v

e. E. Drzavno Cd;yje n~st~o u. tio~niku I on 'Pre ·,· · ,, e 1. ; r ,) ln Se ben1co

• !41. J '..J d St. ' d n ' ; ,. . . po .

IglO ...... '26;2.09 /! J Perve1,uto \1 .. . . .. · ' ... · .. .. , ... m ·

P. . ! ........... .. rimJer .......... . \. ........ .

rava ue God. ll. Broj 44.

v

SIBENIK, 25. veljače 1909. god.

Težaci i uinogradari ua ma na razmišljanje! Više smo puta kroz naš list spo­

menuli, da sadimo amerikansku lozu samo ondje, gdje ona može da dobro radja, a to sa razloga, što ćemo imati toliko vina, da ne ćemo znati kud s njime.

Evo tužaba sa svih strana, da nam je vino nerazprodano i da leži u konobama, jer kupaca nema s ni­jedne strane. Ovo je ove godine, kada nije bilo ni roda mnogo, a što će biti do pet, deset godina? Doduše imati ćemo vina, ali će nam manjkati sve drugo. Mi treba, da izbijemo iz glave, da će poskočiti ciena našem vinu, jer nemamo nade s nijedne strane. Sve, što nas okružuje, sve je puno vina, da ne znadu kud bi s njime.

Na ovo treba da razmišljamo ne jedan put, već deset puta na dan. Očaj ati ne smijemo!

Čujte težaci i posjednici vino­grada, njiva, vrtova i oranica! Više ste puta čuli govoriti, da je naša zemlja, ko od Boga stvorena, ne samo za lozu, maslinu, kukuruz, nego i za krumpir duhan, buhač, višnju, trešnju i drugo voće, a zatim za repu, kupus, kapulu, luk, fažol, grah, salatu svake vrsti i svake ostale zeleni ne izostav­ljajuć ni pomidore, a najposlije u juž­nijim predjelima, za naranču i limun. Pročitajte sva ova imena, što smo mi spomenuli, pa podjimo zajedno do Benkovca, Zadra, Biograda, Šibenika, Splita, Makarske, Metkovića, Dubrov­nika, Ercegnovoga, Kotora, pa zadjimo i na otoke, a ne izostavimo ni Imotsku, Sinj, Vrliku, Knin i Drniš, pak što ćemo opaziti?

Uz morsku obalu po primorju, na kakvoj poljani po zagorju, dižu se ćadorovi, a pod njima se prodaje sva­kojako voće, povrće i zelen, što smo mi gore spomenuli. Tko je sve to donio, te ili sam prodaje, ili je nama pri prodano?

A zar ne bi se i mi mogli ugle­dati u Puljiza? A zar i naša Dalma­cija nije bogata i rodna kao njegova Pul ja? l Puljiz u svojoj kući ima vina, a ipak kraj punih bačava gladuje! A što ga spasava od gladi? Evo, ono, što smo gori naveli. On doveze k nama, a kako k nama, tako i k drugima pun brod krušaka, pomidora, kapule, luka, krumpira i Bog ti ga zna što, a od-

. nese pun brod para. Puljiz više uhvati za brod povrća i voća, nego li bi uhvatio za brod vina.

što nam je dakle raditi? Ugle­dati se u Puljiza. Kako? Liepo, ovako. Svaki težak nek zasadi lozom ameri­kankom ono zemljište, koje zna da je za tu lozu. Je li mu zemljište sve pri­kladno za amerikanku, onda neka ga nasadi polovicu, tako, da bude imao onoliko vina, koliko ima i danas, a i koji stolitar manje, ne će biti na gore.

Ostalo zemlji~te, što ima, neka razporedi ovako: Sto je za pašu, nek ostavi za pašu i nek se briga, da to zagaji - pošumi; što je za oranicu, nek tako drži i unapried. Ako je na kojem komadu svoga imanja sadio duhan, buhač ili koju voćku, kao: smokvu, bajamu, višnju, trešnju, krušku, šljivu itd., nek ih goji unapried, a sve ostalo nek uredi na način, da na tome bude mogao saditi povrće, a u prvom redu krumpir i kupus, jer gdje je krumpira i kupusa, tamo nema glada u obitelji. Uz ovo nek uredi vrt za svaku vrst povrća, kao: salatu, rava­nele, zelje, spinjaču, luk, biže, parni­dore itd., a to s razloga, što sve ovo može dobro unovčiti u svako doba i tako pokriti svagdanje potrebe.

Zaludu je umišljati se: Vremena su se prevrnula, te kako narod naš kaže: Nije pivo, po što je prije bilo. A upravo s ovog razloga mora, da i mi udesimo naše kućne potrebe i naš rad u obiteljima.

Danas u težačkoj kući svak jede, a malo tko dobije, izim odraslih mužkaraca. Priznajemo, da u mnogim mjestima, žena u radji nadomješćuje muža, dok ovaj, kao mornar odbija morske valove. te oydje podpuno pri­staje ona narodna: Zena drži tri ćoška od kuće, a muž četvrti, kao i ona: Kuća ne leži na zemlji, već na ženi.

Ali braćo moja, mi moramo pri­znati, da većina naših težačkih žena, a osobito u okolišima većih varoša i gradova mogle bi puno bolje gledati napredak kuće svoje, ne~o što ga gledaju.

Nije dosta, da domaćica čuva ono, što je u kući, već ona mora, kao vriedna majka, sama svojim primjerom pokazati svojoj djeci, a osobito ženskom porodu, kako se mora napredovati sa žitkom, a to upučujuć svoje kćeri na rad, štednju i utuvljujući im u glavu, da je iglica gladnica, a da bi više kori­stile kući, kad bi uz iglicu obradjivale i zapuštene vrtove oko kuće, kako su radile naše stare majke, kad su znale

iz jedne, dvie lijice u vrtu izvući smok za cielu obitelj.

Može nam se prigovoriti, da nema vode. Doduše, ovaj prigovor bio bi opravdan, ali ne kao općenit, već kako za koja mjesta i za neki dio godine. A što mi vidimo? U okolišu mnogih varoša i gradova, potočić žubori po 6-7 mjeseci pokraj zemljišta, koje bi se moglo posve dobro upotriebiti za povrće, a ipak leži u ledini. Ne bi Ji se moglo i po dva puta u ovo 6-7 mjeseci povrće razno na njemu po­sijati i Jiepi novac skupiti ,? Izprike ne vriede, jer nisu obćeniti. Nama se čini, da mi imamo svega, a samo nam fali volje i uztrajnosti. Jedan naš težak prošle godine zasadio je jedan komad zemljišta sa pomidorima i hvalio nam se, da je više uhvatio novaca za po­midore, nego li bi za vino, da je lozu posadio. Pitali smo ga, kako je prošao sa vodom, a on nam Je odguvorio: borme izdubio jedan bunarić i imao sam dosta vode.

Ovaj smo primjer naveli, a ova­kovih je na stotine, samo da iztaknemo, da se sve može, samo kad se hoće.

Rekli smo, a ponavljamo opet, vremena su težka za živiti i mi mo­ramo nastojati, da u našim težačkim

kuć~ma, tko je god sposoban za radju, da radi i da na ovaj ili onaj način izbije bar sebi za prehranu. jao ti je onoj težačkoj kući, koja se oslanja na stareši nu ili čeka na ljetinu, da · s njom plati dug, što je za prehranu učinila preko godine! Ljetina će doći, vina će biti, ali ne će biti novaca, jer se vino ne će moći prodati, a onda zlo i naopako.

Najlakše se može unovčiti povrće, a ovo ne traži velika truda, jer se njim mogu baviti manje odrasli, pak i cure i žene, a muškarci nek rade one poslove, koje im dan za glavom donosi. Ako se ovako urede naše obi­telji i naše imanje, ne će biti glada, a inače biti će nam, ajme, zlo i na­opako, od česa nas dobri Bog sačuvao!

v

Sta je nova po svietu. Hrvatska. A što da štiocima kažemo?

Velika i težka mora pritisla srce hrvatskog naroda. ljudima, a to ne s prostim, neukim pukom, nego baš izobraženim našim vo­djama vlada strast, a ne razum. Hrvatska se

i sav narod nalazi sada na razkrižju: ili po­stati pravi sužanj, i li uzkrsnuti u slobodi.

St. 2. ___ PRAVA P UCKA SLOBODA _______________ B __ r_. _4_4._ -------

Bojimo se, da zasliepljeni postanu sasvim sliepi. Srbi, Frank i njegovi drugovi, pak i većina od koalicije, rek bi, ne će da udare stazom pokazanom od don Ivana Prodana i njegovih drugova. Ovi zovu sve sinove naše tužne i nesretne kraljevine, da se slože i jednim glasom zahtievaju uzpostavljenje hr­vatskoga prava. Kršnjavi, stara lija, očiti ne­prijatelj hrvatske slobode, kod Franka kolo vodi, a Srbi, Supilo i ostali , tko bi znao što sanjaju. Žalostno je, kad se mi u ovom od­sudnom času ne možemo složiti. Kad Evropa pitanja rieši, kad bude blago podieljeno, tad će se Hrvati složiti, da zatraže dio, a tad će biti kasno, U pamet ljudi, da ne postanete

Brankovići .

Bosna. Na Drini se č uje puškaranje. Kod Zvornika i Novogsela pucali Srbi u naše straže, a naši vraća l i tele za tele. Zli su biljezi! Srbija se naoružava. I zadnjih dana glasovala skupština ll milijuna u ratne svrhe. Rusija i druge vlasti odvraćaju Srbiju od rata, a Srbi ko da i ne čuju. Ako Srbiju zbilja Rusija odvraća od rata, a ona ne po­sluša, bit će po Srbiju zlo i naopako. Ako pak sve to ne bude istinito, a bude hinjenje, tad po Evropu nastaju hrdjavi dani. Bit će krvi, a na posljedku, u obće svim Slavenima, a osobito Srbiji , bit će naopako, a kad Srbija bude sasvim uništena, Madjar će i bahatiji postati. Bože daj, da se ljudi osvieste i uvide propast, u koju srću, pak se vrate. Ne ru­šimo što imamo, a gradimo što možemo i što se mora graditi: Hrvatsku.

Česka. Bit će podieljena. Niemci to hoće i mora da bude. Onima, koji upiru prstom i pokazuju svojim surnišljenicima Berlin, sve je dopušteno. Saq je na red dioba Česke, sutra će nastati pitanje o odciepljenju jednoga od njezini hdjelova. Česi pak, koji se opiru kidanju svoje domovine, koji nastoje, da njihova zemlja ostane cjelovita po kralje­vim žezlom, oni su proglašeni veleizdajnicima. Počelo se i ondje ljude zatvarati i sudu tu­žiti. Kakovo je sada stanje u Hrvatskoj, do koji dan će isto nastati u Českoj. Pa i još Rusija gleda u iztok! Sramota po nju, a zlo po nas!

Austrija. Zavladala prava babilonija. Ne znade se ni tko pije ni tko plaća. Bienerth sakupio oko sebe najžešće Niemce, prave strančare, s kojima naši ljudi nit mogu, nit smjedu pazarati . l Česi i svi naši poslanici složili se proti njima i zapriečiti svaki rad u saboru. Niemci, t. j. sadašnji njihovi vodje ko da su tobože zamišljeni za to, a hine. To su sve oni stvorili (naumice, a da uz­mognu j bez sabora vladati i svoju svrhu postignuti. l hoće! Rusija mora da miruje, a Niemci vojuju bez ikakova straha. Ako Poljaci budu ljudi, mogle bi se i morale bi se prilike sasvim promieniti. Naši u bečkom

• saboru imadu većinu, pak bi mogli oni j za-vladati. Al da l Prokleta neslogo, koliko štete nanosiš l

Našim čitateljima. Zlatne su zaiste rieči, što no je "Zarje"

upravila njezinim čitateljima, a pošto se na­mjeniti moglo i na amošnje naše prilike, zato ih drage volje donosimo. Prije svega mora­mo čitati dobre listove. Čitajući čovjek se naobrazuje, utvrdjuje u načelima i načinu kako će ih braniti. To je u našim vremeuima vrlo

potrebno .. . Ako ideš u javni lokal, zahtievaj

svoj list. Ako možeš, na putovanju ostavi vazda po koji istisak svojih novina. Tako će doći u ruke više puta i onim ljudima, koji ga nipošto ne bi sami \kupili. A svoj list moraš naručiti i što je glavno redovito plaćati . Ne misl i, da se listovi tiskaju badava. Ne daj, da te uprava mora uvjek tjerati, nego naručuj u pravi čas i budi u v i e k pr e d pl a t n i k. B r i n i s e, d a u v j e k p r i k u p l j a š n o v i h p r ~ d p l a t n i k a, j e r s e n a t a j n a č i n list podiže. Ne kritikuj previše. Ni~u·

urednici doduše osjetljivi ali ne smiješ ih mučiti. No, kritikovati je lasno, ali je i teže štogod bolje izvesti. Nekoja gospoda imaju tu ne liepu navadu, da sjede kod kuće, čitaju list, kritikuju ga od početka do konca i ne nalaze ma baš ništa dobra, ništa dobra u njemu ... A da bi samo močili pero te tako makar i malo pripomogli poboljišanju lista 1 Zar mislite da list može tako napredovati? Nije dosta držati list, moramo g_a takodjer pomagati, t. j . dopisivati. Dopisi neka budu kratki, jasni, i istiniti. Na taki način sudje­lovati listu - to je najbolja kritika. Pri tome pak, ne smijemo imati pred očima svojih inte­resa, nego jedinu svetu stvar.

Citatelju spomeni se svojih dužnosti čitati, p l aćati, dopisivati i širiti naše novine, koje pišu na čast Bogu, a malome puku na korist.

Pusta razočaf~anja u taboru socijalnih demokrata.

što su želili, dostigli su ; neke vlade bile im dale zemljišta, da se urede po vla­stitim načela: neka se jednom nauživaju slo­bode, bratstva i jednakosti. Prvu državicu, koju su utemeljili, prozvali su l k ar i j a. Tu su imali sve, jednako se nositi, odjevati. Ali se kroj ilo sve preko volje naroda; da­pače krojite su se gaće i druge haljine po volji socijalističkih vodja. Ali eto belaja! nije se svid jala odora bila je valjda preuzka, gaće pretiesne, a sasvlm tiesna sloboda. A narod hoće nje! Hoće da bude svoj gospodar na svojemu. U toj buni ubiše utemeljitelja drža­vice Carbera, starca od 69 godina; i državica propa g. 1894.

Pokušali još drugu !kariju osnovati, a to god. 1883. u Kaliforniji i to uz takove uvjete, da se bolji ni zamisliti niesu mogli. Ggromna glavnica što se skupila žuljevima radnika, velike radne sile. Bilo velikoga bo­

gatstva i plodne zem lje koliko hoćeš. " Spaw" god. 1884. piše : ili će ovo biti uspjeh sjajan, ili poraz sramotan. l nadodje baš sramotan poraz. Propade i ovo poduzeće socijalne de­mokracije. A uzrok? Uviek isti. Kad narod nema svojine - nema ni slobode. Sve bi to

prešlo u šake nekolicine, koji su odredjivali po samovolji, a proti narodnoj volji. Sami su zapoviedali i sve pokral i.

Slično 'Se dogodilo i u Australiji, gdje su osnovali socijalno-demokratsku zajednicu, kao jedinu spasiteljicu svieta u koloniji Vik­toriji.

God. 1895. javljaju iz Metbournea o toj državici socijalističkoj ovo:

Činjenice govore jakim glasom. Državna uprava (socijalističke up(ave) može se na­staviti samo posvećivanjem već sada nesnosnih

dugova i poreza, koji (dugovi i porezi) sve male posjednike sve malo po malo upropa­šćuju.

Pokraj neograničena gospodstva (tira­nije) pojedinih socijalističkih vodja, jedva ima na čitavom svietu toliko bezposlenika u gra­dovima, a malo zaposlenih na poljanama, kao što ima tamo (u Viktoriji), a veliko bo­gatstvo nakupili pojedini vodje. Na tisuće

osiromašenih radnika ostavlja opet ovu zemlju , da traži drugo utočište, jer ih vodje ogulili.

Isto se dogodilo i sa pokusima u Ko­loniji Altruziji, u Santa Roza Vallej, koja je kukavno blizu dvie godine životarila, a još

kukavnije propala. Tako i one u Citeau god. 1847. u Ai­

giru god. 1848., u Braziliji god. 1949. Sve sama varanja socijalnih demokrata. Zaglu­pljuju siromašne radnike na korist kapitalista i na korist socijalističkih poglavica.

Radnici l Učite se iz ovih živih primjera, što su socijalni demokrati. Pridržavatelji stupovi kapitalizma, a pučke varalice.

Sirotinske suze. (Doživljaji Tvrdka Tvrdkovića).

Na Bugara nitko i ne gleda.

- Jadni mi težaci, ribari, mornari , nad­

ničari i pastiri l - A kako, a zašto, brate? - Eto svak teži za većom plaćom ,

mastnijim zalogajem, a manjim radom i što kraćom službom. Hoće im se krasti Bogu dane i u mirovini odpočivati! Dočim: težak,

poljodjelac, ribar, · mornar, nadničar, pastir nikad mira, nikad odpočitka. Kukaju od po­voja do pokrova. Trud , patnje, glad s njima se rodili. Trud, patnje, glad s njima u grob

legaju. - Kud će hrdja, već na gvoždje! - Cu j, ranče l Usta spadaju, a kesa

govori. l poljodjelca, i ribara, i mornara, i nadničara i paslira Bog je stvorio na sliku i priliku svoju. Pa kako i bogat i sirotinja pred Svevišnjim jednaci, tako bi morali biti

pred zakonom. - Ta ti se ne da karati. - l ovu ti ne poručujem. Znaj, da ono

neprestano povišivanje plaća i sniženje go­dišnje službe - dodijalo i slušati i čitati.

Svako čobanče, svaki kozar, svako dešpera­dunče upiše li se samo u žandare, u finance živi kao bubreg u loju. Ima dobru plaću, a nada se i boljoj mirovini. Naši zastupnici za svako službeno ciganče nalaze rieči zagova­ranja. Zaboravljaju: da kuka i motika jedino

svi eh hrane. - Mislim, da sl krivo sjeo, pa da i

krivo sudiš. Uprav skoro imao se u Cesa­revinskom vieću glasovati zakon o uredjenju

mirovine radnicima. - Čekaj, mali. Pod imenom radnika

oni ne razumievaju : ratara, ribara, mornara,

nadničara, pastira.

Varaš se. U Cesarevinskom vieću imade

preko 280 poslanika, koji i ako niesu svi pristaše "socijalista", ali za to pristaju uz

t. zv. agrarce.

- Poljodjelsku stranku?

- Istina. l ono 280 poslanika zahtieva:

da uz uredjenje i obezbiedjenje radničkog

položaja sa mirovinom u starosti, budu za­uzeti i poljodjelci i ribari i mornari i na9ni­

čari i pastiri.

- Liepo će uspjeti l Cesarevinsko vieće zatvoreno, a sva prilika da bude i razpušteno.

Novi izbori l

Br. 43. P!~AVA PUCJ<A SLOBODA ------------------------------------------------- Ne zaboravi, da je obće pravo glasa.

pri izborima i poljodjelcu i ribaru i mor­neru i nadničaru i pastiru pruža se zgoda da poluče svoj uspjeh : obezbiedjenje u starosti.

- l poljodjelac i ribar i mornar i nad­ničar i pastir ne sahtjevaju dnevno mastni ručak, niti nedjeljom k o p u n a na ražnju . To je za gospodu i državne službenike .

- Recimo i za pokrajinske i obćinske.

- Puno si lanuo, a malo si fa J i j o. Povratimo se. Pri obćem pravu glasa, u bi­ranju poslanika, odlučuje glas i poljodjelca i ribara i mornara i nadničara i čobanina. Neka ovi, svi složno biraju pravog rodoljuba naroda kome pripadaju, koji će i njihovo pitanje izticati i zagovarati.

- U zlato ti se skovala. Svak je svoje sreće kovač. Pa tako i mi poljodjelci, ribari , mornari, nadničari , pastiri. A gdje sve glave pod jednu kapu l A ipak ne bi propalo kra­ljevstvo, kad bi svakom poljodjelcu,. ribaru, mornaru, nadničaru, čobanu pri šestdesetoj godini žića, nakon 50 godina mukotrpnog rada, odredilo dvadesetak kruna mirovine. Barem imao bi za d.1evnu puru , a ne bi kao blažče lipsa od gladi.

Čoeče, reće li : svak je svoje sreće kovač!

je, je. Ali od tog brašna ne bude kolača.

I ne može ga da bude. l neće ga biti. Bože prosti, kao da je na našem težaku Kainovo prokletstvo. Eno, naša braća Slo­venci u Kranjskoj već stavljaju na muke svoje poslanike : da ne smjedu glasovati zakon o mirovini poljodjelca, ribara, mornara, nadni­čara, pastira, jer tko će smagati toliki porez.

- Puška ih božja. l oni da su seljaci! Sreća im u zid. A hoće li i oni kao i svaki pojedinac godimice morati doprinašati za to­pove, za ratno brodovlja, za vojsku, za fi­nance, za žandare i poslieduju kravicu. Za se, svoj obstanak niti prebijene pare. Ptu, kuga ih ! Ne govorimo d alje. Tu je prst s "visoka". Hoće naša "otčinska vlada". Pribi me; ubi me. Ja sam jedne, te jedne : na Bugara nitko i ne gleda l

Metamorfoze dotura Alije. Narod ga je izabrao, Kano svoga zastupnika I u sabor odaslao, Da mu bude prava dika.

Stavi u nj sve pouzdanje, Misleć da će vieran biti . Da će vršit obećanje, Onaj pravaš uzoriti.

Nadao se da će pobro, Viđat rodu ljute rane, Da mu sine kakvo dobro, Da mu bolji danak svane.

Ipak ono guje ljute Baš šarulje varalice, Okrenu mu brzo skute, Izdade ga nemilice.

Narod se je uzrujao, Radi ovog podlog čina, Te je mužki pokopao, Prevrtljivog arlekina.

Ali ovaj novi Sokrat Posije dugog grobnog muka, Postao je zor-demokrat Varalica malog puka.

Zatim natrag malo dana, Stvar je sasvim bistra, čista

Ona glava ugrijana Skoči u tor socjalista.

Eto kako mienja dlaku! Eto kako mienja boje l Na se stavlja krinku svaku Poput turskog adži Loje.

Lakrdijaš dotur Ale, još će štogod skalupiti, Izmislit će nove šake, Da nas može zabaviti.

Ala, bit će pusta smija, Od gospode i težaka, Kada svrši komedija,

Tog dotura šarenjaka. Pr a v a š.

Naši dopisi. Kamo vodi bezvjerski demokratizam.

s p l i t. Tko prati pisanje ovdješnjih listova,

lahko bi se dao uvjeriti : nikad bolje, nego sada. I u istinu, kao da se svak boji, uprti prstom u pravo zlo . Nu neka vidimo, jeli baš sve dobro, i neka šira javnost upoznade kakvim se dobrim djelima dići, naš advokat Smodle.

Kako je svakomu poznato, veselio se v e J i k i čaća m a l o g a puka, svojom pobje­dom, kad je prošle jeseni, pri jamatvi, oteo silom nekoliko kruna gospodarima. To veselje nije moglo pomutiti niti sjajni poraz pri zad­njim izborima ; dokazale su rieči na Marjanu . Ali sada, kad je red da se svačija djela ispi­tuju i sude, što kaže veliki prorok? Dvadeset ih je tu skoro osudjeno od dvie do sedam nedelja zatvora, radi napadaja na Dvornikove ; a 60 ih je osudilo Poglavarstvo, radi prošlih izgreda, na .više dana ; sam Ante Ružić, taj doglavnik advokata Smodle, dobio je 14 dana. I da bi s ovim svršilo l ali još druge čekaju, i teže kazne. Ovako su oštećene samo težačke obitelji, dok pravi začetnik svih ne­reda i izgreda, mirno počiva u svojoj palacini i smije se bedastoći maloga puka, koga on do mile volje izrabljuje.

Bilo je očekivati da će on, b o g a t i vodja, nadoknaditi jadnim težacima š t e t u k o j u t r p e, r a d i n j e g o v e o k o­l o s t i ; ali jok ! Lukavi advokat, gleda samo kako bi mali puk na ovo zaboravio, te mu kroz sve poklade, priredjivao razne plesove, težačke i gospodske, bogate i raskošne. Tu se natjecali sinovi i kćeri maloga puka, u svili i bielim rukavicama, oponašajući ~o­

spodu. Bez obzira se trošilo, i ne pitajući ,

odakle će se namaknuti. Pitamo sada: jeli to za težaka ? U ovoj godini , kad vino ne­rasprodano leži još po konobam, a težak živi o samim nadnicam : kad radi filoksere, predstoji obnovljenje loze, sa tolikim trudom i troškom ; pitamo : jeli to pametno ? Pri jamatvi pako, opet ćemo doživiti, da će ad­vokat Smodle voditi težake 11 borbu za te­žačka prava, neka im gospodar! podmire dugove, inače, lopovii izjelice, svi popovi gospodari. Nadajmo će korizma raztriezniti mnoge

lupeži se, da mnoge ;

St. 3.

već nas tješi pojava, što postariji sumnjaju u moć njihovog vodje, te redom izlaze iz " Težačke Sloge", i iz demokratske stranke. j er kad bi i dalje potrajala zasliepljenost splitskih tešaka, onda bi morali reći, da se u istinu nalazimo u gradu "Duje Balavca".

...

Imadu Ii demokrati pameti i obraza ? S p l i t, 2. veljače.

Tko se ne sjeća u Dalmaciji talambasa novinarskih reklama g. 1904. o Juri Kapiću izvoznom društvu u Splitu l Grof Harad1

u Beču, jure Kapić u Splitu spasitelji Dal­macije l Dionice se po Dalmaciji upisivale, glavntca od 25.000 kr. sakupila se, zasno­valo se društvo pod imenom z a d rug a z a i z v o z d a l m a t i n s k i h p r o i z v o d a. U našem kazalištu bi priredjena velika skupština. Tadanji namjestnik Handel naročito dojedrio svojim parobrodom u spilitsku luku da pri­sustvuje otvorenju društva, kojemu na čelo

bi postavljen jure Kapić, tadanj i predsjednik "Vinarske u družbe". Bože mili , čuda gole­moga, pitao svak znatiželjno, što će biti od toga društva i takova ozbiljna poduzeća?

Bit će ništa - odgovorio je tada neki do­maći uvaženi trgovac, - kad je na upravi jure Kapić, koji nije dorasav za takav oz­biljan posao. Tako je na žalost i bilo .

Četiri godine izvozno družtvo pokušalo . poslovati dalmatinskim proizvodima. jedna godina bila grdja od druge. Magazin se u Trstu ne otvorio, a otvorena konoba u Splitu morala se brzo zatvoriti i bačve razprodati ; trgovina namještena u bosanskom Petrovcu morala se napustiti a prodavaonice u Zagrebu ustupiti drugomu. Na čitavoj dakle lineji po­lučio se - podpuni neuspjeh. U koliko smo privatno obavješteni temeljna glavnica od 25.000 kr. spala je blizu na polovicu. Dakle dioničari izvoznog družtva niti su kroz 4 godine primili dobitke na dionice niti im je zajamčena a i netaknuta temeljna glavnica. Izjelo sieno konje !

Da se spase ostanci promislilo se pred­lanjske godine kao najpametnije promieniti upravu, izvozno družtvo učla nit i zadružnoll\ savezu, kod kojega položiti novac, neka sa dozrelirn kamatom dopre do temeljne glavnice ili do prigode uloži u sličnu svrhu. Bio je postavljen na upravu clružtva Ivo Antičevi ć

koji je i upravitelj saveza, a jure Kapić

prestao biti predsjednikom izvoznog družtva u Splitu. Bio je baš sretan, da je skinuo sa sebe tu tešku odgovornost ! Tom prigodom radi neuspjeha bacao je krivnju na Haracha, na zastupnike lvčevića, Vukovića, Borčića , jer ga zapustili, i na vladu i Golfa, jer ga ne podupirala. Djetinjarije jure Kapića!

Što se je dogodilo Juri Kapiću moglo se je dogoditi pod stanovitim prilikam u sličnim poduzećima i drugomu čovjeku, i koji bi imao i vi še sposobnosti od jure Kapića ;

ali svakomu čovjeku, koji shvaća što je po­nos, iza ovakog neuspjeha, dužnost nalaže, da se u ovakove poslove barem u javnosti više ne upliće niti da daje lekcije drugomu, o upravljanju i vodjenju , kad je on ludo upravljao.

jure Kapić odkada uskočio u demokrate po izgledu svoga vodje joze postao je odveć drzovit. Lanjske godine izašao pred narod u Kaštela i Trogir tla će urediti težačko pitanje . Pamet ga izdala, zaboravio je sve i uredjenje ovoga pitanje u Policima na svomu imanju.

St. 4. PRAVA PUČKA SLOBODA Br. 44. ------------------ ---------------------

Digla mu je obrazinu "Pr. P. Sloboda" i od onda je o težačkom pitanju mučao . Ali evo ti ga ove godine, bacio se je na pitanje o za­družnim konobam i o izvozu vina. Jure ostao J ure !

Pročitajte zadnji broj " Pučkoga Lista " u kojemu na prvoj stranici daje upute za­družnom savezu u Splitu, kako će snovati zadružne konobe. l ovdje ga pamet prevarila, išao spominjati izvozno družtvo. lzpričava

se, da družtvo nije moplo razviti svoj rad , jer bilo malo novca (ili bolje recimo malo pa­meti, a nikakve uprave), a zasnuje li savez centralnu konobu u Splitu - piše Jure -da je on sa izvoznim družtvum već "p o d­mjesio kvasac " . Dakle ako srećom za­družni savez uspije sa zadružnom konobom i centralom u Splitu, Jure će Kapić opet izaći pred narod: ja sam tomu podmjesio kvasac, to je zasluga izvoznoga družtva, ko­jemu ja bio predsjednik.

Imade li dakle novi demokrat Kapić pameti i obraza, kada ovako piše!

Svakomu je poznato u Dalmaciji, da je Kapić sa izvoznim družtvom napravio grdni fiasko, da je iza takova neuspjeha i razo­čaranja ubio za puno godi;la svaku inicijativu u javnosti za slična poduzeća; svakomu je očevidno, da se je taj njegov " kvasac " pre­kisnuo, a da bi se takovim kvascem osno­vale zadružne konobe u Dalmaciji. Davale , bi i one kiselinom, svršile bi onako kao i Kapićevo izvozno družtvo. Ipak on ima srca i obraza da o tome pretresa u javnosti, da drugom daje lekcije o svome "kvascu", pri­pisući sebe neke zasluge. Neka Jure Kapić iznese u javnost izvješće o poslovanju i · us­pjehu izvoznoga družrva kroz prve četiri go­dine rada, pak tek onda neka govori o kvascu. Tako su vam svi demokrati bezobrazni do zla boga! Desetak je godina, da se je poćelo raditi o gospodarskim zadrugam i pučk i m knj ižnicam u Dalmaciji. Barbić u Vr­lici, Budak i Don Rumora u Pagu , Dr. Ka­ramun u Splitu, Ivani šević u Poljicima, Vr­salovi ć na Braču, Bel amarić u Šibeniku, An­tičević u Janjicu, Bervaldi u Solinu, braća Lukić i kod Zadra i dr. ; a evo ti Dr. Smod­lake, nazad dv: e godine zasnovao u Splitu i okol ici za svoje stranačke svrhe 5- 6 bla­gajnica i štionica, eno ga trubi po · svietu: ja postavio tem elj pučkoj štednji i prosvjeti, ja podmjesio kvasac - uprav kao sada i Kapić.

Zavaravat i narod, kao da su oni to­bože "kvasac" svakom pučkom napredku, a ružiti i ocrnjivati druge zaslužne ljude u po­krajin i. to je lozi nka naših demokrata.

Ćuvaj se, puče, toga demokratskog "kvasca", jer od toga ne bude nikad dobre pogače za tvoje zube!

Vi esti.

Molimo sve one, koji nam ne platiše lista za prošlu godinu i slie­deću, da to odmah učine, drugčije ćemo svakome obustaviti list.

Preporučujemo svakome naš list, koji je neovisan, a služi Bogu i Hr­vatskoj!

Korizmeni hrvatski propovjednik ove godine je naš vrli sugradjanin, vriedni, ućeni i radini svećen i k Don R. Pian. Dok ovo jav-

ljamo, preporučujemo našem svietu, da hrli u crkvu slušat rieč Božju iz ustiju ovog zaista uzor svećenika .

t Fila ud. jeličić, majka našeg Artura, dobrog prijatelja i uzor rodoljuba, preminu:a je prekjučer u Biogradu na moru. Pokojnici Bog udielio rajsko naseljenje, a sinu i svojtam naše srdačno saučešće .

Da se izpravi. U zadnja dva uvodnika podkrala nam se je nehotice pogrieška, te gdje se spominje rieka Raša, mora stati Sača, što ovim izpravljamo.

Iz Šibenika. Nije moguće, da na zecu jašu naše listonoše, koliko ih je, da raznesu na vrieme poštu po mjestu. Tužiti se i ne tužiti, starešinam deveta briga; nek je nji­mam, a ti hoćeš se i satrat. Jadna pravica u rukam takovih starešina!

Iz Makarskog Primorja. l kod rias ti porezni rubač Zamarija zna svome svecu post! Nije se operušala kokoš, a da nije smaza od glave do repa. Njemu dobro, a drugima kako bude. Ti narode govori: Za­marija djavla izija! A Zamarija će pečenu

kokoš. Je li istine Toma Katiću i ti Ivane Urliću?

Iz šibenske okolice, 18. veljače. Po sel im zareda rubač porezni. S reda jadnom narodu, gladnu, golu i bosu diže njegova hranika i ono repa, koje nema što viju na nogam, da ih turi u bezcienje, a njih ostavlja kukati na glavnjam svojih praotaca, bez ika­kove vidilice. jadno rajo, ti si kriva, što si živa!

U broju ll ovoga lisJa tiskan je dopis iz Pastira. Ovih dana primili smo odnosno toga jedan tobožnji izpravak. Ne tiskamo ga, jer je pun riečih, a potvrdjuje sve. Ne tiskamo ga pak osobito s toga, što mora da bude prevara. Izpravak i sve tobože vlastoručne

podpise napisata je ista ruka. Nasjeli smo jedan put, drugi put ne ćemo .

Uredništvo.

r l

---1 Zahvala. .

Dok bolnim srcem i suznim očima oplakujem moju jedinu uzdanicu, mog premilog sina

Ivana koji u cvietu mladosti, u 20 . godini ži­vota preminu rajnom smrću dne 18. tek. mjeseca u pokraj inskoj bolnici Ši benika u naručaju dobrog i nikada zaboravnog dušobrižnika Don Ivana Bjaž ića, komu moja najveća harnost uz veleučene lieč­nike Dr. Colombania, prvenca i njegove drugove Dr. Bogića i Dr. Vranjicana na svoj::.kom i požrtvovnom zauzeću , da mi ga spase, kao što i milo~ rdnim sestri­cama i ostalom osoblju bolnice na brizi i trudu moja im najveća zahvalnost, a od Boga plaća na nebesima.

l Baćina, 20. veljače 1907.

lžotić josip

l ucviljeni otac za se i obitelj. l -----~

Hrvati i Hrvatice! pomozite družbu

Svetog Ćirila i Metoda!

Za »ružbu s1. Ćirila -~1 . i ft1doda.

Da se sapun u korist "Družbe sv. Ćirila i Metodu" što lakše po­pularizira a na molbu raznih hr­vatskih obitelji, u promet su stav­ljeni mali sandučići, sadržavajući 27 komada, sa sandučićem kg. 5 najfinije vrsti sapuna, kojeg se može rabiti za sve kućne potrebe, uz cienu od K 3·85 franko od poštarine.

Ovim načinom pruža se prigoda svakoj hrvatskoj obitelji, da može bez svoje štete više puta godišnje doprinaša! obol hrvatskoj sirotinji u Istri.

Za oveće naručbe svih vrsti

l Družbinog sapuna tvorničke ciene.

Naručbe se šalju, glavnoj raz­prodaji:

IVAN LENTIĆ,

~~--8----~-M-i-ln_a __ c_o_a_lm_a_c_ij_a_)·---~

_... Svoj k svome! ...._ Župnici crkovinarstva bratovštine

koji žele

prave svieće od pčelnog voska neka naruče na

"Jedinu hrv. tvornicu voštanih svieća" na paru

Vladimira ~ulica, Šibeui~ (Đalm.). Ponude i cienici šalju se badava i franko.

Hrvati i Hrvatice!

pomozite hrvatsku Istru.

~~~~~~~ JIY .. ~I(Yi~~

Imam u zalogi na prodaju navrnutih

amerikanskih loza prve vrsti

Plavina na Riparia X Rupestris br. 3309. Plavina na Rupestris Monticola. Trbljan na Rupestris Monticola. Puljižai1ac (debit ili čarapar) na Rupestris

Monti cola.

Ci ena za l 000 komada na podlogi RipariaX Rupestris br. 3309 je K 200 i na Rupestris Monticola K 180.

1-3

KRSTO PEĆENKO, KOMEN (Goriško).

Hrvatska Tiskara (Dr. Krstelj i. drug)