46

2934

9

10

21

28

43

3

111216

2227

Kredibilitet primarnih izvora Anonimni izvori Prenošenje primarnih izvora

Kredibilitet sekundarnih izvora Prenošenje sekundarnih izvora

Provjera izvora informacijaAlati za provjeru informacija

Sadržaj

Uvod

Provjera informacija prije objavljivanja

Provjera informacija prije prenošenja

Praktična primjena fact checking alata i tehnika u online novinarstvu

Pojavni oblici medijskih dezinformacija

Provjera izvora vijesti

Značaj provjere informacija za online medije Novinarstvo i fact checking (sličnosti i razlike )

3

Ovaj priručnik nastao je na osnovu iskustava i praksi “Raskrinkavanja”, platforme koja se bavi provjerom medijskih informacija. Namijenjen je prvenstveno novinarima/kama koji započinju rad u online medijima, kao resurs koji im može pomoći da lakše prepoznaju dezinformacije, razlikuju kredibilne i nekredibilne izvore informacija, te da se upoznaju se sa alatima za provjeru informacija koje mogu praktično primijeniti u svom radu.

Dosadašnji rad “Raskrinkavanja” pokazao je da su online mediji u BiH i regionu izuzetno plodno tle za širenje dez-informacija, na šta posebno utiče raširena praksa prenošenja neprovjerenih informacija iz drugih medi-jskih izvora. Pristupi objavljivanju i provjeri informacija, te alati i tehnike koji su predstavljeni u ovom priručniku, prilagođeni su svakodnevnom radu u online medijima koji zahtijeva brzinu, a nerijetko i hiperprodukciju sadržaja.

Uvod

4

Sličnosti i razlike

Novinarstvo i fact checking

Izraz „fact checking“ doslovno znači „provjera činjenica“ i koristi se uglavnom da označi provjeru tačnosti već objavl-jenih informacija koje se pojavljuju u javnom prostoru. Različiti fact checking projekti se bavi provjerom najra-zličitijih izvora, uključujući medijske izvještaje, izjave javnih ličnosti, „viralne“ sadržaje na internetu, pa čak i „urbane legende“ koje se ponekad pojave u nekoj od prethodno navedenih formi.

Mnoge velike medijske kuće imaju posebne rubrike posvećene samo provjeri činjenica, koje funkcionišu kao zasebni projekti, jasno odvojeni od novinarskih izvještavan-ja. Osnovna razlika među njima je u tome da fact checking, za razliku od novinarstva, ne predstavlja izvještavanje o događajima ili pojavama, već provjeru informacija koje su već javno dostupne.

Pored toga, fact-checking projekti obično razvijaju sisteme ocjenjivanja činjenične utemeljenosti analiziranog materi-jala. Novinarsko izvještavanje, sa druge strane, teži da što manje “ocjenjuje” sadržaj koji prenosi, to jest da informaci-je prenese bez davanja sopstvenog suda o njima.

5

Informiše o aktuelnostima

Istražuje pojave i dešavanja

Prenosi informacije

Provjerava tačnost postojećih informacija

Istražuje tvrdnje iznesene u javnom prostoru

Ocjenjuje tačnost informacija

Novinarstvo Fact checking

Novinarstvo i fact checking ipak nisu strogo razdvojeni - štaviše, provjera istinitosti informacija koje se objavljuju bi trebala biti obavezan dio kvalitetnog novinarstva. No, u tom slučaju govorimo o utvrđivanju činjenica prije nego što one dospiju do javnosti, dok se fact checking bavi njihovom nak-nadnom provjerom.

Između novinarstva i fact checkinga postoje i druge dodirne tačke. Iako ne predstavlja izvještavanje o aktuelnim događa-jima, fact checking takođe može proizvesti „priču“, to jest otkriti nove informacije od javnog značaja tokom istraživanja. Sa druge strane, provjera tačnosti tvrdnji koje su već objavl-jene, može biti i početna tačka za novinarsko istraživanje i izvještavanje, naročito kada se radi o izjavama osoba koje se nalaze na javnim funkcijama.

6

Online mediji i značaj provjere informacija

U “klasičnom” novinarstvu, mediji se prvenstveno bave proiz-vodnjom originalnog sadržaja i objavljuju izvještaje sopstvenih novinara i novinarki. No, priroda online medija je takva da zahti-jeva stalnu proizvodnju novih sadržaja, zbog čega se online mediji mnogo više oslanjaju na prenošenje sadržaja iz drugih medijskih izvora.

Kvalitetni i kredibilni mediji - kada god to mogu priuštiti - prim-jenjuju iste standarde i pristup online i „offline“ novinarstvu, te nastoje da ponude što više svog sadržaja i da preuzimanje infor-macija iz drugih medija svedu na minimum. Sa druge strane, bezbrojni internet portali uopšte nemaju originalni sadržaj i svoje stranice popunjavaju isključivo člancima i prilozima koji su (neovlašteno) preuzeti iz drugih medija. U tom slučaju najčešće govorimo o anonimnim portalima koji se svojoj publici pred-stavljaju kao informativni mediji, iako to zapravo nisu.

Između te dvije krajnosti postoji čitav niz različitih praksi i načina odnošenja prema prenošenju informacija iz drugih medijskih izvora. Problem koji je svima zajednički je neprovjeravanje infor-macija prije prenošenja, to jest ono što se popularno naziva “copy/paste novinarstvo”.

Raširena preksa verbatim preuzimanja i prenošenja sadržaja iz drugih medija, problematična je iz više razloga. Kada se materi-jali preuzimaju od kredibilnih medija, koji objavljuju tačne i provjerene informacije, sam izvor je taj kom se nanosi šteta neo-

7

Medij koji je izvor informacije Medij koji preuzima informaciju

Preuzimanje bez provjere može dovesti do objavljivanja netačne

informacije

Korektno objavljena informacija može doći do manjeg broja

čitatelja/ki od njene senzacion-alističke kopije

Narušava se kredibilitet medija i povjerenje u medije generalno

Nekredibilni izvori profitiraju od oglašavanja

„Copy paste novinarstvo“

vlaštenim preuzimanjem i distribucijom njihovog sadržaja. Stvar-ni mediji se na internetu bore sa nelojalnom konkurencijom lažnih medija, čiji anonimni vlasnici ostvaruju zaradu na osnovu tuđeg rada. S obzirom da ne ulažu nikakav rad u stvarno izvješta-vanje, ovakvi portali se isključivo fokusiraju na promociju preuze-tih sadržaja, što nerijetko dovodi i do njihovog pogrešnog pred-stavljanja (klikbejt naslovi, recikliranje starih vijesti i sl.).

Sa druge strane, kada se informacije bez provjere prenose iz nekredibilnih izvora, uvijek postoji rizik od širenja netačnih vijesti i dezinformacija. Činjenica da se ovakvom praksom služe gotovo svi online portali, često dovodi do toga da se ista vijest pojavljuje u mnogim medijima, te postaje teško utvrditi stvarni izvor infor-macije, razlikovati kredibilne od nekredibilnih izvora i provjerene od neprovjerenih informacija.

8

Kada se izvještavanje zamjenjuje prenošenjem tuđih izvještaja, korak provjere informacija je najčešće preskočen, uglavnom zbog „diktata brzine“ koja se očekuje od online medija. Sa jedne strane, time se ugrožava kredibilitet medija koji prenesu dezin-formaciju, naročito ako se takva praksa ponavlja. Kvalitetna provjera informacija, stoga, suštinski znači razliku između kredi-bilnog i nekredibilnog medija i dobrih i loših novinarskih praksi. Sa druge strane, kontinuirano širenje dezinformacija u online medijima izravno utiče na opadanje opšteg povjerenja u medije kao takve.

Provjera informacija prije prenošenja nije značajna samo za online medije, niti je treba ograničiti samo na online izvore. Dez-informacije ili svjesne manipulacije dolaze čak i od novinskih agencija, na čije usluge se mediji pretplaćuju i koje bi trebale biti servisi koji nude samo tačne i provjerene informacije. U realnosti to nije uvijek tako.

“Raskrinkavanje” je u svom dosadašnjem radu ocijenilo gotovo sve novinske agencije koje djeluju u BiH i regiji; kako javne, tako i komercijalne. Među njima ima onih koje svjesno plasiraju dez-informacije, često sa vidnom političkom agendom; ali i onih koje su svoje „ocjene“ dobile upravo zbog prenošenja tuđih sadržaja bez provjere.

Provjeraizvoravijesti

Izvori medijskih informacija mogu se podi-jeliti na više načina - na primarne i sekunda-rne; usmene i pisane; tekstualne i vizuelne, itd. Pored toga što mogu imati različitu formu i porijeklo, oni mogu biti i manje ili više pouzdani.U kontekstu provjere medijskih informacija, primarni izvori predstavljaju one izvore do kojih dolazi sam/a novinar/ka i na osnovu njih stvara vijest, dok je sekundarni izvor medij koji su već objavili informaciju, u slučaju kada je od nje preuzima drugi medij. Na ovom mjestu ćemo se pozabaviti njihovom klasifik-acijom u odnosu na pouzdanost, to jest kred-ibilitet informacija koje prenose.

9

Navesti izvor i načinkorištenja podatakate kontekst

Voditi računao novinarskoj etici

Primarni izvori informacija koje novinar/ka koristi u pripremi vijesti mogu biti materijalni/pisani izvori (zvanični dokumenti, statistike, istraživanja; originalne fotografije i snimci), te usmeni izvori (izjave dobijene od sagovornika/ca, uključujući lična svjedočanstva, komentare, intervjue, itd.).

Provjera informacija prije objavljivanja

Da bi primarni izvori bili pouzdani, oni moraju biti autentični i prov-jerljivi. Kredibilni materijalni izvori moraju biti autentični i njihova autentičnost mora biti utvrđena od strane novinara/ke. Ukoliko postoji materijalni izvor čija autentičnost nije potvrđena, treba ga smatrati izvorom upitnog kredibiliteta. Kredibilnim usmenim izvorima smatraju se osobe koje imaju nep-osredna saznanja i/ili ekspertizu za temu o kojoj daju informacije i koje su spremne dati takve informacije pod svojim imenom i prezi-menom. Kada se vijest objavljuje na osnovu informacija dobijenih od sagovornika/ce, mora biti jasno zašto je ta osoba kredibilan i relevan-tan izvor informacije koju daje. U zavisnosti od konkretne teme o kojoj se izvještava, prije nego što iskoristi informacije dobijene na taj način, novinar/ka mora znati odgovore na pitanja kao što su:

Ukoliko novinar/ka nema zadovoljavajuće odgovore na ova pitanja, takav izvor se smatra izvorom upitne kredibilnosti.Sagovornici/e koji su izvor informacija uvijek moraju biti imenovani u medijskom izvještaju. Izuzetak predstavljaju anonimni izvori, koji se koriste u posebnim okolnostima - no i u takvim slučajevima pos-toje standardi koji osiguravaju pouzdanost dobijenih informacija. Ukoliko oni nisu ispoštovani, anonimni izvori smatraju se nekredi-bilnim u kontekstu provjerenosti informacija koje se objavljuju.

da li osoba posjeduje neposredna saznanja o događaju koji opisuje? (kompetentnost)

da li posjeduje relevantno znanje o temi o kojoj govori? (kompetentnost)

da li ima lične motive ili interese za pružanje netačnih informacija? (pristrasnost)

da li pokazuje izrazitu naklonjenost jednoj strani u kontraverzi? (pristrasnost)

da li je njen kredibilitet u ranijim javnim istupima doveden u pitanje? (vjerodostojnost)

Kredibilitet primarnihizvora

11

12

S obzirom da je zloupotreba anonimnih izvora jedna od najproblematičnijih pojava kada se radi o provjeri činjenica u BiH i regionu, njima ćemo se ovdje posebno pozabaviti.

Prečesta i preširoka upotreba anonimnih izvora dovela je do “normalizacije” mnogih loših praksi u lokalnim i regionalnim medijima. Anonimni izvori se, recimo, često koriste kako bi se opravdalo plasiranje vijesti koje su u potpunosti izmišljene, pri čemu se neprovjerivost takve informacije pravda zaštitom identiteta anonimnog izvora. Pored toga, u medijima se kao vijesti pojavljuju i informacije koje jesu dobijene od anonimnih izvora, ali su potpuno neprovjerene i naknadno se ispostave netačnim ili nepotpunim.

Kada se mogu koristiti anonimni izvori?

U novinarskom izvještavanju se ne preporučuje korištenje anonimnih izvora, osim u slučajevima kada je to neophodno, to jest kada novinar/ka na raspolaganju nema sagovornike/ce koji/e se mogu imenovati kao izvori. Čak i u takvim slučajevima, samo jedna anonimna osoba ne može biti jedini izvor za novinsku priču. U najboljem slučaju, anonimni izvor može biti putokaz novinaru/ki gdje i kako može naći i provjeriti informaci-je na osnovu kojih će napraviti izvještaj.

Podaci do kojih se može doći putem anonimnih izvora, dakle, mogu poslužiti samo u svrhe otpočinjanja istraživanja i neo-phodno ih je provjeriti na druge načine: iz drugih neposrednih

Anonimniizvori

13

Ukoliko novinar/ka nema zadovoljavajuće odgovore na ova pitanja, takav izvor se smatra izvorom upitne kredibilnosti.Sagovornici/e koji su izvor informacija uvijek moraju biti imenovani u medijskom izvještaju. Izuzetak predstavljaju anonimni izvori, koji se koriste u posebnim okolnostima - no i u takvim slučajevima pos-toje standardi koji osiguravaju pouzdanost dobijenih informacija. Ukoliko oni nisu ispoštovani, anonimni izvori smatraju se nekredi-bilnim u kontekstu provjerenosti informacija koje se objavljuju.

izvora (izjave drugih osoba koje su spremne otkriti svoj identitet), iz materijalnih izvora (npr. dokumenti koji potvrđuju navode anonimnog izvora), ili iz neposrednih saznanja novinara/ke koje dobija “izlaskom na teren”. Drugim riječima, informacije dobijene od anonimnog izvora moraju biti potkrijepljene ili materijalnim dokazima, ili potvrdom njihove istinitosti od strane najmanje dva nezavisna izvora. U suprotnom, ne postoji nikakva garancija da su izjave koje su date novinaru/ki istinite.

Pored toga, anonimni izvor ne može nuditi informacije “iz druge ruke”, to jest informacije o kojima nema direktna saznanja. Drugim riječima - trač ne može biti informacija koja će se pub-lici predstaviti kao vijest.

14

Ko može biti anonimni izvor?

Anonimni izvori mogu biti samo sagovornici/e koji/e posjeduju provjerive i relevantne informacije, a koje iz opravdanih razloga ne mogu ili ne žele otkriti svoj identitet (fizička ili neka druga ugroženost, gubitak posla ili gubitak pristupa informacijama koje daje novinaru/ki). Vjerodostojan anonimni izvor takođe mora biti u stanju da novinaru/ki pruži dokaze o svom identitetu i o tome kako je došao/la do podataka koje pruža. Tačnije, izvor može biti anoniman za javnost, ali ne i za novinara/ku koji ga koristi, niti bi to trebao biti za urednika/cu koji/a odlučuje o obja-vljivanju vijesti dobijene iz anonimnog izvora.

Naučene lekcije u korištenju anonimnih izvora

The New York Times (NYT), jedna od vodećih dnevnih novina u svijetu, 2004. godine se javno izvinio čitateljima/kama zbog svog izvještavanja o navodnom oružju za masovno uništenje u Iraku, za koje se ispostavilo da nikada nije postojalo.

Jedan od glavnih problema u izvještavanju NYT o ovoj temi bio je neselektivno objavljivanje informacija koje su dolazile iz krugova političkih protivnika Sadama Huseina, koji su bili zaint-eresovani za njegovo zbacivanje sa vlasti, a ne za istinito infor-misanje javnosti. Oni su, po pravilu, korišteni kao anonimni izvori u tekstovima ovog lista, bez adekvatne provjere informacija koje su pružali novinarima/kama prije nego što su one pretvorene u vijesti. Tako je NYT doprinio širenju neistinite priče o tome da

15

Huseinov režim posjeduje oružje za masovno uništenje, koja je zatim poslužila tadašnjem predsjedniku SAD, Georgeu W. Bushu, kao povod za vojni napad na Irak.

The New York Times je nakon toga pooštrio politiku korištenja anonimnih izvora, stavljajući jači naglasak na selekciju i provjeru informacija koje dolaze od njih. Ovo su neka od pravila koja su usvojena kao obavezna:

Identitet svakog izvora mora biti poznat barem jednom/jednoj uredniku/ci;

Anonimni izvori mogu se koristiti samo onda kada nije moguće osigurati

zvanične izvore;

Anonimni izvori moraju imati direktno znanje o temi o kojoj se govori;

Anonimni izvor ne može koristiti anonimnost za lične ili stranačke napade;

Anonimni izvor ne može se koristiti za trivijalne komentare, ili da bi se podigla

važnost nekog beznačajnog komentara;

Ovih pet bazičnih pravila su dobar okvir za korištenje anonimnih izvora, o kojim god “školama” novinarstva ili temama da se radi, i u kojim god okolnostima da se vijesti proizvode.Anonimni izvor ne može biti zamjena za zvaničnu potvrdu infor-macija, niti za demantij informacija iz zvaničnih izvora kojima novinar/ka barata. Anonimni izvor je relevantan u onoj mjeri u kojoj ima lični uvid ili dokaze o tvrdnjama koje iznosi. Motivi sagovornika/ca se takođe moraju uzeti u obzir pri procjeni vjerodostojnosti dobijenih informacija. Anonimni izvori uvijek imaju vlastite razloge zbog koji se odlučuju na iznošenje određenih tvrdnji, a ti razlozi ne moraju nužno biti u interesu istinitog infor-misanja javnosti.

Da su izvori jasno identifikovani

Da je jasno zašto je izvor relevantan za vijest koja je objavljena (kako je uspostavljen kredibiltet izvora)

Da su informacije ispravno prenesene (npr. kada se citiraju sagovornici/e)

Da je jasno prikazano kako su dobijeni podaci isko-rišteni za stvaranje vijesti

Da bi informacije dobijene od/iz primarnih izvora bile kredibilne, one moraju biti prenesene tako da se može utvrditi autentičnost izvora, ali i tako da se mogu provjeriti. To podrazumijeva:

Dodatno, kada se radi o anonimnim izvorima, da bi takva vijest bila iole kredibilna, iz izvještaja mora biti jasno zašto je izvor anoniman, kako je uspostavljen njegov kredibilitet i kako su dobi-jene informacije provjerene i potvrđene.

Prenošenje primarnih izvora

16

U situacijama kada novinar/ka ima na raspolaganju samo izvore čija je kredibilnost upitna i ne postoje načini da se tako dobijene informacije dodatno provjere, sa njima treba postupati oprezno. Ukoliko se radi o informaciji koju je važno objaviti u kratkom vremenskom roku - to jest, ako novinar/ka procjeni da je infor-macija vjerodostojna i da je brzina značajnija od temeljne prov-jere - izvještaj mora sadržati napomenu da se radi o nepotvrđenoj vijesti koja će se dodatno provjeriti. Ukoliko takva informacija dođe iz nekredibilnog izvora, ne treba je objaviti prije dodatne provjere, koliko god značajno djelovala. Prilikom prenošenja informacija mora se uvijek voditi računa i o novinarskoj etici (zaštita privatnih podataka koji nisu značajni za vijest, zaštita identiteta maloljetnih osoba, zaštita osoba čija bi sigurnost mogla biti ugrožena prenošenjem informacija i sl.).

17

Navesti ko je osobai zašto je relevantnaza temu

Provjerainformacija

prijeprenošenja

21

22

Kada se preuzimaju informacije koje su objavljene u drugim medijima (sekundarni izvori), takođe treba obratiti pažnju na njihov kredibilitet i razlikovati pouzdane od nepouzdanih izvora. Jedan od indikatora kvaliteta i kredibilnosti medijskih izvora je i način na koji koriste i tretiraju primarne izvore informacija, koji je opisan u prethodnom poglavlju. Mediji koji su skloni prenošenju nepotvrđenih ili netačnih informacija (tabloidi, izrazito politički pristrasni mediji) smatraju se izvorima upitnog kredibiliteta, dok mediji koji kontinuirano objavljuju netačne informacije predstav-ljaju nekredibilne izvore. Mediji koji samo prenose vijesti iz drugih izvora i nemaju autorskog sadržaja, takođe treba smatrati izvorima upitnog kredibiliteta.

Novinske agencije bi, po definiciji, morale biti kredibilni izvori informacija. Međutim, kako u BiH, tako i u regionu, postoje agencije koje kontinuirano objavljuju i prenose dezinformacije, pokazuju sklonost ka izrazito pristrasnom izvještavanju, ili čak proizvode i prenose lažne vijesti. Stoga se kredibilitet svake pojedinačne agencije mora procijeniti na osnovu njene stvarne prakse, to jest odnosa prema poštovanju pravila profesije.

Kredibilitetsekundarnihizvora

Pored ovih, postoje i drugi indikatori kredibilnosti medija, koje treba uzeti u obzir kada se isti posmatraju kao izvori informacija za druge medije.

Kada govorimo o online izvorima, osnovna stvar je razlikovanje profesionalnih medija i drugih online platformi kao što su blogovi, forumi, lične i komercijalne prezentacije i sl, koje ne predstavljaju medije u užem smislu riječi. Takvi se izvori ne mogu smatrati kredibilnim izvorima informacija bez dodatne provjere, prven-stveno jer nemaju obavezu da se pridržavaju profesionalnih standarda pri objavljivanju svojih sadržaja. Isto važi i za informaci-je sa društvenih mreža, ako se ne može sa sigurnošću uspostaviti njihov kredibilitet i autentičnost. Platforme poput navedenih služe za različite vrste komunikacije, uključujući i iznošenje ličnih mišljenja i stavova, koji mogu i ne moraju imati informativnu vrijednost za medije. Nekritičkim prenošenjem ovakvih sadržaja bez provjere, medij se izlaže riziku od objavljivanja dezinformacija.

Ovim kategorijama u velikoj mjeri odgovaraju liste izvora koje se generišu na osnovu provjera informacija na stranici “Raskrinkavanja”, gdje se mediji upitne kredibilnosti nalaze na “žutoj listi” (https://raskrinkavanje.ba/high-risk-mediji), dok se nekredibilni mediji nalaze na “crvenoj listi” (https://raskrinkavanje.ba/red-flag-mediji). Ove liste ažuriraju na osnovu ocjena koje se daju medijskim izvještajima i predstavljaju dobar putokaz za procjenu pouzdanosti medija kao izvora informacija.

23

26

Osnovna stvar koju svaki profesionalni mediji mora imati objavl-jenu su impressum, kontakt podaci i podaci o vlasništvu/iz-davaču. Pored toga, autorstvo svakog originalnog priloga mora biti jasno naznačeno - članci moraju biti potpisani, ili imati jasno naveden izvor u slučaju kada su preneseni iz drugih medija. Uko-liko online medij ne poštuje ove principe u potpunosti, to ukazuje na njegov upitan kredibilitet.

Anonimni portali, čiji vlasnici i “urednici” ciljano skrivaju svoj identitet, ne mogu se smatrati medijima i predstavljaju nekredi-bilne izvore informacija za druge medije. Drugim riječima, kredi-bilan medij ne može biti anoniman.

Naziv medija, naziv i sjedište izdavača, imena urednika/ca (kako cijelog izdanja, tako i pojedinačniih rubrika i programskih cjelina), imena novinara/ki u redakciji, te kontakt podaci (mail, telefon, adresa) - ovo su podaci koje svaki kredibilan medij mora imati objavljene. To važi i za online medije.Impressum se na online medijima objavljuje tako da je odvojen od ostalog sadržaja medija i jasno vidljiv na svakoj pojedinačnoj stranici.

Kredibilitetsekundarnihizvora

Kao i u slučaju primarnih izvora, informacije iz kredibilnih medi-jskih izvora mogu se prenijeti bez dodatnih provjera, uz poštovanje profesionalne etike - jasno navođenje izvora i autorst-va i postojanje dozvole za prenošenje. Mediji obično imaju jasno istaknutu politiku autorskih prava, to jest naznaku o tome pod kojim uslovima je dozvoljeno prenošenje njihovog sadržaja, koju treba poštovati.

Kada se radi o izvorima upitnog kredibiliteta, ne treba ih prenositi bez dodatne provjere. Pri tome treba obratiti pažnju na to da li je takav medij izvor vijesti ili ju je prenio iz drugog izvora. Ako je medij upitnog kredibiliteta originalni izvor informacije, treba utvrditi da li je ona objavljena u skladu sa profesionalnim stand-ardima tretiranja primarnih izvora informacija. Ukoliko medij nije originalni izvor informacije, uvijek treba pronaći gdje je ona prvi put objavljena i u skladu sa tim se odnositi i prema njenom prenošenju.Informacije koje objavi nekredibilan izvor - u koje spadaju sve vrste anonimnih online izvora i platformi, kao i mediji koj imaju potvrđenu i kontinuiranu praksu objavljivanja lažnih vijesti - ne mogu se prenositi bez temeljne i detaljne provjere iz svih dostup-nih kvalitetnih izvora informacija.

27

U kakofoniji online medija nije uvijek moguće na prvi pogled utvrditi kredibilnost kako izvora, tako i objavljene informacije. Čak i mediji koji korektno prenose primarne izvore informacija - to jest, poštuju profe-sionalne standarde u obavljanju novinarskog posla - ponekad znaju bez provjere prenijeti informacije iz sekundarnih izvora. Zbog toga je uvijek važno znati koji je originalni izvor informacije koja se prenosi i na osnovu toga procijeniti i njegov kredibilitet.

Prenošenjesekundarnih izvora

28

Tehnike i alati koji se koriste u provjeri medijskih informaci-ja, novinarima/kama mogu pomoći kada se susretnu sa izvorima ili informacijama upitnog kredibiliteta. Njih ne treba posmatrati kao zamjenu za novinarsko istraživanje - pronalaženje i kontaktiranje primarnih izvora informacija je svakako neizostavan dio novinarskog posla. Njihova vrijed-nost je najveća u situacijama kada se novinar/ka nađe pred već objavljenom informacijom i treba da odluči da li je ona došla iz pouzdanog izvora, te da li je vjerodostojna ili zahtije-va dodatno istraživanje prije prenošenja.

Različiti online alati koji se koriste pri ovakvim provjerama omogućavaju novinaru/ki da relativno brzo dobije odgovore na takva pitanja i u skladu sa tim odluči kako da postupi. Brzina i jednostavnost takve provjere naročito su značajni upravo za online medije, gdje se produktivnost i efikasnost često stavljaju kao prioriteti ispred kvalitete sadržaja, pogot-ovo prilikom prenošenja vijesti iz drugih izvora. Stoga prov-jera činjenica, koja se može obaviti u relativno kratkom roku, može napraviti razliku između prenošenja netačne infor-macije i stvaranja potpuno novog novinarskog izvještaja - recimo, o tome da je nova “vruća vijest” zapravo lažna vijest.

Praktična primjenafact checkinga u

online novinarstvu

Provjera izvora informacija

Vlasnički podaci

Ukoliko na samoj stranici na kojoj je objavljena originalna infor-macija ne postoji impressum, jedan od načina da utvrdite ko stoji iza nekog portala jeste “whois” pretraga, to jest pronalaženje vlasničkih podataka.Ukoliko je riječ o nacionalnoj (.ba) domeni, pretragu možete napraviti na stranici nic.ba, koju vodi Univerzitetski teleinfor-matički centar koji je nadležan za .ba domenu. Da bi se napravila ova pretraga, treba kliknuti na polje “WHOIS”; unijeti adresu stranice koja vas zanima i prihvatiti uslove korištenja. Rezultat se pojavljuje u vidu slike koja sadrži podatke o osobi i/ili pravnom licu koje je zakupilo taj domen. Svaka država ima svoj servis nadležan za nacionalne domene na kom možete napraviti iste takve pretrage.

Ukoliko je riječ o globalnim domenama poput .com, .info i slično, najbolji servis za detaljnu pretragu vlasničkih podataka je “Domaintools”. Osnovna pretraga na ovoj stranici je besplatna, dok detaljna pretraga zahtijeva pretplatu (pretplatnici mogu vidjeti detaljnu evidenciju promjena u vlasništvu i registraciji domene, kao i dobiti “reverse whois” podatke - informacije o svim domenama koje je zakupila pojedina osoba ili pravno lice).Pored “Domaintools” (domaintools.com), postoje mnogi slični besplatni servisi koji će vam dati osnovne podatke o domeni koja vas zanima (whois.com, who.is, itd.). Upisivanjem adrese u ove pretraživače dobićete informacije o podacima osobe ili pravnog lica koje je zakupilo domenu, IP adrese servera i druge korisne informacije.

29

30

Pretraga stranica na društvenim mrežama

Ukoliko želite saznati više o stranicama koje su potpuno anonimne, pretraga društvenih mreža može vam otkriti neke informacije. To se može uraditi na nekoliko načina:

-Alat CrowdTangle daje podatke o tome koje Facebook stranice dijele sadržaj svake web stranice za koju se tako nešto može utvrditi. CrowdTangle je ekstenzija koju možete preuzeti na adresi crowdtangle.com i dodati je svom Chrome browseru. Kada to učinite, dovoljno je da otvorite stranicu koja vas zanima, kliknete na “ct” ikonicu u gornjem desnom uglu i za nekoliko sekundi ćete dobiti listu svih Facebook stranica, grupa i javnih profila na kojima je taj link podijeljen. Listu možete eksportovati kao tabelu u CSV formatu i sačuvati je na svom kompjuteru.

Ovakve pretrage mogu vam dati jednu od dvije korisne infor-macije - identitet vlasnikca/ca portala, ili podatak o tome da je vlasništvo nad portalom ciljano sakriveno. Vlasnici portala koji žele da sakriju svoje podatke mogu kupiti takvu uslugu kompani-jama koje se zatim u ovakvim pretragama pojavljuju umjesto njih kao vlasnici domene. Tako nešto je moguće uraditi i sa nacionalnom domenom, kada se kao registrant pojavljuje firma koja pruža usluge hostinga, umjesto osobe ili pravnog lica koje je stvarni vlasnik portala.

U takvim slučajevima, izvor koji je na taj način sakrio svoj identitet treba smatrati potpuno nekredibilnim i informacije koje objavljuje ne treba tretirati kao legitimne vijesti.

31

-Stranice koje CrowdTangle “ne vidi” na Facebooku možete pronaći na dva načina: Google pretragom i pretragom unutar Facebooka.

-Prenošenja svakog linka na Facebooku možete pretražiti tako što ćete u Google ukucati site:facebook.com i nakon toga tačnu adresu (URL) stranice

-Pretragu unutar Facebooka možete napraviti unošenjem tačne adrese stranice u Facebookov pretraživač, kako biste vidjeli na kojim se Facebook stranicama, grupama i profilima najčešće pojavljuje.

Najpreciznije rezultate ćete dobiti kombinacijom ova tri metoda, budući da svaki ima određena ograničenja i može vratiti različite rezultate. Pronalazak Facebook stranica koje kontinuirano dijele sadržaje određenih portala može vam otkriti lokaciju njihovih vlasnika (podatak koji je od nedavno javan za sve Facebook stran-ice), ili ukazati na to sa kojim su još portalima, drugim Facebook stranicama ili profilima povezani. Takvi podaci mogu biti korisni za dalje pretrage, poput “reverse whois”, koje mogu otkriti ili uka-zati na identitet osoba ili organizacija koje stoje iza ovakvih “medijskih” projekata.

32

Pretraga uklonjenih stranica ili sadržaja

Ukoliko prilikom potrage za izvorom informacije ustanovite da stranica koja ju je prvi put objavila više ne postoji, ili da je članak koji je bio originalni izvor obrisan, internet arhive mogu poslužiti kao “vremeplov” koji će vas vratiti na izbrisani sadržaj. “Web Archive” je besplatan servis koji svakodnevno nasumično “snima” internet stranice i u svojoj bazi ima skoro 350 milijardi sačuvanih stranica. Na njemu možete pronaći mnoge - mada ne sve - “zapise” internet stranica i vidjeti kako su izgledale prije brisanja ili promjena. Pretraga ranijih izgleda stranice se vrši na sljedeći način:

na adresi archive.org u polje “Wayback Machine” unesite adresu stranice;ukoliko je Web Archive bilo kada sačuvao stranicu koju tražite, vidjećete “kalendar” sa datumima kada je napravljen zapis stranice;klikom na bilo koji datuma koji je označen obojenim krugom vidjećete kako je stranica izgledala tog dana.Isti servis možete iskoristiti da i sami arhivirati stranice koje želite sačuvati u obliku u kom ste ih zatekli: na adresi web.archive.org u polje “Save page now” unesite adresu stranice koju želite da sačuvate;na tastaturi pritisnite “enter” ili kliknite na dugme “Save page” i Web Archive će sačuvati stranicu onako kako se tog trenutka pojavljuje na webu.isto možete uraditi i na drugim servisima za arhiviranje sadrža-ja, kao što su archive.fo i archive.is.

Drugi način “pogleda unazad” je pretraga Google-ovih privre-meno pohranjenih stranica (cache), ukoliko se radi o stranici koja je nedavno izbrisana i još uvijek se nalazi u Google-ovoj “memori-ji”. Da biste vidjeli privremeni zapis stranice:

upišite link u Google pretraživač ako pretraga izbaci rezultat koji vodi na izbrisanu promijen-jenu stranicu, kliknite na mali trokut pored linka koji se nalazi ispod naslova rezultata otvorite opciju “Cached” ili “Spremljeno u privremenu memoriju” i prikazaće vam se spremljena verzija stranicepristup privremeno spremljenim stranicama možete dobiti i preko stranice cachedview.com, upisivanjem adrese u polje “URL” privremeno spremljenu stranicu iz Google cache-a možete trajno sačuvati koristeći neki od gore opisanih servisa za arhiviranje

33

34

Alati za provjeru informacija

1 https://gg.myhost.pub/advanced_search?hl=bs-Latn-US&fg=1

Originalni izvor informacije: Napredna Google pretraga

Ako niste sigurni da li je vijest koju namjeravate prenijeti potekla iz kredibilnog izvora, obavezno pronađite njeno prvo pojavljivanje na internetu. U tome vam mogu pomoći opcije Google pretrage koje možete koristiti da suzite pretragu i dobijete preciznije rezultate, naročito ako pokušavate provjeriti odakle je potekla određena infor-macija, ko ju je prenosio i koliko dugo se nalazi “u opticaju”. Sve takve opcije možete naći na jednom mjestu, na stranici Napredno Google pretraživanje , ali do njih možete doći i putem različitih komandi i opcija koje su dostupne na standardnom Google pretraživaču:

1

site:raskrinkavanje.ba lažna vijest

in�tle:raskrinkavanje

“raskrinkavanje lažna vijest”

raskrinkavanje -klikbejt

Klikom na opciju “Alati” (“Tools”) ispod polja za upisivanje pretrage na Google-u, pretragu možete suziti na određeni vremenski period odabirom početnog i zadnjeg datuma za prikazivanje rezultata; ograničiti rezultate pretrage na određenu ili više država, ili rezultate na određenim jezicima.

Ukoliko želite potražiti gdje se određeni pojam pojavljuje unutar jednog web site-a, upišite site: prije naziva domene (bez razmaka), zatim razmak i traženi pojam.

Ako želite u rezultatima pretrage dobiti samo naslove u kojima se pojavljuje određeni pojam, ukucajte intitle: i traženi pojam bez razmaka.

Ako isti postupak ponovite sa komanom inurl: prikazaće vam se sve stranice čija adresa (URL) sadrži traženi pojam.

Upisivanje cache: prije linka predstavlja prečicu za pretragu stranica privremeno spremljenih na Google-u

Ukoliko želite ustanoviti gdje je sve objavljena određena vijest, u tome može pomoći pretraga tačnih izraza koji se pojavljuju u naslovu ili tekstu. Dio teksta koji djeluje najspecifičnije za takav članak priliokom pretrage stavite između znaka navoda kako biste dobili samo one rezultate

Obrnuto, stavljanje minusa ispred pojma koji pretražujete izbaciće vam samo rezultate u kojima se traženi pojam ne pojavljuje.

35

36

Koristite standardni browser u “anonimnom” mode-u, koji ne pohranjuje metapodatke i ne čuva informacije o stranicama koje se iz njega posjećuju. Većina browsera nudi takvu opciju pod različitim imenima: u Chrome-u se otvara “New incognito window”, u Firefox-u “New private window”, u browseru Micro-soft Edge to je “New InPrivate Window”, itd.

Druga mogućnost je da instalirate poseban browser koji ćete koristiti samo za pretragu - recimo, ako u svakodnevnom korištenju interneta koristite Chrome, pretragu obavljajte iz nekog drugog browsera koji ranije niste koristili. Rezultate pretrage ne otvarajte u tom browseru - ili, ako to činite, nakon svake pretrage očistite history, cache i cookies.

“Čisti browser” takođe ne treba koristiti za ulazak na naloge na društvenim mrežama, mail, ili bilo koje forme koje zahtijevaju da se ulogujete na njih, jer se i ovakve aktivnosti “pamte” i vezuju za vaše profile i podatke povezane sa njima.

S obzirom da Google svoju pretragu prilagođava pojedinačnim korisnicima/cama, vaša internet “istorija” (stranice koje posjećujete, ranije pretrage koje ste radili, “cookies” i drugi “tragovi” koji ostaju u vašem pretraživaču) može uticati na rezultate pretrage. Zbog toga se dešava da dvije osobe dobiju različite rezultate kada traže isti pojam, da su rezultati prikazani drugačijim redoslijedom, i sl.

Kako biste minimizirali uticaj “personalizovane” pretrage i dobili najpreciznije rezultate, najbolje je za pretragu koristiti browser koji je “čist” od vaših svakodnevnih aktivnosti na internetu. To se može postići na više načina:

37

Ukoliko se vijest koju provjeravate ne odnosi na lokalne teme, iskoristite Google Translate da provjerite da li je prethodno objavljena na nekom stranom jeziku. To možete uraditi tako što ćete nekoliko ključnih riječi unijeti u polje za prevođenje na adresi translate.google.com, a zatim primjeniti gore opisane tehnike pretraživanja da utvrdite gdje se vijest prvi put pojavljuje i da li je riječ o kredibilnom izvoru i kredibilnoj informaciji.

Alati za provjeru informacija

38

Pretraga slika

Ukoliko je fotografija ključni “nosilac” informacije koju želite prov-jeriti, postoji više načina da utvrdite kada je i gdje prvi put objavlje-na, kao i vrijeme kada se pojavila na bilo kojoj lokaciji na webu.

Pored Google-a, možete koristiti i druge servise za pretraživanje slika, koji pružaju mogućnosti detaljnije pretrage – utvrđivanje tačnog dana i sata kada je fotografija objavljena, “metapodatke” o istoj, prikaz hronološkog redoslijeda svih mjesta na kojima se pojavljivala, prikaz prema kvaliteti i veličini fotografije, pojavl-jivanje slike na jednoj konkretnoj internet domeni, itd.

Ukoliko koristite Chrome, dovoljno je da desnim klikom na fotografiju odaberete opciju “Pretraži Google prema fotografiji” (“Search Google for image”). U rezultatima pretrage ćete vidjeti na kojim je stranicama foto-grafija objavljena, te da li odgovara vremenu i mjestu sa kojima je povezana u članku koji ste pročitali. Možete otvoriti i stranicu Google slike (images.google.com), te u pretraživač kopirati link slike, ili podići sliku direktno sa svog kompjutera ili telefona. Slične opcije nudi i pretraživač Yandex (yandex.com), kao i drugi internet pretraživači.

Preporučljivo je za pretragu slika kombinovati više pretraživača, jer često daju različite rezultate.

39

Fotoforensics:

Ako želite dobiti detaljne podatke o slici koju istražujete, kopirajte njenu adresu desnim klikom na sliku (“Copy image address”) i na stranici fotoforensics.com unesite je u polje “Image URL:”Kliknite “Upload URL” ili pritisnite “enter” i ovaj servis će vam prikazati niz podataka o slici, uključujući i tačan dan i sat kada je podignuta na server stranice na kojoj ste je pronašli (Foto-forensics prikazuje vrijeme po Griniču (GMT), te uvijek treba uzeti u obzir vremensku razliku u odnosu na naše vrijeme (CET)). Ovo je dobar način da utvrdite tačno vrijeme objavljivanja članaka koji ne sadrže podatke o datumu ili času objave, što je čest slučaj.Sve podatke koje Fotoforensics nudi možete vidjeti u boxu “Analysis” koji se nalazi u gornjem lijevom uglu stranice

40

TinEye:

Adresu slike unesite u polje za pretragu na stranici tineye.com i kliknite na “lupu” ili pritisnite “enter”Ukoliko uspije “prepoznati” fotografiju, TinEye će vam prikazati sve stranice na kojima ju je pronašao, uz niz dodatnih mogućnosti koje Google Images ne pruža.Rezultate možete filtrirati prema različitim kriterijama koji su ponuđeni u drop meniju (polje “Sort by”):

Best match će izlistati rezultate koji se najviše poklapa-ju sa traženom slikom; dok će Most changed prvo pokazati one gdje se najviše mijenjalaBiggest image će složiti slike od najvećih do najman-jih, što može biti korisno ako tragate za izvornom slikom (originali su obično u najvećoj rezoluciji)Newest će prikazati slike od najnovijih do najstarijih, dok će Oldest dati obrnut redoslijed (na taj način se može vidjeti gdje je i kada slika prvi put objavljena)Filter by domain/collection daje mogućnost da vidite koliko puta se slika pojavljuje unutar jedne domene, ukoliko pretraga pokaže da je više puta objavljena na istoj stranici

Kombinacijom ovih alata, putem pretrage slika možete pronaći starost i porijeklo gotovo svake fotografije i na taj način utvrditi da li odgovara opisu koji joj je “dodijeljen” u određenom članku ili u viralnim “meme” verzijama, koje su u velikom broju slučaje-va činjenično neutemeljene.

41

Svaki medijski izvještaj bi morao sadržati datum objave, a poželjno je da se u članku vidi i tačan sat kada je objavljen, te da se svaka naknadna promjena sadržaja, koja je nastala nakon objave, jasno naznači u tekstu. Neki portali, međutim, skrivaju informacije o vremenu objave svojih članaka, te se ni za jednu vijest koja se na njima nalazi ne može reći kada je nastala. Takve informacije mogu biti značajne kako biste utvr-dili koji je stvarni izvor neke informacije – ako se vijest istog dana pojavila na anonimnom portalu i legitimnom mediju, teško ćete moći utvrditi ko ju je prvi objavio ako ne vidite tačno vrijeme objave. Postoji, međutim, nekoliko načina da to prov-jerite čak i u takvim slučajevima. Datum objave možete prov-jeriti tako što ćete ga pronaći u “izvornom kodu” (source code) stranice. Do koda dolazite desnim klikom i biranjem opcije “View page source”, koja će vam prikazati programski kod – niz informacija o stranici koju gledate. Source code može djelovati prilično zastrašujuće za prosječne korisnike/ce interneta, jer se radi o desetinama stranica ispunjenih slovima i brojevima. Otkrivanje datuma nastanka sadržaja, ipak, ne zahtijeva njiho-vo iščitavanje – dovoljno je da kombinacijom tipki “CTRL” i “F” pokrenete pretragu teksta koji je pred vama i u njemu pronađete podatak o danu i satu kada je sadržaj objavljen. Fraze koje vas zanimaju i koje treba upisati u pretragu su “Published” ili “Date” (“objavljeno” ili “datum” ukoliko je kod na našem jeziku) – uz njih se najčešće nalaze podaci o tome kada je objavljen članak čiji kod gledate.

42

Pretraga video snimaka

“YouTube Data Viewer” jednostavan je alat koji omogućava pretragu dodatnih informacija o snimcima podignutim na Youtube.

Ukoliko video koji vas zanima nije sa Youtube-a, pretragu možete uraditi tako što ćete sami napraviti ovakve slike (screenshot video snimka), a zatim ponoviti pretragu po foto-grafijama kako je gore opisano.

U polje za pretragu unesite link snimka sa You-tube-a koji želite da pretražite i kliknite “Go” ili pritisnite “enter”

U rezultatima ćete vidjeti vrijeme objavljivanja video snimka, kao i sličice koje predstavljaju “zamrznute” kadrove videa.

Pored svake slike postoji opcija “reverse image search” koja vam omogućava dalju pretragu, to jest vodi vas na stranice na kojima se pojavljuje isti video.

2https://citizenevidence.amnestyusa.org/

2

Pojavni oblici medijskih

dezinformacija

432

44

Pored same provjere informacija, sastavni dio fact-checking procesa je i ocjenjivanje činjeničnih tvrdnji. Različiti fact check-ing projekti koriste različite sisteme ocjenjivanja, koje uspostavl-jaju svojom metodologijom. “Skala” ocjena može imati raspon od pozitivnih do negativnih - takve su, recimo, ocjene izjava zvaničnika/ca na “Istinomjeru”, čija se tačnost ocjenjuje na skali koja ima po jednu pozitivnu, neutralnu i negativnu ocjenu (istinito, poluistinito, neistinito). Neki fact checking projekti, međutim, nemaju pozitivne ocjene, što je slučaj i sa metodologijom “Raskrinkavanja”. Od 15 ocjena koliko koristi “Raskrinkavanje”, 12 je negativnih, dok su 3 neu-tralne (satira, greška i demantirano). Ocjene se odnose na medi-jske izvještaje koji pretenduju na iznošenje činjeničnih tvrdnji i u skladu sa tim uzimaju u obzir dva ključna faktora:

činjeničnu utemeljenost tvrdnje koja se ocjenjuje (u kojoj mjeri tvrdnja prenosi tačnu i potpunu informaciju)

u slučaju objavljivanja ili prenošenja dezinformacije, postojanje namjere da se dezinformiše javnost

A

B

Pojavni oblici medijskih dezinformacija

45

Većina ocjena definiranih metodologijom “Ras-krinkavanja” zapravo označava različite oblike manip-ulacija koje se sreću u medijskom prostoru, to jest postupke kojima se svjesno iskrivljavaju činjenice prilikom izvještavanja. Neutralne ocjene se odnose na specifične slučajeve kada objavljena informacija nije utemeljena na činjenicama, ali bez namjere da se dez-informiše javnost; ili na slučajeve kada se naknadno ispravi činjenična greška.

Na ovom mjestu ćemo proći kroz ocjene koje se koriste na “Raskrinkavanju”, kako bi se upoznali sa najčešćim oblicima dezinformacija na koje treba obratiti pažnju kada je u pitanju prenošenje infor-macija iz drugih medija (negativne ocjene), ali i stand-ardima i praksama pri ispravljanju grešaka, koje se neminovno dešavaju kako medijima, tako i fact-checking platformama (neutralne ocjene).

Lažnevijesti

48

Lažna vijest je medijski izvještaj koji sadrži ned-vosmisleno pogrešne tvrdnje, to jest informacije koje ne odgovaraju činjenicama, a koji nastaje sa svjes-nom namjerom dezinformisanja javnosti. Drugim riječima, to je informacija koju je neko izmislio i pred-stavio kao stvarnu vijest, to jest objavio je znajući da nije tačna.U metodologiji “Raskrinkavanja”, ocjena “lažna vijest” daje se onom medijskom izvještaju u kom je netačna tvrdnja prvi put objavljena, i/ili pretvorena u vijest; to jest mediju koji je proizveo takav sadržaj. Medijski izvještaji u kojima je takva vijest prenesena dobijaju ocjenu “prenošenje lažnih vijesti”.

1.

Svaki medij je odgovoran za svoj sadržaj, kako origi-nalni tako i preneseni. Iz pozicije čitatelja/ki, nema značajne razlike između objavljivanja i prenošenja lažnih vijesti, jer se u oba slučaja radi o medijskom izvještaju koji sadrži neistinite informacije.

Ukoliko kredibilan medij prenese lažnu vijest iz nekredibilnog izvora, na taj način ne samo što dopri-nosi njenoj vidljivosti, već je i legitimizira i time pogoršava negativne efekte iste. U takvim slučajevi-ma, prenošenje lažne vijesti je štetnije po javnost od samog njenog objavljivanja.

Posebno poguban efekat na kredibilnost medija u cjelini ima prenošenje ili objavljivanje lažnih vijesti od strane profesionalnih novinskih agencija, na čije se servise mediji oslanjaju i rijetko provjeravaju infor-macije koje dobiju tim putem.

49

Opis infografike: Lažnu vijest o medvjedu koji hoda grmečkim cestama prenijele su, bez ikakve provjere, desetine bh. medija.

Dezinformacija je medijska manipulacija koja se zasniva na činjenicama, ali ih pogrešno predstavlja – to jest, sadrži “miks” činjenica i netačnih informacija ili poluistina. Dezinformacija se može smatrati blažim oblikom lažnih vijesti, a u nekim slučajevi-ma je rezultat nepreciznog ili nepotpunog prenošenja vijesti, čime se mijenja njeno izvorno značenje.

Manipulacija činjenicama je medijski izvještaj koji sadrži činjenično utemeljene informacije, ali ih interpretira na obman-jujući način. Ovakvi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime se nastoji čitate-lje/ke navesti na pogrešan zaključak u odnosu na stvarno značenje informacije koja se prenosi.

Teorija zavjere je medijski izvještaj koji iznosi tvrdnje o postojan-ju organizovanog i skrivenog štetnog djelovanja, ali za to ne pružaju dokaze. Teorije zavjere uglavnom tvrde da otkrivaju tajne planove i aktivnosti vlada, institucija, korporacija, religijskih grupa, medija, te drugih grupa i organizacija koje se vezuju za neki oblik političke, vojne, društvene ili ekonomske moći. Stvarne zavjere su uglavnom povezane sa namjerom vršenja krivičnih djela: tajno udruživanje i/ili djelovanje je nešto što prati organizovani kriminal, korupciju, špijunažu, terorizam i sl. Sve su ovo legitimne teme kojima se bavi istinsko istraživačko novi-narstvo, ili pak istražni organi i pravosuđe. Sa druge strane, teorije zavjere nastaju onda kada se sama pretpostavka o takvom štet-nom djelovanju predstavlja kao činjenica, bez stvarnog istraživanja i stvarnih dokaza.

52

2.

3.

4.

53

Pseudonauka u medijskom kontekstu predstavlja tvrdnju ili izvještaj koji pokušava da određena mišljenja, stavove, vrijednosti ili nalaze dobijene nenaučnim metodom, predstavi kao naučna otkrića ili činjenice. U ovakvim izvještajima često se pogrešno ili manipulativno interpretiraju postojeća naučna istraživanja, ili se hipoteze, teorije i istraživanja koja nisu prošla naučnu provjeru, predstavljaju kao naučno potvrđeni nalazi.

Pristrasno izvještavanje odnosi se na medijske izvještaje čija osnovna namjera nije da prenesu određenu informaciju, već da određene aktere (osobe, grupe, institucije…) predstave u pozi-tivnom ili negativnom svjetlu. Pristrasno izvještavanje podra-zumijeva postupke kojima se određene informacije predstavljaju na način koji će biti povoljan po jednu i/ili nepovoljan po neku drugu stranu, što obuhvata unošenje ličnih stavova i vrijednosnih sudova u medijski izvještaj, ciljano promoviranje određene političke ili ideološke agende, nepoštovanje principa druge strane pri izvještavanju o kontraverzi i sl.

Za razliku od lažnih vijesti ili dezinformacija, koje se mogu javiti u vidu samo jedne tvrdnje u medijskom izvještaju, pristrasno izvještavanje se uglavnom odnosi na ton cijelog medijskog izvještaja – to jest, na cjelokupan tretman informacija predstavl-jenih u jednom članku ili prilogu. Takvi medijski izvještaji ne moraju biti u potpunosti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče koju prenose.

6.

5.

Objektivnost nije isto što i neutralnost

54

Postoje slučajevi u kojima izostavljanje jedne strane ne znači i pristrasno izvještavanje - čak naprotiv. To se odnosi na teme koje se mogu nazvati lažnim kontraverzama, o kojima posto-je oprečni stavovi u javnosti, iako su činjenice već utvrđene i ne postoji prostor za njihovo utemeljeno osporavanje. Kada se u izvješta-vanju o takvim temama jednako tretira “strana” koja zastupa utvrđene činjenice i “strana” koja ih neutemeljeno osporava, zapra-vo se dobija nešto što se naziva false balance - utisak da se o toj temi vodi legitimna debata, iako to nije slučaj.

Slične “debate” se često vode između predstavnika/ca naučne zajednice i osoba, grupa i organizacija koje zastu-paju pseudonaučne stavove i pokušavaju ih prikazati kao činjenice, a sebe kao legitimne sagovornike o temi za koju nemaju nikakvih kompetencija. Takve “kontraverze” često nalazimo u osporavanju naučnih konsenzusa, počevši od klimatskih promjena izazvanih zagađenjem, preko sigurnosti i efikasnosti vakcina i drugih medicin-skih dostignuća, pa čak do osporavanja činjenice da je planeta Zemlja loptastog oblika.

Mediji ponekad ciljano traže sagovornike/ce koji zastupa-ju ove i slične “alternativne” stavove kada izvještavaju o ovim temama, smatrajući da na taj način poštuju pravilo fer i objektivnog izvještavanja. No, ono što se time postiže nije uravnoteženo izvještavanje o kontraverzi, jer ona suštinski ne postoji. Pružanje javne platforme zagovor-nicima neutemeljenih/nenaučnih stavova zapravo dopri-nosi stvaranju neopravdane kontraverze, što je naročito problematično kada se radi o temama koje se odnose na zdravlje i sigurnost ljudi.

55

Klikbejt je termin koji se koristi za senzacionalistički naslov u online medijima koji pogrešno predstavlja şadržaj koji najavljuje, sa ciljem da privuče čitatelje/ke da kliknu na takav link (clickbait je engleska riječ nastala spajanjem riječi click (klik) i bait (mamac), te doslovno znači “mamac za klikove”).

56

Spin je medijski izvještaj koji nastaje sa ciljem da poništi ili umanji negativne efekte po određene aktere (uglavnom iz svijeta politike), koje bi mogli proizvesti drugi medijski izvještaji ili reak-cije javnosti na aktuelne događaje. Izvještaji sa elementima “spina” nastoje da promijene negativan odnos javnosti prema aktuelnom događaju ili akteru tako što se služe drugim vrstama manipulacija da bi se negativan fokus javnosti prebacio na druge aktere.

Prikriveno oglašavanje je objavljivanje marketinškog sadržaja bez jasne i vidljive napomene da se radi o sponzorisanom ili promotivnom tekstu ili prilogu (predstavljanje ovakvog komerci-jalnog sadržaja kao medijskog izvještaja; njegovo objavljivanje u uredničkom dijelu medija umjesto na mjestu predviđenom za reklame i drugi slični postupci). Pravila novinarske profesije, kao i medijski kodeksi, nalažu da svi promotivni tekstovi koji se nađu u uredničkom dijelu medija moraju biti jasno naznačeni kao takvi. To znači da se plaćena promocija proizvoda, događaja, političkih stranaka, ili bilo čega drugog, ne smije predstavljati kao neu-tralan informativni izvještaj, već se čitateljima/kama mora staviti do znanja da se pred njima zapravo nalazi reklama.

7.

8.

“Klikbejtom” se smatraju i naslovi koji ne poštuju stilske i lingvis-tičke standarde profesije, što uključuje korištenje riječi ili rečeni-ca ispisanih velikim slovima; korištenje upitnih ili nedovršenih rečenica kako bi se manipulisalo radoznalošću čitatelja/ki; neprikladno korištenje interpunkcije (nizanje uzvičnika, upitnik i uzvičnik zajedno); pisanje naslova u prvom ili drugom licu kako bi se podražavao konverzacijski stil; korištenje vulgarnih ili kolokvi-jalnih izraza, itd.

Nije svaki zanimjiv naslov klikbejt – kreativan naslov koji će čitate-lje/ke zainteresovati da pročitaju članak uvijek se cijenio kao legitimna taktika prodaje medijskog proizvoda. Problem nastaje onda kada se njime obmanjuje publika, to jest kada on najavljuje sadržaj koji ne postoji, ili je značajno drugačiji od najavljenog.

57

9.

Klikbejt je nesumnjivo najrasprostranjeniji oblik manipulacije u online medijima, ali je stariji od njih. Iako se ovakvi naslovi prije interneta nisu zvali tako, klikbejti su “naslijeđeni” od tabloida: šokantni i senzacionalistički naslovi na prvim stranama novina su prodavali “žutu štampu” mnogo prije pojave interneta, dok danas “prodaju” online članke prepune oglasa.

58

Cenzura u najširem smislu znači nadziranje i/ili ograničavanje slobode izražavanja. U kontekstu medijkog fact-checkinga pod cenzurom podrazumijevamo sadržaje koji se bave politički osjetl-jivim i temama od javnog interesa, a koji su uklonjeni ili izmijen-jeni ubrzo po objavljivanju, bez jasnog obrazloženja redakcije; ili slučajeve auto-cenzure - odbijanje medija da se bave određenim temama ili ličnostima, ili da izvještavaju o određenim događaji-ma.

Neprovjereno je ocjena koju dobija medijski izvještaj koji nije ponudio dovoljno informacija da bi se tvrdnje iznesene u izvješta-ju mogle potvrditi. Drugim riječima, to su izvještaji čije tvrdnje nije moguće ni potvrditi ni opovrgnuti usljed nepostojanja ili nedostupnosti pouzdanih izvora informacija.

Greška i demantij su ocjene koje bi se mogle nazvati neutralnim, to jest ne vezuju se za manipulativne postupke prilikom izvješta-vanja. Ocjenu „greška“ dobija medijski izvještaj u kojem se nenamjerno objavi ili prenese netačna informacija. Pod greškom se u ovom kontekstu podrazumijevaju situacije u kojima je primarni izvor pogrešno informisao medij koji je objavio infor-maciju, ili je pogrešna informacija prenesena iz drugog kredibil-nog medijskog izvora. Ocjena „demantirano“ se daje u slučajevi-ma kada medij utvrdi da sadržaj koji je objavio ne odgovara činjenicama, te ga u skladu sa tim saznanjem ispravi.

Dobre prakse u ispravljanju grešaka

10.

11.

12.

59

Tekst koji je objavljen na internet stranici, za razliku od štampa-nog teksta ili priloga na radijskim i televizijskim kanalima, ostaje jednako dostupan publici od trenutka kada se objavi pa nadalje - osim u slučajevima kada se izbriše sa stranice, ili sama stranica prestane da postoji. Ispravljanje netačnih navoda u online mediji-ma je stoga specifično u odnosu na ispravke u tradicionalnim medijima.

Generalna preporuka za ispravku netačnih navoda na internetu je da iste ne treba “kriti”, već ih jasno adresirati uz dovoljno infor-macija o tome kakva greška je načinjena, te kada je i kako ispravl-jena.

Ukoliko tekst sadrži materijalnu grešku, najbolja praksa ispravki podrazumijeva jasno i vidno obavještenje o tome da je greška postojala i da je ispravljena. To podrazumijeva:- Ispravljanje netačnog dijela teksta- Dodavanje napomene koja informiše čitatelje/ke o tome šta je, kada i zbog čega ispravljeno.

Napomene treba vizuelno izdvojiti od ostatka teksta, na način koji uredništvo medija odabere (objavljuju se u posebnom “text boxu”; stavljaju se na početak ili na kraju teksta, odvojeno od same vijesti; pišu se drugačijim fontom; obilježavaju se zvjezdi-com ili drugim simbolom koji ukazuje na to da se radi o dodatnoj informaciji, itd.).

Dobre prakse u ispravljanju grešaka

Uređivanje članka

Objavljivanje novog članka

3

60

Sličan princip treba slijediti kada je u pitanju dodavanje novih informacija nakon objave teksta, čak i ako se ne radi o ispravljan-ju grešaka. Svaka naknadna promjena vijesti trebala bi biti jasno naznačena - sa izuzetkom ispravki koje ne utiču na suštinu i značenje teksta, poput popravljanja slovnih grešaka ili formati-ranja teksta.

Neki mediji, pored ovakvog pristupa ispravljanju grešaka, objavl-juju i redovnu evidenciju svih ispravki, sa linkovima na dodatno uređene članke i kratkim napomenama o tome šta je i zbog čega ispravljeno.

U slučajevima kada je objavljen članak ili prilog koji je u potpunosti netačan, to jest kada se greška ne može ispraviti mijenjanjem samo jednog dijela teksta, kompletan demantij bi podrazumijevao ne samo brisanje članka, već i objavljivanje novog koji će sadržati jasan demantij prethodno objavljene infor-macije. To se može uraditi na više načina:

Objavljivanje jasnog i preciznog demantija na istom “mjestu” na kom je stajao prethodni članak

Uklanjanje članka sa stranice i objavljivanje demantija u zase-bnom člankuZamjena prvobitnog članka demantijem, tako da se zadržava ista adresa (URL) i pozicija članka na stranici, uz jasnu napomenu da se radi o demantiju prethodnih netačnih navoda

3Vidjeti, recimo, evidenciju ispravki na web stranici The New York Times: https://www.nytimes.com/section/corrections

medijskapismenost.raskrinkavanje.ba

Ispravke grešaka i društvene mreže

61

S obzirom na činjenicu da se veliki broj ljudi informiše preko društvenih mreža, informacije koje su sa čitateljima/kama podi-jeljene na taj način također ne treba zaboraviti prilikom objavl-jivanja ispravki i demantija. Ukoliko je “share” na društvenim mrežama sadržao pogrešne informacije, treba se držati istog principa - urediti ga uz napomenu o ispravkama, ili ga ukloniti i objaviti novi sa ispravnim informacijama. U interesu tačnog infor-misanja javnosti, treba se potruditi da novi ili ispravljeni članak na društvenim mrežama dobije jednaku vidljivost i tretman kao i prvobitni koji je sadržao netačne tvrdnje.

Ovaj priručnik nastao je u sklopu projekta "Program osnaživanja nezavisnih medija (IMEP)"

Priručnik je izradio tim fact checking platforme Raskrinkavanje i platforme Medijska pismenost, koje vodi organizacija Zašto ne.

Autori/ce tekstova:

Tijana CvjetićaninEmir ZulejhićBiljana Livančić-Milić Darko Brkan

Grafički dizajn:Udruženje građana “Zašto ne”