39517355-Medine-i-Munevvera-hafiz-Mehmed-Karahodžić

NE REA D E IV V ME -MUN -I Mehmed Karahodi



MEDINE-I-MUNEVVERA Mehmed Karahodi

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Autor: Saradnik: Lektura i korektura: Recenzija: Lektura i korektura arapskog te ksta: Kaligrafija: Tehniki urednici: Fotografije i unos teksta: Izrada mapa: Diza jn i likovna obrada: Kompjuterska obrada: Izdava: Tira: tamparija: Za tampariju:

Mehmed Karahodi Azra Karahodi Sabrudina Zahiragi, Ismeta Hodi haddi hafiz Halid Ha n Gado, Edina Kamenica, Memnun Idakovi Vesim Tadefi, Muamer Hodi Hazim Numanagi Mufid Garibija dipl. ing. arh., Fikret Keki Fikret Keki Mehmed Jugovi Mufid Garibija, dip l. ing. arh. Fikret Keki Mehmed Karahodi 1000 BEMUST Sarajevo Mustafa Beirovi Sarajevo, decembar 2005. ISBN: 9958-9856-6-7 KOMPLETAN TIRA JE B E S P L A T A N

Predgovor Dananji posjetioci Medine susreu se s ne malim problemom prepoznavanja Grada Vjero vjesnikovog . Poivalita Poslanika , Doma Poslanika , Osvijetljenog svjetlom Dina, Sve tog, istog... u kome su dennetski mesdidi, bae i izvori, jer je prostor Grada ispunje n visokim graevinama, ovosvjetskim ukrasima i velikom ponudom raznovrsnih roba. T e gradnje, ukrasi i ponude predznaci su asa, kako je kazao Vjesnik , u pouzdanim h adisima koji se prenose od njega . One su u jesribskoj razini postojanja ovog pro stora, na koju nam ukazuje Uzvieni Allah u ajetima objavljenim povodom Bitke na H endeku. Te gradnje, ukrasi i ponude mogu zadovoljiti radoznalost turista, potreb e trgovaca, interese bogatih i elje rasipnika. No, posjetioci Medine ne dolaze ka ko bi uivali u onome to su predznaci asa, jer se s njima susreu u svim krajevima i n a svim prostorima, nego im je cilj posjeta Svetog i Grada Vjerovjesnikovog , koji je vjeni uzor ureenja svijeta kao cjeline, svakog naselja i svakog pojedinca u nj emu na osnovama sistema zakona, moralnih vrijednosti i vrlina, utemeljenih na nae lima Vjere. Da bi ga nali moraju, prije svega, znati ta trae. Ako posjetioci prije svoga dolaska nisu upoznali ta je, gdje je i kakav je Vjerovjesnikov grad, moe im se desiti da pored njega prolaze a da ga ne opaze; da u njemu budu a da ga ne vi de; zrak udiu a miris iz dennetskih bai ne osjete; e gase a s dennetskih izvora se n apiju. Iz tih razloga knjiga hafiza Mehmeda Karahodia Medine-i-munevvera zavreuje da bude preporuena i itana. Njezinim iitavanjem upoznaje se Grad za kojim eznu Vjerni i Dobri - istinski sljedbenici Poslanika i Vjesnika Muhammeda , koji, ma gdje ivjeli , ive medinski. Midhat elebi 7

MEDINE-I-

MUNEVVER A

MEDINE-I-MUNEVVERA Mehmed Karahodi

11 IMENA MEDINE-I-MUNEVVERE Jesrib Ovo ime je dobila po prvom ovjeku koji se tu naselio. Bio je iz plemena Amalika, a zvao se Jesrib. Nakon to je Pejgamber uinio Hidru zabranio je upotrebu starog ime na. Jer ono znai prijekor i grenje, a ona je od toga ista. Muslimani su odmah prest ali s upotrebom tog imena osim munafika, kako nam to Kuran kazuje: Kad su neki meu njima rekli: O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite! El-Ahzb 13 Pejgamber je upozorio: je rekao:

Ko kae za Medinu Jesrib neka zatrai oprost od Allaha. Resulullah Ko kae Jesrib jedanput neka kae Medina deset puta. El-mn (Prava vjera) Allah kae:

I onima koji su je (Medinu) za ivljenje izabrali (ensarije) i domom prave vjere j o prije njih (muhadira) je uinili; oni vole one koji im se doseljavaju. El-Har 9

12 Bejtur-Resul (Dom Resula ) Ovo ime neki od mufessira (tumaa Kurana) izvode iz rijei Uzvienog: Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo... El-Enfl 5 Pejgamber je tada sa 313 boraca iz Medine krenuo na Bedr.

Tba (Divan grad) Resulullah je obznanio: M E D I N E - I - M U N E V V E R A Allah Uzvieni je Medinu nazvao Tba. Kada je nakon povratka sa Tebuka Muhammed Medinu rekao je:

ugledao Ovo je divan grad. Harem (Sveti grad) Resulullah je saoptio: Ono to je izmeu njena dva kamenjara - sveto je.

M E D I N E - I - M U N E V V E R A

14 E-afijeh (Lijek) Njena zemlja je lijek, za mnoge bolesti, ak i za lepru. To je neto optepoznato i pr ovjereno. El-Fadiha (Iznosi na vidjelo) M E D I N E - I - M U N E V V E R A Munafici se plae da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono to je u sr cima munafika. Reci: Samo se vi rugajte, Allah e doista na vidjelo iznijeti ono ega se vi plaite. Et-Tevba 64

15 M E D I N E - I - M U N E V V E R A M E D I N E - I - M U N E V V E R A Ed-Dirul-hasineh (vrsti oklop) Uoi Bitke na Uhudu, Pejgamber je ashabima ispriao san koji mu je pokazan: Vidio sam, tako mi Allaha, hajr. Vidio sam klanje krava i na otrici moje sablje pu kotinu, i vidio kako uvlaim svoju ruku u vrst oklop. Protumaio je krave kao grupu nj egovih ashaba koji e poginuti; pukotinu na otrici sablje kao pogibiju jednog od lan ova njegove porodice (hazreti Hamza), a vrsti oklop kao Medinu.

16 El-Habibeh (Omiljena) Pejgamber je rekao: Allahu moj, omili nam Medinu kao to si nam omilio Mekku ili vie. Mudhalu sidkin (Mjesto istinskog uvoenja) I reci: Gospodaru moj, uvedi me istinskim uvoenjem i izvedi me istinskim izvoenjem i daruj mi od Sebe snagu koja e mi pomoi! El-Isr 80 Mjesto istinskog uvoenja je Medina, mjesto istinskog izvoenja je Mekka, a snaga ko ja e mu pomoi su ensarije. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Maddeur-Resul (Poivalite Resula Resulullah je rekao: )

Medina je mjesto moje Hidre i mjesto gdje u u zemlju biti sputen. 17

18

ODLIKOVANOST MEDINE-I-MUNEVVERE Jasno je da su Mekka i Medina dva najia grada, ali ulema se razilazi po pitanju nji hove meusobne odlikovanosti. Oni koji prednost daju Mekki, kao svoj dokaz navode to to jedan namaz obavljen u haremu Mekke vrijedi kao 100 000 izvan nje, a namaz obavljen u Pejgamberovoj damiji kao 1000 namaza izvan nje, pa govore: Vrijednost d jela upuuje na vrijednost mjesta u kome se ini. Oni koji daju prednost Medini nad M ekkom oslanjaju se na predaju imami Malika u Muvettau: Omer ibnul-Hattab je upita o Abdullah ibn Ajjaa el-Mahzumiju: Jesi li ti rekao za Mekku da je hajirnija od Me dine? Abdullah je odgovorio: Ona je Harem Allahov, koji je On uinio sigurnim i u ko me je Njegova kua. Omer ree: Ja nita nisam rekao o Haremu Allahovom i o Njegovoj ku nego te pitam: Jesi li ti rekao za Mekku da je hajirnija od Medine? Ona je Harem A llahov, koji je On uinio sigurnim i u kome je Njegova kua, ponovi Abdullah. Omer op et uzvrati: Ja nita nisam rekao o Haremu Allahovom i o Njegovoj kui..., i tako tri p uta. Koliko je hazreti Omer volio Medinu to najbolje vidimo iz njegove dove: Alla hu moj, podari mi ehidsku smrt na Tvome putu i uini da umrem u gradu Tvoga Resula .

19 Drugi dokaz za svoj stav uzimaju iz estoke prijetnje onima koji stanovnicima Medi ne ele zlo. Pejgamber je rekao: Niko nee uiniti spletku stanovnicima Medine, a da se ne rastopi kao to se rastopi so u vodi. Ova prijetnja obuhvata i dunjaluk i ahiret. Ostali potvruju: Pejgamber je stvoren od medinske zemlje u koju je i ukopan. Poto je Pejgamber najodabranije st vorenje, onda jasna postaje prednost medinske zemlje nad drugom zemljom i grada Medine nad drugim gradovima. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

20 GRANICE MEDINSKOG HAREMA Pejgamber je rekao: Medina je Harem odavde do tamo (od Ajra do Sevra). Njegovo drvee se ne sijee, niti se u njemu ini kakva novotarija. Ko bi pak uinio novotariju, neka je na njega prok letstvo Allahovo, meleka i svih ljudi. Resulullah je upoznao ljude: Svaki vjerovjesnik je imao svoj harem, a moj harem je Medina. Rafi ibn Hadid je rek ao: Pejgamber je od Medine napravio Harem i to je kod nas zapisano na komadu koe h avlanske vrste. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

21 Kab ibn Malik je objasnio ljudima: Pejgamber mi je naredio da postavim oznake na u zvisinama svete medinske zemlje. Tako sam ih postavio na uzvisinama Zatuldej, Muejr ib, Mehid, Hufeija, El-Uejra i Tejm. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

22 M E D I N E - I - M U N E V V E R A POLOAJ MEDINE-I-MUNEVVERE

M E D I N E - I - M U N E V V E R A 23 Medina se nalazi u hidaskoj ravnici, koja se blago sputa prema sjeveru, a ije granin e take na sjeveru i jugozapadu oznaavaju etiri kilometra udaljena brda Uhud i Ajr, dvije izboine planinskog lanca, koji ini granicu izmeu arapske visije i nieg primorj a (Tihame). Zapadno i istono, ravnica je omeena Harrom ili Labom, neplodnim prosto rima, pokrivenim crnim bazaltnim ljunkom, ali istona Harra lei na veoj udaljenosti i izmeu nje i grada je prostor za plodnije parcele, tako da istonu granicu ravnice i ni niz niih crnih breuljaka. Na jugu se ravnica prostire u nepregled. Za nju je ka rakteristino veliko obilje vode, to je za Arabiju neuobiajeno. Svi vodeni tokovi do laze od juga ili od Harre i teku ka sjeveru, gdje se kod Zegabe sjedinjuju i tad a, u Vadi Idamu, uzimaju zapadni smjer ka obali. Oni, dodue, donose vodu ponajvie samo nakon padavina, ali ine da je osnovna voda visoka, zbog toga postoji veliki broj vrela i zdenaca. Nakon jakih kia, na mjestu El-Munaha nastaje jezero, a ni v ee poplave nisu rijetke, kada su ugroene zgrade u junom dijelu grada. Osobito je bi o pogibeljan takav porast vode za halife Osmana , radi ega je on dao podii nasip ka o zatitu, jo tee je bilo kasnije, 660. i 734. godine nakon Hidre, kada je vodeni val prodro uslijed velike vulkanske erupcije. Voda zdenaca, osobito onog Ajni Zerka , svjea je i obilna. Tlo se sastoji od slankastog pijeska, krea i ilovae, te je pro lazno, a osobito je na jugu vrlo plodno. Zime su hladne i kiovite, a ljeta vrua al i rijetko sparna.

24 NASTANAK I POVIJEST MEDINE-I-MUNEVVERE O nastanku i najstarijoj povijesti Medine ne postoje neke pouzdane predaje. Kao prvi njeni stanovnici spominju se plemena Durhum i Amalik, za koje nema povijesni h dokaza. Neto je bolja situacija sa jehudijskim doseljenjem u grad, ali se ni tu ne zna o tanom vremenu njihova dolaska, pa se takoer nagaa. Prema raznim miljenjima u vezi odlomaka iz Talmuda, jehudije su Arabiju naselili u prvom stoljeu nove er e, pri emu treba sigurno misliti na sjevernu Arabiju, ali da ih je bilo mnogo dok azuju njihove zajednice u Tejmi, Hidru, Hajberu, Vadil-Kurau, Fedeku i Makni, na koju se nadovezuje Medina. Kako se ini, pri doseljavaju je glavnu ulogu odigralo pleme Kajnuka, jer se, kasnije, po njemu nazvalo glavno trite u zapadnom dijelu gra da. Ali postupno na elo medinskih jehudija nastupaju dva plemena, Kurejza i Nadir . Dok se jehudije potvruju kao gospodari drugih mjesta, u Medini se odnosi mijenjaj u sa novim doseljavanjem, koje Arapi dovode u vezu sa provalom brane Mearib u Je menu i time prouzroenim pokretanjem junoarapskih plemena. U Medinu, na taj nain, do laze dva plemena iz grupacije Kajla - Evs i Hazred. Novi gospodari Medine preuzel i su od jehudija posjednute utvrene ograde i gradili su vie novih. Oni su od njih preuzeli i umijee zemljoradnje. Hazrediti, s glavnim rodom En-Neddar, preuzeli su vos tvo kao najmonije pleme i proirili se na sredite grada, gdje se sada nalazi Medina. Zapadno i juno od njih stanovale su druge porodice iz plemena Hazred, dok se podr uje plemena Benu Harisa pomjerilo na istok. Evsiti, koji su takoer obuhvaali vie rod ova, utvrdili su se juno i istono od Hazredita. Jehudijska plemena Kurejza i Nadir ouvali su svoje zemljoposjede, dok su Kajnuka odrali svoje mjesto na jugozapadu.

25 Vjera plemena Evs i Hazred Plemena Kaila bila su, kao veina Arapa, neznaboaka u doba doseljenja u Medinu. Oni su tovali boicu Menat kao glavno boanstvo, a uz nju, meu ostalim, i Lata. Nisu vjero vali u ivot nakon smrti. Pored toga, postojala su i druga vjerovanja, ije je oblik ovanje, po svojoj prilici, uvjetovao doticaj sa jehudijama i kranima, tako da ih s e moglo ubrajati u hanife, budui da su odbacivali narodne bogove i pokazivali asket sku crtu. Tako su Ebul-Hejsem i Esad ibn Zurare ispovijedali vjeru u Jednog Boga, prije nego su upoznali Muhammeda . Ebu Kajs Sirma ibn Ebi Enes je nosio pokajniko odijelo i mnogo je polagao na istou. Htio je biti kranin, ali je to napustio i kao o vjek u godinama preao na islam. Duhovno djelovanje jehudija na arapske itelje Medi ne postalo je bitan inilac pri odnosima izmeu njih i islama. Kada bi dolo do bilo k akvih nesuglasica meu njima jehudije bi govorile: Vrijeme dolaska posljednjeg Boije g Poslanika se pribliilo. Uz njegovu pomo mi emo vas poubijati na nain kako su poubi jani narod d i Irem. Na pitanje odakle e doi taj Poslanik, njihovi ueni ljudi bi poka zivali u pravcu Jemena. Tako, kada su uli habere koji su dolazili iz Mekke, o ovje ku koji tvrdi da je Allahov Poslanik govorili su jedni drugima: To je taj sa koji m nas jehudije sve vrijeme plae. Pourimo da nas oni u tome ne preteknu. Za islam su postali jo pripravniji kad su uli da je jehudija IbnulHejjban, koji je iz Sirije doao u Medinu i bio poznat kao ovjek ija je dova kabul, na samrtnoj postelji rekao prisutnim: O Benu Israeliani, ta me je navelo da napustim zemlju hljeba i vina i na stanim se u zemlji tegobe i gladi? To ti najbolje zna, odgovorili su. On im je na to rekao: Doao sam u ovu zemlju ne bih li doekao Poslanika, ije se vrijeme primaklo. O n e ovdje Hidru uiniti. Nadao sam se da e biti poslat za vrijeme moga ivota kako bih ga mogao slijediti. Samo to vam nije doao. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

26 M E D I N E - I - M U N E V V E R A Sukobi izmeu Hazreda i Evsa Izmeu oba plemena Kajla raslo je neprijateljstvo. Borbe, koje su potrajale, bile su nepovoljnog ishoda za Evsite, te se oni obrate za pomo obojici jehudijskih pog lavara pa doe do saveza meu njima. Sada to nije bio sukob vie pojedinanih rodova, ne go oba plemena u cjelini, pa i ostalih itelja Medine, te ak i beduina iz okolice. Kod mjesta Buas doe do odluujue bitke, u kojoj Hazrediti pretrpe veliki poraz. Bitko m kod Buasa je, dodue, uspostavljena ravnotea izmeu glavnih plemena, ali borbe, koj e su i dalje trajale, iscrpljivale su snage grada, a stalne ogorenosti inile su ivo t graana nepodnoljivim. Tada je u njihov ivot i prilike stupio posljednji Allahov P oslanik . Prvi bejat na Akabi U julu 621. godine po su , dvanaest ljudi iz Medine sastadoe se sa Resulullahom kod Akabe na Mini. To su bili: - Esad ibn Zurare iz plemena Beni Neddar - Avf ibn el-Ha ris ibn Rifaat ibn Afra iz plemena Beni Neddar - Rafi ibn Malik ibn el-Udlan iz plem ena Beni Zurejka - Kutbet ibn Amir ibn Hudejdet iz plemena Beni Selema - Ukbe ib n Amir ibn Nabi iz plemena Beni Haram ibn Kab - Muaz ibn el-Haris ibn Afra iz ple mena Beni Neddar - Zekvan ibn Abdul-Kajs iz plemena Beni Zurejka - Ubade ibn es-Sa mit iz plemena Beni Ganem - Jezid ibn Salebe iz plemena Hulfa Beni Ganem - El-Abba s ibn Ubade ibn Nadlet iz plemena Beni Salem - Ebul-Hejsem ibn et-Tejjihan iz pl emena Beni Abdul-Ehel - Uvejm ibn Saidet iz plemena Beni Amr ibn Avf Resulullah i m se obratio:

27 M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Doite, dajte mi bejat (prisegu vjernosti) na to, da Allahu kao druga neete nita pripi sivati, da neete krasti, da neete zinaluk initi, da neete ubijati vau djecu, da neete potvoru i iftiru iriti meu vama, da mi neposlunost u onom to je dobro neete pokazati. Pa ko od vas ovo ispuni njegova nagrada mu je kod Allaha, a ko od ovoga to iznev jeri i bude za to kanjen na dunjaluku, to mu je otkup. A ko od ovoga to iznevjeri i Allah ga pokrije, njegov sluaj je kod Allaha. Ako hoe kaznie ga, a ako hoe oprostie mu. I oni su mu se na sve to je traio zakleli. Mesdid na Akabi danas

28 Misionar islama u Medine-i-munevveri

S ovom grupom muslimana Pejgamber je poslao Musab ibn Umejra da ih poduava vjeri. On je poticao iz bogate i ugledne mekkanske porodice, ali je sve to zamijenio za hizmet na Allahovom putu. Doavi u Medinu Musab se nastanio kod Esad ibn Zurareta. J ednoga dana njih dvojica su izala u namjeri da posjete plemena Beni Abdil Ehel i B eni Zufer. Kada su uli u jednu od bai Beni Zufera i sjeli na bunar zvani Merakk, ok o njih se okupi grupa muslimana i dvojica prvaka iz plemena Beni Abdil-Ehel, Sad i bn Muaz i Usejd ibn Hudajr, koji su tada bili murici. Poto su uli ta pria Musab , Sa Usejdu: Idi i potjeraj onu dvojicu koji su doli da nae maloumne ljude zavedu i zab rani im da dolaze naim kuama. Da Esad ibn Zurare nije sin moje tetke ne bih to od t ebe traio. Usajd uze svoje koplje i krenu do njih. Kad ga vidje Esad se obrati Musab u : Ve ti dolazi prvak svoga plemena, pa Allah te potvrdio kod njega. Musab odgovori Ako sjedne, govoriu mu. Doavi do njih, Usejd im se drsko obrati: Zato ste nam doli zavodite nae maloumne? Napustite ovo mjesto ako vam je ivot drag. Musab ga posavjeto va: Moe li sjesti i sasluati, pa ako ti se svidi prihvati, u protivnom, odbij od seb e ono to prezire. Tako je pravo, ree Usejd, pa zabode svoje koplje u zemlju i sjede. a to mu Musab poe kazivati o islamu, a onda mu proui neto iz Kurana. Musab je rek laha mi, kroz njegovo prosvjetljenje i zanos, prepoznali smo mu islam na licu, p rije nego je i progovorio. Potom je Usejd upitao: to je to divno! Kako postupate ka d elite pristupiti u ovu vjeru? Njih dvojica mu odgovorie: Okupaj se, oisti svoju odj eu, potom posvjedoi istinskim ehadetom, pa klanjaj dva rekata. uvi ovo, Usejd ustade, okupa se, oisti svoju odjeu, proui ehadet, klanja dva rekata, pa ree: Zaista iza mene je ovjek, koji ako poe za vama, niko od njegova plemena nee za njim izostati. To je Sad ibn Muaz, ja u ga svakako sada na vas uputiti. Potom je uzeo svoje koplje i poa o do Sada koji je sjedio u svom drutvu. Opazivi ga, Sad ree: Allaha mi, dolazi nam dr gaijeg lica od onoga s kojim je otiao od nas. Kad Usejd stade pred njih, Sad ga upit a: ta si uinio? Allaha mi, govorio sam sa dvojicom ljudi na kojima nita loe nisam pr jetio. Zabranio sam im da se tamo zadravaju, a oni mi rekoe: Uiniemo ti na volju! Is o sam Sadu da je pleme Beni Haris polo do Esad ibn Zurareta s namjerom da ga ubiju, a da bi tebi pomogli. Razlog tome je, to su saznali da je sin tvoje tetke. Ovim je Usejd htio rei: Poto je Esad musliman, ti se za njega nee zauzeti. Meutim , on je oj roak pa ako dozvoli da bude ubijen to e za tebe biti ponienje. M E D I N E - I - M U N E V V E R A


uvi ovo Sad ustade srdit, uze svoje koplje i poe prema njima. Vidjevi ih smirene shva tio je da je Usejdova elja bila da ih on saslua. Poeo ih je grditi, a onda rekao Esa d ibn Zuraretu: Allaha mi, o Ebu Umame, da izmeu nas nema srodstva pogodio bih te ovim kopljem. Gui nas u naoj kui onim to mrzimo. Esad je ve rekao Musabu : Allah i prvak iza koga je njegovo pleme. Bude li te on slijedio, niko od njih ti lea nee okrenuti. Musab se obrati Sad ibn Muazu: Hoe li sjesti i sasluati me? Pa ako ti s svidi prihvati, u protivnom odbij od sebe ono to prezire. Tako je pravo, ree Sad, pa bode svoje koplje u zemlju i sjede. Na to mu Musab poe kazivati o islamu, a onda m u proui neto iz Kurana. Musab je rekao: Allaha mi, kroz njegovo prosvjetljenje i zan s, prepoznali smo mu islam na licu, prije nego je i progovorio. Potom ga je Sad, u pitao: ta inite kada primate islam? Njih dvojica ga uputie: Okupaj se, oisti svoju o , potom posvjedoi istinskim ehadetom, pa klanjaj dva rekata. Sad tako uini, a onda uz e svoje koplje i poe svom plemenu. Ugledavi ga, rekoe: Allahom se kunemo, ve nam se v raa drugaijeg lica od onoga sa kojim je otiao od nas. Kad doe do njih, upita: O Beni bdil-Ehel, ko sam ja meu vama? Oni odgovorie: Ti si na prvak, najpametniji meu nama aa srea. Na to ih Sad upozori: Zaista ne dozvoljavam vaim ljudima i vaim enama da r araju sa mnom dok ne povjeruju u Allaha i Njegova Poslanika. Tako niko od ljudi i ena ne omrknu a da ne posta musliman, osim jednog ovjeka, a to je El-Usajmir koji je otehirio sa primanjem islama sve do Bitke na Uhudu. Toga dana je primio isla m, borio se i poginuo, a da Allahu nije uinio ni jedne sedde. Za njega je Pejgambe r rekao:

Malo radio, a veliku nagradu zadobio. Musab je ostao u kui Esad ibn Zurareta poziv ljude u islam, sve dok nije ostala ni jedna kua ensarija a da u njoj nije bilo l judi i ena muslimana. Izuzetak su bile kue, Beni Umejjeta ibn Zejda, Hatmeta i Vai la, jer je meu njima bio pjesnik Kajs ibn elUselit kome su oni bili pokorni. On i h je odvraao od islama sve do pete godine po Hidri, kad su na dan Hendeka prigrlil i islam. Pred hadd trinaeste godine poslanstva Musab ibn Umejr se vrati u Mekku, no sei Resulullahu radosne vijesti o uspjehu.

30

Drugi bejat na Akabi U junu 622. godine u Mekku na hadd stie petsto hodoasnika iz Medine, meu kojima je bi lo sedamdeset i tri muslimana i dvije muslimanke. Po dogovoru sa Resulullahom sa stali su se u pono na mjestu E-uab kod Akabe. Resulullah je doao sa svojim amidom A som koji se prvi obratio skupu, rekavi: O skupino Hazreda, Muhammed je od nas, kako to ve i znate. titili smo ga od naeg naroda, zbog onog to znamo o njemu. On u svom narodu ima ugled, a i zatitu u svome gradu. Ali on je to ve odbio i eli se vama pre seliti i pridruiti. Pa ako ste saglasni sa njim i sa onim emu on poziva, te ako ete ga tititi od onih koji e mu se suprotstavljati, onda se na to i obaveite. Meutim, a ko ga mislite napustiti i na cjedilu ostaviti, nakon to zbog vas ode odavde, ja g a ve sada pozivam da to ne uini, jer on zaista ima ugled i zatitu u svome narodu i svome gradu. Kab ibn Malik ree: Rekli smo Abbasu: uli smo ta si rekao, ali govori Resulullah, i uzmi za sebe i svoga Gospodara ono to voli. Resulullah je prouio net z Kurana, uputio dovu Allahu , poticao elju za islamom, a potom rekao: M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Obaveite mi se na to da ete me tititi od onog od ega titite svoje ene i svoju djecu. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

31

Tada ga za ruku prihvati Berra ibn Marur, pa potvrdi: Da, tako nam Onog koji te pos lao sa Istinom, sigurno emo te tititi od onog od ega budemo titili nae vlastite tien . Ebul Hajsem ibn et-Tejjihan ga upita: O Resulullah, zaista izmeu nas i jehudija j e sklopljen savez, ali mi emo ga raskinuti. Meutim, ako to uinimo i Allah ti dadne da pobijedi svoje neprijatelje, hoe li se vratiti svome narodu a nas napustiti? Resu lullah se osmjehnu i odgovori: Vaa krv je i moja krv, vaa slabost je i moja slabost. Ja sam od vas a vi od mene. B oriu se protiv koga se vi borite, a biu u miru s kim ste vi u miru. Nakon ovoga lju di su prilazili jedan po jedan i davali bejat. to se tie dviju ena, Nesibe bint Kab i Esme bint Amr, one se nisu rukovale nego su bejat dale rijeima. Potom je Resulull ah rekao: Izaberite mi od vas dvanaest nakiba (poglavara) koji e biti odgovorni za svoje lju de. Odmah su mu izabrali devetericu iz plemena Hazred i trojicu iz plemena Evs. To su: Nakibi Hazreda: Esad ibn Zurare ibn Ades, Sad ibn er-Rebia ibn Amr, Abdullah ib n Revaha ibn Salebe, Rafi ibn Malik ibnul-Udlan, El-Bera ibn Marur ibn Sahr, Abdulla h ibn Amr ibn Haram, Ubade ibn es-Samit ibn Kajs, Sad ibn Ubade ibn Dulejm, El-Mu nzir ibn Amir ibn Hunejs, Nakibi Evsa: Usejd ibn Hudajr ibn Simak, Sad ibn Hajsem e ibn el- Haris, Rufat ibn Abdul Munzir ibn Zubejr. Kada je i ovo zavreno Pejgambe r im se obrati: Vi ste odgovorni za svoj narod i njegovi jamci kao to su havarijjuni jamili za sa sin a Merjemina, a ja sam jamac za moj narod. (tj. muslimane) Prisutni na to rekoe: Da.

32 Hidra Resulullah je rekao muslimanima:

Ja sam vidio kuu u koju ete vi iseliti. To je mjesto sa puno palmi izmeu dva kamenja ra, a to su dvije vulkanske stijene. Tako je otpoela Hidra nakon dva mjeseca i neko liko dana od drugog bejata na Akabi. U Mekki su od muslimana ostali Resulullah , E bu Bekr i Alija, izuzimajui one muslimane koje su u tome onemoguili murici. U noi 27 . safera (12. septembra 622. godine), Resulullah krenu put Medine sa svojim vjer nim drugom Ebu Bekrom . Nakon tri dana provedena u peini Sevr krenue dalje sa vodiem Abdullahom ibn Erkatom. On ih je poveo nie Mekke, pa sve do obale gdje su presje kli put kod Usfana. Nie Emeda nastavili su dalje preko Kudejda, Harrara, klanca Mer ra kroz prokop Likfe, a odatle kroz prokop Mehad, zatim dalje preko Merdih Mehada k roz Zul-Gadvejn, kroz dolinu Zu Kir preko Dedadida, Adreda, Zu Selema u dolinu Ada pr okop Tihin, Ababid, Fedda a onda nie do Arda. Odatle ih je vodi proveo kroz klanac Ai , desno od Rekube, a onda nie u dolinu Rim, da bi 12. rebiul-evvela (23. septembra ), u podne, stigli u naselje Kub, predgrae Medine, kod plemena Benu Amr ibn Avf. U gledavi ga prvi, jedan jehudija je koliko ga grlo slui povikao: O Benu Kajla, vaa sr ea je dola. Peina na brdu Sevr

33 M E D I N E - I - M U N E V V E R A Doekan od mnotva ljudi Resulullah , je prvo prihvatio gostoprimstvo Kulsum ibn el-H edma, da bi potom preao u kuu Sad ibn Hajsemeta, koji je bio neoenjen. Hazreti Ebu B ekr se smjestio u kui Hubejba ibn Isafa. Nakon to je u Mekki ljudima vratio ono to su pohranili kod Resulullaha i hazreti Alija im se prikljui u Kubu. Resulullah je ostao etiri dana: ponedjeljak, utorak, srijedu i etvrtak i za to vrijeme sagradio mesdid i u njemu klanjao. Po Allahovoj uputi Pejgamber ih je napustio u petak. Vr ijeme dume ga zadesi u plemenu Benu Salim ibn Avf. Tu u dolini Rnn u prisustvu stotin jak ljudi klanjao je prvu dumu u Medini. 1 2 1 - Put Hidre danas 2 - Pravac Pejgamberove Hidre

M E D I N E - I - M U N E V V E R A M E D I N E - I - M U N E V V E R A

35 M E D I N E - I - M U N E V V E R A Tom prilikom, nakon to je hvalio Allaha , rekao je:

O ljudi! Pripremite se za ono to sutra dolazi. Znajte, vallahi da e svako od vas um rijeti i ostaviti svoje stado bez pastira. Potom e mu rei njegov Gospodar, a tada nee imati tumaa niti zaklona da se zakloni od Njega: Zar ti nije doao Moj Poslanik i Objavu ti dostavio? Zar ti nisam dao imetak i druge poasti, pa ta si pripremio za sebe? On e tada pogledati desno i lijevo, ali nita nee vidjeti. Potom e pogledati is pred sebe, ali nee vidjeti nita drugo do Dehennem. Pa ko je u stanju da svoje lice spasi od vatre, neka to uini, makar i sa pola hurme. A ko i to ne nae onda sa lije pom rijeju. Zaista se ona, kao i svako dobro djelo, nagrauje deseterostruko do sed am stotina puta. Neka je selam na vas, rahmet Allahov i Njegov bereket.

M E D I N E - I - M U N E V V E R A 36 M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Ulazak u Medine-i-munevveru Nakon dume prilazili su mu predstavnici raznih plemena nudei mu svoje gostoprimstv o, ali on , bi ih svaki put zamolio: Oslobodite joj put (devi), jer ona hodi po Allahovom emru. Kada je deva dola do mje sta gdje se danas nalazi Pejgamberov mesdid, tu se zaustavila i kleknula. Tada je to mjesto sluilo za suenje hurmi, a pripadalo je dvojici jetima iz plemena Beni N eddar, iji staratelj je bio Muaz ibn Afra. Pejgamber i dalje je sjedio na devi. Ona se podigla i sa tog mjesta malo udaljila, pri emu je Pejgamber nije drao za povod ac niti upravljao. Potom se ona ponovo okrenula i vratila na isto mjesto pa klek nula i spustila svoj vrat na zemlju. Pejgamber je tada siao, a njegove stvari je uzeo Ebu Ejjub i unio u svoju kuu.

Navikavanje na novu sredinu Medinska klima nije ba odgovarala muhadirima. O tome nam ovako govori hazreti Aia r adijallahu anha: Nakon to je Resulullah stigao u Medinu, razboljeli su se Ebu Bekr i Bilal. Kada bi Ebu Bekra uhvatila groznica, govorio bi: Svaki ovjek osvane sa s vojom porodicom, a smrt mu je blia od kaia njegovih nanula. A kada bi groznica popu stila Bilala, podigao bi svoj glas govorei: elio bih znati hou li jo jednu no prenoi u dolini (Mekke) a oko mene izhir i delil. Da li u jednog dana doi do vode Medenne, hoe li mi se ukazati breuljci amet i Tafil? Allahu moj, prokuni ejbe ibn Rebiu, Utbe ibn Rebiu i Umejja ibn Halefa, kao to su oni nas prognali iz nae zemlje u zemlju zahvaenu zarazom. Zato je Resulullah u dovi zamolio: 37 Allahu moj, omili nam Medinu kao to si nam omilio Mekku ili jo vie! Allahu moj, daj nam bereket u nae saove i muddove (vrsta mjere) i uini nam je zdravom, a njenu gro znicu prenesi u Duhfu (mjesto izmeu Mekke i Medine).

38 Pejgamberov mesdid Na mjestu gdje se zaustavila njegova deva, Pejgamber je naredio gradnju Mesdida. To zemljite je kupio od dvojice jetima o kojima je ve bilo rijei. I sam je prenosio erpi i kamenje govorei: M E D I N E - I - M U N E V V E R A Allahu moj, nema ivota osim ahiretskog ivota pa oprosti ensarijama i muhadirima. Ova kvi plodovi a ne plodovi hajberski, ovakav je bolji kod naeg Gospodara i istiji. Na ovo, jedan od ashaba dodao je u stihu: Da mi sjedimo, a Pejgamber radi, to bi od nas bio poso propali. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

M E D I N E - I - M U N E V V E R A 39

Na tom mjestu su bili jedna jama, nekoliko palmi i stabla garkada. Resulullah na redi da se jama zatrpa i zaravni, a palme i stabla posijeku. Potom se Kibla odre dila prema Bejtul-makdisu. Temelji Mesdida visoki tri arina su bili od kamena, zid ovi podignuti od erpia i gline, krov od palmina granja, a stubovi od palminih debl a. Tlo Mesdida su prekrili pijeskom i ljunkom. Imao je troja vrata. Njegova duina o d Kible do ulaza iznosila je 100 arina, a isto tolika je bila i njegova irina. Uz Mesdid je sagraeno nekoliko soba za Pejgambera i njegovu porodicu, tako da se Pejg amber preselio iz kue hazreti Ebu Ejjuba u svoju kuu. Kraj Mesdida je sagraena pove sofa, koja je danju imala ulogu medrese, a nou pruala konak beskunicima.

Ezan Nakon to je izgradnja Mesdida zavrena, muslimani su na namaz dolazili bez nekog nar oitog poziva. Najprije je Pejgamber razmiljao o tome da se na namaz poziva rogom, kao to to ine jehudije. Poto mu se to ne svidje, naredi da se napravi jedno zvono, i jim bi se udaranjem muslimanima oglaavalo vrijeme namaza. U to vrijeme Abdullah i bn Zejd usni san koji tog jutra ispria Resulullahu : Sino u snu vidjeh ovjeka kako p olazi pored mene. Bio je odjeven u dva zelena ogrtaa a u ruci je nosio zvono. Upi tah ga: O Allahov robe, hoe li mi prodati to zvono? ta eli sa njim raditi? upitao jime pozivamo na namaz. Hoe li da ti kaem neto to je bolje od toga? Hou, svakako. hu ekber; Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Ehedu en la ilahe illellah, eh edu en la ilahe illellah. Ehedu enne Muhammeden resulullah, ehedu enne Muhammeden resulullah. Hajje ales-salah, hajje ales-salah. Hajje alel-felah, hajje alel-fel ah. Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illellah. Kad je ovo ispriao Resulullahu , on ree: Zaista taj san je istina. Ustani sa Bilalom jer on ima snaniji i prodorniji glas o d tebe. Prenesi mu ono to ti je reeno, pa neka tako poziva. Kada je Omer u svojoj k ui uo Bilalov poziv na namaz, urno je doao Resulullahu vukui svoj ogrta po zemlji, avi: O Resulullah, tako mi Onog koji te poslao sa Istinom i ja sam usnio isto ovo t o on govori. Na to je Resulullah rekao: Pa neka je Allahu hvala, time je jo potvrenije. 40

M E D I N E - I - M U N E V V E R A M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Ustav Medine-i-munevvere 42 M E D I N E - I - M U N E V V E R A

1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je povelja od Muhammeda, Allahova po slanika, a odnosi se na sve vjernike i muslimane iz plemena Kurej i iz Jesriba, k ao i na one koji ih budu slijedili, prikljuili im se i zajedno sa njima se borili . 2. Oni su jedan Ummet razliit od drugih ljudi. 3. Muhadiri iz plemena Kurej treba ju, u skladu svoje dosadanje prakse, da zajedniki plaaju krvarinu meu sobom, i svoje zarobljenike na lijep i pravedan nain oslobaaju, kako to i dolikuje muslimanima. 4. Pripadnici Benu Avfa e plaati svoje krvarine u skladu sa svojom dosadanjom praks om i svaki njihov ogranak e oslobaati svoje zarobljenike na lijep i pravedan nain, kako to i dolikuje muslimanima. 5. Isto tako e pripadnici plemena Benu Sada, Benu Duem, Benu Neddar, Benu Amr ibn Avf, Benu Nebit i Benu Avs plaati svoje krvarine u sk ladu sa svojom dosadanjom praksom i svaki njihov ogranak e oslobaati ili otkupljiva ti svoje zarobljenike na lijep i pravedan nain. 6. Muslimani nee sklopiti savez sa osloboenikom nekog drugog muslimana bez njegove saglasnosti. 7. Bogobojazni vjer nici e ustati protiv onog koji im ini nasilje ili pokuava nepravdu, grijeh, neprija teljstvo i nered meu vjernicima posijati. Zajedniki e usmjeriti svoje ruke protiv n jega, pa makar bio i sin jednog od njih. 8. Vjernik nee zbog nevjernika ubiti vje rnika, niti e pomoi nevjernika protiv vjernika. 9. Allahova zatita je jedna jedina; prui li i najskromniji od vjernika zatitu nekom strancu, onda je to dunost i za sv e ostale. Vjernici stoje, nasuprot drugim ljudima, u uzajamnom odnosu poput gosp odara i osloboenika. 10. Jehudije koji budu uz nas uivae istu pomo i podrku. Nee im s initi nepravda, niti pomagati njihovim neprijateljima. 11. Mir vjernika je jedin stven. Ni jedan vjernik ne smije za sebe, sklopiti mir u borbi na Allahovom putu , mimo drugih vjernika. To moe biti samo na osnovi pravde i jednakosti. 12. U sva kom pohodu borbene jedinice, koje su uz nas, smjenjivae jedna drugu. 13. Vjernici e, za prolivenu krv u borbi na Allahovom putu, naplatiti krvarinu jedan za drugo g. 14. Bogobojazni vjernici se dre najbolje i najispravnije Upute. 15. Murik iz Me dine ne smije pruiti zatitu kurejijskom imetku niti nekom od njih, niti vjernika sp reavati u tome (da napadne Kurejije). 16. Ako neko na bi gajri hakk ubije vjernika, pae pod zakon odmazde, osim ako se zastupnik ubijenog zadovolji isplatom krvarine. Inae, svi vjernici su duni zajedniki ustati protiv ubice i osigurati provedbu zako na nad njim.

17. Vjerniku, koji se saglasio sa sadrajem ove Povelje i koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nije dozvoljeno jednom zloincu pomoi ili mu zatitu pruiti. Onoga ko to, ipak, uini, stii e prokletstvo i srdba Allahova na Sudnjem danu i niim se za to nee m otkupiti. 18. Po bilo kojem pitanju da se raziete, obratiete se Allahu i Muhammed u . 19. Jehudije od sebe dijele trokove sa vjernicima, dokle god budu saveznici u borbi. 20. Jehudije iz plemena Beni Avf ine sa muslimanima jednu zajednicu. Jehud ijama njihova vjera, a muslimanima njihova! Ovo vai kako za njih same tako i za n jihove tienike, izuzimajui onog koji bude inio nasilje ili grijeh. On e samo sebi i s vojoj porodici nauditi. 21. Ovo isto vai i za jehudije iz plemena Benu Neddar, Benu Haris, Benu Saide, Benu Duem, Benu Avs, Benu Salebe, Defna jedan ogranak Salebe i Be u utejba. Vjernost je brana izdajstvu. 22. Za osloboenike Benu Salebe vai isto, a tak oer i za bliske prijatelje jehudija. 23. Niko od ovih ne moe izai u borbu bez dozvo le Muhammeda , ali on nee spreavati osvetu za nanesene rane. Ko ubije drugog, pa ta j unitava samog sebe i svoju porodicu,izuzimajui onog kome je nasilje uinjeno; Alla h e sa njim biti zadovoljan. 24. Jehudije e podmirivati svoje trokove, a isto tako i muslimani svoje. Oni e pomagati jedni druge protiv onih koji napadnu na ljude o buhvaene ovom Poveljom. Meu njima e vladati prijateljski odnosi i vjernost bez prev are. 25. Niko nee nanositi tetu svome savezniku. Kome se nepravda uini taj e biti po mognut. 26. Jehudije od sebe dijele trokove sa vjernicima dokle god budu saveznic i u borbi. 27. Dolina Jesriba je sveta za sve one obuhvaene ovom Poveljom. 28. Sa osobom pod zatitom postupae se kao i sa onim koji mu je zatitu pruio, sve dotle dok on ne poini tetu i izdajstvo. 29. ena moe pruiti zatitu samo uz saglasnost njene por dice. 30. Kad se, izmeu onih ovom Poveljom obuhvaenih, neto desi ili kakva svaa izbi je iz koje bi mogla smutnja proistei, treba se obratiti Allahu i Muhammedu Njegov om poslaniku . Allah prima sve to je u ovoj Povelji. 31. Nema pruanja zatite Kurejij ma i njihovim pomagaima. 32. Oni koji su ovom poveljom obuhvaeni pomagae jedni drug ima protiv svakog ko napadne Jesrib. 33. Ako se od jehudija zatrai da zakljue mir, oni e ga zakljuiti i potivati. Isto tako e postupati i muslimani ako od njih to zat rae jehudije, izuzimajui borbu za vjeru. 34. Svakom pripada zatita na strani u kojo j ivi. 35. Jehudije plemena Evs i njihovi tienici imaju ista prava i dunosti kao i s vi drugi obuhvaeni ovom Poveljom, dokle god se nje budu pridravali. Vjernost je br ana izdajstvu. 36. Ko neto uini mimo ovoga, ini to na svoju tetu. 37. Allah odobrava ovu povelju. Ona ne titi nasilnika niti krivca. Onaj ko krene na pohod iz Medine bie zatien kao i onaj koji u njoj ostane, dokle god nasilje ili izdajstvo ne poini. Allah je uz onog ko je ispravan i koji Ga se boji, a i Muhammed Resulullah . 43


45

Bratimljenje U kui Enesa ibn Malika Resulullah je izvrio bratimljenje izmeu muhadira i ensarija. To bratstvo se temeljilo na meusobnom potpomaganju i naslijeivanju nakon smrti mim o krvnih srodnika. Ovakvo naslijeivanje je bilo na snazi do Bitke na Bedru, kada je dokinuto u korist srodnika ajetom: A roaci su prema, Allahovoj Knjizi, jedni drugima prei. M E D I N E - I - M U N E V V E R A El- Enfl 75 pobratimio: Od onoga to nam je pouzdano preneseno znamo da je Resulullah Hamzu ibn Abdulmuttaliba i Zejda ibn Harisa, Dafera ibn Ebi Taliba i Muaza ibn Debe la, Ebu Bekra es-Siddika ibn Ebi Kuhafe i Harida ibn Zuhejra, Omera ibnul-Hattaba i Itban ibn Malika, Ebu Ubejdu ibnul-Derraha i Sada ibn Muaza, Abdurrahmana ibn A vfa i Sada ibnul-Rebi, Zubejra ibnul Avvama i Seleme ibn Seleme ibn Vaka, Osmana ib n Affana i Evsa ibnul-Munzira, Talhu ibn Ubejdullaha i Kaba ibn Mlika, Seida ibn Z ejda ibn Amra ibn Nufejla i Ubejja ibn Kaba, Musaba ibn Umejra i Ebu Ejjuba Halida ibn Zejda, Ebu Huzejfu ibn Utbe i Ubada ibn Bira, Ammara ibn Jasira i Hatiba ibn Ebi Beltea, Selmana Farisiju i Ebu Derda, Bilala ibn Rebaha i Ebu Ruvejha, . Vidjevi da je ostao sam Hazreti Alija lullah odgovorio: je upitao za svog pobratima na to mu je Resu

Ti si moj brat i na dunjaluku i na ahiretu.

46 Preseljenje Rukajje, radijallahu anha Kada je Resulullah krenuo na Bedr, Rukajja, radijallahu anha, se teko razboljela, pa je hazreti Osmanu rekao da ostane uz nju. Rukajja, radijallahu anha je prese lila onog dana kada je u Medinu Zejd ibn Haris donio radosnu vijest o pobjedi Re sulullaha nad muricima. Vidjevi Osmanovu zabrinutost Pejgamber ga zapita: M E D I N E - I - M U N E V V E R A M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Zato si zabrinut? Allahov Poslanie, je li ikoga snalo ono to je mene? Preselila je k Resulullaha koja je bila moja supruga, pa se tako prekinula rodbinska veza izmeu mene i njega. Dok su tako razgovarali. Pejgamber ree:

Ovo je Dibril, doao mi je sa naredbom od Allaha Uzvienog da ti vjenam njenu sestru Um mi Kulsum, sa istim vjenanim darom, uspostavljajui ponovo iste rodbinske veze. 47

48

Nakon sjajne pobjede muslimana na Bedru, u hidru kod Kabe se sastadoe Umejr ibn Veh b, poznat kao jedan od ejtana Kureja, i Safvan ibn Umejje. Govorei o svojim poginul im prvacima Safvan se poali: Boga mi, u ivotu nakon njih nema hajra. Na to mu Umejr odvrati: Boga mi, istinu si rekao. Da nisam pod dugom i da ne strahujem za porodi cu,kunem ti se Bogom, otiao bih do Muhammeda da ga ubijem. Uz to, prema njima ima m obavezu, jer moj sin je zatoen kod njih. Ovu priliku Safvan iskoristi, pa lukavo predloi: Tvoj dug je moja briga i ja u ga vratiti za tebe. Tvoja porodica e biti sa mojom porodicom i oporukom u im dodijeliti dio onog to iza mene preostane. Nita neu uiniti to bi njih moglo oslabiti. Umejr ga upozori: Pokrij ovo o emu smo govorili. diu tako, odgovori Safvan. Potom Umejr naotri svoju sablju i na nju stavi otrov pa tako doe u Medinu. Dok je na vratima Mesdida vezao svoju jahalicu, opazi ga Omer i bnul-Hattab , koji je sa grupom muslimana razgovarao o Allahovim poastima njima da rovanim na dan Bedra, pa primjeti: Zidine stare Medine M E D I N E - I - M U N E V V E R A Namjera Kurejija da u Medini ubiju Resulullaha

Ovaj pas, neprijatelj Allahov, Umejr, doao je opasan sabljom. Potom ue kod Pejgamber a i ree: O Nebijjullah, ovaj neprijatelj Allahov, Umejr, doao je opasan sabljom. 49

Uvedi ga meni, ree Pejgamber . Pa prie Umejr, a Omer ga povue za nosa sablje, stav ga za vrat pa ree nekolicini ensarija: Uite kod Resulullaha , sjedite kod njega i do bro pazite da mu se ta ne desi od ovog pokvarenjaka. Zaista on nije pouzdan. Tada ga uvede, a Resulullah , vidjevi Omera kako dri nosa sablje na njegovom vratu, blago naredi: Pusti ga Omere, a ti Umejre prii. On prie i ree: Dobro jutro. Allah nas je poastio pozdravom boljim od tvog pozdrava Umejre, sa selamom, pozdrav om stanovnika Denneta, odvrati mu Pejgamber , pa nastavi:

Zato si doao Umejre? On nastavi: Doao sam radi onog zatoenika koji je u vaim rukama postupajte lijepo sa njim. A to e ti sablja oko vrata? On zateen, odgovori: Allah sablje runim uinio, zar smo ih kakve koristi imali? Istinu mi reci zbog ega si doao? On odgovori zbunjeno: Doao sam zbog onog to sam ti pomenuo. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Tada mu Pejgamber

ree:

Ne, nego si sa Safvanom ibn Umejje sjedio u hidru i tu spominjali one od Kurejija k oji su baeni u bunar na Bedru. Potom si rekao: Da nisam pod dugom i da nemam porod icu, otiao bih da ubijem Muhammeda. Pa je Safvan preuzeo tvoj dug i prihvatio tvoj u porodicu samo zato da me ubije. A Allah je zapreka izmeu tebe i onoga to si dogov orio. Svjedoim da si ti Resulullah. Mi smo, o Resulullah, lanim smatrali Vijesti sa neba koje si nam donosio i Objavu koja ti se sputala. Ovom dogovoru nije niko pri sustvovao osim mene i Safvana. Tako mi Allaha, sada znam da te o tome nije niko obavijestio do Allah. Hvala Allahu koji me je uputio u islam i doveo me na ovo m jesto. Potom on donese istinski ehadet, a Resulullah se obrati prisutnim:

Poduite vaeg brata u vjeri, nauite ga Kuranu i oslobodite mu sina. Umejr je potom obe : inio sam sve to sam mogao da sprijeim irenje islama, od sada u initi sve to je u moi da se on to vie proiri. Umejr se vratio u Mekku gdje je njegovim sebebom mnogo l judi prigrlilo islam. Prvi napad murika na Medine-i-munevveru Nakon poraza na Bedru Ebu Sufjan se zavjetovao da voda nee oprati njegovu glavu o d dunupluka dok ne napadne Muhammeda . Tako je sa dvije stotine konjanika poao put Medine. Zaustavio se nadomak Medine pored brda Nejb, jer se bojao da otvoreno na padne grad. Pod okriljem noi, uao je u jehudijsku etvrt namjeravajui da se sastane s a Hujejjom ibn Ahtab. Kad mu ovaj iz straha nije otvorio vrata otiao je do Selam ibn Mikema, prvaka Benu Nadira, koji mu je pruio gostoprimstvo i izvijestio ga o s tanju u Medini. Potom se Ebu Sufjan vratio iste noi do svojih drugova, pa otposla o jednu grupu koja napade medinsku etvrt El-Arid. Tu su sruili zidove jednog palmit a, popalili palme, na strai ubili jednog ensariju i njegovog zatitnika, a onda se dali u bijeg prema Mekki. 50

Saznavi za ovo Resulullah krenu u potjeru za njima, ali su oni ve umakli odbacujui uz put mnoge stvari kako bi sebi bijeg olakali. Sa pokupljenom opremom muslimani su se vratili u Medinu. Stoga je ovaj pohod i nazvan Pohod na Sevik (opremu). Dogo dio se u mjesecu zul-hiddetu druge godine po Hidri, a dva mjeseca nakon Bitke na Be dru. Pokuaj jehudija da posiju razdor meu muslimanima Proao je as ibn Kajs jehudijiski ejh ostario u kufru, estok pakosnik i zavidnik musl imana, pored grupe ashaba Resulullaha iz plemena Evs i Hazred. Teko mu pade gledaj ui kako je islam meu njima uspostavio ljubav i slogu nakon njihovog meusobnog nepri jateljstva u dahilijjetu, pa ree: Sakupi se Benu Kajla u ovom gradu. Tako mi Boga n ema nam opstanka dok su oni na okupu. Potom naredi mladiu jehudiji koji je bio sa njim: Idi i pridrui im se, sjedi sa njima i podsjeti ih na dane Buasa. Izrecituj i m i neke od pjesama vezane za taj dogaaj. Kad to mladi uradi, meu muslimanima potee p ria, rasprava i hvalisanje to dovede do otvorenog poziva na oruje. U takvoj situaci ji doe im Resulullah sa grupom muhadira pa ih upozori: O skupino muslimana! Allah, Allah! Zar ete se vratiti u dahilijjet a ja meu vama, na kon to vas je Allah uputio u islam i njime vas poastio, islamom od vas uklonio sve ono to ima veze sa dahilijjetom, spasio vas od kufra i povezao vaa srca? Muslimani shvatie da je ejtan meu njima posijao neprijateljstvo pa zaplakae grlei se meusobno, skazujui poslunost i pokornost Resulullahu . M E D I N E - I - M U N E V V E R A M E D I N E - I - M U N E V V E R A 51

Iseljavanje Benu Kajnuka iz Medine-i-munevvere Prvi koji su prekrili ugovor sklopljen sa muslimanima bili su pripadnici plemena Benu Kajnuka. Poto su bili zlatari i kovai svaki od njih je posjedovao oruje. Nakon t o je Allah dodijelio muslimanima pobjedu na Bedru, svoje neprijateljstvo su poeli javno iskazivati. Resulullah okupi jehudije u ariji Benu Kajnuka pa im se obrati: O skupino jehudija, primite islam prije nego vas zadesi ono to je zadesilo Kurejije . Oni na to uzvratie: O Muhammede, neka te ne zanosi pogibija grupe Kurejija koji su neiskusni i ne poznaju vjetinu ratovanja. Zaista ako bi sa nama zaratio, uvidio bi da smo mi ljudi i da sline nama nisi sreo. Ovo je bio sebeb da Allah objavi aje te: Reci onima koji nee da vjeruju: Biete pobijeeni i u dehennemu okupljeni, a on je groz no boravite! Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se bo rila na Allahovu putu, i drugoj, nevjernikoj, kojoj se inilo da pred sobom ima dva puta vie protivnika. A Allah Svojom pomoi ini monim onoga koga On hoe. To je, zaista , dalekovidnim pouka. li Imrn 12,13 Meutim, oni su i dalje inili smutnju u Medini. T ako jednog dana u njihovu ariju doe ena Arapka sa svojom robom i zauze mjesto pored nekog zlatara. Jehudije su od nje traili da otkrije svoje lice, to je ona odbila. Zlatar joj prie i jedan kraj njene odjee sveza joj za lea, a da ona to nije ni osje tila. Kada je ustala otkri joj se dio tijela. Jehudije se grohotom nasmijae, a on a vrisnu. Tada jedan musliman skoi na zlatara i ubi ga, a onda jehudije ubie musli mana. I saburu je doao kraj. Resulullah predade zastavu muslimana Hamzi ibn Abdul muttalibu i krenu sa Allahovom vojskom prema Benu Kajnuka. Predali su se nakon pe tnaest dana opsade, prvog zul-kadeta druge godine po Hidri. Tada Resulullahu prie v oa munafika Abdullah ibn Ubejj pa ree: O Muhammede, lijepo postupaj sa mojim savezn icima. 52

M E D I N E - I - M U N E V V E R A M E D I N E - I - M U N E V V E R A Poto mu na to Resulullah nije odgovorio on opet ponovi: O Muhammede, lijepo postup aj sa mojim saveznicima. Resulullah se okrenu od njega, ali on zavue svoju ruku u dep njegove koulje. Proi me se, rekao mu je Resulullah , pri tom se rasrdivi tako da mu se boja lica prom ijenila. Teko tebi, proi me se. 53

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Ali munafik je bio uporan: Ne, tako mi Allaha, neu te pustiti dok lijepo ne postup i sa mojim saveznicima. etiri stotine straara i tri stotine oklopnika branili su me od crvenih i crnih, a ti hoe da ih pokosi za jedan dan. Allaha mi, bojim se nesree. Resulullah mu ih je poklonio naredivi im da napuste Medinu i njenu bliu i dalju ok olinu. Tako su otili u m i nastanili se u Ezreatu. Za razliku od Abdullaha ibn Ubej ja, Ubade ibn es-Samit se pred Resulullahom odrekao Benu Kajnuka rekavi: Od sada za prijatelja uzimam samo Allaha, Resulullaha i mumine, a odriem se saveznitva i prij ateljstva sa tim kjafirima. Na njih dvojicu se odnose sljedei ajeti iz asnog Kurana: 54

55 M E D I N E - I - M U N E V V E R A O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jehudije i krane! Oni su sami sebi zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah uistinu nee ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ine. Zato ti vidi one ija su srca bol esna kako se ure da s njima prijateljstvo sklope, govorei: Bojimo se da nas kakva n evolje ne zadesi. A Allah e sigurno pobjedu ili neto drugo od sebe dati, pa e se oni zbog onoga to su u duama svojim krili kajati, a oni koji vjeruju rei e: Zar su to on i koji su se zaklinjali Allahom, svojom najteom zakletvom, da su zaista s vama? Dj ela njihova bie ponitena, i oni e nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee se niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoe a Allah je neizmjerno Dobar i zna sve. Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike pa, Allahova strana e svak ako pobijediti. El-Mida 51, 52, 53, 54, 55, 56

56 Ubistvo Kaba ibnul-Erefa Jehudija koji je najvie mrzio islam i muslimane zvao se Kab ibnul-Eref, pripadnik p lemena Tajj, od Benu Nebhana, a majka mu je poticala od Benu Nadira. Bio je boga ta, poznat po svojoj ljepoti meu Arapima i jedan od jehudijskih pjesnika. Njegovo utvrenje je bilo u jugoistonoj etvrti Medine. Kada je do njega dola vijest o pobjedi muslimana i pogibiji prvaka Kureja na Bedru rekao je: Je li to istina? Pa to su p lemii Arapa i njihove starjeine. Tako mi Boga, ako je Muhammed njih pobijedio, ond a je bolje biti pod zemljom nego na njoj. Uvjerivi se u istinitost tih vijesti otia o je u Mekku kako bi murike bodrio na borbu protiv muslimana. Tom prilikom ga je Ebu Sufjan upitao: Je li ti naa vjera draa ili vjera Muhammedova i njegovih ashaba, i koja od dvije skupine je na Pravom putu? On je odgovorio: Vi ste od njih upuenij i i bolji. Tim povodom Allah je objavio: M E D I N E - I - M U N E V V E R A Zar ne vidi one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i ejtana vjeruju, a o neznabocima govore: Oni su na ispravnijem putu od vjernika. En-Nis 51 Potom se Kab u takvom halu vrati u Medinu i poe u svojim stihovima ezijjetiti ene a shaba. Kad su njegovi postupci preli sve granice Resulullah upita:

Ko e se obraunati sa Kab ibnul-Erefom? Zaista on ezijjeti Allaha i Njegova Poslanika. Tada ustade Muhammed ibn Mesleme i zapita: O Allahov Poslanie, eli li da ga ubijem? Da, rekao je Pejgamber . Pa dozvoli mi da mu kaem neto. Kai, odvrati mu Pejgamber .

57

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Pa je Muhammed ibn Mesleme otiao do Kaba te mu se poalio: Zaista ovaj ovjek (Muhamme ) je od nas traio sadaku i time nas ve zamorio. Kab dodade: Tako mi Boga, sigurno e ga se zasititi. Muhammed ibn Mesleme mu zatrai: Zaista mi ga ve slijedimo i ne elimo ga ostaviti dok ne vidimo prema emu ide njegova stvar. Traimo od tebe da nam pozaj mi tovar ili dva tovara ita. Dobro, dau vam, ali mi dajte zalog. Koju stvar hoe?, n Mesleme . Zaloite mi vae ene. Kako da ti zaloimo nae ene, a ti najljepi Arap? vae sinove. Kako da ti zaloimo nae sinove pa da ih grde i za njih govore: Zaloeni su jedan ili dva tovara? To je sramota za nas, ali zaloiemo ti oruje! I tako Ibn Meslem a obea da e mu doi. Ebu Naile uini slino to i Muhammed ibn Mesleme . Naime on je d u i sa njim recitovao zadnje stihove njegovih pjesama, da bi mu potom rekao: Teko tebi o Ibnul-Erefe. Zaista sam ti doao s potrebom da ti neto kaem, ali da to pokrije. e, uini to, odvrati mu Kab. Ebu Naile nastavi: Dolazak ovog ovjeka (Muhammeda ) nam nese belaje. Navukli smo na sebe neprijateljstvo Arapa. Izbaeni smo iz jednog luk a. Putevi nam se presjekoe tako da nam se porodice rasturie. Dahovi oteae. Mi i nae p orodice osviemo smoreni. I tako je tekao slian razgovor kao i sa Ibn Meslemom u kom e je Ebu Naile jo i ovo dodao: Zaista uz mene su neki od mojih prijatelja koji su istog miljenja kao i ja. Htio sam ti sa njima doi da im dobro uini tako to bi im prod ao hrane. Ovakvim razgovorom Ibn Mesleme i Ebu Naile su postigli ono to su namjera vali, jer im je Kab dozvolio da mu dou sa orujem i njihovim prijateljima. U noi puno g mjeseca 14. rebiul-evvela tree godine po Hidri sakupi se ova odabrana grupa kod Resulullaha koji ih otprati do Bekul-garkada, pa ree: M E D I N E - I - M U N E V V E R A


Poite sa imenom Allahovim. Allahu moj, pomozi im! Potom se Resulullah vratio svojoj kui pa poeo klanjati i dove upuivati svome Gospodaru. Odabrana skupina doe do utvren ja Kaba ibnul-Erefa. Ebu Naile ga pozva. Kad on ustade i poe da izae, njegova ena ga upita: Gdje izlazi u ovo doba? ujem takav glas kao da iz njega kaplje krv. Kab joj od govori: To je samo moj brat Muhammed ibn Mesleme i brat mi po mlijeku Ebu Naile. Zaista plemenit ovjek, ako se pozove i na udarac koplja, odazvae se. Potom im je iz aao, a miris se irio iz njegove glave. Ebu Naile je ve bio rekao svojim drugovima: K ad izae ja u dohvatiti njegovu kosu i pomirisati je. Pa kada me vidite da ga drim z a kosu, navalite i udarite ga. Nakon to im je Kab siao i sa njima razgovarao jedan s ahatak, ree Ebu Naile: O Ibnul-Erefe, hoe li da proetamo do starog drveta i tamo u ra govoru provedemo ostatak noi? Moe, ako to hoete, odvrati Kab. etajui tako Ebu Nail : Ljepeg mirisa do sad, jo nisam osjetio. Uznesen onim to je uo, Kab ree: Imam naj pravljaicu mirisa od arapskih ena. Hoe li mi dozvoliti da pomiriem tvoju glavu?, up bu Naile. Da, ree Kab. Na to Ebu Naile zavue svoju ruku u njegovu kosu i pomirisa, a i njegovi drugovi. Nakon etnje od jednog sata Ebu Naile ree: Dozvoljava li mi da uini m isto to i prvi put? Da, ree Kab. Kad je to uinio nastavili su sa etnjom da bi nak vjesnog vremena Ebu Naile isto upitao, a Kab mu ponovo dozvolio. Tada on zavue svo ju ruku u njegovu kosu pa je drei povika: Navalite na Allahova neprijatelja. Po njem u se sruie njihove sablje, ali ga ne ubie. Meutim, Muhammed ibn Mesleme je brzo reag ovao odrubivi mu glavu i Allahov neprijatelj pade mrtav. Tom prilikom je tako esto ko kriknuo da je prestravio one koji su uli, pa ne ostade ni jedno utvrenje, a da se u njemu ne upali vatra.

59

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Kada je odabrana skupina povlaei se dola do medinske etvrti El-Arid primijetili su d a Haris ibn Evs nije sa njima. Tu su se zaustavili jedan sahatak dok im se on ni je prikljuio slijedei njihove tragove. Naime, krvario je od nekoliko nehotinih ubod a sabljom njegovih drugova. Oni su ga, pomaui mu, poveli sa sobom. Kad stigoe do Be kul-garkada zauie tekbire. uvi njihove tekbire Resulullah je znao da su Kaba ve ub Kad dooe do Pejgambera , on ih blagoslovi:

Ozarena vam lica bila. Oni mu na to uzvratie: I tvoje lice, o Resulullah . Potom pred Pejgambera bacie glavu zlotvora, a on , se zahvali Allahu , na njegovom smaknuu, pa svojom blagoslovljenom pljuvakom potra Harisove rane i on ozdravi. Ostaci tvave Kaba ibnul-Erefa


Munafici u Medine-i-munevveri Nakon krvavog Buaskog rata, Abdullahu ibn Ubejju poe za rukom da pomiri zaraena me dinska plemena Evs i Hazred. To mu povea ugled do tolike mjere da su ga htjeli uini ti svojim vladarom. Meutim, dolaskom muslimana u Medinu to se izjalovi. Od tog tr enutka poinje njegova mrnja i neprijateljstvo prema Resulullahu i muslimanima. Nak on pobjede muslimana na Bedru, prividno je primio islam, ali je potajno koristio svaku priliku da posije smutnju. On i njegovi istomiljenici su bili dovoljno jak i da Resulullahu prave velike neprilike u kritinim trenucima, posebno prije Bitke na Uhudu, u Bitki na Hendeku, i prije pohoda na Tebuk. Zato se opisuju kao lice mjeri, koji govore drugaije nego to u srcu osjeaju. Poto su neodluni, oni se katkad p riklanjaju muslimanima, a katkad njihovim neprijateljima, ve prema tome u kojem s vjetlu vide svoju budunost. Ako muslimanima stvari loe krenu, oni odmah vjeruju da ih je njihova vjera prevarila. Kada su u krugu svojih istomiljenika, oni o Resul ullahu i o onome to mu se objavljuje prave zlobne primjedbe, ali s druge strane iv e u velikom strahu da Allah ne objelodani njihove tajne razgovore. Nemarni su u namazu, odbijaju sudjelovati u borbi, nedoprinose svojim novanim sredstvima, uzda ju se da e Resulullahova mo oslabiti, te da e vredniji istjerati one manje vrijedne . Kada je na povratku iz jednog pohoda dolo do nesporazuma izmeu dvojice ljudi, je dnog muhadira i jednog ensarije, Abdullah ibn Ubejj zakljui: Allaha mi, ako se vrat imo u Medinu, sigurno e jai istjerati iz nje slabije. uvi to, Omer se obrati Resulul ahu : Dozvoli mi da po vratu udarim ovog munafika. Resulullah mu ree: Ostavi ga, jer ne elim da ljudi govore Muhammed ubija svoje ashabe. 60

61 M E D I N E - I - M U N E V V E R A Karta Medine-i-munevvere koja prikazuje poloaj prvih mesdida u vrijeme Pejgambera i tadanjih plemena.


Kada su se muslimani pribliili Medini, Abdullah sin Abdullah ibn Ubejja, inae iskr eni musliman, sa isukanom sabljom je stao na kapiju grada. Ljudi su prolazili po red njega, ali kada je priao njegov otac on zapovijedi: Nazad! ta ti je, teko tebi, o e otac. Tako mi Allaha, neu ti dozvoliti da ue dok ti to ne dozvoli Resulullah , je zaista je on jak a ti si slab. U to doe Resulullah pa mu se Abdullah ibn Ubejj poa li na svoga sina, na to njegov sin ree: Tako mi Allaha, o Resulullah, on nee ui u Med inu dok mu to ti ne dozvoli. Kad mu to Resulullah dozvoli, sin se obrati ocu: Poto t i je Resulullah dozvolio, sad moe ui. Kad je Abdullah ibn Ubejj smrtno obolio poslao je po Resulullaha . Uavi kod njega Pejgamber mu se obrati:

Upropastila te je ljubav prema jehudijama. O Resulullah, ree on, poslao sam po tebe d zatrai oprost za mene, a ne za to da me kritikuje. Njegov sin Abdullah zatrai od Pej gambera da mu da svoju koulju, pa da u nju, koristei je kao efin, umota svoga oca. Pejgamber mu je dao svoju koulju, klanjao denazu njegovom ocu i stajao kraj njegov a groba. Potom je Allah objavio: I nijednom od njih, kad umre nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisus tvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni um iru. Et-Tevba 84 M E D I N E - I - M U N E V V E R A 62

63 Zato Resulullah nakon objave ovog asnog ajeta nije ni jednom munafiku klanjao dena zu niti njegovom ukopu prisustvovao. Tako kada bi neko pozvao Resulullaha na dena zu, on bi se raspitao za umrlog, pa ako bi o njemu uo hajr doao bi i klanjao denazu . U protivnom bi poruio njegovoj porodici: Pobrinite se vi za denazu, a on ekao: je ne bi klanjao. Opisujui munafike, Resulullah je

Tri su znaka po kojima se prepoznaje munafik: kada govori lae, kada obea ne ispuni i kada mu se to povjeri iznevjeri. Zidine stare Medine M E D I N E - I - M U N E V V E R A

64 Bitka na Uhudu Nakon poraza murike vojske na Bedru, elja za osvetom meu njima je rasla iz dana u da n. Abdullah ibn Ebi Rebia, Ikrime ibn Ebi Dehl i Safvan ibn Umejje su se obratili vlasnicima karavane, koju je pred Bitku na Bedru spasio Ebu Sufjan, rijeima: O Ku rejije! Muhammed vam je uinio veliku nepravdu i vae najbolje usmrtio. Pa pomozite n as ovim imetkom u ratu protiv njega. Moda se uspijemo osvetiti. Oni se saglasie. Na to Allah objavi: Pogled od Resulullahova mesdida prema brdu Uhud M E D I N E - I - M U N E V V E R A

65 M E D I N E - I - M U N E V V E R A Oni koji ne vjeruju troe imanja svoja da bi od Allahova puta odvraali. Oni e ih, si gurno, utroiti, zatim e, zbog toga, aliti i na kraju e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjerovali u Dehennem e biti potjerani. El-Enfl 36 M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Potom otvorie vrata dobrovoljnog uea svima onima koji su htjeli da se bore protiv mu slimana, od Abesinaca, pripadnika plemena Kinane i stanovnika Tihame, koristei u tu svrhu razne vidove bodrenja. Tako je Safvan ibn Umejje zahtijevao od pjesnika Ebu Izzeta - koji je bio zarobljen na Bedru i koga je Resulullah poastio time to ga je oslobodio bez otkupa, uzevi od njega obavezu da ga vie nee napadati - da obil azi plemena i bodri ih protiv muslimana. Obeao mu je da e ga, ako se iz bitke vrat i iv, uiniti bogatim, u protivnom, na sebe e preuzeti obavezu izdravanja njegovih ker i. Ebu Izzet se odmah dade na posao. Dubejr ibn Mutim zapovijedi svome abesinskom robu Vahiji, koji je, kao i veina njegovih sunarodnjaka vjeto gaao kopljem: Kreni i t i sa vojskom! Ako osveti moga amidu Tuaimu, time to e ubiti Hamzu Muhammedovog amidu a u te ropstva osloboditi. Nakon to obavie sve pripreme u Mekki se sakupi tri hiljad e murikih boraca. Sa sobom su poveli i ene, da ih bodre na borbu i zadravaju od bije ga sa bojnog polja. Uz oruje u ovoj vojsci je bilo tri hiljade deva i dvije hilja de konja, a od zatitnog oruja sedam stotina oklopa. Abbas ibn Abdulmuttalib je pra tio pripreme kurejijske vojske, pa kada ona krenu put Medine on posla pismo Pejga mberu u kome ga izvijesti o svim pojedinostima vojnog pohoda. Abbasov glasnik za tri dana pree razdaljinu od etiristotine pedeset kilometara i predade pismo Pejga mberu , koji je tada bio u mesdidu Kub. uvi sadraj pisma od Ubejj ibn Kaba Pejgamb naredi da to pokrije, a onda se urno vrati u Medinu i obavi razgovor sa voama muh adira i ensarija. Ubrzo su svi muslimani Medine bili pod orujem, od koga se ni u n amazu nisu odvajali. Jedna odabrana skupina ensarija u kojoj su bili Sad ibn Muaz , Usejd ibn Hudajr i Sad ibn Ubade, uvala je Resulullaha ne odvajajui se od njega. Takoer i svi prilazi gradu su bili pod stalnom kontrolom. Kada je mekkanska vojsk a stigla u El-Ebvu, Hinda ibn Utbe, ena Ebu Sufjana, htjede raskopati kabur majke Resulullaha ali je vojskovoe od toga odvratie bojei se tekih posljedica koje bi ih snale ako otvore vrata takvom djelu. Potom murika vojska nastavi put. Pribliivi se Me dini preoe dolinu El-Akik, pa skrenuvi desno spustie se blizu brda Uhud, u mjesto zv ano Ajnejn u unutranjosti Sebhe, na rubu doline Kanat koja je na sjeveru Medine. Tu se ulogorie u petak estog evvala tree godine po Hidri.

66 im je uo za njihov dolazak, Pejgamber Medini obrati rijeima: se muslimanima u Vidio sam, tako mi Allaha, hajr. Vidio sam klanje krava i na otrici moje sablje pu kotinu, i vidio kako uvlaim svoju ruku u vrst oklop. Krave je protumaio kao grupu nj egovih ashaba koji e poginuti; pukotinu na otrici sablje kao pogibiju jednog od lan ova njegove porodice (hazreti Hamza), a vrst oklop kao Medinu. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Potom predloi ashabima da ne izlaze iz Medine ve da se u njoj utvrde, a da murike o stave tamo gdje su se ulogorili. Ostanu li tamo nai e se u looj poziciji, a ako uu u Medinu, muslimani e ih ubijati po njenim sokacima, a ene sa krovova kua. Abdullah ibn Ubejj se sloi sa prijedlogom Resulullaha , da se grad ne naputa. Meutim, jedan i z grupe muslimana koja nije uestvovala na Bedru zatrai: O Resulullah, povedi nas na naeg neprijatelja, kako ne bi mislili da smo kukavice i slabii. Na ovo Abdullah ib n Ubejj odvrati: O Resulullah, ostani u Medini i ne izlazi im u susret! Tako mi A llaha, jo nikad nismo napustili grad radi borbe sa neprijateljem, a da nismo pret rpjeli teke gubitke. Isto tako jo nikad se nije desilo da je neko na grad navalio, a da mi njemu nismo gubitke nanijeli. Zato pusti ih tamo gdje jesu. Ostanu li t amo bie u vrlo tekom poloaju. Pou li na grad, nai ljudi e pravo na njih udariti a en djeca e sa kua na njih kamenje bacati. Vrate li se uinie to sa istim razoarenjem sa kojim su i doli. Oni koji su htjeli izai neprijatelju u susret istrajavali su u svo joj elji sve dok Resulullah ne ue u svoju kuu i na sebe stavi pancir. To je bilo u petak nakon duma namaza. Taj dan je preselio na ahiret jedan od ensarija iz pleme na Benu Neddar po imenu Malik ibn Amr i Pejgamber mu je klanjao denazu. Kad je posl ije ikindije namaza izaao pred narod u punoj ratnoj spremi, oni su, osjeajui kajanj e zbog svoje upornosti, rekli: O Resulullah, nije trebalo da se raziemo u miljenju sa tobom. Postupi kako hoe. Ako eli ostati u Medini, uini tako. Resulullah odgovori

67 M E D I N E - I - M U N E V V E R A Ne dolikuje Pejgamberu, kada na sebe stavi pancir, da ga odloi prije nego Allah pr esudi izmeu njega i njegova neprijatelja. Pejgamber podijeli vojsku na tri grupe: - grupu muhadira iju zastavu je nosio Musab ibn Umejr - grupu ensarija iz plemena E vs, iju zastavu je nosio Usejd ibn Hudajr i - grupu ensarija iz plemena Hazred, iju zastavu je nosio El Habbab ibn el-Munzir . Vojska je bila sainjena od hiljadu bor aca, meu kojima je bilo sto oklopnika i pedeset konjanika. Onima koji su preostal i u Medini, kao svoga zamjenika u namazu, postavio je Ibn Ummi Mektuma . Raspored vojnih snaga za vrijeme Bitke na Uhudu

68 Kada je doao do mjesta zvanog ejhajn Resulullah izvri smotru vojske pa vrati od mal oljetnih one koji jo nisu bili sposobni za borbu. Od tih su bili: Abdullah ibn Om er ibnul-Hattab, , Usame ibn Zejd, , Usejd ibn Zuhejr, , Zejd ibn Sabit, , Zejd ibn Erkam, , Arabet ibn Evs, , Amr ibn Hazm, , Ebu Seid el-Hudri, , Zejd ibn Haris el-En sari, , Sad ibn Habbe, . Pored njihove maloljetnosti dozvolio je uee u borbi Rafi ibn Hadidu i Semure ibn Dundubu . Zato jer je Rafi ibn Hadid bio vjet strijelac, a to s ie Semure ibn Dunduba, on je vidjevi da je Rafiu dozvoljeno, rekao: Ja sam jai od Raf ia i u hrvanju ga pobijedim. Kad su o tom obavijestili Resulullaha , on im naredi da se pohrvaju pred njim. Oni se pohrvae, pa poto Semure pobijedi Rafia i njemu ta koer bi dozvoljeno. Na ovom mjestu ih zatee no. Nakon klanjanja akama i jacije, Resu lullah odabra pedeset ljudi koji e uvati strau oko logora. Kao njihovog vou postavi ensariju Muhammeda ibn Meslemu. Zekvan ibn Abdul-Kajs je posebno pazio na Pejgam bera . Pred samu zoru od Pejgambera se odvoji Abdullah ibn Ubejj sa tri stotine s vojih ljudi pri tome govorei: On se njima priklonio, a mene nije posluao. Ne znam z ato bi ovdje trebali ginuti? Za tim munaficima poao je Abdullah ibn Amr ibn Haram d ozivajui ih: O ljudi, zaklinjem vas Allahom, ne ostavljajte narod i vaeg Poslanika na cjedilu, sada, kada je neprijatelj blizu. Oni mu na ovo, odgovorie: Da znamo da e te se sigurno boriti mi vas ne bi napustili. Ali mi smo ubijeeni da do borbe nee d oi. Tada im Abdullah ibn Amr zaprijeti: Allah vas udaljio, Allahovi neprijatelji, A llah e Svoga Poslanika uiniti neovisnim od vas. M E D I N E - I - M U N E V V E R A M E D I N E - I - M U N E V V E R A

M E D I N E - I - M U N E V V E R A 69 Za ove munafike Allah je rekao: I da bi otkrio ko su licemjeri, oni koji su, kad im je reeno: Doite, borite se na A llahovu putu ili se branite! odgovorili: Da znamo da e pravog boja biti, sigurno bi smo vas slijedili. Tog dana bili su blie nevjerovanju nego vjerovanju, jer su usti ma svojim govorili ono to nije bilo u srcima njihovim. A Allah dobro zna ono to on i kriju. li Imrn 167 Premda brojano oslabljena muslimanska vojska je bila jaa, jer na braniku vjere sad a su ostali samo istinski mumini. Sa sedam stotina boraca Pejgamber je nastavio p ut prema neprijatelju. elei da izbjegne veliku muriku vojsku ulogorenu u uhudskoj do lini, Pejgamber zapita: Brdo Uhud

Ko bi nas mogao povesti kraim putem, ali da njih zaobiemo? Ebu Hajsem se oglasi: Ja, o Resulullah! Potom on izabra krai put do Uhuda koji je prolazio preko zemlje Benu Hariseta, ostavljajui muriku vojsku na zapadu. Na ovom putu vojska proe pokraj bae M rbea ibn Kajsa, slijepog munafika, koji im osjeti vojsku poe bacati prainu u lica m uslimana govorei: Ne dozvoljavam ti da ue u moju bau makar da si Allahov Poslanik.

70 Ljudi pohitae da ga ubiju, ali ih Resulullah

zaustavi:

Ne ubijajte ga, jer pored sljepoe oiju i njegovo srce je slijepo. Resulullah nastavi dalje sve dok se ne spusti sa planinskog puta Uhuda u dolinu, gdje se ulogori s a svojom vojskom okrenut prema Medini. Postavio se tako da im je strmenita stran a Uhuda bila iza lea, a neprijateljska vojska izmeu njih i Medine. Tu je Resululla h postavio svoju vojsku i rasporedio je u saffove. Potom je odabrao pedeset vjeti h strijelaca i stavio ih pod vostvo Abdullaha ibn Dubejra koji je taj dan u svojoj bijeloj odjei bio naroito upadljiv. Naredio im je da se utvrde na brdu s june stra ne prema dolini Kanat, koje je kasnije postalo poznato kao Brdo strijelaca, a onda se obratio njihovom voi: M E D I N E - I - M U N E V V E R A Odbij konjicu od nas strijelama kako nam ne bi prili sa lea. Bilo da se situacija o dvija u nau korist ili protiv nas ne naputaj to mjesto. Ne smiju nam prii sa tvoje strane.

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Potom je rekao strijelcima: 71 Ako vidite leinare kako trgaju naa mrtva tijela ne naputajte poloaje dok vam se ne na redi. ak i da vidite kako im nanosimo oit i potpuni poraz ostanite tu dok vam se n e naredi. to se tie ostatka vojske, Pejgamber je kao zapovjednika desnog krila pos tavio Munzira ibn Amra , a lijevog Zubejra ibnul-Avvama kome je podrku pruao Mikdad ibnul-Esved . Resulullah im je zabranio da otponu borbu dok im to on ne naredi. B odrei ashabe na borbu, u jednom trenutku, podigao je svoju sablju i upitao:

Ko e uzeti ovu sablju i nositi je kako joj dolikuje? Nekoliko ashaba se ponudi da j e uzme, ali je on povue od njih. Tada mu prie Ebu Dudane Simak ibn Haree pa zapita: kako je dolikuje nositi, o Resulullah? Brdo strijelaca M E D I N E - I - M U N E V V E R A

M E D I N E - I - M U N E V V E R A 72 Resulullah mu odgovori:

Da njome udara neprijatelja dok se ne iskrivi. Ebu Dudane izjavi: Ja u je nositi ka dolikuje o Resulullah, i on mu je predade. Ebu Dudane je bio hrabar ovjek i dobro s vjestan svoje vjetine u borbi. Kad god bi na glavu stavio crveni turban, drugi bi znali da e on u borbu. Tako je i u ovoj prilici nakon to je uzeo sablju iz Resulu llahove ruke, svezao crveni turban i poeo gordo koraati izmeu bojnih redova. Tada R esulullah primijeti: Zaista ovakav hod Allah mrzi osim u ovakvoj prilici.

73 Poetak borbe najavi nosilac murike zastave Talha ibn Ebi d najhrabrijih Kurejija, koji izae jaui na devi i pozva usret mu poe Zubejr koji se munjevito zaskoi na njegovu pa odgurnuvi ga od sebe sabljom ga sasijee. Vidjevi ovo, za njim i muslimani, pa hvalei Zubejra ree: Talha el-Abderijj, jedan o na dvoboj. Ne oklijevajui u s devu, obori ga na zemlju, Pejgamber donese tekbir a

Svaki Pejgamber je imao havarijjuna, a moj havarijjun je Zubejr. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Tada pred muslimane izae Ebu Amir, koji je ve od ranije sa petnaest mladia iz pleme na Evs otiao u Mekku i tu potiui murike na borbu protiv muslimana obeao im, da e ako o borbe doe svi njegovi saplemenici stati uz njega, i povika: O skupino plemena Ev s! Ja sam Ebu Amir! Oni mu odgovorie: Allah te oslijepio, pokvarenjae. On ree: Nakon sam ih napustio, moj narod je zlo pogodilo. Murika vojska se poreda u safove. Vostvo vojske je bilo povjereno Ebu Sufjanu koji zauze poloaj u srcu vojske. Kao zapovj ednika desnog krila postavi Halida ibn Velida, a lijevog Ikrimu ibn Ebi Dehla. Na d pjeadijom postavi Safvan ibn Umejja, a nad strijelcima Abdullaha ibn Ebi Rebiu. Zastavu je nosio Mafreza iz plemena Abduddar. Da bi raspalio mrnju i neznaboaki po nos Ebu Sufjan se obrati zastavniku rijeima: O sinovi Abduddara, vi ste na Dan Bed ra nosili nau zastavu, pa nas je snalo ono to ste ve vidjeli. Ljudi uvijek trpe sudb inu svoje zastave. Ako je ona izgubljena i oni su takoer. Dakle ili ete tititi nau z astavu ili je nama predati da je mi za nas zatitimo. Razdraeni ovim rijeima, ljutito uzvratie: Da ti nau zastavu predamo?! Kada se sutra sukobimo sa neprijateljem, vid jee ta emo uiniti. Ovo je Ebu Sufjan i elio. Kada su dvije vojske stale jedna naspra ruge, ene Kurejija, iza svojih mueva, udarie u defove, bodrei ih tako na borbu. Hinda bint Utbe je vikala: Spremamo postelju za one koji napadaju. Razlaz za sva vreme na od bjegunaca sa bojnog polja.

74

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Potom se borba rasplamsa na svim dijelovima bojita a najee oko murike zastave. Nakon ogibije Talhe ibn Ebi Talhe, zastavu ponese njegov brat Ebu ejbe Osman ibn Ebi Ta lha na koga krenu Hamza ibn Abdulmuttalib . Hazreti Hamza ga udari tako snano da m u odsijee ruku sa ramenom u kojoj je bila zastava. Onda zastavu podie Ebu Sad ibn E bi Talha. Njega ubi Sad ibn Ebi Vekkas, tako to ga pogodi kopljem u grlo. Potom za stavu ponese Mesafia ibn Talha ibn Ebi Talha koga kopljem smrtonosno pogodi Asim ibn Sabit ibnul-Aklah . Poslije njega zastavu uze njegov brat Kulab ibn Talha ib n Ebi Talha koga obori i ubi Zubejr ibnul-Avvam , a prihvati je njegov drugi brat Dellus ibn Talha ibn Ebi Talha, ali i on pade mrtav od strane Talhe ibn Ubejdull aha . Dakle, est osoba poginu iz jedne kue branei zastavu murika. Nakon njih, iz isto g plemena Benu Abduddara, zastavu ponese Ertat ibn urahbil koga ubi Ali ibn Ebi T alib . Od njega zastavu preuze erih ibn Kariz koga ubi Kuzman, munafik koji se bor io na strani muslimana radi linog ponosa. Ovaj Kuzman je ubio i sljedea dva nosioc a zastave, Ebu Zejda Amr ibn Menafa el-Abderijju i urahbila ibn Haima ibnul-Abderi jju. Tako od porodice Benu Abduddar ne osta niko ko bi mogao podii zastavu iz prai ne i ponijeti je. Na drugom dijelu bojita, Ebu Dudane je prodro duboko u redove ne prijatelja, ubijajui svakog ko mu se na put isprijeio. Takoer i meu muricima je bio j edan ovjek, koji se nije okrenuo ni od jednog muslimana a da ga nije dotukao. Oba ratnika se sretoe i izmijenie dva udarca. Od udarca murika Ebu Dudane se vjeto odbr ni svojim titom u kom se zaglavi neprijateljeva sablja. Tu priliku iskoristi Ebu Dudane i jednim udarcem ga usmrti. Potom ga je Zubejr vidio kako je zamahao sablj om nad glavom Hinde, a onda je od nje otklonio. Sam Ebu Dudane je kasnije ispriao: Pogled sa brda strijelaca prema brdu Uhud

75 Vidio sam osobu koja histerino bodri neprijatelja na borbu, pa se okrenuh prema nj oj. Kad zamahnuh sabljom prema njoj, ona zakuka i ja opazih da je ena. Sablju Res ulullaha sam poastio tako to njom nisam udario enu. O tome kako se taj dan borio haz reti Hamza posluajmo ta kae sam Vahija: Gledao sam Hamzu, koji je izgledao poput lug ste deve, kako svojom sabljom sijee neprijatelje ne ostavljajui nita ispred sebe. P rije nego sam ga dostigao, pred njim istupi Siba ibn Abduluzza. Vidjevi ga, Hamza mu doviknu: Ovamo meni, ti sine sjekaice draica! Potom mu je zadao smrtni udarac u glavu, ali takvom brzinom, da je to za nevjerovati. Ja tada zamahnu svojim koplj em, dobro ciljajui i bacih ga na Hamzu. Ono ga pogodi u donji dio stomaka, a izae izmeu njegovih nogu. On pokua krenuti prema meni, ali za to vie nije imao snage. Sae kao sam dok nije umro, a onda sam mu priao, uzeo svoje koplje i odmah se vratio u na logor. Tako sam uradio jer me osim njega niko drugi nije interesovao. Ubio sa m ga samo zato da bih bio osloboen ropstva. Pogibijom hazreti Hamze muslimani su p retrpjeli veliki gubitak, ali glavu nisu izgubili. Naprotiv, to je bitka odmicala neprijatelj je sve vie gubio tlo pod nogama. Stoga su spas sebi potraili u paninom bijegu. O tome nam je Hazreti Zubejr kazao: Gledao sam kako posluga Hinde i njen e pratilje zateu pojaseve oko svojih haljina i bjee. Nita nam vie nije stajalo na pu tu do pobjede. Meutim, iznenada nai strijelci se usmjerie prema neprijateljskom log oru od koga smo mi naeg protivnika ve odvojili. Time su naa lea ostala nezatiena, a n prijateljskoj konjici otvoren put. Neko je vikao: Muhammed je ubijen! Mi smo se od mah vratili, ali i na neprijatelj se vratio, nakon to smo mu pobili sve njegove no sioce zastave, tako da joj se vie niko nije mogao pribliiti. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

76

Zastava je leala na zemlji sve dok je nije, za Kurejije, podigla Amra bint Alkame i oni se oko nje okupili. Meu muslimanima nastade velika pometnja. Prolazei pored jedne izbezumljene grupe muslimanskih boraca Enes ibn en-Nadr ih upita: ta ekate? On i uglas odgovorie: Ubijen je Resulullah . On ih upita: ta ete raditi sa ivotom nako ga? Ustanite i umrite za ono za to je umro i Resulullah . Potom je nastavio: Allahu moj, ispriavam Ti se zbog ovoga to su uinili muslimani i odriem se pred Tobom od ono ga to su uinili murici. Onda je krenuo naprijed pa ga srete Sad ibn Muaz i zapita: e e, o Ebu Amre? Enes odgovori: Ah za mirisom Denneta, o Sade, zaista ga osjeam od ne Uhuda. Potom je jurnuo u neprijateljske redove, hrabro se borei, dok nije pao k ao ehid. Poslije bitke niko ga nije mogao prepoznati, osim njegova sestra po njeg ovim jagodicama, jer na njemu je bilo osamdeset i neto rana to od koplja, sablje i li strijele. Resulullaha je ranio Utbe ibn Ebi Vekkas tako to mu je, pogodivi ga k amenom u lice posjekao donju usnu i slomio donji desni sjekuti. Abdullah ibn ihab ez-Zuhri ga je ranio u elo. Abdullah ibn Kumet ga je prvo snano udario sabljom po r amenu a onda po onoj jabuici utisnuvi mu u lice dvije halke od ljema, i uz to rekavi: Uzmi ovo , ja sam Ibn Kumet. Briui krv Resulullah mu ree: Allah te ponizio! Allah je usliao dovu Svoga Pejgambera. Kad je Ibn Kumet jednom izv eo svoje ovce na pau Allah je poslao sa planine divljeg jarca koji ga je udarao r ogovima dok ga nije raskomadao. Sad ibn Ebi Vekkas je iz sveg srca elio da ubije U tbu, svoga brata, ali ga u tome pretee Hatib ibn Ebi Beltea , koji mu sabljom odru bi glavu, a onda uze njegova konja i sablju. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

77 Ranjen Resulullah

se obratio Allahu

:

Allahu moj, uputi moj narod, jer oni zaista ne znaju. Jedan muhadir proe pored jedno g ensarije oblivenog krvlju pa ga upita: O ovjee, jesi li uo da je Muhammed ubijen? nsarija mu odgovori: uo sam, ali ako je Muhammed ubijen, borite se vi za svoju vje ru! Prvi koji je nakon ove vijesti prepoznao Resulullaha bio je Kab ibn Malik . On je kasnije priao: Prepoznao sam ga po njegovim oima koje su svjetlucale ispod ljema. Povikao sam koliko me glas nosio: O muslimani, radujte se! Ovdje je Resulullah . T ada mi je Resulullah dao znak da utim. Meutim, ovaj glas su uli muslimani pa potrae tom pravcu. Oko Pejgambera se okupi tridesetak ashaba, a onda se zajedno poee povl aiti prema klancu brda Uhuda. Tada se Resulullahu priblii Osman ibn Abdullah ibnul -Mugire, jedan od murikih junaka, i ree: Za mene nema spasa, ako se on spasi. Resulul lah se okrenu prema njemu u namjeri da mu se suprotstavi, ali konj neprijatelja posrnu na neku rupu. To iskoristi Haris ibn es-Summe pa ga udari po nozi a potom dokraji. Tada na Harisa nasrnu Abdullah ibn Dabir, koji ga udari sabljom po ramen u i rani tako da su ga muslimani dalje morali nositi. Na Abdullah ibn Dabira se u stremi Ebu Dudane i jednim udarcem sablje mu odrubi glavu. Kada Resulullah doe u k lanac Uhuda, sustie ga Ubejj ibn Halef govorei: Gdje je Muhammed? Za mene nema spas a ako se on spasi! Neko ree: O Resulullah ,da mu neko od nas stane na put? Resulullah naredi: Pustite ga Poto mu se sklonie sa puta, Resulullah uze koplje od Harisa ibn es-Summe a onda se sa njim strese tako da smo se mi uklonili od njega kao muhe sa devinih lea. Potom se okrenu prema Ubejju pa ga pogodi u vrat udarcem od koga se on vie p uta zaklati na svome konju. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

Pogled prema klancu na brdu Uhud i peini gdje je Resulullah bio nakon bitke M E D I N E - I - M U N E V V E R A

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Dok je Resulullah bio u Mekki Ubejj mu je znao rei: O Muhammede, imam konja Avza k ojem svaki dan dajem tri saa (12 kg.) sjemena. S njega u te ubiti. Pejgamber bi mu odgovarao:

Naprotiv, ja u tebe ubiti inaAllah. Kada se zgruane krvi na vratu vratio meu Kurejij zavapio je: Ubi me, tako mi Boga, Muhammed. Oni mu rekoe: Bogom ti se kunemo, da si izgubio srce, a nisi ba tako lo. On im odvrati: On mi je jo u Mekki rekao da e me ubi i. Tako mi Boga, da je pljunuo na mene ubio bi me. Allahov neprijatelj je umro u Serifu pa su ga Kurejije karavanom prenijele u Mekku. Kad su zali u klanac Alija j e otiao do vrela Mihras, napunio svoj tit vodom i donio je Resulullahu da se napij e. Osjetivi neprijatan miris Pejgamber je nije pio, ali je s njom krv sa lica sap rao. Potom je tu vodu po svojoj glavi sasuo, pritom govorei: estoka je Allahova srdba nad narodom koji okrvavi lice Njegova Poslanika. Povlaei se rema brdu Resulullah je naiao na stijenu koju je pokuao prijei ali zbog iscrpljenos ti i rana to nije mogao. Tad ispod njega podmetnu svoja lea Talha ibn Ubejdullah pa ga podie na stijenu, a Resulullah ree: Talha je zaradio Dennet. 79

Kad se murici popee na Uhud Resulullah

ree Sadu ibn Ebi Vekksu : . Na to mu Pejgamber

Odbij ih. Kako u ih odbiti sam?, upita Sad puta. M E D I N E - I - M U N E V V E R A 80

istu naredbu ponov

81 Ulaz u peinu na brdu Uhud

Potom je Sad uzeo strijelu iz svog tobolca, odapeo je na jednog neprijatelja i ub io ga. Onda je otiao po svoju strijelu, sebi dobro poznatu, pa je odapeo na drugo g, te i njega ubio. Kad je i trei put ponovio neprijatelji napustie svoj poloaj i s pustie se niz Uhud. Tada Sad ree: Ova strijela je mubarek (blagoslovljena). Ona je b la kod Sada sve do njegova preseljenja, a onda kod njegovih sinova. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

ubijeeni da je bitka zavrena. Vratili su se u svoj logor i poeli spremati za povrat ak u Mekku. U meuvremenu, njihove ene su se zabavile oko ubijenih muslimana, odsij ecajui im ui i noseve. Od toga je Hinda pravila none halhale i narukvice. Uz to je iz hazreti Hamze izvadila njegovu jetru i poela je vakati, ali poto je nije mogla p rogutati, izbacila ju je. Zatim se popela na stijenu pa povikala iz sveg glasa: M ilo za drago smo vam za Bedr vratili, jer svaki drugi rat jo veu ar raspiri. Utbina smrt mi noima nije dala mira, a takoer i smrt amide i brata. e sam ugasila i zakletv u ispunila, osvjeenje mome srcu je dolo od Vahija. Zahvalnost ti dugujem dok je ivot a u meni, i dok mi kosti ne istruhnu u grobnoj jami. .Nisu znali sa sigurnou da li su ga ubili, ali su bili

Pred sam povratak u Mekku, Ebu Sufjan se okrenuo prema Uhudu, pa povikao: Da li j e Muhammed meu vama? Poto mu nije odgovoreno, on dalje nastavi: Da li je sin Ebu Kuh afe meu vama? Ne bi mu odgovoreno. Da li je Omer ibn el-Hattab meu vama? Opet mu ne b i odgovoreno. Tada Ebu Sufjan zavika: Dosta nam je samo da njih trojice nema. Nemo gavi se suzdrati hazreti Omer mu uzvrati: O Allahov neprijatelju, zaista su ivi oni koje si prozivao. Na tvoju alost Allah ih je ostavio u ivotu. Ebu Sufjan ree: Meu v ima izmasakriranih. To nisam naredio ali me to i ne alosti. Potom dodade: Uzvien nek a je Hubel! M E D I N E - I - M U N E V V E R A Tako je izgledao posljednji napad na Pejgambera 82

83 Tada Pejgamber upita:

A zar mu neete odgovoriti? ta da mu kaemo?, upitae ashabi. Recite: Allah je Uzvieniji i Velianstveniji! Ebu Sufjan ree: Mi imamo Uzzaa, a vi ga emate. Pejgamber upita: Pogled iz peine prema mesdidu Resulullaha

Zar mu neete odgovoriti? ta da mu kaemo?, upitae ashabi. Recite: Allah je na Zat zatitnika nemate! Potom Ebu Sufjan ree: Osvetismo vam se. Ovaj dan je za Dan Bedra. Rat je nadmetanje, pa kako kad. Omer mu odvrati: Nismo jednaki. Nai poginuli su u De nnetu, a vai poginuli u vatri. Kad Ebu Sufjan pozva Omera da izae pred njega Resulu llah ree: Idi vidi ta hoe. M E D I N E - I - M U N E V V E R A

84 Reci mu: Da, to je roite izmeu nas i vas. Potom Resulullah jetujui ga:

posla Ali ibn Ebi Talib

Idi za njima i gledaj ta e uiniti i ta namjeravaju. Ako konje povedu a deve uzjau zna hoe da se vrate u Mekku. A ako uzjau konje a deve povedu onda namjeravaju krenuti na Medinu. Tako mi Onog, u ijoj ruci je moja dua, ako krenu prema njoj, izai emo pre d njih i sa njima se boriti. Hazreti Alija je rekao: Poao sam za njima i gledao ta in e. Oni su poveli konje a deve uzjahali i krenuli prema Mekki. Nakon odlaska Kureji ja, muslimani se posvetie svojim poginulim i ranjenim. Pejgamber je traio Hamzu i naao ga nasred doline unakaenog, izvaene jetre, bez nosa i uiju. Vidjevi veliku tugu Resulullaha muslimani su izjavili: Allahom se kunemo, ako nam jednog dana Allah d odijeli pobjedu nad njima, unakazit emo ih tako, kako jo nikad jedan Arap nekog ni je unakazio. Ove rijei su bile povod Objave: M E D I N E - I - M U N E V V E R A Omer izae pred njega, a Ebu Sufjan ga zapita: Zaklinjem te Allahom, o Omere, reci mi jesmo li ubili Muhammeda? Omer mu odgovori: Allaha mi, niste. On upravo slua tvo j govor. Ebu Sufjan odvrati: Ti si kod mene iskreniji i bolji od Ibn Kumeta. Odlazei sa svojom vojskom Ebu Sufjan povika: Sljedee godine sreemo se ponovo na Bedru. Resulu llah ree jednom od svojih ashaba:

85 M E D I N E - I - M U N E V V E R A 4 9 2 6 5 3 7 8 11 12 10 1 1 - Brdo Uhud 2 - Brdo Ajnejn (brdo strijelaca) 3 - Poloaj muslimanskog logo ra prije borbe 4 - Poloaj murikog logora prije borbe 5 - Prva faza borbe i nadmo mus limana 6 - Mjesto pogibije hazreti Hamze 7 - Mesdid Sejjidu-uheda 8 - Mjesto silask a strijelaca s brda 9 - Mjesto gdje je murika vojska zaobila brdo Ajnejn kako bi na pala muslimane s lea 10 - Mjesto ranjavanja Resulullaha 11,12 - Kaburi ehida Uhuda

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Ako hoete da na nepravdu uzvratite, onda uinite to samo u onolikoj mjeri koliko va m je uinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Al i strpljiv e biti samo uz Allahovu pomo. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teko zb og spletkarenja njihova. En-Nahl 126,127 Resulullah je oprostio, strpio se i zabranio nakaenje. Potom je naredio da se tij elo hazreti Hamze pokrije ogrtaem. Klanjao mu je denazu pritom donijevi sedam tekbi ra, onda je naredio da se tijela ostalih ehida poloe pored hazreti Hamzinog tijela . Tada je klanjajui im svima denazu hazreti Hamzi klanjao sedamdeset i dvije denaze . Tom prilikom je Resulullah prouio dovu: 86


Vraajui se u Medinu, Resulullah je proao pored ene kojoj su na Uhudu poginuli mu, br t i otac. Kada su joj to rekli ona zapita: A ta je sa Resulullahom ? Odgovorie joj: D bro, o majko toga i toga. On je, elhamdulillah, onako kako bi ti voljela da bude . Ona zamoli: Pokaite mi ga da ga vidim. Oni joj ga pokazae, pa kada ga vidje usklikn u: Svaki musibet poslije tebe je zanemarljiv. Sad ib Muaz doe sa svojom majkom Resul ullahu pa ree: O Resulullah , ovo je moja majka. Resulullah joj ree: Merhaba, ustade prema njoj i izrazi joj taziju za njenog sina Amr ibn Muaza . Ona mu uzvrati: Kad tebe vidim da si dobro, odmah mi je musibet, koji me zadesio, manji . M E D I N E - I - M U N E V V E R A Allahu moj, Tebi pripada svaka hvala. Nema smrti onom kome si odredio da jo ivi, ni ti daljeg ivota onom kome si odredio da umre. Nema upute za onog koga si u zablud i ostavio, niti zablude onom koga si uputio. Nema davanja onom kome Ti uskrati, n iti uskraivanja onom kome Ti da. Nema blizine onom koga Ti udalji, niti udaljavanja onom koga Ti priblii. Allahu moj, prui nam obilje Tvog bereketa, Tvoga rahmeta, Tv oje dobrote i Tvoje opskrbe. Allahu moj, ja Te molim za trajne nimete koji nee pre stati niti nestati. Allahu moj, ja te molim za pomo u Danu oskudice i za sigurnos t u Danu straha. Allahu moj, utjeem se Tebi od zla onog to nas je zadesilo i od zl a onog to nas je mailo. Allahu moj, omili nam iman i uini ga ukrasom naih srca, a om rzni nam kufr, raskalaenost i neposlunost i uini nas od onih koji su ispravno upueni . Allahu moj, daj da umremo kao muslimani i da budemo proivljeni kao muslimani i pridrui nas onima koji su dobri, bez ponienja i kunje. Allahu moj, ubij kjafire koj i u la ugone Tvoje resule i odvraaju od Tvog puta i izlij na njih Tvoju srdbu i Tvo ju kaznu. Allahu moj, ubij kjafire kojima je data Knjiga, a suprotstavljaju se I stini. 87

Zatim Resulullah

proui dovu za poginule na Uhudu pa ree:

O majko Sadova, raduj se i obraduj porodice poginulih da e se njihovi ehidi druiti za jedno u Dennetu i zajedno zauzimati za svoje porodice. Tada ona ree: Zadovoljni smo, o Resulullah, pa ko da plae za njima nakon ovog? O Resulullah, ini dovu za one ko ji su ostali iza njih od njihovih porodica. Resulullah uputi dovu Allahu : Allahu moj, otkloni tugu iz njihovih srca, olakaj im musibet koji ih je zadesio i budi dobar prema onim koje su ehidi iza sebe ostavili. U Bitki na Uhudu na strani muslimana poginulo je ezdeset i pet ensarija, etverica muhadira i jedan jehudija, a broj murika je trideset i sedam.

Protjerivanje iz Medine Benu Nadira Nakon Bitke na Uhudu, jehudije ponovo poee otvoreno pokazivati neprijateljstvo pre ma muslimanima. Resulullah je otiao do jehudija Benu Nadira i od njih zatraio da i oni zajedno sa muslimanima isplate krvarinu plemenu Benu Amir, zbog ubistva dvo jice njihovih ljudi. Naime i muslimani i jehudije su sa njima imali ugovor o sav eznitvu. Kad su uli ta Resulullah trai od njih, rekli su: Uiniemo to, o Ebul-Kasim edi ovdje dok to ne donesemo. Resulullah sjede sa Ebu Bekrom , Omerom , Alijom i gr upom ashaba pored zida njihove kue, ekajui da ispune svoje obeanje. U meuvremenu, jeh udije rekoe jedni drugima: Ovakva prilika nam se nee vie nikad ukazati. Ko e se popet i na krov kue, baciti na njega kamen i tako nas od njega osloboditi? Kad jedan od njih po imenu Amr ibn Diha ree da e on to uiniti, Selam ibn Mikem ih opomenu: Ne in o, jer tako mi Boga, on e o ovom to smjerate sigurno biti obavijeten. Bie bolje da p ostupimo po ugovoru sklopljenom izmeu nas i njega. 88 M E D I N E - I - M U N E V V E R A

M E D I N E - I - M U N E V V E R A Uprkos ovih upozoravajuih rijei oni su ostali pri svojoj namjeri. Tada Gospodar sv jetova posla Dibrila koji izvijesti Resulullaha o tome ta mu jehudije spremaju. Re sulullah odmah ustade i urno krenu u Medinu. Sustigavi ga, njegovi ashabi mu rekoe: Ustao si i otiao a da mi to i ne primjetismo. Tada ih Pejgamber izvijesti o tome ta su mu jehudije spremali. Zatim Resulullah posla Muhammeda ibn Meslemu Benu Nadi ru sa porukom: Izlazite iz Medine, jer u njoj sa mnom ne moete stanovati! Dajem vam rok deset dan a. Koga poslije toga naem u Medini, ode mu glava. Saznavi da jehudije Benu Nadira v re pripreme za odlazak iz Medine, voa munafika Abdullah ibn Ubejj ih poe odvraati od toga obeavajui im svesrdnu pomo. Na to upuuju rijei Allaha : 89 Zar ne vidi kako licemjeri govore svojim prijateljima, sljedbenicima Knjig

39517355-Medine-i-Munevvera-hafiz-Mehmed-Karahodžić

Documents

Transcript of 39517355-Medine-i-Munevvera-hafiz-Mehmed-Karahodžić