Uticaj lijekova na rezultate biohemijskih nalaza

Biohemijske pretrage su od velike važnosti za:- pstavljanje dijagnoze- praćenje toka bolesti i uspješnosti terapije

Stoga je neophodno pravilno tumačenje rezultata laboratorijskih nalaza.Ako pacijent već koristi lijek, treba izbjeći da se biohemijske promjene izazvane lijekom, pripišu nekom drugom uzroku. Prva stepenica u liječenju je pravilno uzimanje anamneze.

Farmakološkom anamnezom se dobijaju slijedeće informacije:- naziv lijeka- naziv biljnog preparata- ostali podaci o lijeku i preparatu (doza, trajanje primjene)- neželjene reakcije na lijekove, uključujući i alergijske

Farmakološka anamneza predstavlja sastavni i nezaobilazni dio kompletne istorije bolesti, koja prethodi terapijskim i dijagnostičkim postupcima. Lijekovi imaju neželjeno dejstvo na biohemijske pretrage.

Lijekovi mijenjaju biohemijske i hematološke parametre svojim farmakološkim svojstvima.Mogu pobuditi sintezu pojedinih enzima ili oštetiti pojedine organe a to daje izmijenjene vrijednosti analiziranih parametara.Pored farmakološkog postoji i analitički uticaj lijekova kada dolazi do direktne interakcije lijeka/metabolita sa analitičkom metodom zbog fizičkih i hemijskih karakteristika lijeka.

Na rezultate biohemijskih pretraga lijekovi djeluju:- biološki in vivo (farmakološki, toksikološki, analitički)

- interferencijom in vitro (u samom analitičkom postupku)

Analitičke interferencije lijekova

Veliki problem su analitičke interferencije lijekova tj. lažne promjene rezultata biohemijskih pretraga izazvane prisutnošću lijeka u biološkom materijalu.

Interferencija može dati lažno visoke ili lažno niske rezultate, ponekad može potpuno blokirati hemijsku reakciju.

Uticaj lijekova na postupak ovisi od hemijske sličnosti ili fizičko-hemijskih osobina lijeka u odnosu na mjereni sastojak. Važna je i reaktivnost lijeka sa supstratom ili proizvodom reakcije.

Kada se biraju metode za određivanje u biološkom materijalu, odlučuje se za one gdje je manja mogućnost analitičkih interferencija lijeka.

Interferencija lijekova je više izražena kod ispitivanja urina, nego u analitičkim postupcima za krv.

Očituje se u samoj boji urina, koja se mijenja u prisutnosti nekih lijekova ili njihovih metabolita (antibiotici, aspirin, aminopirin, fenotiazin).

Uticaj lijekova na biohemijske analize

Urea Nastaje metabolizmom proteina u organizmu. Proteini se razgrađiju do AK, koje će se ponovo ugraditi u neke nove proteine ili će se razgraditi do azotnih jedinjenja, pošto se AK ne deponuju.Pri katabolizmu proteina i NK koji se odvija najintenzivnije u jetri, manje u bubrezima, nastaju prije svega urea, kreatinin, AU i NH3.Na stvaranje uree mogu uticati neki lijekovi (neki povećavaju ili smanjuju vrijednost, glukokortikoidi povećavaju aktivnost enzima koji učestvuju u sintezi uree)

KreatininKreatinin je anhidrid kreatina, najviše ga ima u skeletnim mišićima, srcu, mozgu, mnogo manje u bubrezima, jetri i pankreasu. Kreatin u obliku kreatin-P je energetski bogato jedinjenje. Veliki broj lijekova povećava konc. kreatinina.

Bilirubin

Bilirubin i biliverdin su pigmenti koji nastaju razgradnjom hema, nemaju nikakvu biološku ulogu, nego se preko žuči izbacuju u crijevo, gdje ga prihvataju bakterije, pretvaraju u reducirana jedinjenja koja se eliminiraju fecesom.

Neki lijekovi dovode do hiperbilirubinemije, djelovanjem na pojedina mjesta u metaboličkom putu bilirubina.

Hiperbilirubinemija postoji u holestazi, koja se prvenstveno vezuje za uticaj lijekova.

Ima podataka da jako puno lijekova izaziva hiperbilirubinemiju. Učestalost ove pojave je samo nekoliko % osim aldesleukina i sargamostina koji ju izazivaju u velikom %.

GlukozaGlikemija je fiziološka koncentracija G u krvi (3,8-5,8 mmol/L). Na održavanje glikemije utiče mnogo faktora:

- UH unijeti hranom- hormoni glukogen i insulin, adrenalin, ACTH

Glikogen procesom glikogenolize oslobađa G u cirkulaciju. Ključnu ulogu u regulaciji konc. G imaju hormoni insulin i njegovi antagonisti glukagon, adrenalin, ACTH, hormon rasta.Neki lijekovi mijenjaju glikemiju remeteći regulatorne mehanizme G u pankreasu, jetri, bubrezima i drugim organima. Lijekovi mogu latentni oblik dijabetes mellitusa prevesti u manifestni.

Kliničko ispoljavanje hiperglikemije posljedica je smanjene kol. G u mozgu. Kod dijabetičara hipoglikemiju izazivaju lijekovi iz grupe antidijabetika, u slučaju nepravilnog doziranja, neodgovarajuće fizičke aktivnosti ili nepravilne ishrane.

LipidiOržavanje lipida u fiziološkim granicama, neobično je važno u prevenciji bolesti krvnih sudova.

Lipidi su u sastavu lipoproteina (višekomponentni kompleksi lipida i proteina), vezanih nekovalentnim vezama.Disbalansom lipida i lipoproteina nastaju hiperlipoproteinemije.

Neki lijekovi mijenjaju katabolizam holesterola, tako što oštećuju jetru, mada nije poznato kako to rade.

Neki lijekovi izazivaju hipertrigliceridemiju, opasnost je veća kod onih osoba gdje postoji ovaj poremećaj, jer svaki poremećaj TG može dovesti do pankreatitisa.

Uticaj lijekova na analize elektrolita

Na

Glavni ekstracelularni kation: - doprinosi održavanju osmotskog tlaka- regulaciji ABS- donor Cl pri sintezi HCl- uloga u održavanju membranskog potencijala

Mnogobrojna jedinjenja u formi soli Na (penicilin, bikarbonati, fosfati, sulfati) dovode do hipernatremije, a slično djeluju i mineralo/glikokortikoidi.Neki lijekovi izazivaju hiponatremiju raznim mehanizmima.

K

Glavni intracelularni kation:- reguliše osmotski tlak- utiče na mišićnu aktivnost (naročito srčanog mišića)- učestvuje u neuromuskularnoj iritabilnosti- aktivira neke enzime

Veliki broj lijekova utiče na kalijemiju direktno ili indirektno.Hiperkalemija nastaje povećanim unosom K, uključujući i K-soli lijekova (penicilin, diklofenak), a može nastati zbog nemogućnosti lučenja bubrezima koji su oštećeni lijekovima. Diuretici koji štede K mogu dovesti do hiperkalemije. Lijekovi mogu izazvati i hipokalemiju, pored gubitka K može doći do njegove preraspodjele (K pojačano ulazi u st.), prisutna je kod lijekova koji ne štede K.

Ca

Uglavnom ekstracelularni kation, ulazi u sastav čvrstih tkiva (kost, hrskavica, zubna gleđ, dentin), učestvuje u:

- neuromuskularnoj podražljivost- inicijaciji kontrakcije mišića- koenzim je faktora koagulacije

Hiperkalcemija nastaje zbog - povećane mobilizacije Ca iz kosti - povećane resorpcije iz crijeva- smanjenog izlučivanja bubrezima

Malo lijekova izaziva hiperkalcemiju.

Mnogi lijekovi se povezuju s nastankom hipokalcemije. Bolesnici koji boluju od epilepsije, koji su na terapiji sa antikolvuzivima (nastaje kao posljedica smanjene apsorpcije Ca iz crijeva). Neki neuroleptici snižavaju koncentraciju C++ .