2 Leonardov MODO NUOVO - · PDF filenastao nakon njegovog slavnog povratka iz Milana u...

I Smisao poesisa materijalnosti

Suhe boje - Il modo secco 2. Leonardov MODO NUOVO

1

2. Leonardov MODO NUOVO

2.1. Uvod 2.2. Bliže određenje Leonardovog doprinosa tehnici MODO SECCO

2.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o tehnici „il modo nuovo“; Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino

2.1.

UVOD Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino je naziv Leonardove čuvene studije. Ovaj karton, nastao nakon njegovog slavnog povratka iz Milana u Firencu, najzornije ukazuje na neizmjerno bogatstvo izražajnih mogućnosti „slikanja“ u tehnici modo secco … Možda je tipičan Leonardov “rukopis” očit na ovom studijskom crtežu, čak i izražajnije nego na nekim završenim slikama… ( Leonardova slikarska chiaro scuro tehnika je razmatrana, u kontekstu jednog od načina tonskog slikanja: Smisao poezisa materijalnosti / IV. KOLORIRANI CRTEŽ I TONSKO SLIKANJE / Od amfore slikara Polyphemosa do Picassa , te od Zeuxidovog do Leonardovog Chiaro-scura )

←2/1. Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino

Svoju maniru modo secco Maestro je gradio u slojevima: debljina nanosa, intenzitet i tekstura, zavisila je od samog pritiska pisaljke. Tako je postizao različite valerske vrijednosti istim materijalom ali različitim metodama nanošenja i različitim pritiskom… Za razliku od već razmatranog Ritualnog magijskog izraza Altamire , primjera ekspresivnog, impulzivnog, gotovo iracionalnog izraza, kod Leonarda se , imajući u vidu značaj koji pridaje samom crtežu, uz specifičnu vizualnu zvučnost SUHE BOJE , susrećemo sa fenomenom virtuozne poetske tehničnosti, one … racionalne osjetilnosti renesanse, koja se zasniva na ravnoteži racionalnog i iracionalnog...



2

Detalji magijskog izraza u špilji Lascaux uspoređeni sa detaljem Leonardovog kartona izvedenog u tehnici modo nuovo ovo zorno potvrđuju… 2/2. 2/3. 2/2. Lascaux: Slikarije blistavih boja, detalj 2/3. Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino , detalj

Leonardo je očito već mlad shvatio da mora crtati kao da slika i slikati kao da crta . Dakle, ... 1del disegno come pittura e della pittura come disegno.

1 Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 8.



3

Zato i njegovi zreli, čak i završeni radovi, imaju dozu ne dovršenosti, utisak svježine, karakter skice... Ipak, on slika i crta intelektualnim sažimanjem - preciznošću, kao posljedicom dubokog promišljanja ... Kako je zapisao Giulio Carlo Argan2 ... u to vrijeme...

…jedini je on smatrao umjetnost istraživanjem, različitim od naučnog, ali paralelnim naučnom istraživanju, zasnovanom na dosljednoj kritici...

Njegov potez kista usmjerava intelekt...3dalla mente alle mani ! Huyghe, promišljajući o samom intelektu, i Maestrovoj opsesiji misterijima, smatra da on intelektu suprotstavlja jednu drugu tajnu – onu u prirodi samoj.

Kako je zapisao sam Leonardo4... sjena je nadmoćnije snage od svjetla !

2 Giulio Carlo Argan: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982. 3 Marco Cianchi: Leonardo, GIUNTI, Firenze 1996/ str. 5. 4 René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 330.



4

2.1.1. NAJVAŽNIJI IZVORI

- Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992 - Brachert: Maltechnik 1967. - Busset, M.: La Technique moderne du Tableau, Paris, 1929. - Cennini: Siccome dei triare i colori ad olio... - Cianchi, Marco: Leonardo, GIUNTI, Firenze 1996 - Descrizione della pittura Citta di Ascoli; 1790. - Dorival, Bernard: Francusko slikarstvo, Zagreb, 1959. - Dossie: The Handmaid to the Arts, London 1758. - Dragan Jeremić: Doba antiumjetnosti, Beograd, 1970, - Gallego, J.: La gr.... XVIII st. en France et Italie, SKIRA 1973 - Giulio C. Argan: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982 - Hauser, A.: Socijalna istorija umjetnosti i književnosti - Huyghe, René: Dialoge avec la visible, Paris, 1955. - Jules Heller: Paper making; Hover' Sizes. - J. Flety: Le papier au fil du temps, Art & Metiérs du Livre, Paris, V, 1989. - L. v.. Puyvelde: La Renaissance flamande ..., Bruxelles, 1968. - Leonardo da Vinci: Trattato della pittura, /Beograd, 1964. - Marco Cianchi: Leonardo, GIUNTI, Firenze 1996. - M. Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990. - Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 1999. - Vasari: Lives of the artists, Penguin Classics. - w.w.w. louvre.fr./ Peintures. - W. Janusczcak: Maltechniken Gros. Meister, München, 1980. - Wolfgang Schwahn : Braune Tinten-Lavierungtechniken ; Vergleichende

Untersuchungen an Bister und Sepia, MALTECHNIK 1987/3.

2.1.2. IZVORI SLIKA 2/1. Muzeji, National gallery, London, Milano, 1968. 2/2. menallyjackson.com. 2/3. Muzeji, National gallery, London, Milano, 1968. 2/4. Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007 / str. 6. 2/5. Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007 / str. 6. 2/6. M. Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007 / str. 44. 2/7. Der grosse Brockhaus, Wiesbaden, Oldenburg 195/57. 2/8.9. Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 8.,12. 2/10. muzeji; London, National Gallery;Milano, 1968. 2/11. Marco Cianchi/Giunti, Firenze 1996/ str. 59. 2/12. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990/ str.32 . 2/13. Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992 / str. 31. 2/14. PROPILEJI; 16.st. sl. XXXIV (iza 140). 2/15. Dvoržak: Holbein, crteži , Prag, 1977 slika LV. 2/16. Roberto Salvini: Holbein, mlađi, Rizzoli, Milano, 1971. 2/17. Ermitage Beograd /Muzeji sveta; 1979 / str. 103. 2/18. Carls Ventink: Blago Evrope, Beograd, 1978. 2/19. 20. MUZEJI SVIJETA; National Gallery ,London; str. 49. 2/21. R.E.Wolf: Rojstvo novega časa, Ljubljana, 1969. 2/22. J.Gallego: XVIII st. en France et Italie, SKIRA, Geneve, 1973, str. 62. 2/23. MUZEJI SVIJETA; National Gallery ,London; str. 49. 2/24. 25. Marco Cianchi: Leonardo, Giunti, Firenze, 1996. 2/26. Art novo, 2000. 2/27. MUZEJI SVIJETA; National Gallery ,London; str. 49. 2/28. Rizzoli: Leonardo, Milano, 1967. 2/29. Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990, str. 531. 2/30. Marco Cianchi: Leonardo, Giunti, Firenze, 1996. 2/31. Marco Cianchi: Leonardo, Giunti, Firenze, 1996. 2/32. M. Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990. str. 262. 2/33. M. Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990. str. 264. 2/34. sfcitizen. com.



5

2.2. Bliže određenje Leonardovog doprinosa tehnici MODO SECO

2.2.1. Leonardo i njegovo vrijeme 2.2.2. Leonardov IL MODO DI COLORIRE SECCO

2.2.3. Leonardov doprinos Fontainebleau-ju 2.2.4. Leonardov doprinos kasnijim pastelistima

2.2.1. Leonardo i njegovo vrijeme Leonardo je rođen 1452. godine, kao dijete Piera di Antonia i Caterine...

madre naturale , di buon sangue ( kako je zapisao djed Antonio,…

kada je Lionardu bilo pet godina Caterina je već bila supruga drugog..., dok je prva supruga Piera, svega 16 godina starija od Leonarda, bila Albiera , a druga supruga Francesca mu je rodila i sina, Leonardovog polubrata). Dakle,

svoje prave majke sjeća se Leonardo …kao kroz san, ali je kasnije imao još dvije pomajke... što se kasnije povezuje sa Leonardovom psihom, kao i sa temom njegove nikada završene slike Sant’Anna....Leonardovo djetinjstvo na selu uticalo je na njegovu ljubav do prirode. Bio je i veliki ljubitelj i vrstan poznavatelj konja. 1469. Leonardov otac Piero je opunomoćenik samostana della Santissima Annunziata, a kasnije notar Signorie...1470… ←2/4. Niklaus Manuel: Sveti Luka slika Madonu Bern, Kunstmuseum; 1515; Prvo profesionalno naukovanje počeo je Leonardo stjecati u Verrocchijevoj bottegi 1469. godine, kada mu je već 18 godina. Niklaus Manuel je slikajući Sv. Luku, patrona svih slikara prikazao tipičnu renesansnu slikarsku radionicu; u pozadini se nalazi i šegrt kako priprema boje:

Većina srednje vjekovnih slikara je ispočetka vršila nezahvalne poslove u zlatarskim dućanima i u prodavaonicama i radionicama za oltare, gdje je lebdjela zlatna prašina... Njegov učitelj Verrocchio bio je pod utjecajem velikih renesansnih skulptora i sposoban da podučava prije svega crtež i anatomiju… Vladao je i ostalim likovnim tehnikama prema potrebi, ali ne toliko dobro… Nije na odmet i na ovom mjestu naglasiti renesansna pravila ceha, koja spominje Vasari5 - da…

majstorska radionica odgovara za sve radove od dekorativnog, ukrašenog dugmeta do oslikanog oltara ili mramornog groba…

5 Vasari: Lives of the artists, Penguin Classics, str. 107 .



6

Šegrt uči sve: najprije pod slika, slika male ornamente, figure na marginama i slično. U radionici ga tretiraju kao sina i slugu: zovu ga majstorov kreato . Jede za njegovim stolom ( spava na remenima iznad njegovog kreveta a izvršava i naredbe gazdarice ; Lukrecija, žena Andrea del Sarta ih je i tukla...), izvršava njegove naredbe ...U renesansnoj Italiji - termin bottega, franc. boutique bio je naziv za dućan, radionicu, skladište, kavanu, apoteku, štampariju. Za umjetnike - bottega je bila i škola i radionica i trgovina umjetničkih djela. Kako je zapisao Vasari , Verrocchio…

... nikada nije mogao biti bez posla ... makar prelazio sa jednog posla na drugi, da bi mu ista stvar bila manje dosadna ...

Bio je sposoban da podučava crtež i anatomiju, ali kao slikar nije cijenjen…

Njegova radionica je bila sve prije nego kruta škola, prije bi se moglo reći da je bila eksperimentalna radionica u kojoj su tražili nove mogućnosti rada i sam majstor i njegovi učenici: pored Leonarda i Nani Grossi, kipar, Agnolo di Polo, glina, Lorenzo di Credi, Ghirlandaio, a možda i Botticelli… U Verrocchijevoj bottegi Leonardo je sve do 1476. godine. Učestvuje u svim poslovima i stiče profesionalno iskustvo. Prema Vasarijevim zapisima tada je izradio i jedan karton u akvarelu. Karton je trebao ići za Flandriju, za nekog Portugalca... To je vrijeme kada je dvor Lorenza da Medicia predstavljao neku vrstu platonske akademije: Lorenzo se sa Marsiliom Finiccinom i Picom della Mirandola zanima filozofijom, zajedno s Angelom Aolicianom i Luigianom pjeva sonate i narodne pjesme, s Verrocchiom, Boticellijem i Ghirlandaiom izmišlja zadatke na uljepšavanju dvoraca i samog grada... Istina, Leonardo stoji po strani. On je Lorenzov vršnjak, ali nije blizak firentinskom dvoru… ←2/5. Verrocchio i Leonardo: Krst u Jordanu , Verrocchijev detalj

Ali, vremenom Leonardo postaje primjer univerzalnog čovjeka renesanse: slikar, kipar, naučnik, inženjer, muzičar i, ne na kraju, improvizator... U druženju sa Marcantoniem della Torre, profesorom anatomije proučavao je anatomiju i Galenovo učenje iz oblasti medicine. Kasnije je dizajner geografskih mapa, a za Borgiu radi u funkciji ratnog inženjera. Istina...6Leonardo i slikarstvo smatrao naukom o spoljnom izgledu stvari... Njegove znanstvene teorije i umjetničke inovacije bile su bazirane na pažljivom promatranju i preciznom dokumentiranju… Njegove teorije sadržane su u mnogim bilježnicama, a većina ih je sačuvana u rukopisima. Budući da se njegove bilješke ne mogu lako dešifrirati, potrajalo je izvjesno vrijeme do objavljivanja, nakon njegove smrti. Tada je to dovelo do revolucije u znanosti ( meteorologija, hidraulika, strojarstvo, aerodinamika, geologija, magnetizam mjeseca...).

6 Dragan Jeremić: Doba antiumjetnosti, Beograd, 1970, str. 21.



7

Suprotno od prijašnjih težnji ka variranju i razvijanju tradicionalnih tema, tehnika i stilova, sada se umjetnici trude da budu originalni, da imaju prepoznatljiva vlastita izražajna sredstva, drugim riječima, svaki njihov rad je «pronalazački». Za Leonarda se ...nauka o slikarstvu prostire na sve boje površina,

na njihovu blizinu i udaljenost sa odgovarajućim stupnjem smanjenja prema stupnju udaljenosti... U svom djelu TRATTATO DELLA PITTURA komparira slikarstvo sa drugim umjetnostima i detaljno piše o likovnom prikazivanju čovjeka, draperija, svjetla i odsjeva, o perspektivi i t. d… Djelo u rukopisu čuva Biblioteca Vaticana kao CODEX URBINAS 1270, publicirano je prvi put 1651. godine. Iako Leonarda slično kao i Albertija, interesira teorija, ipak se u njegovom Traktatu nalazi i više natuknica o konkretnim slikarskim problemima ( o verdigrisu, o aloi, o gumi, o tutkalu...). Leonardo je inače u zanatskom smislu bio sklon eksperimentiranju na samim djelima. Nije poštovao do kraja ranije upute i priručnike ali je očito da je problematiku izbora materijala, pogotovo pripremanje boja i slično, prepuštao svojim prijateljima medicinarima i apotekarima… Iz svog rodnog grada Vincija stiže Leonardo u Firenze 1469. godine. Samo tri godine kasnije već je član bratstva Compagnia dei pittori (Compagnia di San Luca) di Firenze ( zanimljivo je da je ovo društvo spadalo u ceh liječnika i farmaceuta čije se sjedište nalazilo u bolnici Santa Maria Nuova ; tu je ugrabio i svoju prvu priliku da se bavi anatomskim seciranjem). Iduće godine nastaje i čuveni prvi datirani crtež Valle dell'Arno: ←2/6. Leonardo da Vinci: Pejzaž sa rijeke Arno; Valle dell'Arno Crež se nalazi u Firenci, u galeriji Uffizi ; Gabinetto dei disegni e delle stampe ; 19 x 28,5 cm; prikazuje pejzaž, ( kasnije su prepoznali da se radi o Pistoii à Vinci;) crtež perom ; mladi Leonardo ima tada 21. godinu; na crtežu je tekst: di Santa Maria della Neve al di 5 d'agosto 1473.

Leonardo i dalje ostaje u Verrocchijevoj bottegi kao suradnik. Tek pet godina kasnije se osamostalio, ali nema narudžbi jer ga Mediciji u to vrijeme ne prihvaćaju...



8

Zahvaljujući svom ocu, koji vodi pravne poslove redovnicima augustinskog samostana San Donato, dobiva 1481. narudžbu za izradu velike oltarske slike pod nazivom Poklonstvo kraljeva ... Rani Leonardov crtež, nazvan Valle dell'Arno , ima već sve karakteristike disegna u novom značenju: kao...

…7obrazac umjetničkog stvaralaštva, pošto on daje najjasniji mogući izraz onom fragmentarnom, nedovršenom i ne dovršivom elementu koji u krajnjoj liniji ostaje na svakom umjetničkom djelu...

DISEGNO znači na talijanskom – CRTEŽ

( ali ima i značenje inventivnosti...) U vrijeme renesanse, kada se likovna umjetnost uzdigla iz ARS MECHANICA u ARS LIBERALIS, dobiva kao termin – ovo dvostruko značenje... Leonardova zrela faza poklapa se sa njegovim prelaskom u Milano kod Ludovica il Mora. Vjerojatno je Ludovica il Mora upoznao prilikom posjete ovoga Lorenzu del’Mediciju nakon ubojstva Giuliana 1478. Tada je Leonardo, sa Verrochiem u vrtovima Medici. Moro ga, u početku cijeni, prije svega kao zabavljača i vrsnog vojnog inženjera. Iako je bio snažan protivnik rata koji je nazivao pazzia bestialissima , bio je očaran ratnim strojevima koje je smišljao. To je vrijeme njegovog velikog uspona i slave… Milano je u to vrijeme živo trgovačko središte, izuzetno bogat grad koji je izvozio oružje, vunu i svilu. Od Firence se razlikuje, kako po arhitekturi , tako i po kulturi. Moro ga u početku smatra glazbenikom…Slikarstvom se Leonardo bavi u bottegi braće Predis…( tri sljedeće godine radi Bogorodicu na stijenama, onu koja je danas u Louvreu). U to vrijeme se i intenzivno “samo poučava”( počinje stvarati svoju biblioteku, koja 1505. broji 116 knjiga; kasnije je svoje znanje obogatio i dužim boravkom u biblioteci u Dvorcu Visconti u Paviji, umjetničkom i intelektualnom središtu) . Ugled koji je postigao sa Bogorodicom na stijenama konačno mu je otvorio vrata na samom dvoru ( portret Morove ljubavnice Cecilije Gallerani, poznat kao Dama s hermelinom)… Sada postaje najdraži dvorski umjetnik. Dobiva prostor za bottegu i stanovanje u palači Corte Vecchia. ←2/ 7. Leonardovo vrijeme: Historijska karta

7 A.Hauser: Socijalna istorija umjetnosti i književnosti, str. 322.



9

Ali, naša studija Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino , izvedena u maniri MODO NUOVO nastaje, nakon njegovog slavnog povratka iz Milana u Firencu… Maestro je crtež kasnije ponio sa sobom u Cloux. Tako je ovaj karton uticao i na mnoge flamanske majstore. Kako navodi Puyvelde8...

...crtež su mogli vidjeti prilikom boravka na francuskom dvoru. Kružili su i crteži napravljeni prema njegovim portretima...

2.2.2. Leonardov IL MODO DI COLORIRE SECCO Afirmacija UMJETNIČKOG CRTEŽA u vrijeme renesanse posljedica je nove kulturne klime. Javljaju se prvi kolekcionari, koji su pored antičkih fragmenata skupljali i skice, studije, crteže9 velikih majstora svog doba... Vasari napominje da je Uccello ostavio za sobom...

…toliko crteža da su oni ispunjavali cijele kovčege... a bili su izvanredni... crteži figura, perspektive, ptica, izvanredno finih crteža životinja, ali prije svega studija za MAZZOCHIO...

Nasuprot tome, iz srednjeg vijeka nije sačuvano mnogo crteža. Razlozi su mnogostruki: pored toga što srednjovjekovni umjetnik svojim trenutnim idejama nije pripisivao toliku važnost kao kasniji majstori i što, vjerojatno, nije smatrao vrijednim truda da zabilježi svaku prolaznu zamisao, razlog za mali broj sačuvanih crteža moglo bi biti i to što se crtež počeo javljati u većoj mjeri tek kada se pojavio i u Evropi po cijenama pristupačniji papir…

←2/8. Leonardo: Profilo Erculeo di Guerriero, detalj Leonardo u svom Traktatu10 crtež ograničava na linije i konture objekta…

...to jest predstavljanje svakog tela ali, za njega… ...iz ovog ( sve) proizlazi !

8 Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Bruxelles, 1968, str. 11. 9 Giorgio Vasari: Lives of the Artists, Penguin Books 1980, str. 103. 10 Leonardo da Vinci: Traktat o slikarstvu, Beograd 1955/1964, glava 44/str. 29.



10

Kako smo već naglasili u uvodu - Leonardo je očito već mlad shvatio da mora crtati kao da slika i slikati kao da crta. Dakle... 11del disegno come pittura e della pittura come disegno.

Zato i njegovi zreli, čak i završeni radovi, imaju dozu ne dovršenosti, utisak svježine, karakter skice... Ipak, on slika i crta intelektualnim sažimanjem - preciznošću, kao posljedicom dubokog promišljanja ... Njegov potez usmjerava intelekt…

...12dalla mente alle mani !

Huyghe, promišljajući o samom intelektu, i Maestrovoj opsesiji misterijima, smatra da Leonardo intelektu suprotstavlja jednu drugu tajnu – onu u prirodi samoj. Citira i Leonardovu misao da je13... sjena nadmoćnije snage od svjetla ! Prema Vasariju Leonardo da Vinci dao je, nakon Giotta i Masaccia, onu treću maniru...

...koju naziva «moderna», onu snagu i odvažnost crteža, ali, sa druge strane, suprotstavljajući tome, izrazio i svu suptilnost i senzibilnost,

za sve one sitne detalje prirode, uz stalno harmoniziranje. Svojim «božanskim osjećajem za mjeru» uspio je svojim figurama udahnuti životnost, pokret i dah trenutka.

←2/9. Leonardo: studija

Zato Vasari14 Leonarda naziva OCEM CRTEŽA...... Padre del disegno : on uspijeva, pravilnim shvaćanjem bitnog, što su Grci nazivali intelektualnim sažimanjem - preciznošću - kao « od nokta jednog lava“ – „dall'unghia un lione «objediniti, kako spontanost , tako i prepoznatljivu autentičnost. Drugim riječima - Leonardo je, dakle, očito već mlad shvatio da mora crtati kao da slika i slikati kao da crta

…del disegno come pittura e della pittura come disegno... Zato i njegovi zreli, čak i završeni radovi, imaju dozu ne dovršenosti. Ipak, bilo bi netočno označiti sve njegove radove kao non finito, jer su iscrtani bez greške: crtež je za njega najpreciznija tehnika ekspresivnosti i predstavlja više od samog fizičkog i mentalnog definiranja lika; zato figure zadržavaju onu živost i vitalnost bez presedana. Spontanost je ustvari rezultat brižljivog dugotrajnog istraživanja, izrade bezbroj skica, naučnih istraživanja pokreta, anatomskih istraživanja i t. d… Značaj crteža za likovnu umjetnost u cjelini briljantno je definirao Armenini15kao …disegno come luce: inteligentni umjetnici, kako slikari, kipari, arhitekti – svi oni obogaćuju svoja saznanja definiranjem samog crteža 16…zato je crtež svijetlo, osnova;crtež je oslonac umjetničkom činu; disegno je prethodnik konačnom stvaranju, a ujedno nosi u sebi i konačnu viziju...

11 Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 8 12 Marco Cianchi: Leonardo, GIUNTI, Firenze 1996/ str. 5. 13 René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 330. 14 Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 8



11

Naš izabrani primjer, studija Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino nastala je nakon njegovog slavnog povratka iz Milana u Firencu … Zanimljiva je komparacija kartona i kasnije slike:

←2/10. Leonardo da Vinci: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino London, National Gallery; započinje oko 1498. godine; karton je Pietro de Novellara vidio kod Maestra u Firenzi 1501.; papir, formata 159 x 101 cm; karton za sliku rađen u tehnici Il modo di colorire secco;

2/11. Leonardo da Vinci: Sant’Anna, La Madonna, e il bambino → slika je u Louvreu ( iako su kardinali Antonio de Beatis i d'Aragona vidjeli ovu sliku u Clouxu, kasnije ju je Melzi vratio u Italiju. Kardinal Richelieu ju je našao 1629/30; kasnije je stigla u Louvre; 168 x 112 cm; 1510-1519; non finito; u Clouxu; TEMA: biblijska; bezgranična čežnja koju slika izražava, prema mnogim teoretičarima, predstavlja kasnu kompenzaciju za nedokučivo materinstvo. Sam je proveo djetinjstvo bez prave majke uz dvije pomajke... na konačnoj slici je izostavljen lik sv. Ivana; možda je neke dijelove do slikao Melzi …Sliku je vjerno opisao u pismu Isabelli d’Este otac Pierr da Noerall - čak i njeno simbolično značenje:

17Marija pruža ruke prema Djetetu jer hoće da ga odvoji od janjeta, simbola Žrtve, dok Ana zadržava kćerku (ovaj lik je gotovo ravnodušan) i ona možda simbolizira Crkvu, koja ne želi da spriječi Kristovo stradanje...

Zapisano je da je narudžbu za sliku Sant’Anna... preuzeo od Filippina...

... koji je uljudno prepustio posao Maestru – sliku za oltar Svete blagovijesti. Fratri iz reda de’Servi primili su ga kod sebe, izdržavajući i njega i cijelu njegovu porodicu. Dugo ih je držao u iščekivanju a da ništa nije započeo. Konačno je napravio crtež koji je zadivio ne samo umjetnike...

Mnogi smatraju da je inspiracija za ovu sliku bila Masacciova freska Sv. Ana sa bogorodicom i djetetom. Karton, kao i kasniju sliku ( koja nikada nije završena do kraja) nosio je sa sobom sve do Francuske, i nalazile su se kod njega i u času smrti. Dokumenti pouzdano potvrđuju da je postojao još jedan karton, o kojem se pisalo da je poslan francuskom kralju ( ostalo je zapisano da ga je u Francuskoj kralj zamolio da oboji taj crtež Sv. Ane,

...ali sve je to, po njegovom običaju, dugo ostalo na riječima.... 15 Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 10 16 Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 10 17 w.w.w. louvre.fr./ Peintures.



12

Čak ima pretpostavki da je postojao i treći karton ( neki Vasarijevi opisi jednog od kartona, ne podudaraju se ni sa nezavršenom slikom, ni sa londonskim kartonom, ni onim drugim; po svjetskim muzejima postoje neki fragmenti koji su možda pripadali tim izgubljenim kartonima). U međuvremenu je boravio izvan Firenze, u Mantovi, Veneciji, kasnije Milanu, Rimu... ( u to vrijeme, između 1507-1511. često posjećuje u Firenzi svoju polu majku i polu sestre, skrbeći se za njih...). ←2/12. Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino , detalj započinje linearnim potezima, nastavlja plošnim nanošenjem, ali je evidentna i kombinacija različitog nanošenja ...; na primjer, jedan sloj razmaže, sljedeći nanosi šrafirano, kasnije opet razmazuje...(možda je površinu dodatno aktivirao i među fiksiranjem (gumom, tukalom ili alojom i vodom sa dodatkom alkohola18 ); Postoji bitna razlika između kartona u Londonu u Nat. Gallery i verzije nedovršene slike u Parizu u Louvreu; zato se pretpostavlja da je londonski karton načinjen u Milanu za prvu izvedbu djela, koje je danas izgubljeno ( o firentinskom kartonu nema danas ni traga ali o njemu govori Vasari ; bio je izložen u samostanu u Firenci , kao priprema za palu). Komparacijom londonskog kartona i primjera jednog studijskog crteža, nastalog u isto vrijeme, naslućujemo i svu zrelost Leonardovog chiaro-scura: primjer Studio di busto femminile per la Madonna dei fusi, svojim «minimalizmom», ukazuje još očitije svu poetiku tehnike IL MODO DI COLORIRE SECCO :

2/13. Leonardo: Studio di busto femminile per la Madonna dei fusi → Royal Library, Windsor; oko 1501; crtež mekom crvenom kredom na crveno toniranom

papiru; dok se glava Madonne jedva nazire, ovlaš skiciranim potezima krede, sigurnim potezima

kredom i mekim suhim laviranjem ... Sam Leonardo pripisuje u svojim zabilješkama zaslugu za otkriće manire MODO NUOVO slikaru, iluminatoru, kiparu i graditelju - Jeanu de Paris-u, zvanom Johannes Parisiensis ili Jean Pérreal …

Jean Pérreal ( 1483-1530) je djelovao, pored Pariza, i u Lionu, posjetio Italiju i druge zemlje. Neki historičari umjetnosti zastupaju tezu da je Pérreal slikar poznat kao Maître de Moulins no za to nema sigurne potvrde. Svakako je značajna ličnost francuske renesansne umjetnosti, dvorski slikar i pouzdanik nekoliko vladara (Charlesa VIII, Louisa XII, kojeg prati na putovanjima po Italiji, a napose Françoisa I ). Radi slike u ulju i portrete u kredi. Pretpostavlja se da je izveo i neke portrete koji se pripisuju krugu J. Cloueta. Radio je i iluminacije, nacrte za vitraille i drugo… Ovaj vrsni majstor tradicionalne slikarske manire, pored „ suhog slikanja” i izrade minijatura, poznat je i po tradicionalnoj gradnji portreta, maniri koju Francuzi zovu les demi-pates .

18 Lenardo da Vinci: Trattato della pittura, /Beograd, 1964 /s. 208



13

Kako navodi Busset19 tako slikaju Carpaccio, Ghirlandaio, Botticelli, Mantegna, Perugino, Dürer, Cranach, Grünewald, Jean Perreal, Maître de Moulins: u pitanju je sukcesivna gradnja kod koje se slika započinje

- pod-slikanjem temperom, - lokalnim smolasto-uljenim lazurama, i nastavljanjem slikanja sa - minimalnim uljenim polu-pastama, ne mjestima gdje je to potrebno...

Jean de Paris je pratio svog kralja Louisa XII na putu po Italiji. U to vrijeme, vjerojatno je upoznao Leonarda, koji je tada u toj tehnici, nazvanoj il modo di colorire secco „crtao“ svoj poznati karton St. Annu Samotreću... Na minijaturi Alhemist u dijalogu sa prirodom pored prekrivajuće boje na pergamentu evidentni su i suhi potezi kredom: ←2 /14. Jean Péreal: Alkemičar u dijalogu sa prirodom New York;1516.; 18,1 x 13,4 cm; prekrivajuća boja na pergamentu ( evidentno je i suho slikanje);

19 Busset : La technique moderne du Tableau, Paris 1929, str. 41



14

Nešto kasnije, na sjeveru, bojenim pisaljkama - KREJONIMA radi svoje studije i Holbein :

←2/15. HOLBEIN : Portret Catherine Willoughby de Gresly Coroyons na toniranom papiru…

2/16. HOLBEIN : Autoportret → Firenza, Uffizi; 1543; par mjeseci prije smrti; 24 x 18 cm;

TEHNIKA: crtež suhim krejonima i laviranje;

krede zvane coroyons dobivale su se miješanjem pigmenta sa tutkalom ( ribljim mjehurom), gumiarabikom ili sa smokvinim mlijekom;

ponekad su pigmentima dodavali i punilo - bijeli pigment ili kredu; koriste i čađ sa bijelom glinom izmiješanom i osušenom u keramičkoj peći ...

talijanski recept iz 17. stoljeća; pored gline, često se u “tijesto” dodaje i malo meda…

2.2.3. Leonardov doprinos Fontainebleau-ju Znamo da je Leonardo svoje zadnje godine života proveo u Fontainbleauxu i tako sudbonosno uticao na procvat renesansne umjetnosti u Francuskoj, između ostalog i na pridavanje značaja tehnici, tek kasnije nazvanoj pastel... Ipak, mnogi smatraju da su „pravi začetnici“ pastela u smislu afirmirane tehnike koja nema više samo studijski karakter Jean Clouet i njegov sin François Clouet:

- Jean Clouet; sa sigurnošću se tvrdi da je Jean Clouet autor 130 portretnih crteža urađenih u periodu između 1514-1540, rađenih crnom kredom i sangvinom... te

- François Clouet, sin Jeana… ←2/17. François CLOUET: Portret Charlesa IX Peterburg, Ermitage; oko 1566 ; crtež kredama u boji na kartonu; način „slikanja“ suhim bojama je u ovom slučaju bliži Holbeinu, nego Leonardu; u pitanju je suptilni crtež građen finim mekim šrafurama, bez razmazivanja kreda ; koristi bezbroj nijansi pastelnih tonova za valersku gradaciju, ali i tvrđe intenzivnije krede za isticanje same forme...; u svojim portretima pariških dvorskih ličnosti, kombinirali su, kako Jean, tako i kasnije François, crnu kredu, sangvinu i bijelu kredu, te tako postizali dojam plastičnosti, ali i duh nizozemsko-flamanske objektivnosti...



15

Iako je kod ovih vrsnih majstora Fauntainbleau-ja prisutan duh francusko flamanske škole, prisutan je i Leonardov stil pogotovo kod njihovog štafelajnog slikarstva Naime, crteži napravljeni prema Leonardovim portretima , kako navodi Puyvelde20 mogli su se ...

... vidjeti prilikom ( njegovog) boravka na francuskom dvoru...

2/18. JEAN CLOUET: Gouyom de Montmorancie… → Lion, Musée des Beaux Arts ; tempera i ulje na panelu;

Jeanu Clouetu se pripisuje i „ulje” portret Françoisa I: ←2/19. Francusko flamanska škola: Profil žene, detalj Washington, National Gallery ( Andrew Mellon Collection); početak XV stoljeća ( prije Fouqueta); pripisivan je Pissanellu ali, prema odjeći naslućuju burgundski dvor ( istina, i Pissanello je portretirao po Evropi…); interesantan je dekorativni impuls u crtežu uha školjke…; tempera na drvu; 52 x 37 cm;

←2/20. François CLOUET: Diana od Poitiersa, detalj Washington, National Gallery ( S. Kress. Collection); oko 1571.; 92 x 81 cm; tempera na drvu; fontainbleauska škola; tipično flamanski smisao za detalj i talijanski pristup kompoziciji… François Clouet rođen je u Fontainbleauu, 1516. godine ( umire 1572). Vjeran očevoj tradiciji, nastavlja održavati duh nizozemsko-flamanske objektivnosti i koncentracije na stvarnost, koje se ne odriče ni tada kada radi portrete s reprezentativnim namjerama. Pripisuje mu se nekoliko slika i oko 50 crteža – portreta rađenih u tehnici pastela.

2/21. JEAN CLOUET : Portret Françoisa I , detalj → Paris, Louvre; oko 1524; 96,94 x 74 cm; tempera i ulje na panelu;

Jean Clouet (Bruxelles, 1485-1540, Fontainbleau) zvan Jehannet, Janet, francuski slikar nizozemskog porijekla. Djelovao je u Toursu, a od 1529. godine u Parizu kao dvorski slikar i sobar Françoisa I.

Za razliku od renesansnih likovnih koncepcija Fauntainblaua, Jean Clouet održava slikarske tradicije realizma. Uzore traži, prije svega, u starijim predstavnicima antwerpenske slikarske porodice Cleve...Na francuskom dvoru su Cloueta zvali nizozemsko oko zbog njegovog specifičnog crtačkog karaktera ...radio je brze skice, isprugane sitnim crticama.... 20 Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Bruxelles, 1968, str. 11.



16

2.2.4. Leonardov doprinos kasnijim pastelistima Leonardov karton uticao je i na mnoge flamanske majstore. Kako navodi Puyvelde21...crtež su mogli vidjeti prilikom boravka na francuskom dvoru. Kružili su i crteži napravljeni prema njegovim portretima...

Pored Leonarda i Jeana Pérreala slikanje suhim bojama je u Francuskoj uspješno koristio Claude Corneille zvani i Corneille de la Haye, Corneille de Lyon ( Haag, 1500-1574, Lyon) ,, pravi predstavnik tehnike pastela : izražava se direktno suhim bojama , bez mnogo crteža, brižno i minuciozno u stilu minijatura sa zelenom ili modrom pozadinom. U Lyonu je imao i svoju školu... Mnogo kasnije je Joseph Vivien razvio tehniku pastela do virtuoznosti. Ovaj francuski slikar i minijaturist rođen je u Lyon,1657.godine ( umire1734. u Bonnu) . Radio je gotovo isključivo u pastelu, a ističe se i kao prvi portretist koji je izvodio portrete u čitavoj figuri. Kako je zapisao Dorival...

...22uzevši tehniku pastela od Neuteuilla doveo ju je do tolikog savršenstva da ga nisu nadmašili ni LaTour ni Perronneau.

←2/22. Jean-Baptiste Perronneau: Portret: Abraham van Robais Paris, Louvre; 73 x 59 cm; pastel; maksimalno zasićenje; postizanje materijalnosti ( uvojci, kosa, čipka...). Niz velikih pastelista, naročito u portretu dalo je osamnaesto stoljeće. Nezaobilazna je

- Rosalba Carriera, iako je kasnije nadmašuje - Maurice Quentin de la Tour ( 1704-1788; sto godina nakon Georgea de la Toura)

Ali, to su već druga vremena ! Tako je kasnije, u vrijeme romantizma - Delacroixov pastel Zalazeće sunce građen u bojenoj harmoniji jačih i slabijih akorda nanesenih očito u ekspresivnom ritmu punom neke specifične atmosfere. Već tu naslućujemo procvat koji je pastel doživio kasnije u radovima E. Maneta, H.T.Lautreca i naročito E.Degasa, na koje se nadovezuju pojedini fauvisti i ekspresionisti.

21 Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Bruxelles, 1968, str. 11. 22 Bernard Dorival : Francusko slikarstvo, Zagreb, 1959, str.148.



17

2.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o tehnici „il modo nuovo“; Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino

2.3.1. uvodne napomene 2.3.2. princip gradnje 2.3.3. instrumentacija

2.3.1. uvodne napomene

←2/23. █ Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino ( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer ,kao ključni pomak označeni su posebnom oznakom █ ). MJESTO: London, National Gallery DATACIJA: započinje oko 1498. godine; karton je Pietro de Novellara vidio kod Maestra u Firenzi 1501. DIMENZIJE: papir, formata 159 x 101 cm; TEHNIKA: il modo di colorire secco; karton, kao i kasniju sliku ( koja nikada nije završena do kraja) nosio je sa sobom sve do Francuske, i nalazile su se kod njega i u času smrti; karton, kao i slika Sant’Anna,... izražava bezgraničnu čežnju i, prema mnogim teoretičarima, predstavlja kasnu kompenzaciju za nedokučivo materinstvo ( sam je proveo djetinjstvo bez prave majke uz dvije polu majke). Postoji bitna razlika između kartona u Londonu u Nat. Gallery i verzije nedovršene slike u Parizu u Louvreu; zato se pretpostavlja da je londonski karton načinjen u Milanu za prvu izvedbu djela, koje je danas izgubljeno ( o firentinskom kartonu nema danas ni traga ali o njemu govori Vasari ; bio je izložen u samostanu u Firenci , kao priprema za palu). Kako smo već naglasili u uvodu, možda je tipičan Leonardov “rukopis” očit na londonskom kartonu, čak i izražajnije nego na nekim završenim slikama; i sama distinkcija između crteža i slike dovedena je ovdje u pitanje; kao značajnu, naglasimo ponovo i činjenicu, da je Leonardo očito već mlad shvatio da mora crtati kao da slika i slikati kao da crta.



18

Dakle...... 23del disegno come pittura e della pittura come disegno.

←2/24. ■ Leonardo: crtež: Sant’Anna Zato i njegovi zreli, čak i završeni radovi, imaju dozu ne dovršenosti, utisak svježine, karakter skice... Ipak, on slika i crta intelektualnim sažimanjem - preciznošću, kao posljedicom dubokog promišljanja ; u to vrijeme… 24...jedini je on smatrao umjetnost istraživanjem, različitim od naučnog,

ali paralelnim naučnom istraživanju, zasnovanom na dosljednoj kritici... Njegov potez usmjerava intelekt...25dalla mente alle mani !

2.3.2. princip gradnje 2.3.2.1. pripremni radovi

2.3.2.2. nosilac 2.3.2.3. slikanje suhim bojama

2.3.2.1. pripremni radovi: 2/25. ■ Studija ženske glave →

( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom primjeru, označeni su posebnom oznakom ■ .)

Windsor Castle, Royal Library, crvena kreda na smeđem papiru, uzdizano bijelom…

Iako je Studija ženske glave na tz. tavoletti ( prepariranoj drvenoj ploči malog formata) nastala mnogo kasnije ( 1508. godine), na ovoj nedovršenoj slici vidi se imprimitura i fino modeliranje uzdizanjem bijelom; očito je Majstor svoje pripreme zasnivao na više studija, uhodanim virtuoznim rukopisom, jednako kreativnim u svim

23 Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 8 24 Giulio Carlo Argan: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982. 25 Marco Cianchi: Leonardo, GIUNTI, Firenze 1996/ str. 5.



19

fazama rada… Danas ovu „suhu tehniku slikanja” opisuju i kao crtež ugljenom... ( sa)... lumi di biacca e chiaroscuro a tenute sfumato pittorico... u glavi 60. svoga Traktata savjetuje mlade slikare:

Slikar prvo treba da vježba ruku Precrtavajući crteže dobrih majstora, I pošto se po oceni svog učitelja izvežba u tome,

Treba da se vežba u slikanju reljefnih stvari, po onim pravilima o reljefnom slikanju... 3.2.2. nosilac:

←2/26. Leonardo: Saint Anne… ( topla osnova) specijalno preparirani papir, izoliran tutkalom od pergamentnih koža i preparacijom od gesso sottile ( prerađeni gips) sa dodatkom crvenog bolusa, vezano otopinom tutkala... kod njega nema bitne razlike u pripremi nosioca – bilo se radilo o papiru, platnu ili drvetu: nanesena je izolacija pergamentnim tutkalom; analizom je potvrđeno da uvijek koristi tutkalo od pergamentnih koža; za preparaciju većinom koristi žućkasti «grund»; u pitanju je takozvana krem obojenost osnove, zbog prisutnosti crvenog bolusa ( često pomalo ružičasta);

analizom26 je utvrđeno da sadrži bolonjsku kredu, crveni bolus i tutkalo; █ na makro detalju se vidi i topla osnova ( crveni bolus u osnovi):

26 Waldemar Janusczcak: Maltechniken Grosser Meister, München, 1980.



20

←2/27. Leonardo: █ Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino, detalj

2.3.2.3. slikanje suhim bojama: mnogi tvrde da je Leonardo prvi otkrio mogućnost upotrebe crvenog bolusa ( koji je inače koristio za toniranje podloga) kao crtaćeg materijala; za krede hladnijih i tamnijih tonova smjesi je dodavao i određene pigmente ( prema potrebi i odgovarajuća veziva), dok je kao crna kreda već od prije korišten i kameni škriljac ( Cennini u 34. poglavlju piše o crnom kamenu koji dolazi iz Piemonta) ; danas ovu „suhu tehniku slikanja” opisuju i kao… crtež ugljenom...sa

... lumi di biacca e chiaroscuro a tenute sfumato pittorico;

2/28. Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino,detalj→

kompoziciju odnosno konstrukciju studije majstor je najprije uradio linearnim potezima, dok je kasnije djelo gradio i plošnim nanošenjem, ali je evidentna i kombinacija različitog nanošenja u različitim slojevima; sama kreacija je, dakle, podrazumijevala gradnju u više slojeva …



21

teško bi bilo razlučiti pojedine faze , odnosno slojeve; ove studije uvijek je gradio u slojevima: - polazeći od srednjeg toplo ružičastog tona - nanosio je tamne sjene i svjetlija uzdizanja bijelim i plavičastim tonovima;

sve je i ponavljano prema potrebi: tako se, na primjer, - jedan sloj razmaže, - sljedeći nanosi šrafirano, - kasnije opet razmazuje... - moguće je da je na nekim mjestima površinu dodatno aktivirao i među fiksiranjem pomoću fiksativa od

gume,tutkala ili aloe i vode sa dodatkom alkohola27 ... 2/29. Leonardo: Sant’Anna…, detalj →

U glavi 67. Traktata savjetuje kako se

...pre treba naučiti marljivosti nego brzoj praksi. Ako ti, crtaču, hoćeš korisno i dobro da učiš, uobičaji da polako crtaš,

da ocenjuješ koje su svetlosti najjaće, a isto tako koje su senke tamnije od ostalih, na koji način se međusobno mešaju, i koliko ih ima;

dalje upoređuj jednu sa drugom i ocenjuj na koju se stranu pružaju konture, a u pogledu linija koliki dio skreće na jednu ili na drugu stranu, i gde je senka više ili manje vidljiva, a tako isto široka ili uska;

i na kraju neka se tvoje senke i svetlosti slivaju na dim, bez poteza i znakova... dakle, crtež, konture, sjenke i svjetlosti nanošene su sukcesivno, ponegdje i tako, da se…

…slivaju na dim, bez poteza i znakova…

27 Lenardo da Vinci: Trattato della pittura, /Beograd, 1964 /s. 208



22

metode nanošenja suhe boje:

←2/30. Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino,detalj Leonardovi crtači materijali, među koje pored ugljena i krede spadaju i krejoni i pasteli, pogodni su za linearan kao i za tonski, slikarski izraz, široke skale mogućnosti... dakle, pored samog linearnog nanošenja, mogu se koristiti

- metodom linearne gradacije(pomoću paralelnih, ukrštenih, odnosno proizvoljno kreiranih šrafura),

- za potenciranje plastičnosti forme ( tonskim gradacijama pomoću razmazivanja ugljene odnosno kredne prašine sa „smekšavanjem „ linije i razmazivanjem pomoću ruke, jelenje kože ili finog kista, a ponekad i laviranjem, odnosno, u izvjesnim okolnostima i korištenjem kreda pretvorenih u prah i prskanih na nositelj),

- za potenciranje ekspresivnog slikarskog karaktera ( dramatičnom igrom svjetlosti i sjene, neograničenom slobodom linearnog i plošnog izražavanja, specifićnom po svojoj svježini, spontanitetu i ekspresivnosti ),

- za potenciranje grafičkog karaktera ( linearne gradacije tonova različitog intenziteta, korištenjem različitih tipova ugljena i kreda, intenzivnijih mekših , srednjeg intenziteta, tvrđih...),

- za potenciranje mekog, chiaro-scuro karaktera ( jednakomjernim rastiranjem prašine pomoću rastirača; na ovako dobivenom srednjem tonu grade se sjene intenzivnijim i mekšim kredama dok

se svjetliji vrhovi modeliranja forme izvlače “oduzimanjem” – skidanjem već nanesenog praha),u mnogim kombiniranim tehnikama, gdje se pisaljka ( u kontekstu suhih crtaćih tehnika, dakle - ugljen, srebrenka, grafitna olovka, kreda kao pisaljka ili izmrvljena u prah - koristi kao bitna instrumentacija)…

dakle, u pitanju je slikanje mekšim posnim kredama... na nekim mjestima je evidentno i brisanje, skidanje već nanesenog tona, kako bi se postiglo suptilno modeliranje i onaj tipičan Leonardov smekšani potez; posebnu pažnju posvećuje konturama; ostalo je zapisano, da je upozoravao da se treba28...

...više nego išta drugo, čuvati jakih i grubih kontura !

28 Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris, 1929 /s.125



23

2.3.3. instrumentacija 2.3.3.1. papir 2.3.3.2. boje

2.3.3.3. crtači materijali 2.3.3.4. pigmenti

2. 3.3.5. veziva

2.3.3.1. papir imajući u vidu da je Leonardov “rukopis” na njegovim studijskim crtežima, možda čak i izražajniji nego na nekim završenim slikama, obratiti ćemo pažnju i inauguraciji srednjevjekovnog papira kao nosioca, prije svega, studijskih crteža: □ od CHARTE DAMSCENE do papira FABRIANO umjesto pergamenta i papirusa – PAPIR koji je u Kini postojao već u 2. stoljeću ←/ a možda i prije, Arapi upoznaju prvi, te u početku uvoze iz Kine i izvoze u Evropu kao CHARTA DAMASCENA , a kasnije, pod istim imenom proizvode i sami; već smo razmotrili osnovne principe proizvodnje u Kini… interes koji su Arapi pokazali za ovaj – u odnosu na pergament – jeftiniji proizvod, posljedica je procvata nauke i umjetnosti, obilne prepisivačke djelatnosti vezane za okupljenu inteligenciju, koja je prebjegla u Perziju iz antičkog svijeta i punila DIVAN Haruna al Rašida ; halife izdaju posebne naredbe za skupljanje starih knjiga; osvojivši Perziju preuzimaju i perzijske i grčke pisare i stimuliraju nauku i umjetnost; osnivanjem državnog trezora DIVANA - riznica naučnih i umjetničkih dostignuća, sačuvali su svjetsku baštinu za budućnost… Roger, kralj Sicilije, 1145. godine piše u jednom dokumentu da je renovirao, odnosno obnovio jedan pergament – kartu iz 1102. godine i prenio je na papir; Pierre le Venerable ( 1092.-1156.) zapisuje da je čitao knjige na svom hodočašću u Saint Jacques de Compostelle – pisane na koži, papirusu i papiru…

29Les livres que nous lisons tous les jours sont fait de peau de belier, de veau, de papyrus ou de papier de chiffon ... pored charte damascene u Evropu se već u 12. stoljeću uvozi i papir iz Feza; kako napominje Flety , proizvodnju započinju već u XI stoljeću i u XIII u Fezu je 400 papirnih mlinova; postoji hipoteza da je prva proizvodnja papira u Evropi – ako izuzmemo tvornice koje otvaraju Arapi u Cordobi, Toledu, Xativi ... započela u Ambertu već u XIII stoljeću; prema toj hipotezi ( navod: Flety) Saint Louis je na povratku iz križarskih ratova 1254. godine sa sobom doveo i proizvođača papira po imenu Gouz-Bey, koji je u Auvegneu u Ambertu proizvodio papir. razlika između proizvodnje papira u Kini i kasnije u Samarkandu 793. godine, kao i u Bagdadu, Damasku, Fezu, Xativi pa i u Ambertu u Francuskoj, posljedica je, prije svega, različitog izbora osnovnih sirovina od kojih se proizvodi papir ( što je evidentno sve do naših dana): dok se u Kini koriste specifične vrste celuloznih ( specijalne vrste vlakanaca Broussonetia Papyrifera (duda), kao i bambusova vlakna, rižina slama...) odnosno svilenih vlakanaca, na Zapadu se uglavnom koriste vlakanca od otpadaka krpa od pamuka, lana, konoplje ( pored navedenih celuloznih vlakanaca rano se koriste i vlakna algi, paprati, mekinja...) , usitnjena u papirnim mlinovima… Pojavom drvne celuloze, kao sirovine za proizvodnju papira, što je dalo konkretne rezultate tek u 19. stoljeću, kvaliteta papira postaje još raznovrsniji a osobine se bitno mijenjaju i proizvodnim inovacijama – pojavom strojne proizvodnje…

29 Julien Flety: Le papier au fil du temps, Art & Metiérs du Livre, Paris, V, 1989 / str.58.



24

zbog sve većeg broja proizvođača papira već u 1154. godini nailazimo na prvi vodeni znak… manufakture u Evropi: prema nekim indicijama papir se prvi put proizvodi izvan arapskog svijeta ( u koji se u to vrijeme ubraja i Španjolska) na jugu Francuske u mjestu Vidalan 1151. godine. Pretpostavlja se da je proizvođač, pored već spomenutog Gouz-Beya u Ambertu i Jean Montgolfier naučio ovaj zanat kao zarobljenik u Damasku… Krajem 14. stoljeća u Francuskoj radi već 20 papirnih mlinova… za inovacije ( nove tehnike drobljenja vlakanaca) zaslužna je Italija, gdje se zbog procvata sveučilišta i sve veće potražnje, otvara u blizini Ancone 1276. godine tvornica FABRIANO; zatim slijede tvornice u Bologni (1293.), u Troyesu (1338.), Nürenbergu ( 1389.) itd… ipak, očito je da i u Cenninijevo vrijeme koriste za…pisanje, crtanje i iluminacije – dvije vrste podloga:

- CARTA PECORINA pergament, - CARTA BANBAGINA uvozni papir od svilenih vlakanaca…

prije pronalaska stroja za izrađivanje papira, a ponekad i danas radi specifičnih potreba – papir se izrađivao ručno; u Leonardovo vrijeme postojala je još uvijek samo ručna proizvodnja papira:

←2/31. Drvorez: Ručna proizvodnja papira

ručni papir proizvodio se pomoću četverokutnog drvenog okvira s finim metalnim sitom veličine, oblika i strukture budućeg lista; radnik bi zgrabio određenu količinu papirne pulpe iz drvene kace, lagano tresući i nagibajući okvir jednolično bi podijelio vlakanca i izazvao njihovo preplitanje; ovdje dakle nema jednosmjerne orijentacije vlakanca kao što je to slučaj kod standardnog tvorničkog papira… Orijentacije vlakanca zavisi od načina nanošenja i cijeđenja pulpe u situ:

- kod ručne proizvodnje orijentacija je zbog kružnog cijeđenja pulpe u situ jednakomjerna u svim pravcima te je tako i jednako rastezanje i stezanje papira u širinu i dužinu...

- kod tvorničke prozvodnje na beskonačnom situ vlakanca se orijentiraju u pravcu kretanja sita; takvi papiri pokazuju dimenzionalnu razliku, kao i razliku u elastičnosti u pojedinim pravcima...

kod ručne proizvodnje -prilikom cijeđenja u situ veći dio vode bi iscurio kroz sito. nakon toga bi mokar list papira izbacio na pust ( filc; čohu); tako bi slagao list papira na list filca, jedan na drugi, dok ne bi dobio dovoljno debeo blok, koji bi stavljao pod ručnu presu;

prešanjem bi istisnuo još više vode i dao papiru ravnu površinu; na drvorezu se u pozadini vidi i papirni mlin… Karakteristika ručnog papira su nejednaki i istanjeni rubovi te specifična struktura, koja je ovisila o vrsti sita na kojem se papirna pulpa cijedila ( rebrasti papir cijeđen je na situ sličnom roštilju – VERGÉ, dok je za glatki papir korišteno jednakomjerno fino sito; glatki papir je zadržao tradicionalan naziv VELIN - franc. pergament);



25

kao posljedica formiranja pulpe u situ određenog formata, te cijeđenja , a kasnije i dodatnog prešanja, pojavljuju se na papiru karakteristični istanjeni rubovi koji predstavljaju dodatno likovno obogaćenje… SASTAV: pored

- celuloznih vlakanaca u papiru se često nalazi i - vezivo ( škrob, dekstrin, tutkalo, danas i lateks, sintetska veziva ) i - punilo ( glina, kaolin, talk, gips, kreda itd…); funkcija punila je popunjavanje mikroskopski sitnih međuprostora između celuloznih vlakana; na taj način papir postaje gladak i jednoličan,

smanjuje se njegova prozirnost, povećava upijanje, ali smanjuje elastičnost; prema Helleru30 pulpi se za standardni ručni papir dodaje malo veziva i punila:

- na cca ½ l vode dodaje se 12 g štirka ( pripremljeno standardnim kuhanjem), te doda - 90 g krede ( kalcij karbonata), - uz manju količinu tutkala ( za crtaći papir..),

CRTAĆI PAPIR ima u sastavu bezdrvna celulozna vlakna , po moćnosti lana ili konoplje, dok je vezivo najčešće tutkalo; jedino papiri za crtež Dalekog Istoka su većinom veće upojnosti ( sa škrobnim vezivom); punila su prisutna zbog manje transparentnosti ( kreda, kaolin, gips...) ali ona daju potezu, pogotovu kod mokrih tehnika mutniju, mekšu liniju...

- za crtež ugljenom , kredom, krejonom potreban je papir fino zrnate strukture, često i toniran, kod kojeg se prije svega traže svojstva mehaničke otpornosti na brisanje, trljanje, dobra svojstva elastičnosti i postojanosti;

- za mokre tehnike crtanja – crtež tušem, sepiom, lavirani crtež – potreban je papir gatke strukture, velike stabilnosti dimenzija , smanjenog upijanja… već Cennini31 daje niz uputa i za -

- TONIRANJE PAPIRA …tako u Glavi XVI navodi… Come si fa la tinta verde in carta da disegnare, e 'l modo di temperarla Kako se pravi zelena boja za hartiju za crtanje i način njenog mešanja

…uzmi kolika je polovina oraha VERDETERRA i za njenu polovinu DELL'OCRIA, a za polovinu BIACCA i kao zrno boba praha od kostiju i cinobera koliko je pola zrna boba…

Sve ovo istrvi na porfiru sa vodom…( što više trviš, bolju boju ćeš dobiti), a zatim dodaj sljedeće vezivo: - uzmi jedan komad apotekarskog tutkala ( ne ribljeg), stavi da bubri u vodi 6 sati, a zatim u kupelji napravi otopinu… izmiješaj sa trvenom bojom,

- premaži papir najprije u jednom pravcu a zatim i u drugom (nanesi pet slojeva…)kad se osuši…ostruži nožićem lagano, da bi uklonio ako se ikakvo zrno nađe. za crvenkasto toniranje – u Glavi XX Cennini savjetuje kombinaciju …terre verte, biacca i sinopie… a za ten inkarnata – u Glavi XXI … …biaccu i cinabro…

30 Jules Heller:Paper making; Hover' Sizes, str. 96. 31 Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 1999.



26

2.3.3.2. boje Leonardo je specifičnoj primjeni boja posvećivao veliku pažnju; mnoge pojedinosti o bojama – majstori renesanse su još uvijek učili od fratara koji su bili poznati kao dobri kemičari; poznato je da su se pigmenti često nabavljali i kod apotekara, također «kemičara i poznavalaca materijala»; isti pigment vezan uljenim ili smolastim vezivom daje sasvim različit ton od onog vezanog vodenim vezivom; razlog često nije samo dubinska ( kod ulja) i površinska ( kod gume) refleksija svjetlosti nego i niz drugih faktora; ovo je evidentno i kod pigmenata za zidne tehnike. Tako na primjer, industrija i danas proizvodi posebno « oker pigment vezan tutkalom» i posebno «uljeni oker pigment»; sličan je primjer i sa zelenim zemljama koje gube u ulju povezanost čestica te se zato za ulje u naše vrijeme koristi njezin ton zamiješan sa kromoksid zelenom. Leonardo je koristio VERDIGRIS… stari majstori su često morali «kalkulirati» i sa skupocjenošću pojedinih pigmenata; poznata je činjenica da se na primjer skupi ultramarin u renesansi često pod-slikao temperom i smalt plavom ili azuritom, na crnoj preparaciji 32;neki su pigmenti opet nepostojani na svjetlosti ili nekompatibilni sa drugim pigmentima; naime, u uljenim tehnikama mogu se koristi svi oni pigmenti koji su: - dovoljno postojani na svjetlo, - koji nemaju nekog dodatka koji je topljiv u ulju ( zbog ovog razloga nije dobar asfalt i njegova velika primjena u 19. stoljeću brzo se osvetila tamnjenjem i prodiranjem kroz sve ostale tonove), -koji ne osporavaju sušenje ( što je vezano za potrošak ulja i oksidaciju), - koji nemaju prekrupne ili presitne čestice, - koji su kompatibilni sa vezivom i međusobno. poznati su i problemi starih majstora pogotovo sa malim izborom, kao i nepostojanošću i nekompatibilnošću ZELENIH PIGMENATA; neki pigmenti traže trenutačno lakiranje: tako Leonardo u svom Traktatu 33 napominje da je ...verdigris nepostojan kao boja ako nije smesta lakiran...

ako se zelenom bojom od bakra pomeša aloa kamilje boje, ta će zelena boja postati vrlo lepa, a još lepša bi postala sa šafranom, kada ne bi isparavala ;

dalje savjetuje34 da se… ALOA rastvori u toploj rakiji, te se može kombinirati sa gumiarabikom i vodom; ali, aloa se može ... …pomešati i sa uljem, i sa zelenom bojom od bakra, kao i sa svakom drugom bojom koju želiš…

o tome već govori Venecijanski manuskript krajem 14. st.., a kasnije i Cennini 35... već VENECIJANSKI MANUSKRIPT (druga polovina 14. stoljeća), pisan u venecijanskom dijalektu, ali sa vidljivim utjecajem njemačkog područja, pored medicinskih i alkemijskih napomena donosi već i konkretne informacije o pripremanju boja:

...trvi pigmente na kamenu vodom, miješaj ih žumanjkom ili ako to hoćeš, lanenim uljem (zgusnutim), štoviše: verdigris zahtijeva da se miješa ovim uljem da očuva svoju boju...

Leonardo naglašava u svom Traktatu nepostojanost ove boje i preporučuje, dakle, obavezno lakiranje i na taj način izoliranje i sprječavanje kemijskog aktiviranja sa drugim bojama, prema kojima je osjetljiv).

32 Descrizione della pittura Citta di Ascoli; 1790, str. 73; 33 Leonardo da Vinci: Traktat o slikarstvu, Beograd 1955/1964, str. 124. 34 Leonardo: Traktat, str.208 35 Cennini: Siccome dei triare i colori ad olio...



27

2.3.3.3. crtači materijali

u okviru razmatranja tehnika iluminatora, upoznali smo niz crtaćih materijala… Leonardo je za pripremne crteže koristio, pored srebrenke i sepiu, a često i bistru: bistra – je specijalni tuš od bukovog drveta ; u srednje-vjekovnoj literaturi se spominje i kao caligo uz napomenu, da je to…

...boja, gotovo tamno-žuta, koja se naslaže iznad mjesta gdje se kuha u kaminu... tako Tabula de vocabulis sinonimus et equivocis colorum spominje:...

caligo est color, videlicet, materia illa crocca obscura, quam famus igius generat sub caminatis sub cuibus continue fit ignis decoquendo fercula...

u praksi se spominje da se ovoj ( masnoj od isparenja) bukovoj čađi dodavalo i malo crvene i azurita i tako postizao njezin karakterističan ton – neutralna akvarelna boja tona tamno-smeđe sa lakom žućkastom nijansom... Dossie36 preporučuje pripremu bistre na sljedeći način:

...čađ bukovog drveta stavi se u vodu ( lužnatu) i ostavi pola sata kuhati, zatim se pričeka da se slegne i još vruća prelije u drugi sud i kuha da ispari...

ostatku se dodaje otopina gumiarabike... ili se koristi sama tinktura koja još nije sasvim isparila – kao tinta...

ime bistra javlja se tek 1625. godine u raspravi Traité de la miniature, M. Perrota;

←2/32. Leonardo: Studija bistrom

kod renesansnih crteža susrećemo se sa dilemom da li se radi o BISTRI ili o MASTILU OD ŽELJEZNE RĐE koje se upotrebljavalo u isto vrijeme; općenito su tekući tuševi u prošlosti imali niz nedostataka; najviše je smetala gustoća same tekućine i brzo taloženje razmjerno krupnih čestica pigmenta, pored toga, različiti načini pripreme i upotrebe odgovarajućeg veziva dovodili su i do neželjenih posljedica, prije svega lakog skidanja sa površine, naročito pri savijanju lista... Wolfgang Schwahn37 kaže da su se od davnina sve smeđe i crne boje zvale ATRAMENTUM i NIGRUM; tek od 1.600. godine dalje u francuskim tekstovima se spominje i ime noir de fumée, a ubrzo i encre de la Chine; pored već poznatih klasičnih vodenih tuševa , javlja se čak i tehnika, koja se kasnije naziva esencija - crtež razrijeđenom uljenom bojom;

36 Dossie: The Handmaid to the Arts, London 1758. 37 Wolfgang Schwahn : Braune Tinten-Lavierungtechniken ; Vergleichende Untersuchungen an Bister und Sepia, MALTECHNIK 1987/3.



28

2.3.3.4. pigmenti Leonardo je specifičnoj primjeni boja posvećivao veliku pažnju; mnoge pojedinosti o bojama – majstori renesanse su još uvijek učili od fratara koji su bili poznati kao dobri kemičari; poznato je da su se pigmenti često nabavljali i kod apotekara, također «kemičara i poznavalaca materijala»; isti pigment vezan uljenim ili smolastim vezivom daje sasvim različit ton od onog vezanog vodenim vezivom; u to vrijeme postoji i sve više „knjiga“ o bojama:

←2/32. KNJIGA O BOJAMA Stranica iz talijanske knjige o bojama iz 1487. godine;Codex 89 Biblioteca Laurentiana, Firenza stari majstori su često morali «kalkulirati» i sa skupocjenošću pojedinih pigmenata; poznata je činjenica da se na primjer skupi ultramarin u renesansi često pod-slikao temperom i smalt plavom ili azuritom, na crnoj preparaciji 38;

neki su pigmenti opet nepostojani na svjetlosti ili nekompatibilni sa drugim pigmentima; poznati su i problemi starih majstora pogotovo sa malim izborom, kao i nepostojanošću i nekompatibilnošću ZELENIH PIGMENATA; tako još uvijek koristi i šafran za postizanje zelenih tonova… šafran je Leonardo, prema Brachertu39, koristio i kod nekih žuto crvenih tonova:

…na žutom mantilu Madone sa djetetom… ←2/33. Grb bojadisara – tintora Bologna 1700. godine; gradska arhiva proučavajući općenito slike renesansnih majstora danas smo uvjereni da se u ovom periodu paleta konačno stabilizirala: koristi se više ili manje identična skala pigmenata, a izvjesne varijacije od majstora do majstora više su rezultat slikarskog afiniteta… Tomas Brachert (Maltechnik) je izvršio analize ( londonska slika) pigmenata na Leonardovoj slici Madona u špilji:

- olovno bijela, - azurit, Chrysocolla – prirodni mineralni pigmenti zelenkasto plave (malahit) ili plavkasto zelene (azurit) obojenosti , koji se razlikuju više po kristalnoj

38 Descrizione della pittura Citta di Ascoli; 1790, str. 73; 39 Brachert: Maltechnik 1967.



29

strukturi nego po sastavu: mikrostruktura sa vidljivim aglomeratima kod malahita, te kristalna monoklinskoprizmatska struktura kod azurita ; jako rano se dobivaju i umjetnim putem, različitih nijansi ( bakarni acetat, oksid, klorid, arsenit...)

- lapis lasuli, - žuti oker, siena ; na žalost i nalazišta ove zemlje su danas iscrpljena te se umjesto sa Monte Amiata u Toscani kopaju slične vrste okera na Korzici i Sardiniji…; za uljene tehnike siena ( prirodna i pečena) je prikladna samo u izuzetno

lazurnom nanošenju ( u suprotnom nije prikladna jer zahtijeva neobično veliku količinu ulja i zbog toga jako tamni…Istina, pečena siena bolje prekriva i više univerzalna od prirodne siene…; tako se i prirodna i pečena umbra ne preporučuju za uljene tehnike ( osim u lazurnom nanošenju…); zato su ove zemlje kod Leonarda i drugih majstora renesanse korištene više u fazi iscrtavanja i pod-slikanja ( vezane sa gumom, tutkalom ili jajetom…)

- narančasti i crveni kuprit, - cinober ( pogotovo za sjene), Cinober je bio skup pigment. Tako su , na primjer - zbog skupoće cinobera , često mjesta gdje će doći ova boja, pod-slikala nekim drugim crvenim pigmentom (

crvenim okerima, sinopiom, crvenim zemljama,…) a često se kombiniralo i sa auripigmentom, zmajevom krvi, minijumom, žutim pigmentima…tako Brachert navodi njegov sljedeći savjet: …da dobiješ finu crvenu, uzmi cinober za tamne sjene, minijum i crveni oker za svjetlije, a za najsvjetlije partije čisti minijum,zatim stavi fini lak kao lazuru..

- karmin ( kao lazura), - minium, - massikot ( pogotovo u inkarnatu), - verdigris, Chrysocolla iako se pretežno odnosi na zeleno plavi azurit... - smeđe organsko bojilo, žuti šafran se još i u baroku koristi kao boja za imitaciju zlata, boja za minijature, za lazure preko azurno plave umiješana sa olovno bijelom i jajetom, sa indigom ili azuritom za zelenu i kao lak lazura…; koristio se i u drugim kombinacijama ali je najčešće u slikarstvu korišten u kombinaciji sa jajetom i gumom; spominje se i kao jednostavna vodena otopina ali i kao otopina u vinu, pivu i slično… - biljno crna (ugljena)...

stari majstori su često morali «kalkulirati» i sa skupocjenošću pojedinih pigmenata; poznata je činjenica da se na primjer skupi ultramarin u renesansi često pod-slikao temperom i smalt plavom ili azuritom, na crnoj preparaciji 40; neki su pigmenti opet nepostojani na svjetlosti ili nekompatibilni sa drugim pigmentima… poznati su i problemi starih majstora pogotovo sa malim izborom, kao i nepostojanošću i nekompatibilnošću ZELENIH PIGMENATA…

2. 3.3.5. veziva u procesu gradnje , u tehnici il modo di colorire secco Leonardo je koristio više različitih veziva, neka u različitim fazama gradnje , a neka samo u pojedinim slojevima:

- za izolaciju papira, kao nosioca koristi pergamentno tutkalo; analizom je potvrđeno da uvijek koristi tutkalo od pergamentnih koža; već Cennini je preporučivao vezivo dobiveno prokuhavanjem otpadaka pergamentnih koža; stari majstori najčešće su pripremali tutkalo sami u svojim radionicama koristeći stare pergamente kože ili otpatke:

..staviti kilogram otpadaka u 14 litara vode ( ostatke koža je trebalo ostaviti da najprije nabubre i tek su se idući dan kuhali) , kuhati to sve dok se količina ne smanji na polovinu, procijediti kroz laneno platno... (kako je zapisao Riffault, 1843).

40 Descrizione della pittura Citta di Ascoli; 1790, str. 73;



30

- za preparaciju većinom koristi žućkasti «grund»; u pitanju je takozvana krem obojenost osnove, zbog prisutnosti crvenog bolusa ( često pomalo ružičasta); analizom41 je utvrđeno da sadrži bolonjsku kredu, crveni bolus i tutkalo; BOLUS - grč. bolos= grumen zemlje; aluminijev alumo silikat – glina; pored glavne komponente polimenta, koristi se i kao supstrat kod pripreme boja, ili kao komponenta preparacija. Glina je kao primjesa prisutna u mnogim zemljanim pigmentima. Njena prisutnost povećava potrošak ulja kod trvenja, i povećava transparentnost; služi i za smanjivanje bojene snage pigmenata. CRVENI BOLUS sadrži pored alumo silikata i veće količine željeznog ili manganovog oksida čime dobiva svojstva polutvrde krede, idealne kao punila: preparacija je izvanredno čvrsta, trajna, jako gusta i malo upija. Svi bolusi imaju ipak i jednu zajedničku lošu osobinu – da probijaju kroz bojene nanose ( čak i uljene) te daju ujednačen ton vlastite boje cijeloj slici. Osim toga, polako razgrađuju gotovo sve pigmente koji nisu po sastavu slični njima. Kod Leonarda to nije evidentno jer je bolus neutraliziran dodatkom krede. Neutralizirati se može i dodatkom žutog ili crvenog okera, ili zelene zemlje, ako sadrži karbonate…

- u iscrtavanju preferira gumu, pogotovo Alou, kao vezivo; iako smo gumu već razmotrili u više navrata, od egipatskih i antičkih vremena pa sve do srednjevjekovnih iluminacija, imajući u vidu značaj, koji je Leonardo posvećivao ovom vezivo, navesti ćemo recept koji leonardo navodi u 208. glavi Traktata:

…Ako se sa zelenom bojom od bakra pomeša ALOA kamilje boje, ta će zelena boja postati vrlo lepa, a još bi lepša postala sa šafranom kada ne bi isparavala

Dobar kvalitet aloe … vidi se kad se ona rastvori u toploj rakiji… Aloa može da se pomeša sa uljem, a i sa zelenom bojom od bakra,kao i sa svakom drugom bojom koju želiš…

- u lazurama koristi različita veziva: tako u svom Traktatu ( glava 208) 42za…povećanje lepote zelene boje od bakra savjetuje korištenje zeleno-smeđe tinkture od biljne smole ALOE (od Agave Americana; udomaćene i u Dubrovniku); pored gume sadrži i manji postotak smole !

- …ako se zelenom bojom od bakra pomeša aloja kamilje boje ta će zelena boja postati vrlo lepa, a još bi lepša postala šafranom kad ne bi isparavala…Aloa može da se pomeša sa uljem, a i sa zelenom bojom od bakra, kao i sa svakom drugom bojom koju želiš…

- aktiviranje površine : moguće je da je na nekim mjestima površinu dodatno aktivirao i među fiksiranjem pomoću fiksativa od gume, tutkala ili aloe i vode sa dodatkom alkohola43 ...

←2/34. Leonardo: rukopis: Codex on the Flight of Birds

Biblioteca Reale, MUSEUM , Torino.

41 Waldemar Janusczcak: Maltechniken Grosser Meister, München, 1980. 42 Traktat o slikarstvu , glava 208 Beograd, 1964. 43 Lenardo da Vinci: Trattato della pittura, /Beograd, 1964 /s. 208



31



32



33



34

2 Leonardov MODO NUOVO - · PDF filenastao nakon njegovog slavnog povratka iz Milana u...

Documents

Transcript of 2 Leonardov MODO NUOVO - · PDF filenastao nakon njegovog slavnog povratka iz Milana u...