8 PLATNA BILANCAPrvu trgovinsku bilancu je procijenio E. Misselden za Englesku za razdoblje 25.12.1620 – 25.12.1621.

Platna bilanca – statističko izvješće o ekonomskim transakcijama „rezidenata“ neke zemlje i njezinih nerezidenata. Rezidenti – fizičke i pravne osobe ako se nalaze na njenom teritoriju i ako u toj zemlji imaju centar interesa. Rezidenti su kućanstva, pojedinci (uključujući građane koji privremeno žive ili rade u inozemstvu), pravne osobe – poduzeća, neprofitne organizacije, državne agencije i vlada, a isključene su lokalne pdoružnice stranih korporacija kojenemaju centar interesa u dotičnoj zemlji. Ekonomski teritorij neke zemlje se sastoji od geografskog teritorija, otoka, zračnog prostora, teritorijalnih voda i kontitentalnog pojasa međunarodnih voda te enklava u inozemstvu (veleposlanstva npr.).Ekonomske transakcije – uključuju razmjenu roba, usluga, dohodaka, transfera te financijska potraživanja i obveze prema inozemstvu. Transakcija – ek.tijek koji odražava stvaranje, transformaciju, razmjenu, prijenos ili uništenje ek.vrijednosti i uključuje promjenu vlasništva robe i financijskih sredstava te pružanej usluga.U BP se primjenjuje načelo dvostranog knjiženja. Sve transakcije su kreditne ili debitne. Kreditne transakcije rezultiraju priljevom plaćanja iz inozemstva:priljev po osnovi robnog izvoza, priljev po osnovi izvoza usluga (prijevoz robe i putnika, špedicija, turističke usluge), dohodak od investiranja u inozemstvu, pokloni od nerezidenata, pomoć stranih vlada.Debitne transakcije dovode do plaćanja inozemstvu po osnovi: uvoza robe, plaćanja za usluge, dohotka plaćenog na lokalne investicije stranaca, pokloni nerezidenitma, pomoć. Svaka kreditna stavka ima uravnotežujuću debitnu stavku i obratno tako da je ukupna bilanca knjigovodstveno uvijek u ravnoteži. Također svaka od navedenih stavki standardne bilance plaćanja uključuje priljev i odljev sredstava i može u određenom razdoblju imati neto pozitivne ili neto negativne vrijednosti. Tako vrijednost izvoza robe moeže biti veća i manja od vrijednosti uvoza robe; izvoz kapitala veći ili manji od njegova uvoza.

Platna bilanca u cjelosti se može prikazati:(X – M) + (PK – OK) + (FP – FO) + R = BPtekući kapitalni financijski rezerve platna bilancaračun račun račun

X-izvoz, M-uvoz, PK-priljev kapitala, OK.odljev kapitala, FP-financijski priljev, FO-financijski odljev, R-račun deviznih rezervi

Debitne stavke (-) Kreditne stavke (+)Uvoz robeUvoz usluga

Izvoz robeIzvoz usluga

Odljev dohotka od rada i investicijaJednostrani transferi – odljev

Priljev dohotka od rada i investicijaJednostrani transferi – priljev

Odljev dugoročnog kapitala u inozemstvo Priljev dugoročnog kapitala u zemljuOdljev kratkoročnog kapitala u inozem. Priljev kratkoročnog kapitala u zemljuPovećanje deviznih rezervi Smanjenje deviznih rezervi

1

Struktura platne bilanceI. Tekući račun

1. Roba i usluge1.1. Roba

1.1.1. Opća roba1.1.2. Roba za preradu1.1.3. Popravci na robi1.1.4. Roba dobavljena u lukama1.1.5. Nemonetarno zlato

1.2. Usluge1.2.1. Prijevoz1.2.2. Turizam1.2.3. Komunikacijske usluge1.2.4. Građevne usluge1.2.5. Usluge osiguranja1.2.6. Financijske usluge1.2.7. Informacijske usluge1.2.8. Osobne, kulturne i rekreacijske usluge1.2.9. Vladine usluge

2. Dohodak2.1. Naknade zaposlenima2.2. Dohodak od investicija

3. Tekući transferi3.1. Vladi3.2. Radničke doznake

II. Kapitalni i financijski račun1. Kapitalni račun

1.1. Kapitalni transferi

2. Financijski račun2.1. Izravne investicije 2.1.1. Dionički kapital 2.1.2. Reinvestirana zarada 2.1.3. Ostali kapital

2.2. Portfolio investcije 2.2.1. Vrijednosnice 2.2.2. Zadužnice 2.2.2.1. Obveznice

2.2.2.2. Instrumenti tržišta novca2.2.2.3. Financijski derivati

2

2.3. Ostale investicije 2.3.1. Trgovinski krediti 2.3.2. Zajmovi 2.3.3. Gotovina i depoziti

2.4. Rezerve 2.4.1. Monetarno zlato 2.4.2. Specijalna prava vučenja (SDR) 2.4.3. Rezervna pozcija u IMF-u 2.4.4. Devize (strana novčana sredstva) 2.4.5. Ostala potraživanja

Postoji uska povezanost između BP i nacionalnih računa, a tokovi platne bilance u njima se prikazuju na sljedeći način:BDP = C + G + I + X – M(X – M) je bilanca trgovine robom i uslugama u platnoj bilanci

TR = X – M + NY + NCTBilanca na tekućem računu TR = bilanca trgovine robom i uslugama (X – M) + neto dohodak iz inozemstva (NY) + neto tekući transferi (NCT)

BNDY = C + G + I + TRBruto nacionalni raspoloživi dohodak (BNDY) koji su ostvarili domaći proizvodni faktori u zemlji i inozemstvu jednak je domaćoj agregatnoj potrošnji i bilanci tekućeg računa

BNDY – C – G = SS = I + TRBruto nacionalna štednja je jednaka bruto nacionalnom raspoloživom dohotku umanjenom za domaću privarnu i javnu potrošnju odnosno zbroju salda računa tekućih transakcija i investicija.

S – I = TRSaldo računa tekućih transakcija je jednak razlici bruto štednje i bruo investicija.

Ako uključimo neto kapitalne transfere (NKT) i neto kupnje neproizvodne, nefinancijske aktive (NPNNA) možemo postai da je zbroj salnda bilance tekućeg i kapitalnog računa jednak neto stranim investicijama (NFI) ili neto posuđivanje/zaduživanje prema inozemstvu: S – I + NKT - NPNNA = TR + NKT – NPNNA = NFINKT – NPNNA – bilanca na kapitalnom računu platne bilance

Primjer. 1) domaća kompanija uvozi robu u vrijednosti $50.0002) vlada šalje humanitarnu pomoć u inozemstvo $100.0003) domaći rezidenti kipuju inozemne obveznice $1.0004) naplaćene su kamate na kapital $100

3

5) student EFZG odlazi u inozemstvo i put je platio $500

Rbr. Roba Usluge Dohodak Transferi Kapitalni račun1. -50.000 50.0002. 100.000 -100.0003. -1.000

1.0004. 100 -1005. -500 500Ukupno -50.400 50.400

Koncepti BPMachlupova 3 osnovna koncepta BP:

- tržišna bilanca koja prikazuje ravnotežu ponude i potražnje deviza – to je koncept za ex ante analizu devizno tržišta, s velikim naglaskom na efekte koje promjene deviznog tečaja mogu imati na iznose valuta koji se efektino traže i nude. Tržišna bilanca počiva na ponudi i potražnji deviza i ravnoteža na devizno tržištu je povezana s kretanjima u odnosima s inozemstvom: vrijednost izvoza robe + uvoz kapitala + priljev transfera = vrijednost uvoza robe + izvoz kapitala + transferi u inozemstvo

- programirana bilanca koja pokazuje ravnotežu nada i želja – uključuje plan i očekivanja, to je izvještaj o izvorima i uporabi stranih fondova, očekivanih i planiranih, tijekom budućeg razdoblja (1 ili više god) temeljen na nacionalnom kapitalu i potrebi za potrošnjom na temelju stranog financiranja. To je također ex ante koncept (naglasak je na onome što se smatra poželjnim u skladu s prihvaćenim standardima)

- statistička (knjigovostvena) bilanca koja pokazuje ravnotežu potraživanja i dugovanja – uknjižba svih transakcija, realnih i financijskih, koje su se realizirale u proteklom razdoblju (obično 1 god) između rezidenata neke zemlje i rezidenata dr.zemalja. Ovo je ex post koncept – uzima u obzir sve transakcija za proteklo razdoblje. Za potrebe analize neravnoteža u BP i mogućnosti njihova uklanjanja rabe se djelomične bilance (podbilance) do kojih se dolazi presijecanjem: trgovinska bilanca, bilanca tekućih i kapitalnih transakcija, temeljna bilanca, bilanca likvidnosti te bilanca autonomnih i kompenzirajućih (službenih) transakcija – nastaju kada se autonomna kretanja ne potiru u određenom razdoblju.

Uvjeti ravnoteže u pojedinim bilancama:- trgovinska bilanca: X + M = 0- bilanca tekućih transakcija: X + M +NY +NCT = 0 = Kd + Kk + R- temeljna bilanca: X + M +NY +NCT + Kd = 0 = Kk + R- bilanca likvidnosti: X + M +NY +NCT + Kd + Kk1 = 0 = Kk2 + R- bilanca autonomnih i kompenzirajućih transakcija:

X + M +NY +NCT + Kd + Kkp = 0 = Kks + R

4

- ukupna platna bilanca: X + M +NY +NCT + Kd + Kk + R =0Kd – dugoročni kapitalKk – kratkoročni kapitalKk1 – kratkoročni kapital bez deviznih pozicija poslovnih banakaKk2 – neto devizne pozcije poslovnih banakaKkp – kratkoročni privatni kapitalKks – kratkoročni službeni kapital

Neravnoteže, suficit i deficit BPBP je knjigovodstveno uvijek u ravnoteži jer se tekući i kapitalni račun međusobno uravnotežuju: ako jedan iskazuje suficit drugi mora iskazati deficit. Suficit tekućeg računa znači da izvoz robe i usluga , primljeni dohodak od investicija i transferi premašuju uvoz robe i usluga, odljeve dohotka i transfera prema inozemstvu. Deficit tekućeg računa znači da je uvoz robe i usluga te odljev dohotka i transfera veći od izvoza robe i uslga te priljeva dohotka i transfera. Deficit tekućeg računa se može smanjiti – povećanjem priljeva ili smanjenjem odljeva ili se mora financirati zaduživanjem – priljevima u kaptialnom računu.Saldo tekućeg računa jednak je neto stranim investicijama.Implikacije deficita TR: zemlja ima negativne neto strane investicije i neto je dužnik prema ostalom svijetu, ima manju štednju nego što investira u zemlji i proizvodi manje roba i usluga nego što troši.

Bilanca međunarodne zaduženosti – prikazuje kumulirane obveze/potraživanja zemlje prema inozemstvu na osnovi zaduživanja. Zemlja može biti neto dužnik ili neto kreditor.

Analiza neravnoteže trgovinske bilanceStanje trgovinske bilance - saldo trgovine s inozemstvom je razlika vrijednosti uvoza i izvoza, a može biti u suficitu (izvoz > uvoz) ili deficitu (uvoz > izvoz). Vrijednosti uvoza i izvoza ovise o količini i cijeni robe te je moguće promjene VT salda u odnosu prema baznom razdoblju razložiti na komponente tako da se dobije uvid u čimbenike promjene salda.Promjena VT salda se može razložiti na efekte:

- promjene količine izvoza i uvoza (količinski efekt) – količinski efekt pri dekomponiranju prirasta trgovinskog salda se dobije tako da se promjene realnog izvoza i uvoza vrednuju po cijenama iz baznog razdoblja tj. u obzir se uzimaju samo promjene realnog izvoza i realnog uvoza

- efekte promjene izvoznih i uvoznih cijena (cjenovni efekt) – realni izvoz i uvoz iz baznog razdoblja se množe s promjenom izvoznih/uvoznih cijena

- efekt promjene količina i cijena (kombinirani efekt) – multiplikativni efekt koji se dobije množenjem promjene realnog izvoza i uvoza s promjenom izvoznih i uvoznih cijena.

Promjena salda trgovinske bilance (ΔSTB) rastavlja se na količinski, cjenovni i kombinirani efekt:ΔSTB = (ΔXr ∙Px0 – ΔMr ∙ Pm0) + (Xr0 ∙ ΔPx – Mr0 ∙ ΔPm0) + (ΔXr ∙ ΔPx – ΔMr ∙ ΔPm)

količinski cjenovni kombinirani

5

Xr – realni izvoz (= Xn/Px∙100), Xn – nominalni izvoz, Mr – realni uvoz (= Mn/Pm ∙ 100), Mn – nominalni uvoz, Px – indeks izvoznih cijena, Pm – indeks uvoznih cijena, 0 bazno razdoblje

Realni vanjskotrgovinski saldo (X – M) kao pokazatelj stanja realne trgovinske bilance u određenom razdoblju moguće je dekomponirati tako da se indentficiraju faktori neravnoteže realne trgovinske bilance odnosno kretanja realnog izvoza i uvoza.X – M = (X – Xh) + (Xh – Xt) – (M – Mh) – (Mh – Mt) + (Xt – Mt)

(1) (2) (3) (4) (5)

X – realni izvoz, M – realni uvozXh – hipotetski realni izvoz pod pretpostavkom održanja tržišnog udjela u svjetskom uvozu = (X/Ms)t ∙ Ms (Ms – svjetski realni uvoz)Xt

– trend vrijednosti realnog izvoza (trogodišnji prosjek)Mt – trend vrijednosti realnog uvoza (trogodišnji prosjek)Mh – hipotetski realni uvoz uz pretopstavku nepromijenjene uvozne elastičnosti, a računa se kao trend vrijednosti udjela uvoza u realnom BDP-u

Utjecaji na trgovinsku bilancu:(1) dodatni izvoz zbog povećanaj rtžišnog udjela odnosno izvozne politike(2) eksterni utjecaji, odnosno promjene svjetske potražnje(3) utjecaj politike supstitucije uvoza(4) utjecaj promjene uvoza zbog promjene BDP-a(5) strukturni utjecaji na trgovinsku bilancu

tri su pristupa za uravnoteženje platne bilance:- princip elastičnosti – usredotočuje se na utjecaj promjene tečaja: devalvacija

valute može smanjiti ili ukloniti deficit tekućeg računa. Pristup naglašava cjenovne efekte: devalvacija bolje djeluje ako je potražnja elastična.

- apsorpcijski pristup – usredotočuje se na dohodovne efekte: domaći izdaci se moraju smanjiti da bi se smanjio uvoz

- monetani i portfolio pristup – usredotočuje se na promjene kupovne snage novca i utjecaje na domaću potrošnju i izdatke zbog promjene količine novca

6

1. TEČAJ, CIJENE I PLATNA BILANCA (pristup elastičnosti)Ravnotežni tržišni tečaj je usko povezan sa stanjem bilance. Ako postoji neravnoteža između uvoza i izvoza (deficit ili suficit) to upućuje na neravnotežu ponude i potražnje deviza i na precijenjenost ili podcijenjenost domaće valute.

(a) Ako je uvoz robe veći od izvoza (deficit), tada je potražnja za devizama veća od ponude deviza pri tržišnom tečaju E2. Da se ukloni deficit i provede prilagođavanje BP potrebna je deprecijacija domaće valute od E2 u E1.

(b) Prikazan je suficit, kad je ponuda deviza veća od potražnje i kad je ua vuravnoteženje potrebno aprecirati domaću valutu s E3 na E1.

Mogućnost uklanjanja deficita ovisi o cjenovnoj elastičnosti domaće potražnje za uvozom i inozemne potražnje za izvozom. Što je slabije reagiranje domaće ili strane potražnje na promjenu cijena, slabije će efekte imati devalvacija na uklanjanje neravnoteže u platnoj bilanci.

Proces uklanjanja deficita tekućeg računa – prilagođavanje platne bilance promjenom tečaja

Pretpostavlja se postojanje 2 ekonomije: SAD i EU. Pri početnom tečaju $/€ = 1,00 količina potražnje veća je pd ponude eura – što upućuje na deficit SAD-a. Ako se pretpostavi da su krivulje potražnje i ponude eura – D€ i S€, 20% devalvacija ili deprecijacija dolara (E=$/€=1,20) će potpuno ukloniti deficit. Međutim ako bi američka krivulja potražnje i ponude eura bila D'€ i S'€, devalvacija od 20% bi smanjila ali ne bi uklonila deficit. U ovom slučaju bi devalvacija od 60% uklonila deficit u potpunosti (E=S/€=1,60).

7

Dakle stupanj devalvacije ovisi o elastičnosti krivulje ponude i potražnje deviza – što je elastičnost tih krivulja manja, potreban je veći stupanj devalvacije.

Utjecaj deprecijacije/devalvacije na domaće cijene uvozne i izvozne robe

Devalvacija dolara stimulira domaću proizvodnju uvoznih supstituta i proizvodnju izvozne robe te dovodi do povećanja domaćih cijena. Devalvacija smanjuje cijenu američkog uvoza i izvoza u eurima. Devalvacija dolara povećava dolarsku cijenu američkog uvoza i izvoza te cijenu uvoznih supstituta i tako djeluje inflacijski. Rast cijena robe proizvedene u SAD-u dovodi do preusmjeravanja resursa iz proizvodnje lokalne robe u proizvodnju uvoznih supstituta i izvozne robe.

Nakon devalvacije dolara (a) krivulja ponude EU na američkom uvoznom tržištu SM(EU) se pomiče ulijevo jer je došlo do pada vrijednosti dolara i smanjila se zarada izraženo u eurima (ekvivalent porezu na robu iz EU). Pri novoj ravnoteži povećala se uvozna cijena za 50% i smanjila količina uvoza.

(b) DX je krivulja potražnje EU za američkim izvozom izraženo u dolarima, a SX je krivulja američke ponude izvoza u dolarima. Prije devalvacije ravnoteža je u točki 1, nakon devalvacije pomiče se desno krivulja potražnje EU za američkim izvozom jer euro vrijedi više izraženo u USD. Dolazi do rasta dolarske cijene i količine uvoza.

Stabilnost deviznog tržišta i Marshall-Lernerov uvjetDevizno je tržište stabilno ako krivulja ponude deviza ima pozitivni nagib ili ako ima negativni nagib kada je manje elastična (strmija) od krivulja potražnje deviza. Devizno tržište je nestabilno ako je krivulja ponude netativnog nagiba i elastičnija (položenija) nego krivulja potražnje deviza.

Funkcija neto izvoza: NX = X – eM ... NX = X(Y*,e) – eM(Y,e) e – nominalni tečaj, Y* - razina dohotka u inozemstvu, Y – razina dohotka u zemljiPromjena neto izvoza ovisi o: izvozu, uvozu, tečaju i dohotku

8

Prema M-L uvjetu devalvacija će popraviti trgovinsku bilancu ako je apsolutna domaća elastičnost potražnje za uvozom plus elastičnost strane potražnje za izvozom veća od 1.

M-L uvjet upućuje na to da devalvacija može biti:- Efektivna (raste neto izvoz): εx + εm > 1- Neefektivna (neto izvoz pada, pogoršava se TB) : εx + εm < 1- Neutralna (neto izvoz nepromijenjen): εx + εm = 1

εx – elastičnost potražnje izvoza, εm – elastičnost potražnje uvoza

primjer. Ako je nakon devalvacije elastičnost izvoza = 0,9 i elastičnost uvoza = -0,7, neto izvoz će rasti jer je suma apsolutnih elastičnosti veća od jedan: |0,9| + |-0,7| = 1,6%u razvijenim zem: εx = 1,2 i εm = 1,1u nerazvijenim zem: εx = 1,1 i εm = 1,5

Devalvacija i vrijeme prilagođavanjaU kratkom roku devalvacija pogoršava trgovinsku bilancu, ali se s vremenom bilanca poboljšava (3-5 godina) što se naziva efektom J-krivulje. To se događa radi sljedećih pomaka:

- Pomak prepoznavanja- Pomak donošenja odluke- Pomak isporuka robe- Pomak zamjene- Pomak proizvodnje

Efekt devalavacije ovisi o tome koliko brzo proizvođači idu s višim ili nižim troškovima prema svojim kupcima. Ako se uvoz i izvoz postupno prilagođavaju promjenama realnog tečaja, tekući račun može slijediti model J-krivulje nakon realne deprecijacije tečaja tako da se najprije pogorša (poveća deficit), a tek kasnije poboljša. J- krivulja opisuje vremenski pomak kojim će realna deprecijacija valute poboljšati tekući račun. Deprecijacija može imati početni kontrakcijski efekt na output, a premašaj tečaja će se pojačati. U kratkom roku prevladava cjenovni efekt, u dugom količinski.

9

Ako je količina uvoza i izvoza fiksna u kratkom roku, deprecijacija valute neće utjecati na količinu uvoza ili izvoza, ali će povećati vrijednost/cijenu uvoza u domaćoj valuti i pogoršati tekući račun (TR ≈ X – M). TR će se pogoršatiodmah nakon deprecijacije valute, a zatim će se postupno popravljati kako količinski efekt počinje prevladavati nad vrijednosnim efektom.

Početno stanje TR pokazuje do vremena t1 postojao deficit (NX<0). Nakon devalvacije u vremenu t1 dolazi do pogoršanja računa do vremena t2 (kretanje iz A u B). Potom dolazi do popravljanja TR te u vremenu t3 se stanje vratilo na razinu prije devalvacije (C). Efekti devalvacije u dužem roku se očituju u poboljšanju TR koji u vremenu t4 iskazuje suficit (D) – NX>0.

Tekući se račun nakon devalvacije pogoršava zbog: Ugovoreni poslovi – zaključeni ugovori prije realne deprecijacije ne mogu se

raskinuti te se uvoz ne može smanjiti. Vrijednost uvoza u domaćoj valuti raste kao posljedica deprecijacije dok je vrijednost izvoza nepromijenjena.

Neelastična potražnja za uvozom i ponuda izvoza – nakon ispunjenja starih ugovora obujam trgovine se ne prilagođava odmah. Potražnja za uvozom je neelastična i količina se uvoza ne smanjuje odmah. Ponuda izvoza je neelastična tako da rast domaćih cijena izvozne robe kompenzira cjenovnu prednost koja proizlazi iz deprecijacije domaće valute. To sve odgađa poboljšanje TR.

10

Vrijeme reakcije uvoznih cijena na promjenu tečaja – postotak za koji će se povećati uvozne cijene kada domaća valuta deprecira za 1% pokazuje stupanj reakcije uvoznih cijena na promjenu tečaja. Eventualno je moguće da se visoke cijene uvoza smanje zbog proizvodnje supstituta u zemlji te stoga može doći do smanjenja troškova uvoza i poboljšanja TR.

Promjene realnog tečaja i tekući računTR promatra se kao potražnja za izvozom zemlje (X) minus vlastita potražnja za uvozom (M). Tekući je račun determiniran s 2 glavna faktora:

1. realnim tečajem domaće valute u odnosu prema stranoj valuti (ε = EP*/P)2. domaćim raspoloživim dohotkom (Yd)

Povećanje realnog tečaja (ε) povećava izvoz (X) i poboljšava TR – svaka jedinica domaćeg outputa sada vrijedi manje jedinica stranog outputa pa inozemstvo povećava potražnju za izvozom.Povećanje raspoloživog dohotka pogoršava TR – jer se uz danu sklonost uvozu povećava uvozna potražnja, odnosno povećanje Yd uzrokuje da domaći potrošači povećavaju svoje izdatke za svu robu pa tako i za uvoznu.

Rast ε može povećati ili smanjiti uvoz te ima dvojak efekt na TR:- količinski efekt: to je efekt preusmjeravanja potrošačevih izdataka prema

promjeni koločine uvoza i izvoza- vrijednosni efekt: mijenja vrijednost domaćeg outputa za dani volumen stranog

uvoza(pretpostavljamo da količinski efekt uvijek ima prevagu nad vrijednosnim)

Krivo je pretpostaviti da deprecijacija pogoršava uvjete trgovine jer je izvozna roba jeftinija za inozemstvo, a uvozna skuplja u zemlji: pogreška je u usporedbi neusporedivih veličina – izvoz pojeftinjuje mjereno u stranoj valuti, a uvoz poskupljuje mjereno u domaćoj valuti. Usporedba je moguća ako su realni odnosi razmjene između izvoza i uvoza izraženi u istoj valuti:Px€/Pm€ ili Px$/Pm$. Nije moguće unaprijed reći hoće li deprecijacija poboljšati ili pogoršati uvjete trgovine jer deprecijacija podiže uvozne i izvozne cijene u domaćoj valuti. Pitanje je rastu li jače uvozne ili izvozne cijene. Deprecijacija će poboljšati uvjete trgovine ako je umnožak elastičnosti potražnje inozemstva za našom izvoznom robom i elastičnost potražnje zem za uvoznom robom veći od umnoška elastičnosti izvozne i uvozne ponude:αDX ∙ βDM > μSX ∙ δSM

11

2. DOHODAK I BP (apsorpcijski pristup)

Ovaj pristup naglašava utjecaj ponašanja potrošnje u domaćoj ekonomiji s obzirom na output:Y = C + I + G +X – MX – M = Y – (C + I + G)Bilanca trgovine je razlika između ukupnog domaćeg outputa i domaće potrošnje. Pozitivna bilanca znači: output > potrošnja. Negativna bilanca: domaća potrošnja veća od ukupne proizvodnje (C + I + G) > Y. Uz dani Y mora se smanjiti potrošnja da bi se povaća neto izvoz X – M.

Rast investicija i investicijski multiplikator Rast investicija i izvoza potiče rast agregatne potražnje. Svi oblici agregatne potražnje imaju sličan utjecaj na rast: osobna potrošnja C (npr.smanjenjem poreza), investicije I (nižom kamatnom stopom), potrošnja države G. BNP raste ako raste agreagtna potražnja.

Primjer. Određivanje outputa pomoću investicijskog multiplikatora:Investicije rastu za $100 =ΔIGranična sklonost potrošnji c = ΔC/ΔY = 0,6Granična sklonost štednji s = ΔS/ΔY = 0,4Promjena Y = promjena investicija x investicijski multiplikator Investicijski multiplikator ovisi o graničnoj sklonosti štednji i graničnoj sklonosti potrošnji – veći s smanjuje ekspanzivne efekte rasta investicija na rast dohotka. S obzirom da c + s = 1 te je s = 1- c. Investicijski multiplikator: 1/ (1-c)Multiplikator = 1/(1-0,6) = 2,5ΔY = ΔI ∙ multiplikator = 100 ∙ 2,5 = $250

Određivanje ravnotežnog nacionalnog dohotka u maloj otvorenoj ekonomijiInvesticije i izvoz se smtraju injekcija (priljev) dok štednja i uvoz su istjecanje.Uvjet ravnoteže je I + X = S + M, što ne implicira da je TB u ravnoteži (samo kad je S=I). Uvjet ravnoteže TB se može pisati: X – M = S – I. Radi se o intertemporalnom pristupu u kojem su odluke o štednji i investiranju rezultat sadašnjeg stanja i budućeg razvoja makroekonomskih varijabli, a TR je rezltat intertemopralne optimizacije potrošnje.

U maloj ekonomiji – izvoz egzogen s obzirom na razinu dohotka te je funkcija izvoza paralelna s apscisom. Izvoz ovisi o dohotku zemlje partnera. Uvoz zemlje ovisi o njenom nacionalnom dohotku i graničnoj sklonosti uvozu (m).

Primjer. m = ΔM/ΔY=150/1000=0,15, na temelju čega možemo nacrtati funkciju uvoza M(Y)

fja uvoza pokazuje da će povećanje nacionalnog dohotka s 1000 na 2000 jedinica (ΔY = 1000) dovesti do povećanja uvoza s 300 na 450 jedinica (ΔM = 150). Inducirano pvećanje uvoza zbog porasta dohotka pokazuje graničnu sklonost uvozu (ΔM/ΔY).

12

Utjecaj povećanja (I+X) na BDP

Ravnoteža prema jednadžbi I + X= S + M. Izvoz je egzogen i s investicijama je prikazan horizontalnim pravcem (I+X)1. Štednja i uvoz se dobiju vertikalnim zbrajanjem dviju funkcija i dobije se pravac S+M. Nagib pravca S+M je određen graničnom sklonošću prema štednji (MPS) i graničnom sklonošću prema uvozu (MPM). Ravnotežni dohodak Y1 je na sjecištu dvaju pravaca (S+M)=(I +X)1. Povećanje investicija i izvoza (ΔI+ΔX) ima povoljan utjecaj na povećanje nacionalnog dohotka (ΔY), a što je prikazano pomakom horizontalnog pravca u poziciju (I+X)2. Nacionalni dohodak će se povećati iz Y1 u Y2 te će doći kretanja iz jedne ravnotežne točke u drugu. Nova ravnoteža ne znači da je da postoji ravnoteža na TR platne bilance (povećanje dohotka može dovesti do povećanja uvoza).

Uvjet ravnoteže: X – M = S – I pokazuje da će zemlja imati suficit TB ako postoji višak domaće štednje nad domaćim investicijama, a deficit ako postoji višak domaćih investicija nad štednjom. Također vrijedi I + (X- M) = S. Ako je X-M negativan, domaće investicije premašuju domaću štednju za iznos neto stranih investicija (neto domaće zaduženje).

13

Ako je I>S, M>X: (I – S) = (M – X) tada je zemlja neto uvoznica kapitala jer će uvozom financirati veći uvoz od izvoza i veće investicije od domaće štednje.Ravnotežni output (Ye) je na razini gdje je (S+M)=(I+X). Pri tom ravnotežnom outputu postoji višak investicija nad štednjom (I>S) i višak uvoza nad izvozom (M>X).

Ako je S>I, X>M, (S –I)= (X – M) zemlja je neto izvoznica kapitala jer će višak domaće štednje nad domaćim investicijama plasirati u inozemstvi. Ravnotežni output (Ye) je na razini dgje je (S+M)=(I+X). Pri tom ravnotežnom outputu postoji višak štednje nad investcijama i višak izvoza nad uvozom. Lijevo i desno od Ye postoji neravnoteža između (I+x) i (S+M).

Izvozni dohodovni multiplikator i multiplikacijski procesPolazeći od ravnoteže, autonomno povećanje izvoza i investcija (X+I) utječe na ravnotežunacionalnog dohotka. Promjena ravnotežne razine nacionalnog dohotka znači da promjena štednje i uvoza trebaju biti jednake sumi autonomne promjene izvoza i investicija.ΔI + ΔX = ΔS + ΔMIzvozni dohodovni multiplikator povezuje povećanje izvoza ΔX i povećanje nacionalnog dohotka ΔY:

Primjer. ΔX = 100s = 0,2 c = 0,8m =0,3cd =0,5 (granična sklonost potrošnji domaće robe)

ΔY= 1/ (0,2 + 0,3)*100 = 200

Multiplikativni proces (dinamička analiza):

14

Pretpostavljeno je da izvoz raste za 100 jedinica i ostaje na toj razini. Iz tog povećanja nastaje povećanje dohotka – koje se u sljedećem razdoblju dijeli na štednju (20) i potrošnju (80). Uvoz raste za 30 jedinica, te se 50 jedinica troši za kupnju domaćih proizvoda.U sljedećem razdoblju se prirast dohotka dobije: ΔY = ΔC + ΔX – ΔM. Izvoz se nakon porasta u prvom razdoblju drži konstantnim; potrošnja, štednja i uvoz rastu s rastom dohotka ali po sve nižoj stopi. Proces rasta potaknut prirastom izvoza od 100 jedinica ima svoj kraj kad se izjednače ekspanzivni efekti izvoza s kontrakcijskom djelovanjem štednje i uvoza. Tada je ispunjen uvjet ravnoteže: ΔS+ΔM = ΔX = 40+60=100, odnosnoΔY = ΔC + ΔX – ΔM ....200=160+100-60

Rzdb ΔX ΔS ΔC ΔM ΔX - ΔM ΔY= ΔC-ΔM1 100 1002 - 0,2*100=20 0,8*100=80 0,3*100=30 100-30=70 503 - 0,2*50=10 0,8*50= 40 0,3*50 =15 -15 254 - 0,2*25=5 0,8*25= 20 0,3*25=7,5 -7,5 12,55 - 0,2*12,5=2,5 0,8*12,5=10 0,3*12,5=3,75 -3,75 6,25. . . . . . .. . . . . . .∞ 100 20+10+5+

2,5+...=40=200*0,2

80+40+20+10+....=160=200*0,8

30+15+7,5+3,75+...=60 =200*0,3

100-30-15-7,5-...=40=100-60

100+50+25+12,5+6,25+...= 200

Dosad smo pretpostavljali da prirast izvoza od 100 jedinica u punoj svojoj vrijednosti djeluje na prirast dohotka preko multiplikatora. No ako izvoz sadržava uvoznu komponentu, zbog određenog stupnja uvozne ovisnosti izvoza potrebno je uzeti u obzir da povećanje izvoza sadržava u sebi povećanje uvoza. Dakle s jedne strane djeluje na prirast dohotka, a s druge strane ima kontrakcijsku komponentu zbog povećanja uvoznih inputa za potrebe izvoza. Ako je uvozni sadržaj 30% izvoza te ako s t označimo onaj dio izvoza koji ostane nakon izuzimanja uvozne komponente – t =0,7. Utjecaj prirasta izvoza na rast nacionalnog dohotka je manji i možemo ga izraziti:

............... ΔY=1/(0,2+0,3) ∙ 0,7*100=140

Dohodak nije određen samo funkcijom štednje S(Y) i funkcijom uvoza M(Y), te funkcijom investicija I(r) i izvozom X(e) nego i količinom novca MS i preferencijama likvidnosti L(Y,r). Stoga je potrebno uzeti ravnotežu na robnom i novčanom tržištu:

Ravnoteža na robnom tržištu: S(Y) + M(Y) = I(r) + X(e)Ravnoteža na novčanom tržištu: L(Y,r) = MS

Utjecaj izvoza na TR preko multiplikatora trgovinske bilance

15

Promjena izvoza ΔX djelovat će na promjenu salda TB ovisno o veličini multiplikatora TB s/(s+m):

Slika pokazuje ravnotežu prema jednadžbi X-M =S-I. Na ordinati mjeri X-M i S-I te nacionalni dohodak na apscisi. X-M je padajuća funkcija nacionalnog dohotka jer oduzimamo rastući M od konstantnog X pri povećanju dohotka i datoj graničnoj sklonosti uvozu (nagib je –m). S-I je rastuća funkcija nacionalnog dohotka jer povećanje dohotka zanči veću nacionalnu štednju te oduzimamo konstantan iznos I (nagib +s). Uz uvjet ravnoteže X-M=S-I zemlja može imati suficit koji je jednak višku štednje nad investicijama ili deficit ako postoji višak domaćih investicija nad štednjom.

Pođemo li od početnog nacionalnog dohotka Y1 gdje je postojala ravnoteža X-M=S-I i ravnoteža trgovinske bilance TB=0, deprecijacija domaće valute obično vodi pomicanju pravca X-M prema gore. Uvjet ravnoteže je pomaknut u područje suficita TB te je došlo do povećanja nacionalnog dohotka na Y2.Na temelju toga možeemo zaključiti da će devalvacija domaće vaute djelovati na povećanje izvoza i smanjvianje uvoza te tako djelovati na poboljšanje trgovinske bilance (ΔSTB). Početno poboljšanje TB zbog devalvacije je veće od konačnog poboljšanja ΔSTB.Do sada smo pretpostavljali da je izvoz egzogeno određen u odnosu prema domaćem dohotku. Izvoz ovisi o razvoju u drugim zemljama. Ako inozemni dohodak raste, stranci će više uvoziti ovisno o njihovoj graničnoj sklonosti uvozu te će naša zemlja moći više izvoziti - posljedica je porast dohotka u našoj zemlji.

X2 =X1 + m*Y*m* - strana granična sklonost uvozu, Y* - strani dohodak

Utjecaj investicija na dohodak i TB

16

Izvoz i investicije imaju povoljan utjecaj na rast nacionalnog dohotka. Utjecaj ↑I može biti nepovoljan na tekući račun platne bilance jer raste uvoz.Utjecaj povećanja investicija na dohodak pokazuje investicijski multiplikator:ΔY = [1/(s+m)] ΔIUvrštavanjem tog porasta dohotka usljed povećanja investicija u jednadžbu za promjenu salda TB dobijamo za koliko se smanjio (uz konstantan izvoz, ΔX=0):

ΔSTB= ΔX – mΔYΔSTB= – mΔY = -m [1/(s+m)] ΔIPrema tome povećanje investicija djelovat će na promjenu salda trgovinske bilance ovisno o veličini multiplikatora –m(1/s+m)Polazeći od uvjeta ravnoteže: S-I= X-M pokazali smo da nacionalna štednja premašuje investicije za iznos salda trgovinske bilance. Nacionalna štednja uključuje i štednju države kao razliku između neto poreza (T) koji uključuju državne transfere i državnih izdataka (G).

Bruto nacionalni proizvod Y = C+I+G+X-M može se dekomponirati (s obzirom na to tko dobiva dohodak) na potrošnju (C), štednju (S) i neto poreze (T):C+S+T = C+I+G+X-MS+(T-G)-I=X-MPozitivna vrijednost (T-G) označava proračunski suficit i štednju države, a negativna vrijednost deficit proračuna. Ukupna nacionalna štednja S+(T-G) služi za financiranje investicija, a ako fondovi nisu dovoljni posiže se za inozemnom štednjom putem zaduživanja (kako bi se pokrio trgovinski deficit).

Slika pokazuje da je jaz štednje i investicija rastuća funkcija dohotka (veći dohodak znači veću štednju) te da će fiskalna ekspanzija (ΔG) pomaknuti funkciju S- I prema dolje za iznos fiskalne ekspanzije odnosno povećanja državnih izadataka, jer je nacionalna štednja = S+(T – G). To će povećati nacionalni dohodak s Y1 na Y2, ali će stvoriti deficit u TB na novom sjecištu s opadajućim pravcem X-M. ΔSTB=-ΔM=-mΔY= -(m/s+m)ΔG

17

Ako se fiskalnom ekspanzijom želi povećati dohodak i uravnotežiti trgovinska bilanca – potrebno je s fiskalnom ekspanzijom provesti i devlavaciju domaće valute.

Samo fiskalna ekspanzija će dovesti ekonomiju iz početne ravnoteže E u I koja znači veći nacionalni dohodak, ali i deficit tekućeg računa. Samo deprecijacija domaće valute će dovesti do pomicanja ekonomije iz E u G gdje je veći dohodak i suficit tekuće računa. Ako bi se istodobno provela fiskalna ekspanzija i devalvacija tada bi se nacionalni dohodak povećao od E u J te bi TB ostala u ravnoteži.Početni efekti poboljšanja tekućeg računa radi devalvacije (točka F) i pogoršanja računa radi ekspanzije (H) se međusobno kompenziraju tako da u točki J dolazi do ravnoteže TB. Dodatna fiskalna ekspanzija (u S-I'' ) vodi ekonomiju u deficit (K).

Do sada smo pretpostavili da je ispunjen M-L uvjet: da deprecijacija vodi poboljšanju TB. Osim toga smo pretpostavili da devalvacija pomiče samo krivulju X-M prema gore ako je ispunjen M-L uvjet.Ako devalvacija vodi do pogoršanja uvjeta razmjene (odnos uvoznih i izvoznih cijena) to vodi smanjenju realnog dohotka jer se u razmjeni mora dati sve veća količina izvozne robe za jedinicu uvozne robe. Zbog smanjenja realnog dohotka kao posljedice pogoršanja uvjeta trgovine pretpostavlja se da će se potrošnja u zemlji smanjiti manje nego proporcionalno jer je elastičnost potrošnje u odnosu prema dohotku manja od 1 (građani nastoje zaštititi svoj životni standard i smanjuju štednju).To se reflektira kao povećanje izadataka i smanjenje štednje uz danu razinu dohotka. To znači da će devalvacija osim pomicanja krivulje X-M gore dovesti dodatno i do pomicanja S-I prema dolje. Taj utjecaj devalvacije preko uvjeta trgovine je poznat kao Harberger-Laursen-Metzlerov efekt: devalvacija može pogoršati uvjete trgovine i smanjiti realni dohodak tako da pada neto štednja i pogoršava se ravnoteža štednja-investicije, a time i trgovinska bilanca. Implikacije HLME je da dolazi do pada štednje, povećanja izdataka i pogoršanja TB. Utjecaj se može prikazati pomoću krivulja indiferencije potrošnje između domaće i strane robe.

18

3. MONETARNI I PORTFOLIO PRISTUP BPPristup elastičnosti i apsorpcijski pristup pirmarno su usmjereni na TB, monetarni pristup uključuje i kapitalni račun. Prema monetarnom pristupu devalvacija može samo privremeno poboljšati BP: devalvacija povećava domaću razinu cijena, povećava potražnju za novcem i privlači strani kapital (zbog više kamatne stope kao posljedice). Dugoročno, priljev novca povećava domaću potrošnju, povećavajući uvoz i tako vraća ekonomiju na početnu točku. Devalvacija djeljuje na realnu ekonomiju samo privremeno – jedini dugoročni efekt je rast razine cijena.

Portfolio pristup proširuje monetarni pristup uključivanjem ostale financijske imovine. Osim količine domaćeg novca, on polazi od ponude i potražnje domaće i strane financijske imovine. Imovina (W) je raspodjeljena na novac (M), domaće obveznice (B) i inozemne obveznice (B*). Domaća vrijednost imovine se mjeri u domaćoj valuti. Ako uzmemo da je spot tečaj (S) odnos domaće količine novca prema jedinici inozemnog novca, tada imamo:

W ≡ M + B + SB*Portfolio pristup tvrdi da je vrijednost nacionalne valute određena količinom ponude i potražnje imovine, da je fin.imovina važna kao i domaći novac te ju je potrebno uključiti u analizu faktora promjene tečaja i BP.

Neravnoteža BP pokazuje neravnotežu ponude i potražnje novca. Potražnja novca je izravno proporcionalna dohotku i cijenama i obrnuto proporcionalna kamatnim stopama. Ponuda novca MS se sastoji od 2 dijela:

- domaće komponente – domaći krediti ili neto domaća aktiva (DK)- inozemne komponente – devizne pričuve ili neto inozemna aktiva (R)

MS = R + DK

To se može vidjeti iz zbroja ukupne aktive u konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija ili ako se zbroji ukupna pasiva, tada je ponuda novca MS jednaka zbroju primarnog novca (monetarne baze) i depozita: MS = B+D

Deficit BP posljedica je viška ponude nad potražnjom novca u zemlji. Višak ponude novca potiče uvoz što vodi do odljeva deviznih rezervi i potom smanjenja ponude novca. Višak potražnje za novcem dovodi do suficita u BP. Višak potražnje se ogleda u višim kamatnim stopama i manjim izdacima na uvoz, stimulirajući priljev deviza u zemlju.

Teorija monetarnog pristupa BP se usredotočuje na domaću monetarnu politiku kao ključnu za BP. No i druge politike mogu utjecati na BP: vanjskotrgovinska i tečajna.

19

Bilanca SB, konsolidirana bilanca PB i konsolidirana bilanca monetarnih institucijaBilanca SB

Aktiva PasivaDevizne rezerve (R)Potraživanja od domaćih sektora (DK1)

Monetarna baza (B)Novac u optjecajuRezerve banaka

Konsolidirana bilnaca poslovnih banakaAktiva PasivaRezerve kod SB i potraživanja od države, ostalih domaćih sekota te od odmaćih i inozemnih banaka i financijskih institucija (DK2)

Kunski i devizni depoziti države, poduzeća, bankarskih i financijskih institucija (D)

Konsolidirana bilanca monetarnih institucijaAktiva PasivaDevizne rezerve (R)Potraživanja od domaćih sektora (DK1)Rezerve kod SB i potraživanja od države, ostalih domaćih sekota te od odmaćih i inozemnih banaka i financijskih institucija (DK2)

Monetarna baza (B)Kunski i devizni depoziti države, poduzeća, bankarskih i financijskih institucija (D)

Utjecaj povećanja ponude novca i kredita na stanje BP u uvjetima fiksnog tečaja

Utjecaj povećanja ponude novca i kredita na stanje BP u uvjetima fileksibilnog tečaja

20

Prilagođavanje BPAko je TR u deficitu ili suficitu potreban je određeni mehanizam da ga vrati u ravnotežu. Mehanizmi prilagođavanja mogu biti:

- automatski – ekonomski procesi- diskrecijski – ekonomska politika

Pristupi prilagođavanju:- klasični pristup (1800-rane 1900) – usredotočen na zlatni standard, naglašava

ulogu cijena i kamatnih stopa - keynesijanski pristup (1930 - ) – naglašava značenje promjene dohotka za

prilagođavanje- monetarni pristup (1960, čikaška škola) – usredotočuje se na ulogu novca za

promjene i prilagođavanja

Automatsko prilagođavanje- klasični pristup osobito izražen u uvjetima zlatnog standarda.

U tim je uvjetima valuta svake zemlje pokrivena zlatom i ima fiksni paritet prema zlatu, a uvoz i izvoz se plaća u zlatu. Nacionalna ponuda novca (ukupni iznos zlata i zlatom pokrivene valute) izravno je vezana za BP – postojanje općeg priljeva i odljeva zlata. Suficit BP će povećati ponudu novca, deficit će je smanjiti. Prema klasičnoj kvantitativnoj teoriji novca, povećanje ponude novca vodi izravno povećanju razine cijena, dok njeno smanjenje vodi smanjenju opće razine cijena.

- U deficitnim zemljama ako se gubi zlato dolazi do smanjenja ponude novca i pada razina cijena u zemlji. Niže cijene čine izvoz konkurentnijim i pada potražnja za uvozom te se tako uspostavlja ravnoteža.

- U suficitnim zemljama priljev zlata povećava ponudu novca i podiže razinu cijena u zemlji. Više će cijene destimulirati izvoz i poticati uvoz dok ne bude uklonjen suficit

Ako je ekonomija u stanju podzaposlenosti, cijene će sporije rasti nego ponuda novca. Cijene i plaće često se ne mogu smanjiti u kratkom roku. Smanjenje ponude novca prije će smanjiti output i zaposlenost nego cijene.Priljev zlata povećava ponudu novca i uzrokuje pad kratkoročnih kamatnih stopa , odljev zlata vodi njihovom rastu. Investitori iz suficitnih zemalja će ulagati tamo gdje su kamatne stope više – deficitne zemlje će privlačiti kapital iz inozemstva i tako uspostaviti ravnotežu.Automatski procesi uravnoteženja u uvjetima stabilnog tečaja

21

Prilagođavanje BP mjerama ekonomske politikeNakon što su zemlje iskusile pad outputa i nezaposlenost te su se automatski mehanizmi pokazali neodgovarajućima nastaje potreba za državnom intervencijom – razne mjere za postizanje unutarnje i vanjske ravnoteže.Vanjska ravnoteža se nastojala uspostaviti vođenjem monetarne, fiskalne i tečajne politike kako bi se postigla održiva platno-bilančna pozicija. To je ključ za financijsko programiranjei upravljanje krizom u kratkom roku.Unutarnja ravnoteža se uspostavlja vođenjem politike da se postigne brzi i održivi razvoj s niskom inflacijom i nezaposlenošću.

Magični šestorokut ekonomske politike – osnovni ekonomsko-politički ciljevi za postizanje unutarnje i vanjske ravnoteže.Ekonomsko-politički ciljevi – endogene varijable su:

- razina ili rast BNP-a- razina cijena ili inflacija- zaposlenosti i nezaposlenost- platna bilanca- tečaj (ako je fluktirajući)- vanjski dug

Ekonomsko-politički instrumenti – egzogene varijable:- fiskalna politika: državni izdaci i porezi- monetarna politika: novac, kredit i kamatne stope- tečajni režim i tečajna politika:fiksni/upravljani/fluktuirajući- strukturna politika: liberalizacija, privatizacija...

alternativne mogućnosti za uklanjanje neravnoteže i postizanje ciljeva:1. Smanjivanje uvoza:

a. Zaštitna politikab. Realna deprecijacija

2. Smanjivanje potrošnje uvozne i izvozne robe:a. Smanjenje državnih izdatakab. Rast porezac. Restriktivna monetarna politika

3. Preusmjeravanje potršnje prema domaćoj robi:a. Realna deprecijacijab. Poticanje investicija u izvozni sektorc. Kontrola kretanja kapitala

4. Smanjivanje kratkoročnih fluktuacija a. Upotreba deviznih rezervib. Zaduživanje u inozemstvuc. Promjena kamatne stoped. Održavanje fiksnog tečaja u dužem vremenue. Uvozne kontrole

22