Ana Plosni kari Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Blok Andreis u Trogiru. Prilog poznavanju romanike stambene arhitekture

Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Predan 3. 8. 2007. - Prihvaen 20. 10. 2007.

UDK 728.3(497.5 Trogir) 725.96(497.5 Trogir)

Saetak Blok Andreis u Trogiru nazvan je po plemikom rodu Andreis, pripadnici kojega su stoljeima posjedovali graevine na prostoru bloka. U bloku se sauvalo vie romanikih kua koje pripadaju razliitim tipovima: od onih jednostavnih, s po jednom prostorijom na svakoj etai, preko kula do reprezentativnijih zdanja sloenije prostorne strukture, od kojih neka ukljuuju i privatna dvorita. Analiza arhitektonskih snimaka tih kua te podaci iz historiografije i sauvanih dokumenata 13. i 14. stoljea pokazali su da su pripadni ci roda Andreis na prostoru bloka krajem 12. i poetkom 13. stoljea podigli pretkomunalni sklop - domus cum

curte et turri - koji je obuhvaao privatno dvorite okrueno kuama u vlasnitvu roda, meu kojima su bile i kule, od kojih je jedna brani la ulaz u dvorite sklopa, dok se druga, kao i sline kule koje su u to vrijeme u Trogiru podizali i drugi plemiki rodovi, nalazila u sklopu gradskih zidina. Takoer se ukazuje na trasu kojom se pretpostavlja da su prolazile spomenute gradske zidine na prostoru bloka. Promjene u srednjovjekovnom drutvu odrazile su se na prostoru bloka postupnim osipanjem pretkomunalnog sklopa i brojnim pregradnjama kua, koje se do duboko u 14. stoljee pregrauju u romanikom slogu.

Kljune rijei: Trogir, gradske zidine, pretkomunalni stambeni sklop, romanika stambena arhitektura, tipologija, plemiki rod Andreis

Povijesna jezgra Trogira odlikuje se iznimnom sauvanou svojeg srednjovjekovnog sloja, naroito romanike stambene arhitekture. 1 Cvito Fiskovi je u svojoj opsenoj studiji o romanikim kuama u Splitu i Trogiru 2 donio katalog kua na kojima su se ouvali elementi romanikog stila te je analizirao njihove karakteristike povezavi ih s podacima iz sauvanih izvora 13. stoljea. 3 Tipologiju tih kua obra dio je Tomislav Marasovi. 4 Njihovi su radovi ukazali na vei broj i tipoloku raznolikost romanikih kua upravo u bloku Andreis.

Blok je podijeljen na istoni i zapadni dio prilazom sa sjeverne strane, na koji se, prema jugu, kroz danas zazidani prolaz u prizemlju kue br. 4 nastavlja dvorite (D1) izduljenog trapezoidnog oblika. 5 Kue na kojima su se ouvali elemen ti romanikog stila (od br. 1 do br. 7 i br. 9) snimljene su u mjerilu 1:50 (izuzev kue br. 9 ) , kao i tloct cijelog bloka. 6 Te su snimke bile temelj analizi organizacije prostora stambenih jedinica unutar bloka, analizi oblikovanja i preoblikovanja proelja te pregradnji graevina u bloku i naposljetku prom

jena koje su nastale kao posljedica pomicanja gradskih zidina i irenja prostora bloka. Prilikom formiranja pojedinih zak ljuaka od kljune su vaosti bili i podaci iz historiografije, posebno iz djela trogirskog povjesniara Ivana Lucia, 7 te podaci iz sauvanih izvora 13. i 14. stoljea, 8 gdje izdvajamo

one za koje se moe utvrditi da se odnose na kue koje su se nalazile na prostoru bloka. 9

Blok Andreis nazvan je po plemikom rodu pripadnici kojega su stoljeima posjedovali kue na prostoru bloka. Klesani grbovi roda - tit s etiri uspravne trake 1 0 - uzidani su na nekoliko kua u bloku. 1 1 Prema predaji zaetnik roda Andreisovih doao oko godine 1072. na Rab iz Ugarske, a njegov se sin rnota potom s Raba doselio u Trogir. 1 2 U Tro-giru se od pripadnika roda Andreis naj ranije spominje Bla, rnotin sin, 1227. godine. 1 3 Mogue da je on praunuk gore spomenutog rnote. 1 4

Blok Andreis nalazi se u jugozapadnom dijelu srednjovjekovnoga grada (civitas). Sagraen je u zoni nastaloj pomicanjem granice izgradnje na prostor uz nekadanje antike zidine. Njegov razvoj tijekom srednjega vijeka bio je uvjetovan dalj njim pomicanjem gradskih zidina i koncentrinim irenjem grada. Jo je Ivan Luci pisao o pomicanju gradskih zidina prema jugu i shodno tome irenju grada u istom smjeru. 1 5

Povjesniar donosi podatke o gradnji dvojih srednjovjekovnih gradskih zidina. Prve su bile podignute krajem 12. i poetkom 13. stoljea zajedno s kulama koje su bogatiji graani sagradili u sklopu zidina. 1 6 Luci je u junom dijelu grada jo mogao vidje ti tragove tih zidina, koje su se nalazile vie unutar grada. 1 7 Taj raniji gradski zid i njegov odnos s

Tlocrt Trogira sa srednjovjekovnim i renesansnim zidinama prema Vanji Kovai (objavljen u Prilozima povijesti umjetnosti 37, 1997.-1998., str. 133) s ucrtanim poloajem bloka Andreis, Kule Andreis te trase kojom se pretpostavlja da su prolazile gradske zidine graene krajem 12. i poetkom 13. stoljea Map of Trogir with medieval and renaissance fortifications, according to Vanja Kovai (published in Prilozi povijesti umjetnosti 37 (1997-1998), p. 133), indicating the position of the Andreis block, Andreis Tower, and the supposed line of the city walls in the late 12th and early 13th century

kulama, gdje su kule svojim zaeljima priljubljene uz isti zid, povjesniar je naznaio i na planu Trogira to ga je donio u svojoj knjizi. 1 8 Na toj karti, meutim, nije naznaena trasa tih zidina na prostoru bloka Andreis. Pretpostavljamo da na trasu kojom su prolazile te zidine ukazuje krivulja koju u tloctru opisuju zapadni zidovi niza kua br. 8 - 10b i dvaju dvorita D2 i D3 u bloku. U drugoj polovici 14. stoljea gradi se novi potez junih gradskih zidina. 1 9 Trasa tih bedema pomaknula se prema jugu, a grad se proirio. 2 0 Ta je trasa ostala zabiljeena na austrijskom premjeru grada iz 1830. godine. 2 1 Kue na kojima su se sauvali elementi romanikog stila nalaze se unutar onog dijela bloka koji je bio omeen ranijim srednjovjekovnim gradskim zidinama. 2 2

Kue jednostavne prostorne strukture

Kua br. 5 pripada tipu jednostavnih dvokatnica s po jednom prostorijom na svakoj etai. Trapezoidnog je tlocrta malih dimenzija. Ima samo jedno slobodno proelje, ono istono, koje gleda na ulicu. U zoni prvoga kata ouvao se romaniki prozor uz sjeverni rub proelja, dok je trag slinog prozora vidljiv u zoni istoga kata uz juni rub proelja. Jo pedesetih godina dvadesetog stoljea na tom su se proelju nalazila

dva romanika prozora u zoni drugoga kata. 2 3 Prozori u zonama katova nisu postavljeni u osima. U zoni prizemlja su dvoja vrata, od kojih juna imaju blagi segmentni luk i manji etvrtasti zazidani prozor meu njima. 2 4 U prizemlju se vjerojatno nalazio gospodarski prostor, dok je odvojeno unutranje stubite vodilo do stambenih prostorija, od kojih se po jedna nalazila na svakom katu, a kuhinja se vjerojatno nalazila u potkrovlju. Takvu organizaciju prostora moemo pretpostaviti analogijom prema suvremenim kuama, ob raenima u literaturi, koje su zadrale neke elemente koji na ovoj kui nisu pronaeni, primjerice napu u posljednjoj etai. 2 5 Kue tog tipa postojale su jo u ranom srednjem vi-jeku, 2 6 a gradile su se i u kasnijim stoljeima, ne mijenjajui unutranju organizaciju prostora. 2 7

Meusobne razlike takvih uglavnom dvokatnica s po jed nom prostori jom na svakoj etai proizlaze iz naina na koji je rijeeno odvajanje njihovih osnovnih dviju funkcija, gospodarske i stambene, 2 8 a koje je uglavnom ovisilo o mo gunostima to su bile uvjetovane poloajem kue u bloku i specifinou izgradnje svakog pojedinog bloka. Osnovna je razlika meu njima u mogunosti odnosno nemogunosti smjetaja vanjskog stubita uz proelje, 2 9 a daljnje razlike proistjeu iz broja slobodnih proelja to ih pojedina ku a ima. Pritom je osnovna tendencija to bolje odvajanje

Prikaz bloka Andreis na Austrijskom premjeru grada Trogira iz 1830. godine The Andreis block on the Austrian map of Trogir from 1830

Shematski prikaz bloka Andreis s ucrtanim trasama gradskih zidina, Kulom Andreis te vlasnitvom pojedinih rodova nad patricijskim kuama u bloku (izradila: Ivana Valjato Vrus) Schematic plan of the Andreis block, indicating the lines of the city walls, the Andreis Tower, and the property of various families in the block

prostora namijenjenih gospodarskoj odnosno stambenoj funkciji, koje se najbolje postie upravo gradnjom vanjskog stubita. Tako po funkcijama odvojeni prostori omoguavali su vlasnicima kua odvojeno iznajmljivanje ili prodaju gospodarskih prostora u prizemljima, duana (statio, stacio) i konoba (canaua, caniua, canipa), o emu su sauvani brojni zapisi u trogirskim dokumentima 13. i 14. stoljea. 3 0 Unato tomu to kue ovoga tipa imaju relativno skromne unutarnje prostore, poneke od njih ostvarile su i pojedini reprezenta tivniji prostor, o emu svjedoe bifore sauvane na njihovim proeljima, 3 1 primjerice na kui u Gradskoj ulici. 3 2 Prema tim biforama moemo pretpostaviti postojanje reprezentativnog prostora prvoga kata, 3 3 koji se u dokumentima spominje pod nazivom camera.34 Ipak veina kua ovoga tipa ima jednos-tavne prozorske otvore, po dva u zoni sva koga kata, najee simetrino rasporeena u dvije vertikalne osi.

Iz svega navedenoga moemo zakljuiti da je kua br. 5 meu jednostavnijim kuama, koje pripadaju tipu kue s po jednom prostorijom na svakoj etai: sa samo jednim slobodnim proeljem i bez vanjskoga stubita ima i gospodarski

i stambeni ulaz postavljen u zoni prizemlja na istom proelju, zbog ega je unutranje stubite zauzelo dio prizemlja, prostor koje ga je u veoj mjeri bio namijenjen gospodarskoj funkciji. Nema naznaka da je kua imala zaseban prostor reprezentativne funkcije. Iz romanikog doba sauvalo se najvie kua upravo toga tipa, 3 5 budui da su kue sloenije prostorne strukture mahom bile u vlasnitvu bogatijih poje dinaca, koji su ih u nadolazeim stoljeima mogli preurediti u skladu s funkcionalnim i reprezentativnim zahtjevima novijih vremena.

Pretpostavljamo da su istom tipu pripadale i kue br. 9 i br. 2. Na kui br. 9 sauvala su se rustina romanika vrata s lunetom 3 6 na istonom proelju u zoni prizemlja, dok na ostalim zidovima, prezidanima u kasnijim pregradnjama, nema slinih otvora. Budui da se romanika kua, od koje su sauvana spomenuta vrata, vjerojatno nalazila na istoj estici na kojoj se i danas nalazi kua br. 9, zbog malih di-menzija te estice pretpostavljamo da je i romanika kua imala po jednu prostoriju na svakoj etai, ali o broju etaa i organizaciji prostora nije mogue govoriti zbog manjka

Tlocrt prizemlja bloka Andreis (arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato Vrus) The Andreis block, ground plan

Istono proelje bloka Andreis (arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato Vrus) The Andreis block, eastern facade

Zapadno proelje bloka Andreis te presjeci B i C (arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato Vrus) The Andreis block, western facade with cross-sections B and C

sauvanih elemenata. Slino je i s kuom br. 2, na kojoj su se takoer ouvala samo romanika vrata 3 7 na zapadnom proelju u zoni prizemlja. 3 8

Kue-kule i pretkomunalni stambeni sklop

Trogirske kule u sklopu gradskih zidina takoer su graevine kvadratinog tlocrta s po jednom prostorijom na svakoj etai,

ali ih od gore opisanog tipa kua razlikuje njihova primarno obrambena funkcija, 3 9 premda uz nju imaju i onu stambenu. 4 0

Ta obrambena funkcija prvenstveno je odreena poloajem na kojem se kule grade, a na izgledu kula odraava se deblji nom zidova i manjim brojem otvora. Prema pisanju Lucia bogatiji su graani prilikom obnavljanja i gradnje gradskih zidina krajem 12. i poetkom 13. stoljea podigli privatne kule u sklopu tih zidina. 4 1 Te su se kule nalazile na vanjskom

Juno proelje bloka Andreis (arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato Vrus) The Andreis block, southern faade

Sjeverno proelje Patricijske kue Celio-Doroteo i presjek A (arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato Vrus) The patrician house of Celio-Doroteo, northern facade with cross-section A

licu bedema, a zaelja su im bila u liniji zidina. 4 2 U junim i jugoistonim gradskim zidinama Luci ih nabraja pet: kula u sklopu njegove kue, Kula sv. Nikole, Kula Vitturi, Kula Biskupije i Kula sv. Ivana. 4 3 Prema liniji kojom su jamano prolazile te ranije gradske zidine u bloku, poloaju kue br. 7 u odnosu na te zidine, te prema debljini njezina sjevernog zida (preko 1 m) , ija je struktura zidanja karakteristina za srednji vijek, pretpostavljamo da je i ta kua prvotno bila jedna od kula, koju je krajem 12. odnosno poetkom 13.

stoljea podigao neki bogatiji graanin u sklopu gradskih zidina. Budui da su pripadnici plemikog roda Andreis stoljeima posjedovali nekretnine na prostoru bloka smatra mo da su oni podigli i spomenutu kulu, te smo je i nazvali Kulom Andreis. Te su privatne kule u sklopu gradskih zidina, poevi od Kule sv. Ivana na jugoistoku do Kule Andreis na jugozapadu, ras poreene u jednolinom ritmu, imale bitnu ulogu u obrani grada. Gradnja bedema oko Prigraa 4 4 - kojima se trebala

Juno dvorino proelje kue br. 4 (arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato Vrus) House no. 4, southern courtyard faade

Unutranje lice zapadnog dvorinog zida Patricijske kue Andreis (arhitektonska snimka: I. Tenek, I. Valjato Vrus) The patrician house of Andreis, interior appearance of the western courtyard wall

obuhvatiti i Dominikanska crkva 4 5 - ukazala je na potrebu za pomicanjem trase gradskih zidina koje s jugozapada zatvaraju blok Andreis. Te su zidine pomaknute u drugoj polovini 14. stoljea, pri emu je Kula Andreis izgubila svoju funkciju u obrani grada i pala u zaborav, za razliku od ostalih kula koje nabraja Luci. Na njezinu sjevernom proelju, u zoni prvoga kata, nalazi se romaniki prozor, dok je u zoni drugoga kata manji pravokutni prozor, koji za natprozornik i doprozornike ima sekundarno uzidan romaniki vijenac s biljnim motivom. U prizemlju je u unutranjosti sauvano nekoliko izduljenih konzola. Na sjevernom zidu uzidan je kameni nadvratnik. Na nadvratniku je uklesan natpis, rijei kojega su meusobno odijeljene istokranim krievima:

+ S . . . + CRUX + TV. NOS + SAL . . .

Prema obliku urezanih krieva, sadraju i epigrafskim odlikama moe se zakljuiti da je rije o portalu crkve. 4 6

Te kule koje su bogatiji graani podizali krajem 12. i poet kom 13. stoljea u Trogiru nisu bile nezavisne graevine, ve su se nalazile u sklopovima, koji su, kao i u drugim dalmatinskim gradovima u pretkomunalnom razdoblju, 4 7

podrazumijevali zajedniko dvorite zatvoreno kuama u kojem stanuje vieobiteljska zajednica. Dokumenti biljee primjerice domus cum curte et turri u vlasnitvu roda Lucio 4 8

i in curia et domibus (...) sitis prope ipsam turrim u vlasnitvu roda Cega. 4 9 Budui da se ve u 13. stoljeu vlasnitvo nad nekretninom nalazi u rukama pojedinca, to jest jedne obitelji odnosno kuanstva, a ne roda kao cjeline, 5 0 takvi se sklopovi postupno osipaju. 5 1 Mislimo da je takav stambeni sklop u vlasnitvu roda Andreis postojao na prostoru bloka. Njegovi su se dijelovi u nadolazeim vremenima viekratno pregra

ivali i preureivali u skladu s novim zahtjevima, a neke od kua prvotnog sklopa s vremenom su prele u posjed drugih rodova. Ipak, veina je kua stoljei ma ostala u vlasnitvu pripadnika roda Andreis. 5 2 Istraivanja socijalne topografije Trogira pokazala su, naime, uobiajenim grupiranje nek retnina plemikih rodova na reprezentativnim mjestima u gradu, meu kojima su i gradske zidine, pogotovo ako se u vlasnitvu roda nalazi i kula, te zadravanje posjeda nad tim nekretninama u kasnijim stoljeima. 5 3 Cjelokupni posjed pripadnika pojedinog roda nad nekretninama simbolizirao je ujedno i mo toga roda, a grupiranje posjeda unutar grada dominaciju pojedinog roda na odreenom prostoru u gra-du. 5 4

Grb roda Andreis uzidan je na nekoliko kua u bloku: nalazi se u lune ti romanikog portala na istonom proelju kue br. 3, na sjevernom proelju kue br. 4 te na dvorinom por talu i renesansnoj balustradi dvorita D 2 . 5 5 Stubite sa spo-menutom balustradom vodi u prostore kue koja se nalazi zapadno od dvorita, s vanjske strane linije starijih zidina, koja je takoer pripadala rodu Andreis, 5 6 a iz koje se dolazi u prostore kue br. 8, koja je pak u svim etaama povezana s prostorima kue br. 4. Tri spomenute kue, br. 3, 4 i 8, zatva raju dvorite D1 sa zapada, sjevera i istoka, a svaka je od tih kua bila vratima ili trijemom povezana s reenim dvoritem. Vie kua koje su bile u vlasnitvu pripadnika roda Andreis nalaze se, dakle, u sredinjem dijelu bloka.

Ve smo naveli da se od pripadnika roda Andreis u Trogiru najranije spominje Bla, sin rnotin, 1227. godine. 5 7 Meu tim nema sauvanih dokumenata ranijih od 13. stoljea koji bi spominjali ni zaetnike rodova Lucio, Cega i Ursus u Tro-

Proelje kue br. 5, stanje 1952. godine (foto: C. Fiskovi, Romanike kue u Splitu i Trogiru, Starohrvatska prosvjeta ser. III, sv. 2, 1952., sl. 30.) The faade of house no. 5 as it was in 1952

giru - triju rodova ije je vlasnitvo nad kulama uz gradske zidine posvjedoeno u srednjovjekovnim dokumentima. 5 8

Stoga smatramo da su uz spomenute rodove i pripadnici roda Andreis bili meu bogatijim graanima o kojima pie Luci, koji su prilikom obnove gradskih zidina krajem 12. i p o e t k o m 13. stoljea podigli privatne kule, odnosno stam bene sklopove s kulama uz gradske bedeme.

O kuli, odnosno kulama u vlasnitvu pripadnika roda Andreis svjedoi dokument iz 1320. godine. To je odredba o zapljeni dobara u kojoj stoji da se zbog mirnog stanja grada sve kule imuna i Gauzinje, sinova Marina Amblaeva, predadu zauvijek opini. 5 9 Rije je o sinovima kneza Marina Andreisa. Jedna od spomenutih kula bila je Kula Andreis (br. 7), koja je tada imala vanu obrambenu funkciju budui da se jo uvijek nalazila u sklopu ranijih gradskih zidina te da su uz nju pripadnici roda Andreis posjedovali i privatno dvorite (D1) i kue koje ga zatvaraju. Mislimo da se na Kulu Andreis odnosi i zapis

Portal s grbom roda Andreis Portal with the coat of arms of Andreis family

iz 1336. u kojem je zabiljeeno ad ripam maris prope turrim heredum Simonis - nasljednika gore spomenutog imuna. 6 0

Budui da odredba iz 1320. godine biljei kule u vlasnitvu brae Andreis, pretpostavljamo da se taj zapis odnosi i na kuu br. 4. To je kua kvadratinog tlocrta, s po jednom pros torijom na svakoj od ukupno etiri etae, koja svojim uskim i visokim volumenom i danas stri nad okolnim kuama. U njezinu prizemlju nalazio se danas zazidani prolaz kojim se iz prilaza ulazilo u dvorite D1. Ta je kua, odnosno kula, titila ulaz u dvorite, koje je bilo jezgra stambenog sklopa to su ga u pretkomunalno doba podigli pripadnici roda Andreis. 6 1

Patricijska kua Andreis

Istono od te kule, odnos no kue i dvorita D 1 , nalazi se Pa laa Andreis. Palaa je danas u ruevnom stanju, 6 2 a poznata

Natpis uzidan u sjeverni zid Kule Andreis Inscription in the northern wall of the Andreis Tower

Zapadno lice zida koji dijeli prostore 3a od 3b Patricijske kue Andreis (foto: . Bai, Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu) The patrician house of Andreis, western side of the wall separating spaces 3a and 3b

Sjeverni zid prostora 3a (foto: . Bai, Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu) Space 3a, northern wall

Zapadno dvorino proelje prostora 3a (foto: . Bai, Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu) Space 3a, western courtyard facade

je po svojoj pregradnji iz 15. stoljea, prilikom koje je preu-reeno istono, ulino proelje u zoni katova te su ugraeni uveni renesansni kamini u unutranjosti. 6 3 Ta pregradnja ostavila je netaknutim vei dio zidova i otvora ranije kue, koju emo dalje u tekstu nazivati Patricijskom kuom Andreis. Na istonom, ulinom proelju prilikom preureivanja u 15. stoljeu ostavljen je ve spomenuti romaniki portal s grbom roda u luneti. 6 4 Proelje je u zoni prizemlja, u junoj polovici u kojoj se nalazi i romaniki portal, zidano velikim klesancima fino obraene povrine, ukraenima rubnom trakom, meu koj ima su uske sljubnice. To se proelje, zajedno s ulinim proeljima oblinjih kua Sobota, istie meu sauvanim romanikim kuama u Trogiru ljepotom svoje zidne povrine. 6 5

Prostor 3a , 6 6 odnosno njegovi zidovi, najouvaniji je dio nekadanje patricijske kue. Taj prostor pravokutnog tlocrta ima, zakljuno s visinom drugoga kata, gotovo u potpunosti sauvane zidove zidane manjim klesancima, slaganima u

pravilne pojasove, to je karakteristino za strukturu roma nikih zidova. Sjeverni dio zapadnog zida patricijska kua dijeli sa spomenutom kulom, odnosno kuom br. 4. Na tom su zidu, u zoni drugoga kata, sauvana romanika vrata, zavr ena oblim lukom, koja su svojim okvirima okrenuta prema prostoru patricijske kue. Vei dio tog istoga, zapadnog zida gleda na dvorite D1 . To je dvorino proelje horizontalno podijeljeno trakama vijenca prvoga i drugoga kata. S unutranje strane zida u zoni prizemlja vidljivi su tragovi na mjestu gdje su se nalazila iroka vrata. 6 7 Otvori katova rasporeeni su u tri vertikalne osi, od kojih je sredinja pomaknuta prema sjeveru, tako da su na proelju vidljivi tragovi starijih otvora. U zoni prvoga kata, u sjevernoj i sredinjoj osi, nalaze se dva ranogotika prozora. U junoj osi nalaze se tragovi zazidanog preinaenog otvora. Na istome mjestu nalazio se i prozor i vrata prvoga kata (vidi snimak unutranjeg lica zida), kojima su izvaeni okviri, a koji su vjerojatno zavravali polukrunim lukom. Vjerojatno su se na tome mjestu nalazila vrata, do

kojih je nekad vodilo stubite smjeteno u dvoritu. U zoni drugoga kata sauvana su dva romanika prozora, u sjevernoj i sredinjoj osi, dok je u junoj osi ostao trag slinog prozora. U istoj toj osi nalazi se i vei rano gotiki otvor, 6 8 postavljen nie nego spomenuti prozori. 6 9 Sjeverni zid ima vie otvora bez izrazitih stilskih karakteristika. 7 0 U istonom zidu, koji dijeli prostor 3a od prostora 3b, sauvalo se vie vrata, postav-ljenih u dvije vertikalne osi. U junoj osi, u zoni prizemlja, nalaze se iroka pravokutna vrata, okviri kojih su okrenuti prema prostoru 3b 7 1 i koja upuuju na postojanje prostorije gospodarske namjene u prizemlju. U istoj osi, u zoni prvoga i drugoga kata, sauvana su romanika vrata, zavrena oblim lukom, okviri kojih su okrenuti prema prostoru 3a. U sjever noj osi prvog i drugog kata nalaze se po jedna zazidana vrata, izvaenih kamenih okvira. 7 2 U zidovima koji su zajedniki s kuama br. 5 i br. 6 nema otvora. U dijelu zida koji prostor 3a dijeli s kuom br. 5, u zoni prvoga kata sauvala se dvojna ranogotika nia sa stupiem i kameni zidni umivaonik u zoni drugoga kata. 7 3

Prema sauvanim zidovima i otvorima romanikog i rano-gotikog stila nije mogue utvrditi koje je sve prostore i u kojem vremenskom razdoblju obuhvaala Patricijska kua Andreis. Moemo pretpostaviti veu kuu, sloenijeg tlocrta, s glavnim ulinim portalom s grbom roda na istonom repre-zentativnom proelju, te intimnijim stambenim prostorima orijentiranima prema privatnom dvoritu. Nije mogue ut vrditi da li se na prostoru 3b prvotno nalazila zasebna kua ili je od poetka rije o sloenijoj prostornoj strukturi gdje su okviri vrata koja povezuju taj prostor s prostorom 3a ok renuti prema onom veem i reprezentativnijem. Otvori na sjevernom zidu prostora 3a svjedoe o postojanju dvorita na prostoru 3d. Nije, meutim, mogue utvrditi vrijeme njegova nastanka ni da li se na tom prostoru u nekoj od pregradnji dio stambenih prostora patricijske kue nalazio na tome mjestu. Ono o emu ti sauvani dijelovi zapravo svjedoe jest dinamika pregradnji stambenih prostora, pri emu se postojei zidovi i otvori nastoje to je mogue vie sauvati, uklopiti i prilagoditi novim zahtjevima, kako funkcionalnim tako i reprezentativnim.

Stambeni sklop, dakle, podignut u pretkomunalno doba s vremenom se podijelio na manje jedinice, koje vie nisu bile u vlasnitvu roda kao cjeline ve pojedinca. Daljna sudbina tih jedinica ovisila o broju nasljednika i broju nekretnina u svakoj pojedi noj generaciji. Sto ga su se u ne kim generacija-ma vee kue dijelile i prostori usitnjavali, a u iduima opet spajali u vea zdanja. Neki od dijelova preli su i u vlasnitvo pripadnika drugih rodova. Trogirski dokumenti 13. i 14. stoljea ouvani su fragmentarno i po njima nije mogue pratiti sudbinu svake od pojedinih kua u bloku. Ipak neki od njih donose nam dragocjene podatke, koji upotpunjuju nae poznavanje romanike stambene arhitekture.

Prema sauvanim dokumentima pripadnici roda Andreis posjedovali su u srednjovjekovnom Trogiru velik broj nek-retnina. 7 4 Neki od tih dokumenata biljee kue koje su se nalazile na prostoru bloka. Najraniji su oni iz 13. stoljea koji svjedoe o posjedu brae Dese i Marina Andreisa, sinova gore spomenutog Blaa. Desin posjed nalazio se uz gradske zidine. 7 5 Pretpostavljamo da je rije o kui koja se nalazila

zapadno od dvorita D 1 , to odgovara s obzirom na trasu kojom su prolazile starije gradske zidine. Meu vie nekretnina koje je imao njegov brat izdvaja se palacium domini comitis Marini.76 Napis palacium izuzetno je rijedak u sauvanim trogirskim srednjovjekovnim dokumentima. 7 7 Budui da su preci Marina Andreisa podigli stambeni sklop na repre-zentativnom poloaju u gradu, te da su njegovi nasljednici stoljeima zadrali vlasnitvo nad nekretninama na prostoru bloka, moemo i njegov palacium locirati na prostoru bloka, tonije mislimo na kuu odnosno kue istono od dvorita D1 . Prilikom boravka kralja Bele u Trogiru komuna je, da bi ugodila kralju i njegovoj vojsci stavila na raspolaganje kue kako bogatih tako i onih siromanih. 7 8 Gostoprimstvom se istaknuo upravo Marin Andreis 7 9 te mu je kralj dao u posjed dva sela u trogirskom distriktu jer je on bio zasluio dar ovog sela uslugama uinjenim toliko Beli, koliko kraljici i Stjepanu, njegovu sinu, kad je, gonjen od Tatara, dobio sigurno sklonite u Trogiru. 8 0 Mogue je iznijeti pretpostavku da su neki lanovi najueg dijela kraljeve svite za svog boravka u Trogiru bili odsjeli upravo u Marinovoj kui. Nekretnine Marinovih sinova imuna, Gavinje i Andrije takoer su se nalazile na prostoru bloka. O kulama koje su posjedovali i-mun i Gavinja ve je bilo rijei. Andrijina kua spominje se kao mjesto sklapanja ugovora. 8 1 Dokumenti ne biljee posjed njegova sina Marina, ve tek njegovih unuka Blaa i Nikole. Luci, piui o nemirima u gradu krajem 14. stoljea, biljei da su 1392. godine bila konfiscirana dobra Blau i Nikoli, sinovima Andrije Marinova, istovremeno kada su bile kon-fiscirane i kue koje su pripadale Nikoli Soboti, te nadodaje: Kako Sobotine kue granie s onima brae Andreis, mora da su ovo one iste to ih i danas posjeduje ista obitelj Andreis pokraj samostana svetog Petra, dok su Sobotine one pokraj svetog Duha gdje se jo u naim danima vidio grb Vitturija Sobote. 8 2 Zapis se odnosi na Patricijsku kuu Sobota, odnosno kuu br. 6 . 8 3 Iz zapisa se vidi da su tijekom 14. stoljea kue u junom dijelu bloka dole u posjed pripadnicima roda Sobota. 8 4 U drugoj polovici 14. stoljea, kako smo ve naveli, sagraen je novi potez junih gradskih zidina, koje su pomaknute junije od ranijih. Pritom je i Kula Andreis izgubila svoju funkciju u obrani grada, ime se umanjila i njezina vanost, to je moda bio i jedan od razloga zbog kojih krajem stoljea nije vie bila u posjedu roda Andreis. U vlasnitvu pripadnika roda Sobota bila je i kua podignuta na prostoru grada nastalom pomicanjem zidina. Tu su kuu 1397. godine donirali Bratovtini Svetoga Duha koja ju je preuredila u crkvu. 8 5 Prema Luciu pripadnici roda Sobota gradili su svoje kue na tome mjestu polovicom 14. stoljea. On, piui o gradnji nekih javnih zgrada u to vri jeme, 8 6 kae: Vjerujem da je u isto vrijeme bila sagraena i kua Vitturija Sobote pokraj gostinjca sv. Duha koja danas slui za fontik, kao i druge kue koje imaju vrata s glatkim lukom okovanim sve do gornjeg praga. 8 7

Patricijska kua Sobota

Patricijska kua Sobota takoer pripada tipu kue sloenije prostorne strukture. U tlocrtu ima oblik izduljenog pravo-

Bifora s grbom roda Sobota Biphora with the coat of arms of the Sobota family

kutnika. Ima reprezentativno juno i istono proel je . 8 8

Zidano je velikim klesancima slaganima u pravilne pojase, fino obraene povrine, meu kojima su uske sljubnice. Tra ka vijenca prvoga kata opasuje proelja. Od drugog pojasa iz nad vijenca, prema gore, klesanci su dodatno ukraeni rubnom trakom. Po sredini junog proelja ostao je trag veeg portala, dok su manja romanika gospodarska vrata sauvana na istonom proelju. To pokazuje osnovnu ten denciju srednjovjekovnih kua za to potpunijim odvajanjem prostora namijenjenima stambenoj i gospodarskoj funkciji. Iznad spomenutog traga portala, u zoni prvoga kata, ostao je trag ireg prozorskog otvora, vjerojatno bifore, koja je naglaavala reprezentativnost proelja. Zapadno od njih su rano gotiki prozor i vrata, odnos no vei otvor istih stilskih karakteristika. Otvori postavljeni na proeljima u zoni kata nalaze se na istoj visini, dok pod onima prozorskima tee traka vijenca du proelja. U zaelju, u zoni prvoga kata, sauvan je vei romaniki prozor srpastog luka. 8 9 Ti nam otvori, meutim, ne mogu otkriti izvornu unutranju podjelu i organizaciju prostora, kao to nije mogue utvrditi je li i ova romaniko-ranogotika kua prvotno zamiljena kao jedin stven stambeni prostor jednoga kuanstva ili je od poetka bila podijeljena na vie zasebnih stambenih cjelina. 9 0 Prema Lucievu pisanju pretpostavljamo da je kua preureena polovicom 14. stoljea, ka da su podignuta reprezentativna ulina proelja, dok se u zaelju iskoristio postojei stariji zid. 9 1 Kua je imala vrata s glatkim lukom okovanim sve do gornjeg praga, 9 2 dok je bifora vjerojatno sliila onoj ro-

manikoj, uzidanoj u dvorinom zidu nekadanje Biskupske palae, na kojoj se nalazi grb roda Sobota. 9 3

Patricijska kua Celio-Doroteo

Unutar kua sloe nije prostorne strukture mogue je izdvo jiti poseban tip koji ine trokrilne kue, krila kojih zatvaraju unutranje dvorite odijeljeno od ulice visokim zidom. 9 4

Kua tog tipa sauvala se u sjeveroistonom dijelu bloka. Prema grbovima uzidanima u drugoj polovini 15. stoljea u lunete dvorinih portala na sjevernom proelju nazivamo je Patricijskom kuom Celio-Doroteo. 9 5 Nije poznato u ijem se vlasnitvu kua ranije nalazila. Zidovi prizemlja i dvaju katova zidani su manjim duguljastim klesancima, grubo obraene povrine, slaganima u pravilne pojase. Profilirani trbuasti vijenac prvoga kata obuhvaa vanjska proelja. U zoni prizemlja, na sjevernom proelju, sauvao se srpasti luk s lunetom koji je pripadao romanikom portalu u dvorinom zidu i gotiki portal s lunetom koji vodi u istono krilo kue. U junom dijelu istonog proelja nalaze se manja romanika vrata srpastog luka. 9 6 Tri krila te patricijske kue zatvaraju privatno dvorite, koje je od ulice, prema sjeveru, odvojeno visokim zidom. Udobnosti dvorita doprinose trijemovi koji se nalaze u prizemljima istonoga i zapadnoga krila: istoni se trijem prema dvoritu otvara jednim irokim lukom, a zapadni s tri luka. Zapadni je trijem bio i bogatije ukraen,

Luneta dvorinog portala Patricijske kue Celio-Doroteo The patrician house of Celio-Doroteo, a lunette of the courtyard portal

Sjeverni kapitel zapadnog trijema Patricijske kue Celio-Doroteo The patrician house of Celio-Doroteo, northern capital of the western porch

Kapitel trijema kue br. 4 House no. 4, capital of the porch

kako je suditi po sauvanom sjevernom polukapitelu. Dok je zapadni trijem bio povezan iskljuivo s dvoritem, kroz istoni trijem moglo se doi i do ulaza u gospodarski prostor, koji se nalazio u prizemlju junoga krila. Dvorite je ujedno bilo i vorite komunikacija: u stambene prostore katova vodilo je strmo jednokrako stubite prislonjeno uz juno dvorino proelje, koje je bilo odmaknuto od otvora trijema u zapadnom krilu, a vodilo je do podesta smjetena u uglu to ga zatvaraju juno i istono krilo. Odvajanje prostora namijenjenih stambenoj i gospodarskoj funkciji u toj je kui bilo ostvareno smjetajem gospodarskog prostora u prizemlje junoga krila te postavljanjem gospodarskih vrata na istonom proelju, dok su se ulazi u stambene prostore, odnosno u dvorite, nalazili na sjevernom proelju. 9 7

Tom tipu kue moemo pribrojiti jo jednu u Trogiru i dvije u oblinjem Splitu. 9 8 Bona krila tih kua, meu kojima se protee dvorini zid, djeluju kao kule. To je jedna od posljed njih reminiscencija na neko nunu obrambenu funkciju volumena koji su se podizali uz privatna dvorita, a koja je razvojem komunalnih institucija gubila na vanosti, te unutar grada postupno nestajala. 9 9 U daljnjem razvoju tipa kue s unutranjm dvoritem to je ujedno i element koji e se prvi izgubiti. Te su kue uspjele realizirati nove tenje za veom udobnou i potpunijim odvajanjem privatnog ivota od onog javnog: dvorite s tri jemom pripada samo jednom stambenom zdanju i potpuno je zaklonjeno i od ulice i od susjednih zgrada. Takva dvorita s trijemovima nastaju jo pod okriljem romanike stambene arhitekture, 1 0 0 ali puni zamah doivljavaju nastupom gotikog stila, 1 0 1 nastavljajui se razvijati i u stoljeima koja slijede.

Dvorite roda Andreis (D1) takoer se mijenjalo u skladu s novim zahtjevima: od zajednikog dvorita pretkomunalnog vieobiteljskog stambenog sklopa do privatnog dvorita go tovo potpuno okruena kuama pripadnika jednog patricij-skog roda, u kojega vodi androna kroz prizemlje kue (br. 4 ) , na ijem je proelju istaknut grb roda. Privatnost tog dvorita ograniena je u 14. stoljeu vlasnivom pripadnika drugog roda - Sobota, nad kuama koje zatvaraju junu stranu dvorita. 1 0 2 U nemogunosti ostvarivanja potpune privatnosti u svom dvoritu, pripadnici roda Andreis ipak nisu odustajali od njegova preureenja u skladu s novim standardima, otva rajui tako njegovu sjevernu stranu tri jemom, lukove kojeg podrava stup s lijepim gotikim lisnatim kapitelom. 1 0 3

Promjene koje u stambenoj arhitekturi unosi novi stil - go tika - odrazile su se, dakle, ponajprije upravo na privatnim dvoritima. Premda na proeljima kua nalazimo i otvore ranogotikih stilskih karakteristika, njihov raspored na tim proeljima svjedoi da im je upotreba istovremena s onima romanikima, 1 0 4 te da njihovo postavljanje na proelja nije

bilo uvjetovano novim funkcionalnim ili reprezentativnim zahtjevima. Zapravo su grbovi rodova postavljeni u lunete otvora romanikog stila simbolizirali i svjedoili o stoljetnoj moi koju su pojedini rodovi imali u srednjovjekovnom Tro giru. To je prije svega onaj sauvani s grbom roda Andreis u luneti, koji je ostavljen i prilikom gradnje reprezentativnog ulinog proelja u 15. stoljeu. Pripadnici roda Sobota, gradei polovicom 14. stoljea, na proelje patricijske kue postavljaju svoj grb: on se mogao nalaziti ili u polukrunoj luneti portala trag kojega je vidljiv na proelju ili u romani koj bifori nad tim portalom. I pripadnici roda Celio-Doro-teo grb svog roda nisu umetnuli samo u gotiki portal svoje patricijske kue, ve i u romaniku lunetu onoga dvorinog. Upotreba oblika romanikog stila u tako dugom vremen-skom rasponu u dalmatinskim gradovima protumae na je postojanjem monumentalnih romanikih prototipova koji su zadovoljavali sve zahtjeve ivota gradskih sredita. 1 0 5 U stambenom graditeljstvu srednjovjekovnoga grada glavni je uzor bila komunalna palaa. Ona trogirska bila je podig nuta u 13. stol jeu, 1 0 6 vjerojatno ve u zrelom romanikom stilu, 1 0 7 te je uzorom u stambenoj arhitekturi toga grada bila gotovo stoljee i pol . 1 0 8

U naem smo radu analizom arhitektonskih snimaka bloka te podataka iz historiografije i sauvanih dokumenata 13. i 14. stoljea pokazali da su pripadnici roda Andreis na pros toru bloka jo u pretkomunalnom razdoblju, krajem 12. i poetkom 13. stoljea, podigli stambeni sklop - domus cum curte et turri - koji je obuhvaao privatno dvorite okrueno kuama u vlasnitvu roda, meu kojima su bile i kule, od kojih je jedna branila ulaz u dvorite sklopa, dok se druga, kao i sline kule koje su u to vrijeme u Trogiru podizali i drugi plemiki rodovi, nalazila u sklopu gradskih zidina. Ta je kula nazvana Kulom Andreis. Takoer smo ukazali na trasu kojom se pretpostavlja da su prolazile spomenute gradske zidine na prostoru bloka. Pomicanjem gradskih zidina prema jugu, u drugoj polovici 14. stoljea, Kula Andreis gubi svoju funkciju u obrani grada, a prema podacima u izvorima ve krajem tog stoljea, zajedno s drugim kuama na junom i jugoistonom proelju bloka, u vlasnitvu je patricijskog roda Sobota. Promjene u tom i kasnijim razdobljima dovele su do transformacije sklopa koji se dijeli na manje stambene jedinice, vlasnici kojih nisu vie samo pripadnici spomenutih rodova Andreis. U bloku se sauvalo vie romanikih kua, koje pripadaju razliitim tipovima: od onih jednostavnih, s po jednom prostorijom na svakoj etai, preko spomenutih kula do reprezentativnijih zdanja sloenije prostorne strukture, od kojih neka ukljuuju i privatna dvorita. Ta su dvorita pokazatelji nove tenje za veom udobnou i potpunijim odvajanjem privatnog ivota od onog javnog, a svoj e puni zamah doivjeti u gotikoj stambenoj arhitekturi.

Biljeke

1 Rezultati prikazani u lanku proizali su iz znanstvenog projekta Arhitektura i urbanizam hrvatskog kasnog srednjovjekovlja, to se provodi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

2 CVITO FISKOVI, Romanike kue u Splitu i Trogiru, u: Starohrvatska prosvjeta, ser. III., sv. 2 (1952.), 129-178.

3 Sauvane arhivske izvore 13. stoljea objavio je MIHO BARADA, Trogirski spomenici, dio 1., Zapisci pisarne opine Trogirske, sv. I., od 21. X. 1263. do 22. V. 1273., Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium (dalje: MSHSM), knjiga 44, Zagreb, 1948.; MIHO BARADA, Trogirski spomenici, dio 1., Zapisci pisarne opine Trogirske, sv. II., od 31. I. 1274. do 1. IV. 1294., MSHSM, knjiga 45, Zagreb, 1950.; MIHO BARADA, Trogirski spomenici, dio II. Zapisci sudbenog dvora opine trogirske, svezakI., od 8. VIII. 1266. do 6. XII. 1299., MSHSM, knjiga 46, Zagreb, 1951.

4 TOMISLAV MARASOVI, Stambena kua u Trogiru Radovano-va doba, u: Zbornik radova: Majstor Radovan i njegovo doba, (ur.) Ivo Babi, Trogir, 1994., 193-199.

5 Istono od prilaza, odnosno dvorita D1, mogue je pretpostaviti prvotnu parcelaciju s esticama veliine otprilike 4, 5 -5 x 5, 5-6 metara (razlike u duljini odnosno irini pojedinih estica posljedica su mogunosti otkupa polovice zida postojee kue prilikom gradnje na susjednoj estici, to odgovara prosjenoj debljini zidova romanikih kua od 0,6 metara). Dvije takve estice zauzela je kua na prostoru 3a, a po jednu dijelovi na prostorima 3b, 3c, 3d (ukljuujui i prostor na koji se recentno proirila kua br. 2) i kua br. 5. Dva usporedna niza estica slina ovima mogue je rekonstruirati i u blokovima sjeverno od bloka Andreis, a koji se usporedo niu uz ulicu koja istono od njih tee u smjeru sje-ver-jug. Zapadno od ta dva usporedna niza u 13. stoljeu nalazimo kue koje su zaeljima prislonjene uz gradske zidine, a otvorima orijentirane prema istoku, na prostor koji se nalazi izmeu njih i na spomenuta dva usporedna niza (kua br. 9 u bloku Andreis, kua s romanikim vratima u susjednom sjevernom bloku, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, br. 60). Taj je prostor u pretkomunalno doba bio dijelom privatiziran: kua br. 4 u prizemlju koje se nalazio zazidani prolaz odijelila je tako dvorite D1 od prilaza, dok je na slian nain zatvoren prostor unutar bloka sjeverno od bloka Andreis, gradnjom romanike dvokatnice s prolazom u prizemlju u koji sa sjeverne strane vode iroka romanika vra ta, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, br. 61. Prostor unutar blokova nastavio se suavati izgradnjom i u kasnijim stoljeima. Tako je kua br. 1, osim to je zauzela prostor etiriju prvotnih estica, od kojih se na prostoru jedne smjestilo dvorite, zauzela i dio prostora prilaza, iz ega i proizlazi razlika u veliini volumena krila koja s istone i zapadne strane zatvaraju dvorite. Budui da nije poznata tona trasa kojom su prolazile zapadne i jugozapadne antike gradske zidine, kao ni njihov odnos s trasom kasnijih zidina, nije mogue bez arheolokih istraivanja tonije datirati opisanu parcelaciju kao ni kasniju privatizaciju prostora prilaza i dvorita unutar tih blokova.

6 Blok su snimili i nacrte izradili Ivana Valjato Vrus, d.i.a. i Ivan Tenek, d.i.a., kojima zahvaljujem na savjetima i sugestijama kojima su doprinijeli u izradi ovog rada. Fotografije, ukoliko nije drugaije naznaeno, snimila je autorica teksta.

7 IVAN LUCI, Povijesna svjedoanstva o Trogiru, Split, 1979.

8 Dokumente 13. stoljea objavio je MIHO BARADA (bilj. 3), kao i dio dokumenata 14. stoljea: MIHO BARADA, Trogirski spo menici, Zapisci kurije grada Trogira od 1310.-1331., Split, 1988. Neobjavljeni dokumenti 14. stoljea uvaju se u Dravnom arhivu u Zadru, u fondu Arhiv Trogira (dalje: DAZd, AT).

9 Uspostavljena rodoslovlja trogirskih plemikih rodova omoguila su uvrivanje vlasnika pojedinih kua koji se spominju u srednjovjekovnim dokumentima te na temelju njih relativno lociranje tih kua na prostoru Trogira, vidi: MLADEN ANDREIS, Trogirski patricijat u srednjem vijeku, u: Rasprave iz hrvatske kulturne prolosti, 2 (2002.), 5-210; MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI, Socijalna topografija Trogira u XIII. stoljeu, u: Povijesni prilozi, 25 (2003.), 37-92; MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY LATIN - ANA PLOSNI KARI, Socijalna topografija Trogira u 14. stoljeu, u: Povijesni prilozi (2007.) (u tisku).

10 CARL GEORG FRIEDRICH HEYER, Der Adel des Konigreichs Dalmatien, Nurnberg, 1873., pretisak: Zagreb, 1995., 1, tabla 1.

11 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 143, 176 kua br. 57.; CVITO FISKOVI, Kua povjesnika Pavla Andreisa u Trogiru, u: Izdanje Historijskog arhiva u Splitu, 7 (1969.), 215.

12 CARL GEORG FRIEDRICH HEYER (bilj. 10), 1.

13 MLADEN ANDREIS (bilj. 8), 31, 33.

14

MLADEN ANDREIS (bilj. 8), 38.

15

IVAN LUCI (bilj. 7), 987.

16

IVAN LUCI (bilj. 7), 115-116, 204, 987. 17 Povjesniar je zabiljeio krunite s potpornim zupcima uz sjeve roistoni ugao Kule sv. Nikole i trag krunita sa strelitem iznad vrata dvorita Biskupije, vidi: IVAN LUCI (bilj. 7), 982-983. 18

IVAN LUCI (bilj. 7), 987, plan grada Trogira.

19

IVAN LUCI (bilj. 7), 987. Danas se na njihovu mjestu nalazi zgrada kole. 20 U arheolokim istraivanjima u junom i sjeveroistonom dijelu Trogira posvjedoeno je koncentri no irenje grada pomica-njem zidina, vidi: VANJA KOVAI, Porta dominica i crkva sv. Dujma u Trogiru, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34 (1994.), 51-52, 55, 60-67; VANJA KOVAI, Trogirske fortifi-kacije u XV. stoljeu, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37 (1997.-1998.), 125, 128.; IVO BABI, Sjeveroistoni bedemi antikog Trogira, u: Grki utjecaj na istonoj obali Jadrana, (ur.) Nenad Cambi, Slobodan ae i Branko Kirigin, Split, 2002.,

397-401; VANJA KOVAI, Nuove scoperte nella Tragurion ellenistica, Ibidem, 387, fot. 5.

21 Danas se na njihovu mjestu nalazi zgrada kole. Pretpostavci o pomicanju zidina koje su s june strane zatvarale blok Andreis u drugoj polovini 14. stoljea u prilog govori i podjela prostora u onom dijelu bloka Andreis koji se nalazi izmeu trase dvojih zidina gdje su se formirale trapezoidne estice koje se poveavaju od sjevera prema jugu.

22 Na zapadnom proelju kue koja se nalazi sjeverno od zgrade kole u zoni prizemlja sauvala su se dva otvora, za koja je C. Fiskovi iznio pretpostavku da bi mogla biti romanika, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 2), 175, br. 53. U nedavnim arheolokim sondiranjima pronaeni su ostaci zida koji je dijelio srednjovje kovni Grad od Prigraa, a koji su posluili kao temelj zapadnim proeljima kua na Obrovu, vidi: VANJA KOVAI (bilj. 20, 1997.-1998.), 112-114. Budui da se proelje spomenute kue temelji na ostacima zida koji je dijelio srednjovjekovni Grad od Prigraa te daje nareenje o ruenju toga zida izdano 1420. godine nakon mletakog osvajanja grada, vidi: IVAN LUCI (bilj. 7), 998, 1004, ti su se otvori moda prvotno nalazili na nekoj kui unutar grada, te su bili naknadno uzidani.

etiri manje kue u sjeverozapadnom dijelu bloka (kue br. 10a-10d) krajem 20. stoljea potpuno su prezidane, meusobno spojene i preureene u hotel. Prije zahvata nainjena je snimka postojeeg stanja. Snimka u mjerilu 1:50 uva se u Konzervatorskom odjelu u Splitu, a izradio ju je Ivo Vojnovi, d.i.a. koji je ujedno i vodio zahvat. Na podacima i snimkama zahvaljujem kolegici Vanji Kovai. Ni na jednoj od kua nisu zabiljeeni otvori ni ro manikih ni ranogotikih stilskih oznaka. Na sjeverozapadnom uglu, u zoni prizemlja, sauvao se ugaoni stupi s gotikim lisnatim kapitelom. Prilikom radova u prizemljima dviju kua koje se nalaze uz Obrov pronaen je i dio spomenutoga gradskog zida koji je dijelio srednjovjekovni Grad od Prigraa.

23

CVITO FISKOVI (bilj. 2), fotografija br. 30.

24

CVITO FISKOVI (bilj. 2), 136, 176, kua br. 58. Vratima su recentno izmijenjeni okviri. 25 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 140; TOMISLAV MARASOVI, Razvoj stambene kue u Splitu, u: Zbornik drutva inenjera i tehniara, 1, (ur.) Slavko J. Sirievi, Split, 1958., 98-100; IVO PETRICIOLI, Ostaci stambene arhitekture romanikog stila u Zadru, u: Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. IX (1962.), 120; IGOR FISKOVI, Gotika kultura Trogira, u: Mogunosti, 10-11 (1980.), 1042-1043; TOMISLAV MARASOVI (bilj. 4), 197; IRENA BENYOVSKY, Privatni prostori grada Trogira u kasnom srednjem vijeku, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 29 (1996.), 54-56.

26 TOMISLAV MARASOVI, Preureenje srednjovjekovnih kua jugoistono od Vestibula Dioklecijanove palae, u: URBS, XI (1957.), 67-75; TOMISLAV MARASOVI (bilj. 25, 1958.), 97-98.

27 TOMISLAV MARASOVI (bilj. 25, 1958.), 98-102.

28 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 134, 135, 152.

29

TOMISLAV MARASOVI (bilj. 4), 197.

30

Primjerice: MIHO BARADA (bilj. 3,1948.), dokumenti broj 16, 20, 44, 95, 113, 117, 25, 370, 373, 374, 432; MIHO BARADA (bilj. 3, 1950.), dokument broj 38; MIHO BARADA (bilj. 8) dokumenti broj 14, 99; Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Scla-voniae (dalje: CD), (ur.) Tadija Smiiklas, sv. VIII., Zagreb, 1910., dokument br. 252; DAZd, AT I/6, f. 15r; XL/1, f. 4r-4v; LXVI/3, f. 6v-7r; LXVI/3, f. 28r; LXVI/5, f. 6v etc. 31 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 139, 142, 160.

32 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 172, kua br. 3.

33 TOMISLAV MARASOVI (bilj. 25, 1958.), 99-100.

34 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 131; MLADEN ANDREIS - IRENA

BENYOVSKY - ANA PLOSNI (bilj. 9, 2003.), 47.

35

U katalogu sauvanih romanikih kua u Trogiru to ga donosi C. Fiskovi za gotovo polovicu se moe pretpostaviti da su pripadale tipu kue s po jednom prostorijom na svakoj etai, vidi: CVITO

FISKOVI (bilj. 2), 172-176.

36

CVITO FISKOVI (bilj. 2), 175, br. 54. 37 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, kua br. 55. 38 Kua se recentno proirila na prostor 3d. Njezin raniji perimetar zabiljeen je na austrijskom premjeru grada.

39 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 154-155; TOMISLAV MARASOVI

(bilj. 4), 197.

40

Primjerice, godine 1371. trogirski biskup Nikola Kaoti oporuno ostavlja krevet in camera turris, vidi: MARIJA KARBI - ZORAN LADI, Oporuke stanovnika grada Trogira u Arhivu HAZU, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 43 (2001.), 208. 41 IVAN LUCI (bilj. 7), 115-116, 204, 987.

42 IVAN LUCI (bilj. 7), 116, 987.

43 IVAN LUCI (bilj. 7), 987-991 ; VANJA KOVAI (bilj. 20, 1997.-1998.), 109-110, 133.

44 Najstariji zapis o gradnji zidina oko burga potjee iz 1286. godine. Gradnja zidina Prigraa zavrena je 1419. godine, otkad se Prigra-

e naziva Novim gradom, vidi: IVAN LUCI (bilj. 7), 992, 908.

45

Godine 1412. godine odlueno je da se radi gradnje zidina srui kua u kojoj su do tada stanovali dominikanci, vidi: IVAN LUCI (bilj. 7), 993. Pretpostavljamo da je rije o zgradi koja se nalazila junije od crkve.

46 Kamen na kojem se nalazi natpis veim je dijelom prekriven bu kom. Sadraj natpisa je vjerojatno s(ancta) crux tu nos sal(vas). Zahvaljujem kolegici Vanji Kovai to je razrijeila funkciju te spolije.

47 MARIJA PLANI-LONARI, Pregradnje na prostorima stambenih zona na podruju Dubrovake Republike, u: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 4 - 5 (1978.-1979.), 227-229; MARIJA PLANI-LONARI, Zajedniki prostori stambenih zona srednjovjekovnog Dubrovnika, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12-13 (1988.-1989.), 65; IGOR FISKOVI, Srednjovjekovna izgradnja i identitet grada Splita, u: Kulturna batina, 19/XIV. (1989.), 37-40; DANKO ZELI, Postanak i urbani razvoj ibenika u srednjem vijeku, disertacija, Zagreb, 1999., 66, 92-93.

48 MIHO BARADA (bilj. 3, 1950.), dokument br. 76; MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI (bilj. 9, 2003.), 44, 52-55.

49 CD, (ur.) Marko Kostreni, sv. XVI, Zagreb, 1976., dokument br. 77; IVAN LUCI (bilj. 7), 983-985. Ovaj je sklop kao cjelina postojao, dakle, jo krajem 14. stoljea.

50 ZDENKA JANEKOVI RMER, Rodbinski odnosi u dalmatinskom drutvu XIII. i XIV. stoljea, u: Historijski zbornik, XLV (1) (1992.), 181-185. Podrobnije o strukturi srednjovjekovne obitelji odnosno kuanstva vidi: ZDENKA JANEKOVI RMER, Rod i grad, Dubrovaka obitelj od XIII. do XV. stoljea, Dubrovnik,

1994.

51

IGOR FISKOVI (bilj. 25), 1040.

52

Jedan od vlasnika bio je i povjesniar Pavao Andreis u 17. stoljeu, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 11, 1969.), 215. 53 IRENA BENYOVSKY, Drutena uvjetovanost razvoja gradskog prostora: Trogir 1250.-1450., disertacija, Zagreb, 2002., 87-98, 157-159, 231-243. 54 ZDENKA JANEKOVI RMER (bilj. 50, 1992.), 181-185.

55 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 143, 176, kua br. 57 ; CVITO FISKOVI (bilj. 11, 1969.), 215.

56 Pinelli je zabiljeen kao vlasnik estice br. 765 na austrijskom ka tastru iz 1830. godine. Podatak da je kupio kuu od pripadnika roda Andreis donosi F. Madirazza, vidi: FRANCESCO MADI-RAZZA, Il Re d'Armi di Trau, u: Smotra dalmatinska, god. 13., br. 71, Zadar, 1900., 1.

57 CD, (ur.) Tadija Smiiklas, sv. III., Zagreb, 1905., 269, br. 241;

MLADEN ANDREIS (bilj. 9), 10.

58

MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI (bilj. 9, 2003.), 44, 54-56; MIHO BARADA (bilj. 8), dokument br. 99 ; IVAN LUCI (bilj. 7), 983-985.; MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY LATIN - ANA PLOSNI KARI (bilj. 9, 2007., u tisku). Iz 12. stoljea, tonije iz godina 1185. i 1189.,

sauvani su samo izvori koji spominju zaetnike rodova Buffalis, Vitturi i Vodovar, vidi: MLADEN ANDREIS (bilj. 9)., 39, 112, 113,183. Meu njima samo su pripadnici roda Vitturi posjedovali kulu, odnosno stambeni sklop s kulom.

59 IVAN LUCI (bilj. 7), 391.

60 DAZd, AT LXVI/2, f. 42r. Pretpostavljamo da je rije o imunu Andreisu budui da je on jedina osoba toga imena meu pripadnicima trogirskog patricijata koja 1336. godine nije iva i na ije bi se nasljednike taj zapis mogao odnositi, vidi: MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY LATIN - ANA PLOSNI KARI (bilj.

9, 2007., u tisku).

61 Pripadnici roda Andreis stoljeima su zadrali vlasnitvo nad pojedinim nekretninama u bloku. Iz godine 1686. sauvala se oporuka povjesniara Pavla Andreisa i u njoj popis inventara. Povjesniar nabraja pokretnu imovinu koja se nalazila u svakoj pojedinoj prostoriji u kui i nel Castello. Prema popisu vidi se da je castello imao po jednu prostoriju na svakoj etai, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 11, 1969.), 218, 222-227. Pretpostavljamo da je rije o kuli, odnosno kui br. 4, koja je kroz stoljea zadrala re miniscenciju na svoju nekad vanu obrambenu funkciju. Naime, druga kula, odnosno kua br. 7. ve krajem 14. stoljea nije vie bila u vlasnitvu roda Andreis, pa se na nju popis iz oporuke Pavla Andreisa ne moe ni odnositi.

62 Prema pisanju njezina nekadanjeg vlasnika, povjesniara Pavla Andreisa, izgorila je 1629. godine te odonda nije obnavljana, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 11, 1969.), 214.

63 To proelje rese bogato profilirani vijenci i po dva gotika pro zora na svakom katu. Prozori su trodijelni, a vanjski im je luk zavinut i ukraen izmjeninim zupcima. Kamini su uzidani na sjevernom zidu prostora 3c, u zoni prvoga i drugoga kata, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 11, 1969.), 215; CVITO FISKOVI, O starim dalmatinskim kaminima, u: Bulletin Razreda za likovne umjetnosti JAZU 1 (51) (1981.), 55, 68-69.

64 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 143, 176, kua br. 57.

65 Zid toga proelja u tlocrtu ne prati liniju proelja susjednih kua (br. 1 i 5), ve je pomaknut prema istoku, suzivi ionako usku ulicu i formirajui dva istaka. Ugao sjevernog istaka u prizemlju je zakoen, te ukraen motivom cvjetne glavice. Zid proelja nij e ravan, ve mu se linija u tlocrtu lomi na mjestu spajanja dijela 3b i 3c. Debljine je tek 40-ak centimetara, to ga izdvaja od srednjovjekovnih zidova, ija je debljina u pravilu oko 60-ak centimetara. Prema strukturi zidanja mogue je pretpostaviti da je u junom dijelu proelja u zoni prizemlja prilikom pregradnji u 15. stoljeu romaniki zid stanjen na nain da je ulina strana ostala netaknuta, dok je ostali dio proelja potpuno prezidan. Uz istoni rub junog zida to je zajedniki prostoru 3b i kui br. 5 nalazi se udubljenje koje se protee cijelom visinom tog zida i koje moda upuuje na pomicanje i stanjivanje zida proelja prilikom pregradnje kue u 15. stoljeu.

66 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, kua br. 68.

67 Vrata su danas zazidana, okviri su im izvaeni, pa ih nije mogue poblie datirati.

ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI (bilj. 9, 2003.), 43, 57.

77 Palaom se uglavnom nazivala samo komunalna palaa. Napis se ne moe odnositi na komunalnu palau budui da knez Marin Andreis nikada nije obnaao dunost kneza u Trogiru, vidi: MLADEN ANDREIS (bilj. 9), 194. Vidi jo i: IVO BABI, Trogirski knez Ilija i njegova ena Stana, u: Zbornik Tomislava Marasovia, (ur.) Ivo Babi, Ante Miloevi i eljko Rapani, Split, 2002., 390, biljeka 122.

78 IVAN LUCI (bilj. 7), 162.

79 LJUBO KARAMAN, Jedna epizoda iz graanskih borba u sred-njevjekovnom Trogiru, u: Hrvatska revija god. XIII (1940.), Zagreb, 306.

80 Kralj Bela darovao mu je Ljubitovicu i Prapatnicu, a sela Dasini Doci, Suhi Dolac, Prgomet i Zbie uivaju Andreisi Belinom pov lasticom, vidi: PAVAO ANDREIS, Povijest grada Trogira, knjiga I., Split, 1977., 308-315; IVAN LUCI (bilj. 7), 367.

81 MIHO BARADA (bilj. 3, 1948.), dokument br. 394. Isti je Andrija godinu dana ranije unutar nekoliko mjeseci zaradio na kupopro-daji neke kue, vidi: MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI (bilj. 9, 2003.), 57.

82 IVAN LUCI (bilj. 7), 781-782. O istom: PAVAO ANDREIS (bilj. 80), 127-128. 83

Odnosno kua na kat. est. br. 756, vidi: IVO BABI, Kulturna i umjetnika batina Trogira, u: PAVAO ANDREIS, Povijest grada Trogira, knjiga II., 119, biljeka 17. Kue roda Sobota u blizini Crkve Sv. Duha i kuu roda Andreis spominje i F. Madirazza poetkom 20. stoljea, vidi: FRANCESCO MADIRAZZA (bilj. 56). Cvito Fiskovi na tome mjestu biljei dvije kue, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 2), 175, kua br. 51, 176, kua br. 66. Drimo da je rije o jednoj kui budui da ni na junom ni na sjevernom proelju zakljuno s visinom drugoga kata ne postoji vidljivo oznaena granica. Istoni dio kue pregraen je i povien u doba baroka, dok je zapadnom recentno nadograen trei kat.

84 Taj se rod spominje u Trogiru tek oko 1281. godine, vidi: MLADEN ANDREIS (bilj. 9), 107. U sauvanim dokumentima 13. stoljea ne spominju se nekretnine u njegovu vlasnitvu.

85 (...) concedatur fraternitati sancti spiritus ut possit eleuare celliam s. spiritus de gratia speciali, vidi: FRANJO RAKI, Notae Johannis Lucii, u: Starine, XIII (1881.), 252. Toan poloaj crkve zabiljeen je na austrijskom premjeru grada kat. est. br. 523.

86 Tonije o gradnji gramatike kole, apoteke i skladita soli, te kue pokraj kopnenih vrata za uvanje ita i soli, vidi: IVAN LUCI

(bilj. 7), 499-500.

87

IVAN LUCI (bilj. 7), 500.

88

CVITO FISKOVI (bilj. 2), 175, kua br. 51 i 176, kua br. 66.

68 U samom bloku sauvala su se slina romanika vrata u zoni dru goga kata na zidu zajednikom kui br. 4 i kui br. 3, te ranogoti-ka vrata u zoni prvoga kata na zapadnom dijelu junog proelja Patricijske kue Sobota. Vie se takvih veih otvora u zoni katova, odnosno vrata sauvalo i na proeljima drugih kua u Trogiru i u Splitu. Primjerice veliki ranogotiki otvor u zoni drugog kata na istonom proelju Palae Cega, ili tri romanika otvora, jedan do drugog, na junom proelju kue u Ulici kod sv. Ivana u Splitu. O toj kui vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 2), 168, kua br. 28. Ti otvori prekidaju traku vijenca prvoga, odnosno drugoga kata. Njihov donji prag nalazi se na visini koja odgovara visini prostora katova. Tjemena lukova prozora sauvanih na istim proeljima u zoni katova nalaze se neto vie od tjemena lukova velikih otvora. Sve opisano upuuje na pretpostavku da je rije o vratima. Za neka od tih vrata, meutim, nije mogue potvrditi tragove vanjskih stubita na proeljima. To se posebno odnosi na otvore u zoni drugoga kata, ali i za neke u zoni prvoga. Pretpostavljamo da je funkcija tih otvora bila to bolje osvjetljavanje, a time i udobnost unutranjih prostora, ime su doprinosili i reprezentativnosti samih kua.

69 U unutranjosti kue, u zoni drugoga kata, uz sam juni rub toga zida, sauvan je nunik: uska nia sa sjedalom koje ima okruglu rupu. Za njega je C. Fiskovi pretpostavio da datira iz 14. stoljea, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, kua br. 68. Slini elementi su razvrgnuti u Trogiru, a ostaci takvih nunika nalaze se u dvoritu benediktinskog samostana sv. Nikole te u dvoritu Muzeja grada Trogira (iz sklopa Dragazzo). Na podacima zahvaljujem kolegici Vanji Kovai.

70 Jo pedesetih godina prolog stoljea zid je zavravao zabatom u kojem je bio prozor s lukom; zabat se u meuvremenu uruio, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, kua br. 68. Posljedica ruevnog stanja jest i proirenje kue br. 2 na vei dio prostora 3d te otvo ri probiveni na zaelnom zidu kue Celio-Doroteo (kue br. 1) i sjevernom zidu kue br. 5, koji gledaju u prostor kue Andreis.

71 U dovratnicima je izdubljena rupa i utor, koji su sluili za zat varanje vratnica; povrina dovratnika obraena je drugaije od povrine nadvratnika.

72 Zid koji dijeli prostore 3b i 3c sauvan je samo u zoni prizemlja. Prostor 3c od prostora 3d odijeljen je u razini prvoga kata zidom od opeke konstruiranim na segmentnom luku, u kojem je uzidan luno zavren renesansni prozorski okvir. Slian prozorski okvir uzidan je i u kaminu prvoga kata, vidi: CVITO FISKOVI (bilj. 11, 1969.), 215; STANKO PIPLOVI, Graditeljstvo renesanse u Trogiru, u: Zbornik radova: Ivan Duknovi i njegovo doba, (ur.) Igor Fiskovi, Trogir, 1996., 123-124, 127. Spomenuti zidovi pripadaju kasnijim pregradnjama.

73 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, kua br. 68.

74 MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI(bilj. 9, 2003.), 43, 57. 75

(...) prope Dessam Amblasij et murum ciuitatis (1276.),vidi: MIHO BARADA (bilj. 3, 1950.), dokument br. 67; MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI (bilj. 9, 2003.), 57.

76 Godine 1272., vidi: MIHO BARADA (bilj. 3, 1948.) dokument br. 256. Posjedovao je jo tri kue i jedan duan, vidi: MLADEN

89 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 176, kua br. 66.

90 Kuu Sobota moe se usporediti sa zadarskim kuama koje pri padaju tipu izduenog pravokutnika ralanjena u vie prostori ja poprenim zidovima, vidi: IVO PETRICIOLI (bilj. 25), 120, 139-142. Pretpostavljamo da je Patricijskoj kui Sobota nalikovala i kua koju su naslijedili sinovi Jakova iz roda Marko, o kojoj govore trogirski dokumenti iz 13. stoljea. Godine 1273. sinovi pokojnog Jakova sklopili su dokument o podjeli imovine, prvenstveno kue. Nju dijele na tri dijela, pri emu svaki dio dobiva svoje vanjsko stubite: jedno, ve postojee, pripalo je jednom od brae, a ostala su dvojica imala pravo izgraditi svaki svoje vanjsko stubite, o tome vidi: MIHO BARADA (bilj. 3, 1948.), dokumenti br. 410-415. Kad je est godina nakon diobe jedan od brae pro davao svoj dio kue, taj se dio opisuje kao domum ipsius Nicolai (sc. Jacobi Marchi) (...) prope domum Marchi fratrissui, vidi: CD, (ur.) Tadija Smiiklas, sv. VI., Zagreb, 1908., dokument br. 246. Ta prvotna graevina koju je podigao Jakov morala je biti vea kua kada ju je bilo mogue nakon njegove smrti vertikalno podijeliti na tri dijela, s tim da uzdu proelja ostane dovoljno prostora za smjetaj triju vanjskih stubita.

91 U zaelju kue br. 6, u zoni prvoga kata, sauvana su vrata kojih su okviri okrenuti prema unutranjosti kue. Njihov kameni luk je prebukan, pa ga nije mogue datirati. Vrata su vjerojatno povezivala prostor kue s prostorom kue koja se uruila (danas dvorite D3) u vrijeme dok su obje kue bile u vlasnitvu roda Andreis.

92 IVAN LUCI (bilj. 7), 500. Na junom proelju Sobotine kue, u zoni prizemlja, ostao je samo trag portala, okviri kojega su izvaeni u kasnijoj pregradnji. Prema obrisu dovratnika moe se zakljuiti da su oni bili sastavljeni od vie igala, od kojih je po jedna na svakom dovratniku bila uzidana vodoravno, to upuuje na romaniki stil. Od kua s kojima Luci komparira Sobotinu kuu zgrada u kojoj su bile smjetene gramatika kola, apoteka i skladite ita nije se sauvala. O tome vidi i: HRVOJE TARTA-LJA, Naa najstarija ljekarna, u: Radovi meunarodnog simpozija odranog prigodom proslave 700. godinjice spomena ljekarne u Trogiru, Trogir, 27. X.-1. XI. 1971., (ur.) Hrvoje Tartalja, Zagreb, 1973., 22-23; CVITO FISKOVI, Kulturna sredina Trogira u doba pojave njegove ljekarne, Ibidem, 57-59. Za kuu kod kopnenih vrata, u kojoj su se uvali sol i ito, postoje pretpostavke da bi ta kua mogla biti romanika dvokatnica, proelje koje je u 19. stoljeu zagradila kua Petri, vidi: VANJA KOVAI (bilj. 20, 1997.-1998.), 125. Na zapadnom proelju te kue, u zoni prizemlja, sauvala su se dva romanika portala. Fotografiju proelja prije gradnje u 19. stoljeu donosi I. Babi, vidi: IVO BABI, Jedna prostorna intervencija Ignacija Macanovia u Trogiru, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38 (1999.-2000.), 307. Iz svega navedenoga moe se iznijeti pretpostavka da je kua Sobotinih, na proeljima koje je ouvano vie otvora i romanikog i ranogo-tikog stila, graena polovicom 14. stoljea, te da je glavni ulaz u kuu - portal na junom proelju - bio romanikog stila.

93 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 174, br. 41. Glavni posjed roda Sobota nalazio se upravo u junom dijelu bloka Andreis, te je kao takav vjerojatno bio obiljeen i vidno istaknutim grbom roda na proe lju. Nije mogue utvrditi potjee li spomenuta bifora s patricijske kue ili se nalazila na nekom od proelja stare Biskupske palae, gdje ju je mogao postaviti trogirski biskup Bartol (1340.-1362.), koji je takoer pripadao rodu Sobota, vidi: MLADEN ANDREIS, Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.), Trogir, 2006., 265-266.

94 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 154, 175, br. 5.; IGOR FISKOVI (bilj. 25), 1043-1044; TOMISLAV MARASOVI (bilj. 4), 198.

95 Heyer spominje granu Celio-Doroteo, ali ne donosi grb, vidi: CARL GEORG FRIEDRICH HEYER (bilj. 10), 7. J. Buffalis u svom rukopisu Le armi di Tra iz 1776. godine, kojim se sluio i Heyer, ne navodi grb ove obitelji, vidi: JELENA KOLUMBI, Grbovi trogirskih obitelji u obiteljskoj povijesti Jerolima Buffalisa, u: Mogunosti, 10-11 (1980.), 1141-1146. Zahvaljujem kolegici Danki Radi koja je razrijeila pripadnost tog grba rodu Celio-Doroteo. Ivan Cega, roen oko 1458. godine, zaetnik je te grane roda Cega, odnosno Celio Cega, vidi: MLADEN ANDREIS (bilj. 9), 49.

96 CVITO FISKOVI (bilj. 2), 143, 176, kua br. 56; IGOR FISKOVI (bilj. 25), 1043; TOMISLAV MARASOVI (bilj. 4), 198.

97 Stilske karaktristike tih portala ne moraju nuno odavati i vrijeme njihova nastanka i postavljanja. Krajnji odgovor na to pitanje moe dati samo podrobnije istraivanje sauvanih kua kod kojih tri krila zatvaraju dvorite koje je od ulice odijeljeno zidom, istraivanje kua koje imaju specifino organiziran ulaz u stambene prostore prolazom kroz trijem u dvorite, te datiranje pojave takve prostor ne organizacije i uvjeta u koji ma ona nastaje.

98 U Trogiru, u Berislavievoj ulici, sauvala se kua kojoj tri krila zatvaraju dvorite s trijemom koje je od ulice odijeljno visokim zidom, kat. est. 657, vidi: TOMISLAV MARASOVI (bilj. 4), 198. U oblinjem Splitu sauvale su se dvije takve kue: u ulici koja od Poljane brae Vranjanina vodi prema jugu i kua splitskog patricija Ciprijana na Narodnom trgu, uvena zbog svoje heksafore. O njoj vidi: CVITO FISKOVI, Izgled splitskog Narodnog trga u prolosti, u: Peristil, 1 (1954.), 99-100; MLADEN ANI, Ser Ciprijan Zaninov. Rod i karijera jednog splitskog patricija druge polovice XIV. stoljea, u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39 (1997.), 37-80; MIRJANA MARASOVI, esterodijelni otvori na palai ex Ciprianis na Narodnom trgu u Splitu, u: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 26-27 (2000.-2001.), 61-75.

99 MLADEN ANI (bilj. 98), 44.

100 CVITO FISKOVI, U tragu za splitskom romanikom, u: Bulletin Razreda za likovne umjetnosti JAZU, 2 (50) (1981.), 97; IGOR

FISKOVI (bilj. 47), 40 -41 .

101 IGOR FISKOVI (bilj. 25), 1042-1044; IGOR FISKOVI (bilj. 47), 28-50; U obnovi dviju zadarskih patricijskih kua bilo je mogue ustanoviti pojedine faze razvoja, koje su ukljuivale i formiranje privatnog dvorita, vidi: ALENA SABLJAK - PAVUA VEI, Obnova kue Nassis u Zadru, u: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 4 - 5 (1978.-1979.), 155-179; PAVUA VEI, Obnova palae Grisogono u Zadru, u: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 6-7 (1980.-1981.), 47-55. 102 Sauvani trogirski dokumenti druge polovine 13. stoljea svjedoe o privatnim dvoritima zatvorenim kuama razliitih vlasnika, to je posljedica osipanja pretkomunalnih stambenih sklopova, primjerice: MIHO BARADA (bilj. 3, 1948.), dokumenti br. 322, 429; MLADEN ANDREIS - IRENA BENYOVSKY - ANA PLOSNI (bilj. 9, 2003.), 45-46.