1

1. BIOGRAFIJA VESNE PARUN

Najoriginalnija pjesnikinja poslijeratne hrvatske poezije. Od samog poetka svog stvaralatva krenula je drugaijim putem od veine ostalih naih pjesnika. Vesna Parun roena je 10. 04. 1922. u siromanoj inovnikoj obitelji. Osnovnu kolu pohaala je u Visu, gimnaziju u ibeniku i Splitu. 1940. poela je studirati romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, za rata je prekinula studij, bjeala je u Split i ponovno se vratila u Zagreb. Zanimljiv je pjesniki nastup Vesne Parun, koja se javljala ve prije rata, kao zrela i samostalna pjesnika pojava nametnula se odmah nakon njegova svretka, doivljavajui 1945. kao povijesni trenutak razrjeenja vlastitih i opih politikih dilema.[footnoteRef:1] Ona je jedna od rijetkih pjesnika na koje se nisu toliko tragino odrazile traume rata, ve ona rat doivljava vie kao bajku nego li kao stvarnost. Njena poezija prepuna je tema mladosti i ljubavi, materinstva i enstva, problema odnosa mukarca i ene, doivljaj putenosti i potpuno poistovjeivanje ovjeka s prirodom (Zore i vihori). 1947. objavljuje zbirku Zore i vihori, premda ju je poela pisati ve 1938., knjievna kritika napada ju u ime socrealistike istoe. [1: I. Frange Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb ljubljana, 1987., str. 387.]

Prva knjiga Vesne Parun bila je odista ono to joj i natpis kae: i zora jedne poezije i vihor jedne bujnosti; navjetaj kakvih je bilo malo u povijesti hrvatske lirike. Katelanovska dilema (ivot-smrt) i tu je nazona, i tu je ona preuzeta iz povijesnog trenutka, pa je ovu liriku, kao i druge mnoge, ali ovu osobito, nemogue ocjenjivati izvan konteksta u kojem se pojavila: jedna zanosna, poletna, nesputana dvadesetogodinjost, otvorena, radosna, ushiena opim i vlastitim trenutkom, bez primisli se identificira s okolnim svijetom, bez primisli, isto i bezazleno slavi ivot.[footnoteRef:2] [2: I. Frange Povijest hrvatske knjievnosti, str. 388.]

U zbirci Pjesme (1948.) prisutna je socijalno-patriotska motivika, ali u daljnoj fazi (Crna maslina, 1955; Vidrama vjerna, 1957; Koralj vraen moru, 1959; Ti i nikad, 1959; Bila sam djeak, 1963; Vjetar Trakije, 1945.) suava krug svojih tema. Ton njene poezije postaje eleginiji, razoaranja su vea od radosti, metaforika vie nije tako svjea i pomalo se smiruje. Od ljubavnih doivljaja prelazi u meditativnost i tui se nad enstvom koje prolazi. Njena poezija prepuna je simbola, metafora i glazbe. Njezini stihovi su iskrena ovjekova ispovijed koji je najprije predan ljubavi, te polako prelazi u fazu smirivanja doivljavajui meditativno svoje opsesije , rjeavajui ope probleme ljudske egzistencije.[footnoteRef:3] [3: M. icel, Hrvatska knjievnost 19. i .20. stoljea, kolska knjiga, Zagreb, 1971., str. 260.]

2. CRNA MASLINA

Omalena knjiica stihova Crna maslina (1955) bila je definitivan trijumf. Crna maslina je, po zgusnutosti bolnog iskustva ene i pjesnikinje, intimnog stvaraoca i javnog radnika, jedna je od najvrednijih knjiga hrvatske poezije uope. Kao pjesnik ljubavi, Vesna Parun uvijek je vie komemorator prologa nego egzaltator sadanjega. Ljepota njezinih erotskih stihova redovito je u onom traginom smirenju nakon ljubavi (post amorem exactum), kad su se strasti ve uspokojile a ljubavnici razili; i kad lirski subjekt, preputen samoi na milost i nemilost, vidi stvari u njihovoj jezivoj prozirnosti: kad neka druga ena grli ruke koje su nam darivale radost, a tue ui upijaju glas koji nam je znaio ivot.[footnoteRef:4] [4: I. Frange Povijest hrvatske knjievnosti, str. 388.-389.]

Crna maslina je trea pjesnika zbirka izdana u Zagrebu 1955., nakon Zore i vihori (1947) i Pjesme (1948), jedna je od sredinjih zbirki u njezinu opusu. Sadri 44 pjesme u kojima je tematski interes ljubav koja se zahvaa u trojstvu s roenjem i smru te postavlja suodnos s panteistiki koncipiranom prirodom (Djevianstvo, Rijeka i more; Ljubomor, Odsutnost). Rabei vizualizacijski postupak povezivanja slika, u najuspjelijim pjesmama zbirke Usnuli mladi i Ti koja ima nevinije ruke, dolazi do potpune sraslosti osjetilnoga i vizualnoga. U obe pjesme prisutna je tenja prema transcendiranju ulnog iskustva i svijeta, kao i nadvladavanju napetosti izmeu strasti i bola, odnosno opreke kratkih trenutaka sna i zaborava te duljih trajanja trpljenja i bespomonosti, dihotomija koje proimaju cijelu zbirku. Motiv neprepoznatljivosti drugog javlja se u vie pjesama u konkretnim inaicama nestrpljiva ednog putnika (Bio je edan), nonoga gosta koji proe i nestane (Nokturno), nepoznanice na alu (Ljubav i mjesec) u dominantnom eleginom tonu pjesama koje variraju izmeu balade i tualjke. Slobodan stih odlikuje bogatom metaforikom ija se harmoninost zasniva na sintaktikim i kompozicijskim ponavljanjima te se konstruira u kombinaciji vitalizma na tragu Vladimira Nazora i esteticistike poetike, pjevnosti neosimbolistikih poticaja, pa i povremene biblijske inkantacije, u emu se osjeaju odjeci W. Whitmana i Tina Ujevia.Poezija Vesne Parun zasnovana je na povezanosti pjesnikinjinih raspoloenja i pjesnikih slika izraenih uosobljenjem tih raspoloenja. Ova zbirka zauzima kljuno mjesto unutar sveobuhvatne lirske filozofije ljubavi, oitujui dijalektiku vizija nevinosti i iskustava, ekstatinosti i smirenosti lirskog subjekta.

3. INTERPRETACIJA PJESAMA

3.1. Ti koja ima nevinije ruke

Pjesnikinja se u prvom stihu obraa nepoznatoj eni osobnom zamjenicom ti i nizom epiteta, iji identitet ne otkriva, opisujui je kao onu koja ima nevinije ruke od njenih, mudru kao bezbrinost, onu koja bolje poznaje njega.

Ti koja ima ruke nevinije od mojihi koja si mudra kao bezbrinost.Ti koja umije s njegova ela itatiBolje od mene njegovu samou,[footnoteRef:5] [5: V. Parun, Izbor iz djela, prir. Karmen Milai, kolska knjiga, Zagreb 1995. str., 71.]

Nadalje, postavljajui uvjete trai od svoje suparnice da ostane pokraj njega: i budi pobonija od sviju koje su ga ljubile prije tebe.[footnoteRef:6] [6: V. Parun, Izbor iz djela, str. 71.]

Upozorava je na to kako joj je ona oistila put do prave ljubavi, tj. njezine ljubavi koju nesebino poklanja drugoj eni. Preputa svog dragog onoj pored koje e biti sretniji.

ei njegovim alom. Neka te susreu oaloene pliskavice.Tumaraj njegovom umom. Prijazni guternee ti uinit zla.I edne zmije koje ja ukrotih pred tobom e biti ponizne.[footnoteRef:7] [7: V. Parun, Izbor iz djela, str. 71.]

Usprkos tome to se nesebino odrie ljubavi, izraava alost, jer nikada nee voditi njegovu djecu za ruku niti im priati prie, koje je za njih davno napisala. Moli je da joj dopusti da gleda svog dragog dok stari, kako ne bi trebala pitati strance za njega, koji e je doekati sa sramom i aljenjem. U zadnjoj strofi ove pjesme Vesna Parun ponavlja ono to se protee kroz cijelu pjesmu. Ponavlja stih kojim poinje ova pjesma. Zavrava opet s molbom upuenoj odabranici svog dragog da ostane pokraj njega i prui mu sreu.

Ti koja ima ruke nevinije od mojih, Ostani pokraj njegova uzglavlja I budi blaga njegovu snu![footnoteRef:8] [8: V. Parun, Izbor iz djela, str. 72.]

U ovoj pjesmi Vesna Parun opisuje ljubav kao najplemenitiji osjeaj. Ne obraa se svojoj suparnici s ljutnjom i mrnjom, ve s molbom da usrei njenu ljubav. U svakom stihu osjea se njena dobrota i nesebinost, jer ne moe natjerati nekoga da je voli, ali zbog toga ne prestaje voljeti.

3.2. Usnuli mladi

Kompozicijski se ova pjesma sastoji od 5 nejednakih strofa, u kojima pjesnikinja opisuje mladia i usporeuje ga s morskim pejzaom. Promatrajui ga iz daljine zadivljena je tim prizorom, ispreplie elemente stapanja mladia s prirodom i prisutnost njene elje i udnje za njim:Ne znam je li ljepa grana ipkovaPuna cvrkuta ptijeg ili pregibNjegova pojasa gipkiji od gutera.[footnoteRef:9] [9: V. ParunIzbor iz djela,str. 60.]

Prisutan je i osjeaj tuge u elji za voljenim mukarcem. Akustino i vizualno prikazuje dolazak ljetne oluje koja ne kvari ljepotu mladia za kojim udi iz daljine:

Sluam tutanj niske grmljavineKoja se izvija s mora, sve to blie..uti alo u more je posivjelo.Zlatne sjenke zasjenie vinograd.Stubovi oblaka penju se u daljini.Munje dotiu umovitu uvalu.[footnoteRef:10] [10: V. Parun, Izbor iz djela, str. 60.]

Oluja koju opisuje simbolino prikazuje oluju njezinih vlastitih osjeaja, njene boli i nemoi to se ne moe pribliiti mladiu. U naslovu prisutna je simbolinost sna, jer promatra ga dok spava na alu, a i pjesma je nastala kao posljedica sna. U svojim autobiografskim zapisima Vesna Parun navodi kako je ova pjesma nastala kao halucinacijski plod mate u tekoj gripi na eljeznoj lealjci na podu podstanarske prizemne sobe u Zagrebu.

3.3. Ljubomor

U ovoj pjesmi opet progovara ena o svojoj nutrini, osjeajima, ali ovaj put ne govori o lijepim i istim osjeajima ve o ljubomori. Ljubomora je neprijatelj svake ljubavi i ovdje Vesna Parun jasno naglaava koliko ljubomor moe zamraiti neiju duu.

Ima u naem srcu jedan oganj koji uvaju dva vrlo stararogoinom pokrita avola.I na tom ognju u bakrenom kotluarobnica zelenih oijumijea najljui od otrovato ga je iznala oajna mata ljubavi.

To je ljubomor.[footnoteRef:11] [11: V. Parun, Izbor iz djela, str. 66.]

To je toliko straan i poguban osjeaj da se sve prirodne nepogode poput orkana i potresa, naspram nje ine toliko neznatnima:Ali ima jedno zlo pod nebom stranije od nepogoda orkanskih od urlanja razlivenih vodai od opora skakavaca.[footnoteRef:12] [12: V. Parun, Izbor iz djela, str. 66.]

Boji se izrei tu rije koje je prepuna jeka grobnih i daha trulei. Ljubomor ju je uinio nesretnom i nastanio se u njezinoj ljubavi, potjeravi svu dosadanju sreu. Izravno se obraa itatelju upozoravajui ga: Ne slijedite me,zaobiite taj put!Ondje vreba na vas u klupko savijena kobra.

Ne pijte iz one esme!To je zagaeni izvor gubavih.[footnoteRef:13] [13: V. Parun, Izbor iz djela, str. 67.]

Kobra kao zmija otrovnica simbolino prikazuje ljubomoru kao najotrovniji osjeaj, koji moe unititi sve pred sobom. Iako je u prethodnim pjesmama tematski vezana uz onu transcendentalnu, istu ljubav, u ovoj pjesmi stavlja opreku i prikazuje onu mranu stranu. Ipak je svjesna tetnosti ljubomora i ovom pjesmom se izdie iznad njega jer shvaa njegovu pogubnost.3.4. Da si blizu

Erotika je za Vesnu Parun enja za blizinom. Tako u ovoj pjesmi erotika poprima novu dimenziju istoe i nevinosti, elje za blizinom. Osnovni motiv je neuzvraena ljubav, udnja za ovjekom koji nije pokraj nje.:Da si blizu, naslonila bih elo na tvoj tap i nasmijeena ovila bih ruke oko tvojih koljena.Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojnane moe da usne ni u nonoj travi ni na valu morskom, ni na ljiljanima.[footnoteRef:14] [14: V. Parun, Izbor iz djela, str. 65.]

Prikazuje sve svoje osjeaje uzrokovane odsutnou, poistovjeujui svoju bol s prirodom, kroz motive kinog oblaka pa do krika galeba:Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kini oblaknad izgubljenom kuom u dolini.Kao nad morem surim krik galeba to odlijeepred dolazak oluje u veer punu briga.[footnoteRef:15] [15: V. Parun, Izbor iz djela, str. 65.]

U svakoj strofi traga za blizinom tj. to je njen vapaj, doziv da bude tu pokraj nje kao cvijet pod bijelim pokrovom snijega. Umorna je od traganja, od spoznaje to joj ljubav nee biti uzvraena. Teko se miri s zaboravom voljenog mukarca. Ipak, se taj zaborav odnosi na gubitak ljubavi kao istinskog i najieg osjeaja.

I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijeku uvrijeenu zemlju zaboravau kojoj je neznano ime ljubavi.[footnoteRef:16] [16: V. Parun, Izbor iz djela, str. 65.]