52863153 Carinska Tarifa Seminar Ski Rad

UNIVERZITET CRNE GORE

PRAVNI FAKULTET, PODGORICA

CARINSKA TARIFA(Seminarski rad iz predmeta Carinsko pravo)

Mentor: Studenti:

Prof. dr

U Podgorici, decembar 2010. Godine

Carinska tarifa Adis Ramović 05/126

Sadržaj:

1. Istorijat carinske službe___________________________________2

2. Pojam »carinska tarifa«_________________________________4

3. Vrste carinskih tarifa____________________________________4

4. Klasifikacija__________________________________________6

5. Nomenklatura_________________________________________7

6. Kriterijumumi klasifikacije u nomenklaturi _________________7

7. Sistemi razvrstavanja___________________________________8

8. Međunarodne carinske nomenklature _______________________8

9. Briselska nomenklatura_________________________________9

10. Harmonizovani sistem__________________________________9

11. Veza između naše CT i harmonizovane nomeklature_________13

Literatura_____________________________________________14

Istorijat carinske službe

1


Počeci carinjenja u Crnoj Gori datiraju od 18 oktobra 1798. godine, kada je Petar I Petrović

Njegoš Zakonikom o Opštim Crnogorskim i Brdskim ozakonio carinu na ribu i ruj. Uvažavajući

prvo zakonsko ustrojstvo carine kod nas taj datum je utvrđen kao Dan Carinske službe Crne

Gore. Period Knjaza Danila i Kralja Nikole je jedan od najznačajnijih razdoblja u privrednom i

društvenom razdoblju Crne Gore kao organizovane države. U periodu njihove vladavine došlo je

do: postavljanja temelja poreskog i carinskog sistema i njihovo sprovođenje u praksi ;

obezbijeđenja redovne naplate dažbine države(porezi, takse, carine); Knjaz Danilo (1852-1860)

postavio je osnove carinskog sistema putem naplaćivanja uvoznih carina. Sredstva od ove vrste

prihoda predstavljale su važan izvor državne kase. U periodu vladavine Kralja Nikole (1878-

1918 ) donijet je Novi carinski zakon, Zakon o carinskoj tarifi i Zakon o ustanovi i naplati takse

"na obrt koju je dužan svaki trgovac u Knjaževini plaćati na onu uvezenu robu , koja je carinskoj

taksi podvrgnuta"(inače carine od 1906 postaju najizdašniji izvor državnog buđeta). U Opštem

Imovinskom zakonu koji stupa na snagu 1. jula 1888. u čl.722 carine se definišu kao način

pribavljanja imovine radi državnih potreba i troškova: putem naplata od državljana Crne Gore. U

jugoslovenskoj drzavi stvorenoj posle Prvog svetskog rata, zbog unutrasnjih protivurecnosti i

kriza na unutrasnjem i medjunarodnom planu, kao i zbog zaostravanja medjunarodnih odnosa,

carinska sluzba je bila u dosta podredjenom polozaju i nije imala potreban razvoj. Poslije Drugog

svetskog rata, carinski propisi, a prvenstveno carinska tarifa Jugoslavije izmedju dva svjetska

rata, nisu odgovarali interesima i potrebama ratom porušene i uništene Jugoslavije, mada su se u

prvom poslijeratnom periodu primjenjivala odredjena pravila Carinskog zakona prethodne

Jugoslavije Odnosi u novoj državi zahtijevali su i nova zakonodavna akta sa propisima koji će

regulisati nadležnost i ovlašćenja carinske službe. Dana 19. oktobra 1948. godine stupio je na

snagu novi Carinski zakon koji je postavio pravni osnov za rad carinskih organa, dok je Carinska

tarifa prethodne Jugoslavije i dalje ostala na snazi. Carinski zakon iz 1959. godine potpuno

reguliše osnovne institute carinskog sistema, a zbog nastalih promjena u društveno političkom

sistemu, kao i naglom porastu spoljnotrgovinske razmjene naše zemlje 1973. godine donosi se

novi Carinski zakon. Slijedeci Carinski zakon donijet je 1976. godine, a njegove izmjene i

dopune vršene su u više navrata, a radi njegovog poboljšanja u smislu daljeg usavršavanja

osnovnih instituta carinskog sistema i usklađivanja sa drugim zakonima, odnosno promjenama

koje su u međuvremenu nastale u našem privrednom sistemu. Poslije raspada SFRJ, prvi novi

Carinski zakon u Saveznoj Republici Jugoslaviji donijet je 1992. godine, da bi takođe bio

2


mijenjan i dopunjavan u više navrata u skladu sa potrebama i razvojem ukupne situacije u zemlji.

Od 01.01.2002. godine Savezna uprava carina je u sastavu Saveznog ministarstva finansija.

Konačno, skupstina Crne Gore usvojila je 06. 12. 2005, bez rasprave, Zakon o carinskoj tarifi,

prema kome će prosečna carinska stopa u Crnoj Gori iznositi 6,18 odsto. Crna Gora je ovim prvi

put usvojila Zakon o carinskim tarifama, jer je ta oblast do sada bila regulisana vladinim

uredbama. Ministar finansija Igor Lukšić kazao je da je ovaj zakonski projekat usklađen sa

standardima Evropske unije, kao da se njegovim usvajanjem ispunjavaju preduslovi za početak

pregovora o integraciji u Evropsku uniju i Svetsku trgovinsku organizaciju.

Pojam »carinska tarifa«

3


Carinska tarifa (engl.: Customs tariff), je propisom utvrđen sistematizovani spisak robe

po kojoj se sprovodi postupak carinjenja robe. Budući da nije moguće nabrojati sve vrste robe i

sve njihove varijacije - po veličini, snazi, boji itd. mnogo je robe u Carinskoj tarifi grupisano pod

zajedničkim nazivima.

Carinska tarifa je kompleksna, zadire u više područja. Ona je pravni propis, donosi se u obliku

zakona, a čak i međunarodna nomenklatura- Harmonizovani sistem - već u prvom opštem

pravilu spominje zakonski temelj razvrstavanja. Za pravilnu primjenu Carinske tarife treba

poznavati robu, u nekim slučajevima i normiranje, za šta su nadležne stručne osobe koje imaju

tehničko poznavanje, pa je Carinska tarifa i tehnički propis.

Carinska tarifa je, dalje, ekonomski propis, jer su njegova svrha (zaštita domaće proizvodnje ili

otvaranje stranim tržištima, prihod državnog proračuna) i učinci ekonomski. To je najvažniji

aspekt Carinske tarife, primjetan ne samo u stopama carine, nego čak u podjelama nomenklature.

Naime, roba u nomenklaturi je najčešće podijeljena prema određenim tehničkim

kriterijumumima, ali to nije provedeno dosljedno upravo zbog toga što je podjela ekonomska a

ne strogo tehnička. Kad je određena roba podijeljena u više podskupova, podjela uobičajeno

počinje tehničkim kriterijumumima, ali najčešće završava pod nazivom »ostalo« što obuhvata

one vrste robe čiji je promet u međunarodnoj trgovini premali da bi se isplatilo podrobnije dijeliti

u podskupove kako bi zahtijevali kriterijumumi tehničke podjele.

U primjeni Carinske tarife treba uzeti u obzir tu njenu složenost, jer jednostran prilaz može

uzrokovati pogrešno tumačenje i primjenu. U širem smislu, Carinska tarifa, uz rečeno, obuhvata i

propise o načinu određivanja vrijednosti robe na koju se primjenjuju stope carine - carinske

osnovice i druge propise u vezi naplate carine.

Vrste carinskih tarifa

Carinske se tarife dijele na više vrsta prema različitim kriterijumumima: smjeru kretanja

robe, načinu donošenja, načinu određivanja odnosno obračunavanja carine, carinskim

obveznicima na koje se odnosi, vrsti robe na koju se odnosi i broju stopa carine koje Tarifa

sadrži.

a) Prema pravcu kretanja robe, carinske se tarife dijeli na uvozne, izvozne i tranzitne. Uvozne su

carinske tarife one prema kojima se naplaćuje carine na robu koja se uvozi. Velika većina

sadašnjih carinskih tarifa je uvozna.

4


Izvozne su carinske tarife malobrojne uglavnom zbog zaštite domaće privrede. Tranzitne

carinske tarife su one na osnovu kojih se naplaćuje carina na robu koja se prevozi preko državne

teritorije. One su ukinute Barselonskom konvencijom iz 1921.

b) Prema broju stupaca stopa carine, carinske tarife mogu biti jednostupčane, dvostupčane,

trostupčane itd. Dvostupčane su kada u jednom stupcu sadrže minimalne stope carine koje se

primjenjuju prema zemljama s kojima imaju ugovor o primjeni povlaštenih stopa carine, a u

drugom stupcu najviše stope carine koje se primjenjuju prema drugim zemljama. Višestupčane

carinske tarife nastale su kao kombinacija autonomnih i ugovornih tarifa. Takve su bile tarife

članica Evropske zajednice do 1994., kada su imale jedan stupac za međusobnu trgovinu, drugi

za neke preferencijalne stope, treći za zemlje nečlanice koje nisu imale nikakav preferencijalni

tretman itd.

c) Prema načinu donošenja, carinske se tarife dijeli na ugovorne ili konvencionalne i na

autonomne. Autonomne su one što ih pojedine zemlje donose same slobodno. Ugovorne carinske

tarife se utvrđuju na osnovu međunarodnih ugovora. Ugovorne carinske tarife mogu biti

bilateralne, kada su rezultat ugovora dviju zemalja i multilateralne kad su rezultat ugovora više

zemalja, npr. u Evropskoj uniji.

d) Prema načinu određivanja odnosno obračunavanja carine, carinske se tarife dijeli prema

vrijednosti, na specifične i mješovite. Najčešće su carinske tarife prema vrijednosti ili ad

valorem. To su one u kojih se carinu naplaćuje u procentu od vrijednosti robe.

Specifične su carinske tarife one prema kojima se carina naplaćuje po mjernoj jedinici odnosno

količini robe: kilogramu, litru, komadu i sl. S tom se vrstom tarifa može usporediti dio naše

Carinske tarife po kojoj naplaćuje određenu svotu prema mjernoj jedinici robe za uvoz

poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, npr. visina carine za podbrojeve.

Mješovite carinske tarife su kombinacija carinske tarife prema vrijednosti i specifične carinske

tarife - imaju prednosti obiju vrsta tarifa, a uklanjaju njihove nedostatke. Kombinacije mogu biti

različite: da se za neke proizvode carinu naplaćuje prema vrijednosti, a za druge prema količini

ili da se za neke proizvode carinu naplaćuje na osnovu oba mjerila ili prema vrijednosti što ne

može biti manja od određene svote.

e) Prema carinskim obveznicima na koje se odnose, carinske se tarife dijeli na opšte, tj. one što

se odnose na sve uvoznike i izvoznike i na posebne ili specifične, tj. one na osnovu kojih se

5


obavlja naplata na svu robu što je uvoze ili izvoze samo određeni uvoznici ili izvoznici, npr.

samo fizičke osobe ili samo trgovačka društva.

f) Prema vrsti robe na koju se tarifa primjenjuje: opšta ako je se primjenjuje na svu robu, a

djelimična (parcijalna), ako je se primjenjuje samo na neke vrste robe kad je uvoze svi uvoznici.

g) Prema broju stopa, carinske tarife se dijeli na uniformne, što imaju samo jednu stopu carine za

sve robe i specijalizirane, što imaju različite stope carine za različitu robu.

Vrste carinskih tarifa uglavnom odgovaraju vrstama carina: prema smjeru kretanja robe, načinu

donošenja i načinu obračunavanja carine.

Klasifikacija

Podjelu nekog skupa prema određenim kriterijumumima na skupove elemenata zove se

klasifikacija. Skupovi robe se mogu klasifikovati na osnovu različitih kriterijumuma: prema

materijalu od kojeg je roba izrađena, stepenu obrade, namjeni, načinu funkcioniranja, vrijednosti,

privrednoj djelatnosti, abecedi, sličnosti, svojstvima, veličini itd.

Carinskom tarifom obuhvaćene su sve vrste robe koje mogu biti predmet međunarodne trgovine,

od živih životinja do umjetničkih djela. Teško je naći zajednički kriterijumum klasifikacije za

sve te vrste robe, pa je u istoj klasifikaciji upotrijebljeno više različitih kriterijumuma

klasifikacije. Za pravilno razvrstavanje robe u Carinsku tarifu veoma je važno zamijetiti

kriterijum klasifikacije u dijelu Tarife u koji bi se robu moglo razvrstati, što će posao olakšati.

Jednako vrijedi za razvrstavanje u podbrojeve tarifnog broja.

Jedan skup robe se može klasifikovati na osnovu različitih kriterijuma, što može prouzrokovati

velike teškoće onima koji poznaju neku klasifikaciju određene robe, a onda naiđu na drukčiju

klasifikaciju iste robe. Treba shvatiti da je carinska klasifikacija jedna od više mogućih,

podjednako dobra kao druge, a kad je riječ o podjeli, glavni je kriterijum promet određene robe u

svjetskoj trgovini. Kada se taj promet smanji ispod određenih granica, takva se stavka briše, a

kad promet nekog novog proizvoda postane značajan u svjetskoj trgovini, za njega se uvodi nova

stavka.

Nomenklatura

6


Popis naziva klasa sa pripadajućim brojčanim oznakama zove se nomenklatura. Carinsku

tarifu čini nomenklatura roba i stope carine, propisane za pojedine robe utvrđene u toj

nomenklaturi.

Pod nomenklaturom, u smislu Zakona o carinskoj tarifi1 podrazumijevaju se:

1) naimenovanja odjeljaka, glava, razdjela tarifnih brojeva i tarifnih podbrojeva sa

njihovim numeričkim oznakama;

2) napomene uz odjeljke i glave, napomene za tarifne podbrojeve i dodatne napomene;

3) osnovna pravila za primjenjivanje Carinske tarife.

Odjeljci u tarifi su označeni sa rimskim brojevima od I do XXI. Proizvodi u odjeljcima od I do V

grupisani su uglavnom po principu porijekla robe, a u odjeljcima VI do XXI prema ekonomskoj

namjeni.

Glave u tarifi su označene sa arapskim brojevima od 1.do 97 (od kojih se upotrebljava 96, glava

77 ostala je rezervisana za buduće potrebe klasifikacije).

Prve 24 glave odnose se na poljoprivredne proizvode, a ostale se odnose na industrijske

proizvode. Razdjeli su označeni sa rimskim brojevima. 2

Kriterijumumi klasifikacije u nomenklaturi

Budući da je nemoguće pojedinačno nabrojiti svu robu koja se uvozi i izvozi, naročito što

se i robe jednakih naziva mogu razlikovati veličinom, bojom, kakvoćom itd., stoga se u nomen-

klaturi dijeli u skupine prema određenim kriterijumumima. Neke su carinske nomenklature u

prošla dva vijeka bila podijeljena prema abecednom redu proizvoda (npr. 1993:10), druga prema

visini carine, treća prema porijeklu materijala, četvrta prema namjeni, peta prema stepenu itd.

Nomenklatura Carinske tarife Ujedinjenih Arapskih Emirata prije dvadesetak godina imalo je

samo tri tarifna broja: naftu, kamile i ostalo. Prva su dva proizvoda bila domaća, sve je ostalo

bilo iz uvoza. A koliko je nomenklatura utemeljeno na samovoljnim kriterijumumima

klasifikacije moglo biti diskriminatorno pokazuje primjer tarifnog broja njemačke Carinske tarife

prije Prvog svjetskog rata, sljedećeg naziva: »Govedo uzgajano na najmanje 300 metara

nadmorske visine koje se svake godine tjera na ispašu najmanje mjesec dana na nadmorskoj

1 ″Službeni list RCG″, br. 75/05, 17/07 i ″Službeni list CG, br. 3/20082 Nazivi odjeljaka, glava i razdjela dati su samo radi lakšeg snalaženja pri svrstavanju u Carinsku tarifu.

7


visini od najmanje 800 metara«. Taj je tarifni stavak imao nižu stopu carine i njime je

diskriminiran uvoz goveda iz

Holandije, uz prednost uvozu goveda iz Austrije i Švajcarske.

Sistemi razvrstavanja

Svaka nomenklatura sadrži određen broj glavnih skupina (prvi nivo podjele), što ih se

dalje dijeli na podskupove (drugi nivo podjele), njih pak na potpodskupove (treći nivo podjele)

itd. Radi označavanja skupina proizvoda u nomenklaturi se dijeli na razne sisteme:

- dekadski u kojem sve proizvode dijeli na deset skupova, a svaki skup na deset podskupova itd.;

- stotni u kojem se sve proizvode dijeli na sto skupova, a svaku skup na sto podskupova itd.;

- numerički u kojemu broj glavnih skupova, podskupova, potpodskupina itd. nije ograničen, a

označuje ih se rednim brojevima i

- kombinovani koji je kombinacija nekih od prethodnih sistema.

Međunarodne carinske nomenklature:

I do 1925., Konvencija o stvaranju međunarodne carinske unije za objavljivanje carinskih tarifa,

II od 1925. do 1947, Ženevska nomenklatura (21 odj, 86 glava i 991 tar.br.)

III od 1947. do 1970, Konvencija o nomenklaturi za klasifikaciju robe u carinskim tarifama, bila

je prekretnica u pogledu izrade nacionalnih CT-Briselska nomenklatura. Roba je grupisana u 21

odjeljak, koji sadrži 99 glava, unutar kojih se nalazi 1010 tarifnih brojeva. Glave 28, 29, 40, 48,

69 i 71 su podijeljene na razdjele. Odjeljci su obilježeni rimskim brojevima.

IV od 1970 do 1988., na inicijativu GATTa se radi jedinstvena međunarodna nomeklatura za

klasifikaciju robe.

V od 01.01.1988. Konvencija o harmonizovanom sistemu naziva i šifarskih oznaka robe.

Sastoji se od odredbi i aneksa. Sve zemlje koje su je potpisale primjenjuju CT koje su izrađene

na bazi HS. To je međunarodna konvencija koja unaprjeđuje trgovinu, olakšava prikupljanje

8


statističkih podataka, smanjuje troškove svrstavanja, standardizuje trgovačke isprave, više

raščlanjuje robe i daje uporedne podatke. Roba je klasifikovana primjenom različitih principa a

obilježavanje je po numeričkom sistemu.

Briselska nomenklatura i Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija

Nemoguće je upoređivati statističke podatke o spoljnjoj trgovini različitih zemalja ako su

im carinske tarife različito podijeljene. Ujednačena podjela carinskih tarifa uslov je i za

međunarodne trgovačke pregovore i dogovore. Zbog toga se već na Međunarodnom

ekonomskom kongresu u Briselu 1853. počela izrađivati jedinstvena međunarodna tarifna

nomenklatura kao preduslov za međunarodnu statističku nomenklaturu. U razdoblju 1948. do

1950. godine Statističko povjerenstvo Ujedinjenih naroda izradilo je Standardnu međunarodnu

trgovinsku klasifikaciju za vođenje statistike spoljnje trgovine.

Nakon Prvog svjetskog rata pokušavalo se sa izradom međunarodne klasifikacije kakva bi bila

na osnovu carinskih tarifa. U tim se je nastojanjima uspjelo tek poslije Drugog svjetskog rata, pa

je 1950. sastavljena Briselska nomenklatura koja se primjenjivala u velikom broju zemalja. Ona

se je, međutim, znatno razlikovala od Standardne međunarodne trgovinske klasifikacije

nomenklature. Pošto se podaci o spoljnjoj trgovini dobijaju iz carinskih deklaracija, trebalo je

uskladiti te dvije klasifikacije. Revizijom Briselske nomenklature i Standardne međunarodne

trgovinske klasifikacije dobijen je ključ konverzije koji je omogućio njenu primjenu.

Harmonizovani sistem

Harmonizovani sistem (HS) je univerzalni klasifikacioni sistem, koji se koristi pri

pravljenju kod carinskih tarifa. Svakom proizvodu dodaje se jedinistveni desetocifreni

identifikacioni kod. Svaka od tih deset cifara predstavlja dio rastuće serije koja opisuje i

klasifikuje odredjeni proizvod. Prvi šest cifara predstavlja Harmonizovani sistem (propisani od

Svjetske Carinske organizacije), medjutim 7 i 8 cifra Tar.oznake su preuzete iz Kombinovane

nomenklature Evropske Unije i jedinstvene su za sve zemlje članice Evropske Unije i ostale

zemlje koje su preuzele ovu nomenklaturu (uključujući i našu zemlju). 9 i 1o. Cifra tar.oznake

variraju od zemlje do zemlje tj.zemlje ih koriste za svoje (domaće) nomenklaturne pozicije. Na

9


osnovu Harmonizovanog sistema, izradjena je i naša Carinska tarifa. Primjer: 01 01 19

Harmonizovani sistem 01 01 19 10 Kombinovana nomenklatura EU01 01 19 10 00 Car.tarifa

Republike Crne Gore.

Carinsku tarifu čini nomenklatura. Pod pojmom nomenklatura u smislu Uredbe o

Carinskoj tarifi, podrazumijevaju se:

1. Naimenovanja podjeljka, glava, razdjela, tarifnih brojeva i tarifnih podbrojeva s njihovim

numeričkim oznakama;

2. Napomene uz odjeljke i glave, napomene za tar.podbrojeve i dodatne napomene;

3. Osnovna pravila za primjenjivanje Carinske tarife.

Pod pojmom tarifni broj podrazumijeva se naimenovanje robe, koje obuhvata jedan

proizvod ili više proizvoda i koje je označeno četvorocifrenom oznakom od kojih prva dva broja

označavaju broj glave kojoj tarifni broj pripada, a druga dva redni broj tarifnog broja u toj glavi.

Pod pojmom tarifni medjubroj, podrazumijeva se naimenovanje robe, koje obuhvata jedan

proizvod ili više proizvoda i koje nije označeno numeričkom oznakom, pošto se dalje rasčlanjava

na tarifne podbrojeve. Pod pojmom tarifni podbroj, podrazumijeva se naimenovanje robe koje

obuhvata jedan proizvod ili više proizvoda i koje je označeno numeričkom oznakom sa najmanje

6 cifara. Numeričke oznake kojima su označeni tarifni brojevi i tarifni podbrojevi, zovu se tarifne

oznake. Tarifni stav obuhvata tarifnu oznaku, naimenovanje tarifnog podbroja i stopu carine,

propisanu za robu iz tog tarifnog podbroja.

Svrstavanje proizvoda u Carinsku tarifu, vrši se prema sledećim osnovnim pravilima:

1. Nazivi odjeljenja, glava i razdjela, dati su samo radi lakšeg snalaženja pri svrstavanju.

Proizvodi se svrstavaju prema naimenovanjima tarifnih brojeva, napomenama uz odgovarajuće

odjeljke i glave, kao i prema ovim pravilima, ako ona nijesu u suprotnosti sa sadržajem tarifnih

brojeva i napomena uz odjeljke i glave.1.1.) Kao proizvod koji je naveden ili obuhvaćen u

naimenovanju nekog tarifnog broja, smatra se i proizvod koji je nekompletan ili nedovršen, pod

uslovom da pri carinjenju ima bitna svojstva kompletnog ili dovršenog proizvoda. Tarifni broj,

takodje, obuhvata i kompletan ili dovršen proizvod (ili proizvod koji se svrstava kao kompletan i

dovršen primjenom ovog pravila), ako se carini nesastavljen ili u rastavljenom stanju.1.2) Pod

materijalom ili materijom iz naimenovanja tarifnog broja, podrazumijeva se materijal ili materija

u čistom stanju ili kombinovani, odnosno pomiješani sa drugim materijalom, odnosno materijom.

Pod proizvodom od odredjenog materijala ili materije, podrazumijeva se i proizvod izradjen u

10


cjelini ili djelimično od istog materijala ili materija. Proizvodi koji se sastoje od dva ili više

materijala ili materije, svrstavaju se primjenom osnovnog pravila 3.2. Proizvodi koji bi se

primjenom pravila 2 pod 2) ili iz drugih razloga, na prvi pogled, mogli svrstati u dva ili više

tarifnih brojeva, svrstavaju se na sledeći način:2.1) Tarifni broj koji ima najkonkretnije ili

najbliže naimenovanje proizvoda, ima prednost u odnosu na tarifne brojeve sa opštim

naimenovanjem proizvoda. Medjutim, kad se naimenovanje dva ili više tarifnih brojeva odnose

samo na dio materijala ili materije sadržane u miješanim ili sastavljenim (složenim) proizvodima

ili samo na dio komponenti pripremljenih kao set za maloprodaju, naimenovanja tih tarifnih

brojeva, smatraće se podjednako konkretnim, i ako jedan od njih ima kompletnije i preciznije

naimenovanje proizvoda.2.2) Mješavine, sastavljeni (složeni) proizvodi koji se sastoje od

različitih materijala ili su izradjeni od različitih komponenti, odnosno sastojaka kao i proizvodi

pripremljeni u setovima za maloprodaju, koji se ne mogu svrstati primjenom pravila. 3. Ako se

proizvodi ne mogu svrstati primjenom pravila 3. Pod 2.1) ili pod 2.2), svrstaće se u posljednji po

redu od onih tarifnih brojeva koje zbog važnosti treba podjednako uzeti u obzir.4. Proizvodi koji

se ne mogu svrstati primjenom pravila 1 do 3 svrstaće se u odgovarajući tarifni broj predvidjen

za proizvod koji je tom proizvodu najsličniji.5. Pored odredaba prvila 1 do 4. za sledeće

proizvode primjenjivaće se i ova pravila:5.1) Futrole za fotografske aparate, muzički instrument,

puške i pištolje, kutije za cirkle, kutije za ogrlice i slični kontejneri, specijalno oblikovani ili

podešeni za odredjeni proizvod ili set proizvoda, pogodni za dugotrajnu upotrebu i isporučeni sa

proizvodima za koje su namijenjeni, svrstaće se s tim proizvodima, pod uslovom da se

uobičajeno prodaju sa tim proizvodima. Medjutim, ovo pravilo se ne primjenjuje na kontejnere

koji cjelini (proizvodu sa kontejnerom) daju bitan karakter.5.2) Shodno odredbama pravila 5.pod

1), materijale za pakovanje i kontejneri za pakovanje (ambalaža) koji se isporučuju sa

proizvodima u njima, svstavaju se zajedno sa tim proizvodima, ako je uobičejeno da se koriste za

pakovanje tih proizvoda. Medjutim, ova odredba se ne primjenjuje na materijal za pakovanje i

kontejnere za pakovanje ako je očigledno da su podesni za višekratnu upotrebu.6. Svstavanje

proizvoda u tarifne podbrojeve u okviru jednost tarifnog broja, sa pravnog aspekta, vrši se prema

naimenovanjima tih tarifnih podbrojeva i eventualnih napomena za te tarifne podbrojeve i

("mutatis mutandis") prema pedhodnim pravilima, podrazumijvajući da se poredjenja tarifnih

brojeva može vršiti samo na istom nivou raščlanjivanja. U smislu ovog pravila, primjenjuju se i

napomene uz odjeljke i glave, ako nije drugačije propisano.

11


Pod pojmom uvozne dažbine smatraju se carina i druge dažbine koje se plaćaju pri uvozu

roba. Za robu koja se uvozi na carinsko područje Republike Crne Gore, carina se obračunava i

naplaćuje primjenom carinske stope odredjene u koloni Carinske tarife na carinsku vrijednost

robe. Carinska stopa "Slobodno" u Carinskoj tarifi ne smatra se oslobodjenje od plaćanja

carine.Vlada može propisati bliže uslove na osnovu kojih će organ carinske službe za odredjenu

robu, zbog vrste ili upotrebe u odredjene svrhe, odobriti plaćanje povoljnije carine od carine

propisane Carinskom tarifom za tu robu. Povoljnija carina znači smanjenje ili ukidanje uvozne

carine i drugih dažbina3. Primjena jedinstvene carinske stope propisana je članom 171, 172 i 173

Uredbe o sprovodjenju Carinskog zakona "Službeni list RCG", br. 15/o3. ZABRANE I

OGRANIČENJA- Opšta mjera zabrane uvoza roba je propisana ako je u suprotnosti sa mjerama

zaštite javnog morala, bezbjednosti, zaštite zdravlja i života, životinja ili bilja, zaštite

nacionalnog blaga, istorijske, umjetničke ili arheološke vrijednosti ili zaštite prava intelektualne

svojine4;- Proizvodi životinjskog i biljnog porijekla mogu se staviti u slobodan promet uz

odobrenje inspekcijskih službi, Ministarstva zdravlja, Ministarstva poljoprivrede i Ministarstvo

privrede;- Zabrana uvoza korišćenih motornih vozila, priključnih vozila, gradjevinskih i

rudarskih mašina5;- Domaća i strana fizička lica mogu slobodno unositi, odnosno primati iz

inostranstva, odnosno iznositi tj. slati u inostranstvo, pored predmeta utvrdjenih članom 88

Saveznog zakona, i putnička motorna vozila koja nijesu starija od 6 godina (Uredba o

spoljnotrgovinskom poslovanju)6;- Zabrana uvoza opasnog otpada (bečka i bazalska konvencija).

Uvoz, izvoz i tranzit neopasnog otpada, dozvoljen je uz saglasnost nadležnog ministarstva

Pravilnik o dokumentaciji koja se podnosi uz zahtjev za izdavanje dozvole za uvoz, izvoz i

tranzit otpada7;- Uvoz robe iz Rumunije, Bjelorusije, Ukraine, Moldavije, Litvanije, Latvije,

Estonije, Poljske, Rumunije i Bugarske, dozvoljava se samo uz dozvolu nadležnog ministarstva u

smislu Zakona o zaštiti od jonizujućih zračenja8. Takodje, u smislu ovog Zakona vrši se kontrola

na ulazu u zemlju (graničnim prijelazima) i nakon odobrenja može se uvesti;- Supstance koje

zagadjuju životnu sredinu, mogu se uvesti uz dozvolu Ministarstva za zaštitu životne sredine

Zakon o osnovama zaštite životne sredine9 , Bečka konvencija i Montrealski protokol o

3 „Službeni list CG“, br. 21/08, član 224 „Službeni list CG“, br. 21/08, član 67 stav 25 “Sl.list RCG", br.41/oo i "Sl.list RCG", br.15/o2, član 1a6 "Sl.list RCG", br.33/oo, član 57 "Sl.list SRJ", br.69/998 "Sl.list SRJ", br.46/969 "Sl.list SRJ"; br.24/98

12


supstancama koje zagadjuju životnu sredinu. Za dio roba je propisana dozvola nadležnog

ministarstva, shodno odredbama o razvrstavanju robe na oblike uvoza i izvoza10.

Veza između naše CT i harmonizovane nomeklature

Vlada Republike Crne Gore, usklađuje nomenklaturu Carinske tarife na nivou većem od

šestocifrene numeričke oznake sa promjenama Kombinovane nomenklature Evropske Unije, uz

zadržavanje propisanih stopa carina. Vlada može mijenjati, odnosno dopunjavati Carinsku tarifu

u skladu sa bilateralnim sporazumima i obavezama preuzetim u okviru Svjetske trgovinske

organizacije

10 "Sl.list RCG", br.38/oo, 15/o1, 1/o2, 24/o3 i 48/o3

13


Literatura:

Marija Lučić, Milena Pavličić, Radmila Skejić, Josip Tomašić, Javorka Žuković,

Osnove carinske tarife i carinsko poznavanje robe, institut za javne financije,

Zagreb 2003.

CARINSKI ZAKON (“Službeni list RCG“,br.7/02,38/02,72/02,21/03,29/05,66/06

i „Službeni list CG“,br. 21/08)

www.upravacarina.gov.me

www.ekapija.com

14

http://www.ekapija.com/

http://www.upravacarina.gov.me/

52863153 Carinska Tarifa Seminar Ski Rad

Documents

Transcript of 52863153 Carinska Tarifa Seminar Ski Rad