3 živovrelo - Naslovna...nje, pa je misa na Veliki četvrtak ujutro, tada posljednja misa prije...

liturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXIX. • cijena: 13 kn3 liturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji god. XXIX. cijena: 13 kn

živo vrelo2012

Slavlja na Veliki četvrtakod 25. ožujka do 21. travnja 2012.

2012 3God. XXIX. (2012.)

Liturgijsko-pastoralni listza promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević,

Ivan Ćurić, msgr. Ivan Šaško,msgr. Antun Škvorčević,

Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Gabrijela Miličević

Gra� čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Kaptol 2610000 ZAGREB

Telefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118

e-mail: [email protected]

Tisak:Gra� ka Markulin, Lukavec

urednikova riječ 1 Pomazani i oprani

naša tema: Slavlja na Veliki četvrtak 2 Pomazanje i dar vjere, A. Crnčević

Razvoj obreda pranja noguna Veliki četvrtak, I. Šaško

otajstvo i zbilja 16Biblijska razmišljanja:A. Vučković, I. Raguž, A. Crnčević,I. Šaško, Ž. Tanjić, S. Slišković

Peta korizmena nedjelja

Nedjelja Muke Gospodnje. Cvjetnica

Četvrtak Večere Gospodnje. Veliki četvrtak

Petak Muke Gospodnje

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova

Druga vazmena nedjelja

trenutak: pisma čitatelja 40 Najčešća »obredna iskušenja«

liturgijskih služitelja

V. Blažanović, Pranje nogu, 2002.

živo vreloISSN 1331-2170 – UDK 282

1

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO 3–2012

GPomazani i oprani

Godišnje slavljenje Kristova vazmenoga otajstva oblikovano je u raznolikosti i bogatstvu vazmenoga trodnevlja. U dugomu povijesnom razvoju vazmeno je trodnevlje objedinjavalo da-

ne Velikoga petka, Velike subote i Nedjelju Gospodinova uskrsnu-ća. Četvrtak je kroz dugo vremena ostao izvan toga niza, ali je u sebi nosio posebna pripravna slavlja: obred pomirenja pokornika i mi-su posvete ulja. Oni koji su bili podvrgnuti disciplini javne pokore posebnim bi liturgijskim činom bili ‘pomirivani’ s Crkvom i vraća-ni u njezino liturgijsko zajedništvo kako bi ponovno mogli pristupiti slavlju središnjega otajstva vjere – Kristovu vazmu. U vidu priprave za slavlje Vazma, u kojemu su se slavili i sakramenti kršćanske ini-cijacije, a unutar kojih se vršilo pomazanje novokrštenika svetom krizmom, uvriježilo se na Veliki četvrtak slaviti i misu posvete ulja. U najnovijoj liturgijskoj obnovi misa posvete ulja dobila je još je-dan sadržajni naglasak – obnovu svećeničkih obećanja, pa se i čitavo slavlje razumijeva kao jedinstvena misa zajedništva vjernika i prez-bitera sa svojim biskupom. Na stranicama ovoga broja Živog vrela donosimo teološki uvid u sadržajne i obredne naglaske toga slavlja.

Misa večere Gospodnje predstavlja se kao prvo slavlje unutar vazmenoga trodnevlja. Premda predaja Crkve u tome slavlju rado gleda spomen na ustanovljenje euharistije i uspostavu svećeničkoga reda, ti elementi ne bi smjeli prevagnuti nad slavljenjem i doživlja-jem ulaska u vazmeno otajstvo. Misa večere Gospodnje samo je prvi dio jedinstvenoga slavljenja vazmenoga trodnevlja. Vazmeno otaj-stvo daje smisao i obrednu obojenost svim segmentima slavlja, pa tako i obredu pranja nogu, koji se razumijeva kao obredna metafo-ra otajstva križa i Kristove služiteljske ljubavi. Drugi dio tematskoga dijela ovoga broja Živog vrela u razmatranju nas vodi kroz taj obred, njegov povijesni nastanak i značenja koja je liturgijska tradicija u njemu gledala. Mislima o misi posvete ulja i o obredu pranja nogu želimo vas voditi do slavlja Kristova Vazma kako bismo kao istinski christiani, pomazanici, umjeli čuvati spomen na njegovo djelo otku-pljenja – po liturgijskim činima i po djelima ljubavi.

Urednik

NAŠA TEMA

2

Slavlja na Veliki četvrtak

GPomazanje i dar vjereRazmišljanja uz misu posvete ulja na Veliki četvrtak

Ante Crnčević

Misa posvete ulja ujedi-njuje dvije predaje Crkve: onu liturgijsku koja je po-svetu ulja nekoć (i to kroz kratko vrijeme) smještala

na Veliki četvrtak, u vidu priprave za slavlje kršćanske inicijacije koja je vlastito mjesto nalazila

u vazmenom bdjenju, i onu duhovnu koja je

ustanovljenje svećeničke službe rado promatrala u

Kristovim riječima i gesta-ma na oproštajnoj večeri.

Ujedinjavanjem dviju tradicija, različitih po sa-držaju i po vremenu na-

stanka, stvoreno je jedin-stveno slavlje u kojemu su vidljivi tragovi prožimanja

dvaju obreda: posveta krizme s blagoslovom

katekumenskoga i bole-sničkoga ulja te obnova

svećeničkih obećanja.

Godišnjemu slavljenju Kristova vazmenog otajstva, oblikova-nomu u vazmenome trodnevlju, neposredno prethodi jedin-stveno slavlje mise posvete ulja (missa chrismatis). Po svom

postanju to je slavlje posve novo i ne pripada vazmenomu trodnev-lju. U pastoralnoj praksi ono se oblikuje i predstavlja kao žarište sve-ćeničkoga zajedništva, odnosno jedinstva ministerijalnog svećenstva sa svojim biskupom te mu se i smisao i značaj nastoje iščitavati iz njegove bliskosti sa slavljima Kristova vazma. Sadržaji slavlja te mi-se, karakteristični osobito po obredu blagoslova i posvete ulja te po obnovi svećeničkih obećanja, kao i vremenska bliskost s vazmenim trodnevljem ostavljaju prostor raznim poveznicama, ali i pitanjima. Odakle takvo slavlje baš na Veliki četvrtak? Razumijeva li se njegov smisao u tematici svećeništva ili u tematici vazmenoga otajstva? Ko-je se pastoralne mogućnosti nude u pripravi toga slavlja?

Prohod kroz povijesni razvojU drevnoj rimskoj liturgijskoj tradiciji Veliki je četvrtak označavao za-vršetak korizmenoga posta te zajedno s Velikim petkom davao poče-tak novom obliku posta, onomu vazmenom. Glede liturgijskih slavlja, korisno je zamijetiti da na Veliki četvrtak sve do 7. stoljeća Rimska cr-kva poznaje samo obred pomirenja pokornika. Bilo je to slavlje u koje-mu su javni pokornici bili ponovno primani u puno zajedništvo sa za-jednicom kršćana kako bi, po izvršenoj pokori, mogli pristupiti zajed-ničkom slavljenju Vazma. No, taj čin pomirenja nije bio vršen unutar slavlja euharistije, kao što se u to doba još ne spominje ni misa večere Gospodnje. Svi oblici priprave i sva vazmena slavlja vodila su k jedino-mu i jedinstvenomu slavlju euharistije u Vazmenomu bdjenju.

Izvan Rima ipak susrećemo drukčiju praksu. Pokrajinski sabor u Kartagi god. 397. svjedoči da se na Veliki četvrtak slavi euharisti-ja. Sveti Augustin u svojoj poslanici Januariju navodi dva slavlja eu-haristije na taj dan: prvo, slavljeno ujutro za one koji ne bi mogli sve do večeri obdržavati euharistijski post, i drugo navečer. Slična prak-su pred kraj 4. stoljeća bilježi i Egerija, opisujući slavlja vazmenoga otajstva među kršćanima u Jeruzalemu. Na jugu Italije, u Capui, ta-kva je praksa zabilježena tek u 6. stoljeću.

3

33živo vreloživo vrelo3živo vrelo33živo vrelo32012

Raznolikost liturgijskih tradicija, kao i novi pristupi samome slavlju Vaz-ma, utjecali su da se tijekom 7. stoljeća i u Rimu na nov način ustroje vaz-mena slavlja. Čini se, naime, da se u to doba u rimskoj liturgiji ustaljuju čak tri mise na Veliki četvrtak: prva se slavila ujutro kao redovito slavlje; druga, s posvetom ulja, slavila se o podnevu, a treća uvečer, kao spomen na Kristo-vu oproštajnu večeru i uhićenje. No, te tri mise nisu uvedene istodobno, pa ih se ne može niti promatrati u međusobnoj zavisnosti. Prva misa izvorno je ve-zana uz obred pomirenja pokornika, ali ta misa nestaje zajedno s nestankom prakse javne pokore. Misa posve-te ulja slavila se samo u katedralama jer je biskupu bi-lo pridržano pripravljanje i posvećivanje krizme i drugih ulja, a razlozi da se to slavlje smještalo na Veliki četvr-tak bili su sasvim praktične naravi. Vlastito mjesto slav-ljenja kršćanske inicijacije bilo je, naime, vazmeno bdje-nje, pa je misa na Veliki četvrtak ujutro, tada posljednja misa prije vazmenoga bdjenja, bila najprikladnije vrije-me za posvetu ulja koje se rabilo u vazmenome bdjenju.

Misa posvete ulja i misa večere Gospodnje bile su, međutim, bez litur-gije riječi i započinjale su samom pripravom darova. Ipak praksa triju slav-lja neće se dugo održati. S vremenom će obred blagoslova, odnosno posvete ulja naći svoje mjesto izvan slavlja euharistije, bez vezanja za određeni dan u godini, pa se Veliki četvrtak oblikovao samo kroz jedno slavlje, Misu veče-re Gospodnje. Uslijed srednjovjekovnih zastranjenja i nejasnoća ta je misa našla svoje redovito vrijeme u četvrtak ujutro. Liturgijskom obnovom vaz-menoga trodnevlja iz god. 1955. te obnovom proizišlom iz Drugoga vatikan-skoga sabora ta je misa vraćena na četvrtak uvečer, kao prvo slavlje vazme-noga trodnevlja, a ponovno je oblikovana misa posvete ulja, smještena na Veliki četvrtak ujutro.

Prožetost tradicijâ i sadržajâPosveta (consecratio) krizme i blagoslov (benedictio) katekumenskoga i bo-lesničkoga ulja, prema nakani oblikovatelja liturgijske obnove, našli su svo-je mjesto u slavlju uoči vazmenoga trodnevlja, i to, kako svjedoči A. Bugnini, iz dvostrukoga razloga: ponajprije htjelo se pokazati da sakramenti u kojima se rabi krizma, kao i ona slavlja u kojima se rabe druga sveta ulja, imaju svoj izvor u Kristovoj pashi te omogućuju udioništvo u Kristovu otajstvu otkuplje-nja; drugi je razlog razumijevanje da je Veliki četvrtak dan ustanovljenja no-vozavjetnoga svećeništva, pa taj dan postaje prigodom za liturgijsko očitova-nje zajedništva prezbitera sa svojim biskupom, a što se u misi posvete ulja na-glašava obnovom svećeničkih obećanja (renovatio promissionum sacerdo-talium). Premda samo slavlje nosi snažan pečat svećeničke duhovnosti i za-jedništva i premda je na duhovnoj razini moguće pronaći razne mogućnosti povezivanja ovih sadržaja, teološko utemeljenje za obredne poveznice sveće-ničke službe i posvete ulja s Velikim četvrtkom ne čini se u potpunosti jasnim.

Nije lako odrediti ni oblik misi posvete ulja. Premda smještena na Veli-ki četvrtak, ona ne pripada ni korizmenim slavljima ni slavljima vazmenoga trodnevlja, a ne nalazimo je ni među obrednim misama, premda ona to po

Slaveći sakramente spasenja, koji svoj izvor imaju u Kristovu Vazmu, svi krštenici uvijek iznova bivaju christiani, »pomazanici«, pritjelovljenici Kristu--Pomazaniku, oživo -tvoreni snagom Duha Svetoga. U tom je smislu krštenje »pomazanje par excellence«, a svaki drugi sakrament tješnje pritjelovljenje »Pomazaniku-Kristu«.

NAŠA TEMA

4


Sveta ulja, po čijemu pomazanju Crkva slavi i prenosi Božje

spasenjsko djelovanje u živote vjernika, zauzimaju časno i dostojno mjesto čuvanja

u liturgijskom prostoru kršćanske zajednice.

(Emajlirana kutija za pohranu svetih ulja, Limoges, 13. st.;

Louvre, Paris)

sadržaju jest. Ako je na Veliki četvrtak teško okupi-ti svećenike i puk oko biskupa, na primjer iz razlo-ga pastoralne zauzetosti svećenika ili velike raspro-stranjenosti biskupije, slavlje se može i anticipira-ti, ali nastojeći da to bude vremenski blizu slavlju Gospodnjeg uskrsnuća (prope Pascha) kako bi se jasnije očitovalo da se u slavlju kršćanske inicijacije u vazmenoj noći rabi nova krizma. Kada se misa po-svete ulja iz opravdanoga razloga slavi u neki drugi dan, uzima se vlastiti obrazac mise posvete ulja, pa i to pokazuje da njezin smisao ne treba vezati uz zna-čenje Velikoga četvrtka, nego da je treba gledati u njezinoj vlastitoj značenjskoj oblikovanosti.

Nastoji li se u misi posvete ulja staviti težište na zajedništvo biskupa i prezbitera u svećeničkoj služ-bi, teološke poteškoće ne bivaju manje jer se ni usta-novljenje svećeništva, kao ni euharistija, ne može s

jasnoćom vezati za dan Isusove oproštajne večere nego za Kristovo vazme-no otajstvo u cjelini. Premda misa posvete ulja u pastoralnoj praksi biva po-najviše protkana tematikom svećeništva i zajedništva svećenika s biskupom u poslanju Crkve, valja imati u vidu da tema svećeništva uključuje sve kršte-nike, u Kristu obdarene dostojanstvom »kraljevskoga svećeništva«. U tom je vidu korisna odredba iz novoga izdanja Misala kojom se za misu posvete ulja naglašava okupljanje puka, a ne samo prezbitera.

Iščitavamo li liturgijsku euhologiju mise posvete ulja, dade se zaključi-ti da je govor o posveti odnosno blagoslovu ulja zadržan tek u naslovu (mi-ssa chrismatis) i to s naglaskom na obred posvete krizme, dok euhološki elementi nose gotovo isključivo tematiku svećeništva. Čini se da se u jedno slavlje htjelo ujediniti dvije predaje, onu liturgijsku koja je posvetu ulja ne-koć (i to kroz kratko vrijeme) smještala na Veliki četvrtak, u vidu slavlja kr-šćanske inicijacije koja je vlastito mjesto nalazila u vazmenom bdjenju, i onu duhovnu koja je ustanovljenje svećeničke službe rado promatrala u Kristo-vim riječima i gestama na oproštajnoj večeri. Ujedinjavanjem dviju tradici-ja, različitih po sadržaju i po vremenu nastanka, stvoreno je slavlje u koje-mu su vidljivi tragovi interpolacije, pa je tematika koja je naznačena u na-slovu zastupljena tek u molitvama blagoslova bolesničkoga i katekumensko-ga ulja, odnosno u molitvi posvećenja krizme, dok misni euhološki elementi daju važnost temi svećeništva. Ipak, moguće je slike svećeništva promatra-ti iz tematike pomazanja, kao što je moguće obred posvete ulja razumijeva-ti u vidu prenošenja Kristova svećeništva na Crkvu. U ovim redcima zadržat ćemo se samo na obrednim slikama i euhološkim izričajima posvete krizme.

Krizma – miomiris života u Kristu Ulje koje se pripravlja i u misi posvete ulja posvećuje za slavljenje sakrame-nata krštenja, potvrde i svetoga reda po svom je osnovnom značenju »znak« Duha Svetoga, ali ujedno upućuje i na Krista, Pomazanika. Novozavjetna Ri-ječ Mešiah, u grčkom jeziku prevedena kao Krist (Xristós), znači Pomazanik.

5


Isus iz Nazareta, po svom je božanskom sinovstvu i jedin-stvu s Ocem, »pomazan« Duhom Svetim. Ono što se nad starozavjetnim kraljevima i svećenicima na simboličan na-čin ostvarivalo po obredu pomazanja, kojim su uvođeni u kraljevsku odnosno svećeničku službu, na potpun se način ostvarilo u Isusovoj osobi: njegova je ljudskost prodahnu-ta i prožeta Duhom Svetim – ne po nekom posebnom či-nu, nego po istini da je on utjelovljenje Boga u ljudsku zbi-lju. U tom vidu razumijevamo Isusove riječi kojima se pred-stavlja u jeruzalemskoj sinagogi: »Duh Gospodnji na me-ni je jer me pomaza!« (Lk 4,18) U njemu su se ispunila sva ‘mesijanska’ nadanja i iščekivanja starozavjetnoga naroda: u Isusu je darovan Mesija, onaj koji će spasiti i otkupiti čo-vjeka, čineći sve ljude dionicima spasenjskoga pomazanja. Biti »spašen« znači biti dionikom »Kristova pomazanja«, dionikom izabranja za božanski život i prodahnutosti Du-hom Svetim. Slaveći sakramente spasenja, koji svoj izvor imaju u Kristovu Vazmu, svi krštenici uvijek iznova bivaju christani, »poma-zanici«, pritjelovljenici Kristu-Pomazaniku, oživotvoreni snagom Duha Sve-toga. U tom je smislu krštenje »pomazanje par excellence«, a svaki drugi sa-krament jest tješnje pritjelovljenje »Pomazanku-Kristu« po snazi Duha Sve-toga koji nas trajno »pomazuje« darom spasenja. Premda se sakramenti samo na simbolički način razumijevaju kao čini »pomazanja Duhom Svetim«, valja uočiti i obrednu pozadinu u kojoj stoji gesta pomazanja krizmom, posvetnim uljem. Osim u sakramentima krštenja, potvrde i svećeničkoga reda, u kojima se vrši pomazanje krizmom, simbolizam »pomazanja Duhom« čita se i u eu-haristiji jer je oltar na kojemu se slavi euharistija posvećen pomazanjem sve-tom krizmom; i sakrament ženidbe, u koptskoj tradiciji, uključivao je poma-zanje zaručnika krizmom.

Krizma, posvetno ulje, zadobiva dakle ime od samoga Krista. U molitvi posvete krizme biskup izgovara riječi: »Tebe, Gospode, usrdno molimo: do-stoj se svojim blagoslovom posvetiti ovu pomast (pinguedo) i daj joj silu Sve-toga Duha djelovanjem moći tvoga Krista, od čijeg svetog imena dobiva na-ziv krizma…« Nadalje, u istoj molitvi čuje se zaziv da svi koji budu pomazani krizmom »postanu hramom tvoga veličanstva i zamirišu nedužnošću ugod-nog života (acceptabilis vitæ innocentia redolescant)«. Krist, očitovan kao pomazanje i miomiris, daje preobrazbenu ljepotu kršćanskomu životu.

Život koji odiše »miomirisom« božanskoga života nalazi u svetoj kriz-mi i svoj znakoviti izričaj. Drevna je tradicija, osobito na Istoku, da molitvi posvete krizme prethodi »pripravljanje krizme« koje se sastoji u dodavanju mirodija u maslinovo ulje koje će biti posvećeno. Samo pripravljanje miro-dija zahtijevalo je dugi proces, a često je bilo povjeravano samostanima mo-naha koji su čuvali »tajne mirisa«, pazeći na točan omjer različitoga bilja. Ponegdje ‘receptura’ priprave mirodija za krizmu navodi i preko sedamde-set vrsta, pa čak i preko sototinu, a što govori o brizi da miomiris Krista, koji se udahnjuje u život pomazanih, bude doživljen kao radost i ugoda dara bo-žanskoga života.

Briga za dostojno čuvanje svetih ulja očituje vjeru Crkveu snagu Kristova pomazanja.

NAŠA TEMA

6


Pomazanje – dah božanskoga životaPomazanje miomirisnim uljem, krizmom, koje se pripravlja i posvećuje u misi posvete ulja, na znakovit način govori o sakramentalnoj preobrazbi ko-ja se ostvaruje po djelovanju životvornoga Duha. Pomazanje se događa na površini tijela, na koži. No, pomazanje označava događaj koji od izvanjskoga znaka prelazi na nutarnju zbilju. Kao što se kod mazanja tijela pomast uti-skuje u tijelo kako bi mu se dala gipkost, snaga i toplina, tako i sakramen-talno pomazanje daje čovjeku »životnu toplinu Duha«. Sakramentalno po-mazanje očituje događaj prožimanja Duhom, snagu njegova prodora u nu-tarnji život. U tomu značenju valja čitati i obredni znak udahnuća (insufla-tio). Pozivajući okupljenu zajednicu na molitvu posvete krizme biskup ka-že: »Pomolimo se, predraga braćo, Bogu Ocu svemogućemu, da ovu pomast blagoslovi i posveti; a oni koji se njome budu izvana mazali, iznutra bili po-mazani i postali dostojni božanskog otkupljenja.« Potom biskup, ako se čini prikladnim, dahne nad posudu s krizmom (halat super ampullam chrisma-tis) te raširenih ruku, koje očituju epiklezu Duha, izgovara posvetnu moli-tvu. Gesta zvana insuflatio, udahnuće, u svoj jasnoći simbolizma podsjeća da Božje djelo stvaranja: čovjeku sazdanu od praha zemaljskoga Stvoritelj »u nosnice udahnjuje dah života« (usp. Post 2,7). Još je znakovitiji Ivanov opis dara Duha Svetoga, prvoga ploda uskrsnuća: »Uvečer onoga istoga da-na, prvog u tjednu (…) dođe Isus, stane u sredinu i reče (…): ‘Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.’ To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Pri-mite Duha Svetoga.’« (Iv 20,19-22) Gestom insuflacije posvetno ulje, kriz-ma, biva očitovano kao nositelj Duha Svetoga, Duha životvornoga, prvoga dara Uskrsloga Krista-Pomazanika.

Po tomu životvornom dahu Duha svako sakramentalno slavlje biva oči-tovano kao stvarateljski čin. Silazeći u čovjeka i prožimajući njegovu nutri-

nu Duh u čovjeku rađa novo stvorenje – Božje dijete. Cr-kveni su oci rado govorili da po Duhu kršćani postaju »si-novi u Sinu«, čime su produbljivali Pavlova misao o posi-novljenju (usp. Rim 8, 15; Gal 4, 5). Oci, naime, idu dalje od slike posinstva u kojemu netko od roba postaje sinom. Daru otkupljenja više odgovara slika »božanskoga rađa-nja« u kojemu nas Bog nanovo rađa za svoju djecu.

Liturgija posvete krizme povezuje značenje krizme s riječima proroka Izaije: »A vas će zvati ‘Svećenici Gos-podnji’, nazivat će vas ‘Službenici Boga našega’.« (61, 6) Te proročke riječi naviještaju obećanje odabranom na-rodu da će biti »sveti narod«, mjesto susreta s Bogom za sve narode. Tako izabrani narod postaje »svećenič-kim narodom« za sve narode. Apostol Petar tu svećenič-ku službu prenosi na novozavjetni narod krštenika: »Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili.« (1Pt 2, 9-10) Kršćani su, dakle, svećenički narod u svijetu; dana nam

Gesta udahnuća (insuflatio), kojom biskup ‘udahnjue’ Duha u miomirisno ulje, podsjeća na

Božji stvarateljski čin: čovjeku sazdanu od praha zemaljskoga

Stvoritelj udahnjuje dah života. Gesta uprisutnjuje i

susretUskrsloga s učenicima: »Isus dođe, stane u sredinu

i reče ‘Mir vama!’. To rekavši, dahne u njih i kaže im:

‘Primite Duha Svetoga!’«

7


je zadaća očitovati svim ljudima Boga, pokazati ga vidljivim i susretlji-vim. Zato, kako opominje papa Benedikt XVI., kao kršćani trebamo se trajno pitati u kojoj smo mjeri Božje svetište u svijetu i za svijet;otvaramo li ljudima pristup Bogu ili ga zaprječujemo; nismo li u Božjim očima po-novno postali Ne-narod? Kršćani su pomazanici, rođeni životvornim Da-hom za božanski život.

Osim posvećenja krizme u misi posvete ulja blagoslivljaju se još dva ulja: katekumensko i bolesničko. Uporaba katekumenskoga ulja (oleum ca-techumenorum) dana je na slobodnu prosudbu biskupskim konferencija-ma pa se odlukom naše konferencije, kao i mnogih drugih, predkrsno po-mazanje izostavlja kako u slavlju krštenja tako i u katekumenskim slavlji-ma. Zbog toga se izostavlja i blagoslov bolesničkoga ulja u misi na Veliki če-tvrtak. Unatoč tomu, korisno je napomenuti značenje pomazanja kateku-menskim uljem katekumena, onih koji se pripravljaju za sakramente inici-jacije. Papa Benedikt podsjeća da je katekumensko pomazanje »prvo po-mazanje«, ono koje prethodi samom krštenju te na taj način očituje Božje traganje za čovjekom, božansku inicijativu spasenja.

Bolesničko ulje (oleum informorum), koje se rabi u sakramentu bole-sničkoga pomazanja, očituje Crkvu služenja bolesnima i nemoćnima. To služenje potrebitima ne svodi se tek na ljudsku blizinu i pomoć u trplje-nju. Crkva je ponajprije služiteljica i prenositeljica Božjega dara spasenja. Djela ljubavi ne smiju zapriječiti duhovnu brigu kojom Crkva kao »sveće-nički narod« svjedoči Božje spasenjsko služenje bolesnima po sakramen-tu bolesničkog pomazanja. Koliko li je kršćanske ljubavi i blizine utkano u patnje bližnjih, ali često bez potrebne kršćanske hrabrosti da ih se pridru-ži djelu Kristova trpljenja. Kršćani se rado priklanjaju molitvi za ozdrav-ljenje, bilo vlastito bilo bližnjih; često se traže i »posebni molitelji« u či-ju se moć molitve mnogi lako pouzdavaju, ali kao da je ponestalo vjernič-ke hrabrosti po sakramentu bolesničkog pomazanja izru-čiti se Kristovu djelu otkupljenja koje i u bolesti pokazu-je svoju snagu. Molitva za ozdravljenje često nosi borbu za vlastite želje i htijenja, dok sakrament bolesničkoga poma-zanja pretpostavlja izručenje Božjemu spasenju – s jedna-kom spremnošću za prihvaćanje dara ozdravljenja kao i tr-pljenja kao milosnoga očitovanja Božje blizine, po rado-snoj pridruženosti Kristovu otkupiteljskom trpljenju.

Kršćani su pomazanici – po otajstvenomu rođenju i po svom imenu. Bilo bi poželjno u zajedničkom životu vjere župnih zajednica pronalaziti načina kako posvješćivati sve-ćeničko dostojanstvo svih krštenika. Savjetuje se stoga da sveta krizma i bolesničko ulje budu čuvani na dostojnome mjestu koje će vjernike podsjećati na sakramentalnost ži-vota koji izvire iz dara pomazanja Duhom Svetim. Priliči ta-kođer da se u župnim zajednicama priredi primanje svetih ulja, a što može biti prije slavljenja Mise Večere Gospodnje ili u neko drugo prikladno vrijeme (Okružnica o pripremi i slavljenju vazmenih blagdana, 36).

Krizma, posvetno ulje, rabi se u sakramentima krštenja, potvrde i svetoga reda te u slavlju posvete crkve i oltara.

NAŠA TEMA

8


Prezbiteri – suobličeni Kristu svećenikuZaustavljajući se na euhološkim obrascima same mise posvete ulja zanimlji-vo je uočiti da svetopisamske i liturgijske slike govore o svećeničkom dosto-janstvu svih krštenika. U ulaznoj antifoni govori se o kraljevskom svećeniš-tvu novoga Božjeg naroda (usp. Otk 1, 6), a u zbornoj molitvi se potvrđuje da smo svi postali dionicima njegova posvećenja (eiusdem consecrationis par-ticipes effecti). Slike ministerijalnoga svećeništva, izrasloga iz Božjega oda-branja i posvetnoga polaganja ruku za službu u Crkvi, na poseban su način istaknute u predslovlju: prezbiteri, nositelji pomazanja po sakramentu sve-toga reda, »obnavljaju službu spasenja u Božje ime«, »vjernima priređuju vazmenu gozbu, prednjače ljubavlju, hrane ih Božjom riječju i svetim otaj-stvima« te, posvećujući život Bogu i spasenju braće, »nastoje biti slika sa-moga Krista« (ad ipsius Christi nitantur imaginem conformari).

Papa Benedikt otkriva još jednu dimenziju svećeničke posvećenosti, izrasle iz sakramentalnoga pomazanja, a to je svjedočenje Božjega milosrđa. U duhovnim tumačenja i pučkoj etimologiji, naime, rado se dovode u svezu dvije grčke riječi – élaion (pomast, ulje) i éleos (milosrđe). Sakramentalno pomazanje uvijek je znak Božjega milosrđa, pa prezbiter po sakramentu re-da preuzima službu nositelja darovanoga milosrđa.

Misa posvete ulja svečani je trenutak slavlja svećeničkoga

dostojanstva svih krštenikate zajedništva vjernika

i prezbitera sa svojim biskupom.

9


PRazvoj obreda pranja nogu na Veliki četvrtakViše od moralnoga primjera poniznosti

Ivan Šaško

Prepoznatljiva gesta pranja nogu tijekom euharistijskoga slavlja u Misi Gospodnje večere lako je shvatljiva i govorlji-va u svojoj snazi poniznosti i ljubavi. U njoj je moguće vidjeti

srž kršćanske vjere i suobličenosti Kristu, do te mjere da ju se mo-že promatrati kao navještaj otajstva euharistije, pretočen ne u rije-či ustanove, nego u dojmljivu stvarnost kojom Učitelj zbunjuje, ali i preobražava učenike.

Ispod jedne, naizgled ilustrativne geste ipak postoji puno za-nimljiviji i složeniji sloj koji povezujemo s vremenom učvršćiva-nja kršćanskoga obrednoga identiteta. Premda ima puno nepozna-nica vezanih uz razvoj obreda pranja nogu na Veliki četvrtak, po-sebno što se tiče poznavanja najstarijih kršćanskih izvora, mogu-će je dati prilično zaokružen pogled o tome zanimljivom dijelu li-turgijske zbilje koja je ostala živjeti u Crkvi od samih početaka. Me-đu najznačajnije liturgičare koji su se bavili tom temom svakako pripada Pier Francesco Beatrice svojim monografskim djelom iz 1983. godine. Iz njega izdvajamo razmišljanja koja nude i neke po-sebnosti u tumačenjima na koje smo naviknuli s egzegetsko-kate-hetske razine.

Taj se obred oslanja na evanđeosko izvješće (Evanđelje po Iva-nu, 13), koje u širemu okviru ima spomen na vazmene događaje, a u užemu krštenje. U pozadini se nalazi ivanovska predaja po kojoj je Isus, prije svoje smrti, želio pročistiti svoje učenike, ostavljajući im jasan nauk o vrijednosti i značenju krsnoga čišćenja. Tako po-stoje autori koji smatraju da je u tome evanđeoskom odlomku mo-guće vidjeti sučeljavanje petrovske tradicije, ukorijenjene u židov-stvu i u običaju da se krsti uranjanjem cijeloga tijela krštenika, i ivanovske, koja smatra da je dovoljno pranje nogu. Dakle, ta bi ge-sta u nekim zajednicama zamjenjivala gestu uranjanja, te bi pranje nogu bila nosiva gesta samoga krštenja! Podloga za takvo tumače-nje nalazi se u činjenici da nije voda spasenjsko počelo, nego Duh Sveti koji je provreo s vodom i krvlju iz raspetoga Mesije.

‘Kvatrodecimani’Takvo tumačenje i praksa živjeli su u zajednicama kvatrodecimana (ili ‘kvartodecimana’, kršćana koji su se pridržavali slavlja Uskrsa na četrnaesti dan mjeseca nisana, vezani uz židovski kalendar; ime im dolazi od latinske riječi za broj ‘četrnaest’, quattuordecim). Po-sebnost je u tome što je datum slavlja Uskrsa bio nepomičan u od-

Obred pranja nogu u Misi Gospodnje večere na Veliki četvrtak lako

je shvatljiv i govorljiv u svojoj snazi poniznosti

i ljubavi, osobito ako ga se promatra u kontekstu Isusova predanja i slav-lja vazmenoga otajstva.

U to je gesti moguće vidjeti srž kršćanske vjere i suobličenosti

Kristu, do te mjere da ju se može promatrati kao navještaj otajstva

euharistije, pretočen ne u riječi ustanove, nego

u dojmljivu stvarnost kojom Učitelj zbunjuje, ali i preobražava učeni-ke. No, povijesni razvoj

poznaje i druge zna-čenjske naglaske ovoga

obreda, a među njima je svakako najzanimljiviji onaj koji obred pranja

nogu smješta u kontekst slavlja krštenja.

NAŠA TEMA

10


nosu na kalendar te time ne nužno vezan uz nedjelju. Dakle, drukčije od pomično-sti toga datuma, u skladu s onim što je ka-snije utvrdio Koncil u Niceji (325. god.) i kako Uskrs od 4. st. nadalje slavi Crkva.

U obredu krštenja zajednice kvatro-decimana ponavlja se otajstvo pročišće-nja koje u krštenicima ne posreduje i ne ostvaruje voda, nego Duh raspetoga i uskrsnuloga Krista. S pomoću toga obre-da oni shvaćaju da je otpuštenje njihovih grijeha omogućeno Kristovom žrtvom i poniženjem te iz toga izvlače posljedice i uzor za kršćanski život, nastojeći svjedo-čiti uzajamnost ljubavi.

Takav krsni obred nije ostao dugo ži-vjeti, niti je bio prisutan kao onaj oblik koji je prihvatila velika većina kršćanskih zajednica, a koji je na tragu propovijeda-nja i krštenja Ivana Krstitelja, odnosno u tzv. ‘petrovskim Crkvama’. Zapravo jedi-no se svjedočanstvo preživljavanja nera-širenoga oblika krštenja pranjem nogu može naći u spisima sv. Ireneja Lionsko-ga (s kraja 2. st.). On govori o tome da je

Isus krstio pravednike Staroga zavjeta kada je sišao nad pakao, perući im noge, te time toj gesti pridaje krsnu vrijednost. Upravo taj način ob-vezivao bi njemu poznate kršćane u Galiji. S nestankom vazmenih preda-ja koje su živjele u specifičnim kvatrodecimanskim zajednicama, a s nji-ma odlazile u zaborav, vrijednost geste pranja nogu gubi krsnu vrijednost i nestaje iz obredâ inicijacije.

Razvoj ili raslojavanje izvornoga liturgijskoga spleta, oslonjenoga na ivanovsku tradiciju, različit je na sirijskome Istoku od događanja i tijeka na Zapadu. U Siriji je, čini se, od najranijega doba, krštenje slijedilo ge-stu Isusova krštenja na Jordanu (prema sinoptičkim Evanđeljima): ura-njanjem, te nije nikada uklopljena gesta pranja nogu, ali je u toj predaji ostao sačuvan teološki spomen njezine krsne vrijednosti.

Tomu nasuprot, na Zapadu se još dugo vremena može primijeti-ti postojanje istinskoga obreda pranja nogu u ozračju širih obrednih ustroja krsne inicijacije. Uvođenje slavlja Uskrsa na nedjelju stvorilo je napetosti s kvatrodecimanima koji su inzistirali na slavlju Uskrsa u povezanosti s 14. danom mjeseca nisana. Tu leži razlog pojavi da se u 4. st. na Zapadu mogu vidjeti dva oblika pranja nogu: a) kao predkr-sni obred, podređen krsnomu uranjanju (prihvaćen kao jedini zakoniti oblik sakramenta rođenja na novi život), za što postoje primjeri u Akvi-leji; b) kao poslijekrsni obred, što se može pratiti u svjedočanstvima sv. Ambrozija u Milanu.

U gesti pranja nogu ogleda se svekoliko

Kristovo služenje. Tko je opran činom njegova

služenja, taj je čist.(S. Köder)

11


Gesta pranja nogu preriče geste i riječi s Isusove oproštajne večere. Kruh koji se lomi i čaša koja se prolijeva za život svijeta nalaze svoj odraz u predanome služenju braći.

Utjecaj tumačenja sv. AugustinaU 4. st. pomalo blijedi razumijevanje te geste, zbog čega nastaju velike rasprave i pokušaji razlikovanja pranja nogu od istinske sakramentalne geste. Sv. Am-brozije je bio snažno povezan s mjesnom milanskom predajom, ali se mora suočiti i s onima koji su povezani s rimskom tra-dicijom te žele dokinuti taj obred, kao i s onima koji, na temelju monaške preda-je, u toj gesti vide samo gostoprimstvo. Sv. Augustin nam prenosi podatak da taj obred u nekim krajevima Crkve nije ni-kada bio dio obreda inicijacije, što vri-jedi ne samo za grčki Istok (Aleksandri-ju, Jeruzalem, Antiohiju, Carigrad), nego osobito za Kartagu i Rim. Drugdje se nije previše oklijevalo kada ga se odlučilo do-kinuti (Koncil u Elviri), a ponegdje je određeno prebacivanje u poslijeu-skrsni tjedan, obično na bijelu nedjelju. I dok je sv. Ambrozije suzdržan, premda to kasnije čini, u branjenju krsnoga tumačenja toga obreda, sv. Augustin otvara i nova tumačenja koja će pomalo uvjetovati cijeli sred-njovjekovni razvojni put. On latinskomu Zapadu, nakon što je izvučeno iz krsnoga konteksta, ‘nameće’ čitanje pranja nogu kao uzora ponizno-sti (exemplum humilitatis). Osim toga, toj gesti daje i pokorničku vrijed-nost. Augustinovo tumačenje naći će svoj odjek i u krajevima, poput Ga-lije, gdje se pokrsno pranje nogu zadržalo sve do karolinškoga doba. Ta-mo gdje su postojali jasni tragovi pranja nogu u suodnosu s krsnim obre-dom ili uz teologiju krsnoga pročišćenja (misli se na sjevenu Italiju, Gali-ju, britansko otočje, Hispaniju i rimsku Afriku) možemo biti sigurni da je postojao utjecaj kvatrodecimana azijskoga podrijetla. U ta su se područja ugnijezdile i određene ‘azijske’ teološke teme: milenarizam, eshatološko iščekivanje, vazmeno janje Izlaska. Uviđajući taj metodološki trag, vođe-ni smo do zaključaka o istome utjecaju na područje Akvileje, što je danas moguće naslutiti tek po rijetkim arheološkim ostatcima, budući da su u 4. st. takvi kršćanski oblici gotovo potpuno nestali.

Nakon što su evanđeosko izvješće i krsni obred koji ga je pratio postali sastavnicama liturgijskih i teoloških ustrojâ drugoga (petrovskoga, rim-skoga) podrijetla, nije bilo moguće samo premjestiti obred, nego se uobi-čajenim sredstvima pristupilo novomu egzegetskom i teološkom tuma-čenju, kao i ubacivanju novih molitvenih tekstualnih cjelina.

Udaljavanjem od tih najranijih vremena obred pranja nogu bio je sve nerazumljiviji, kako na Istoku, tako i na Zapadu. U grčkim i u latinskim Crkvama prevladava liturgijski ustroj nedjeljnoga (kalendarski pomično-ga) Vazma, s temeljnom gestom krštavanja uranjanjem. No, takav razvoj nije bio uvjetovan samo odmakom od suprotnoga mišljenja, nego i mu-drim usvajanjem i pretapanjem nekih konstitutivnih elemenata, što je

NAŠA TEMA

12


»Razumijete li što sam vam učinio? Ako ja, Gospodin

i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima

perete noge.«(V. Blažanović, 2007.)

slučaj i s pranjem nogu. Upravo iz onih središta u ko-jima nije nikada postojalo krsno pranje nogu pojavit će se kreativnost koja će od toga obreda stvoriti spo-men-obred Isusove poniznosti i Judine izdaje/preda-je Isusa.

Grčka egzegetska predaja u pranju nogu vidjela je poglavito nauk Gospodinove poniznosti i ljubavi, a Je-ruzalemska Crkva je svojom katedralnom liturgijom postala promicateljicom novoga obreda. Od 7. st. za-počinje po cijelome kršćanskome svijetu (istočnome, bizantskome i zapadnome) širenje običaja pranja no-gu na Veliki četvrtak, što se posvema ustabililo karo-linškim liturgijskim reformama.

Početci širenja na ZapaduNas najviše zanima što se događalo na Zapadu, odno-sno u Rimskoj Crkvi. Najstariji spomen obreda pra-nja nogu u katedralnoj liturgiji Velikoga četvrtka na-lazi se u 3. kanonu 17. koncila/sinode u Toledu 694. godine, što je bio i zadnji takav koncil u Hispaniji pri-je arapske invazije 711. godine. Iz dokumenata je vid-ljivo koliko je bio snažan otpor općemu uvođenju toga obreda, a razlozi su bili ponajprije u vlastitoj tradiciji, ponešto u inerciji ili pak u zahtjevnosti toga pothvata. No, koncil je bio strog, prijeteći oštrim kaznama (čak i izopćenjem) za one koji ne bi uveli obred pranja nogu svećenicima u katedrali na Veliki četvrtak. Zanimljivo je da hispanski crkveni pisci toga vremena, kao što je

Izidor Seviljski, ne govore o tome obredu, nego ostaju na augustinovsko-me tumačenju poniznosti.

Premda je tomu tako, iz vizigotskih liturgijskih knjiga koje sežu u 7. st. (na primjer: Liber ordinum; Liber Mozarabicus sacramentorum) sa-znajemo da je postojao istinski obred kojemu je mjesto bilo u atriju kate-drale, nakon što je i sav narod izašao iz katedrale. Nakon njega, po zala-sku sunca, slijedila je večera. Neki tumači misle da je to samo premješta-nje samostanskih običaja u katedralno ozračje, što je svakako potrebno uvažiti, ali je za širenje toga obreda veći utjecaj, čini se, imala bizantska liturgija i kultura u zamahu na Zapadu baš u to vrijeme, u 7. i 8. st. Pod-loga za to bili su vojni uspjesi Justinijana u 6. st. te migracije pred arap-skim osvajačima.

Izostanak prisutnosti u dokumentima još je snažniji u slučaju Galije. Tek se u jednoj homiliji Eligija iz Noyona (polovina 7. st.) nalaze nabroje-ni specifični obredi Velikoga četvrtka. Tako se spominje: pomirenje pokor-nika, blagoslov ulja, pripremanje krizme, pranje nogu subraći, čišćenje po-dova crkava i svetih predmeta. Baš zbog posebnosti i jedincatosti u spisima merovinškoga razdoblja, fraterna pedum ablutio nosila je sa sobom dvoj-bu o autentičnosti.

13

Lako je zaključiti da u tim Crkvama uvođenje jednoga obreda sa sasvim novim značenjem, koji je tradicionalno živio kao poslijekrsni obred, ni-je bilo jednostavno. Kada pak u djelima Amala-rija iz Metza (polovinom 9. st.) čitamo da je pri-sutnost pranja nogu na Veliki četvrtak poznata i očita, kao i njegovo tumačenje, tada trebamo uvažiti činjenicu da je taj obred karolinškom ob-novom uveden na prjelasku u 9. st., a to znači i pod snažnijim rimskim utjecajem.

Rimske razvojne posebnostiBez obzira na vidljive rimske utjecaje na Crkve na Za-padu, sam obred u rimskim liturgijskim knjigama ne mo-žemo pratiti prije 10. st. (najprije u miješanome, tzv. Rimsko-germanskome pontifikalu, te kasnije u rimskim pontifikalima). U njima se opisuje obred u kojemu papa pere noge dvanaestorici podđakona svo-je kurije, a budući da je tomu obredu dano ime mandatum (poslanje), smatralo se da je monastičkoga podrijetla.

Ako, je, dakle, istina da Rimska Crkva u svojemu obredu krsne inici-jacije nije nikada imala pranje nogu, neobično je tako kasno pojavljiva-nje toga obreda u kontekstu Velikoga četvrtka. Za to je možda krivo neu-vrštavanje toga obreda u izdanja pod nazivom Ordines Romani, te se či-ni da izvan tamo uvrštenih obreda drugi i ne postoje. Postoji jedan veo-ma star obred koji opisuje kao je papa prao noge na završetku poslije-podnevne mise u Lateranu, a svaki je svećenik tu gestu ponavljao u svo-joj ‘periferijskoj crkvi’. Nakon obreda je uslijedilo i darivanje svećenici-ma i đakonima.

Opis te mise sačuvan je, nažalost, samo od prinošenja darova (oferto-rija). Za cjelovitu sliku treba svakako napraviti usporedbu s onim što nam je poznato iz istraživanja o evanđelistarima, o raspodjeli čitanja evanđe-lja po danima u Velikome tjednu. Premda za neliturgičare ti podatci dje-luju odviše složeno, navodim da bi taj najstariji obred pripadao Klauserovu tipu ‘pi’ (druga polovina 7. st.), što je u skladu sa širenjem obreda na Zapadu. Upravo je uvođenje pranja nogu u Rimu dovelo do ponavlja-noga čitanja evanđeoske perikope o pranju nogu, ko-ja se do tada čitala samo na utorak u velikom tjednu. Za otkrivanje povezanosti pranja nogu i utorka treba svakako dublje istraživanje, ali izgleda da je u pitanju pokušaj kronološkoga usklađivanja sirijskoga podri-jetla i predaje koja Posljednju večeru i Judinu izdaju smješta između velikoga utorka i srijede.

Svakako je sigurno da se u Rimu između 650. i 740. događa značaj-na promjena u liturgiji Velikoga četvrtka uvođenjem novosti pranja nogu u kontekstu papinske liturgije u lateranskoj rimskoj katedrali (uz tradi-cionalno pomirenje javnih pokornika i mise posvete ulja). Podudarnost

Unatoč povijesnoj raznolikosti značenja pranja nogu, dobro je da se i u sadašnjim okolnostima čuva snaga toga obreda, osobito u upućenosti na kršćansku preobrazbu, ostvarenu po Kristovu vazmenom predanju. To je obred koji se tiče kristološkoga oplijenjenja, poniznosti, ali i ljudske preobrazbe. Kad ne bi bilo tako, ostala bi tek ljudska gesta, što niti jedna liturgijska gesta nije.

»Primjer sam vam daoda i vi činite kao što ja vama učinih.«(Iluminacija iz Psaltira pariškoga kaptola, 1225.)

NAŠA TEMA

14


tih događanja je uvjerlji-vija, ako se dozove u svi-jest da je upravo u to doba (od 642. do 752.) na kate-dri sv. Petra bilo puno pa-pa podrijetlom s Istoka: Teodor I., sv. Agaton, sv. Lav II., Ivan V., Konon, sv. Sergije I., Ivan VI., Ivan VII., Sisinije, Kon-stantin, sv. Grgur III. i sv. Zaharija.

Među njima je odlu-čujući utjecaj imao papa Sergije I. u kojemu su se spojile istočna i zapadna

kultura; rodom iz Palerma, ali od antiohijskih roditelja i odgojen u ne-kom sicilijanskom samostanu. Tako se, između ostaloga, njemu pripisu-je zasluga za uvođenje blagdana Uzvišenja svetoga Križa u rimsku litur-giju, zatim pjevanje Agnus Dei, qui tollis tijekom lomljenja kruha i mi-ješanja hostije s posvećenim vinom, marijanske procesije i drugo. Tomu se pridodaje i onaj kulturalni utjecaj koji su imali monasi s istoka koji su bježali i zadržali se u samostanima na Zapadu. Iz sigurnih podataka mo-že se zaključiti i nešto što nije sasvim sigurno. Među spomenutim papa-ma uvođenje obreda pranja nogu u Rim nije bezrazložno pripisati ili Ser-giju I. ili Grguru II., Rimljaninu po rođenju, ali duboko povezanom s bi-zantskom kulturom (njemu se pripisuje organiziranje postajne korizme-ne liturgije).

Zaživljenost obreda u srednjovjekovljuNakon odluka karolinških vladara pranje nogu kao liturgijski obred po-znato je samo unutar Velikoga četvrtka. Potpuno se prešućuje postojanje takvoga obreda u okviru inicijacije, a prevladava isključivo augustinov-sko pokorničko tumačenje Ivanova teksta Evanđelja: čišćenje svakidaš-njih grijeha već krštenih. Jedina je iznimka milanska (ambrozijanska) liturgija koja je dugo bila vezana uz krsno pranje nogu, a koju je pred rimskim utjecajem snažno branio sv. Ambrozije.

U tome je smislu iznimno zanimljivo pismo što ga milanski biskup Odilbert šalje Karlu Velikom, na upit poštuje li se potpuno rimska liturgi-ja u Milanu. Biskup se ograničuje na govoru o bosim nogama, o ogoljelo-sti, i to na kraju obreda inicijacije, navodeći pismo đakona Ivana Senari-ju, gdje se zapravo ta slika rabi u predkrsnim odreknućima. Pozivajući se na rimsko crkveno autorstvo, svojim skrivenim tumačenjem čuva ambro-zijansku liturgiju u njezinoj tradiciji pranja nogu do 12. st.

Ipak, gledano u cjelini, nakon 8. st., na Zapadu, kao i na Istoku pod bi-zantskim utjecajem, pranje nogu dobiva jedinstveno tumačenje i obredni smisao na veliki četvrtak, bez povratka u stariju krsnu praksu. Izvan rim-

Prosudba o vršenju obreda pranja nogu u misi Večere

Gospodnje ima se voditi željom da vjernici na jasniji

način urone u dubinu Isusova predanja i darovane ljubavi

za spasenje svijeta.

15


7 S VELIKA SUBOTA. VAZMENO BDJENJESZ: Post 1, 1 – 2, 2 (ili 1, 1.26-31a); Post 22, 1-18 (ili 22, 1-2. 9a.10-13.15-18); Izl 14, 15–15,1a; Iz 54, 5-14; Iz 55, 1-11; Bar 3, 9-15.32 – 4, 4; Ez 36, 16-17a.18-28; NZ: Rim 6, 3-11; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Mk 16, 1-7

8 N NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA 9 P Drugi dan Vazmene osmine

Dj 2, 14.22-32; Ps 16, 1-2a.5.7-8.11; Mt 28, 8-15 10 U Treći dan Vazmene osmine

Dj 2, 36-41; Ps 33, 4-5.18-20.22; Iv 20, 11-18 11 S Četvrti dan Vazmene osmine

Dj 3, 1-10; Ps 105, 1-4.6-9; Lk 24, 13-35 12 Č Peti dan Vazmene osmine

Dj 3, 11-26; Ps 8, 2a.5-9; Lk 24, 35-48 13 P Šesti dan Vazmene osmine

Dj 4,1-12; Ps 118,1-2.4.22-27a; Iv 21,1-14 14 S Sedmi dan Vazmene osmine

Dj 4, 13-21; Ps 118, 1.14-21; Mk 16, 9-15 15 N DRUGA VAZMENA NEDJELJA 16 P Svagdan: Dj 4, 23-31; Ps 2, 1-9; Iv 3, 1-8 17 U Svagdan: Dj 4, 32-37; Ps 93, 1-2.5; Iv 3, 7b-15 18 S Svagdan: Dj 5, 17-26; Ps 34, 2-9; Iv 3, 16-21 19 Č Svagdan: Dj 5, 27-32; Ps 34, 2.9.17-20; Iv 3, 31-36 20 P Svagdan: Dj 5, 34-42; Ps 27, 1.4.13-14; Iv 6, 1-15 21 S Svagdan; ili: Sv. Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj

Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; Iv 6, 16-21

Liturgijski kalendar

OŽUJAK 2012. 25 N PETA KORIZMENA NEDJELJA 26 P NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO. BLAGOVIJEST,

svetkovinaIz 7, 10-14; Ps 40, 7-11; Heb 10, 4-10; Lk 1, 26-38

27 U Svagdan; Br 21, 4-9; Ps 102, 2-3.16-21; Iv 8, 21-30

28 S Svagdan; Dn 3,14-20.24-25.28; Otpj. pj.: Dn 3,52-56; Iv 8,31-42

29 Č Svagdan; Post 17, 3-9; Ps 105, 4-9; Iv 8, 51-59 30 P Svagdan; Jr 20, 10-13; Ps 18, 2-7; Iv 10, 31-42 31 S Svagdan; Ez 37, 21-28; Otpj. pj.: Jr 31, 10-13;

Iv 11, 45-56

TRAVANJ 2012. 1 N NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA 2 P Svagdan Velikoga tjedna; Iz 42, 1-7; Ps 27, 1-3.13-14;

Iv 12, 1-11 3 U Svagdan Velikoga tjedna; Iz 49, 1-6; Ps 71,

1-6b.15ab.17;Iv 13, 21-33.36-38

4 S Svagdan Velikoga tjedna; Iz 50, 4-9a;Ps 69, 8-10.21bc-22.31.33-34; Mt 26, 14-25

5 Č ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE. VELIKI ČETVRTAK 6 P PETAK MUKE GOSPODNJE. VELIKI PETAK

skoga i bizantskoga utjecaja, gesta pranja nogu dobiva raznolika znače-nja. U koptskoj liturgiji se nalazi na tri mjesta: na Bogojavljenje se veže uz Isusovo krštenje na Jordanu (time se veže uz krsne obrede, a krštenje u Koptskoj Crkvi povezano je baš s Bogojavljenjem); na Veliki četvrtak, sa značenjem koje ima u Crkvama pod grčkim i latinskim utjecajem, ali i s krštenjem apostola; na svetkovinu sv. Petra i Pavla, što je posvemaš-nja koptska specifičnost.

Razmotrivši razvoj, dobro je da se i u sadašnjim okolnostima ne pre-vidi dubina ovoga obreda koja je ipak u uskoj vezi s kršćanskom preo-brazbom. Ona se tiče kristološkoga oplijenjenja, poniznosti, ali i ljudske preobrazbe. Kad ne bi bilo tako, ostala bi tek ljudska gesta, što niti jedna liturgijska gesta nije.

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

16

Ulazna: 428 Smiluj mi se, GospodineOtpj. ps.: 429 Čisto srcePrinosna: 447 Spasi, Kriste, svoje djeloPričesna: 436.1 Ako pšenično zrnoZavršna: 455 O Isuse, ja spoznajem

Prvo čitanje Jr 31, 31-34Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.

Čitanje Knjige proroka Jeremije»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 51, 3-4.12-15

Pripjev: Čisto srce stvori mi, Bože!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!Operi me svega od moje krivice,od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,i duh postojan obnovi u meni!Ne odbaci me od lica svojegai svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenjai učvrsti me duhom spremnim!Učit ću bezakonike tvojim stazama,i grešnici tebi će se obraćati.

Drugo čitanje Heb 5, 7-9Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.

Čitanje poslanice HebrejimaBraćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Iv 12, 26Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin;i gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.

Ulazna pjesma Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj!

Ps 43, 1-2

Zborna molitvaGospodine, Bože naš,tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitvaSvemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere:djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.


25. ožujka 2012.

17


Ako pšenično zrno, pavši na zemlju,ne umre, ostaje samo; ako li umre,

donosi obilat rod. (S. Köder)

Popričesna molitva Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu.

Braćo i sestre, Bog, otac milosrđa, darovao nam je svoga Sina, začetnika novoga života.S pouzdanjem u njegovo milosrđe, uputimo mu smjerne molitve:1. Podari Crkvi, zajednici novoga saveza,

milost da vjerno nasljedujući tvoga Sina bude prepoznatljiv put spasenja narodima kojima je poslana, molimo te.

2. Prodahni papu našega Benedikta i sve pastire Crkve mudrošću koja od tebe dolazi za život u svetosti i vjernosti poslanju koje si im povjerio, molimo te.

3. Podari svim kršćanima snagu vjere da poput Krista Gospodina nevolje zemaljskoga života žive u poslušnosti i predanosti tvojoj volji, molimo te.

4. Udijeli ovoj zajednici tvojih vjernika snagu i odvažnost za trajno umiranje svemu što nam priječi živjeti u tebi te donosimo plod života koji si u nama začeo, molimo te.

5. Nagradi plodom vječnog zajedništva s tobom sve što su naši pokojnici svojim trudomsijali na njivi života, molimo te.

Bože, izvore života, utječemo se tvojoj dobroti i molimo te: blagoslovi naša nastojanja na putu k tebi i daj da naša djela urode obilnim plodovima, ovdje i u vječnosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Evanđelje Iv 12, 20-33Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre,donosi obilat rod.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme:Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo;ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glass neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče:»Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu,sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.A ja kad budem uzdignut sa zemlje,sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Zaista, zaista kažem vam:ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre,ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

Iv 12, 24-25


18


Ovaj odlomak Ivanova evanđelja stoji na razmeđi između Isusova javnog djelova-nja i njegove muke i smrti. Njime se pri

koncu korizme već slute događaji Velikoga tjed-na. Sve što je Isus do sada govorio i činio zgusnu-lo se u krajnju odluku vjernosti poslanju pred li-cem nepravednog suda, krajnje odbačenosti, ostavljenosti od najbližih i nasilne smrti.

Tekst započinje molbom nekih Grka da vi-de Isusa. Grci, međutim, odmah nestaju iz vi-dokruga. Riječ je vjerojatno o simpatizerima ži-dovstva, koji su, ne prelazeći formalno na ži-dovstvo, bili privučeni židovskim jednoboš-tvom i sudjelovali u sinagogalnom životu te u nekim hodočasničkim svečanostima. Za njih je u hramu bilo predviđeno mjesto u predvorju i mogli su prinositi neke žrtve.

Isus je usmjeren na svoj čas. Došao je čas o kojem je do sada bilo riječi samo kao o času ko-ji još nije došao. Ivan je tako dva puta pojasnio zašto Isus nije bio uhićen. No, sada Isus prepo-znaje dolazak svoga časa. To znači da će sljede-ći pokušaj uhićenja biti uspješan. Njegov je čas trenutak uzvišenja i proslave, i istodobno, tre-nutak muke i smrti. Isusov je čas proslava Oca. Otac je prisutan u Isusovoj muci i smrti. Zato one donose mnogo roda. U tom smislu valja shvatiti Isusovu usporedbu s pšeničnim zrnom. Ostane li sâmo, ostaje bez ploda. Umre li, dono-si mnogo ploda. Ostati sam znači izbjeći smrti i ne prepustiti se zemlji. Umrijeti znači potpuno se predati zemlji. I upravo iz toga rađa se obilati rod. Isus ne će ostati sam. Prepustit će se Ocu. Umrijet će i iz njegove će se smrti roditi zajedni-ca vjernika. Ona će u Isusovoj smrti prepozna-ti Božju ljubav i živjet će od nje. Ivan ovdje mi-sli i na stav prema životu. Tko skrbi samo o se-bi, gubi život. Izgubljenost se najjasnije poka-zuje u pretjeranoj skrbi za vlastiti život. Bavlje-nje sobom, koje se zapadnome čovjeku pričinja vrhuncem autentičnoga života, u svjetlu Isuso-ve usporedbe s pšeničnim zrnom opis je izgu-bljenoga života osuđenog na smrt.

Čovjeku se otvara alternativa: ostati sam i htjeti spasiti svoj život ili prepoznati svoj čas i dati život. Tko ljubi život, izgubit će ga. Para-

Očeva volja i odlučni čas

doks. Tko izgubi život, dobit će ga. Drugi para-doks. Ostati zatvoren u sebi ili se dati drugomu. Utrošiti svoje snage u korist života drugih ili se zatvoriti u brigu o samome sebi. Razlika između ova dva paradoksa je razlika neba i zemlje, živo-ta i smrti. Pred ovim paradoksima čovjek ne mo-že ostati ravnodušan. Valja birati između njih.

NasljedovanjeIsus na izbor paradoksa naslanja poziv na na-sljedovanje. Govori o služenju. To je način ka-ko se ne ostaje sam i zatvoren. Čovjek služi i služenjem dobiva. Odriče se sebe i ulaže svo-je snage u drugoga iz jednostavne volje da služi svome Gospodinu.

Nasljedovanje je jamstvo da čovjek, ako želi, bude s Isusom. Na početku ovog odlomka Iva-nova evanđelja Grci su tražili Isusa, a on im nije odgovorio. Sada se sluti odgovor: tko hoće k Isu-su, može, ako se odluči služiti. Služenje dovodi u Isusovu i u Očevu blizinu. Služenje je Isusov put k Ocu i tim istim putem vjernik dolazi Isu-su i Ocu. Odnos služenja je odnos učenika pre-ma učitelju. Učitelj poučava, a učenik mu služi. Tako su zajedno. Ovaj se odnos učitelja i učenika razlikuje od današnjih odnosa u školama. Izme-đu učitelja i učenika nema posredovanja novca. Umjesto da plaća pouku, učenik služi. Time po-kazuje da nema pravo na pouku i da je zahvalan za nju. Prima je i zauzvrat služi učitelju. Kada se u odnos učenika i učitelja umiješa novac, onda učenik ima pravo za svoj novac tražiti primjere-nu pouku i ne mora pokazivati nikakvu zahval-nost. Ta platio je! Umjesto odnosa učitelj–uče-nik nastaje odnos kupnje i prodaje. Ovaj odnos učitelja i učenika bio je poznat i Grcima. Na isti je način o njemu mislio i Sokrat kada se borio protiv sofista koji su u odnos učenika i učitelja unijeli novac i time učinili suvišnim dvije stvari: zajednički boravak i služenje. Tko danas svoj od-nos s Isusom želi oblikovati kroz služenje, ulazi s njim u odnos učenika i učitelja. Ne u odnos gos-podara i sluge. Iz odnosa učitelj–učenik posta-je jasnija i slika nasljedovanja. Isus nema svoje kuće i mjesta boravka pa oni koji žele biti njego-vi učenici mogu to samo ako idu za njim. Pret-

ji još nije došao. Ivan je tako dva puta pojasnio

19


Zakon upisan u srce Jr 31, 31-34Naslovnici Božjeg navještaja jesu oba židovska kraljevstva, koja su došla do svoga tragičnog kraja. S njima će Bog sklopiti »Novi savez«. Zakon Novoga saveza bit će zapisan »prstom Božjim«, ali ovaj put ne na kamene ploče, nego će ga on »staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce«. U semitskom mentalitetu duša i srce predstavljaju čitavoga čovjeka, te će Zakon Novoga saveza biti upisan u čovjekovo biće. Srž Novoga saveza bit će nerazdvojnost Boga i naroda. On će biti Bog njihov, a oni narod njegov. U tome prorok Jeremija dosljedno prati nauk Ponovljenog zakona: »Ti si narod posvećen Gospodinu Bogu svome; tebe je Gospodin Bog tvoj izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod« (Pnz 6, 6). Narod je pozvan da Božje riječi utisne »u svoje srce i svoju dušu«. Ovdje sâm Bog utiskuje Zakon u srce i dušu ljudi, poput milosnoga dara koji se očituje opraštanjem bezakonja i grijeha (Jr 31, 34).

Darko Tepert

postavka je da iza sebe ostave sve što ih veže. Uz nasljedovanje se veže i otvorenost za drugoga, drukčijega, za iskustva na putovanju, za susrete s nepoznatim. Uči se hodajući za učiteljem kroz svijet. Nasljedujući učitelja, tražeći slavu Očevu, a ne svoju, onako kako je činio Isus, učenik će bi-ti ondje gdje je i Isus i ući će u odnos s Ocem na način kako ga živi Isus.

Isusov čas i molitva Isus zna da u ovom odlučnom času nije primje-reno moliti da ga Otac izbavi iz toga časa. Ima pred očima molitvu iz Psalma 6, 4-5: »Dubo-ko mi je duša potresena, a ti, o Jahve – dokle ćeš? Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad’ svoje dobrote.« Isus odmjerava svoju mo-litvu prema ovoj. I ne čini mu se primjerenom. Isus izriče svoju potresenost. Ne niječe je niti je umanjuje. Zna da bi mogao moliti za izbav-ljenje. No, njegova je molitva drukčija. Moli na prjedlošku psalma, ali njegova molitva izlazi iz njegovih okvira.

Ivan ne opisuje Isusovu molitvu u Getse-manskom vrtu. Umjesto nje imamo ova dva zgusnuta retka. Potresenost duše, molitva Ocu na prjedlošku psalma, pristanak na vjernost poslanju i molitva da se proslavi Očevo ime. Bilo bi dobro u ovoj zgusnutoj molitvi odčitati prevažni Isusov stav prema volji Očevoj. On ne misli da je Očeva volja da bude osuđen i ubijen. Očeva je volja da svijetu navijesti Očevu ljubav i blizinu, da izgubljenim ljudima pokaže otvore-

ni put u odnos s Ocem i da to čini usprkos odba-čenosti, izdaji, nepravdi, patnji i smrti. I Isus na to pristaje. Na taj način proslavlja Očevo ime. Oslobođenje od časa koji se približio, izbavlje-nje od muke i smrti ne bi bili tako snažna pro-slava Očeva Imena kao što je to vjernost posla-nju usprkos križu i smrti.

Isus moli da se Očevo ime proslavi u nje-govom času. Tako se njegov čas poistovjećuje s Očevom proslavom. I u istom trenu kada izgo-vara primjerenu molitvu, odgovara nebo. Ovo je važna uputa. Moguće je nebu upućivati i ne-primjerene molitve. I tada nebo šuti. I moguće je uputiti molitvu koja je sasvim u skladu s tre-nutkom. I nebo odgovara. Ovdje bi valjalo opa-ziti kako je usklađenost s nebom ujedno i uskla-đenost s vlastitim pozivom. Čovjek je na vrhuncu svoga života kada se njegov put sasvim poduda-ra s Očevom voljom i poslanjem. Nije život na vr-huncu kada čovjek ostvari samoga sebe, nego ka-da ostvari Očevu volju. Tek tada ostvaruje sebe i svoje poslanje. To je trenutak kada nebo odgo-vara. Isus je za taj trenutak znao i prije negoli je on došao. A kada je došao, Isus ga je prepoznao.

Nedjeljna euharistijska proslava susreta sa živim Bogom vjernicima je izdvojeni i važni tre-nutak prepoznavanja odnosa s Ocem. Tko u tom susretu otkrije Božju volju i uđe u sugla-sje s njom, taj se u život vraća ispunjen mirom i snagom koji mu omogućuju da se uhvatiti u ko-štac s nepravdama i brigama svijeta.

Ante Vučković

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:


20

Početak obreda: 468 Hosana Davidovu SinuOphod: 469 Židovska su djeca 470 ili 471 Slava, čast i hvala ti Ulazna: 472 Kad je ono GospodinOtpj. ps.: 474 Bože mojPrije evanđelja: 475 Krist postade poslušanPrinosna: 492 Svaka duša ili: 228.2 Po obećanjuPričesna: 479 O Spase roda ljudskogaZavršna: 463 Sretnih li vas ili: 856 O Isuse, daj da pjevam

1. travnja 2012.

Nedjelja Muke Gospodnje. CvjetnicaUlazna pjesmaHosana Davidovu sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Izraelov Kralju:Hosana u visini!

Mt 21, 9

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, smiluj nam sepo muci svoga Sina.Djelima to ne zaslužujemo,ali se uzdamo u tvoje milosrđe i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji s tobom.

Prvo čitanje Iz 50, 4-7Lica svojeg ne zaklonih od pogrda,ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje knjige proroka IzaijeGospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 22, 8-9.17-20.23-24Pripjev: Bože moj, Bože moj,

zašto si me ostavio?Svi koji me vide, podruguju se meni,razvlače usne, mašu glavom:»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,rulje me zločinačke okružile.Probodoše mi ruke i noge,sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine mojei za odjeću moju baciše kocku.Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,hvalit ću te usred zbora.»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje Fil 2, 6-11Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaKrist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.Riječ Gospodnja.

21


Braćo i sestre, nebeski Otac radi našega spasenja nije ni svoga Sina poštedio muke i smrti na križu. Pogleda upravljena u Krista Raspetoga, molimo za snagu prihvaćanja Očeve volje u svojim životima: 1. Oče nebeski, po zaslugama tvoga Sina, nepravedno optužena i osuđena na smrt na križu,

udijeli svojoj Crkvi milost odvažnoga i ustrajnoga naviještanja evanđelja, molimo te.2. Oče nebeski, po patnjama tvoga Sina, izdana i napuštena od svih,

budi uz sve koji nose terete samoće, napuštenosti i zapostavljenosti, molimo te.3. Oče nebeski, po zaslugama tvoga Sina, ponižena i izrugana,

podari nam Duha mudrosti da se ne damo zavesti slavom svijeta, već hodimo Kristovim putem prema slavi neba, molimo te.

4. Oče nebeski, po zaslugama tvoga Sina, koji je umirući na križu oprostio svojim mučiteljima,daruj mir i radost svima koje smo svojim grijehom ranili, a nas učini spremnima oprostiti svaku uvrjedu koju podnosimo, molimo te.

5. Oče nebeski, po zaslugama tvoga Sina, pobjednika nad smrću, obraduj svjetlom uskrsnuća našu preminulu braću i sestre, molimo te.

Nebeski Oče, radi našega spasenja tvoj se Sin predao u smrt i učinio nas dostojnima novoga života. Primi, molimo te, naše molitve i pomozi nam životom nasljedovati njegovo predanje. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Molitva vjernika

Blagoslovljen koji dolaziu ime Gospodnje.

(emajlirana ploča iz Kölna, 1160-80.; The Metropolitan Museum

of Art, New York)

Popričesna molitva Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo:Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životuu koji vjerujemo. Daj da njegovim uskrsnućemstignemo cilju zemaljskogputovanja. Po Kristu.

Pjesma prije evanđelja Fil 2, 8-9Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

Evanđelje Mk 14, 1 – 15, 47Muka Gospodina našega Isusa Kristapo Marku

Cjeloviti tekst Evanđelja na www.hilp.hr


22

O molitvenoj patnji

A ko je ikoja rečenica zamršena i tajno-vita u Novomu zavjetu, onda je to za-sigurno sljedeća rečenica: »Bože, Bože

moj, zašto si me ostavio?« U povijesti teologi-je ona je oduvijek predstavljala, i danas pred-stavlja, ne male poteškoće za većinu teologa, ali i za svakoga vjernika koji se s njom kani uhva-titi u koštac. Već je sv. Augustin ovako pisao: »S teškom mukom pripisujemo ove riječi nje-mu, mučimo se u silaženju s nedavnoga razma-tranja njegova božanstva prema njegovoj poni-znosti. Mislimo da ga vrijeđamo kad nailazimo na i odveć ljudske riječi koje se odnose na ono-ga kojemu smo upravo uputili svoje molbe kad smo se molili Bogu. Zbunjeni smo i najradi-je bismo promijenili smisao riječi.« Danas, na blagdan Cvjetnice, kada ponovno u našim cr-kvama odjekuje to bolno Kristovo pitanje, ne možemo ga zaobići u ovomu našem kratkom razmatranju. Namjeravamo ga razumjeti kako bismo mogli što plodonosnije slaviti Veliki tje-dan, a time snažnije nasljedovati Isusa Krista.

Kristova molitvena patnjaOno što je odmah na početku važno istaknu-ti jest to da prema kršćanskoj vjeri Bog ne na-pušta nikoga, pa tako ni Isusa Krista. Osim to-ga, ta se rečenica ne smije promatrati izolira-no od ostalih Kristovih riječi na križu, posebi-ce od onih koje svjedoče o njegovoj predanosti

Nedjelja Muke Gospodnje

Ocu: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« Imajući to u vidu, ipak se pitamo: zašto Krist tvrdi da ga je Bog ostavio? Kako je moguće da se Krist osjećao napuštenim, ako je on ne sa-mo čovjek nego i Bog? Može li Bog biti ostav-ljen od Boga? Prije nego se posvetimo razumi-jevanju Kristovih riječi, treba imati na umu da ih Krist izgovara kao Bog i čovjek, jer je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, kako potvrđuje vjera. Ako to izgubimo iz vida ili ako to zanije-čemo, a što je nerijetko slučaj u nekim današ-njim teologijama i duhovnostima, tada Kristo-vo pitanje na križu gubi svoje teološko znače-nje i duhovnu poruku. Naime, ako je Isus Krist samo čovjek, tada se njegov vapaj na križu ne razlikuje ni po čemu od ostalih vapaja u povi-jesti ljudskoga roda. Tada nam njegov vapaj ne predstavlja nikakav poseban izazov jer kao ta-kav ništa još ne govori o Bogu. Ako je pak Isus Krist samo Bog, tada njegov vapaj nije i naš va-paj. Bog bi nam bio još daljim nego što ga inače doživljavamo u njegovoj odsutnosti. Dakle, sa-mo vjera u Isusa Krista kao Bogočovjeka pruža istinski kriterij za razumijevanje Kristova va-paja na križu. Pred velikim otajstvom koje se krije u toj rečenici, istaknut ćemo samo jednu misao koja nam može pripomoći da što bolje u nama zaživi otajstvo Kristove patnje na križu.

Kristove riječi na križu govore nam prven-stveno o tomu da na križu pati sam Bog. Ono što je bilo neprihvatljivo i nepojmljivo za sve religije i za čovjekovo umovanje o Bogu, a to je Božja patnja, sada na križu postaje stvarnost. Zašto? Jer, svaka patnja uvijek je dokaz neo-stvarenosti i nepotpunosti ljudskoga života. U tom smislu svaka patnja svjedoči o odsutnosti Boga. Čovjek u ovomu svijetu nije još do kraja prožet Bogom i zato pati. A sada u Isusu Kri-stu sam Bog ulazi u svijet ljudske patnje, pati tako što prihvaća nezacijeljenost čovjekova ži-vota u ovomu svijetu, njegovu krhkost i ogra-ničenost te izloženost zlu i grijesima. Bog ne uljepšava patnju na križu. Pokazuje nam svu žestinu patnje, stvarnu činjeničnost Božje od-sutnosti u svakoj patnji. No, upravo zato što je sam Bog patio, svaka patnja nakon Krista više nije ista, ona postaje izričaj Božje prisutnosti.

G. Crestani, Pro Civitate Museum, Assisi, 1950.

23


Ne uzmicati pred Riječju Iz 50, 4-7»Jezik vješt« sluge patnika dar je od Boga (Iz 50, 4), koji sa sobom donosi i zadaću pomoći umornima. Sâm je Bog prikazan kao onaj koji »umornome snagu vraća« (Iz 40, 29). Sluga može posredovati tu okrjepu zato što je i sam njome okrijepljen. I on sâm svakodnevno zauzima stav učenika i sluša Božju riječ. Razumijevanje toga nauka opet je dar Božji jer kaže: »Gospodin Bog uho mi otvori«. Jedino što Sluga čini jest da se tomu nauku ne opire (heb. marah). Time Deuteroizaija slijedi nauk s početka Knjige Izaijine, gdje Bog kaže: »Htjednete li me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. U buntovništvu (marah) ako ustrajete, proždrijet će vas mač.« (Iz 1,19-20) Tritoizaija, pak, dodaje: »Oni se odmetnuše (marah), ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sâm je na njih zavojštio« (Iz 63,10). Sluga Gospodnji ne uzmiče od Božje riječi, ali takav stav slušanja i poslušnosti ima i svoje posljedice. Sluga prima udarce, čupaju mu bradu, vrijeđaju ga i pljuju, a on sve to mirno podnosi jer zna: »Gospodin Bog mi pomaže«.

Darko Tepert

Isus Krist pati, iskušava odsutnost Boga, ali u tomu iskustvu odsutnosti ne prekida odnos s Bogom. Ne zatvara se u sebe, nego se otvara Bogu Ocu, njemu vapi i njemu se predaje. Kri-stovo bismo iskustvo patnje tako mogli nazva-ti molitvenim iskustvom patnje. Takvo moli-tveno iskustvo patnje predstavlja zapravo pri-sutnost Boga u njegovoj odsutnosti.

Moja molitvena patnja s Kristom i s drugimaTako i naša patnja, ako je molitveno izreče-na pred Bogom, ako u njoj ne prekidamo od-nos s Bogom, bilo jobovskim protestom, bilo Kristovim pitanjem i vriskom, tada ona posta-je mjesto Božje prisutnosti. Nemojmo se boja-ti takvoga naizgled bogohulnog protesta, pita-nja i vriska. Pustimo glas, vriskajmo, vapimo i molimo Boga. Time svjedočimo da je Bog s nama i mi s njim. Budemo li šutjeli i zatvorili se u sebe, ne budemo li molili s Kristom, pat-nja će pobijediti. Gledat ćemo samo sebe i pro-padati u patnji. A u molitvi se sve mijenja. Po molitvi se kršćansko iskustvo odsutnosti Boga razlikuje od grješnoga iskustva, ili od ateistič-koga, agnostičkoga ili nevjerničkoga iskustva odsutnosti Boga. Ono se u svojoj molitveno-sti razlikuje posebice po svojoj plodnosti, jer je molitvena patnja uvijek plodna patnja. Pre-stajemo gledati samo sebe, okrećemo se dru-gomu i postajemo osjetljivi za patnju drugoga.

I ne samo to. Spremni smo ne samo s Bogom patiti kad nas drugi vode u smrt, nego umirati pateći za drugoga. Sveti Augustin tvrdi da Isus Krist na križu pati kao glava sa svojim tijelom, a to je Crkva, to su svi ljudi ovoga svijeta. Kri-stova je patnja uvijek patnja zbog i za nas. A to istodobno podrazumijeva (o kad bismo to ko-načno shvatili!) da je i naša patnja uvijek Kri-stova patnja. Kako je to samo utješno: kad ja patim, Krist pati. Kad netko drugi pati, s njim Krist pati, i ja patim. Tu je misao snažno izre-kao, a tko drugi doli sv. Augustin: »Tko god sluša Kristove riječi na križu, neka ne kaže: Krist ih izgovara. Također neka ne kaže: ja ih izgovaram. Naprotiv, tko se prepoznaje u Kri-stovu tijelu, neka veli jedno i drugo: Krist go-vori i ja govorim. Nemoj ništa govoriti bez nje-ga, jer on ništa ne govori bez tebe.«

Križ nam tako otkriva Boga koji je s nama u našim patnjama, u našim iskustvima odsut-nosti Boga. Ako molim s Kristom, ne patim vi-še sam, patim s njim, ali patim i sa svima ko-ji pate zbog najrazličitijih razloga: s bolesni-ma, nepravedno progonjenima, s grješnicima, ateistima i nevjernicima. S Kristom patim sa svima njima, patim zbog svih njih. U svojoj ih molitvenoj patnji sve nosim pred Boga, molim za njih, ublažujem im patnju dobrim djelima i riječima, i ako treba, zajedno s njima vapijem: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Ivica Raguž



24

5. travnja 2012.

Misa Večere Gospodnje. Veliki četvrtakZborna molitvaBože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpemo ljubav i život. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Izl 12, 1-8.11-14Čitanje Knjige IzlaskaU one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj za-jednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovo-ga mjeseca neka svatko po porodici priba-vi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, naj bližoj ku-ći, prema broju osoba. Podijelite živinče pre-ma tome koliko koja osoba može pojesti. Ži-vinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo ko-zle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovo-ga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nad-vratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Me-so, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od ko ljena do koljena.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 116, 12-13.15-18Pripjev: Čaša blagoslovna

zajedništvo je krvi Kristove!Što da uzvratim Gospodinuza sve što mi je učinio?Uzet ću čašu spasenjai zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjimsmrt pobožnika njegovih.Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,zazvat ću ime Gospodnje.Izvršit ću Gospodinu zavjete svojepred svim pukom njegovim.

Drugo čitanje 1Kor 11,23-26Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 13, 34Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Darovna molitvaGospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve, izvršuje se djelo našeg otkupljenja: zato daj da dostojno slavimo ta otajstva. Po Kristu.

Popričesna molitva Svemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina: daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi. Po Kristu.

25


Ulazna: 503 Mi treba da se hvalimo Otpj. ps.: 504 Čaša blagoslovnaPrije evanđelja: 505 Zapovijed vam novu dajemPranje nogu: 506 Neka u vama ostanuPrinosna: 508 Gdje je ljubav, prijateljstvoPričesna: 247 Uzmite, jedite ili: 243 Sakramentu veličajnomPrijenos Svetotajstva: 264-271 Usta moja uzdižite

Okupljeni za stolom Kristove ljubavi, poput apostola u dvorani posljednje večere, izrecimo pred njim svoje molitve:1. Gospodine, prije svoje muke i smrti ostavio si nam

sakrament zajedništva u kojemu se među nama trajno obnavlja otajstvo otkupljenja: otvori nam oči vjere da te prepoznajemo u euharistijskoj žrtvite vjerno nasljedujemo ljubav kojom nas ti ljubiš, molimo te.

2. Gospodine, ti svoju Crkvi vodiš i snažiš po daru svećeništva: obdari papu našega Benedikta, sve biskupe i svećenike svetošću života i mudrošću nesebičnoga služenja te tako doprinose posvećenju tvojih vjernika i čitavoga svijeta, molimo te.

3. Gospodine, u znak velike ljubavi s kojom si pošao u smrt, svojim učenicima oprao si noge: daj svima nama, tvojim učenicima, snagu iste ljubavi kako bismo u svim ljudima mogli prepoznati Očevo lice te radosno služiti jedni drugima, molimo te.

4. Gospodine, započeli smo sveto trodnevlje u kojem slavimo otajstvo svoga otkupljenja: otvori nam srca da živom vjerom razmatramo otajstva tvoje muke i smrti te vjerno nasljedujemo tvoje predanje u volju Očevu, molimo te.

Gospodine, po svetim otajstvima koja si nam ostavio kao spomen-čin svoje muke ti nas trajno hraniš svojim Duhom. Smjerno te molimo: daj da svakim slavljem postajemo sve sličniji tebi i sve dostojniji dara vječnoga života. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

I dok je bio za stolom,uze kruh, razlomi i dade…

(J. Biffel)

Evanđelje Iv 13, 1-15Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.« Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«Riječ Gospodnja.

Popričesna molitva Svemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina: daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi. Po Kristu.

Molitva vjernika


26

mena na Krista. Zajednice su se prepustile za-mci dostatnosti obrednoga spomena po slavlju euharistije. Zato Ivan ne opisuje Isusove geste i riječi za stolom oproštajne večere, nego samo gestu pranja nogu. Želi istaknuti ono što se po-čelo zaboravljati, ono što je počelo blijedjeti u spomenu na Isusa i u svjedočenju njegove pri-sutnosti. Spomen na Isusovo djelo otkupljenja Crkva ne vrši samo slavljem euharistije, zajed-ništvom kod oltara, nego i služenjem koje oči-tuje Božju ljubav i blizinu svakomu čovjeku. Isusovo pitanje učenicima nakon pranja nogu »Razumijete li što sam vam učinio?« za kršća-ne je jednako snažno i obvezujuće kao i rije-či za večerom »Ovo činite meni na spomen«.

Ljubav na koju Isus poziva ne traži iznimno potrebite, one koji su u oskudici, one koji ne-maju ništa pa im je uvijek moguće nešto pru-žiti i time primiti njihovu zahvalnost. Istinska ljubav susreće samo ljude. Ne zato što bi bili gladni ili u potrebi, nego zato što su ljudi. Lju-bav koju Isus zapovijeda nije odgovor na siro-maštvo i oskudicu. Ljubav je odgovor na život. U protivnom bi bogatstvo i blagostanje mogli nadomjestiti ljubav. Apostoli za stolom opro-štajne gozbe nisu bili u oskudici. Nisu bili po-trebni ni pranja nogu jer je to čin koji se, na-kon putovanja, vršio pri dolasku u kuću i prije ulaska u gozbenu dvoranu. Isus im želi reći da su potrebni ljubavi i da će biti njegovi učenici u mjeri u kojoj budu djelitelji njegove ljubavi.

Isus, prigibljen pred našim nečistoćama

Misa Večere Gospodnje

Blagovavši s učenicima pashalnu goz-bu, Isus »usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu

u praonik i počne učenicima prati noge i otira-ti ih ubrusom kojim je bio opasan.« U ovoj mi-si Večere Gospodnje naviješten nam je evanđe-oski odlomak koji govori o onom što Isus čini nakon oproštajne večere s učenicima. Opisom pranja nogu evanđelist Ivan želi reći da se Isu-sovo slavljenje Pashe s učenicima i riječi koje im je pri tome izgovorio i samo predanje na križ imaju razumijevati u svjetlu služenja.

Isus je sluga najprije kod stola. Lomi i dije-li kruh, a potom pruža čašu, kazujući da su ra-zlomljeni kruh i čaša koja se daje znak njegova služiteljskoga predanja, znak tijela koje se pre-daje i krvi koja se prolijeva. Smrtna osuda pri-bijanja na križ i prolijevanja krvi bila je moguća samo za robove, kao što je i gesta pranja nogu pripadala robovima i slugama strancima. Peru-ći učenicima noge Isus preuzima ulogu sluge i time naviješta križ po kojemu će u potpunosti očitovati da je sluga ljudskoga spasenja. Zato će Isusovo pitanje »Razumijete li što sam vam učinio?« naći u učenicima odgovor tek nakon uskrsnuća. I riječi nad kruhom i vinom i gesta pranja nogu bit će shvaćeni kroz mudrost križa.

Ruho slavlja i ruho služenjaGeste s oproštajne večere postat će spomen-čin Kristova djela otkupljenja. U slavlju euhari-stije te će geste okupljati učenike i posredova-ti njegovu živu prisutnost u zajednici učenika. No, zajednica učenika razumjet će da taj obred-ni spomen nije potpun bez djela ljubavi koja na-laze svoju izričajnu formu u nesebičnosti služe-nja drugima. Euharistija i djela ljubavi neodvo-jivi su načini spomena na Krista i neodvojivi na-čini Kristove prisutnosti u Crkvi.

Evanđelist Ivan piše svoje Evanđelje na prijelazu iz prvoga u drugo stoljeće kada je u kršćanskim zajednicama počelo blijedjeti je-dinstvo sakramentalnoga i služiteljskoga spo-

Psaltir iz Engleske, 13. st.; The Metropolitan Museum of Art, New York.

27


U slici Isusa koji ustaje od stola, odlaže sve-čane blagdanske haljine, prigiba se pred učeni-cima i opasuje se ubrusom koji je ruho slugu, želimo vidjeti sliku Crkve, sliku naše vjernosti Kristu. Zagledani u Isusa večeras nam se valja pitati: koje nam haljine valja odložiti da bismo bili spremni služiti? Haljinu oholosti i samo-dostatnosti, haljinu uvjerenja da smo uvijek u pravu, haljinu sigurnosti u sebe, s mišlju da nam nitko nije potreban? Imamo li kršćanske hrabrosti za poniznost prignuti se pred drugi-ma i biti sluga ljubavi kojom ih Bog ljubi?

Slijediti Isusov primjer znači odhrvati se oholosti ljubavi i predati se služenju ljubavi. U iskušenju smo da pomaganjem i djelima ljuba-vi budemo gospodari i pokažemo da smo veći i bolji od drugih. Ili barem da tako o sebi mi-slimo. Prepuštajući se Kristovoj mudrosti, mu-drosti njegova služiteljskog prigibanja pred uče-nicima, shvaćamo da što više činimo za druge to više shvaćamo istinitost njegovih riječi »Slu-ge smo beskorisne«. Djela ljubavi ne činimo za-to što smo bolji ili sposobniji, već zato što nas je Gospodin pozvao da budemo sluge njegove lju-bavi. Zato djela ljubavi jesu dar za one kojima služimo, a za nas ostaju milost jer bivamo dio-nici nesebičnosti koju Bog u nas udahnjuje i po nama dijeli. Dajući dar primamo milost.

Odloži haljine, uze ubrus i opasa seRiječi »Ovo činite meni na spomen« zato obli-kuju svekoliko življenje Kristovih učenika. Ži-vot vjere nije odijeljen od moga djelovanja i rada, kao što nije odijeljen ni od života dru-gih ljudi. U hebrejskomu jeziku život s kaže hajjim, riječju koja ima samo oblik u množi-ni. Život je uvijek odnosna zbilja. Istinski život jesu životi, odnosi, upućenost na druge. Život je odnos sa životima drugih, ali i iskren odnos prema osobnim skrivenim životima. Život za-tvoren u sebe i okrenut vlastitim potrebama i htijenjima vodi u umiranje, u gašenje radosti jer radost se rađa samo iz odnosâ, iz susretnja.

Spremnost na služenje drugima i na svje-dočenje Kristove ljubavi predmnijevaju ponaj-prije naše dopuštanje da nas Bog ljubi i da nas opere od naših nečistoća. Petru koji se opire Isusovoj gesti Isus ne kaže »Ako ne budeš dru-gima prao noge…« nego »Ako te ja ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Dopustimo ve-čeras Gospodinu da prigne svoje koljeno pred nama kako bi nas oprao od svega što priječi i ranjava naše zajedništvo s njim. Samo čisti i oprani, možemo biti drugim ljudima svjedoci i djelitelji njegove služitelsjke ljubavi i milosti koja oslobađa.

Ante Crnčević

Opasanih bokova Izl 12, 1-8.11-14Mjesec u kojemu Izraelci slave Pashu prvi je proljetni mjesec koji se prema starome židovskom kalendaru nazivao abib, a nakon povratka iz babilonskoga progonstva dobiva naziv nisan. Prvotno je bila riječ o nomadskom slavlju u kojem se prinosila sitna stoka s kakvom su nomadi lako putovali. Blagdan beskvasnih kruhova, koji će se kasnije stopiti s Pashom, pripada sjedilačkom načinu života. Božjim zahvatom u povijesti Izraela ovi blagdani, prvotno vezani uz mijenu godišnjih doba, postaju blagdani kojima se slavi Božje zauzimanje za narod. Obitelji su trebale krvlju poškropiti dovratnike i nadvratnik svoga doma. To je bio znak spasenja. Uz meso žrtvovane životinje blagovalo se beskvasan kruh i gorko zelje. Blagovalo se »opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci«, što je označavalo spremnost za put. Deuteronomistička će tradicija dodatno objasniti važnost Pashe te je protumačiti kao spomen-čin izlaska iz Egipta (Pnz 16, 1-3), i tako pripremiti njezino kršćansko razumijevanje.

Darko Tepert

Zrnj

e

Slaveći euharistiju vjernici bivaju uneseni u otajstvo »Kristova

časa«, u otajstvo njegove smrti i uskrsnuća. Iz istoga su otajstva

vazma, naime, rođeni i sakramenti i Crkva. Kao što se kaže da je Eva rođena iz Adamova boka, crkveni

oci na jednak način govore da je Crkva rođena iz Kristova otvorenog

boka, uronjenog u smrtni san. Slaviti otajstvo euharistije

znači iskusiti otajstvo Kristai otajstvo Crkve.



28

Otpj. ps.: 510 ili 511 Oče, u ruke tvojePrije evanđelja: 475 Krist postade poslušanPokazivanje Križa: 512 ili 513 Dođite, poklonimo seKlanjanje Križu: 515 Puče moj ili: 516 Usta moja opjevajte ili: 481 Častimo te Pričesna: 135.3 Bog je tako ljubio svijet ili: 245 Moj Isuse

6. travnja 2012.

Petak Muke GospodnjeUvodna molitvaSpomeni se, Gospodine, velikih djela svoga milosrđa; spomeni se vazmenog otajstva, što ga je Krist, Sin tvoj, započeo, kad je za nas prolio krv: štiti nas vazda i posvećuj. Po Kristu.

Popričesna molitvaSvemogući vječni Bože! Ti si nas obnovio velikim djelom svoga milosrđa: blaženom smrću i uskrsnućem Isusa Krista. Čuvaj u nama njegove plodove i primanjem toga otajstva daj nam snage dati vjerno služimo. Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 52,13 – 53,12Za naše je grijehe on proboden.

Čitanje Knjige proroka IzaijeGle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma! Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu: »Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?« Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen. On slabosti naše ponije, naše boli uze

na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim. Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo. Poput stada svi smo mi lutali, svatko je svojim okrenuo putem. A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori. Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori. Iz pritvora je i sa suda otet; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje je živih uklonjen, za grijehe naroda svog na smrt izbijen. Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bî s bogatima, premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše. Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi danei Gospodnja će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlosti nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinui s mogućnicima plijen će dijeliti jer sâm se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.Riječ Gospodnja.

Molitva nad narodomTvoj narod, Gospodine, slavio je smrt tvoga Sina u nadi uskrsnuća s njime. Molimo te, blagoslovi ga i daj mu oproštenje i utjehu, učvrsti vjeru u vječno otkupljenje. Po Kristu.

29


Otpjevni psalam Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25

Pripjev: Oče, u ruke tvojepredajem duh svoj!

Tebi se, Gospodine, utječem,o da se ne postidim nikada:u svojoj me pravdi izbavi!U tvoje ruke predajem duh svoj:otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;koji me vide vani, bježe od mene.Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;govorim: Ti si Bog moj!U tvojoj je ruci sudbina moja:istrgni me iz ruke dušmanai onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,po svojoj me dobroti spasi.Budite hrabri i jaka srca,svi koji se u Gospodina uzdate!

Drugo čitanje Heb 4, 14-16; 5,7-9Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Fil 2, 8-9Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

Evanđelje Iv 18, 1 – 19,42Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu

Cjeloviti tekst Evanđelja na www.hilp.hr

Tvome se križu, Gospodine, klanjamojer to drvo rodi radost cijelome svijetu.(Detalj brončanog reljefa s vratnica katedrale sv. Zenona u veroni, 1137.)


30

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA Petak Muke Gospodnje

B iti u dohvatu Isusove muke znači stati na pravo motrište da bi se dodirnula srž ži-vota. Razmatrati Muku ne znači učini-

ti neku pobožnu vježbu, nego ući u otajstvo su-sreta Boga i čovjeka. Svaki drugi pristup može, doduše, izgledati velikim, ali će uvijek biti izvan Boga koji govori: Vaše misli nisu moje misli i puti vaši nisu moji puti.

Navještaj Kristove muke sav je satkan od po-niženja i slave, istodobno sav od blata i nebesko-ga sjaja. I vraćamo se u naša iskustva, uspoređu-jemo ljudske drame i sve nam je tako blisko: od sudaca i sudišta do stradanja i stratišta. I svake se godine pitamo baš ovoga dana sličnim pita-njima: Koliko li je samo bilo ruku koje su pri Isu-sovu ulasku u Jeruzalem pljeskale, mahale gra-nama u ritmu hvalospjeva i prostirale plašteve pod noge dolaska nade. Samo nekoliko dana na-kon toga, niti one ruke koje su izgledale prijatelj-ske više ne plješću u ritmu radosne glazbe susre-ta; one sada stvaraju ritam nakaznim urlikom, podsmijehom i pribijanjem na križ. Koliku sa-mo moć imaju ljudske ruke: oblikovati ili razo-bličiti; prikovati ili osloboditi; blagosloviti ili za-zvati prokletstvo.

Kristova je muka razotkrivanje nasilja ko-je obuhvaća i žrtve i moćnike; krvnike i mnoš-tvo. U toj objavi postaje jasno da su sudionici ne samo oni koji posežu za silom, nego i oni ko-

Dok se približavamo Križu…ji ostaju nepokretni. Jer nije dostatan samo je-dan udarac čekićem da bi se nečije tijelo pribilo na križ i nije dovoljan samo jedan zamah bičem da bi se krvlju natopila i povila tuđa leđa; pu-no je trnja potrebno da bi se napravila kruna. I manje je važno tko udara, a tko promatra. Aro-gancija i nasilje nekolicine uvijek se oslanjaju na ravnodušnost mnogih.

Ostaje nam pitanje: zašto Bog to dopušta? Pitamo zašto dopušta da se to događa, zaborav-ljajući da se događa po nama jer smo previdje-li Boga: u svijetu, u drugomu čovjeku, u svojoj čežnji za istinom. Jer smo previdjeli da nije do-bro da jedan čovjek bude lažno žrtvovan za na-rod. Isus umire da se povijest nikada ne pono-vi tako da nebo ostane zatvoreno i da se isti-na ne čuje.

Samoća ljubaviNavještaj Muke otkriva da između Isusa, koji iz ljubavi poslušno prihvaća bol i trpljenje, i dru-gih osoba postoji nešto poput zida: pozaspalost apostola, šutnja pred Pilatom i Kajfom, Judi-na cinična brižnost za siromahe, Petrovo nije-kanje onoga što najviše voli.

Izlazeći iz dvorane Posljednje večere prore-kao je učenicima: Sablaznit ćete se o mene. O samoću i bespomoćnost, o njegovo pitanje: Bo-že moj, zašto si me ostavio? Isus je sam u Ma-slinskome vrtu; sam pred Pilatom, sam pred Si-nedrijem, sam na Golgoti. Ali, to nije samoća se-bičnosti, nego samoća ljubavi prema čovjeku. Svaka prava ljubav poznaje oštricu samoće. Nad Isusovom Mukom nadvilo se savezništvo moći Kajfe i Pilata, Heroda i mnoštva. A Isus vjeruje u ljubav i prihvaća križ koji nas otklanja od jedno-stavnih odgovora poput zahtjeva da siđe s križa i da će mu se tada vjerovati.

Približavamo se drvetu križa da bismo se po-klonili, dodirnuli koljenom pod, a dušom otaj-stvo Kristove muke i ljudskoga otkupljenja. Pri-gibamo koljena pred onim koji se suočio s najve-ćom kušnjom: s nepravdom i nasiljem nad ne-dužnim. Klečimo pred Onim koji je molio Oca suzama i vapajem, ali i pred istim Onim koji se nije prestao pouzdavati u Očevu ljubav kada je prihvatio prolazak kroz dolinu patnje.

A. G

ubell

ini, P

ro C

ivita

te M

useu

m, A

ssisi

, 195

0.

31


»Isus reče ‘Dovršeno je’ i, prignuvši glavu, predade duh. Smrt nije opisana

kao izdahnuće, nego kao »predanje duha«. Glagol ‘paradídomi’ (predati)

isti je koji nalazimo u onome što u Crkvi zovemo predaja (parádosis).

U tom predanju sve je predao u ruke Očeve. Crkva živi od Isusova predanja. Smrt i uskrsnuće nisu ‘predaja’ koja se

‘prenosi’ u Crkvi. Po njegovu predanju, koje je zalog izlijevanja Duha, on

nastavlja živjeti u životima vjernika. To je istinska »predaja vjere«.

Zrnj

e

Približavamo se križu razmatrajući Duha Svetoga, vezu ljubavi između Oca i Sina, daro-vanoga ljudima u Isusovom umirućem izdisaju. Taj je Duh ljubavi od Isusove smrti čudesno po-čeo privlačiti ljude prema središtu svijeta. Pove-zao je krvnike i žrtve, prekidajući lanac nasilja. Ulio je hrabrost u srca Josipa iz Arimateje i Ni-kodema koji su se usudili izići iz noći kukavičlu-ka. Držao je budnom Mariju Magdalenu da bi ustrajala u traženju, bez straha od noći u kojoj sve djeluje nesigurno. Povezuje ono što je raski-nulo Petrovo nijekanje i omogućilo najljepšu po-uku Učitelja učeniku na obalama Tiberijadsko-ga jezera, gdje je ponovno pronađeno izgublje-no dostojanstvo. Razmatramo Božji Duh koji i danas podupire korake svakoga čovjeka koji že-li slijediti tragove smisla, put ljubavi, po kojemu dolazimo do vrta s drvetom križa s kojim život može trajno započinjati.

Bog pita nasDok se približavamo križu zagledajmo se u nje-ga; pogledajmo do kuda uspijevamo vidjeti. Možda do teško objašnjivih ljudskih granica; do Očeve ljubavi koja podiže svoga Sina, unakaže-na i pogrđena, da bi svi ugledali nasilje koje smo sposobni nanijeti sebi sličnima; da bismo vidje-li Boga koji nas traži i povjerava nam put i život, drukčiji od onoga koji poznajemo.

I nakon mnoštva pitanja koja svakoga da-na upućujemo Bogu, danas Bog pita nas: Pu-če moj, što učinih tebi? Traži naš pogled i od-govor s križa koji je protegnut uvis i pokazu-je smjer i značenje Kristova prinosa; pokazu-je nebo i svakoj boli, pretrpljenoj i prinesenoj u zajedništvu s Kristom, daje značenje čistoga zaziva koji uzlazi k Ocu.

Odgovor s križa ima svoju dužinu, koja po-dupire cijelo Gospodinovo tijelo, pokazujući snagu utjelovljenja i prihvaćanje naše ljudsko-sti. Ima svoju širinu na kojoj su Kristove ruke, protegnute u zagrljaj svakoga čovjeka i svijeta. Odgovor je to koji ima svoju dubinu, gredu za-rinutu u zemlju, svoj nevidljivi dio koji nosi ci-jelo drvo, tu pokaznicu Božje ljubavi; dubinu nedohvatljive, a tako prisutne milosti. I svaki govor o križu, koji zaboravlja taj njegov skrive-ni dio, lako se pretvara u retoriku ljudske sna-ge, u veličanje čovjekove zasluge. Ali križ govo-ri o veličini milosrđa, o daru milosti.

Sveti Augustin je rekao da treba poznava-ti da bi se moglo ljubiti. Bog je do krajnjih gra-nica upoznao našu ljudskost i dolazi pred nas, tražeći naš pogled svojim pogledom s križa, da bismo ga upoznali u poniženju i zavoljeli u nje-govu sebedarju. Raspeti Gospodine, rasvijetli svoje lice nad nama i smiluj nam se!

Ivan Šaško

Prezreni Bog Iz 52, 13 – 53, 12Karakteristike smrti sluge Jahvina možemo ovako sažeti: bila je riječ o ubojstvu ljudskom rukom, od članova istoga naroda, koji su ga držali zločincem, i osudili ga kao krivca na sramotnu smrt, usprkos njegovoj nevinosti. Ponižavajuća situacija sluge Jahvina izazvala je zbunjenost i među njemu najbližima koji su ga u početku držali kažnjenim od Boga; tek su kasnije razumjeli pravi smisao događaja. Sluga Jahvin je sve to prihvatio bez pobune, s iznenađujućom šutnjom, pomalo zagonetnom (usp. 53, 7). No u njemu nije bilo nikakve zloće; njegova osuda i ubojstvo otkrili su zloću onih koji su na takav način s njim postupali. On je prihvatio takvo zlo djelovanje svojih i na sebe uzeo zloću mnogih. Smisao njegove smrti pojašnjava se njegovom proslavom. Proslava je plod osobnoga i izravnoga Božjeg zahvata. Smrt je bila volja Božja i dio njegovog plana.

Mario Cifrak



32

8. travnja 2012.

Nedjelja Uskrsnuća GospodinovaUlazna pjesma Doista, uskrsnu Gospodin. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.

Lk 24, 34; usp. Otk 1, 6

Zborna molitvaBože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu. Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća: obnovi nas, molimo, svojim Duhom,i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Dj 10, 34a. 37 - 43S njime smo zajedno jeli i pilipošto uskrsnu od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane:Prozbori Petar i reče:»Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetimi snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijašeovladao đavao. Mi smo svjedocisvega što on učiniu zemlji judejskoj i Jeruzalemu.I njega smakoše, objesivši ga na drvo!Bog ga uskrisi treći dan i dade muda se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavisucem živih i mrtvih!Za nj svjedoče svi proroci:da tko god u nj vjeruje,po imenu njegovu primaoproštenje grijeha.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 118, 1-2. 16-17. 22-23Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin,

kličimo i radujmo se njemu.Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!

Drugo čitanje Kol 3, 1-4Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola KološanimaBraćo:Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja 1Kor 5, 7b-8aŽrtvovan je Krist, Pasha naša!Zato svetkujmo u Gospodinu!

Darovna molitvaPrimi, Gospodine,dar što ga na dan Vazma radosni prinosimo za žrtvu, kojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani.Po Kristu.

Danja misa

33


Ulazna: 525.1 ili 526.1 Doista uskrsnu GospodinOtpj. ps.: ant.: 531 Ovo je dantekst psalma: 522 ili 528 Zahvaljujte Posljednica: 538 Žrtvi uskrsniciPrinosna: 558 Pobjedni dan slavimoPričesna: 542.1 Žrtvovan je Krist ili: 544-545 Na gozbu Kralja JaganjcaZavršna: 561-562 Kraljice neba

Bogu Ocu Svemogućemu, koji je svoga Sina od mrtvih uskrisio, a nama darovao novi život, utecimo se iskrenom prošnjom, zajedno moleći:

Oživi nas svojim životom, Gospodine.1. Prodahni vazmenom radošću svoju Crkvu,

zajednicu vjernika, da svima odvažno svjedoči blizinu Krista Uskrsloga te svojom vjernošću sve ljude privodi tvome daru spasenja, molimo te.

2. Obnovi u svim krštenicima snagu vjere da ne posustanu pred iskušenjima i protivljenjima svijeta nego budu nositelji tvoga Duha kojim obnavljaš svijet, molimo te.

3. Okrijepi radošću života sve koji trpe zbog bolesti, osamljenosti i društvenih nepravda;ne dopusti da podlegnu malodušnosti, već svoje pouzdanje uprave k tebi koji si izvor radosti, molimo te.

4. Sve nas koji smo po krštenju umrli staromu životu prati svojom milošću da vjerno hodimo u svjetlu Krista Uskrsloga te jednom budemo dostojni vječne slave s njim, molimo te.

5. Sve umiruće obdari čvrstom nadom u uskrsnuće, a preminulu braću i sestre obasjaj svjetlom vječnoga života, molimo te.

Nebeski Oče, primi i usliši naše smjerne prošnje. Obnovi nam vjeru i okrijepi nadu u novi život koji si nam uskrsnućem svoga Sina pripravio. Po istom Kristu, Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Evanđelje Iv 20, 1-9Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuPrvog dana u tjednu rano ujutro,još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaŽrtvovana je Pasha naša, Krist: zato svetkujmo s beskvasnim kruhom čistoće i istine, aleluja.

1Kor 5, 7-8

Popričesna molitva Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenimotajstvima: štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća. Po Kristu.

Uskrsnu Gospodin od mrtvih, kako reče; kličimo i radujmo se jer on navijeke vlada.

(Đ. Seder, 2010.)


34

Uskrsloga. Upravo stoga je i temeljna struk-tura naše vjere uskrsna. Događaj Kristova uskrsnuća postao je temelj i razlog navješta-ja koji se pretvorio u riječ Pisma, riječ svje-dočenja i riječ slavljenja. U središtu slavlja, u središtu Pisma, u središtu svjedočenja jest Uskrsli. Vjerovati ne znači ništa drugo ne-go krštenjem i vjerom postati i biti dionikom uskrsnog otajstva po kojem je naš život skri-ven s Kristom u Bogu, kako kaže sveti Pavao.

Kako se otkriva logika vjere u svjetlu uskr-snog događaja? Marija traži Gospodina i stal-no se pita gdje je. »Gdje ga staviše?« Još »za mraka« Marija mora proći svoj put do vjere, do svjetla koje daje jasnoću. Pritom ne tre-ba smetnuti s uma da Marija ne razumije što se događa premda to pokušava svim srcem. Misli da je Kristovo tijelo ukradeno. To joj se čini najlogičnijim objašnjenjem. Pokušava razumjeti, istovremeno otkrivajući da je nje-no srce uz Isusa. Toplina, nježnost i poveza-nost s Kristom vode je u traženju odgovora. Taj emotivni odnos, veoma važan, ipak se po-kazuje nedostatnim za potpuno otkrivanje i razumijevanje otajstva. Marija nam pokazu-je što znači tražiti, pokušati razumjeti. Znači

Papa Benedikt XVI. proglasio je sljede-ću pastoralnu godinu, godinu pedese-te obljetnice početka Drugoga vatikan-

skog koncila, godinom vjere. Kako bi vjerni-ke potaknuo na još dublje upoznavanje vla-stite vjere, na njeno svjedočenje i pokazivanje vjerodostojnosti za današnjeg čovjeka i čo-vječanstvo, papa je objavio Apostolsko pismo »Porta fidei« (Vrata vjere). U njemu između ostalog piše: »Godina vjere je poziv na auten-tično i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedi-nom Spasitelju svijeta. U otajstvu svoje smr-ti i uskrsnuća Bog je u punini objavio Ljubav koja spašava i poziva ljude na obraćenje živo-ta po oproštenju grijeha (usp. Dj 5, 31).«

Vjerovati – biti dionikom otajstva uskrsnućaLogika kršćanske vjere koja u svom središtu ima osobu Isusa Krista, koji je u otajstvu svo-je smrti i uskrsnuća objavio Ljubav koja spa-šava, poziva na obraćenje i daje oproštenje grijeha, otkriva se na najbolji mogući način u događaju i slavlju Uskrsa. Naša vjera svo-je ishodište ima upravo u tome događaju i ži-vi od svjedočanstva vjere onih koji su vidjeli

Uskrs – početak vjere

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova

Slavu i čast iskažimo Kristu uskrslomu! (Emajlirana ploča iz Limogesa, 1170-80.; The Metropolitan Museum of Art, New York)

35


prodrijeti u logiku događaja. Vidimo da to nije moguće razumom koji iz vlastite snage želi prodrijeti u događaj i osvojiti razumije-vanje. Ali isto tako Marija nam pokazuje da ni same emocije, koliko god bile snažne, ni-su dostatne za razumijevanje događaja, ni-su dovoljne za vjeru. I dok smo u razumijeva-nju vjere nekada jednostrano naglašavali sa-mo racionalnu dimenziju, danas vjeru olako svodimo samo na emocije, na osjećaje, tvr-deći da su oni ključ vjere. Marijino traženje Uskrsloga zorno nam pokazuje kako ni jedan ni drugi pristup nisu ključ razumijevanja vje-re u Uskrsloga, premda je vjera nemoguća bez potrage razuma koji ljubi srcem.

Vjerovati – vidjeti UskrslogZa vjeru je potrebno vidjeti. To je jedan od ključnih pojmova u rađanju uskrsne vjere i svjedočanstva učenika, svjedočanstva ko-je prerasta u svjedočanstvo Crkve. Marija vi-di otkotrljani kamen, trči do Petra i ljublje-nog učenika. Ljubljeni učenik prvi stiže na grob, vidi povoje, ali ne ulazi. Petar ulazi u grob i točno vidi sve što se ondje nalazi. Ali to su još uvijek pogledi koji su racionalni, ana-litički, pogledi koji tvrde i utvrđuju. Pogledi koji nisu u stanju dohvatiti otajstvo koje se dogodilo. Tek kada učenik koji je ljubio ula-

zi u grob, vidje i povjerova. On ne vidi nika-kav poseban objekt, ne vidi detalje prostora i stvari, ali shvaća da je odsutnost tijela znak Prisutnosti. Jer je ljubio drukčije, vidio je drukčije, razumio je drukčije. To je put vje-re. Ljubav i razum koji zajedno vide drukčije, potpuno, neponovljivo.

Za vjeru je potrebno vjerovati i svjedočan-stvu Pisma. Pismo svjedoči o odsutnosti tijela i pokazuje prisutnost Odsutnoga, prisutnost Duhom i Riječju. Ono prazninu groba ispunja svjedočanstvom i spomenom Riječi koja živi onkraj smrti i koja je uskrsnuću pokazala svo-je pravo lice. Vjera počinje kao traženje ono-ga koji je odsutan, kao gledanje onoga koji je nevidljiv i kao nalaženje onoga koga se ne mo-že naći ni na jednom mjestu. Samo tako vje-ra jača i samo tako vjernici vjerom jačaju, ka-ko kaže Benedikt XVI. po zivajući se na sveto-ga Augustina: »Samo vjerujući vjera raste i ja-ča se; ako želi posjedovati sigurnost u pogle-du vlastitog života čovjeku, nema druge već se prepuštati, svakog dana sve više, u ruke ljuba-vi koja se doima kao da sve više raste jer ima svoj izvor u Bogu.« Neka, stoga, i ovogodišnje slavljenje Kristova uskrsnuća bude ispunjeno zahvalnošću za dar vjere i prodahnuto željom za otkrivanjem njezine uskrsne logike.

Željko Tanjić

Zrnj

e

Vazmeno bdjenje započinje »službom svjetla« u kojoj svjetlo, zapaljeno na

novome ognju, rasvjetljuje zajednicu okupljenu u tami. Uskrsnuće je

rasvjetljenje tame smrti. Uskrsnuće nije povratak iz smrti u prijašnji život,

nego preobrazba smrti u novo postojanje, kao što i svjetlo preobražava tamu.

Po krštenju smo postali dionici Božjega svjetla, života u uskrsnuću. Biti kršten,

znači čuti riječ novoga stvaranja: »Neka bude svjetlo!« Svjetlo u nama!


Dar svjedočenja Dj 10, 34a.37-43»Bog nije pristran«, posvjedočuje apostol Petar. Bog zove i Židove i nežidove na spasenje po Isusu Kristu, poštujući sva ljudska bića koja traže istinu i ponašaju se pravedno. Susret između Petra i Kornelija označava za prvu Crkvu konac sustava razdvajanja, utemeljenoga na socijalnim i vjerskim tabuima. Petar ima viđenje dok je u molitvi; vidi stolnjak pun »svakovrsnih četveronožaca«, a što izričito upućuje na Post 1, 24, odakle se razvija teologija stvaranja koja ne dopušta podjelu između svetoga i profanoga. Petar dobiva poziv po kojemu postaje proročkim znakom nadilaženja barijera i otvaranja poganima. U epizodi Kornelijeva obraćenja autor postaje teološki izričitiji te pokazuje da je Duh Sveti dan od Boga onima koji vjeruju u Isusa Krista i da on nije različit od onoga primljenoga na Duhove, na početku, od učenika koji ga svjedoče.

Mario Cifrak


36

Ulazna: XIX Radujte se, kršćaniOtpj. ps.: 527 Zahvaljujte GospodinuPrinosna: 237 Mir svoj, o BožePričesna: 542.2 Prinesi rukuZavršna: 555 Gospodin slavno uskrsnu

15. travnja 2012.

Druga vazmena nedjeljaUlazna pjesma Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom,da po njemu uzrastete u spasenje, aleluja.

1Pt 2, 2

Zborna molitvaBože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao;što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Dj 4, 32-35Jedno srce i jedna duša.

Čitanje Djela apostolskihU mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima.A dijelilo se svakomu koliko je trebao.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 118, 2-4.16ab-18.22-24Pripjev Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«Neka rekne dom Aronov:»Vječna je ljubav njegova!«Svi koji se Gospodina boje neka reknu:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.Kaznom teškom kaznio me Gospodin,ali me smrti ne preda.

Kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!Ovo je dan što ga učini Gospodin:kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje 1Iv 5, 1-6Što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet.

Čitanje Prve poslanicesvetoga Ivana apostolaLjubljeni: Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Iv 20, 29Jer si me vidio, Toma, povjerovao si, govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.

Darovna molitvaPrimi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika. Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili:daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

37


Braćo i sestre, povjerimo Ocu nebeskom svoje sumnje i životna traženja i s pouzdanjem mu se utecimo:

Učvrsti nam vjeru, Gospodine.1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika:

da novošću života, darovanog Kristovim uskrsnućem, preobražava svijet u kojemu živi i tako svjedoči radost zajedništva s tobom, molimo te.

2. Za pastire Crkve, papu Benedikta, biskupe i sve svećenike: čuvaj ih vjerne poslanju koje si im udijelio, i budi im svjetlo u njihovoj službi naviještanja, molimo te.

3. Za sve koji iskrena srca traže tvoju istinu: daj da nađu u Crkvi, zajednici vjere, a sve vjernike obnovi u vjernosti tebi te budu hram u kojem ti prebivaš, molimo te.

4. Za nas okupljene na ovome slavlju: ozdravi nam srca od sumnja koje nas plaše i obnovi u nama snagu vjere i pouzdanja u tebe, molimo te.

5. Za preminule sestre i braću:obraduj ih radošću vječnoga života u zajedništvu s tvojim svetima, molimo te.

Oče nebeski, ti si u svome Sinu nadvladao moć smrti i nama darovao novi život. Prati naš životni hod svjetlom svoga Duha da snaga vjere i pouzdanja u tebe nadjača svaku sumnju i životna iskušenja. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Evanđelje Iv 20, 19-31Nakon osam dana dođe Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuUvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavli,i ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja.

Iv 20, 27

Popričesna molitva Svemogući Bože,daj da pričest vazmenog otajstva trajno djelujeu našoj duši.Po Kristu.

Vidjeli smo Gospodina. (L. Signorelli, bazilika u Loretu, Italija)


38

kazujući svoje rane Isus poručuje da se samo otvorenim suočavanjem s prošlošću ostvaru-je mir. Treba imati snage pogledati u rane ko-je smo zadali, rane koje smo primili, kao i u ra-njenost i ranjivost naših bližnjih te dati opro-štenje i umjeti prihvatiti ga. To je put izgrad-nje mira.

ZajedništvoZajedništvo apostola, premda potaknuto stra-hom, i Isusov dolazak među njih ostvarenje su njegova obećanja da će biti s onima koji su okupljeni u njegovo ime. Njihovo jedinstvo sli-ka je Crkve. U njoj se događa susret s Isusom Kristom. Sveto pismo od početka naglašava kako »nije dobro da čovjek bude sam«. Naša vjera se oblikuje u zajednici, zajednica je po-država i mi zajedno podupiremo svakoga poje-dinca u njegovoj vjeri. Udaljiti se od Crkve i ne biti u zajednici, kao što Toma nije bio s aposto-lima prigodom prvog Kristova pojavljivanja, znači rizik nesusretanja Uskrsloga. Stari su kr-šćanski mislioci Crkvu uspoređivali s vatrom. Dok smo svi oko nje, ona nas grije i osvjetlja-va. Tko uzme svoju baklju i udalji se, brzo osta-ne bez svjetlosti i topline, a i sama je vatra ma-nja. Upravo zato današnje evanđelje ističe ka-ko se naša vjera gradi na iskustvu apostola koji su živjeli s Isusom, vidjeli njegovu smrt na kri-žu i ponovno ga susreli uskrsnuloga te su svoj osobni doživljaj ugradili u Crkvu.

Naša je Crkva »apostolska« jer je utemelje-na na iskustvu apostola. Ono je, kao i svako dru-go ljudsko iskustvo, plod osobnog doživljaja pa zato nalazimo toliko straha i razočaranja opisa-nih u evanđelju. Ono nije napisano kao scena-rij za obraćenje nevjernika, nego je opis osob-nih doživljaja Isusovih učenika. Oni ne skrivaju međusobne razlike i sukobe, strahove i nevje-re s kojima su se suočavali. Ne žele uvjeravati ljude lažnom harmonijom i sebe predstavljati u što ljepšem svjetlu. Naprotiv, svjedoče kako su apostoli na različite načine doživjeli stvarnost uskrsnuća koja ih je sve iznenadila unatoč to-

Svake godine u nedjelju nakon Uskrsa na misi redovito čitamo evanđeoski ulomak o »nevjernosti« apostola Tome. Unatoč

tomu što je njemu posvećen manji dio svetoga teksta, u opasnosti smo spontano pogled za-držati samo na ovom apostolu. S njim se la-ko identificiramo budući da i sami često pro-lazimo kroz slične sumnje i poteškoće. Ipak, pažljivijim čitanjem otkrit ćemo dramatičnost situacije i drugih učenika. Ni njihova vjera ni-je ništa bolja. Zatvoreni su i u strahu su. Zani-mljivo je da u izvješćima o uskrsnuću nalazi-mo više straha nego radosti. Strah je uzroko-van ponajprije Isusovom sudbinom. Apostoli

se plaše da bi i sami mogli završiti po-put Učitelja. Ništa manji razlog ne-sigurnosti jest i neizvjesnost uskr-

snuća. Grob je prazan, pa vi-še nema ni mjesta koje bi ih ujedinjavalo u žalosti, a ni Uskrsnuli nije među njima. Budućnost je nesi-gurna, pa čeznu za proš-

lošću. Ta je čežnja oso-bito vidljiva kod apo-

stola Tome. On ne traži Uskrsloga Kri-sta, nego Isusa s ranama. U takvu atmosferu dola-zi Krist i govo-ri: »Mir vama!« Onima koji su ga napustili, izda-li i zanijekali po-kazuje svoje ra-ne. One su veza s prošlošću, ali su uskrsnućem na novi život posta-le prošlost. Mira nema dok proš-

lost ne postane prošlošću. Po-

Vjera apostolska

Druga vazmena nedjelja

se plaše da bi i sami mogli završiti po-put Učitelja. Ništa manji razlog ne-sigurnosti jest i neizvjesnost uskr-

snuća. Grob je prazan, pa vi-še nema ni mjesta koje bi ih ujedinjavalo u žalosti, a ni Uskrsnuli nije među njima. Budućnost je nesi-gurna, pa čeznu za proš-

lošću. Ta je čežnja oso-bito vidljiva kod apo-

stola Tome. On ne traži Uskrsloga Kri-sta, nego Isusa s ranama. U takvu atmosferu dola-zi Krist i govo-ri: »Mir vama!« Onima koji su ga napustili, izda-li i zanijekali po-kazuje svoje ra-ne. One su veza s prošlošću, ali su uskrsnućem na novi život posta-le prošlost. Mira nema dok proš-

Gospodin moj i Bog moj.

39


me što ih je Isus na to pripravljao. Evanđelja ot-krivaju kako su teško povjerovali u taj događaj. Razlike, pa i neusklađenosti koje susrećemo u evanđeljima, ipak ne trebaju biti razlog nevje-re, nego naprotiv vjere. Svjedočanstva koja se poklapaju od riječi do riječi uglavnom su lažna budući da svatko od nas na svoj način doživlja-va istu stvarnost. Različitost iskustava apostola prenosi se iz naraštaja u naraštaj »da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu«.

PoslanjeEvanđelist Ivan naglašava da je Isus »učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi«. Stoga ne trebamo biti iznena-đeni kada razni kvaziistraživači »otkriju« ne-ko »novo evanđelje«, koliko nas mora brinu-ti ako cijeli svijet naš život ne doživljava evan-đeoskim, mada smo primili Duha Božjega u onom Kristovu dahu. On je znak novoga po-stanka, nastanka novoga svijeta i rađanja no-voga života. Zato evanđelist naglašava da se sve zbilo »istog dana, prvog u tjednu«. S Isu-som je započeo novi svijet, koji je nama povje-ren da ga izgrađujemo. Uskrsli Krist uzašao je k Ocu, ali je njegovo poslanje ostalo i nastavlja se do kraja vremena po nama i onima kojima

ćemo vjeru prenijeti. Odjenuo nas je milošću i odredio da je nosimo po svijetu pa ne smije-mo dopustiti nikakvom strahu da nas nadvla-da ni zidovima da nas odvoje od drugih ljudi.

Dobili smo i povlasticu praštanja ili zadr-žavanja grijeha. To se ne odnosi samo na sa-krament pomirenja, ispovijed, nego naznačuje da će svaki put kad smo spremni poput Krista uložiti svoj život za mir, opraštanje i ljubav sla-biti moć zla i nestajat će grijesi, a kada ne ide-mo putem Uskrsloga, grijesi će se zadržavati.

Svaki Isusov dolazak među učenike za njih je bio neočekivan, a osjećali su kako bi treba-li biti spremni. Taj osjećaj poticao ih je na pri-mjeren život o kojemu progovara današnje pr-vo čitanje. Upravo takav život bio je najjasni-je svjedočenje da su »od Boga rođeni« te »uži-vahu veliku naklonost«. Jednodušnost, oba-zrivost, solidarnost i ljubav Kristovih učeni-ka jednih za druge stvarali su ozračje mira, praštanja, dobra i života. Stoga je prva Cr-kva svojim životom slala jasnu poruku: »Isus je Krist, Sin Božji.« I mi ispovijedamo da Kri-stov »slavni dolazak iščekujemo«. Neka nas to iščekivanje potakne da i sami živimo poput prvih kršćana, kako bi i naš život pronosio jed-naku poruku spasenja.

Slavko Slišković

Zrnj

e

Iskustvo apostola Tome ne svjedoči sumnju u Uskrsloga, nego sumnju u riječ

učenika koji su vidjeli Uskrsloga. Toma ne vjeruje zajednici, Crkvi. Želi sam

vidjeti Gospodina. Ta želja ne izražava sumnju, nego oholost vjere. Vjera se

ne učvršćuje provjeravanjem nego povjerenjem, poniznošću koja prihvaća vlastitu nemoć i neznanje. Vjerovati na

riječ Pisma i na riječ Crkve znači otvoriti vrata povjerenja kroz koja se dolazi

do vjere. I do gledanja Gospodina.


Jedno srce i jedna duša Dj 4, 32-35Sažetci u prvim poglavljima Djela apostolskih sugeriraju da Luka svojim čitateljima predstavlja svojevrsnu »apologiju« jeruzalemske Crkve (usp. također 2, 42-47). Nova zajednica nije bila neki pokret koji je raskinuo sa židovstvom, ili jedna od njegovih sekti, nego pravi narod Božji, obnovljeni Izrael u kojemu je njegov Duh bio na djelu.»U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša«. Ovdje autor ističe njihovo jedinstvo, a taj odnos donosi smisao za uzajamnu odgovornost. Dijeljenje dobara uključuje podjelu hrane potrebnima u njihovoj sredini (usp. Dj 6, 1-2). Važno je zapaziti da je dijeljenje vlasništva i posjeda bilo dobrovoljno i povremeno. Potreba prve zajednice učenika u Jeruzalemu odnosila se na društveno okruženje u kojemu su se našli. Izolacija od Izraela koji nije povjerovao učinila je ekonomsku situaciju mnogih vrlo teškom.

Mario Cifrak

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK

40

Pisma čitatelja

Liturgija Crkve je uvijek aktualizacija Božjega djela spasenja, nastavak njegova spa-senjskoga služenja svome narodu. Ta polazna istina predmnijeva obred i obrednu formu u ko-jima Crkva na jasan način prepoznaje Božje dje-lovanje i ispovijeda vjera u njega. No, zadanost obreda istovremeno iziskuje trud pripreme, raz-matranja i molitve kako bi svako slavlje bilo do-življeno kao novi susret s Bogom i njegovim spasenjem. U tome vidu izdvajamo nekoliko na-pomena i smjernica: Kada se u obrednim napomenama nudi

mogućnost izbora obrednih oblika ili molitve-nih obrazaca, ili kada se nudi izbor svetopi-samskih čitanja, nije mudro rješenje zaustaviti se na prvome ili najkraćemu i prihvatiti ga kao »stalni« (i jedini) oblik. Slavlje se uvijek obli-kuje imajući u vidu zajednicu slavitelja, njezine mogućnosti i sve druge okolnosti, ali jednako nastojeći da zajednica i po raznolikosti oblika može na nov način doživjeti otajstva koja re-dovito slavi u nekoj obrednoj formi. To osobito vrijedi za euharistijske molitve, pa nijedna od ponuđenih (imajući u vidu i one koje su objav-ljene u naknadnim dodatcima) ne bi smjela za-jednici biti nepoznata. Kada se pojedini obredni elementi ostav-

ljaju na volju ili prosudbu slavitelja, kao npr. kađenje ili neki oblik ophoda, time nije rečeno da je slavlje jednako s tim činima ili dijelovi-ma kao i bez njih. Obredne napomene formu-lirane u oblicima »može se«, »ako je zgodno«, »priliči«, »preporuča se« i sl., smjeraju uvijek prema dubljem doživljaju slavlja pa bi dužnost slavitelja bila razmotriti kako naći načina da se ti dijelovi na skladan način uvrste, a ne kako naći ‘opravdanje’ da ih se ispusti. Obredna dinamika slavlja predviđa trenut-

ke šutnje, kao što su trenutci kajanja i priznanje

Najčešća »obredna iskušenja« liturgijskih služiteljaPitanja o ‘dostojanstvu’ i ‘ljepoti’ liturgijskih slavlja česta su tema pisama kojima nam se čitatelji obraćaju. Katkada je riječ o ponovljenim i u ovoj rubrici već razmatra-nim pitanjima, a katkada nam se čini da i pitanja nastaju samo iz želje za »ispravno-šću« obrednoga činjenja, ne dotičući bit i smisao čitavoga slavlja. Ne zanemarujući ni jedna ni druga pitanja pokušavamo u jednom odgovoru ukazati na nekoliko naj-češćih zaborava i površnih pristupa u oblikovanju liturgijskih slavlja.

grijeha, trenutci osobne molitve, razmišljanja nad naviještenom Božjom riječju ili razmatra-nja slavljenih otajstava. Ti trenutci šutnje nose značenje »obrednih čina« kojima je potrebno dati dostatno vrijeme jer jedino na taj način do-bivaju smisao i vrše ulogu koja im je dana. Djelatno udioništvo vjernika u slavljenom

otajstvu vjere počesto se zamjenjuje nastoja-njem za »aktivnim sudjelovanjem svih« u ob-rednim činima, pri čemu se lako gubi otajstve-nost slavlja. Djelovanje nije jedini oblik su-djelovanja u obrednom činu i u-dioništva u otajstvu. Obred nema smisao u sebi nego je srican u dinamici različitih izričajnih forma kako bi u cijelosti bio mjesto iskustva Božjega otajstva. Otajstvenost nije rezervirana samo za neke obredne dijelove (npr. za pričest), nego se otajstvo Boga doživljava kroz raznolikost i komplementarnost obrednih forma. O tome treba voditi posebnu brigu u glazbenom obli-kovanju slavlja. U brizi za privlačnost slavlja katkada se sla-

vitelji u oblikovanju govornih dijelova obreda znaju prepustiti iskušenju ‘improvizacije’ i ‘kre-ativnosti’. Gdje je govor prepušten slobodi slavi-telja, npr. kad uz predloženi obrazac stoji napo-mena da se on može izreći »na ovaj ili na drugi način«, predloženi obrazac ujedno služi kao uzo-rak za oblikovanje vlastitih riječi. Valja imati na umu da takva napomena nikada ne stoji uz mo-litvene obrasce, nego samo uz obrasce pozdrava, poziva, uvoda i sl. Nije, stoga, dopušteno mije-njati ili dopunjati molitvene obrasce. U svijesti svećenika i svih drugih liturgij-

skih služitelja trebalo bi biti uvijek prisutno da su sluge Božjega djelovanja u zajednici vjerni-ka. Njihova je služba stoga u potpunosti podlož-na Crkvi koja na jedinstven i zajednički način slavi i uprisutnjuje Božje djelo spasenja.

LITURGIJSKI KALENDARROKOVNIK ZA 2012. Rokovnik džepnog formata s liturgijskim naznakama za svaki dan. Dvije stranice za svaki tjedan. Tvrdi uvez. Format: 9,5 x 15 cm.

136 str. � 25 knNaručite na: [email protected] ili na broj telefona 3097 117.

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKaptol 26, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 3097 117 • faks: +385 (0)1 3097 118e-mail: [email protected] • www.hilp.hr

A. Crnčević • I. ŠaškoPred liturgijskim slavljemOdgovori na najčešće liturgijska pitanja12,5 x 20 cm � 320 str. � 120 kn

A. Crnčević • I. ŠaškoNa vrelu liturgijeTeološka polazišta za novostslavljenja i življenja vjere17 x 24 cm � 680 str. � 195 kn

Ivica ŽižićPlemenita jednostavnostLiturgija u iskustvu vjere.17 x 24 cm � 334 str. � 160 kn

Ivica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica Žižić

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDživo vrelo

e-mail: [email protected] • www.hilp.hre-mail: [email protected] • www.hilp.hrKaptol 26, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 3097 117 • faks: +385 (0)1 3097 118e-mail: [email protected] • www.hilp.hre-mail: [email protected] • www.hilp.hr

Prepoznati UskrslogaBiblijska razmišljanja za liturgijsku godinu B17 x 20 cm � 336 str. � 95 kn

Riječ se razumijeva gledanjem, a lice Uskrslogaprepoznaje slušanjem. Riječ i Otajstvo daruju seu uzajamnoj prožetosti, a liturgija Crkve divno skladaLjepotu njihova zajedništva.

A. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. Šaško

Rokovnik džepnog formata s liturgijskim naznakama za svaki dan. Dvije stranice za svaki tjedan. Tvrdi uvez. Format: 9,5 x 15 cm.

Naručite na: [email protected] ili na broj telefona 3097 117.

A. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanjaOdgovori na najčešće liturgijska pitanja12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm12,5 x 20 cm

Ivica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostPlemenita jednostavnostLiturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.Liturgija u iskustvu vjere.17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm17 x 24 cm

Ivica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica ŽižićIvica Žižić

u uzajamnoj prožetosti, a liturgija Crkve divno skladau uzajamnoj prožetosti, a liturgija Crkve divno sklada

Naručite na: [email protected] ili na broj telefona 3097 117.

A. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemPred liturgijskim slavljemA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. ŠaškoA. Crnčević • I. Šaško

Naručite na: [email protected] ili na broj telefona 3097 117.Naručite na: [email protected] ili na broj telefona 3097 117.

3 živovrelo - Naslovna...nje, pa je misa na Veliki četvrtak ujutro, tada posljednja misa prije...

Documents

Transcript of 3 živovrelo - Naslovna...nje, pa je misa na Veliki četvrtak ujutro, tada posljednja misa prije...