5 REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJE

download 5 REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJE

of 32

description

međunarodna ekonomija

Transcript of 5 REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJE

5 REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJE

5 REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJECiljevi i motivi sklapanja regionalnog integriranja: smanjivanje barijera trgovini meu lanicama regionalne integracije i diskriminacija trgovine s drugim zemljama nelanicama integracije.

Shvaanje uloge otvorenosti u razvoju i strah od troka prilagodbe unilateralnoj liberalizaciji

elja za ukljuivanjem u bolji politiki sustav

elja da se osigura sigurniji pristup veem tritu

Pritisak globalizacije koji trai veu efikasnost putem veih trita, jae konkurencije i pristupa stranoj tehnologiji i investicijama

elja pomaganja susjednim zemljama u stabilizaciji i prosperitetu te djelomino i izbjegavanje efekata prelijevanja

Strah od ostajanja po strani dok se ostatak svijeta ukljuuje u regionalna inegriranja

Regionalni trgovinski sporazumi obuhvaaju gotovo polovinu svjetske trgovine i oekuje se da e dalje rasti.

Stupnjevi integracije meu zemljama: plitiki i duboki.

Plitke integracije: ukljuuju samo smanjivanje ili eliminiranje barijera u trgovini robom. Prvih 20-30 god.nakon 2.svj.rata moe se okarakterizirati kao razdoblje ovakvih integracija. Teoretska analiza je kompleksna (tzv.second best analiza) okosnicu ini teorija carinskih unija. U ovoj se teoriji razmatraju promjene u trgovini u zemljama unutar regionalne integracije (efekti stvaranja trgovine), promjene u trgovini robe izmeu regionalne integracije i ostatka svijeta (efekti skretanja trgovine) i promjene u meunarodnim cijenama s kojima se zemlje suoavaju (efekti uvjeta trgovine).Duboke integracije: nakon Urugvajske runde, zadnjih 10-15 god., idu iznad liberalizacije trgovine robom i standardnih zatitinih politika (ukidanje/smanjivanje carina i kvantitativnih ogranienja) ukljuuju elemente harmonizacije nacionalnih politika (modifikacija pravne regulacije, prakse i politika) te uvode internu faktorsku mobilnost. Znaajke:

olakavanje financijskih i tijekova inozemnih izravnih ulaganja putem uspostavljanja protokola o investiranju i zatiti

liberalizacija kretanja rada unutar regionalne integracije

harmonizacija domaih poreza (posebno onih koji utjeu na proizvodnju i trgovinu)

harmonizacija makropolitika (monetarne politike, fiskalne politike, politike deviznog teaja) harmonizacija pravne regulacije trita proizvoda i proizvodnih faktora

osnivanje institucija koje vode i olakavaju integriranje

poboljanje komunikacijske i transportne infrastrukture radi potpomaganja pojaane trgovine i faktorske mobilnosti

uspostavljanje monetarne unije, uvoenje zajednike valute i potpuna integracija monetarne politike i politike deviznog teaja transferi znanja i tehnologije, tehnoloka difuzija, posebno od strane razvijenih zemalja prema onima urazvoju to vodi rastu produktivnosti

esta je podjela i na stari i novi regionalizam s istim znaenjem.

Otvoreni regionalizam odnosi se na sporazume koji nisu ekskluzivni i doputaju prikljuivanje novih lanica, odnosi se na slobodna trgovinska podruja i carinske unije s niskim trgovinskim barijerama za nelanice.

Ovisno o irini i dubini integracije razlikujemo razliite tipove integracija. to se tie irine mogu biti obuhvaeni samo neki sektori ekonomije do ope integracije koja ukljuuje sve sektore. Ovisno o dubini integracije razlikujemo:

Podruje slobodne trgovine: sastoji se od skupine zemalja koje meusobno trguju slobodno, bez carinskih ili drugih (kvantitativnih) ogranienja trgovini. To je najslabiji oblik integracije u kojemu svaka zemlja samostalno odreuje svoje vlastite trgovinske barijere prema van. Primjeri: EFTA (European Free Trade Association), NAFTA (North American Free Trade Agreement) i ASEAN Free Trade Area (AFTA). Carinska unija: zemlje idu korak dalje te formiraju zajedniku vanjskotrgovinsku politiku

Jedinstveno trite robe: ima takoer zajedniku vanjskotrgovinsku politiku, a ukidaju se osim vidljivih (carine i kvote) i nevidljiva (standardi proizvoda i preferencija javne uprave da kupuje od domaih dobavljaa) trgovinska ogranienja unutar trita. Zajedniko trite: pretpostavlja jedinstveno trite robe uz slobodno kretanje faktora proizvodnje i financijske imovine

Monetarna unija: pretpostavlja zajedniko trite s dodatkom ili neopozivih fiksnih teajeva ili zajednike valute za sve lanice. Slabiji oblik monetarne unije je fiksiranje deviznog teaja jer implicira trokove deviznog teaja. Kvazimonetarna unija postoji kada su teajevi fiksirani, ali se ipak mogu prilagoavati

Ekonomska unija: u biti je monetarna unija u kojoj lanice koordiniraju svoje ekonomske politike na visokom stupnju to se posebno odnosi na fpu (sline porezne stope i procedurem visok stupanj jedinstvenosti u socijalnim davanjima, rashodi vlada koordinirani)Stvaranje slobodnog trgovinskog podruja, carinske unije, jedinstvenog ili zajednikog trita je negativna integracija jer je njihova bit u ukidanju ogranienja mobilnosti robe, faktora proizvodnje i financijske imovine. Monetarna i ekonomska unija imaju elemente pozitivne integracije zato jer se visoko kordiniraju monetarna, fiskalna i sektorska politika.

Wu: istraivanje da li vea politika i ekonomska nesigurnost utjee na regionalno integriranje. Testirane su 4 mjere nesigurnosti: trgovinska (mjeri se otvorenou udio uvoza u BDP-u), politika (mjeri se razinom korupcije ili indeksom ekonomske slobode), nesigurnost poslovnog ciklusa i cjenovna (mjeri se stopm inflacije) pokazala je da trgovinska nesigurnost jedina ima vanost u odluci o integriranju. Takoer je istraila da zemlje s viim dohotkom, demokratske zemlje s veom populacijom vjerojatnije pripadati dubljim integracijama dok zemlje u razvoju nemaju dovoljno jake institucije za to.Regionalni trgovinski sporazumi odnosi se na cjeli spektar razina ekonomske integracije. Najnia razina su trgovinske preferencije koje liberaliziraju trgovinu u pojedinim sektorima.

Najuobiajeniji tip je slobodno trgovinsko podruje. S obzirom da doputaju lanicama razliite carine prema treim zemljama, moraju ukljuivati detaljna pravila podrijetla koja spreavaju da roba ue u zemlju lanicu preko zemlje s najniim carinama. Pravila podrijetla zahtijevaju da odreeni udio proizvoda kojim se trguje unutar slobodnog trgovinskog podruja bude domaeg podrijetla. Pravila podrijetla su oblik trgovinske zatite. Postavljanjem tog zahtijeva poveava se potranja za lokalnim inputima te se skree trgovina od dobavljaa s povoljnijim cijenama izvan podruja sporazuma na skuplje dobavljae unutar podruja sporazuma. Ako inputi uvezeni izvana tvore veliki dio dodane vrijednosti proizvoda, proizvoai u zemlji lanici s najniim carinama na inpute u boljoj su poziciji od proizvoaa u drugim lanicama.Carinske unije liberaliziraju internu trgovinu te lanice prihvaaju zajednike vanjske carine prema ostatku svijeta, eliminirajui potrebu za pravilima podrijetla. Mogue je potpuno eliminirati skretanje trgovine ako bi se uvele dovoljno niske zajednike vanjske carine.

Poseban izazov za regionalne trgovinske sporazume su tzv.osjetljivi sektori u koje spada poljoprivreda:

carine u poljoprivredi ostaju visoke unato napretku Urugvajske runde; takoer su visoke dravne subvencije ovom sektoru neke poljoprivredne politike su nuno globalnog karaktera jedno od rjeenja je harmonizirati ilil prihvatiti zajedniku politiku (kao to je bio sluaj s EU s Zajednikom poljoprivrednom politikom Common Agricultural Policy CAP)

Nereciprone (neuzajamne) preferencije sporazumi izmeu razvijenih i zemalja u razvoju koji doputaju bescarinski ili nisko carinski pristup zemalja u razvoju na trite razvijenih. Najraireniji tip car.pref.Rizici regionalnih sporazuma: manje zemlje su te koje se moraju prilagoditi standardima razvijenih, bez obzira da li je to u skladu s njihovim potrebama, uvjetima i mogunostima.

Smatra se da pozitivne efekte na rast imaju oni trg.sporazumi koji ukljuuju barem jednog razvijenog partnera. Stopa rasta nakon integriranja ovisi o mnogim faktorima: da li sporazum uzrokuje stvaranje ili skretanje trgovine, kakva je KP svake lanice, te koje su i kolike poetne trgovinske barijere. Zemlje s KP blioj svjetskom prosjeku imaju nii rizik skretanja trgovine.

Analiza statikih i dinamikih efekata integriranja

Efekti regionalnih trg.sporazuma:

statiki alokacijski efekti (efekti stvaranja i skretanja trgovine, efekti na uvjete trgovine, efekti na konkurentnost i efekti raznolikosti proizvoda)

akumulacijski efekti (srednjoroni i dugoroni efekti na rast)

lokacijski efekti (prostorna alokacija resursa)

Ako su dvije zemlje prirodni trgovinski partneri (geografski su blizu i njihova trgovina je ve intezivna) manje je vjerojatno da e njihova integracija generirati efekt skretanja trgovine pa su njihove potencijalne koristi od integriranja vee .

Efekti stvaranja i skretanja trgovine u preferencijalnom trgovinskom sporazumuDA i SA krivulje domae potranje i ponude u zemlji A. Sp krivulja ponude uvoza iz zemlje partnerice iz preferencijalnog trgovinskog podruja i pokazuje kako ta zemlja nudi bilo koju koliinu po cijeni Pp. SW oznauje krivulju ponude uvoza iz ostatka svijeta i pokazuje kako ostatak svijeta nudi bilo koju koliinu proizvoda po cijeni PW. PA je poetna cijena koja ukljuuje carinu u zemlji A. Carina t je jednaka PA PW. U poetku je cijeli uvoz QcQp dolazio iz ostatka svijeta s obzirom na to da bi uz istu carinu uvoz iz zemlje partnerice P bio skuplji od razine cijena PA. Prihod od carina na uvoz iz ostaka svijeta je c + e. Domaa proizvodnja je Qp, a potronja Qc.

Pretpostavimo da sad zemlja A ukine carine na uvoz iz zemlje P, ali zadri na uvoz iz ostatka svijeta. S uvozom iz P sada dostupnim po cijeni Pp, koliina se uvoza se poveava na Qc'Qp', s tim da se tada radije uvozi iz zemlje P nego iz ostatka svijeta. Prihoda od carina vie nema. Domaa se proizvodnja smanjuje na Qp', a domaa potronja raste na Qc'. Neto efekt od stvaranja pereferencijalnog trgovakog podruja na blagostanje zemlje A je dat s b+d e:

(b+d) neto korist potroaa (od poveanja potronje s Qc na Qc') i neto uteda resursa u proizvodnji (od smanjenja domae proizvodnje s Qp na Qp') to je dobit od stvaranja trgovine zbog pomaka od skupe domae proizvodnje prema uvozu od jeftinijeg partnera. e gubitakprihoda od carina poradi pomaka s uvoza iz ostatka svijeta prema uvozu iz skupljeg partnera koji nije nadoknaen niim domaim cijenama za potroae to je gubitak blagostanja zbog skretanja trgovineKljuna slabost ove analize pretpostavka konstantnih trokova prizvodnje u zemlji partnerici i ostatku svijeta. No ta je pretpostavka u skladu s pretpostavkom savrene konkurencije na tim tritima.

Efekti stvaranja carinskih unija i jedinstvenog trita robe

Efekt stvaranja trgovine nastaje kad smanjivanje carina dovodi do zamijenjivanja skuplje domae proizvodnje jeftinijom proizvodnjom iz zemlje partnerice u carinskoj uniji.

Efekt skretanja trgovine nastaje kada diskriminacija treih zemalja (nelanica) vodi zamijenjivanju jeftinije proizvodnje zemalja izvan unije skupljom proizvodnjom zemalja lanica unije.

U analizi efekata stvaranja carinskih unija se polazi od pretpostavke kako kapital i rad nisu mobilni ni u uniji niti s ostatkom svijeta.

Rabi se model parcijalne ravnotee s jednim proizvodom za analizu male zemlje u maloj carinskoj uniji. Zemlja A formira carinsku uniju s partnerom P. DA je krivulja potranje zem A, SA je krivulja ponude zem A, Xp i XW su (savreno elastine) krivulje ponude partnera i ostatka svijeta. Kako je zem A mala, zem partnerica P i ostatak svijeta W mogu izvoziti neograniene koliine u A po cijenama Pp i PW. Zem A uvodi nediskriminacijsku carinu t po jedinici proizvoda pa se krivulja ponude ostatka svijeta mijenja na XW+t. Zem A troi ukupnu koliinu Qc, s tim da koliini Qp sama proizvodi po cijeni PA, a koliinu QpQc uvozi po cijeni PW.

Nakon formiranja carinske unije Xp je nova krivulja inozemne ponude s kojom se suoava A, pretpostavljajui da se t (prema ostatku svijeta) zadrala. Cijena u zem A pada na Pp, domaa proizvodnja opada na Qp', uvoz raste na Qp'Qc' i ukupna domaa potronja raste na Qc'. Postoje efekt skretanja trgovine cijeli uvoz sada dolazi iz skuplje zemlje partnerice i efekt stvaranja trgovine domaa se proizvodnja zamijenjuje jeftinijim uvozom.

Pad cijene za potroae vodi veoj potronji i rastu potroaevog probitka za podruje (a+b+c+d), za proizvoae vodi smanjenju probitka za podruje a te drava gubi prihod od carina c + e. Pozitivni efekti, efekti koji nose korist zemlji A su smanjenje proizvoakih trokova (b) i porast potroaevog vika (d) (b+d) efekt stvaranja trgovine u uniji. Negativni efekt, gubitak koristi je podruje e, troak skupljeg uvoza iz zemlje partnerice, a ne iz ostatka svijeta efekt skretanja trgovine unije. Neto korist b+de: nije mogue unaprijed rei da li e on biti pozitivan ili negativan.

Neto efekt kreiranja carinske unije

MA je potranja za uvozom zem A, MA = DA SA. S cijenama ispod P0, zem A je uvoznik, a s cijenama iznad P0 je izvoznik. Razlika izmeu potroaeva vika i proizvoaeva vika je prikazana podrujem c + b + d. Gubitak prihoda od carina je prikazan podrujem c + e. Neto korist je dakle podruje b + d e.

Moemo zakljuiti kako su razlika u efikasnosti izmeu zemlje partnerice u uniji (P) i ostatka svijeta (W), odnosno Pp PW i veliina carine (visina carinske stope t) vani pri odreivanju pozitivnosti ili negativnosti efekta formiranja carinske unije.

P0 je ravnotena cijena u zem A kad nema VT. Odgovara cijeni P0 s prethodnih prikaza. Pretpostavlja se da je P0 Pp PW i t (P0 - PW)te ako su P0 i PW dani, ni (Pp PW) ni t ne mogu premaiti P0-PW.

Ako je t < (Pp PW), tada formiranje carinske unije nema efekta na blagostanje jer zem A nastavlja trgovati s ostatkom svijeta W. To je podruje ispod pravca 45.

Ako je t (Pp PW), to je podruje iznad pravca 45:

Ako je incijalno P0-PW = t - carinska stopa prohibitivna i nema VT prije formiranja carinske unije (dakle carinska stopa je toliko visoka da izjednaava ponudu i potranju u zemlji, pa nema uvoza niti izvoza, ovo je podruje izvan kvadrata). Zbog toga carinska unija moe voditi samo efektu stvaranja trgovine i efekti na blagostanje su samo pozitivni. Ako je carinska stopa samo malo nia od prohibitivne (t < (P0 - PW =PA), tada efekt stvaranja trgovine dominira nad efektom skretanja trgovine te imamo pozitivan neto efekt na blagostanje. Niska carinska stopa omoguuje velik uvoz iz ostatka svijeta te zbog toga efekt skretanja trgovine dominira nad efektom stvaranja trgovine. Efekt na blagostanje poradi primanja nove lanice u carinsku uniju: ako je nova lanica efikasnija od dotadanje zem partnerice, postat e nova partnerica zem A i Pp-PW e opasti. Na prikazu: ako se zem A nalazi u toki A prije primanja nove lanice, te je nova lanica bar malo efikasnija, tada se nova situacija moe prikazati s tokom B. Ako je lanica dosta efikasnija nova se situacija moe prikazati s C (u kojoj dominira efekt stvaranja trgovine) tu su za A najvei pozitivni efektni na blagostanje.Pretpostavimo sad model s 3 dobra od kojih su 2 uvozna. Pretpostavimo da su dvije zem u uniji premale da bi utjecale na uvjete trgovine i da su se obje specijalizirale u proizvodnji jednog dobra te da uvoze druga dva.

Zem A uvozi dobro 1 iz zem P i dobro 2 iz ostatka svijeta W te izvozi dobro 3 u zem P. MA0 je krivulja potranje za uvozom zem A za dobrima 1 i 2. Prije formiranja carinske unije postoji carina na oba dobra tako da su u zem A trine cijene Pp+tp i PW+pW. Xp i XW su savreno elastine krivulje ponude zemlje partnerice P i ostatka svijeta W.Formiranje carinske unije vodi padu cijena dobra 1 u zem A, stvarajui rast blagostanja za podruje a. Nema efekta skretanja trgovine jer je zem P jedini dobavlja. Meutim ako su dobra 1 i 2 supstituti ili komplementarna dobra, krivulja potranje za dobrom 2 e se pomaknuti s padom cijene dobra 1. Pomak e biti prema dolje ako su dobra supstituti i prema gore ako su komplementarna dobra.

Ako pretpostavimo supstitutivnost dobara, krivulja potranje za dobrom 2 se mijenja s MA0 na MA1, uvoz opada s M0 na M1 i gubi se prihod od carina podruje e. S obzirom na to da podruje e moe biti vee od a, neto efekti na blagostanje zem A mogu biti negativni. Smanjenje uvoza moglo bi se smatrati efektom skretanja trgovine, ali kako je promjena carine u tom modelu nediskriminacijska, taj se efekt smanjivanja trgovine zbog ukidanja ili smanjivanja carine na dobro koje se prije samo kupovalo od zemlje partnera iz unije se naziva prilagodba trgovine ili trade modification. Ako bi dobra bila komplementarna, formiranje carinske unije bi pomaklo krivulju potranje zem A za dobrom 2 prema gore, dolo bi do porasta uvoza i blagostanja. Taj efekt se moe nazvati efekt prilagodbe s pozitivnim efektima na blagostanje.

Komplementarnost izmeu proizvoda unije i onih ostatka svijeta poveava mogunost blagostanja. Ako su prooizvodi kojima se trguje unutar unije visokog stupnja supstitivnosti mogunost blagostanja raste. Dakle zakljuak je da unija meu slinijim zemljama vjerojatnije nosi vie prednosti za svoje lanice.

Efekti stvaranja zajednikog trita

u analizu se dodaje pretpostavka mobilnosti faktora proizvodnje

Mogu se analizirati efekti stvaranja carinske unije kad su proizvodni kapaciteti u vlasnitu graana ostatka svijeta. Stvaranjem unije potroaev viak raste, a proizvoaev se smanjuje te prihod od carina. Smanjenje proizvoaevog vika u ovom sluaju je efekt skretanja stranog profita, taj profit je dobit za domae potroae, a ne profit nekog durgog proizvoaa. U sluaju kada je strani kapital investiran u industriju u kojoj zem ima relativno niske trokove te stoga ta dobra izvozi drugim lanicama unije, stvaranje carinske unije vodi efektu stvaranja stranog profita (potranja za proizvodnjom te zemlje raste, rastu cijene, raste profit stranog kapitala no visina tih efekata ovisi o poreznim stopa na profit stranog kapitala).Pretpostavimo da imamo uniju s jedinstvenim tritem robe i razlikama u cijenama faktora proizvodnje (do tih razlika dolazi zbog razliitih funkcija proizvodnje). Stupanj integracije se poveava stvaranjem zajednikog trita i ukidanjem svih barijera slobodnom kretanju rada i kapitala. Mobilnost faktora proizvodnje samo unutar unije, prema ostatku svijeta imobilnost. Promatra se utjecaj na blagostanje cijele unije, a ne pojedinih lanica.Efekt efikasne alokacije faktora

Model s jednim dobrom i dva proizvodna faktora pogodan je za objaanjavanja efekata uspostave potpune faktorske mobilnosti na jedinstvenom tritu za robu gdje nije postignuto potpuno izjednaavanje cijena proizvodnih faktora.

Pretpostavimo zem A i P. Ukupni fiksni kapital 0A0P je konstantan. Krivulje AN i BM oznauju graninu produktivnost kapitala u zem A i P. Zem A ima poetno koliinu kapitala 0AK0, dok zem P i ima K00P. U uvjetima savrene konkurencije, realna kamatna stopa u svakoj zem je jednaka graninoj produktivnosti kapitala,koja je jednaka stopi profita. Kamatne stope u zem A i P su rA i rP. Kada se kapital moe slobodno kretati izmeu zem A i P, ii e iz zem A, gdje su kamatne stope niske, u zem P, gdje su vie. Realokacija kapitala iz zem A u zem P dovest e do efikasnosti alokacije faktora. Granina realokacija kapitala iz A u P, dK predstavljena je udaljenou K0K1. Proizvodnja u A opada za podruje FDK0K1, dok u zem P raste za podruje ECK0K1. Porast blagostanja za uniju je stoga ECDF.

Kako pretpostavljamo da je K0K1 veoma malen i oznauje dK, taj se porast moe aproksimirati s (rP rA) * dK.

U sluaju kad postoji potpuna faktorska mobilnost, cijene faktora proizvodnje u potpunosti e se izjednaiti meu dvjema zem. Transfer kapitala K0K* iz zem A u P i realna kamatna stopa rU, odreena sjecitem krivulja graninih produktivnosti u G. Probitak za uniju je GCD, a sastoji se od probitka zem P u domaem proizvodu od GCK0K* umanjenog za gubitak zem A u domaem proizvodu GDK0K*. Pad domaeg proizvoda u A vie je nego kompenziran prihodom od stranih investicija rU (K0K*) pa nacionalni dohodak zem A raste. Iako su obje zem imale koristi, unutar njih e nastati redistribucija. U zem A e nastati redistribucija od radnika, ija produktivnost i nadnice opadaju s izvozom kapitala, prema vlasnicima kapitala koji dobivaju vie kamatne stope. U zem P nastaje obrnuta situacija, nadnice rastu, a kamatne stope opadaju.Uzimajui sad u obzir mobilnost rada, moe se rei kako su efekti mobilnosti rada na blagostanje unije slini onima mobilnosti kapitala, ali distribucijski efekti nisu jednaki. Razlika je to se zarade od investiranog kapitala vraaju u zem podrijetla kapitala, dok se zarade radnika u inozemstvu veinom troe tamo gdje se zarauju.

Efekti na obujam trgovine

Kada se opskrbljenost faktorima proizvodnje neke zem mijenja poradi njihova slobodnog kretanja, mijenja se struktura trokova kao i potronja jer je narastao neto dohodak to mijenja krivulju potranje za uvozom, krivulju ponude izvoza i obujam trgovine s ostatkom svijeta.Promjene utjeu na blagostanje male carinske unije jer porast (pad) u obujmu uvoza iz treih zem poveava (smanjuje) carinske prihode. Nema efekata na uvjete trgovine.

M0 krivulja ukupne potranje unije za uvozom. XW potpuno elastina krivulja ponude ostatka svijeta. Cijena PW + t je cijena ponude s ukljuenom carinom. Razina uvoza je M0. Pretpostavimo da je kretanje faktora proizvodnje promijenilo strukturu proizvodnje i potronje tako da postojo granini porast uvoza dM od M0M1. Porast blagostanja tdM. Kretanje faktora proizvodnje je ispravilo neke distorzije trgovine proizile iz trgovinskih barijera. Ako kretanje faktora smanjuje uvoz, efekti na blagostanje su negativni.

Efekti na uvjete trgovine

Ako pretpostavimo rastuu krivulju ponude uvoza ostatka svijeta XW i veliku carinsku uniju (dakle ona moe utjecati na uvjete trgovine za razliku od male) i da slobodno kretanje faktora vodi rastu uvoza, dolazi do graninog rasta uvoznih cijena te carinska unija pogorava svoje uvjete trgovine.

Dolo je do porasta uvoza s M0 na M1 i graninog rasta cijena dPW. Pogoranje uvjeta trgovine prikazano je osjenenim podrujem. Ako bi slobodno kretanje faktora proizvodnje dovelo do pada uvoza i uvoznih cijena, carinska unija bi poboljala svoje uvjete trgovine.Efekti liberalizacije kretanja proizvodnih faktora: (rP rA)dK + tdM dPWM0Zbroj ovih efekata moe biti pozitivan ili negativan. Ako su vanjske carine prilagoene na takav nain da proces liberalizacije ne utjee na prihod ili uvjete trgovine, tada liberalizacija kretanja proizvodnih faktora nee mijenjati trgovinu s ostatkom svijeta. Doi e samo do efekta alokacije proizvodnih faktora koji je uvijek pozitivan.

Dosad smo promatralistatike efekte integriranja efekti koji su neposredan rezultat integriranja.U dugom roku nastaju i dinamiki efekti integriranja koji jaaju ili slabe statike efekte.

Dva su glavna razloga nastanka dinamikih efekata:

1. trenutani efekti na efikasnost i proizvodnju vode poveanju tednje i investicija te dolazi i do akumulacije kapitala koja doputa poveanje proizvodnje.

2. vjerojatno je da integracija dugorono vodi bremu rastu produktivnosti zbog raznih oblika specijalizacije te ekonomije obujma koja proizlazi iz nje:

Osim specijalizacije, proces uenja i stjecanja iskustva s novim oblicima proizvodnje takoer pridonosi rastu produktivnosti.

Ekonomija obujma koja poboljava produktivnost se postie eliminiranjem trgovinskih i investicijskih barijera to iri veliinu trita.

Dolazak jeftiniji dobara i usluga te ulazak stranog kapitala ohrabruje konkurenciju unutar domaeg trita to takoer poveava produktivnost.

S dolaskom stranih managera i tehniara iri se znanje to opet poveava produktivnost.

Vee trite stimulira inovacije i specijalizaciju putem investicija u nove tipove kapitalnih dobara.

Dinamiki efekti integriranja su pozitivni opadajui trokovi vode daljnjem opadanju cijena. Poduzea u treim zem su diskriminirana u ovom procesu jer su njihove prilike za uenje ograniene pa ne ostvaruju prednosti od sniavanja trokova, to znai da se efekti od skretanja trgovine postpuno smanjuju, pa je dugorono vjerojatnoje da e neto efekt integriranja biti pozitvan.Prednosti i nedostaci sklapanja regionalnih integracijskih sporazumaPotencijalni trokovi i koristi stvaranja regionalnih integracija ovise o KP zem lanica relativno jedna prema drugoj i prema ostatku svijeta.

Openito:zemlje s izraenijom KP prolaze gore od onih s KP koja se nalazi izmeu zem partnerice i ostatka svijeta.

Utjecaj na blagostanje nelanica: kako preferencijalne carine uzrokuju da zemlje lanice postaju konkurentnije na tritu preferencijalnog podruja to e poduzea nelanica sniavati svoje cijene kako bi odrale trgovinu. Dolazi do gubitaka u smislu uvjeta trgovine u zem nelanicama.

Stupanj integracije i konvergencija

Konvergencija smanjivanje regionalnih disproporcija, smanjivanje realnih per capita razlika u proizvodnji bogatih i siromanijih regijaPostavlja se pitanje da li nuno integracija vodi svoje lanice konvergenciji.

Postoji razlika izmeu prilagoavanja drave integraciji i prilagoavanja regije.

Neravnotea meu zemljama vodit e prilagodbama realtivnih razina nadnica i promjeni uvjeta trgovine unutar zem. Neravnotea meu regijama vodi ili migraciji ili trajnom subvencioniranju manje produktivnih regija.

Glavni rezulta HO teorije je da me.trgovina izjednauje cijene proizvodnih faktora. To vodi izjednaavanju ponude rada i kapitala jer kapitalno siromane regije uvoze kapitalno intezivne proizvode i izvoze radno intezivne. Stoga nadnice i kamatne stope dviju regija konvergiraju.

Integracija ne vodi uvijek nuno konvergenciji npr. kada postoje razlike u ukupnoj faktorskoj produktivnosti.

Utjecaj integracije na kovergenciju dohotka po stanovniku meu zemljama i regijama varira ovisno o prinosu na proizvodnju (jesu li rastui ili opadajui), stupnju konkurencije koja vlada na tritima i stupanj mobilnosti faktora meu regijama i zemljama.

Teorija monetarne integracije Teorija optimalnog valutnog podrujaValutno podruje grupa ekonomskih entiteta meu kojima je fiksiran teaj ili uvedena zajednika valuta, a prema ostatku svijeta je devizni teaj fleksibilan. Optimalno valutno podruje je takvo podruje u kojemu blagostanje ne moe biti pobljano ni proirenjem ni smanjenjem podruja.

1953. M.Friedman zapoeo raspravu, u pinirskoj fazi(1960-1970-ih) nastaju 3 kljuna rada vezana za problematiku: Mundellov, McKinnonov i Kennenov.

Regionalne jedinice e se vie okoristiti ujedinjenjem u monetanu uniju ako:

postoji visok stupanj meusobne trgovine

postoji visok stupanj pokretljivosti radne snage meu njima

ekonomski udari s kojima se suoavaju su jako povezani

postoji fiskalni sistem za prijenos sredstava u regije koje su pretrpile udar

Kriterji za uvoenje zajednike valute/monetarnog integriranja:

Fleksibilnost cijena i nadnica: ako su nadnice i cijene meu zemljama fleksibilne, smanjen je negativan utjecaj moguih okova na zaposlenost i inflaciju. Meutim ako su ako su cijene i nadnice rigidne prema dolje, moe doi do potrebe prilagodbe deviznog teaja, kada je fiksni devizni teaj neodriv. Mobilnost faktora proizvodnje: (Mundell) na ovaj nain bi se smanjila potreba za promjenama realnih cijena faktora i nominalnog deviznog teaja zbog okova. Takoer i teorija VT upuuje na mobilnost faktora kao nunost za poveanje blagostanja unutar unije.

Stupanj ekonomske otvorenosti: to je vii stupanj otvorenosti to e vie promjene u meunarodnim cijenama direktno i indirektno utjecati na domae. Takoer e devalvacija biti bre prenesena na cijene meunarodno utrivih dobara i troak ivljenja te e nominalni devizni teaj biti manje koristan instrument prilagodbe

Slinost stopa inflacije: ako su stope inflacije meu zemljama niske i relativno sline, uvjeti trgovine su takoer stabilni. To vodi uravnoteenom tekuem raunu i smanjenju potrebe prilagodbe nominalnog deviznog teaja

Diverzifikacija proizvodnje i potronje: visok stupanj diverzifikacije smanjuje potrebu za promjenama uvjeta trgovine putem nominalnog deviznog teaja poradi nastanka okova

Integracija financijskog trita, fiskalna i politika integracija: ako postoji visok stupanj financijske integracije, ak i najmanja promjena kamatnih stopa vodit e ravnootenom kretanju kapitala meu zemljama. Takoer za zemlje ukljuene u supranacionalni fiskalni sustav koji im doputa dodjeljivanje sredstava zem lanici pogoenoj okom, nisu nune promjene deviznog teaja. Politika integracija je nuan uvjet prihvaanja zajednike valute.

Teorija endogenosti optimalnog valutnog podruja-pretpostavlja da bi se neko valutno podruje (kao EMU) moglo tijekom vremena pretvoriti u optimalno. De Grauwe i Mogelli istrauju endogenost u 4 podruja:

endogenost ekonomske integracije, primarno obraajui pozornost na cijene i trgovinu

endogenost financijske integracije ili ekvivalentnost mogunosti osiguranja na tritima kapitala

endogenost simetrije okova te sinkonizaciju outputa

endogenost fleksibilnosti trita proizvoda i rada

pretpostavka je da se EMU moe pretvoriti u optimalno valutno podruje ak i ako nije ispunjavalo navedene kriterije prije nastanka. Efekt endogenosti OVP poiva na dvije pretpostavke: stupanj otvorenosti, odnosno reciprona trgovina meu lanicama valutne unije e se poveati nakon formiranja unije

postoji pozitivna veza izmeu trgovinske integracije i korelacije dohotka

zajednika valuta onemoguava konkurentske devalvacije, olakava inozemna izravna ulaganja i graenje dugoronih veza te politku integraciju. S obzirom da su vii fiksni trokovi povezani s izvozom u inozemstvo, prednost ima reciprona trgovina. To dovodi do sinkornizacije poslovnih ciklusa. Uvoenje eura je pridonjelo smanjenju troka trgovanja direktno i indirektno: uklanjanjme rizika deviznog teaja i trokova valutnog hedginga. Smanjenje trokova informiranja i transparentnost cijena raste konkurentnost.

Stupanj ekonomske otvorenosti i korelacije dohodaka kljuno za ostvarivanje neto koristi od prikljuivanja valutnoj uniji. Zemljama koje su meudobni jako otvorene ili imaju sline dohotke korisno je uvesti zajedniku valutu.

Pravac OVP je kombinacija simetrije i integracije meu grupom zemalja za koje su trokovi i koristi monetarnog ujedinjenja u ravnotei. Kako se simetrija smanjuje, rastu trokovi monetarne unije. Ti su trokovi uglavnom makroekonomski i nastaju kao posljedica gubitka instrumenata monetarne politike. No oni se mogu kompenzirati mikroekonomskim koristima od dublje integracije.

Za monetarnu integraciju je jako bitan i stupanj fleksibilnosti. to je manja simetrinost meu zemljama, to je potreban vii stupanj fleksibilnosti kakko bi koristi monetarnog ujedinjenja nadili trokove.

Prikaz sintetizira 3 kompromisa: izmeu fleksibilnosti i integriranja, simetrinosti i fleksibilnosti te simetrinosti i integriranja. Kompromis izmeu simetrije i fleksibilnosti pokazuje kako je uz manju simetrinost meu zemljama potrebna vea fleksibilnost da bi monetarna unija nosila koristi svojim lanicama. Meutim taj kompromis ovisi o stupnju integriranja. Pa tako, ako razmatramo da nema integriranja i lagano pojaavamo stupanj integracije, moemo zakljuiti kako je potreban manji stupanj fleksibilnosti uz datu simetrinost.

Postoji kompromis izmeu stupnja integiranosti i fleksibilnosti koji je pod utjecajem stupnja simetrinosti i kompromis izmeu integiranosti i simetrinosti koji je pod utjecajem stupnja fleksibilnosti.Specijalizacijska paradigma kako postaju integriranije zem se sve vie specijaliziraju. Proces specijalizacije se temelji na ekonomiji obujma i aglomeracijskim efektima. lanice unije postaju manje diverzificirane i ranjivije na asimetrine okove. Usporedno se smanjuje razlika u dohocima meu njima. Ta paradigma ne ide u prilog argumentu laeg ostvarivanja OVP nakon formiranja MU.

Teorija OVP prouava trade off izmeu mikroekonomske efikasnosti i makroek.stabilnosti.

Prednosti i nedostaci MU

Koristi zajednike valute: poveana korisnost novca (koristi od poveane mikroekonomske efikasnosti), uteda transakcijskih trokova konverzije valuta, vea transparentnost cijena, nepostojanje nesigurnosti nominalnog deviznog teaja unutar podruja to jaa interno trite te vodi izjednaavanju kamatnih stopa, smanjuje rizike investiranja te potie inozemna izravna ulaganja. Poveana makroekonomska stabilnost kao rezultat ope stabilnosti cijena, pristupa irem financijskom tritu i mogunostima eksternog financiranja.

Trokovi: promjene i uvoenja nove valute, administrativni trokovi zbog stvaranja supranacionalne institucije, gubitak kontrole nad monetarnom politikom i prihoda od seignioragea, ire ciklike fluktuacije i vei troak asimetrinih okova, no ak i isti trokovi mogu zahtijevati razliite politike ovisno o poetnom stanju, trokovi zbog razlika institucija trita rada.

Ozbiljan problem je nedovoljna konvergencija, koja poveava rizik za zem.

Trokovi konverzije valuta i nesigurnost deviznog teaja

Na mikroekonomskoj razini glavne prednosti MU su eliminiranje nesigurnosti deviznog teaja i transakcijskih trokova konverzije valuta. Za obje te promjene se moe oekivati da e poboljati efikasnost, ali je njihovo kvantitativno zanenje nesigurno.

Dvije su vrste transakcijskih trokova konverzije valuta koje se smanjuju u MU: vidljive utede jer kuanstva i poduzea ne plaaju konverziju valuta

nevidljive utede u raunovodstvu jer se kalkulacije, revizija, procjene dugovanja i potraivanja rade u samo jednoj valuti.

Nesigurnost internog deviznog teaja: protiv rizika deviznog teaja se do odreene mjere mogue osigurati na postojeim terminskim forward i tritima opcija, dok se za zatitu od dugoronog rizika radi hedging putem izdavanja dugovanja ili potraivanja u stranim valutama. MU vodi eliminiranju ovih trokova te vodi rastu efikasnosti alokacije resursa. Dodatno, uklanjanje nesigurnosti deviznog teaja vodi izjednaavanje kamatne stope unutar unije i efikasnojoj alokaciji kapitala. No i dalje postoji nesigurnost teaja prema valutama ostatka svijeta to ini barijeru trgovini s ostatkom svijeta pa mogu nastati efekti skretanja i stvaranja trgovine radi toga. Ako zajednika valuta postane rezervna svjetska valuta postaje ranjiva na spekulativna kretanja kapitala te je pojaana varijabilnost deviznog teaja prema ostatku svijeta.Argument da nesigurnost deviznog teaja ograniava trgovinu se zasniva na pretpostavci averzije prema riziku, odnosno da investitori preferiraju sigurnije povarate na domaem tritu od povrata na stranom tritima koji su izloeni nesigurnostima deviznog teaja.

Uklanjanje trokova razmjene i nesigurnosti deviznog teaja ini meunarodnu komparaciju cijena jednostanijom i lakom, vodi rastu konkurencije i smanjenju razlika cijena meu zem te same cijene postaju blie pravoj vrijednosti. SeigniorageU MU drave ne mogu ostvarivati prihod od seignniorage koritenja prava da izdaju novac te se moraju koristiti drugim porezima za nadoknadu tog gubitka u proraunu. Prihod od seignioragea unutar unije transferira se s nacionalne razine na razinu unije.

No s druge strane ulaskom u MU zemlje lanice ne moraju vie drati rezerve valuta drugih lanica unije.

Seigniorage (SE) = CU +R - iRR ili SE = iCU + (i iR)R

CU novanice i kovanice

R rezerve komercijalnih banki

iR kamatna stopa na rezerve koja je nia od trine kamatne stope

CU i R godinje promjene

i trina kamatna stopa

Seigniorage u dugom roku ovisi o monetarnoj politici na dva naina:

inflacija uzrokuje rast potranje za nominalnim novcem u privatnom sektoru

inflacija utjee na nominalne kamatne stope, a one utjeu na potranju privatnog sektora za realnim novcem

Pretpostavimo da je BDP konstantan i da vrijedi kvantitativna teorija novca MV=PY* (M ponuda novca, V brzina optjecaja novca, P razina cijena, Y* - BDP).

Ponuda novca je proporcionalna koliini novca B =CU + R ; multiplikator ponude novca k egzogeno dan; pa je je M =kB.

Pretpostavimo iR=0 pa je SE = CU + R= B. Ako izraz deflacioniramo s razinom cijena dobijemo: SE/P = B/P. Dakle veliina ovog realnog prihoda ovisi o stopi rasta monetarne baze. Za dati multiplikator ponude novca, stopa rasta monetarne baze B/B=b je jednaka stopi rasta ponude novca M/M=m. U skladu s kvantitativnom teorijom novca, stopa rasta ponude novca je jednaka stopi inflacije p=P/P, a V i Y* su konstantni pa je b = m = p, dobijemo:

M/P realna vrijednost ponude novca.

Porast stope rasta monetarne baze b i stope ponude novca m vodi proastu stope inflacije p za isti postotak. To pridonosi porastu seignioragea.

Via stopa inflacije p vodi porastu nominalne kamatna stope i koja smanjuje potranju za novcem privatnog sektora M/P, pa se B/P smanjuje. To ograniava rast seignioragea.Zemlja koja prije ulaska u MU vodi inflatornu monetarnu politiku kako bi ostarila to vie prihode od seignioragea, mora smanjiti javni sektor, poveati poreze ili izadati vie obveznica kako bi zadrala iste prihode u proraun. Takoer e zemlje morati uskladiti visine obveznih rezervi to e takoer smanjiti prihod o seignioragea.

Gubitak autonomije i makroekonomski okovi

Stvaranjem MU gubi se autonomna politika vezano za devizni teaj (ne moe se vie rabiti za poveavanje konkurentnosti), monetarna politika (vodi se preko sredinje banke unije) i fiskalana politika (ograniena je).

Ako uniju pogodi makroekonomski ok (znatne promjene u agreagatnoj ponudi i potranji to uzrokuje promjene razine cijena) postoji mogunost da ima asimetrian utjecaj - njegovi efekti variraju kroz zemlje, pa gubitka autonomije moe biti vrlo nepovoljan za pojedinu zemlju. Asimetrini okovi su mogui kada meu zemljama postoje strukturalne razlike.Troak prikljuivanja ovisi o tome koliko se mehanizam deviznog teaja uspjeno zamijenjio drugim mehanizmima. Meu njima je najvaniji mehanizam fleksibilnost trita rada fleksibilnost nadnica i mobilnost radnika. Fleksibilne nadnice stabiliziraju potranju i zaposlenost kao i promjene nominalnog deviznog teaja.Kao mehanizam prilagodbe djeluju i kapitalni tijekovi i fiskalni transferi u sluaju deficita platne bilance, kapitalni tijekovi meu zemljama mogu smanjiti potrebu brze prilagodbe u konkurentnosti ili domaoj potranji u deficitarnim zem. Fiskalni tijekovi mogu ublaiti probleme na jednak nain kao i pomaganje slabije razvijenih regija unutar zem.

Trokovi i koristi ulanjenja u MU

Krivulja koristi je pozitivnog nagiba s obzirom da utede transakcijskih trokova i utede zbog smanjenja nesigurnosti deviznog teaja rastu s rastom obujma trgovine, a krivulja trokova je padajua jer je potrebno manje raditi prilagodbe nadnica i cijena to zemlje vie trguju (manje asimetrinih okova). to vie zem trguje s partnericama iz unije to je vjerojatnije da koristi ulanjenja nadmauju trokove.

Faktori koji utjeu na koristi/trokove:

uestalost eksternih trokova kojima su izloene lanice unije

struktura ekonomije zemalja lanica visok stupanj mobilnosti rada i otvorenosti meu lanicama olakava automatske trine procese koji eliminiraju unutarnju neravnoteu

Efekti zajednike valute na trgovinu i dohodakTrgovina meu podrujima koja koriste jedinstvenu valutu je jeftinija i jednostavnija. Trgovina inducirana nastankom MU moe imati pozitivne efekte na dohodak. Frankel i Rose se istraivali efekte fiksinih teajnih reima/uvoenja zajednike valute te pokuali kvanrificirati utjecaj na trgovinu i output. 1 faza istraivanja: dokazali su da pripadnost valutnoj uniji utrostruuje trogovinu sa zemljama lanicama

zajednike valute promoviraju veu opu otvorenost tj.udjel trgovine u BDP-u

nisu nali dokaz da stvorena trgovina meu lanicama MU doalzi na raun skretanja trgovine od nelanica

klasina teorija trgovine trgovina ima pozitivan efekt na razinu realnog dohotka

nova teorija trgovine - realistini pogled obraanjem pozornosti na ekonomiju razmjera, trgovinu neasvrenih supstituta i endogene tehnologije. Upuuje na to da otvorene ekonomije prije svega imaju vie dugorone stope rasta (nego vie razine dohotka)

2 faza istraivanja:

porastom ope trgovine raste i dohodak valutne unije; za svaki 1% rasta ukupne trgovine prema BDP-u, BDP per capita raste barem 1,3% tijekom razdoblja od 20 god.

nisu uspjeli dokazati da valutne unije poboljavaju dohodak i drugim kanalima (npr. kredibiltet sredinje banke ili stabilizacija ekonomije)

Zajednika valuta ili nacionalne valute u MUPitanje pri formiranju MU je da li zadrati nacionalne valute i neopozivo fiksirati teajeve ili stvoriti zajedniku valutu. ak i u prvom sluaju je prikladno da unutar unije postoji zajednika jedinica obrauna, koja se moe bazirati na valuti jedne od lanica ili koari valuta lanica. Zajednika valuta potpuno eliminira transakcijske trokove razmjene unutar unije, ali zahtijeva skupu ponovnu kalkulaciju svih postojeih ugovora u novoj valuti. No to je jednokratan troak. Prednost uvoenja je i podizanje transparentnosti trita i rastu kredibilnosti MU (tee je napustiti uniju ako ne postoji nacionalna valuta). Zajednika valuta je efikasnija u izjednaavanju kamatnih stopa unutar unije.Gubitak vlastite nacionalne valute se moe percipirati kao gubitak simbola nacionalnog suverentiteta. Uvoenje zajednike valute zahtijeva osnivanje zajednike SB.

Monetarne unije kroz povijest

Povijest pokazuje da je u MU potrebna dominacija jake drave kako bi unija bila uspjena.

Kolonijalna Nova Engleska pol.17 pol.18 st Conneticut, Massachusetts Bay, New Hampshire i Rhode Island prihvatili zajedniki papirnati novac. Latinska monetarna unija 1865-1926, francuska, Italija, Belgija, vicarska i grka.

Skandinavska monetarna unija 1873.-1921, vedska, Danska, Norveka

Istonoafriko valutno podruje 1922-1977 zemlje istone Afrike

Carinska unija na podruju dananje Njemake 1838. 35 principalija i 4 slobodna grada izabrali su jednu od 2 valute (taler ioli gulden).

Austrija-Maarska 1880-1920

CFA(zona koritenja franka) nakon kolonijalnog povlaenja francuske iz Afrike osnovane su 2 SB: jedna za zapadnoafriku MU (Benin, Burkina Faso, Obala Bjelokosti, Mali, Niger, Senegal, Togo), a druga (Kamern, Srednjoafrika republika, ad, Kongo, Ekvatorijalna Gvineja, gabon). Zajedno s komorskim fankom su to 3 valute poznate kao CFA franak koji je vezan za francuski franakEuropska ekonomska i monetarna unija (EMU)

Primjer uspjene duboke regionalne integracije, za to su krucijalni bili jaka politika volja i institucionalni sporazumi. Za razliku od drugih inegracija je prihvatila supranacionalizam proceduru donoenja odluka pri kojoj drave lanicue transferiraju i dijele odreene dijelove svog suvereniteta te se obvezuju djelovati po zajedniki pravilima.Trendovi europskog integriranja1957. Rimski ugovor na kojem se bazira Europska ekonomska zajednica (1958 stupio na snagu). Cilj je bilo stvaranje jedinstvenog zajednikog trita.-1968. zavreno stvaranje carinske unije i zajednike poljoprivredne politike. Tada je krenula liberalizacija kretanja roba, usluga, ljudi i kapitala.

1993. sporazum u Maastrichtu pravila i kriteriji za stvaranje ekonomske i monetarne unije za 12 lanica EU (stvoreno zajedniko trite)1995. prikljuivanje Austrije, Finske i vedske 2004. prikljuivanje (10) Cipra, Maarske, Poljske, Slovenije, eke, Estonije, Litve, Latvije, Malte, Slovake2007. Bugarska i Rumunjska

Kandidatkinje: Turska, Hrvatska(od 2004) i Makedonija

Prvi plan o ekonomskoj i monetarnoj uniji Wernerov plan nije nikad implementiran, Delorsov plan iz 1989. je inkorporiran u Sporazum o ekonomskoj uniji.

Institucije EUEU smanjuje ovisnost lokalnih podruja i valsti o nacionalnoj dravi. Svako lokalno podruje ima direktan pristup zajednikom tritu.

Europsko Vijee (European Council) forum u kojem se nalaze predsjednici drava EU i predsjednik Komisije. Nema formalnu mo donoenja odluka, ali ipak je najutjecajnije tijelo, gdje se donose glavne upute za voenje politike. Sastaje se najmanje svakih 6 mjeseci i odluke se donose jednoglasno. Svakih 6 mjeseci rotira se predsjednitvo tog vijea meu lanicama EU, od 12/2009 stupanjem Lisabonskog ugovora uloga zem predsjedateljice manje vidljiva, predsjedanje preuzima predsjednik Herman van Rompuy (Belgija).Vijee EU(The Council of the EU, Council of Ministers) sve regulacije i direktive odbrava ili zajedniki s Europskim parlamentom ili u dogovoru. Sastoji se od predstavnika svake zemlje, obino nacionalnog ministra zaduenog za problematiku o kojoj se raspravlja. Iako je to jedinstvena institucija, najpoznatija inaica je Vijee ECOFIN (Economic and Financial Council) u kojem se sastaju ministri financija kako bi raspravljali, nadgledali i koordinirali djelovanja vezana za proraun. Sastaje se prosjeno 80-90 puta godinje, odluke vezane za najosjetljivija podruja se donose jednoglasno, inae kvalificiranom veinom (glasovi se dodjeluju u skaldu s veliinom populacije).

Europska komisija ima vie uloga a najvanije su: pravo za iniciranje donoenja zakona ni Vijee ni Parlament ne mogu odobriti nijedan dio zakonodavstava ako ga nije predloila Komisija

izvrna vlast Komisija nadgleda implementaciju glavnih zakona koje je prihvatila EU

regulativna vlast veinom na podruju javnih usluga

mo nadgledanja europskog prava Komisija je uvar sporazuma, ako se otkrije nepridravanja i nakon pokuaja rjeavanja, prijavljuje stvar Europskom sudu pravde

nadzornik EMU komisija nadzire udovoljavanje dogovorenim ekonomskim politikama poetkom svake godine i predlae razliita djelovanja ako su potrebna

Komisija je odgovorna Europskom parlamentu. lanovi komisije nisu individualno politiki odgovorni Parlamentu, pa predsjednik moe otpustiti lana Komisije uz veinsku suglasnost.

Europski parlament - direktno se bira u svim lanicama EU na 5 godina i djeli zakonodavnu i vlast nad proraunom s Vijeem EU.

Europski sud pravde intepretira pravo EU i njegovu primjenu. Sporove mogu inicirati vlade drava i graani. Dva su izvora zakonodavstva u EU: sporazumi koje su potpisale sve lanice i regulative, direktive i odluke.

Mikroekonomske poltitike EU

ine ih razna pravila o poljoprivredi, transportu, konkurenciji, subvencioniranj, industriji, harmonizaciji standarda, regionalnoj politici, razvoju i istaivanju i zatiti okolia iz Sporazuma o EU skupa s regulatornom praksom koja se razvila na odreenim tritima. Rezultat su zajednikih odluka svih lanica. Taj okvir djelovanja je obiljeen raznim stupnjevima intervencionizma, poljoprivreda je regulirana sustavom garantiranih cijena i proizvodnim kvotama, dok je industrija nezantno regulirana. Regionalnom politikom se nastoji osigurati ravnotena geografska distribucija blagostanja. Glavni efekti integiraranja je u veoj specijalizaciji to stvara dobitnike i gubitnike meu proizvoaima i vlasnicima resursa. Ako se gubitnicima kompenzira gubitak subvencijama alokativna efikasnost je smanjena. Pojavljuje se konflikt jednakosti i efikasnosti. U praksi interesi proizvoaa i njihovih lobija imaju vei utjecaj na mikroekonomsku politiku nego interesi potroaa ili poreznih obveznika.

Najpoznatija politika je zajednika poljoprivredna politika (common agricultural policy CAP). Opravdanje za koordinaciju je standardiziranost poljopivrednih proizvoda, spillover efekti stimulacije proizvodnje u pojedinoj zemlji na druge lanice te volatilnost cijena pp. Ciljevi CAP: poveanje poljoprivredne produktivnosti

osiguranje adekvatnog standarda ivota poljoprivrednicima

stabiliziranje trita

osiguranje dostupnosti ponude

osiguravanje razumnih cijena za potroae

Osnovni problem poljoprivrede je njezin dugoroni rast i produktivnost. S obzirom da je cjenovna i dohodovna elastinost potranje za hranom vrlo niska, pa e rast proizvodnje znatno sniziti cijene. Ako bi se nastojali zadrati relativni dohoci poljoprivrednika u slobodnoj trinoj ekonomiji, potrebno je smanjiti broj poljoprivrednika. Kretanje rada iz ovog u druge sektore je presporo dok relativni dohoci opadaju ire se disproporcije izmeu poljoprivrednih i nepoljoprivrednih regija koje se smanjuju politikim intervencijama.

I prije EU postojale su subvencije i politike garantiranja cijena, CAP je samo omoguio zajedniki administrativni okvir za provoenje. Do 1992. glavni element CAP-a politika garantiranja cijena, oblikovana u korist proizvoaa i potroaa, no u praksi su proizvoai izvlaili veu korist. Svake se godine dogovaraju cijene za individualna poljoprivredna dobra putem politikih pregovora. Te se cijene odravaju razinama uvoza, izvoznim subvencijama i slubenim kupnjama od strane EU - tzv.intervencijske kupnje koje se vre po cijenama viim od svjetskih pa je rezultat smanjenje blagostanja unutar EU u odnosu na stanje slobodne trgovine.

Savreno konkurentno interno trite EU ima krivulju ponude SEU i krivulju potranje DEU. Svjetska cijena je PW i poetna je pretpostavka da je ona egzogena, dakle neovisna o poljoprivrednoj politici EU. Garantirana cijena unutar EU je PEU. Koliina pp koju nudi EU je QS, a troi QD.

(a) politika garantiranja cijena je suvina jer je cijena odreena na razini svjetske trine cijene. EU uvozi koliinu QD QS. Potroaev viak je podruje ispod DEU, ali iznad PW (u intervalu 0QD), a potroaev viak je podruje iznad SEU, ali ispod PW (interval 0QS).

(b) Garantirana cijena je via od svjetske cijene, ali nije dovoljno visoka da iskljui sav uvoz iz ostatka svijeta. Uvedena je uvozna carina jednaka razlici izmeu garantirane i trine cijene. U praksi carina varira kako varira svjetska cijena. Blagostanje se je smanjilo za podruja a i b, koja oznauju dodatne resurse koritene kako bi se zamijenio jeftiniji uvoz sa skupljom domaom proizvodnjom te gubitak potroaevog vika s obzirom da je potronja smanjena.

(c) Carina je dovolno visoka da sprijei uvoz i domaa potronja je jednaka domaoj proizvodnji. Zajamena cijena i proizvodnja su vie nego prethodno, ali su potronja i blagostanje nii. Gubitak blagostanja oznaen je s c.

(d) Garantirana cijena se ostvaruje intervencijskim kupnjama koje odvode do vee proizvodnje koja premauje domau potranju QS QD. Pretpostavlja se da je otkup vika ponude bio po trinoj svjetskoj cijeni i to bez trokova skladitenja. Potroaev viak je prikazan podrujem ispod DEU, ali iznad PEU. Proizvoaev viak je prikazan podrujem ispod SEU ali ispod PEU. Javna kupnja ima trokove izvoza koji su prikazani podrujem izmeu PEU i PW u intervalu QD do QS. Blagostanje je smanjeno. Rastua produktivnost i garantirane cijene su dovele EU u ovu poziciju.EU je znatan dio svjetskog trita, osobito poljoprivrednih dobara te njen sustav zajamenih cijena utjee i na njene uvjete trgovine pa tako i na njeno blagostanje. U dijelu (b) to je prikazano niom svjetskom cijenom P'W, to znai da prihod od carina raste za podruje oznaeno plusevima, a time i blagostanje EU. Meutim u dijelu (d) kad EU postaje izvoznik, njegovi se uvjeti trgovine pogoravaju. Svjetska cijena je nia. Gubitak blagostanja je prikazan s minusima.

Politika konkurentnosti Sporazumom o EU zabranjeno je poduzeima fiskiranje cijena, dijeljenje trita, ograniavanje proizvodnje, ali samo ako to utjee na trgovinu meu lanicama. Zabranjuje se zlouporaba trine dominacije za poveanje cijena. Predlau se 4 indikatora vjerojatnih koristi od spajanja poduzea:

rast potranje na tritu

odnose se na rizik smanjivanja

stupanj penetracije uvoza na trite konkurentnosti radi spajanja poduzea mogunosti ostvarivanja ekonomije obujma odnose se na mogue stupanj koritenja napredne tehnologije koristi spajanjaKlasifikacija industrija s obzirom na regulaciju spajanja

Regulatori bi trebali dopustiti spajanja industrija u grupi 3, odbiti ona u grupi 1, prema grupi 2 biti indiferentni dok za grupu 4. treba odvagnuti efikasnost i potroake interese.

lanicama je zabranjeno davanje subvencija koje naruavaju konkurenciju ili trgovinu meu lanicama.

Vanjskotrgovinska politika cilj je eliminiranje ogranienja i smanjenje carina na VT iako se to u praksi nastoji postii multilateralnim sporazumima pod vodstvom WTO-a, a ne unilateralnim smanjivanjem.

Uvozne carine i izvozne subvencije u poljoprivrednom sektoru su protekcionistiki elementi VT politike EU. Znaenje trgovinske politike opada s obzirom da je proirenjem EU VT internalizirana. Takoer su sklopljeni razni sporazumi s nelanicama - koji u naelu daju slobodan pristup svim industrijskim proizvodima (osim za odreene: ugljen, eljezo, tekstil i poljoprivredni proizvodi). To nije u skladu s GATT-om, ali je omogueno klauzulama. VER - s obzirom da je dobrovoljan zaobilazi GATT-ov sporazum o zabrani uvoznih kvota. No VER proizvodi vei troak blagostanja pa je ograniena uporaba ovih sporazuma od strane EU. Stvaranjem jedinstvenog trita nacionalne kvte su zamijenjene kvotama EU ukupna kvota za EU je zbroj nacionalnih te se cijena tog dobra izjednauje unutar EU. To dovodi redistribuiranju potronje od zemalja koje su prethodno plaale niu cijenu i ija je granina potronja bila mala prema onima s viom cijenom i graninom potronjom. Urugvajska runda obvezuje eliminaciju VER-a, tako da antidampike mjere ine preostali instrument trgovinske politike. Intervencija moe biti sporazum s provoditeljima dampinga o podizanju cijena ili uvoenje antidampike carine. Analiza monetarnog sustava EUTemeljni cilj monetarne politike stabilnost cijena. Kako bi ostvarila svoje ciljeve zemlja se moe koristiti razliitim sidrima monetarne politike ili ciljevima te politike. Glavne 3 mogunosti su:1. sidro monetarnih agregata ponuda novca (definirana nekim od agregata) se stabilizira i fiksira se njen rast na razini dugorone stope rasta outputa. To znai da razine cijena, kamatne stope i devizni teaj fluktuiraju u skladu s trinim silama. Zagovaratelji smatraju da postoji korelacija izmeu ponude novca i dohotka od novca te kako je razina cijena stabila ako ponuda novca raste po stopi rasta outputa. Taj sustav pretpostavlja:

jaku vezu rezervnog novca i novane ponude,

stabilnu potranju za novcem,

mogunost ekonometrijske procjene potranje za novcem i projiciranja stope njezina rasta u dugom roku snanu korelaciju novane ponude i novanog dohotka

stabilnost cijena pod pretpostavkom jednakosti porasta novca i proizvodnje

2. sidro inflacije (targetiranje razine cijena) podrazumijeva stabiliziranje jednog od pokazatelja inflacije. Argument koritenja sidra inflacije je kvantitativna teorija novca koja kae da je ponuda novca proporcionalna razini cijena te da su promjene u ponudi novca proporcionalne promjenama razine cijena, bez vremenskih pomaka koje remete oekivanja. Ovim sidrom vlasti nastoje postii ciljanu razinu inflacije.

3. sidro teaja doputa ponudi novca da se mijenja u skladu s potranjom za novcem i BP. Monetarne vlasti svojim akcijama nastoje odrati teaj domae valute na unaprijed odreenoj razini. Stabilizacija deviznog teaja zahtijeva odreivanje strane valute ili koarice stranih valuta prema kojima e se fiksirati domaa valuta, obvezu SB da kupuje i prodaje devize po fiksnom paritetu, koordinaciju politika monetarnih vlasti (izbjegavanje sterilizacije drugim operacijama), ukidanje konrtola konoverzije, eliminiranje mogunosti financiranja deficita dravnog prorauna, izgradnja povjerenja u domau valutu (moe i uz pomo zemlje partnerice ili IMF-a). Teajni reimi ove vrste: valutni odbor, fiksni teaj, fiksni teaj unutar zadanih granica,, puzee prilagoavanje, teaj unutar promijenjivih granica.Europski sustav sredinjih banaka (ESCB) sastoji se od nacionalnih SB zemalja lanica EU i Europske sredinje banke (ECB). Izraz Eurosustav se rabi za ECB i one SB iz ESCB koje su prihvatile euro. ECB vodi monetarnu politiku od 1999 kao supranacionalni autoritet. Neovisna je sa stajalita koritenja instrumenata i svojih preferencije moe birati makroekonomske ciljeve koji se razlikuju od vladinih/Vijea ministara. Ne smije davati zajmove zemljama lanicama. Primarni cilj Eurosustava je odravanje stabilnosti cijena, primjenjuje se sidro inflacije. Stabilnost cijena je definirana kao godinji porast harmoniziranog indeksa potroakih cijena za manje od 2%, dok donja granica nije eksplicitno navedena mada se i deflacija smatra odstupanjem od cilja. Referentni agregat je M3 (novac u optjecaju+prekononi depoziti+depoziti s dogovorenim dospijeem od 2 godine+depozite otkupljive po obavijesti do 3 mjeseca+otkupne sporazume+udjele na tritu novca+vrijenosnice izdane s rokom dospijea do dvije godine).Strategija Eurosustava je orijentirana na srednji rok. Ostali ciljevi su podupiranje opih politika Unije, odrivi rast i vioka zaposlenost. Glavne zadae Eurosustava:

definiranje i implementiranje monetarne politike na podruju EMU

voenje operacija konverzije dranje i upravljanje slubenim rezervama zemalja lanica, promocija operacija finog prilagoavanja

Odluke unutar ECB-a donose se veinski (jedan ovjek-jedan glas). lanovi upravljakog vijea ECB-a nisu predstavnici svojih zemalja i SB nego se biraju kao individualci. Neovisnost ECB-a implicira da nema izravnog utjecaja eksternih imbenika u donoenju odluka. Bitna je i transparentnost, dostupnost podataka javnosti. Statutom ECB-a je utvreno da se izvjea o aktivnostima i monetarna politika moraju godinje prezentirati Europskom parlamentu.

Tijela: Upravno vijee (Governing Council), Izvrni odbor (Executive Board) i Ope Vijee (General Council). Upravno vijee se sastoji od predsjednika, potpredsjednika, 4 lana Izvrnog odbora i guvernera nacionalnih SB lanica EMU-a.

Glavne zadae Upravnog vijea:

donoenje odluka potrebnih u svrhu ispunjenja zadataka Eurosustava

fomuliranje monetarne politike podruja EMU-a

uspostavljanje smjernica za implementaciju

Izvrni odbor se sastoji od predsjednika, potpredsjednika i dodatna 4 lana.

Glavne odogovornosti Izvrnog odbora:

implementacija monetarne politike u skladu s odlukama Upravnog vijea i davanje posebnih instrukcija nacionalnim SB odgovornost za tekue poslove ECB-a

provedba odreenih zadataka ili moi koje mu je delegiralo Uporavno vijee (ukljuuje regulacijske moi)

Ope vijee se sastoji od predsjednika, potpredsjednika i guvernera svih nacionalnih SB lanica EU. Zadaci:

jaanje koordinacije izmeu ECB-a i nacionalnih SB

savjetodavna funkcija

skupljanje statisikih informacija i izrada godinjih izvjea

obavljanje potrebne pripreme za fiksiranje teajeva u zemljama lanicama koje jo nisu prihvatile euro

donose odluke i propise o zapoljavanju u ECB-u

Neovisnost ECB-a se temelji na:

institucionalnoj neovisnosti nacionalne SB u Upravnom vijeu ECB-a same moraju imati visok stupanj neovisnosti

operativnoj neovisnosti ECB je potpuno slobodan u odabiru i provedbi monetarnih instrumenata

osobnoj neovisnosti lanovi Upravnog vijea imaju duge i neopozive mandate

financijskoj neovisnosti neovisne nacionalne SB su jedine upisale kapital ECB-a

Kapital ECB 5 mrld EUR. Zemlje lanice su dale iznos u odnosu prema svom BDP-u. Devizne rezerve iznose oko 40 mrld EUR, lanice su davale 15% u zlatu, 85% u dolarima i jenima.

ECB ima na raspolaganju brojne instrumente, posebno mo upravljanja kratkoronim kamatnim stopama.Glavni instrumenti monetarne politike:

operacije na otvorenom tritu

glavne operacije refinanciranja (glavna uloga, provode se svaka dva tjedna s rokom dospijea od dva tjedna)

dugoronije opreacije refinanciranja (svaki mjesec s dospijeem od 3 mjeseca)

operacije finog prilagoavanja (brze akcije koje vode trend trita u eljenu smjeru)

strukturalne operacije (emisije zadunica, reversne transakcije, izravne transakcije)

ustaljene pogodnosti kreditiranja banka od strane ECB-a

politika rezervi likvidnosti

Koordinacija makroekonomski politika EUEMU obiljeava jedinstvena monetarna politika, decentralizirana fiskalna politika i decentralizirana politika nadnica. Okvir a ekonomsku politiku unutar EU ini BEPG Broad Economic Policy Guidelines. BEPG su prihvaile zemlje lanice kao vodi za ekonomske i makroekonomske politike. Ukljuuje razne prijedloge i naputke o ciljevima ekonomske politike i opis politikih ciljeva i instrumenata EU, npr: fiskalna politika treba postii prosjenu ravnoteu prorauna (prema smjernicama Pakta o stabilnosti i rastu)

vlade trebaju promovirati dugoroni rast smanjivanjem poreznog optereenja, neproduktivnih trokova te poveavati investicije u fiziki i ljudski kapital

reforme trita rada i kretanje nadnica u skladu s ciljem visoke zaposlenosti

strukturne reforme i deregulacija trita proizvoda trebaju promovirati trinu ekonomiju

Fiskalna politika dobiva kritike najee zbog znatnih pomaka djelovanja te se ne bi trebala rabiti za tzv.fino prilagoavanje ekonomije za stabilizacijske politike je monetarna politika puno bolji instrument.

Koordinacija je u obliku informacija, primjernice Pakta stabilnosti i rastu u naelu ako svaka ekonomija dri svoju kuu u redu nema potrebe za koordinacijom. BEPG se fokusira na meku koordinaciju koja nije poduprta snanim mehanizmima. No nositelji politike ne prihvaaju u potpunosti ta pravila i to je pravi problem ekonomske politike EU, a ne manjak koordinacije (Scheide).

Fiskalni sustav EU i Pakt o stablinosti i rastu

Djelovanje fiskalne politike mora postii ravnoteu fiskalne discipline, autonomije i koordinacije. Fiskalna disciplina mora osigurati da deficit javnog sektora bude odriv u dugom roku - Ugovor iz Maastrichta se definira dozvoljeni deficit prorauna od 3%BDP-a i javni dug od 60% BDP-a. Vrlo je vano da su fiskalne politike koordinirane jer imaju efekt prekograninog preljevanja na output, devizni teaj i kamatne stope. S obzirom da koordinacije znai neki stupanj centralizacije pa prednosti moraju biti jasne i vidljive.

Eksternalije koje proizvodi fiskalna politika vane su za devizni teaj i kamatne stope pa putem toga za BP EU i razinu investicija te dugorono za stopu ekonomskog rasta. Koordinacijom monetarne i fiskalne politike bi se mogao postii optimalan mix monetarne i fiskalne politike prema ostatku svijeta (npr. za ublaiti rast kamatne stope ispravnom fiskalnom politikom ili prilagoavanjem poreznog sustava promijeniti smjer trgovine). Jedini zajedniki instrument fiskalne politike EU je proraun ostatak fiskalnog sustava je skup pravila i ugovora putem kojih lanice usklauju i koordiniraju ostale segmente fiskalne politike.

Prihodi prorauna EU se dijele na uvozne carine (carine i ostala davanja na temelju Zajednike carinske tarife pri uvozu iz zemalja izvan EU), poljoprivredne pristojbe (carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda i davanja za eer i glukozu), prihodi na osnovi poreza na dodanu vrijednost (primjenom jedinstvene stope na harmoniziranu poreznu osnovicu), prihodi na osnovi BNP-a (izraunava se tako da se odreena stopa primjeni na razliku BNP-a lanice i harmonizirane porezne osnovice), ostali (porez na dohodak i pristojbe osoblja institucija EU, prihodi od kamata i jamstava, prihodi od kazni i dr.)Rashodi prorauna se planiraju srednjerono, u sklopu sustava tzv. sustava financijske perspektive, instrumenta kojim EU provodi proraunsku disciplinu postavljanjem gornjih granica rashoda na osnovi raspoloivih prihoda (sustav vlastitih prihoda). Sustav financijske perspektive se utvruje sporazumom Europskog parlamenta, Vijea i Komisije.

Pakt o stabilnosti i rastu je finaliziran 1997 i njime je dan okvir djelovanja fiskalnoj politici zemalja lanica podruja eura, na snazi je od 02/1999. Glavna svrha: smanjenje rizika od nestabilnosti nove europske valute, koja je mogla rezultirati iz moguih izvlaenja dugova putem inflacije. Pakt definira sankcije za velike deficite, te ima funkciju njihove preventive. Nainjen je kako bi se osiguralo provoenje konkretnih odredbi Sporazuma o EU vezanih za ekonomsku politiku. Sastoji se od rezolucije Vijea Europe i dviju rezolucija ECOFIN-a.Svaka lanica EMU-a mora godinje podnijeti program o stabilnosti (s infomacijama kako e postii ravnoteu/suficit prorauna i opis ekonomskih mjera za postizanje). Vijee Europe na preporuku Europske komisije daje miljenje o svakom programu te preporuku ako je potrebno. Tri su vrste preporuka: nadopuna programa ako se smatra nepotpunim, ako se nakon prihvaanja programa uvidi velika divergencija od srednjoronih ciljeva daje se upozorenje i ako je divergencija uporna preporuka za neku korektivnu radnju.Nastoji se detaljnije precizirati iznimno i privremeno preokoranje deficita od 3% BDP-a - koje je doputeno ako je rezultat neuobiajenog dogaaja zemlje lanice te ima veliki utjecaj na financijsku poziciju vlade ili kada je rezultat ozbiljnog ekonomskog pada. S obzirom da Pakt ne definira tono srednjoroni cilj, proraunsku pozciju blizu ravnotei ili suficitu, te iznimne okolnosti to ga ini podlonim pregovorima meu lanicama. Tri lanice EU (Danska, VB, vedska su iskoristile option-out) koje nisu dio EMU se takoer moraju drati ogranienja deficita.

Proraunski deficit je zbroj ciklinog i strukturnog deficita.

Cikliki ili nediskrecijski je u kratkom roku izvan direktne kontrole fiskalnih vlasti, a strukturni ili diskrecijski je deficit koji se promatra kada je output na nekoj referentnoj potencijalnoj razini i rabi se kao mjera fiskalnog tijela. Strukturni se moe podijeliti na 2 komponente: sistematski (endogeni) nositelji vlasti mogu mijenjati strukturno troenje/prihode na sistematski nain tako da odgovaraju u stvarnim ili oekivanim ciklikim uvjetima u ekonomiji (npr. poveanje potronje vlade za vrijeme recesije) i nesistematski (egzogeni) promjene u proraunskim varijablama koje ne odgovaraju sistematski na cikline uvjete nego su posljedica egzogenih politiki procesa ili neuobiajenih neekonomskih posljedica (npr.rat).Istraivanja (Gali i Perotti) pokazuju da je diskrecijska fiskalna politika postala vie protuciklika tijekom vremena te da postoji pad javne potronje kao postotka BDP-a, koji se ne moe pripisati Maastrichtu i Paktu iz 2 razloga:

1. i druge industijalizirane zemlje su imale vei pad javne potronje, a nisu pod navedenim ogranienjima

2. pad javne potronje bio je jo i vei prije donoenja Sporazuma iz Maastrichta

Proirenje EMUIzazovi proirenja

Dilema izmeu proirivanja i produbljivanja ako doe do produbljivanja integracije, tee e doi do proirivanja jer potencijalne lanice moraju prihvatiti i podnijeti vee promijene prilikom ulanjenja. Proirivanje oteava produbljivanje jer s veim brojem lanica postoji vei rizik neslaganja lanica s procesom produbljivanja integracije.Rjeenje dileme bi moglo biti u: Europa vie brzina (multi-speed Europe) rjeenje po kojem bi se sve lanice trebale sloiti oko dugoronih ciljeva integracije, ali bi im svaka trebala prii na svoj nain, svojom brzinom.

Europa po elji (Europe a la carte) svaka individualna zemlja bi sudjelovala samo u onim elementima integracije za koje joj se ini da nose prednostiOvo je teko odrivo zbog samog funkcioniranja cijele unije, donoenja odluka, pravnih i politikih komplikacija.

Teorija trgovine po H-O modelu smatra da kad se dvije regije integriraju prinos po faktoru proizvodnje raste u regiji gdje je relativno obilniji, a pada gdje je oskudniji. Stoga se moe oekivati da e rad u novim lanicama imati koristi od ulaska u EU, a rad u starim e biti na gubitku (nadnice e padati). Vlasnici kapitala u starim lanicama e se okoristiti proirenjem, dok e u novim pretpjeti gubitke.

Nove lanice e se moi okoristiti predostima integriranja u vidu slobodnog kretanja robe, kapitala i u roku oko 7 godina i rada - to e otvoriti prilike za trgovinu, investicije i zaposlenost. Izazovi: konkurentski pritisak i stroa regulacija (zatita okolia, standardi kvalitete, sigurnosne norme visoki troak za neke industrije). Takoer bi nove lanice trebale imati koristi od redistribucije sredstava EU preko fondova i CAP mogu oekivati da e biti primatelji neto transfera iz prorauna EU. No odricanje monetarne i fiskalne politike moe uvelike smanjiti mogunost oblikovanja ekonomskog razvoja.

Osim ekonomskih implikacija potrebno je promatrati geografske i kulturoloke kriterije.Rizik deviznog teaja i preuzimanje euraNove lanice nemaju mogunost option-out nego su dune prikljuiti se EMU kad ispune kriterije iz Maastrichta.

Propisani mehanizam ostvarivanja kriterija stabilizacije valute je ERM2 u kojemu potencijalne lanice moraju sudjelovati najmanje 2 god prije prihvaanja eura. Nain funkcioniranja ERM2 je dozvoljavanje valutama koje u njemu sudjeluju da fluktuiraju u odreenim granicama oko prije determiniranog i neopozivog teaja prema euru bez mogunosti devalvacije.

Najvanije karakteristike i okviri unutar kojih ERM2 djeluje: definiranje centralnog teaja i granica fluktuacije, pravila za intervencije, nabavljanje kratkoronih sredstava za intervencije, izlazna opcija.

Zemlja lanica ERM2 mora definirati teaj svoje valute prema euru (uz zajedniko odobravanje da ne bi dolo do dampinga), to je tzv.hub and spoke mehanizam s jednim centralnim paritetom. Taj sustav je asimetrian za razliku od ERM1 koji je poivao na parity grid gdje je svaki teaj bio bilateralno vezan sa svim drugim teajevima. Arhitektura ERM2 je manje rigidna te je pogodna za tranzicijske zemlje koje trebaju veu fleksibilnost. Granice fluktuacija iznose 15%.

Pravila za intervencije: razlikujemo marginalne intervencije (intervencije koje se provode da se ne bi prekoraile granice fluktuacije; automatske su i neograniene ali mogu se suspendirati ako se kose s ciljem stabilnosti cijena) i intramarginalne intervencije. okovi su brzo tjerali valute na granice fluktuacije za vrijeme sustava ERM1 od 2,25% zato su prevladavale marginalne intervencije, dok u ERM2 marginalne rabe samo ako su intramarginalne zatajile. Financiranje intervencija: sredstva za marginalne intervencije su pravila automatski dostupna i neogranienog iznosa. Za limitirana sredstva za intramarginalne intervencije potrebno je odobrenje ECB-a, od lanica se oekuje koritenje prije svega vlastitih sredstava. Limiti su dosta niski i u skladu s visnom BDP-a. Dospjea su za oba kredita vrlo brza. Intervencija se moe suspendirati ako se kosi s primarnim ciljem stabilnosti cijena jaka deprecijacija valute neke lanice bi naruiti stabilnost cijelog podruja, pa stoga moe biti poeljno suspendiranje intervencije.Postizanje niske inflacije i ciljanja stabilnosti deviznog teaja moe dovesti do konflikata politike. Postoji opasnost da obveza odravanja teaja moe smanjiti sposobnost vlasti da simultano kontroliraju ponudu novca (inflaciju) posebno kada je zemlja otvorena kretanju kapitala. Takoer moe nastati problem ako SB striktno provodi nisku ciljanu inflaciju u uvjetima autonomnih okova agregatne potranje (kako bi uklonila inflacijske posljedice takvog oka uvodi veliku premiju na domae kamatne stope radi monetarne restrikcije, vea premija rizika kamatne stope bi poveala premiju rizika deviznog teaja ime bi dovela u pitanje njegovu stabilnost).Daljni konflikti prozlaze iz Balassa-Samuelsenovog efekta. Zajednike karakteristike tranzicijskih zemalja su nie nadnice i cijene lokalnih dobara nego u EU, nii stupanj tehnolokog napretka i slabija produktivnost pa je za oekivati vei rast u sklopu njihove realne konvergencije. Tu je mogue nastupanje B-S efekta koji kae da je produktivnost u tranzicijskim zem vea u sektoru vanjskotrgovinske robe, nego u sektoru lokalne robe te dolazi do rasta relativnih cijena lokalnih dobara (preko porasta nadnica u sektoru VT robe i porasta nadnica u sektou lokalne robe i porasta produktivnosti u sektoru lokalne robe) to uzrokuje porast cijena u cijeloj ekonomiji to vodi inflaciji i aprecijaciji valute. Sposobnost smanjenja rizika deviznog teaja bi trebala biti kriterij ocijenjivanja sposobnosti ulaska u ERM2 te kasnije prihvaanja eura.Strategije novih lanica prema lanstvu u EMU

S obzirom da je unija 27 zemalja heterogena vjerojatnost je asimetrinih okova visoka. S obzirom da je fleksibilnost nadnica niska u EU, jedinstvena monetarna politika e teko odgovarati svim lanicama.

Sudjelovanje u ERM2 zahtijeva visok stupanj makroekonmske konvergencije te konsolidaciju dravnih deficita i strukturnih reformi.

Tri su opcije iskljuene:

potpuno fleksibilni teaj bez zajedniki utvrenog pariteta

vezivanje teaja za druge valute osim eura

konstantne, ali kontrolirane devalvacije

Ne bude li velikih oscilacija teaja od pariteta te ispune li se mastriki kriteriji zemlja se najranije nakon 2 godine ukljuuje u EMU. Kako bi se mogli istodobno ostvariti kriterij inflacije i kriterij deviznog teaja postoje 2 glavne mogunosti: vrsto vezivanje uz euro to zahtijeva visok stupanj fiskalne fleksibilnosti i fleksibilnosti nadnica te nominalna aprecijacija unutar granica ERM2 to oputa fleksibilniju prilagodbu asimetrinim okovima.vrstim vezivanjem uz euro bi vjerojatno dolo do B-S efekta koji vodi vioj inflaciji (porast potranje za dobrima nove lanice nakon ulaska u EMU). Kako bi zadrala nisku inflaciju zem moe poduzeti restriktivnu fiskalnu politiku.

Prednosti i nedostaci proirenja EMU-a

Prvi problem: potencijalni utjecaj novih lanica na proces donoenja odluka ECB-a

Drugo pitanje: pitanje potencijalne uloge ERM2 za uvoenje novih lanica u EMU

Sa stajalita lanica EMU nove lanice trebaju ispuniti mastrike kriterije. No ti kriteriji nisu dovoljni kao kriteriji konvergencije. Institucionalna konvergencija je potrebna za funkcioniranje fiksnog deviznog teaja te konvergencija kapitalnog trita potrebna za izbjegavanje propadanja sadanjih lanica na svjetskom tritu kapitala. Potrebno je ostvariti visok stupanj konvergencije prema standardima EMU.Sa stajalita zemlja pristupnica konvergencija nije najvaniji kriterij brzim ulaskom u EMU se moe oekivati ubrzanje konvergencije i uteda trokova prilagodbe prije ulanjenja.

Vano za obje vrste lanica je institucionalni razvoj bez kojeg postoji nezaposlenost i ispodprosjeni rast dohotka.

Koristi za zem pristupnice: jaa bilateralna trgovina s EMU, vei dobitak u kredibilitetu, vei dio eura u koarici valuta iz koje se formira efektivni teaj.

Trokovi: asimetrini razvoj poslovnog ciklusa u odnosu na onaj EMU, vea razlika u strukturama trgovine, jai trend promjene realnog deviznog teaja, vea devijacija deviznog teaja od pariteta kupovne moi.

Konvergencija i doprinos meunarodne trgovine konvergencijiVrste konvergencije:

- konvergencija disperzija u realnom dohotku per capita se smanjuje tijekom vremena

-konvergencija oznaava negativnu vezu izmeu inicijalne razine BDP-a per capita i njegove prosjeen stope rasta (to znai da siromanije zemlje/regije rastu bre nego razvijene te ih jednom sustii)-konvergencija ne implicira nuno -konvergenciju ako je dohodak svake zemlje predmetom sluajnih proremeaja. Realna konvergencija smanjivanje razlika u razinama razvijenosti. Definira se kao slinost u iznosu BDP-a per capita, razine nominalnih nadnica, ravnotee ralnog deviznog teaja i s tim povezano slinosti razina cijena i odnosa cijena vanjskotrgovinskih i lokalnih dobara. Esencijalan kriterij konvergencije je i ljudski kapital.

Strukturna konvergencija postojanje uvjeta postavljenih teorijom optimalnog valutnog podruja. Najvaniji bi bili: realna i financijska otvorenost, mobilnost faktora proizvodnje, visok udio meusobne trgovine, slinost ekonomskih struktura zemalja.

Nominalna konvergencija u kontekstu EMU podarazumijeva udovoljavanje zadanim nominalnim kriterijima za pridruivanje (iz Kopenhagena, Madrida i Maastrichta).

Koristi od ekonomskog integriranja su dvojake (temeljeno na H-O):

itnegracija promovira ek.rast, konkurentnost, smanjuje cijene i poveava ukupnu dobrobit integracija promovira konvergenciju u trokovima faktora proizvodnje (rad, kapital, zemlja) i posljedino u standardu ivljenja.

S aspekta tradicionalne teorije trgovine: cijene faktora se izjednaavaju meu zemljama koje meusobno trguju. No to ne implicira izjednaavanja dohodaka meu tim zemaljama.

S aspekta tradicionalne teorije rasta: Solowljev model pretpostavlja konvergenciju dohodaka, ali u zatvorenoj ekonomiji bez potrebe trgovanja.

Endogeni modeli: koncentriraju se na objanjavanje stopa rasta, mali je naglasak na konvergenciju. Upozoravaju na postojanje rastuih prinosa od aglomeracije kapitala koji mogu imati negativne posljedice za nerazvijenije zem koje trae integriranje.

Rast i konvergenciju se moe inducirati putem trgovine, zbog konkurencije cijena faktora (H-O teorem). Zemlje bogatije radom e se specijalizirati u proizvodnji radno intezvinih dobara, a zem bogatije kapitalom u proizvodnji kapitalno intez.

Uvjetna konvergencija bez intervencije (drave, i to u podrujima obrazovanja i infrastrukture; a i za izbjegavanje neravnotee zbog koncentracije kapitala te ispravljanje poetnih neravnotea izmeu drava7regija) nema realne konvergencije.

Postavlja se pitanja da li poveana trgovina uzrokuje konvergenciju dohotka ili konvergencija dohotka uzrokuje intezivniju trgovinu. Istraivanja pokazuju da je prvo tono, a ne potonje.

Poveana trgovina meu zemljama dodatno jaa konvergenciju kad je trgovinski tijek povean od siromanijeg ka bogatijem partneru, poveani trgovnski tijekovi u obrnutom smjeru ne pokazuju vezu s promjenama u konvergenciji dohotka.

Liberalizacija trgovine bi trebala poveati rast putem jeftinijih inputa, porasta konkurencije koja vodi vioj produktivnosti i niih cijena i veih trita u stranim zem. Smatra se da zem koje intezivnije trguju vie meusobno konvergiraju od zemalja koji imaju mali obujam trgovine. Konvergencija dohotka povezana s trgovinom dolazi zbog konvergencije u odnosima kapital/rad te poradi trgovine dolazi do konvergencije u tehnologijama. Konvergencija u tehnologijama povezana je s visokom konvergencijiom ukupne faktorske produktivnosti meu zemljama koje imaju intezivne trgovinske relacije.

Smatra se takoer kako trgovina moe poticati rast u industrijskim zemljama poveavajui konkurenciju, promiui diferencijaciju proizvoda, specijalizaciju i ekonomiju obujma.

nastaje jer se dio domae proizvodnje zamjenjuje uvozom jeftinijih proizvoda od efikasnijih proizvoaa iz unije

nastaje kad se uvoz jeftinijih proizvoda izvan unije zamjenjuje skupljim proizvodom iz unije

Association of Southeast Asian Nations

PAGE 32

_1330790294.vsdP0 - PW

Carinska stopa, t

Nema efekata na blagostanje

B

C

45

A

Pozitivni efekti na blagostanje

Negativni efekti na blagostanje

Razlika u efikasnosti, P0 - PW

P0 - PW

_1330846350.vsdMU

M'U

M (uvoz)

PW+t

PW

XW

M0

M1

XW+t

_1330864192.vsdsimetrija

integracija

fleksibilnost

0

0

6

1

0

-1

-0,5

0,5

1

_1330937864.unknown

_1330957466.vsdOpasnost od smanjenja konkurencije

Mogunost rasta efikasnosti

mala

mala

velika

velika

Grupa 1: industrije u kojima spajanja vode malenom ili nikakvom rastu efikasnosti i gdje postoji rizik smanjenja konkurencije

Grupa 2: industrije u kojima spajanja vode malenom ili nikakvom rastu efikasnosti ali ne postoji rizik smanjenja konkurencije

Grupa 3: industrije u kojima spajanja vjerojatno vode rastu produktivnosti i ne postoji rizik smanjenja konkurencije

Grupa 4: industrije u kojima spajanja vjerojatno vode rastu produktivnosti, ali postoji rizik smanjenja konkurencije

_1330846827.vsdMU

M'U

PW1

PW0

XW

M0

M1

XW+t

_1330796380.vsdMA0

MW

XW

PW

PW+tW

M0

M1

XW+tW

MA1

_1330838410.vsd0A

0P

A

N

B

M

K0

C

rP

rA

D

rU

rU

K1

F

E

G

K*

_1330796318.vsdMA0

Mp

MA0

MW

Pp

Pp+tp

Xp

XW

PW

PW+tW

M0

M1

M0

a

M1

e

XW+tW

Xp+tp

MA1

_1330788589.vsdMA

M (uvoz)

PA

Pp

PW

Xp

XW

M0

M1

b+d

c

e

XW+t

P0

_1330788640.vsdSA

DA

PA

Pp

PW

Xp

XW

Qp

Qp'

Qc

Qc'

a

b

c

d

e

XW+t

P0

_1330768961.vsdSA

DA

PA

Pp

PW

S*W

Sp

SW

Qp

Qp'

Qc

Qc'

a

b

c

d

e