UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTETSMJER: MENADMENTK. 2013/2014

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA DIGITALNA EKONOMIJATEMA: UPRAVLJANJE DIGITALNOM FIRMOM

Predmetni nastavnik:Grupa:Dr.sc. Edin Osmanbegovi, DocentLejla Dini I-2902/11Azra Handi I-2857/11

Tuzla, Mart, 2014.

SADRAJ 1.INFORMACIONI SISTEMI12.UPRAVLJANE DIGITALNOM FIRMOM22.1.POJAVA DIGITALNIH FIRMI32.2.RAZVOJ DIGITALNIH FIRMI42.3.PROGRAMI DIGITALIZACIJE I NAELA52.4.PROCES DIGITALIZACIJE103.UTICAJ DIGITALIZACIJE NA MENADMENT113.1.MENADMENT ZNANJA - FOKUS USPJENOG UPRAVLJANJA123.2.UPRAVLJANJE DIGITALNIM ZAPISIMA153.3.UPRAVLJANJE DIGITALNOM IMOVINOM153.4. UPRAVLJANJE SADRAJIMA NA WEBU163.5. DIGITALIZACIJA DOKUMENATA164.PRIMJERI IZ PRAKSE175.ZAKLJUAK18PITANJA18

UVODPredmet istraivanja ove teme jeste upravljanje digitalnom firmom. Digitalna firma je takva firma gdje se skoro svi znaajni poslovni procesi i odnosi sa potroaima, dobavljaima i zaposlenima obavljaju koritenjem digitalne tehnologije. Da bi upravljali digitalnom firmom moramo se koristiti informacionim sistemima. U dananjem poslovnom okruenju informacijski sistemi postali su jedan od kljunih pokretaa uspjeha za bilo koju digitalnu firmu. Uz pomo digitalizacije poslovni menaderi su u boljim pozicijama za postizanje operativnih ciljeva, inovacija i razvoja novih proizvoda i usluga, to uinkovitije odluke za postizanjekonkurentne prednosti. Danas je nezamislivo upravljati digitalnom firmom na nain kako upravljamo klasinom firmom. Koristiti se savremenim dostignuima tehnologije i informatike znai tedjeti vrijeme i novac te u svakom trenutku imati eljenu informaciju i kontrolu kompletnog poslovanja. Imati kvalitetne informacijske sisteme gotovo je identino zapoljavanju uspjenog menadera jer to unapreuje poslovanje u digitalnoj firmi i s manjim brojem zaposlenih stvara vei profit. Digitalizacija poslovanja jeste imperativ ali taj proces je stalan, softveri se gotovo svakodnevno usavravaju i sve vie olakavaju poslovanje. Cilj istraivanja ove teme jeste nauiti kako upravljati digitalnom firmom te koliko je to danas rasprostranjeno prvenstveno u naoj dravi zatim u cijelom svijetu. Digitalna firma se prvi puta pojavila 1980. Godine u SAD-u te od tada se sve vie razvijala i irom svijeta. Pojava digitalnih firmi se zapaa najvie u spoljnoj trgovini, uvozu i izvozu razvijenih zemalja, jer se pomou informacijskih sistema u firmi omoguava digitalno poslovanje. Tradicionalne firme su bile i jo uvijek su hijerarhijske, centralizovane sa struktuiranim upravljanjem koje se zasniva na fiksnim standardnim procedurama za isporuku masovnih proizvoda ili usluga izmeu kupaca i prodava na velikim udaljenostima. Suprotno tome, novi stil upravljanja digitalnih firmi je linearan, decentralizovan i fleksibilno organizovan. Digitalne firme odgovaraju na izmjenje u njihovoj okolini mnogo bre nego tradicionalne firme, to im daje veu fleksibilnost da opstanu u turbulentnim vremenima.

1.

2. INFORMACIONI SISTEMI

Nalazimo se usred vremena gdje tehnologija i poslovne inovacije mnogo utiu na globalno poslovanje. Nove Internet poslovne kulture nastaju s dubokim implikacijama za voenje poslovanja. Moete vidjeti svaki dan kako poslovni ljudi koriste Internet veze velike brzine i e-mail za prikupljanje informacija, prenosne raunare povezane sa beinim mreama imobilne telefone povezane sa Internetom. Internet i raunari imaju mo da uveu sve mobilne i globalne radne snage. Nastajanje Internet poslovne kulture je skup oekivanja koja svi dijelimo. Svi oekuju online usluge za kupovinu roba i usluga, oekuju da e poslovne kolege biti na raspolaganju putem e-maila i mobilnih telefona, a oekujemo da bi mogli komunicirati sa naim dobavljaima, kupcima i zaposlenim u bilo koje doba dana ili noi na Internetu. ak oekujemo da smo sa naim poslovnim partnerima irom svijeta potpuno povezani. Informaciona tehnologija je postala najvea komponenta kapitalnih investicija za firme u SAD-u i mnogim industrijskim drutvima. U 2005. US firme potroile su gotovo 1800000000000 $ na IT i telekomunikacijsku opremu i softvere. Investicije u informacione tehnologije su udvostruene kao postotak ukupnog poslovnog ulaganja od 1980. i sada ine vie od jedne treine svih uloenih kapitala u SAD-u i vie od 50 posto uloenog kapitala u informacijsko-intenzivne industrije, kao to su finansije, osiguranja, i nekretnine. Kao menaderi, mnogi od nas e raditi za firme koje se intenzivno koriste podacima sistema i ulaganjem velikih investicija u informacijske tehnologije. Ako napravimo mudar izbor, naa firma moe nadmaiti konkurente. Ako napravimo loe izbore moemo izgubiti uloeni kapital. Kombinacija informacionih tehnologija i inovacija u domaem i globalnom poslovanju ini ulogu IT u poslovnom okruenju jo vanije za menadere od prije nekoliko godina.Postoji pet faktora koje treba uzeti u obzir pri procjeni rastueg uticaja IT-a u poslovanju firmi i danas i u narednih deset godina:1. Rast i tehnologija Internet konvergencije2. Transformacija poslovnog poduhvata 3. Rast globalno povezani ekonomije 4. 4.Rast znanja i informacija zasnovane ekonomije 5. Pojava digitalne firmeInformacioni sistemje integrisani skup komponenti za sakupljanje, snimanje, uvanje, obradu i prenoenjeinformacija. Poslovna preduzea, druge vrste organizacija i pojedinci u savremenom drutvu, zavise od informacionihsistemaza upravljanje svojim operacijama i djelovanjima, odravanje konkurentnosti na tritu, ponudu razliitih usluga i unaprijeivanje linih sposobnosti i kapaciteta. Informacijski sistemi sadre informacije o znaajnim ljudima, mjestima i stvarima unutar organizacije ili u okruenju koje ga okruuju.[footnoteRef:2] [2: http://www.singipedia.com/, 31.03.2014.]

3. UPRAVLJANE DIGITALNOM FIRMOM

Globalne promjene izazvale su promjene poslovnog okruenja i razvoj digitalnih firmi. Najvanije promjene nastale su u prelazu industrijske ekonomije na ekonomiju zasnovanu na informacionim tehnologijama. Promjene u poslovnim sredinama postavljaju jedan broj novih izazova poslovnim firmama i njihovim menaderima. Promjene u savremenom poslovanju mogle bi se nabrojati kao: Globalizacija Transformacija industrijskih ekonomija Ekonomije zasnovane na znanju i informacijama Konkurencija na svetskom tritu Menadzment i kontrola na globalnom tritu Decentralizacija Transformacija preduzetnitva Promena stila upravljanja Globalne radne grupe Globalni sistemi za isporuku Kolaboracija rada i radnih grupa Novi proizvodi i usluge Znanje Centralna produktivna i strategijska imovina

Pojava digitalnog poslovanja se intenzivno zapaa u spoljnoj trgovini i ostvarenom uvozu i izvozu razvijenih zemalja. Danas uspjeh firmi zavisi od njihove sposobnosti da posluju globalno. Transformacija industrijskih ekonomija se odvija ka ekonomijama zasnovanim na informacionim tehnologijama. SAD, Japan, NJemaka i druge velike industrijske sile se transformiu od industrijskih ekonomija ka znanju i informacijama zasnovanim ekonomijama. Preraivaka industrija (i ne samo ona) se pomera prema zemljama sa malim zaradama zaposlenih. U ekonomijama zasnovanim na znanju i informacijama, znanje i informacije su kljuni faktori u kreiranju bogatstva. Znanje i informacioni rad sainjavaju znaajnih 60% od amerikog bruto nacionalnog proizvoda i skoro 55% radne snage. Znanje i informacije postaju osnova mnogih proizvoda i usluga. itavi novi servisi zasnovani na informacijama se pojavljuju, kao to su Lexis, Dow Jones, News Services i America Online. Ove oblasti zapoljavaju milione ljudi. Znanje se intenzivnije koristi i u proizvodnji tradicionalnoh proizvoda kao to su automobilska industruja. Dizajn i proizvodnja automobila, letjelica i drugih prozvoda se sada umnogome zasnivaju na znanju i informacionoj tehnologiji. U jednoj ekonomiji koja je zasnovana na znanju i informacijama, informaciona tehnologija i sistemi postaju sve vaniji. Digitalizacija sainjava preko 70% od investiranog kapitala u servisnim industrijama kao sto su finansije, osiguranje i prodaja imovine. irom svih industrija, informacije i tehnologija koja ih isporuuje su postali kritini faktor, strategijska imovina poslovnih firmi i njihovih menadera. U takvoj sredini transformacija upravljanja poslovnih procesa je neminovna.[footnoteRef:3] [3: http://www.singipedia.com/, 31.03.2014.]

Tradicionalne firme su bile i jo uvek su hijerarhijske, centralizovane sa struktuiranim upravljanjem koje se zasniva na fiksnim standardnim procedurama za isporuku masovnih proizvoda ili usluga. Novi stil upravljanja poslovnih firmi je linearan (manje hijerarhijski), decentralizovan, fleksibilno organizovan. Zasniva se na skoro instantnim informacijama za isporuku masovno proizvedenih proizvoda i usluga koje su u potpunosti uskladjene prema zahtjevima trita i kupaca. Tradicionalno upravljanje se zasnivalo i jo uvek se zasniva na formalnim planovima, rigidnoj podjeli radne snage i propisima. Novi menader se oslanja na neformalne veze i pristupe u ostvarivanju ciljeva, na fleksibilnu organizaciju timova i individualaca koji rade u specijalnim radnim grupama i usmjereni su prema kupcima. Novi menader zahtjeva novo znanje, uenje i odluivanje od individualnih radnika da bi obezbjedio propisnu poslovnu operaciju. Informaciona tehnologija ini ovaj stil upravljanja moguim.[footnoteRef:4] [4: http://www.singipedia.com/, 31.03.2014.]

3.1. POJAVA DIGITALNIH FIRMI

Prenoenje procesa poslovanja u digitalnu formu je rezultat razvoja informacione tehnologije i potrebe savremenog poslovanja. Osnovna premisa poslovanja jednog preduzea je da sve informacije budu dostupne u digitalnoj formi. Drugim rijeima, nita nije dostupno na papiru to takoe nije dostupno i elektronskim putem. Digitalna informacija je mnogo efikasnija pri stvaranju i odravanju. Svaki podatak treba unijeti samo jedanput. One se mogu analizirati kreativno, pronalaziti brzo, analizirati lako i dijeliti nairoko. Intenzivno koritenje informacione tehnologije u poslovnim firmama, kombinovano sa znaajnim redizajniranjem organizacija, kreiralo je uslove za novi fenomen u industrijskom drutvu - potpuno digitalizovane firme koje mogu biti definisane preko nekoliko dimenzija. Digitalna firma je takva firma gde se skoro svi znaajni poslovni procesi i odnosi sa potroaima, dobavljaima i zaposlenima obavljaju koritenjem digitalne tehnologije. Takodje, gdje se upravljanje imovinom firme obavlja uz digitalnu tehnologiju. Osnovni poslovni procesi se ostvaruju putem digitalnih mrea koje pokrivaju cjelokupnu organizaciju ili multi organizacije. Kljunom imovinom firme, intelektualnim vlasnitvom, finansijskim izvorima i radnom snagom se upravlja putem digitalne tehnologije. U jednoj digitalnoj firmi, od jednog izvora informacija se zahteva da podrava kljune poslovne odluke bilo kada i bilo gdje u firmi. Digitalne firme odgovaraju na izmjene u njihovoj okolini mnogo bre nego tradicionalne firme, to im daje veu fleksibilnost da preive u turbulentnim vremenima. Digitalne firme imaju izvanredne mogunosti za globalnu organizaciju i upravljanje. Digitalne firme se razlikuju od tradicionalnih firmi po svom oslanjanju na informacionu tehnologiju za organizaciju i upravljanje. Za menadere digitalnih firmi, informaciona tehnologija nije jednostavno ono to omoguava njihov rad ve sutina poslovanja i primarni upravljaki alat.[footnoteRef:5] [5: Cerovi Dijana, Uticaj novih medija na primjenu menadmenta, Fakultet za pomorstvo Kotor str.23]

3.2. RAZVOJ DIGITALNIH FIRMI

Informacioni sistemi podrani digitalnom tehnologijom obezbjeuju komunikaciju i analitiku mo koju firma zahteva da bi na primjer obavljala trgovinu i upravljala poslovanjem na globalnom nivou. Kontrolisanje globalne poslovne komunikacije sa distributerima i dobavljaima, 24 satno dnevno poslovanje u razliitim nacionalnim sredinama, usluivanje lokalnih i internacionalnih potreba za izvjetajima je ogroman izazov koji zahtjeva mo, a ne informacione odgovore. Globalizacija i informaciona tehnologija takoe donose nove prijetnje domaim poslovnim firmama; zbog globalne komunikacije i upravljakih sistema, potroai sada mogu da trguju na irokom svjetskom tritu, obezbjeujui cijenu i kvalitet informacija 24 sata dnevno. Da se postane konkurentan uesnik na svjetskom tritu, firmama su neophodni moni informacioni i komunikacioni sistemi. Veliko-btitanski Institut direktora (2000) ukazuje slijedee razlike izmeu tradicionalnlne poslovne strategije i digitalnog poslovanja: Planiranje horizonta: tradicionalna poslovna strategija je bazirana na predvianju, prognoziranju budunosti nakon ega slijedi razvoj godinjih, trogodinjih, petogodinjih i desetogodinjih planova, dok se strategija digitalnog posla fokusira na adaptibilnost i odgovornost, sa vremenom implementiranja od tri meseca i manje kao i ogranienim predvianjem. Planiranje ciklusa: od jednokratnog napora za razvojem ka uestalim razvojem strategije, odkako je konkurentska prednost postala neophodna i tempo promjena tehnologije je veoma brz. Mona baza: Od pozicione moi ili snage na tritu ka informacionoj moi, gdje je uspjeh zasnovan na pristupu, kontroli i manipulaciji odgovarajuim informacijama. Fokusiranje na jezgro: fokusiranje od fabrike i proizvodnje dobara ka kupcima. U razvoju digitalnog poslovanja moe se razmatrati etapni model. Etapni modeli su od pomoi u sagledavanju kako napredna firma moe da koristi informacije i komunikacionu tehnologiju za podrku u poslovnim procesima. Kada firme odreuju strategiju i taktiku razvoja digitalnog poslovanja one mogu primjeniti etpne modele radi specifikacije nivoa inovacija koje e da postignu u budunosti.[footnoteRef:6] [6: http://www.singipedia.com/, 31.03.2014.]

3.3. PROGRAMI DIGITALIZACIJE I NAELA

Izvedbu i rezultate programa digitalizacije uvjetuju razliiti faktori, od pojedinanih operativnih i tehnikih pitanja do ciljeva i politike ukupne djelatnosti ustanove. Naroito oni programi digitalizacije, koji imaju veeg utjecaja na nain obavljanja osnovnih funkcija ustanove, trebaju paljivo razmotriti sve njihove predvidive posljedice i naela kojima e se ravnati, kako u odluci da krenu u digitalizaciju grae, tako i u planiranju i izvedbi pojedinih segmenata programa. Naelo 1: Ustanova koja eli digitalizirati svoju grau ili na drugi nain graditi vlastite digitalne zbirke treba razmotriti i usvojiti politiku digitalizacije. Nesustavna i neintegrirana digitalizacija ili nizanje pojedinanih projekata zatvorenih u sebe dugorono nee donijeti onaj rezultat koji se moe postii jasnom politikom i sustavnim planiranjem digitalizacije. Politika digitalizacije treba postaviti jasne dugorone ciljeve koji se ele postii digitalizacijom, dati dobra obrazloenja zato je ba digitalizacija odabrana za postizanje tih ciljeva, a ne neka druga tehnika ili nain postizanja istoga cilja. Valja ocijeniti i obrazloiti i utjecaj planirane digitalizacije na ukupnu djelatnost i obavljanje pojedinih, naroito temeljnih funkcija ustanove. Obrazloenje usvojene politike digitalizacije sadravat e i procjenu drugih mogunosti i scenarija, ukljuujui i analizu prednosti, nedostataka i rizika koji proizlaze iz prihvatanja ili neprihvatanja odreene opcije. Takva analiza pomae boljem razumijevanju smisla usvojene politike i daje odreenu sigurnost da su donijete odluke dobro promiljene i ispravne. S politikom digitalizacije trebaju biti upoznati i razumjeti je svi zaposlenici i suradnici kojih se tie, kako oni koji na bilo koji nain sudjeluju ili mogu sudjelovati u projektima digitalizacije, tako i oni na ije e podruje odgovornosti i rad utjecati proizvodi digitalizacije (npr., osoblje koje se bavi zatitom grae, korisnika sluba i dr.). Politika digitalizacije treba sadravati kriterije, ili barem mogunosti izvoenja dovoljno jasnih kriterija, pomou kojih e ustanova moi procijeniti i odluiti koje i kakve projekte e provoditi, koje su kljune osobine projekata koje pri tome treba razmotriti i zato dati prvenstvo digitalizaciji odreene grae ili odreenom projektu, a ne nekom drugom. U politici digitalizacije valja razmotriti i pitanje resursa koji su potrebni za njeno provoenje, dugoroni razvoj potrebnih resursa i organizacijskih i strunih sposobnosti, identificirajui kljune take i rizike koji se tu mogu pojaviti, te utjecaj koji e osiguranje resursa i organizacijskih sposobnosti imati na usmjeravanje ukupnih resursa ustanove. Sastavni dio politike digitalizacije bit e i odreivanje odgovornosti za samu politiku, njenu provedbu i evaluaciju. Poslovodstvo ustanove ne smije previdjeti da je ono samo odgovorno za donoenje politike, njezino razumijevanje na svim razinama organizacije i za osiguranje podrke. [footnoteRef:7] [7: www.prenhall.com/laudon, 24.03.2014.]

Ne treba, meutim, smatrati da politika digitalizacije nuno trai potpuno zasebnu obradu ili oblikovanje u zasebnom dokumentu. Moe se uklopiti i u politiku ustanove na onom podruju djelatnosti radi kojeg se obavlja digitalizacija, to e ponekad moda biti i primjerenije kako bi se snanije naglasio njezin smisao i kontekst. Teko da bi se naao prirunik za digitalizaciju koji ne skree pozornost na vanost dobrog planiranja i upravljanja projektom.Dobro planiranje poveava izglede za uspjean zavretak projekta, ali i pomae da se smanji broj nepredvienih pitanja koja e se pojaviti tijekom projekta. Projekti digitalizacije poneto se svojom strukturom i pitanjima koja treba rijeiti razlikuju od projekata na koje su navikli djelatnici u ustanovama u kulturi. Ukljuuju sudjelovanje strunjaka iz razliitih podruja, a esto i vanjskih suradnika, te je vrlo vano od poetka osigurati da svi sudionici u projektu jasno i na slian nain razumiju i tumae smisao i sadraj projekta i da se zna to, kako i kada tko treba urediti. Na sloenost projekata digitalizacije utjee i to to u pravilu sadre aktivnosti iz razliitih segmenata djelatnosti ustanove: osim tehnikih i slinih aspekata same izrade digitalnih preslika i pitanja vezana uz zatitu, obradu i prezentaciju sadraja. Naelo 2: Aktivnost na digitalizaciji treba biti uobliena u projekte s jasno specificiranim ciljevima i proizvodima projekta, planom aktivnosti, odgovornostima, resursima i postupkom evaluacije. Teko je oekivati da projektni plan iscrpi sva pitanja koja se mogu pojaviti u projektu, no vano je da granice i struktura projekta budu to precizniji i to manje podloni razliitim interpretacijama te postavljeni u realne okvire. Kao to je ve reeno, svojstva izvornika koji se digitaliziraju viestruko utiu na razliite aspekte digitalizacije: od postavljanja ciljeva i planiranja resursa do odabira tehnologije i specifikacije pojedinih postupaka. Naelo 3: Grau za digitalizaciju treba paljivo odabrati i temeljito pripremiti, polazei od cilja i tijeka postupka digitalizacije. Priprema za digitalizaciju uvijek ukljuuje i pripremu podataka. Jedan od ciljeva pripreme sistema za digitalizaciju je osigurati tenost postupka izrade digitalnih preslika i primjerenu kvalitetu snimaka. to se smatra dobrom pripremom ovisi o tome kroz kakav e postupak i ureaje izvornici proi i kakav uinak odreeno stanje sistema moe imati na tok i rezultate tog postupka. Da bismo sistem znali pripremiti za digitalizaciju moramo podrobno definirati i poznavati tok postupka i specifinosti pojedinih ureaja ili sustava za digitalizaciju koje emo koristiti. Drugi vaan cilj pripreme za digitalizaciju je omoguiti to lake uspostavljanje primjerene strukture proizvedenih digitalnih objekata. Digitalne preslike uvijek jesu u nekoj strukturi, no u odreenim fazama postupka ona moe biti izvedena i iz toka i segmentiranja samog radnog procesa, a ne iz izvorne ili ciljane strukture. [footnoteRef:8] [8: www.prenhall.com/laudon, 24.03.2014.]

Osoblju koje obavlja neku fazu postupka treba biti poznato u kakvoj strukturi rezultat te faze treba isporuiti u daljnju obradu i kako to valja oznaiti i prikazati. Trei i nita manje vaan segment pripreme sistema za digitalizaciju je priprema podataka o sistemu. Uloga podataka koji e se zajedno s sistemom proslijediti u postupak digitalizacije moe biti dvojaka: neki su podaci nuni za identifikaciju, organizaciju, opis i koritenje digitalne zbirke koja e nastati, dok su drugi potrebni za sam postupak digitalizacije. Planiranje i voenje projekta digitalizacije: brojna, naroito tehnika pitanja vezana uz digitalizaciju grae ve su nala (ne uvijek identine) odgovore u obliku tehnikih normi, preporuka ili smjernica. Ovakve su norme proizvod intenzivnog bavljenja odreenim problemom i pruaju razumno jamstvo da e postupci u digitalizaciji biti korektno izvedeni, a njihov rezultat primjeren svrsi. Poteuju ustanovu esto zahtjevnog i mukotrpnog rada na razvoju vlastitih specifikacija i postupaka, koje ne moraju biti i najprimjerenije. Naelo 4: Gdje god je mogue treba utvrditi i primjenjivati standardizirane postupke i norme. Meu aspektima digitalizacije za koje postoji osobit interes i mogunost za normizacijom mogu se istaknuti: 1. postupak digitalizacije, odnosno prijenosa izvornika u digitalni oblik, 2. formati datoteka i mediji za trajnu pohranu, 3. specifikacije metapodataka o resursu (identifikacijski, tehniki, opisni i drugi metapodaci),4. funkcionalna specifikacija sistema za trajnu pohranu i upravljanje digitalnim objektima (ukljuujui i postupak zaprimanja). Norme za postupak prijenosa grae u digitalni oblik nastoje dati odgovor na pitanje kako digitalno snimiti odreene vrste predloaka, npr. tekstualne predloke, slike i druge grafike sadraje, predloke velikog formata, karte i planove, filmove i mikrofilmove, crnobijele i predloke u boji i dr. Cilj ovih normi je utvrditi parametre postupka snimanja i svojstva digitalne preslike (veliina, razluljivost, boja i dr) koja treba postii kao rezultat snimanja da bi preslika dobro predstavljala izvornik. Norme i preporuke koje obrauju ovo podruje nisu uvijek iste, a esto niti do kraja odreene. Raniji su se pristupi problemu dugotrajnog uvanja digitalnih zapisa obino usredotoivali na formate datoteka i medije za pohranu. U analogiji s konceptom uvanja tradicionalnih oblika i nosaa zapisa, kao to je papir, trailo se sredstvo pohrane i prijenosa to duljeg vijeka trajanja i format to otporniji na tehnoloke promjene. Za razliku od toga, noviji pristupi naglaavaju vanost odravanja funkcija dostupnosti, upravljanja i ouvanja svojstava digitalnih objekata, kao funkcija informacijskog sistema u cjelini, dok je odabir medija izgubio znaenje kljunog foktora.[footnoteRef:9] [9: www.prenhall.com/laudon, 24.03.2014.]

to se tie medija za pohranu, vijek trajanja vie se ne smatra osobito znaajnim jer zapise ionako u razmjerno kratkom roku treba prenijeti u drugo informatiko okruenje, prebaciti u drugi format ili na drugi medij, te je dovoljno napomenuti da se prednost daje medijima koji su u irokoj uporabi, koji su pouzdani nosai zapisa na krai rok (desetak godina) i povoljnog odnosa cijene i kapaciteta, ili pak namjenskim sisitema za masovnu pohranu i upravljanje digitalnim zapisima. Specifikacije metapodataka o digitalnoj grai i objektima neto su zahtjevniji predmet normizacije jer ovise o vrsti grae i nainu na koji je izvorno obraena i opisana, o uvrijeenim pravilima ili pristupima u izradi obavijesnih pomagala, o svrsi digitalizacije, o okruenju u kojem e se nastala digitalna graa koristiti te o nainu kodiranja. Zbog toga norme i ponuene specifikacije, esto izraene za potrebe nekih veih projekata, rijetko tee da budu sveobuhvatne i iscrpne, ostavljajui ustanovama koje upravljaju digitalnim sadrajima da u odreeni okvir ili koncept organizacije metapodataka uklope vlastite i druge specifikacije koje se ocijene nunima ili prikladnima s obzirom na prirodu i svrhu toga sadraja. Upravljanje metapodacima digitalnih objekata i grae sloenije je u odnosu na tradicionalnu grau iz dva razloga. Prvo, upravljanje digitalnim objektima praktiki je neizvodivo bez organiziranog sistema metapodataka kao podrke - u mnogim sluajevima objekt i nee biti mogue identificirati osim putem odgovarajuih ili odgovarajue organiziranih metapodataka. Drugo, koliina metapodataka koje treba zabiljeiti i uvati uz digitalni objekt u pravilu e biti znatno vea, s veim brojem tehnikih i transakcijskih podataka koje valja zahvatiti i organizirati u sisitem metapodataka od same izrade objekta. Nekoliko je pitanja na koja treba odgovoriti svaka specifikacija metapodataka o digitalnim objektima i resursima: - kojim e se podacima identificirati digitalni objekti - koje tehnike metapodatke o objektu (datoteka, skup datoteka, segment podataka) treba zabiljeiti - koje transakcijske podatke (nastanak, obrada, povijest i dr.) treba zabiljeiti - koje podatke treba zabiljeiti kao potporu upravljanju resursom (podrka postupcima provjere, pristupa i isporuke, kopiranja, promjene formata i sl.) - koje indeksne i opisne podatke zabiljeiti radi pretraivanja i razumijevanja objekta, njegova konteksta i sadraja - ime osigurati usklaenost i traenu razinu interoperabilnosti s drugim sustavima, odnosno podrku za gradnju kooperativnih usluga - u kojem obliku kodirati metapodatke, kako bi se potpomoglo uinkovito i racionalno upravljanje metapodacima i njihova iskoristivost - kako osigurati trajnost metapodataka. Razumijevanje potrebe za dugotrajnim uvanjem i zahtjeva koji su s njime povezani preduvjet je za dugorono graenje i razvoj elektronikih sadraja i usluga. [footnoteRef:10] [10: www.prenhall.com/laudon, 24.03.2014.]

Naelo 5: Program digitalizacije treba razmotriti i ponuditi odgovor na pitanja vezana uz dugotrajno uvanje i upravljanje digitalnim zbirkama. Vie je uzroka slabe osposobljenosti za dugotrajno uvanje i upravljanje digitalnim zbirkama. Ako i dotiu pitanje dugotrajnog uvanja, projekti digitalizacije to esto ine parcijalno i u mjeri koja je nuna za sam projekt, odnosno da bi se proizvod projekta po njegovu okonanju spremio. uvanje je, meutim, daleko iri koncept od same pohrane. Ako se odlui da negdje treba prikupljati, obraivati i uiniti dostupnom neku grau, smatramo da je samo po sebi razumljivo da treba osigurati dovoljne i odrive organizacijske pretpostavke (ponekad i kroz osnivanje nove ustanove), osposobljeno osoblje, prostor i opremu, imati barem okvirni poslovni plan i razraenu organizaciju poslovanja. U projekte digitalizacije iz nekih razloga esto ulazimo s izrazito privremenim i djelominim odgovorima na zahtjeve ove vrste, oekujui vjerojatno da e to biti nekako rijeeno u budunosti. Na problem dugotrajnog uvanja i upravljanja digitalnim zbirkama nije, mogue odgovoriti tako jednostavnim odlukama kao to bi bila odgoditi digitalizaciju dok se ne postigne potrebna funkcionalnost i pouzdanost sistema za dugotrajno uvanje. Takav bi pristup imao za posljedicu smanjenje aktivnosti na digitalizaciji i openito na graenju digitalnih sadraja i usluga, a time i na samo razvijanje sposobnosti za njihovo dugotrajno uvanje. Upravo sve veoj koliini i znaaju digitalnih sadraja za koje nismo sigurni do kada e se moi odrati u iskoristivom i pouzdanom obliku, moemo zahvaliti sve ire razumijevanje ovoga problema, sam razvoj koncepata i tehnologija za dugotrajno uvanje digitalnih sadraja te strunih i organizacijskih sposobnosti i resursa. Naelo 6: Dobar program digitalizacije predvia i podrazumijeva sistemski razvoj organizacijskih sposobnosti i resursa, visoku ukljuenost osoblja i suradnju s drugim organizacijama. Sistemskim razvojem strunih i organizacijskih sposobnosti i resursa ustanove dolaze u priliku da planiraju i oblikuju ambicioznije i kvalitetnije programe digitalizacije, koji e snanije podravati ostvarenje mandata i ciljeva ustanove. Pod tim sposobnostima i resursima podrazumijeva se u prvom redu sposobnost da digitalni sadraji i usluge budu proizvedeni i odravani, a ne nuno i posjedovanje vlastite opreme i infrastrukture. Taj se zakljuak moe pokazati osobito primjerenim kada su u pitanju ustanove u kulturi koje su veinom razmjerno male, s malim proraunom i brojem zaposlenika pa bi osiguranje cjelokupne vlastite infrastrukture bilo prezahtjevno u odnosu na ukupne resurse kojima raspolau. Saradnja sa srodnim i drugim ustanovama ili ponuduaim usluga ili kooperativni razvoj infrastrukture i sposobnosti u ovakvim se sluajevima nameu kao logino, dugorono odrivo rjeenje. [footnoteRef:11] [11: www.prenhall.com/laudon, 24.03.2014.]

Naelo 7: Program digitalizacije bi trebao ukljuiti i norme i postupke za praenje i osiguranje kvaliteta. Kvalitet je mogue pratiti i odravati tek ako je definiran. Praenje kvaliteta se temelji na mogunosti usporeivanja ili mjerenja odnosa proizvoda digitalizacije i njegovih tano odreenih svojstava u odnosu na zadane, neovisno utvrene parametre i kriterije i na ciljeve samoga projekta digitalizacije. Poeljno je takoer pratiti i kvalitet samoga procesa digitalizacije, meutim, i za to je potrebno definirati predmet praenja i kriterije, odnosno norme za ocjenu usklaenosti. Naelo 8: Program digitalizacije treba voditi rauna o zatiti autorskih prava skladno vaeim propisima. Predmetom digitalizacije mogu biti autorska djela i slobodna djela. Autorsko pravo prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima traje za ivota autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno. Dosadanji programi digitalizacije mahom obuhvataju staru grau, tj. onu za koju ne treba platiti naknadu nositelju autorskog prava. U kasnijim fazama razvoja projekti digitalizacije u cilju postizanja sveobuhvatnosti obuhvataju i zatiena autorska djela to pred ustanovu koja poduzima projekt postavlja posebna pitanja. [footnoteRef:12] [12: www.prenhall.com/laudon, 24.03.2014.]

3.4. PROCES DIGITALIZACIJE

Kod digitalizacije, a osobito kod digitalizacije vee koliine gradiva, potrebno je definirati kljune korake u procesu digitalizacije i slijediti ih kako bi se osigurao kvalitetan rezultat. Proces digitalizacije najee se sastoji od sljedeih sedam faza: 1. Odabir gradiva - gradivo je potrebno sagledati sa svih aspekata; konzervacijskog, pravnog, etikog i tehnolokog.2. Digitalizacija gradiva - odrediti cilj digitalizacije, format digitalnog gradiva, mjesto digitalizacije.3. Obrada i kontrola kvalitete - obraa se panja na kalibraciju ureaja i komprimiranje sadraja, ovisno o vrsti gradiva .4. Zatita - fizika i intelektualna zatita; ifriranje, vodeni igovi, autentinost 5. Pohrana i prijenos - odabir sistema za pohranu (izravni, poluizravni, hijerarhijski, neizravni) 6. Pregled i koritenje - pogled na rezultat procesa digitalizacije iz perspektive ciljne korisnike skupine 7. Odravanje digitalnog gradiva - zadnji korak procesa digitalizacije kojim zapoinje proces ouvanja.[footnoteRef:13] [13: http://liderpress.hr/, 31.03.2014.]

4. UTICAJ DIGITALIZACIJE NA MENADMENT

U teoriji modernog menadmenta, digitalna dimenzija javlja se kao podrka u procesima planiranja, organizovanja, kontrole, a u cilju poboljanja efikasnosti organizacije i ostvarenja organizacionih ciljeva. Digitalna dimenzija se u novije vrijeme odnosi na onaj segment modernog menadmenta koji se fokusira na menadment aktivnosti kroz primjenu Interneta i sline napredne tehnologije. Zajednikii uticaj svih ovih faktora mijenja nain funkcionisanja trita, dovodi do sve vee integracije pojedinih oblasti i potpuno brisanje granica, to na kraju u potpunosti internacionalizuje poslovanje. Uoava se tendencija koncentracije na one oblasti poslovanja koje obiluju intezivnim znanjem i kreativnim radom, gdje se tehnoloka promjena ostvaruje kroz novi proizvod, uslugu ili model obavljanja posla. Nova mentalna revolucija mijenja okruenje u kojem ivimo, a samim tim i nain razmiljanja. Globalno selo postaje sudbina ovjeanstva, ali i pokazatelj za menadere da iskoriste nove mogunosti koje takva budunost donosi. Mentalna geografija elektronskog poslovanja ne poznaje granice, postoji samo jedna ekonomija i jedno trite, a sposobnost i nivo prihvatanja ovakvih tendencija su mjera efikasnosti kompanija. Novi oblici menadmenta i organizovanja zahtijevaju redizajniranje postojeih poslovnih procesa, odnosno novi nain razmiljanja, planiranja, alokaciju odgovornosti, koordinaciju izmeu razlitih grupa ili odjela kompanije, inicijativu zaposlenih i nove naine komunikacije koji su od esencijalne vanosti za uspjeh poslovanja nove elektronske kompanije. Elektronsko poslovanje sve vie zahtijeva novi pristup menadmentu, manje krut i radikalan, vie otvoren i konstruktivan. Jedino razmjena znanja i iskustva kako zaposlenih, tako i strunjaka i konsultanata omoguava rjeavanje problema i automatsko reagovanje na izazove sa trita. U transformisanju organizacije menadment mora voditi rauna o balansu potrebe za brzom i radikalnom promjenom i stabilnom organizacionom strukturom i kulturom. Neophodno je biti to fleksibilniji, ali ne po cijenu gubljena stabilnosti. Ovaj problem je posebno izraen u velikim organizacijama gdje se promjene moraju temeljno pripremiti i implementirati, pa se esto preduzima segmentaciona primjena elektronskog poslovanja na pojedine djelove kompanije. Tek nakon potpune implementacije moe se prei na neke sljedee korake poput stvaranja nove organizacione kulture i vrijednosti jer menaderi novog doba, virtuelni menaderi smatraju da je struktura i organizacija u potpunosti privremena i podlona stalnim izmjenama. Naroito je vano upoznati zaposlene sa strategijom, planovima, njihovom ulogom i prenijeti im poruku kolike benefite za zaposlene i organizaciju nosi sa sobom elektronsko poslovanje. esto kada se radi o ljudskom resursu postoje mnoge barijere oko prelaska na nove vrste poslovanja iz straha od nepoznatog, nedovoljnog znanja, straha od gubitka posla i slino. Za menadere to je i najvei izazov. Motivacija i dodatna edukacija su prvi koraci ka smanjenju otpora promjenama, poveanju kredibiliteta i meusobnog povjerenja. [footnoteRef:14] [14: Nedad Erdi, Efektivna elektronska vlada u javnim upravama u BiH, 29.12.2013. str.67]

Posebno je vano razviti stalne edukativne programe koji razvijaju vie vjetina kod zaposlenih, neposredno poveavaju produktivnost i sklonost timskom radu, podizanju moralnih naela, osjeaju pripadnosti i ueu procesu odluivanja, kao i efikasnosti rada uopte. Razvoj nove organizacione kulture nosi sa sobom i novi nain komunikacije. Bra i efikasnija komunikacija kako unutar, tako i izvan kompanije je preduslov za smanjenje informacionog jaza meu zaposlenima, unapreenju odnosa sa kupcima i partnerima i stvaranja povjerenja neophodan za uspjenu primjenu elektronskog poslovanja. Top menadment je nosioc procesa inovacija i njegova osnovna obaveza je da ubijedi sve strukture menadmenta i zaposlenih u vanost i nedvojbenu korist elektronskog poslovanja. Upravo je podrka inovacija od strane top menadmenta, koordinacija rada raznih timova, usvajanje inovacija elektronskog poslovanja du svih struktura organizacije jedini put u uspjeh elektronskog poslovanja. Top menadment preuzima rizik usvajanja novih modela poslovanja, promjenu procesa i njihovo isticanje u prvi plan, novu podjelu odgovornosti i uvoenje timskog rada.[footnoteRef:15] [15: Nedad Erdi, Efektivna elektronska vlada u javnim upravama u BiH, 29.12.2013. str.67.]

4.1. MENADMENT ZNANJA - FOKUS USPJENOG UPRAVLJANJA

Razvoj digitalne ekonomije uslovio je nove potrebe u procesu savremenog upravljanja - ekonomija znanja je postala realnost na tritu i u mnogim organizacijama, sljedea etapa u razvoju digitalne ekonomije. Kvalitetno upravljanje znanjima svojstvenim pojedinoj kompaniji postaje imperativ uspjenog poslovanja. Prema procjenama veina znanja koje kompanije posjeduju nisu poznate okruenju. U takvoj situaciji ne udi to se sve vie napora ulae u pokuaj da se znanje pretvori u konkretnu injenicu koja moe pomoi u stvaraju novih vrijednosti, odnosno kapitala. Novi naini poslovanja, prije svega elektronsko poslovanje znaajno redefinu kategoriju znanja. Kvalitetno iskoritavanje korporativnog znanja, njegovo lociranje i sistematizacija, moe biti presudno za generisanje novih ideja, a samim tim i za komplikovani proces pretvaranja znanja u strateki resurs kompanije. Poslovanje po ovom principu upravo zahtijeva da korporativno znanje preraste u dinamiki resurs koji e se neprestano koristiti u svrhu postizanja boljih performansi kompanije. Menadment znanja je strateka primjena kolektivnog znanja kompanije u procesu poslovanja, u cilju stvaranja profita i poveanja udjela na tritu. Znanje koje predstavlja resurs kompanije moe se podijeliti u dvije kategorije - eksplicitno i implicitno znanje. Eksplicitno znanje se sastoji od svega to se moe dokumentovati, dostii i kodirati, esto uz pomo informacionih tehnologija. Ono to je mnogo tee shvatiti je koncept implicitnog znanja, ili onog to se veoma teko moe kvantifikovati, a postoji i vrijednije je od bilo kog resursa koje kompanija ima je znanje ljudi. Izazov procesa menadmenta znanja je upravo najveim dijelom povezan sa implicitnim znanjem jer i odnosi se na shvatanje, prepoznavanje, stvaranje, dijeljenje i upravljanje tom vrstom znanja.[footnoteRef:16] [16: Dai, erifi, Dragoen, Znanje kao generator unapreenja kvaliteta ivota, str.187.]

Menadment znanja ima za cilj da se povea efikasnost i efektivnost jedne organizacije, omoguujui zaposlenima na svim nivoima da korienjem svog znanja, iskustva i svojih vetina, dou do pravih informacija koje e omoguiti postizanje cilja organizacije. To je, zapravo, najefektivnije korienje intelektualnog kapitala u kompaniji, pa ak i van nje. Imovina ili vrijednost znanja (ideje, koncepti, know-how), stvaraju se elektronskim prikupljanjem, uvanjem, podjelom i usmjeravanjem korporativnog znanja. U organizacijama gdje znanje predstavlja osnovni resurs, gdje se vrednuje i nagrauje znanje pojedinca znaajno je utvrivanje kulture koja prepoznaje implicitno znanje i podstie zaposlene da ga dijele. Menadment znanja pokriva tri glavne aktivnosti znanja: generisanje, kodifikaciju i transfer. Generisanje znanja ukljuuje sve aktivnosti (stvaranje, pribavljanje, sinteza, fuzija i adaptacija) koje prenose novo znanje pojedincima, grupi ili organizaciji. Kodifikacija znanja je takva vrsta predstavljanja znanja koja omoguava pojedincima i organizacijama da ga ponovo koriste. Transfer znanja ukljuuje premjetanje znanja sa jednog mjesta na drugo i njegovu apsorbciju. Generisanje, kodifikacija i transfer se stalno pojavljuju tako da menadment ne stvara ove akcije. Snaga menadmenta znanja je u tome to doputa organizacijama da poboljaju produktivnost svih aktivnosti i da prue na korienje njihovu vrijednost zaposlenima pojedinano ili grupno. Ukljuivanje u proces elektronskog poslovanja i neminovnost korienja modernih komunikacionih tehnologija, Interneta prije svega, dovele su do tzv. umreavanja znanja. Digitalno poslovanje olakava distribuciju, sistematizaciju i generisanje znanja. Cijeli proces predstavlja i veliki izazov za menadere, to zbog svoje kompleksnosti, to zbog samog karaktera znanja, jer proces upravljanja znanja predstavlja sistemsko obuhvatanje nedodirljivih, sloenih i nedokumentovanih znanja u organizaciji. Upravljanje znanjem predstavlja multidisciplinarnu kategoriju koja se provlai kroz sve organizacione strukture. Kreativan pristup menadmentu znanja rezultuje poveanom efikasnou, veom produktivnou i poveanim prihodima. Sam proces upravljanja znanjem veoma zavisi i od nivoa centralizacije i decentralizacije sistema upravljanja. Centralizacija omoguuje vei sinergetski efekat, ali predstavlja esto nepremostiv problem u fazi implementacije. Nova organizacija, koja nastaje kao jedan od produkata digitalne ekonomije i podspjeuje proces razmjene znanja je mrenog tipa i podstie proces upravljanja znanja. Virtuelna organizacija, kao najee prisutan tip mrene orgnizacije je sistem baziran na znanju i koritenju savremenih komunikacionih tehnologija.Usvajanjem koncepta elektronskog poslovanja kompanija ima nove mogunosti za to bolje koritenje ansi iz okruenja koristei Internet tehnologije, ukljuujui se u virtuelne alijanse, pruajui mogunost interakcije ljudi koji rade na istom projektu, bez obzira na vremensku i prostornu dimenziju i crpei nova znanja bez obzira gdje se fiziki nalaze. Znanje se prenosi putem razliitih vidova komunikacije, lino na sastancima, zajednikim projektima, elektronskom potom, video ili telekonferencijama ili na sastancima. Rije je o procesu distribucije znanja izmeu zaposlenih, projektnih timova, eksternih strunjaka i razvojnih grupa, gdje se intenzivnom komunikacijom upravlja, proiruje i dijeli postojee i stvara novo znanje.[footnoteRef:17] [17: Dai, erifi, Dragoen, Znanje kao generator unapreenja kvaliteta ivota, str.187.]

Ljudsko poimanje, sinteza i interpretacija raznih vrsta nestrukturiranog znanja, ne bi imalo smisla ukoliko to znanje ne bi bilo pravovremeno prikupljeno, distribuisano i transformisano u podesan oblik za koritenje i razumijevanje. U takvim uslovima uspjean sistem za upravljanje znanjem omoguava sintezu i korienje neraspoloivih, a potrebnih znanja tamo gdje su najpotrebnija. Fleksibilnost virtuelne organizacije je prepoznata kao neformalna i polu-neformalna mrea interno zaposlenih i eksternih individualaca na osnovu zajednikog uea i interesa. Znanje se generie putem neformalnih samoorganizovanih komunikativnih mrea unutar organizacije. Pojedinci i grupe, povezani razliitim interesima i projektima komuniciraju meusobno Internet servisima u cilju razmjene informacija, znanja i rjeavanja problema. Prednost rada virtuelnih timova je nemjerljiva u nestabilnom okruenju, sa konstantnim, nepredvidivim promjenama, jer su trokovi radne snage manji, vremenski period rada na projektu se smanjuje, poveava se efikasnost i efektivnost, a mogunost razmjene i usvajanja znanja se izdie na mnogo vei nivo. Menadment, ukljuujui i top mendment je prostorno udaljen, ali je svakodnevno u mogunosti da upravlja kompanijom interaktivno, putem elektronske komunikacije. Olakavanjem i ubrzavanjem komunikacionih kanala, raste koliina i kvaliteta organizacionog znanja, inei od njega znaajan resurs kompanije, ime se poveava i vrijednost same organizacije. Digitalno poslovanje nastaje iz jednostavne potrebe da se sa to vie znanja, prije svega, i boljim kompetetivnim prednostima nastupi na tritu i to bolje izae u susret novim potrebama potroaa. Smisao stvaranja virtuelne organizacije jeste da se povea produktivnost ili konkurentska prednost firmi uesnica u zajednikom projektu ili poslu. Firme uesnice udruuju se da bi iskoristile odreene mogunosti ili da bi ostvarile specifine strateke ciljeve, uz meusobnu razmjenu znanja, procedura, usvojenih vrijednosti i organizacionih kultura pojedini uesnica. U cilju to bolje informisanosti i ostvarivanja svojih prava pojavljuje se i sve vei broj virtuelnih zajednica potroaa i korisnika i to je jedan od kljunih prioriteta vertikalnih portala i specijalizovanih industrijskih portala, kao oni koje su razvili Ford i General Motors.Organizacijama je potrebno mnogo znanja da bi lansirali usluge i proizvode sa kojima klijentima pruaju dodatnu vrijednost i da bi podsticale inovativnost. To je jedan od najvanijih razloga zato se sve vie kompanija udruuju, pristup komplementarnim znanjima koje omoguuju novi kreativniji i inovativniji nastup na tritu. Proces transformacije znanja u kapital, apstraktne kategorije u konkretnu, mjerljivu vrijednost je dugotrajan i kompleksan. Dok se tradicionalna logika poslovanja bazirala na visokom nivou strukture i kontrole, dinaminost novog poslovnog okruenja zahtijeva drugaiji model organizacionog dizajna. esto opisivan kao ivot na ivici haosa, ovaj model je karakteristian po svom relativnom nedostatku strukture i nedostatku spoljanje kontrole. Eksplicitnim podravanjem istraivanja i preispitivanja premisa, ovaj proces promovie proaktivno razmiljanje i kreiranje novog znanja. Ovakve nesrazmjerne promjene dovode u iskuenje i teorije menadmenta i njegove glavne pretpostavke, izazivaju polemike skeptika, ali zasigurno postaju znaajna stavka modernog menadmenta. [footnoteRef:18] [18: Dai, erifi, Dragoen, Znanje kao generator unapreenja kvaliteta ivota, str.187.]

Pojedine organizacije, posebno multinacionalne kompanije su u potpunosti prihvatile ovaj nain upravljanja. Primjeri kompanija kao to su General Electric, Nike, Chlyser ili Cisco dokaz su da je savremeni menadment pritisnut izazovima iz okruenja i internim tekoama, otkrio novu arhitekturu kompanije u obliku mree razliitog oblika (i virtuelne organizacije kao njenog krajnjeg koncepta). Porast sve vee digitalizacije posla i ukljuivanje u online zajednicu sve vie mijenja strukturu organizacije same kompanije jer se u proces kreiranja znanja, kao najvrijednijeg resursa u kompanijii, sve vie pored zaposlenih ukljuuju i tzv. vanjski saradnici i potroai.[footnoteRef:19] [19: Dai, erifi, Dragoen, Znanje kao generator unapreenja kvaliteta ivota, str.187.]

4.2. UPRAVLJANJE DIGITALNIM ZAPISIMA

Sistem za upravljanje elektronskim zapisima omoguava organizacijama efikasnije koritenje vlastitih resursa zbog mogunosti trenutnog pristupa informacijama, timskog rada i automatizacije poslovnih procesa. Postoji vie kvalitetnih primjera kriterija za upravljanje zapisima. Bez obzira o kojem se modelu radilo, svima su zajedniki osnovni zahtjevi prema sistemu za upravljanje zapisima. Da bi sistem elektronskog upravljanja zapisima mogao funkcionirati, mora imati podrku 3 poslovne razine koje se meusobno isprepliu i nadopunjuju: Organizacijska razina definirani i postavljeni mehanizmi, procedure i kultura Procesna razina integriranost ivotnog ciklusa zapisa u poslovne procese IT razina infrastrukturne pretpostavke kvalitetnog funkcioniranja sustava upravljanja zapisima Neupitne su koristi uspostavljenog sustava za upravljanje zapisima, Upravljanje organizacijskom memorijom i njezin razvoj.[footnoteRef:20] [20: http://www.efos.unios.hr/, 31.03.2014.]

4.3. UPRAVLJANJE DIGITALNOM IMOVINOM

Marketinke organizacije trae softver posebno dizajniran za upravljanje digitalnom imovinom kako bi uinkovito upravljali grafikim, multimedijalnim datotekama, streaming audio, video zapisima i drugim multimedijalnim sadrajima. DAM (digital asset management) donosi poslovnu vrijednost i ROI putem inovativnih metoda organizacije, distribucije i praenja digitalnih i fizikih media kroz viestruke kanale. DAM rjeenja omoguuju napredne mogunosti upravljanja multimedijalnim sadrajem, doputajui kompanijama da pojednostavne i ujedine upravljanje svim multimedijalnim i slikovno-bogatim sadrajem. [footnoteRef:21] [21: http://www.efos.unios.hr/, 31.03.2014.]

3.4. UPRAVLJANJE SADRAJIMA NA WEBU

Sistem za upravljanje web sadrajem (engleski Web content management) predstavlja programsko rjeenje za upravljanje sadrajem na web stranicama novije generacije. Moe se rei da je WCM modularna Internet bazirana aplikacija za upravljanje sadrajima na internetu. Sisitem se sastoji od administrativnih modula i za njegovo koritenje nije potrebno poznavanje tehnologije izrade web stranica. Osnovna namjena sistema za upravljanje web sadrajem ili WCM-a je mogunost izmjene informacija na stranici bez potrebe za stranim ili internim tehnikim odjelom. WCM pojednostavljuje proces izmjene informacija na stranici, smanjuje trokove odravanja stranice stvarajui uinkovitiji i jednostavniji proces odravanja stranica omogucava poveanjen frekventnosti osvjeavanja sadraja. [footnoteRef:22] [22: http://www.izradainternetstranica.net/, 31.03.2014.]

3.5. DIGITALIZACIJA DOKUMENATA

Mnoge se organizacije (finansijske, osiguravateljske, vladine, zdravstvene) u pruanju svojih usluga jo uvijek oslanjaju na poslovne procese bazirane na manualnom radu i papirologiji. Dokumenti se moraju sakupljati u papirnate datoteke i usmjeravati kroz sloeni radni tijek. Naalost, rad s velikim volumenom papirnatih dokumenata i datoteka predstavlja nekoliko izazova: Upravljanje volumenom i raznolikou: upravljanje samim volumenom moe biti zastraujui zadatak, posebno kada organizacija mora procesirati irok raspon tipova i formata dokumenata. Neuinkovitost i trokovi: U odnosu na digitalne slike, papirnati dokumenti su skupi za procesiranje, teko ih je traiti, locirati, pronai, dijeliti i upravljati njima u tijeku rada. Nadalje, papirnati dokumenti se mogu procesirati samo slijedno, jedan po jedan. Pristup informacijama: Dokumenti su pokretaka snaga vae organizacije, upravljanje poslovnim informacijama putem papirologije ne prua vaim zaposlenicima globalan pristup informacijama na njihov zahtjev bez ega se ne moe osigurati cjeloviti pogled na podatke o klijentima i na poslovne transakcije. Usklaenost sa standardima: U okruenju koje se bazira na papirologiji moe biti teko uspostaviti uinkovitu kontrolu i nadzor aktivnosti kako bi se osigurala usklaenost sa standardima. Sluba za klijente/korisnike: poslovni procesi koji se temelje na papirologiji mogu produljiti vrijeme korisnikova odgovora te na taj nain uzrokovati poslovni gubitak. [footnoteRef:23] [23: http://www.bug.hr/, 31.03.2014.]

5. PRIMJERI IZ PRAKSE

Amazon.com je najvei trgovac na internetu, bavi se prodajom knjiga i cd-ova, izgubio je milione dolara godinje, a ipak je ostvario najbolji uspjeh u elektronskom poslovanju. Najei rival Amazona je Barnes & Nobles books, koji je takoe potroio milione dolara kako bi svoju maloprodaju obavljao na internetu. Naalost, Barnes & Nobles su bili neuspjeni zbog toga to nisu u potpunosti promijenili svoje temeljne procese kako bi se prilagodili zahtjevima poslovanja na webu. [footnoteRef:24] [24: http://www.amazon.com/, 24.03.2014.]

Digitalna trnica: Trgovina voem i povrem putem interneta bavi se uspostavom direktne komunikacije izmeu proizvoaa i kupaca u razliitim zemljama putem internet stranice www.service2fruit.com . Stranica predstavlja oblik "digitalne trnice" i funkcionira slino portalu eBay, a specijalizirana je iskljuivo za trgovinu voem i povrem. Prema obavijesti koja je upuena Vanjskotrgovinskoj komori BiH iz Ministarstva vanjskih poslova BiH "Service 2 fruit" omoguava malim proizvoaima zemalja jugoistone Evrope da plasiraju svoje proizvode na trite Nizozemske i drugih zemalja."Digitalna trnica" omoguava lak i jasan uvid u ponudu i potranju voa i povra na razliitim evropskim tritima, kao i brzu, uinkovitu, transparentnu i sigurnu trgovinu putem interneta. Jedini troak, kako se navodi u dopisu Ministarstva vanjskih poslova BiH, je minimalna provizija koju kompanija naplauje na ostvarene kupoprodajne ugovore. Trokove ovih usluga snosi kupac. Takoer, u ponudi je i usluga transporta kupljene robe u sluaju kada prodava nije sam u stanju osigurati prijevoz do kupca.[footnoteRef:25] [25: http://www.kupujmodomace.ba/, 31.03.2014.]

Slika 1. Digitalna trnica[footnoteRef:26] [26: http://www.kupujmodomace.ba/, 31.03.2014.]

6. ZAKLJUAK

Zakljuili smo da se nalazimo usred vremena gdje tehnologija i poslovne inovacije mnogo utiu na globalno poslovanje. Nove Internet poslovne kulture nastaju s dubokim implikacijama za voenje poslovanja. Moete vidjeti svaki dan kako poslovni ljudi koriste Internet veze velike brzine i e-mail za prikupljanje informacija, prenosne raunare povezane sa beinim mreama i mobilne telefone povezane sa Internetom.Iz svega navedenog vidimo da su globalne promjene izazvale promjene poslovnog okruenja i razvoj digitalnih firmi. Najvanije promjene nastale su u prelazu industrijske ekonomije na ekonomiju zasnovanu na informacionim tehnologijama. Danas uspjeh firmi zavisi od njihove sposobnosti da posluju globalno. Proizvodi i usluge zasnovani na znanju su od ogromne ekonomske vrijednosti kao to su kreditne kartice, isporuke i svjetski rezervacioni sistemi bazirani na novim informacionim tehnologijama.Vidimo da je prenoenje procesa poslovanja u digitalnu formu rezultat razvoja informacione tehnologije i potrebe savremenog poslovanja. Digitalne firme imaju izvanredne mogucnosti za globalnu organizaciju i upravljanje. Zahvaljujui tome to je rad firme organizovan korektno, one imaju potencijal da postignu neprevaziene nivoe profitabilnosti i konkurentne prednosti.Globalizacija i informaciona tehnologija takoer donose nove prijetenje domaim poslovnim firmama jer zbog globalne komunikacije i upravljakih sistema, potroai sada mogu da trguju na irokom svjetskom tritu, obezbjeuju cijenu i kvalitet informacija 24 sata dnevno. U teoriji modernog menadmenta, digitalna dimenzija javlja se kao podrka u procesima planiranja, organizovanja i kontrole, a u cilju poboljanja efikasnosti organizacije i ostvarenja organizacionih ciljeva. Elektronsko poslovanje sve vie zahtijeva novi pristup menadmentu koji je vie otvoren i konstruktivan. Kvalitetno upravljanje znanjima svojstvenim pojedinoj kompaniji postaje imperativ uspjenog poslovanja. Menadment znanja je strateka primjena kolektivnog znanja kompanije u procesu poslovanja, u cilju stvaranja profita i poveanja udjela na tritu.Upravljanje digitalnom firmom se sastoji od nekoliko procesa od kojih se meu najbitnijima navodi: upravljanje zapisima, upravljanje digitalnom imovinom, upravljanje sadrajima na webu i digitalizacija dokumenata. Na kraju moemo zakljuiti da je za upravljanje digitalnom firmom potrebno da firma ima dobar informacioni sistem kao i osoblje kompetentno za koritenje tog sistema. Digitalizacijom postajemo konkurentniji na domaem ali i na svjetskom tritu, te sa korisnicima usluga ili proizvoda koje firma nudi ostvaruje se bra komunikacija sa manje trokova. Digitalne firme su za razliku od klasinih firmi fleksibilnije, ostvaruju bolju komunikaciju sa korisnicima te im pruaju vie informacije koje su im potrebne kako bi se odluili za saradnju.

PITANJA1. ta je informacioni sistem?2. Razlika izmeu tradicionalnih firmi i fimi sa novim stilom upravljanja?3. ta menadment ima za cilj koritenjem digitalizacije?4. Kako digitalizacija utie na menadment firme?5. ta omoguava uspjean sistem kada je u pitanju upravljanje digitalnom firmom?

ODGOVORI

1. Informacioni sistemje integrisani skup komponenti za sakupljanje, snimanje, uvanje, obradu i prenoenjeinformacija. Poslovna preduzea, druge vrste organizacija i pojedinci u savremenom drutvu, zavise od informacionihsistemaza upravljanje svojim operacijama i djelovanjima, odravanje konkurentnosti na tritu, ponudu razliitih usluga i unaprijeivanje linih sposobnosti i kapaciteta.

2. Tradicionalne firme su bile i jo uvek su hijerarhijske, centralizovane sa struktuiranim upravljanjem koje se zasniva na fiksnim standardnim procedurama za isporuku masovnih proizvoda ili usluga. Novi stil upravljanja poslovnih firmi je linearan (manje hijerarhijski), decentralizovan, fleksibilno organizovan.

3. Menadment znanja ima za cilj da se povea efikasnost i efektivnost jedne organizacije, omoguujui zaposlenima na svim nivoima da korienjem svog znanja, iskustva i svojih vetina, dou do pravih informacija koje e omoguiti postizanje cilja organizacije.

4. U teoriji modernog menadmenta, digitalna dimenzija javlja se kao podrka u procesima planiranja, organizovanja, kontrole, a u cilju poboljanja efikasnosti organizacije i ostvarenja organizacionih ciljeva.

5. Uspjean sistem za upravljanje digitalnom firmom omoguava sintezu i koritenje neraspoloivih, a potrebnih znanja tamo gdje su najpotrebnija, bru komunikaciju izmeu zaposlenih, kao i sa dobavljaima i kupcima, smanjuje trokove komunikacije i dolazi efikasnije i bre do informacija koje su potrebne za to bolje poslovanje.

LITERATURA1. Cerovi Dijana, Uticaj novih medija na primjenu menadmenta, Fakultet za pomorstvo Jotor 2. Dai, erifi, Dragoen, Znanje kao generator unapreenja kvaliteta ivota. 3. Max Ugaz , Direktor Corvus USMP , Digitalna organizacija , Meunarodni centar Univerziteta San Martin de Porres 4. Radonji Dijana, Preduzetnika ekonomija, Podgorica, 2004 5. http://www.ekapija.com/website/bih/page/598935/Digitalna-tr%C5%BEnica-Trgovina-vo%C4%87em-i-povr%C4%87em-putem-interneta 6. http://www.hroug.hr/hr/konferencije/prethodne_konferencije/2008_u_rovinju/predavanja_radionice_demogroundi/predavanja/specificni_podsustavi_dms_gis_rjesenja_i_iskustva_iz_realiziranog/upravljanje_digitalizacijom_dokumenata_kroz_bazu_podataka 7. http://www.singipedia.com8. www.prenhall.com/laudon19