad me elja,po glavi me pljeska.Ovo dite malo,bez majke ostalo.Na majinom grobu, ono je zaspalo.18

11. VJERSKA USMENA LIRIKA

Povijesni, arheoloki, arhivski i drugi izvori svjedoe da su Hrvati pod utje-cajem Rimljana ve u 7. st. prihvatili kranstvo i europsku kulturu. Po Kon-stantinu VII. Porfi rogenetu, Heraklije je iz Rima doveo sveenike i od njih proiz-veo biskupe, nadbiskupe, prezbitere i akone koji su pokrstili Hrvate.

18 Marina Mati zapisala je svibnja 2006. g. u Drniu. Kazala joj je Vjera Cvitkui (ro. 1946. godine). Rkp. FF Split 2006, R.


179

Koliko je do sada poznato, hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil nam se kralj nebeski see u 13. stoljee. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sauvala do naih dana, kao i Boine pjesme: Bog se rodi u Vitliomi (14. st.) i Va se vrime godia.19 Mora se istaknuti da su neki povjesniari knjievnosti ustvrdili da je Boina pjesma U se (=ovo) vrime godia prevedena s latinskog jezika In hoc anni circulo.20 Na vjersku je liriku utjecala ibenska molitva (krajem 14. st.), pisana u ritmikoj, recitativnoj prozi.21

19 Usmene lirske pjesme, priredio Stipe Botica, SHK, Zagreb, 1996., str. 18.20 Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga, Zagreb, 1996., str. 29.21 Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana, 1987., str. 27.

Pakovaka narodna nonja

Mnotvo je vjerskih usmenih lirskih molitava koje se i danas mole. Meu njima je sljedea dijaloka koja se moli na Veliki petak:

Ajme sinko, diko moja,kamo tvoje hitre noge,to prid majkom ne trete,ali ste mi pokalale?Kamo tvoje bile ruke,zato majku ne grlite,ali ste mi savenule?


180

Kamo tvoje oi sjajne,to su sjale kao sunce,a sad ste mi pomuene.Kamo tvoja usta bila,to su bila sva od meda,sad su ui napojena.Al se Isus ne isprii, nego ree majci rii:Muniji mi jadi tvoji,neg na kriu rane moje.muniji mi uzdisanci,neg na kriu udaranci.Munije mi suze tvoje,neg na kriu muke moje.22

12. LEGENDA

Legenda je vrsta prie koja ima vjerski karakter. U njezin se sadraj vjeruje. U legendama su sudionici Isus Krist, sveci, svetice, crkveni dostojanstvenici, muenice i muenici. Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz ivota svetaca, te o Bojim i svetakim udesima. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teko odvojive od njih, ali je ipak element uda njihov genus specifi cum to ih donekle izdvaja. Legende unose red i harmoniju u ivot. Boja i svetaka uda ispravljaju nepravde, nagraujui dobro, a kanjavajui zlo.

Hrvati najvie pripovijedaju spomenute legende o propasti Gavanovih dvo-ra, o Isusu Kristu i sv. Petru kad su hodali po zemlji, o udotvornim moima svetica i svetaca, kao i udotvornim grobovima muenica i muenika, stradanju sakralnih objekata i predmeta.

PROKLJANSKO JEZERO

Hrvatske legende o propasti Gavanovih dvora biblijske su provenijen-cije. Njihovo je izvorite u biblijskoj prii o propasti Sodome i Gomore koje su stradale zbog opaina svojih itelja. Dva su anela ila u Sodomu provjeriti ljudsku pobonost i milosre. Doekalo ih je jedino Lotovo gostoprimstvo, dok su se ostali stanovnici htjeli iivljavati na njima. Aneli su se zato Lotu oduili:

22 Katarina Pener zapisala je 2008. godine. Rkp. FF Split 2008, E.


181

Onda ona dvojica upitaju Lota: Koga jo ovdje ima: sinove i keri, sve koje ima u gradu, iz mjesta izvedi! Jer emo mi zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika da nas Jahve posla da ga unitimo. (Post 19, 12-13)

Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: Bjei da ivot spasi! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici ne zaustavljaj! Bjei u brdo da ne bude zatrt! Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem, i uniti one gradove, i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli (Post 19, 24-26).

Jo u 14. st. zapisana je ova pria u glasovitom Fiore de virtu. Opirniji rukopis iz 15. st., takoer, sadri legendu o propasti Gavanovih dvora. Na znaaj ovakvih pria ukazao je u 19. st. Vatroslav Jagi. U legendi je ostala snana slika da se nakon spaljivanja dim die nad zemljom kao dim kakve klaine () (a) Bog () zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio (Post 19, 28-29). Bitan utjecaj na ove legende ima Isusova pria o siromanome Lazaru. Lajtmotiv legende je Gavanova krtost, oholost i nemilosrdnost. Uz te Gavanove osobine uvijek je vezana propast njegovih dvora.23

Nekad u davna vremena ivio je bogati Gavan ije se nepregledno bogat-stvo prostiralo ponad Kninskog polja. ivio je veoma raskalaeno i bio je veliki prodrljivac. Prema svima je bio veoma naprasit i nemilosrdan, osobito prema siromanima; nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju uvijek bila zatvorena, a kad bi ih otvorio, to bi bilo zato da ih se isprebija i otjera.

Imao je enu Gavanuu koja je bila jo i gora, opakija i lakomija. Ona nije znala za Boga, a siromanima nikad nije pomagala. Gavan je imao mnogo sinova i keri s kojima je uivao provoditi vrijeme i kojima je namjeravao ostaviti itavo svoje bogatstvo. Ni oni nisu bili mnogo drugaiji od oca i majke. Sirotinju su iz-rugivali i ismijavali ih, tjerajui ih pred vratima dvora kada bi se usudili zaprositi malo kruha ili vode.

Jednog dana Gavan odlui napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje koji su, kao i on, bili iznimno raskalaeni i prodrljivi. Za vrijeme te gozbe na vrata Gavanovih dvora je pokucala siromana ena sa svoje sedmero djece, nosei najmlae, bolesno u naruju. Svi su redom bili veoma mravi, u dronjcima i vidno iscrpljeni dugim putom.

Ugledavi siromahe u svome dvoru kako mu ometaju gozbu, Gavan se raz-bjesnio i naredio da se puste psi iz venje. Gavanova djeca, sva sretna, otrala su da ispune oevu naredbu. Meutim, trudna Gavanua u posljednji trenutak odlui ih sprijeiti. Nije se ona bila saalila nad siromanom enom i njenom djecom. Takva osjeanja ona nije poznavala. Bila je trudna i bojala se da joj 23 O legendama o propasti Gavanovih dvora vidi vie: Marko Dragi, Legende o propasti Ga-vanovih dvora, u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. roendana, (uredili ime Pili i ivko Bjelanovi) Split 2003., str. 69.-82.


182

sirotica ne nakodi. Sa stola punog izobilja dala joj je koricu kruha, gurnui ju prezrivo i sa gnuanjem, nogom po podu. Ozarena od sree sirotica taj komad kruha raspodijeli svojoj gladnoj djeci. Potom sirotica ponizno zamoli malo vode, preklinjui Gavanuu Bogom, jer su im se usta od duga puta svima bila osuila.

Na Gavanovom posjedu nalazio se mlin, a znala je da je Gavanovo sve dokle pogled see, pa je zamolila malo te vode. Gavanua se na to razbjesnila i zamahnula rukom prema siromanoj eni, viui kako za nju postoji samo jedan Bog, njen Gavan i da svoje bogatstvo ne eli uzaludno rasprivati na nezahvalne bijednike. Tuna sirotica pokupi svoju djecu i ode iz Gavanovih dvora. Popevi se na oblinji breuljak, baci prokletstvo na njih.

U tom su trenutku munje proparale nebo, gromovi zatutnjili, zemlja se zatre-sla, iz Gavanovih mlina potekla je voda i natopila mu itavo imanje. Potopila mu je dvor, njega, enu, djecu i sve prijatelje prodrljivce. Kad mu je voda ve bila toliko potrebna, neka im ju je na izobilju.

Prekrasni slapovi i sedrene barijere usjekli su rijeku Krku sa sedam pritoka, za svako sirotiino dijete po jedan. Bogatstvo stola kojim su se prodrljivci gos-tili postalo je dijelom bogatstva Krke. Siromano stanovnitvo iz okolnih naselja poelo je naseljavati to podruje formirajui staru Scardonu i ibenik. Otada je vode bilo za svakoga, a Gavanovi dvori i danas se vide potopljeni pod njenim bogatim slapovima.24

Tragom legende o nastanku Prokljanskog jezera kod ibenika otiao sam ondje 1999. godine i zapisao legendu koja govori o oholoj Gavanki koja svojim pastirima nije htjela dati ni koru kruha, pa ju je Bog kaznio i svo njezino imanje je propalo u zemlju i na tome mjestu je nastalo jezero. U tome jezeru postoji otok Stipanac.25

Na tome otoku bile su velike zidine tvrave za koju se pria da je bila Ga-vanova kua.26 Godine 1989. kanaderi su otetili te zidine koje su sada manje ali se ipak jo vide. Vlasnik pola otoka Stipanac je Marinko Plena.27

Krka je 1985. godine proglaena Nacionalnim parkom. Na njezinu se toku nalazi veliki broj slapova i brzaca, a njezin proboj kroz krki kraj zavrava prekrasnim Rokim slapom i Skradinskim bukom.

24 Marita Tabula zapisala je 2006. godine u ibeniku. Kazali su joj Jure Tabula (ro. 1936. g. u Gaelezama) i Tereza Tabula (ro. 1937. g., djev. Brusan u Grabovcima). Kazivai su brani par od 1955. godine. ive u ibeniku. Rkp. FF Split, 2006., Usp. Tomislav uri, Legende puka hrvatskoga, sto najljepih legendi i povijesnih pria iz hrvatske prolosti, Meridijani, Samobor 2005., str. 96-97.25 Kazala mi je 1999. g. Stana Mikulandra, djev. ivkovi (ro. 1940.) u Konjevratama kod Drnia. ivi u Bilicama kod ibenika.26 Rekao mi je 1999. g. Duko Mikulandra (ro. 1966.) u Bilicama, po zanimanju policajac.27 Kazao mi je 1999. g. Branimir ari iz ibenika (ro. 1931.), umirovljenik.


183

28 Novi zavjet, ZIRAL, Mostar; Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, Zagreb 2000., str. 615.29 Isto, str. 616.30 Tu je knjigu utemeljio Gautama Buddha (563.-483. pr. Kr.). Tipitaka sadri Buddhine govore, komentare, fi lozofsko-religijske traktate i lirsku poeziju.31 Ta je knjiga nastajala od 612. do 653. godine.

13. PREDAJE

Predaja je vrsta prie koja se temelji na vjerovanju u istinitost njezina sadraja. Golem je broj usmeno-proznih oblika u svetim knjigama. Vede (usmeno znanje) je sveta staroindijsko-sanskrtska sveta knjiga, a nastajala je od 16. do 6. st. prije Krista. Zahvaljujui usmenoj predaji u Indiji i danas ivi sveto pleme Veda.

U Bibliji je mnogo usmenih predaja i legendi. Takva je, primjerice, potresna pria Judita (2.-1. st. prije Krista). Na znaaj i ulogu usmene predaje, starozav-jetni su pisci vie puta ukazivali i poticali njegovanje vjerne usmene predaje, a uzorno je Pavlovo uenje: Prema tome, dakle, brao, budite postojani i drite predaje kojima smo vas pouili bilo usmeno, bilo pismom! (2 Sol 2, 15.).28 Sveti Pavao nastavlja: Nareujemo vam, brao, u ime Gospodina, Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji neuredno ivi i ne dri se predaje koju ste od nas primili.29 Mnotvo je predaja i u drugim svetim knjigama: Talmudu (usmenoj znanosti) sastavljenom na temelju idovskoga tumaenja Staroga zavjeta; Tipi-taku (tri koare) - svetoj knjizi budizma30, kao i u Kuranu.31

Temeljem dosadanje relevantne literature i posebice terensko-istraivakoga rada predaje se mogu klasifi cirati na: 1. Povijesne predaje. 2. Etioloke predaje. 3. Eshatoloke predaje. 4. Mitske (mitoloke) predaje. 5. Demonske (demonoloke) predaje. 6. Prianja iz ivota.

13.1. Etioloke predaje

Etioloke predaje nastaju na temelju povijesnih dogaaja i osoba i iz ljudske potrebe za objanjenjem uzroka i podrijetla nastanka naziva pokrajina, mjesta, lokaliteta, grobova, grobalja, prezimena; nastanka i nestanka jezera, vrela, bu-nara, atrnja, virova, ponora te uzroka razliitih pojava u prirodi i meu ljudi-ma. Tenja k objanjavanju i tumaenju etiolokih predaja stara je koliko i ono to one tumae. Etioloke predaje nastaju na povijesnoj, mitskoj, eshatolokoj, demonolokoj i legendnoj razini. Neke su etioloke predaje nastale na temelju prianja iz ivota. U tim su predajama kao i toponimima sauvana sjeanja na znamenite ljude i dogaaje iz najstarije povijesti.

Baltazar Adam Kreli (enkovec kod Zapreia, 1715. Zagreb, 1778.), povjesniar i sveenik, biljei etioloku predaju o nastanku imena grada Zagreba. U svojim Annuama (1748.) Kreli navodi vie pria, itd.


184

Kako su Miljevci dobili ime

Miljevci su zaravan koju sa zapadne strane omeuje kanjon rijeke Krke te s istone kanjon rijeke ikole, a na sjeveru je od upe Promina razdvaja dva do tri kilometra irok pojas kra. Na njima se razvilo sedam naselja seoskoga tipa u kojima ivi 1432 stanovnika: Bogati, Britane, Drinovci, Kaoine, Karali, Klju i iritovci. Miljevakom podruju pripada i selo Nos Kalik te Visovac, otoi s franjevakim samostanom nizvodno od Rokog slapa kojeg su u 13. stoljeu nastanili sveenici augustinskog reda, a 1445. zamijenili su ih franjevci. Usmenom predajom starih Miljevana sauvala se etioloka predaja:

U davna vremena bijahu Miljevci prekriveni neprohodnom hrastovom umom. Bila je tako gusta da se moglo prijei s jednog hrasta na drugi bez silaenja na tlo i to od desne obale ikole do lijeve obale Krke. U toj bogatoj umi ivjele su srne, vukovi i druga mnogobrojna divlja. Dva kilometra juno od dananjeg sela Kljua, na ravni iznad klisure Orlovae, sjao se grad Klju.

Na sjevernoj strani Miljevaca, na lijevoj obali rijeke Krke, na strmoj kli-suri kod dananjeg sela Bogatia, blistao je Bogov-grad (Bogoin). Grad Klju pripadao je jednoj hrvatskoj plemikoj porodici, a lan te porodice Andrija bijae oenjen ikom, sestrom hrvatskoga kralja Kreimira. Andrija i ika imali su dvije keri: Vekenegu i Miljevu. Vekenega je bila pobona i stupila je u redovnice, a Miljeva bijae lijepa kao vila iz ikolske klisure. Poto bijae gospodskoga roda, a ni po ljepoti joj nadaleko ne bijae ravne, za ruku su joj se otimali plemiki sinovi.

Poto roditelji nisu imali mukog potomka, nisu htjeli dati Miljevu ni za jed-nog prosca koji nije bio voljan prieniti se u grad Klju. Nisu htjeli ni uti da se grad Klju poslije njihove smrti proda, ili, jo gore, opusti. Vrijeme je prolazilo, a nijedan se prosac nije htio prieniti u grad Klju, te su Miljevini roditelji morali pristati na pogodbu s gospodarom Bogov-grada Bogomirom koji je bio posljed-nji izdanak svoje porodice. Pogodba je glasila ovako: Ako u braku Bogomira i Miljeve bude blagoslova i sinova, jedan e od njih naslijediti grad Klju i u njemu stvoriti potomstvo.

Kada su se sloili o enidbi i nasljedstvu valjalo je prokriti umu izmeu Kljua i Bogov-grada kako bi svatovi mogli na konjima doi po djevojku. U ono vrijeme na Miljevcima nije bilo naselja, pa su roditelji mladenaca morali traiti drvosjee po drnikoj i skradinskoj krajini da prokre umu izmeu Kljua i Bo-gov-grada. Sjea ume trajala je trideset tri dana. Kada je uma bila prosjeena roditelji mladenaca dogovorili su i dan vjenanja.

Odmah nakon toga Bogomir je sakupljao ugledne svatove, a roditelji djevojke roake i prijatelje. Meu Bogomirovim je svatovima bilo i onih koji su


185

prosili Miljevu, ali se nisu htjeli prieniti u Klju. Kada su uli za Bogomirovu enidbenu pogodbu, pitali su se kako i sami nisu doli do takvoga pametnog rjeenja, ali bilo je prekasno.

Okupljeni svatovi krenuli su na dogovoreni dan iz Bogov-grada u grad Klju po lijepu Miljevu. Pred Kljuem su ih doekali Miljevini roditelji, roaci, prijatelji i uzvanici, a Miljeva je bila u odajama sa sestrom i drugim djevojkama plemikoga roda.

Po ondanjem obiaju mlada se morala otkupiti zlatom, a to je bila dunost staroga svata iz roda mladoenjina. Kada je stari svat otkupio mladu i izveo je pred svatove, tek tada su svatovi smjeli ui u djevojake dvore. Poslije pjesme, ale i svatovskih doskoica, vjenanje je obavljeno u obiteljskoj kapelici grada Kljua. Vjenao ih je neki Zadranin, roak mladenkin. Nakon vjenanja prireena je goz-ba, a poslije gozbe pjesma i ala kao i u dananjim svatovskim obiajima.

A kada je dolo vrijeme da svatovi s mladom krenu k dvoru mladoenjinom, tiha je tuga obuzela srca Miljevinih roditelja. Da bi svatovi stigli u Bogov-grad pri-je mraka, izveli su mladu, pozdravili njezine roditelje, roake i prijatelje, te zajaili konje i uputili se u Bogov-grad udarajui u bubnjeve, frule i svirale, tjerajui konje i pocikujui. Takvog veselja nisu doivjeli Miljevci ni prije, ni poslije, jer bubnjanje i pjesma nisu prestali sve do Bogov-grada. Kada su svatovi s lijepom Miljevom stigli do Bogov-grada bila je ve no, a pjesma nije prestajala.

No, nekoliko koraka prije ulaska u Bogov-grad mladenkinog je konja uplaio orao i s mladom se niz klisuru strmoglavio u duboku provaliju Krke. Kada to vi-dje mladoenja, natjera konja i na njemu se za lijepom Miljevom baci u provaliju. Roditelje obuze velika tuga, te se u svome jadu obraahu jedino Bogu, a narod taj kraj izmeu Bogov-grada i Kljua prozva Miljevcima u ast lijepoj Miljevi.32

Prema drugoj verziji nije orao preplaio konja, nego je Miljevu niz kli-suru povukao zmaj. esto su odreeni usmeno-knjievni primjeri varijacijski specifi ni. Takva je i sljedea predaja o Bogoinu ili Vilin gradu koji je sagradio knez Bogetia, Bogoj:

On je sagradio lijepe dvore za svoga jedinca Bogdana i njegovu nesuenu nevjestu Miljevu iz Kljua, oblinjeg sela na uu ikole. Njezina majka ika ponosna udovica Domagojeva, lijepo je opremila svoju kerku za udaju, a puno njenih prijateljica je takoer pripremilo darove.

Na svadbu je dolo mnogo svatova, sedam banova i dvanaest upana. Kada su svatovi doli do Bogoina, ispod klisura kanjona rijeke Krke iznenada

32 Miljevci u prolosti s pogledom u budunost, Miljevaki sabor, Visovac-Drinovci 2008., str.1-15.


186

je doletio krilati zmaj i ugrabio mladu nevjestu te je odnio u jezero kod Brljana. Bijesan Bogdan baci se za svojom ljubavi u Brljan da je spasi, ali se utopi.

Tuan mladoenjin otac razdjeli svoje bogatstvo hrvatskim banovima i sirotinji da ga spominju u narodu. Ostatkom novca sagradi samostan Aranelovac, na pogled Bogoinu da redovnici mole za njega i mlade nesretnike koji stradahu u Brljanu, a obzida uevo i Neven (dva nasuprotna grada na Krki). U njihove visoke kule uzida dvije sestre da danju i nou nariu za njegovim Bogdanom. Takoer je napravio mostove na Rokom slapu i Brljanu uz obavezu putnika da plaaju po dvije suze carine za prijelaz, za njegova Bogdana. Svoj Bogoin je razruio do temelja, a sam se netragom uputio u svijet.

Banica ika sagradila je kulu prema Kljuu, da u njoj stalno gore svijee za spokoj due Miljeve i Bogdana. Od toga doba narod prozva Bogoin - Vilin-gradom, a potok pod Kljuem ikolom, brijeg (brinu) kod Kljua Miljevcima, Puniku dragu i Babin grad po jadnoj banici.33

13.2. Mitske predaje

Mitske predaje pripovijedaju o vilama i povijesnim osobama kojima je na-rod pripisao nadnaravnu mo. Pomagale su junacima i samo nou dolazile u sela. Pria se da su zavodile mladie javljajui im se u snu. Jedni pripovijedaju da su ih vile izlijeile; drugi da su siromanim djevojkama pomagale bre istkati ruho za udaju; trei da su pomagale nejakim pastirima; etvrti da su mlade prenijele preko jezera u planinu, a stare pred crkvu itd.. inile su zlo jedino ako bi im se tko zamjerio izdavi tajnu da im je jedna noga magarea, konjska ili kozja. U narodnoj percepciji vile su bajkovite ljepotice, gotovo uvijek u dugim bijelim, rjee plavim haljinama, dugih zlatnoutih poeljanih kosa, s modrim ili zelenim oima i imale su nadnaravnu mo. U 6. st. spominje ih bizantski pisac Prokopije iz Cezareje. Spominju se i u Zlatnoj legendi Ivana Zlatoustog s poetka 12. st.34 Vraz u Kolu (br. 5., 1847.) pie o vilama. Ivan Kukuljevi Sakcinski (Varadin, 1816. Puhakovec, Hrv. zagorje, 1889.) o vilama pie u Danici (1847.).35 Narod pripovijeda i o vilenjacima i vilinetu. Ve je kazano kako je narod domatao sudbonosne povijesne osobe i dogaaje. Mitske predaje esto imaju razraenu fabulu, a pripovijedaju se kao memorati:

33 Slubene web stranice grada Drnia www.drnis.hr34 piro Kulii, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih, Sa-rajevo 1979., str. 139. 35 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997., str. 27-28.


187

36 Katarina Gabri zapisala je 2008. godine u Otavicama kod Drnia. Kazala joj je Manda Sui ro. Gabri 1936. u Otavicama. Za prie je ula od svoje majke Zorke Sui u vrijeme svoje mladosti. Rkp. FF Split 2008, E.

Vila i starac

E moja erce, ja ne znam je l to tako stvarno bilo, al meni je moja mater tako priala kad sam bila dite. U to vrime su ti nas dicu strali s takim priam, tako da mi jadni od stra nismo mogli navee spavat.

Pa da t kaem. Kau da su prije trista godina ode ivle divojke koje su po danu bile ka i sve druge. Ile b u polje, kopale, pomagali starim uvat ovce i krave i ta ti ja znam. Ka i sve druge divojke i one su t se spremale za udaju.

A unda uvee kad bi pa mrak une b t ole u stari klanac podno brda i tamo igrale kolo, pritvarale no u dan i inle udesa. Uvik su bile obuene u duge bile suknje i imale su dugu, rasputenu, sidu kosu. Unda b ti se une, moja erce pritvorle u vile s konjskim glavama i magareim kopitima. Sile b s klanca i odale po selu trae nevinu dicu da i odnesu na krilima u nebo da vide avle i stare, raupane babe bez zubi ta igraju kolo oko vatre.

Jednom je kau, dok su tako ile po selim, jednoj vili zapela kosa za drau. Zvala ona cilu no, molla da joj neko pomoe, al niko od stra nije smijo iz kue. Kau da je jednom starom didu bilo je a sluat, pa un jadan oa joj pomo.

Rekla njemu vila da ako joj pomoe otpetljat kosu da e se opet vratt u mladost i dugo ivt, al da joj nesmi ostat nijedna dlaka. Tijo stari opet da bude mlad, jer ena mu ve davno umrla, a dice nisu imali pa joj tako otpetljava kosu skoro cilu no, a kad ju je oslobodjo, jadan, umra. Privarla ga vila. Da joj nije otpetlja kosu una b umrla kad bi svanlo, a ovako umra un nisritan.

Kad su ujtra ga nali drugi seljani nisu znali ta mu ju bilo. Al kad su posli oli u talu vidli su da su svim konjima ispletene pletence. Unda su vidli da su to bile vile pa im vie niko nikad nije tijo pomo. Tako su ti kroz neko vrime sve one pomrle. 36

U vrijeme turskih prodora Miljevce je zadesila sudbina mnogih naih mjesta. Sva su sela bila unitena, a narod je pribjegao na podruje tadanje Mletake Republike oko Rogoznice i Primotena, pa do Tisnog i Pirovca. Nar-odna predaja o tim je dogaajima davno zamrla, a jedino je fra Petar Bai (1847.-1931.) u visovakoj samostanskoj kronici zapisao da su Miljevci u vri-jeme turske dominacije bili feudalni posjed turskih begova imenom Miljevi ili Miljevac. Otud i ime Miljevcima. Te se begove takoer spominje u okolici Knina i Vrlike.


188

14. BOINI OBIAJI U OTAVICAMA

Otavice su malo selo smjeteno u srcu Petrova polja (i u irem smislu Dalm-atinske Zagore), tek desetak kilometara od Drnia. Iako nakon Domovinskog rata u selu obitava tek oko sto osamdeset stanovnika, tradicija se jo uvijek uva i njeguje zahvaljujui obiajima koji se prenose s generacije na generaciju, ali i zbog due koju taj kraj ima, a koju je iroj javnosti najbolje predstavio njegov najpoznatiji stanovnik, jedan od najveih kipara 20. st., nezaboravni Ivan Metrovi.

Osaj pridblagdanskog raspoloenja nazra se od poetka dvanajstog mis-eca, al je sve poimalo od svete Luce kad se sijala enca u razne posude di triba da nikne do Boa, a meu nju se stavljala svia.

Par dana oko Boa poelo b se plesat narodno kolo kojo smo mi zvali kokunjeka. Unda su ti mladi kroz pisme odavali ko se komu svia. Nije to bilo ka i danas. Jedan mukarac b ua u kolo i pokaza na unu curu koja mu se svia. Ako b ga una tila posli b nastavli priat, a ako b ga odbla un b ispa iz kola.

Na Badnju vee, uz obavezan post, kad se eka Bo s rodbinom, vesello se, pivalo i pilo, pekl b se razni kola i fritule, spremale sarme, a jo za dana b se okitlo bono drvce.

Kad se ilo na ponoku, prije mise b se okupla eljad isprid crkve, a unda b mukarci donli drva i zapalli vatru oganj. Stal b oko vatre i priali dok ne pome misa.

ene unda nisu smile nosit drva za oganj. To j bilo samo za mukarce, a mi b za to vrime nosli vratru vina, varak enice il ta j ko ima. Mi ene b se unda lipo uredle za crkvu. Obukle b kotulu,37 vutan, onda stavle traveu, obule opanke i oko glave stavle okrugu. Nakon ta b poslual misu estital b jedni drugin Bo, zagrll se i unda jopet igral kolo. Svi su bil vesel da su imal i ne znam kolko briga, a do tradicije se obavezno dralo.

Na dan Boa b ili jopet na msu i pival bone pisme. Slavlje b se nastavlo u familiji uz zajednki ruak. Na Stipandan i sv. Ivana ilo b se u selu po kuan di j bilo ime Stipan i Ivan i unda b se pivaju estitalo imendan. Svi smo unda bil siromaniji, al zato puno blii s drugima. Bilo j lipe neg danas.38

Na Badnji dan sve kue se okite poljskim cvijeem i zelenilom. Potom domain u kuu donesu dva drveta badnjaka. Badnjaci se naloe na vatru i onda se sprema veera. (Badnji dan se obvezno posti.) Poslije veere peku se fritule. 37 Kotul(a) suknja.38 Katarina Gabri zapisala je 2008. godine u Otavicama kod Drnia. Kazala joj je Ljubica Gabri, ro. Sui 1933. god. u Otavicama. Za obiaje je ula od svoje majke Marte Sui, ro. Mein. Rkp. FF Split 2008, E.


189

Djevojke i momci kupe se po kuama ili iziu vani i pjevaju boine pjesme. Kad se ljudi susreu estitaju Badnju veer. Potom se ide spavati do pola noi kada se ustaju i spremaju oni koji e ii u crkvu.

Oko dva sata od pola noi stavlja se meso kuhati za ruak. Ruak je oko jedanaest sati. Naveer se igraju kola. Boi se slavi tri dana. Na Stipandan cure idu na sajam u oblinje selo ili grad. Novu godinu karakteriziraju slini obiaji. Pale se badnjaci i votane svijee. Cijeli dan se pleu kola i pjeva.39

U folklornom smislu Badnjak je najbogatiji i najraznovrsniji dan u kranskoj tradicijskoj kulturi. Karakteriziraju ga: priprava hrane za Boi; kropljenje bla-goslovljenom vodom: ukuana, domova, tala, stoke, dvorova, njiva, vonjaka, maslinika, vrtova, pelinjaka, badnjaka; kienje zelenilom, najee brljanovim i lovorovim granicama: domova, tala, dvorova, njiva, vonjaka, maslinika, vr-tova, pelinjaka, badnjaka; groblja; badnje pucanje; badnji krjesovi; slama; posi-panje itom badnjaka i onoga koji ga unosi; boine svijee; boini bor; boine jaslice; badnji post i badnja veera; veernja molitva; ekanje polnoke; badnje koledanje; badnji ophodi; estitanje; badnje zdravice.40

39 Darija Mati zapisala je 2006. godine. Rkp. FF Split 2006, R.40 Badnjak, badnji - tumaeni su rijeju badanj i po tome je panj badnjak u svezi s drvom za badanj. Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga prva A J, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971., str. 86-87. Milovan Gavazzi ustvrdio je da badnjak svoj naziv batini od starocrkvenoslavenskoga glagola bdeti bdjeti, ili od pridjeva badar i od toga izvedenoga glagola razbadriti se razbuditi se, biti budan. To tumaenje afi rmira i roman-ski naziv vigilia bdijenje, nono straarenje. Naziv vilija, vilija Boja zadrao se i kod Hrvata po sjevernom Jadranu, a kod nekih kajkavaca Boino naveerje naziv je za Badnjak. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 128-129. Badnjak je naziv za Badnji dan, Badnjicu, ali i za drvo badnjak. U Barbariima kod itluka badnjakom je nazivan onaj koji je nosio badnjak. Iznimno je vano kropljenje blagoslovljenom vodom, jer je blagoslovljena voda prvi sakramental kojemu se davala najvea zatitna uloga protiv demonskih sila. Radi toga, sinoda ju je 1688. godine predvidjela za sve nedjelje. Fra Luka Tomaevi, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana Sinjske krajine u 18. stoljeu) Knjinica Gospa Sinjska, knj. br. 6, Sinj, 2000., str. 131. Paljenje badn-jaka spominje biskup Martin iz Bracare u panjolskoj (umro 580. godine). Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani, junoslavenski narodi te Englezi, Francuzi, Nijemci, Portugalci, Letonci i dr. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovakom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. godine, a spominje pomorce koji na Badnjak donose i u vatru polau panj te bi za to bili nagraeni. U drugoj polovici 17. st. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri. Milovan Gavazzi, nav. dj. str. 132-146. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi dvije su vrste badnjaka. Jedna je kao grana hrasta (najee cera) kojoj nije lie otpalo. U Jelsi na Hvaru na ognjitu (kominu) palio se badnjak, a postojala je i druga vrsta badnjaka u obliku grane koja se ukraavala i stavljala na ulazna vrata ili na krov kue. Hrvati su u Bosni i Hercegovini rano u jutro na Badnji dan pod strehu stavljali granati badnjak. U selu Debeljacima kod Banja Luke mladi bi uoi Badnjaka usjekao badnjak - ljeskovu granu, dugu oko dva metra sa to vie resa. Ukoliko nema hrasta ili cera badnjaci su bili od graba, bukve, kljena, javora, bora, smreke, smokve, trenje, ljive itd. Najee se pale tri badnjaka, ponegdje jedan, rjee dva, a na jugu Dalmacije onoliko koliko je mukih glava u kui i k tome jo za ono muko edo koje e se roditi idue godine. U nekim mjestima, primjerice, na Lastovu (Na Lastovu 2006., g. prim. dr. Antun Jurica (ro. 1923. g. u Lastovu) kazao je Vlatki piri. Vl. rkp. 2006., sv. 9, str. 17) i Raiima na


190

Koruli, pale se veliki badnji krjesovi. Vid Vuleti Vukasovi, Boi u Raiim (O. Korula), Sr, Dubrovnik, na Dranji dan 1906., str. 774-775.O tome vie: Dr. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995., str. 47-114.; Dragi, Marko, Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi, Crkva u svijetu, br. 1 (1-196), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split 2008., str. 67-91.41 Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990., str. 588.42 Vitomir Belaj, Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb, 1998., str. 190.43 Petar Grgec, Hrvatske narodne pjesme, Hrvatska dravna tiskara, Zagreb, 1943., str. 151.44 Tvrtko ubeli, nav. dj., str. 77.45 Milovan Gavazzi, Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja, III izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 1991., str. 220.

15. MASKIRNI OPHODI

Maskiranje svoje korijene vue jo od pretkranskih vremena. Taj obiaj karakterizira magija za plodnost i zatitu od zlih sila. Sv. tri kralja (6. sijenja) oznaavaju svretak boinih blagdana i od tada pa do iste srijede odvijali su se maskirani ophodi. U tom su se razdoblju odravale i svadbene sveanosti. Ophod makara najee se odvijao u utorak uoi iste srijede, a karakteriziraju ga: zastraujue maske i drugi odjevni rekviziti, buka, galama, zvonjava zvona privezanih na makare (makare), pjesme, ale i tako dalje. Time se htjelo otjerati demone od domova i tala; ljudi i stoke; a to ophod makara ini apotropejskim.

15.1. Vuari, vukari

Vuk je u tradiciji junih Slavena i nekih drugih indoeuropskih naroda demon-ska ivotinja. U Hrvata su uz vuka vezani obredi: vukarski, vuarski i vukovi. Ti su obiaji veoma stari, a u dananje vrijeme gotovo su iezli. Do pedesetih go-dina 20. stoljea izvodili su se u jesensko i zimsko doba kada su vukovi napadali i blago i ljude.

U kranskoj je tradiciji legenda o sv. Franji i vuku koji je inio mnoga zla u okolici Gubbija. Sv. Franjo je vuka nazvao bratom vukom i zauzeo se za njega kao Boje stvorenje koje ne zna bolje initi, te se angairao da ga pripitomi.41 Vitomir Belaj navodi da vukovi u hrvatskoj tradiciji pripadaju i sv. Juri jer ih on moe usmjeravati.42

Nedostatni su podatci o tim obiajima. Znanstvenici ih, uglavnom, navode usputno. Vuare spominje i Petar Grgec ali nita o njima ne pie.43 ubeli spom-inje vukare i o njima navodi dvije reenice.44 Milovan Gavazzi navodi da su se vu-karski obredi izvodili u doba oko Boia pa do Poklada.45 piro Kulii spominje


191

46 U stolakom je kraju varica naziv za koljivo (varivo od mesa zaklane stoke).47 piro Kulii, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u pruavanju stare slovenske religi-je. Godinjak. Knjiga XI, Centar ZA balkanoloka ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo, 1973., str. 155.48 Mile Palameta, Usmeni narodni teatar u Hercegovini. Mostar, 1996., str. 63-65.49 Radmila Kajmakovi, Narodni obiaji stanovnitva Litice, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 1969/1970., str. 312-313.50 U Vinjanima Donjim kod Imotskoga u svibnju 2007. g. zapisala je Branka Despotui, a kazao joj je Mijo Rai (ro. 1957. g.) podrijetlom iz Doljana (Zahumlja) a ivi u Ploama. Rkp. FF Split 2007., sv. 18, str. 6.51 Ivana Jaki zapisala je 2008. godine u Metkoviu. U metkovskom kraju se taj obiaj zadrao do pedesetih godina dvadesetoga stoljea. Rkp. FF Mostar, 2008., E.52 U Kruevu kod Zadra 2006. g. zapisala Marija Ani, a kazala joj je Stana Ani (djev. Ani, ro. 1929. g. u Kruevu). Rkp. FF Split, 2007., sv. 95, str. 3.53 Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, Matica hrvatska i HKD Napredak, Sara-jevo, 2006., str. 73.

izreku Podaj vuku varice, da ne kolje jarice i pri tome objanjava panspermijsku karakteristiku varice koja se prinosila kao rtva. Varica46 se sprema od brana sva-koga ita ili se u nju stavlja po zrnu svake itarice te se njome posipaju ljudi, stoka, brodovi, ulita i dr. Namjera je toga obreda apotropejska i panspermijska.47

Ta injenica kao i sami nazivi vukarski i vuarski izazivaju dodatne dvojbe oko tih obreda, te ih neki znanstvenici smatraju istim obredom. Ti su obredi i danas u narodnom pamenju.

Vuari su maskirani ophodnici koji su u skupinama od po tri do etiri ovjeka ophodili nakon to su ubili vuka, oderali mu kou, nataknuli je na kolac, napunili slamom i okitili je svilom, vunom i arenim papirima, te tako hodali po svom i susjednim selima glasno pjevajui i traei darove za ubijenoga vuka. Vuare su za ubijenoga vuka darivali slaninom, mesom i drugim prehrambenim proizvodima od kojih bi pravili gozbu na kraju ophoda.48 U Lici je bio obiaj da ljudi naoruani vilama, sjekirama i pukama organiziraju hajke na vukove. Ti su se ljudi nazivali vukari, a pjevali su vukarske pjesme kako bi od kue i stada odagnali vuka. Tim ophodima eljelo se sprijeiti vuka da dolazi domovima i talama. Prema relevantnoj literaturi i suvremenim izvornim terenskim zapisima ti su se ophodi do 2. svjetskoga rata izvodili: u Livnu49, Vinjanima Donjim50, metkovskom kraju51, zadarskom kraju52, mostarskom kraju53, stolakom kraju i drugdje.

Nabrajalice ili aljive pjesmice koje su recitirali/pjevali vuari u tim oph-odima nazivane su vuarske pjesme. Pjesmom se poziva domaina da vuku poda soice, varice, jarice, vunice, junice, slanine kako ne bi silazio s planine jer nije dobar kod kue:


192

Domaine od kue,evo vuka kod kue. Tirajte ga od kue, nije dobar kod kue.Podajte mu enice,da ne kolje telice.Podajte mu slanine,da ne silazi s planine. Podajte mu zopice,da ne kolje ovice.54

Vukari su i sljedeim magijskim katrenom odgonili vuka od kue:

Mrki vue, kojo ti je majka,Kojo majka, a kojo sestrica?Majka mi je gora i planina,A sestrica po gori maglica.55

Tim su stihovima vukari uspostavili svojevrstan kontakt s vukom te mu na-kon pitanja tko su mu majka i sestrica, sugestivno odgovaraju da mu je majka gora i planina, a sestrica po gori maglica. Tim su metaforinim sugestijama vuka tjerali u goru, planinu i maglicu. Vukari su magijskim rijeima u svojim pjes-mama htjeli udobrovoljiti vuka traei od domaina da vuku dade slanine, runo vune, svega dosta; da ne prie preko mosta, da ne kolje ovce une.

Vukarske pjesme po svojoj poetici pripadaju bajalicama kojima se lijee ljudi i ivotinje, te iz njihovih domova, tala i imanja odgone demonske sile.

54 Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Mati u Trbounju kod Drnia, a kazao joj je Ivo Mati (ro. 1927. g). Rkp. FF Split 2006., sv. 41, str 8-9. Slina je pjesma zapisana u Lici: Domaine od kue, / Evo vuka kod kue,/ o-o-o-o-oj! / Tirajte ga od kue, / Podajte mu suva mesa, / Da vam tora ne pri-tresa. / Podajte mu slanine, / Da ne slazi s planine. / Podajte mu enice, / Da ne kolje telice. / Podajte mu zobice, / Da ne kolje ovice. / Dajte, vuku vlasa, / Da ne kolje pasa. / Kiti snao, mrka vuka, / Da t je erka lipeg struka. Zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia Lidija erek od svoje obitelji: bake, djeda, ujni i roakinja. Rkp. FF Split, 2004., sv. 44, str. 8-9.55 Zapisala je svibnja 2006. g. Marina Mati u Trbounju kod Drnia, a kazao joj je Ivo Mati (ro. 1927. g). FF Split, 2006., sv. 41, str 8-9.


193

58 Katarina Pener zapisala je 2008. godine. Rkp. FF Split 2008, E.59 Vitomir Belaj, nav. dj., str. 214.

15.2. Miljevake arojice

Makare se u Miljevcima zovu arojice. Svrha im je apotropejska i pansper-mijska. Naziv batine po aranju lica ugljenom. Pripremanje je zapoinjalo ve iza Tri kralja, kada su se za arojice odabirali snaniji, izdrljiviji, otvoreniji ljudi i koji su bili spremni na ale, doskoice, ali i koji dipet.

Prije ophoda sastajale su se u jednoj kui gdje bi se dogovorile uloge. Najee su to bili baba, did, te obino jedna ili dvije mlade. Jedna bi bila malo starija, a u ruci je imala uvijek metlu tako da bi mogla poistiti kuu u koju stignu. Baba je uvijek sa sobom nosila lug i posula bi one koji joj se ne bi sviali, a did je uvijek bio glavni u povorci i odluivao kamo arojice trebaju ii. U ophode bi kretali u samu zoru po svim selima Miljevakog platoa, zatim bi preko Krke stigli do Dubravica i Rupa.

arojice su imale i torbonou zaduenog da nosi torbu u koju bi skupl-jao darove i najee bi imao sablju, na koju bi zaticao slaninu i meso koje bi arojicama darivali domaini. Prije darova arojice su morale otpjevati jednu od svojih pjesama, ali i ispuniti elju domainu. Najee se pjevalo: Domaine, kume moj evo mene pred tvoj dom. Najea je elja domaina bila da did povali babu. Taj obiaj elio je potaknuti nadolazeu godinu da bude to plodonosnijom. Did bi najee povalio babu na drvima ili lozi. Obueni u staru odjeu, zagrnuti u ovju kou i okieni zvonima, arojice su velikom bukom koju su proizvodili zvonima eljeli protjerati demonske sile i probuditi proljee i rodnu novu godinu.

Osim s gostoljubivima domainima arojice bi se susretale i s domainima koji ih ne bi htjeli primiti u svoj dom. Tada bi arojice napravile dipet: istjerale bi sve kokoi iz kokoinjca, pobacale stvari u dvoritu i slino.

Nakon povratka arojica, organizirala bi se veera na kojoj bi se pripremili svi darovi koji su se skupili. Pozivali bi se svi lanovi obitelji onih koji su sudjelovali u arojicama, a kada je bilo mnogo darova u slavlju bi sudjelovalo i cijelo selo.58

16. IVANJSKI OBREDI I PJESME

Sv. Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. Posljed-nji je starozavjetni prorok. Sin je starozavjetnog sveenika Zaharija i Elizabete, roakinje Bogorodiine. Uz blagdan roenja sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) ve-zuju se pretkranski kultni obiaji paljenja krijesova (kresova, krisova).59 U Bosni i Hercegovini te Dalmaciji svitnjak je sinonim za krijes. U Tisnom na


194

otoku Murteru, 23. lipnja uoi Ivanje etvene60 vrilo se paljenje kolede. Obiaj paljenja krijesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa, Poljaka, eha, Slovaka i dr.61 Neki etnolozi paljenje ivanjskih krijesova interpretiraju kao ostatak Suneva kulta.62

Vatra je magijski izvor moi. Vatra u kranskoj simbolici predstavlja muenitvo i vjerski ar, kao i pobjedu svjetla nad tamom.63 Narod vatri pripisuje i karakteristike demona, te se vjeruje da onaj koji preskoi vatru pobjeuje de-mone. Bolesti su u narodnoj percepciji demonska bia.

Luka Ili Oriovanin podrijetlo slavenskih ivanjskih obiaja paljenja krjes-ova (kao i nekih drugih obiaja) vidi u indijskim obiajima.64 U ivoj je narodnoj tradiciji sv. Ivan veliki zatitnik vrela voda. Stara je hrvatska tradicija da se na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca.65 Kao i drugi obredi i ivanjski su raznovrsni.66

60 Marina Lampalov u travnju 2006. godine zapisala u Tisnom na Murteru po kazivanju ime Gr-gurine ro. 1930. g. Kaziva je po zanimanju ribar, a sada je umirovljenik. Rkp. FF Split, 2006, sv. 17., str. 7.61 Luka Ili Oriovanin, nav. dj., str. 154.62 Jasna apo mega, Hrvatski uskrsni obiaji, Korizmeno-uskrsni obiaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. stoljea, puka pobonost, zajednica. Golden marketing, Zagreb, 1997., str. 16-17.63 Neki narodi vjeruju da e preskakanjem vatre pobijediti neprijatelja. Tako su se, primjerice, u jesen 2005. godine diljem Irana palile vatre te se preskakalo preko njih vjerujui da e tako poraziti SAD koji im je zaprijetio ratom.64 Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb, 1846., str. 154, 168-169.65 Vitomir Belaj, nav. dj., str. 215.66 U nekim je hrvatskim krajevima, primjerice u Velikoj kod Slavonske Poege, bio obiaj da mukarci nekoliko dana prije Sv. Ivana pripreme baklje (luevi), stave ih na kue te ih naveer uoi Sv. Ivana upale. Ti su se mladii nazivali bakljari. Djevojke bi ubrale razno cvijee od kojega bi isplele vi-jence te se njima kitile u ivanjsko naveerje i sutradan kada idu u crkvu. Najznamenitiji je cvijet u ivanjskim vijencima bio paprat. Mladii su se s bakljama penjali po zidinama i stijenama. Luka Ili Oriovanin, nav. dj., str. 158-162. Tako je, primjerice, seoski uvar u Brestu u Istri nekoliko dana prije Sv. Ivana obavjetavao mladie gdje ima suhih drva u umi. Mladii bi ta drva sabrali i donijeli na kraj sela. S tim bi se drvima na viliju (uoi) Sv. Ivana zapalio krijes oko kojeg bi se skupili djeca, djevojke, mladii i stariji svijet. Oko krijesa bi se veselilo, kolo igralo, pitolji pucali, svirali mjehovi (dude). Buka, galama te pokatkad pucanje iz pitolja imali su u narodnoj percepciji apotropejsku mo kojom su se tjerali demoni. Stariji i djeca bi se veselili do pola noi, a poslije toga su odlazili kuama. Djevojke i mladii ostajali su kod krijesa do zore. Kad bi vatra jenjala, mladii su preskakali krijes jedni ovamo, a drugi onamo. Skakali su vjerujui da im preko ljeta buhe nee gristi noge. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijea. To se cvijee na Sv. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu. Taj je obred imao apotropejski karakter te se vjerovalo da e tako godina biti rodnija sijenom. Seljaci su uoi Sv. Ivana po poljima palili male krijesove vjerujui da e tako dozvati jau sunanu toplotu i da e im polje to bolje roditi. Te je obiaje cijelu no pratila zvonjava crkvenih zvona. U Istri su se krijesovi palili i na blagdane Sv. Petra i Pavla te Sv. irila i Metoda. Tako je 1933. godine u ZZNO JS pisao Jakov Mikac i ustvrdio Kresovi su se u posljednje vrijeme prestali paliti. Jakov Mikac, Godinji obiaji (Brest u Istri). Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Knjiga XXIX, sv. 1, urednik dr. D. Borani. JAZU, Zagreb,


195

Neke Ivanjske pjesme pjevaju o vrijednim domainima i njihovoj vrijednoj djeci.67 Djevojke su pjevale i dijaloke ivanjske pjesme u kojima je Ive krijes potpalio na Ivanjsko naveerje. U subotikoj pjesmi se trai od majke, oca, brata, sestre da daju na krijes Ivana. Nitko od njih nije dao na krijes Ivana, ali ga je na krijes dala njegova ljuba. Pjesma je komponirana osmercima s cezurama iza etvrtoga sloga i bila je prikladna pri obredima koji su pratili paljenje krjesova.68

Obiaj paljenja svitnjaka zadrao se do naih dana i iznimno je omiljen meu djecom, mladima ali i starijima. Ve poslije ruka, dan uoi blagdana Sv. Ivana djeca po susjedstvu skupljaju drva i sve ono to je od drveta, a da je staro i da ljudima ne treba. Kad bi sve to sakupili s nestrpljenjem su oekivali mrak kada bi netko od starijih i iskusnijih mukaraca zapalio svitnjak, a jedna od ena bi blagoslovila vatru. Kad bi se vatra rasplamsala, djeca bi se zatrkivala i preskakala vatru jer se vjerovalo da e onaj koji preskoi vatru biti sretan i zdrav. Vatru su uglavnom preskakali djeaci i mladii dok bi ostali stajali okolo i uivali u tom prizoru. Stari su govorili da u toj vatri trebaju sagorjeti sva zla koja su nas zade-sila kroz proteklu godinu. Sutradan bi se prialo u ijem je kvartu bio najbolji svitnjak. Ti se obiaji u urbanim sredinama posljednjih godina gase.

Dok su neke ivanjske pjesme sauvale mitske motive, dotle je sljedea u ci-jelosti kristijanizirana. Narodni je pjeva, u Ruiu kod Drnia, stilskom fi gurom, antitezom te viestrukim deminutivima spjevao ritminu lirsku vjersku pjesmu:

Poleti ti peruti,Nije ti peruti,

1933., str. 215-223. U okolici Karlovca djevojke bi uoi blagdana Sv. Ivana u polju nabrale puno ivanica i od njih plele vijenac. Okiene bi djevojke ile po selu pjevajui pred pojedinim kuama kitei vratnice i prozore cvijeem. U nekim se selima taj obred vrio na samo Ivanje. Po selima su ile po etiri djevojke u dobi od petnaest do osamnaest godina, a mogle su biti i mlae. Djevojke su se zvale krisnice. Razlikovale su se seoske i gradske krisnice. Seoske su krisnice bile okrenute jedna prema drugoj, a gradske jedna iza druge. Oko pojasa su imale bijeli komot, na rukavima bijeli opiv, a sa strane im je visjela kesa od perlov. Seoske su krisnice nosile koare. Ferdo Heffl er, nav. dj., 278-280. Sv. Ivan se osobito slavio u Gornjem Selu na olti. Spremalo se bolje jelo, vino i proek, oekivali su se gosti iz drugih sela. U popodnevnim satima domaini i gosti, osobito mlade, izlaze na odreena okupljalita u selu na druenje i zabavu. Dan prije Sv. Ivana Krstitelja oltani su kadili vinograde, palili hrpe smilja i druge makije, kojoj bi dodavali malo blagoslovljena cvijea, granice blagoslovljene masline ili ugljevlja to je preostalo od boine vatre. Uveer uoi Sv. Ivana palili su vatru pred crkvom gdje se skupljalo cijelo selo. Zvona su zvonila cijelu no. Sa zvonika se ispaljuju rokete, a ljudi su preskakivali vatru govorei: Od Ivana do Ivana, / od vode do vode, / da me noge ne bole. / Od Ivanje do Petrove / da nas vile ne pohode. Takoer su se palile i manje vatre po vlastitim dvoritima koje su preskakivali i zabavljali se ukuani i susjedi. Vidi: Marko Dragi, Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Croatica et slavica Iadertina, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2007., str. 384.67 Vidi: Petar Grgec, nav. dj., str. 155.68 Vidi: Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Zagreb, 1972., str. 148.


196

neg aneo kriluti.Pod krilima krizmica, u krizmici Marija,ta j Boga rodilai Ivana krstila. Krst Ivane i meneda virujem u tebe,U sve crkve zemaljske,u anele nebeske.69

17. TRADICIJSKA NONJA

O tradicijskoj nonji Drnia malo je pisanih izvora koji bi pomogli pratiti razvoj tradicijskog ruha. U odjevne predmete enske nonje ubraja se: koulja ukraena vezom, kroetin od pamune tkanine, suknena aljina s naivenim oplekom (prslukom), pregaa (otkana od domae vune) s raznobojnim duim i kraim resama, sadak (enska bluza od modrog sukna). Sastavni dio muke i enske nonje je pas, pojas ili tkanica.

69 Sedamdesetsedmogodinja Marija Pijuk iz sela Rui kraj Drnia, kazala je 2005. g. Marini Pi-juk. Rkp. FF Split 2005., sv. 62, str. 1.

Drnika narodna nonja


197

70 Katarini Gabri kazala je 2008. godine spomenuta Ivana Bujak.

Crvena kapa, prastari odjevni predmet iz ilirskih vremena

Mukarci su uglavnom koristili strukani pas, dugaak nekoliko metara, sastavljen od petnaestak crvenih vunenih struka. Na starijoj nonji je bilo dos-ta ukrasnih oblika s razliitim motivima; Ukraavali su se ovi dijelovi nonje: tkanica, bive, nazuvci (terluci), kroet, a ponekad i vunene tkane torbe, zobnice. arape (bive) su se plele isto od domae vune, a na njih su se obuvali opanci oblikovani od komada sirove volovske koe.

Tipino odijevanje mukaraca: suknene gae, oko pasa pridravane kurde-lom (uzicom), koulja (bijela, platnena, irokih rukava, visokog ovratnika), kroet (prsluk od domaeg modrog sukna), kaparen (kaputi s rukavima od smeeg suk-na), kaban (ogrta s kapuljaom).

Karakteristian element tradicijskog pokrivala za glavu je crvena kapa, prastari odjevni predmet iz ilirskih vremena (s vezenim uzorcima, crnom preom i resama).70

ZAKLJUAK

Unato iznimnom bogatstvu, raznovrsnosti i viestrukim vrijednostima, hrvatska tradicijska kultura i knjievnost nedostatno su istraeni. Razlozi tomu su viestruki: surove povijesne okolnosti, sustavno zatiranje i iskrivljivanje narodnoga pamenja od devet stoljetnih okupacijskih vlasti, zabranjivanje vjere i svega to je inilo vjerski i nacionalni identitet, snano upletanje ideologije na znanost i kulturu. Meutim, hrvatski je narod kroz mnoge progone, patnje i stradanja opstao i sauvao svoju tradiciju i vjeru.

S ciljem ouvanja i promicanja tradicijske batine sedam miljevakih sela je 2004. godine utemeljilo udrugu Miljevci koja okuplja 30 aktivnih lanova starije,


198

srednje i mlae ivotne dobi. Miljevci njeguju i prezentiraju bogatstvo ivopisnih narodnih nonji, obiaja, plesova, pjesama; starinskih kola, kolo trke, kolo kase, noga u nogu, biralica i dr. U proteklom je razdoblju ostvarila niz zapaenih nas-tupa na lokalnoj i upanijskoj razini. Hvale je vrijedan rad te udruge. Za pohvalu je mjesni list Miljevci kao i emisija Teaka ri koja se bavi ouvanjem obiaja i narodnih pjesama drnikog kraja, a na Radio Drniu ureuje je Ivana Bujak.

U ovim je vremenima najvea opasnost, po tradicijsku kulturu, potroaki mentalitet ivljenja. Zato je civilizacijski in izvorno sakupljati i snimati usmeno-knjievne oblike i narodne obiaje kako bismo ih oteli od zaborava i sauvali za nae potomstvo. To je opi trend u razvijenom svijetu.

* * * Iskazujem najveu zahvalnost mojim studenticama: Katarini Pener, Dari-

ji Mati, Katarini Gabri, Marini Mati, Mariti Tabula, Mariji Pijuk i njihovim kazivaicama i kazivaima koji su nesebinim zalaganjima od zaborava otrgnuli narodno blago navedeno u ovom radu. Neizmjernu zahvalnost izriem i Ivani Bujak koja mi je dragocjenim podatcima pomogla pri pisanju rada.

18. PRILOZI

LJUBAVNE PJESME

DRAGA MOJA Draga moja u vrtu jabuka,ti mi cvala, ti mi mirisala.Svojin granama po vrta zastrilai sone mi plodove donila.

Draga moja ruo u pitaru,ti mi cvala, ti mi mirisala.Cili prozor sa cviem zastrila,za mene te majka odgojila.

PJESME U KOLU, POSKOICE TO ME GLEDA

to me gleda priko kola, diko,il se nisam nakitija lipo.Pogledaj mi terluke vezenei nazupke srmom obrubljene.

Gledaj moga kienog pojasa,oko moga to se svija pasa.

A to veli jaermom i tokam,71koje oi zavode divojkan.

71 Toka - ukras na konju; metalno dugme ili ploica na narodnoj nonji (na prsima): kopa, pribadaa, zakaka, bro, preica.


199

ROMANCE

STAN , DANICE

Stan , Danice, moja zvizdo sjajna,pita bi te neto ispod tajna.Pita bi te, i mene je briga,di mi draga veeras liga?

Kako liga, kako krevet stere,da li lice u mliku umiva?Da li tilo varenikom pere?Ili rosom za prolitnoga jutra,u svom vrtu kada rue bere?

SJAJ MJESEE, NA GRANI UVEE

Sjaj mjesee, na grani uvee,nek u zoru prati diku moju.Miseina, pa mi dike nema,da je tamno, doa bi mi davno.Miseina uprla u vrata,dika mi se vata oko vrata.

DRAGA MOJA

Draga moja, u zelenom gaju,Di slavuji u zoru pivaju,Di nam blago sonu travu pase,Tu sam dragu zamirio za se.Tu sam s njome liti plandovao,Tu sam s njome kratko ljubovao.

VISOK BORE

Visok bore kad gledam uza te,elio bi uspeti se na te,

sve do vrha tvojih zelen grana:Da pogledam planine i gore,daleku obalu i more, a po moru rasute otokei na njima valjne divojke.Jo bi k tome ja tija znati:Kad ligaju da l se pokrivaju?Kad ustaju s im se umivaju?Vodom hladnom ili varenikom?I da l mau lice crvenilom?

ALJIVE PJESME

SINO MI JE

Sino mi je dolazio dragiKad su dica spavala po zamkuStari dida iako budanOn nas vidit moe po mraku.Dragi babo umoran odradaSan duboki njega savlada.Ako l majka nas dvoje nazrijeinit e se da vidila nije.

DIDAKTINE PJESME

NE TUGUJ

Ne tuguj srce ranjeno,ne plai ljubavi namjerno,ne misli na nju nevjernu;ni na njezinu ljepotu prolaznu,ni na njene rijei himbene,ni na njene oi varljive,ni na njezine usne medene,jer sve su to mane otrovne.


200

POSLI ZIME

Posli zime dolazi prolie.Posli kie najlipe je vrime.Posli plaa najbolje se piva.Posli bola ivot je najdrai.Posli glada kruv nam je najslai.

MENE JE MOJA SVITOVALA

Mene j moja svitovala majka,da ne ljubim tuinku divojku,da ne ljubim ni da joj se klanjam,nego uvik da joj se uklanjam.

Jo mi esto govorila majka:Ako l joj se ne ukloni sine, za ivota bit e ti munine. U tvom domu bit e stalno svaa,on e biti nakrivljena laa.

Tvoja e ti dica biti tua,govorit e jezikom tuinskim.Nee bit njihova krivica,nego l tvoje, lakoumni sinei tuinska, sluinska ti ud.

Svoju majku ne razumi krivo,nego pravo i ostaj mi zdravo.

DIVOJKA JE SIDE KOSE PLELA

Divojka je side kose plela,kose plela, a sudbinu klela.Oj, sudbino, prokleta bilanesretnu si mene napravila.

Imala sam na izbor momaka,dobra soja, a jo boljeg roda,

al nijednog nisam izabrala,kad sam zrila za udaju bila. Izbirljiva sam privie bila,nisam znala kojega bi tila.U tom sam svakog izgubila.

U RODNO SE SELO VRATI

U rodno se selo vrati svoje,dragi sine, tebe majka zove.Tuinski je gorak kruv i zrak,nevolja te od doma ne goni,neg se majci povrati nazad.

Ti ne eni tuu divojku,majka ti je divojku pronalai za te pripremila svata:Pune krinje svakojakog ruha,tri sukanca, sura kabanicu.Svata za te tvoja majka ima,nikada te nee tui zima.Doi, sine, majka tebe eka,topli dom i postelja meka.

EVO ZIME

Evo zime ledene,ta u jadan bez ene.

Il mi enu dajte,il mi bilju tkajte.

Neemo te eniti,niti bilju tkati,ve u vojsku poslatik pameti te dozvati.


201

Ja u vojsku neu,neg u u ajduke.Tamo mi je ivot,bez truda i muke.

Bit e moje planine,putovi do mora,sva Krajina irokai zelena gora.72

72 Sve je pjesme u Prilozima 2008. godine zapisala Katarina Pener. Rkp. FF Split 2008, E.

IZVORI I LITERATURA

1. Bortulin, Andrija, Boi, obiaji u Belom na otoku Cresu. Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, sv. 1., urednik dr. D. Borani, Zagreb, 1906.

2. Botica, Stipe, Usmene lirske pjesme, SHK, Zagreb, 1996.3. Botica, Stipe, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Vl. nakl., Zagreb, 1995.4. ubeli, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb,

1990.5. Delorko, Olinko, Ljuba Ivanova, Hrvatske starinske narodne pjesme saku-

pljene u nae dane po Dalmaciji, MH, Split, 1969.6. Delorko, Olinko, Narodne pjesme s otoka Zlarin, Narodna umjetnost, br.

17., Zagreb, 1980.7. Dragi, Marko, Poetika i povijest hrvatske usmene knjievnosti (Fakultets-

ki udbenik), Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Split, 2008. (www.ffst.hr)8. Dragi, Marko, Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi, Crkva u

svijetu br. 1, (1-196), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split, 2008., str. 67-91.

9. Dragi, Marko, Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Croatica et Slavica Iadertina, br. 3, Sveuilite u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar, 2007., str. 369-390.

10. Dragi, Marko, Ladarice, kraljice i dodole u hrvatskoj tradicijskoj kulturi i slavenskom kontekstu. Hercegovina, godinjak za kulturno i povijesno naslijee br. 21, Mostar, 2007., str. 275-296.


202

11. Dragi, Marko Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji, Crkva u svijetu br. 1 (1-192), Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split, 2007., str. 96-117.

12. Dragi, Marko, Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 4., Matica hrvatska i HKD Napredak, Sarajevo, 2006.

13. Dragi, Marko, Knjievna i povijesna zbilja, (Kroatoloke teme), HKD Napredak Split, Split, 2005.

14. Dragi, Marko, Legende o propasti Gavanovih dvora, u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. roendana, Split, 2003., str. 69-82.

15. uri, Tomislav, Legende puka hrvatskoga, sto najljepih legendi i povijesnih pria iz hrvatske prolosti, Meridijani, Samobor, 2005.16. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, MH, Zagreb Ljubljana, 1987.17. Gavazzi, Milovan Godinu dana hrvatskih narodnih obiaja. III izdanje,

Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 1991.18. Gluhak, Alemko, Hrvatski etimoloki rjenik. August Cesarec, Zagreb,

1993. 19. Grgec, Petar Hrvatske narodne pjesme. Hrvatska dravna tiskara, Zagreb,

1943.20. Grgec, Petar, Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva, Zagreb, 1944.21. Hrvatski leksikon L-, Zagreb, 1997.22. Hrvatske narodne pjesme Mihovila Pavlinovia, knjiga prva, priredio Stipe

Botica, Knjievni krug Split, Split, 2007.23. Hrvatske narodne pjesme Mihovila Pavlinovia, knjiga druga, priredio

Stipe Botica, Knjievni krug Split, Split 2008.24. Ili Oriovanin, Luka, Narodni slavonski obiaj, Zagreb, 1846.25. Ivanan, Ivan, Narodni plesovi Dalmacije, knj. 3, Prosvjetni sabor

Hrvatske, Zagreb, 1982.26. Kajmakovi, Radmila, Maskirani ophodi. Glasnik zemaljskog muzeja,

Etnologija, NS, SV. XV-XVI. Sarajevo, 1961., str. 229-231. 27. Kajmakovi, Radmila, Narodni obiaji stanovnitva Litice. Glasnik

zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo 1969./1970., str. 299-318.

28. Karadi, Stef. Vuk, Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima. Be u tampariji jermenskoga namastira, 1852.

29. Kombol Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga, Zagreb, 1996.

30. Kulii, piro, Stara Slavenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih, Sarajevo, 1979.


203

31. Kulii, piro, Znaaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u prouavanju stare slovenske religije, Godinjak. Knjiga XI, Centar za balkanoloka ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo, 1973.

32. Lahner, Juraj, Hrvatske narodne pobone pjesme, Jeronimska knjinica, knj. 23. i 25., Zagreb, 1926.

33. Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia. Uredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990.

34. Miljevci u prolosti s pogledom u budunost, Miljevaki sabor, Visovac-Drinovci, 2008.

35. Novi zavjet, ZIRAL, Mostar - Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, Zagreb, 2000.36. Peri-Polonijo, Tanja, Tanahna galija, Knjievni krug Split, Split 1996.37. Rihtman-Augutin, Dunja, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u

hrvatskoj narodnoj kulturi. Golden marketing, Zagreb, 1995.38. Slubene web stranice grada Drnia: www.drnis.hr.39. Sova, Matej, Pregled narodne knjievnosti s primjerima i teorijom,

kolska knjiga, Zagreb, 1955.40. Tomaevi, fra Luka, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana

Sinjske krajine u 18. stoljeu) Knjinica Gospa Sinjska knjiga br. 6, Sinj, 2000.

41. Ujevi, Mate, Hrvatska narodna pjesmarica, Zagreb, 1938.42. Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bokovi Stulli, SHK, MH,

Zagreb, 1997.43. Vii, Marko, Knjievnost drevnog Bliskog istoka, Naprijed, Zagreb,

1993.44. Zbirka narodnih popievaka (iz Dalmacije), sakupio ih, zapisao napjev i

tekst Vladoje Bersa, HAZU, Zagreb, 1944.45. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Kreimir Mla, MH, Za-

greb, 1972.

* * *1. Rkp. FF Split, (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu

knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu)

Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa stude-nata kojima sam bio mentorom pri izradi golemoga broja seminarskih i diplom-skih radova iz Hrvatske usmene knjievnosti. (Oznaka E znai da je rukopis u elektronikom obliku.)


204

Marko Dragi

UDC: 821.163.42.09:39 (497.5 Drni)398 (497.5 Drni)

Original scientifi c paper

ETHNOGRAPHIC-PHILOLOGILAL CONTRIBUTIONS TO THE TRADITIONAL CULTURE OF THE DRNI REGION

Summary: The article consists of seventeen and four chapters. By means of a multidis-ciplinary methodology, based on relevant references and on the results of fi eld research conducted by authors, oral literary genres and traditional culture have been studied and interpreted, using a (neo)positivistic methodology. The work lists and interprets about thirty modern authentic records of oral secular and religious lyric poetry, mythical and etiological legends, Christmas folk traditions as well as arojice and vuari of Miljevci including the Midsummer-Day rituals pertaining to the Drni area. The appen-dices contain thirteen oral lyric poems. These have been recorded by the students of the Faculty of Philosophy of Split University whose seminar papers and graduation the-ses were mentored by the author. Almost all these examples are being published for the fi rst time in this article. They have an aesthetic and organic function, with a signifi cant number possessing an anthological quality. The examples are, pursuant to the rules of folklore study, authentic and have been synchronically recorded. They bear multiple sig-nifi cances: philological, ethnological, anthropological, theological, etc. They are also easy to memorise and are suitable to be passed on to posterity.

Key words: oral lyric poetry, orally transmitted legends, legends, traditional culture, the area of Drni


205

Marko Dragi

UDC: 821.163.42.09:39 (497.5 Drni)398 (497.5 Drni)

Lavoro scientifi co originale

DONI ETNOGRAFICO FILOLOGICI A CULTURA TRADIZIONALE DI DERNIS

Riassunto: Il lavoro composto da diciasette capitoli e quattro capitoli. Nel lavoro sono interpretati con la metodologia multidisciplinare i generi orali e letterali e la cul-tura tradizionale, fondati sulla letteratura rilevante e sui risultati dei lavori della ric-erca dautore. Inoltre lautore si serviva della metodologia (neo) positivistica. In questo lavoro sono interpretate trentannotazioni della poesia moderna lirica orale e mondiale ad anche la poesia religiosa, mitologica, le usanze popolari di Natale, come le usanze di arojice (persona mascherata) di Miljevci, di vuari (persone che portano lupo am-mazato per le campagne) e le usanze di San Giovanni al teritorio di Dernis. Nelle aggui-unte sono citate tredici canzoni orali. Queste annotazioni sono fatte dagli studenti della Facolt di Lettere e Filosofi a a Spalato, a cui lautore stato il mentore della laurea. Quasi tutti questi esempii sono pubblicati in questo lavoro per la prima volta. Gli esempi indicati hanno il funzione estetica e vivente, e molti hanno anche il valore antologico. Questi esempi sono, congruente le regole folcoristiche, registrati in modo sincronico ed autentico e hanno valore molteplice: fi lologico, etnologico, antropologico, teologico, ecc. Anche sono adatti per la memoria e per ripotargli alla posterit.

Parole chiavi: poesia lirica orale, tradizione orale, legende, cultura tradizionale, teritorio di Dernis.


8.pdf

Documents

Transcript of 8.pdf