Zane Grey PJE ANE STUBE Naslov izvornika: STAIRS OF S AND I. Kanjon sa svojim zidovima to su se u sjeni crnjeli poput abonosa, a utjelo kao z la to tamo gdje ih je pustinjsko sunce eglo, predstavljao je nekakvo utoi te od v reline , iako se ni u njem nije moglo pobjei od paklenskog, beskonanog pijeska pij eska to se micao, premetao, valjao poput valova srebrnog mora, to se talasao u l ijepim i mistinim dinama koje su vodile k mirnim, plavim visinama nalik pje anim s tubama, pod muklim i primamljivim. Ruth Virey nasloni se na sjedalo kola i skren e pogled s izlaza iz kanjona onkraj kojeg joj se pustinja rugala. Desna mazga u zaprezi, zvana Kasap, stala je. Nakon tridesetak milja puta stala je i pretvoril a se u nepominu stijenu. Ruth je ve ula da je ta mazga poznata po tom e to se najra dije zaustavljala na neobinim mjestima i u neuobiajeno vrijeme. Sad se , umorna, i scrpljena pustinjom spustila kraj svog parnjaka i odluila da se ne mak ne s mjest a. Ruthin mladi suputnik oito je napustio svaku nadu da e pokrenuti mazgu. Prijeti o j e, vukao i tukao, ali sve uzalud. Onda se bacio u hladovinu, sjeo i stao ner vozn om rukom brisati znoj s preplanula lica i s ela smicati dugu, mokru kosu. S tog m ladiskog lica nestala je vedrina. Hal Stone, nee mi valjda rei da smo ovdje z aglavili? ponovila je Ruth, ovaj put o trim tonom. Pa, koliko se meni ini, jesmo, bar za danas on odvrati namrgoeno. Kasap e poi kad jega bude volja. Sjeam se da mi je djed rekao kako u pustinji postoji samo jedan ovjek koji e Kasapa pomaknuti s m jesta kad stane. Ah, kako bih voljela da taj ovjek naie! Ali ja ne bih volio znaajn o e Stone, podi ui od pijeska crvene oi u kojima je tin ala vatra. Koliko smo pre l i? Ne bih znao. Bit e kakvih trideset milja. Ako je tako, znai da imamo jo cijelih deset milja do indijanskog naselja u kojem mo emo prespavati, kako si ti rekao. Da, tako e biti on odgovori, izbjegavajui njene oi to su ga netremice gledale. A o danle imamo jo dva dana do San Diega? Nisam tako rekao. Jesi, rekao si ona plane . Dobro, ali reci ti meni, kada si ve pobjegla sa mnom po svojoj slobodnoj vol ji , je li va no imamo li jo dvije Ui deset milja puta? on e prkosno. To od tebe zav isi odvratila je ozbiljno. Sto e uiniti? Sto bi ti htjela uiniti? Ja natrag neu. Zar ne bismo mogli do indijanskog naselja? Ne, sad je prekasno. Vjetar pu e i staln o di e ovaj prokleti pijesak. Kad mrak padn e, vi e neu razaznati put. Ruth pogle da u pijesak to se vidio kroza drijelo ulaza u kanjon u pijesak to je liio na pro zranu maglicu to se mie, osipa, tee i poslu a njegov glas, tih, poput svile u t ali mukao, udnovato prijetei. Pa to emo onda? upita nakon duge utnje. Ostat emo ovdje s ve dok se na em Kasa-pu ne prohtije da se makne. Imamo i vode, i hrane, ebadi. Mo emo se sasvim lijepo smjestiti. Nisam oekivala da u logorovati sama, s tobom, u p ustinji ree Ruth. Nego to si oekivala? on e, gotovo tvrdo.Ni sama ne znam. Nisam ni ta ni mislila, samo kako da se izvuem iz one stra ne ru pe, i pobjegnem od njega. Stone ustane i prie djevojci, pa se nasloni na prednji kota kola. Pa, iz rupe si se izvukla i natrag, nee . Zar sad nije vrijeme da misli na mene? Glas mu je bio pun ljubavne e nje, ali je u njem bilo i zamjerke i nesi gurnosti. Na tebe? ona upita i s nekim naglim kajanjem stane promatrati ono djeako bezobzirn o lice. Da, na mene on potvrdi i dohvati njenu orukavienu ruku. * to h oe time rei? Ti zna to hou time rei, Ruth Larey. 6 Ve sam ti rekla da me ne zove Lare y naljuti se ona i trgne rukom da je izvue iz n jegove ake. Momak joj zadr a ruku ali kad spazi da ona ne popu ta, odbaci je od sebe. Dopustila si mi da te ljubi m on plane. Rekla si mi da e me ljubiti. Pobjegla si s a mnom... -^ Znam, Hal pot vrdi ona snu deno i seg-ne rukom kao da e mu je ponovo dati. Ja sam kriva. Ali, z ar se ne mo e postaviti na moje mjesto? Ti si nai ao u pogodnom trenutk u. Bila sam osamljena, konfuzna, pustinja mi se smu-ila. Mislila sam da te volim. A bilo mi je i te kako drago da pobjegnem s tobom. No, to ne bih sigurno nikad uinila, d a sam samo posumnjala da e biti toliko sebian i da e tako brzo postavljati za htjev e. Hm! to si ti smije na on otpovrne pomalo podrugljivo. Najprije navodi ovjeka d a sta i glavu u torbu zato to kida s tobom, a onda ga odbija kad zatra i ono to oekuje s pun ini pravom. Ruthin osjeaj krivice i kajanja, koji je kod nje izazvao neku toplinu, i ezne. Ovo n jeno bjekstvo, u koje se upustila potaknuta eljom za slobodom, poelo je poprimati posve drukiji ishod. Namjera joj je bila da pobjegne od pustinje, za im je ve godin ama udjela, ali ju je pustinja prevarila. Smije li poi dalje s ovim mladiem koga po znaje svega nekoliko tjedana i, prema tome, uope g a ne zna? Ima li ona snage da s ebe prisili na povratak na Izgubljeno jezero? Ne , bolje joj je birati ma to bilo drugo, Sjetiv i 8 se jezive okoline usred koje le i po tanska stanica, i ovjek kojeg mrzi i boji ga se, sva se stresla od gaenja. U meuvremenu Stone zgrabi uturicu, ko are i sve anj ebadi s kola pa sve to odnese do je dne kamene ploe ispod litice u sjeni, potom se vrati da pomogne Ruth sii s k ola s visokim kotaima. Hodi, kad ve stojimo ovdje, za to se ne bi udobno smjestila . ena ustade, prigne se da mu dohvati ruke ne bi li skoila na tle, ali je on priv ue k sebi, te se ona spotae i pade mu na ruke. On poe s njom prema stijeni, ne hajei to se njoj haljina nedolino zadigla. Pusti me! ona mu nalo i. No, momak kao da n ije ni uo, tovi e stisnuo je enu jae i prignuo se k njoj da je polju bi. U nagloj jarosti, Ruth ga stade tui i otimati se, te njegovi poljupci pado e po vratu joj i kosi. Tek estokim otimanjem uspjela se osloboditi njegova zagrljaja. Mislila s am da si d entlmen kriknula je u bijesu bez daha. Stone se nasmije i iroko raskr ili ruke. S njegova je lica nestalo ara. Zar je to sad uope va no? Tu smo, gdje s mo. Bit e fino ako se bude bacakala kao zec u zamci svaki put kad te budem dotaka o. Ruth dovede u red haljine i razbaru enu kosu, borei se da obuzda jezik. Na la se u ka i iz koje se mo e izvui samo enskom lukavo u. Moram potra iti malo drva da nalo im vatru on nadove e i poe niz kanjon. 9 Slomljena umorom i odvratno u, bije dno pritisnuta onom istom gorinom i sjeanjem jalov osti to su je navele upravo na ovaj korak, Ruth klone na sve anj ebadi. Sto god je o sjeala prema ovom mladiu, nes talo je bez traga, pa ak joj ga ni ao nije bilo. Uvidje la je da je ve po stoti pu t ne to pogre no smatrala ljubavlju ljubavlju za kojom je toliko udjela i koja joj je bila toliko potrebna. Za oaj i lutanja koji su je dove l i do ruba propasti krivila je one beskonane etiri godine jalova ivota provedena kra j zabaena izvora u pustinji. Zaklela sam se da u od svega toga pobjei i da se n ikad vi e neu vratiti", tugovala je u srcu. Ali, ve sada vidim da sam podmuklo izd ala djeda. On mene treba. Da nije bi lo mene, ve bi odavno postao plijen Guerda L arevja i te nakaze Collishawa... Koli ko god mi mrsko bilo, ipak bih najbolje uin ila da se vratim... Oh, kad bih samo m ogla dii ruke od svega i ne misliti vi e. Ali ni mama ni ja nismo bile stvorene da podnosimo ovaj u asan ivot u pustinji. Za to je potreban du evni mir po rtvovnost vjera vrline koje ja, na alost, nikad a nisam posjedovala. Majka ona je zavr ila u neznan om grobu u Dolini smrti. Oh, a to li e od mene biti?" Spazila je Stonea gdje se vraa. Nosio je mr av naramak g ranja. Plae , a? upita je, gledajui je tvrdim, plavim oima. Nisam znao da i to umij e . To veoma laska. Ne plaem zbog tebe slomljeno e Ruth. 10 Niti meni namjenjuje s voj osmijeh i poljupce, zar ne? on tmurno nadove e. Dobro, a li emo mi obaviti sv oje ovdje, i to prije nego se na Kasap rije i da krene dalje. Hal, ni ta neemo ob avljati, makar ne znam to si pod tim mislio. Ja dalje ne idem. Sto? upita on opo ro, bacajui granje na tlo. Ne idem dalje ni koraka. Odvedi me kui. Hou avola! Da se vratim na Izgubljeno jezero i poslu im Guerdu Lareyju kao meta za gaanje? Ha-ha, madam, zar ti zbilja misli da sam tolika budala? Kad mu budem rekla da sam ja je dini krivac, Guerd e ti oprostiti. Zar e se on na to obazirati? Svejedno e me umlat iti zato to sam te poveo sa sobom. Ruth se zamisli, svjesna da na Lareyja ne mo e zaista niim utjecati, osim neim to njo j nije nimalo po volji. Vratit u se sama. A kako, ako smijem znati? Pje ke. Pje ke? Kuda? Zalutat e u mraku. A po danu e crk nuti na tom vrelom pijesku. Zar ni to nisi nauila nakon etiri godine ivota u pusti nji o kojima toliko pria ? Ne, Ruth Larey, sad je kasno: ti e produ iti sa mnom. N ikad nije kasno. Zato sam se uvijek borila. Ja u natrag, pje ke, Hal. Ruth, zar e i ivot staviti na kocku radije nego pobjei iz ovog pustinjskog pakl a sa mnom? go rko se zapanji mladi. 11 L Prije bih ivot dala, no to bih i la dalje odvrati djevojka. Za to, pobogu? on, m uklo upita. Ti si me natjerao na taj vrlo opasan korak ona e ivo. ini mi se da sam bila izmue a snom. Sanjala sam te kao oslobodioca kojeg u voljeti, kao ovjeka koji e me odves ti daleko od ove stra ne pustinje, do zelenih vinograda i borika, do svje e morske obale. Jednog dana, po to budem slobodna, ti e me o eniti i usreiti me. To mi bio san . Ali si me ti uvalio u stvarnost, i to takvu kakvu ne elim. P revrtljivko prokleta! raspali se on. Nestalnija si od onih pominih pje anih dina. Nestalna? Pa, zna se. Uostalom, to je osobina ene ona otpovrne prkosno di ui glav u. Ah, tako. Najprije si se klela da me voli , a sada tvrdi da me ne voli ! Nika d se nisam na to klela. Samo sam mislila da bih te jednog dana mogla zavolj eti. Mahnuo je rukama pokretom u kojem nije nedostajalo tuge i razoarenja. Lice mu iz g ubilo boju, a oi se uspalile plaviastim plamenom. Vidjelo se da je iskreno vjero va o da ju je bio osvojio. Ah! l mene si prevarila, kao to si prevarila i mnoge druge mladie koji su nai li na Izgubljeno jezero ree. Da mi nisi ni rijei rekla, on o to si uinila, meni bi bilo dosta. Odvukla si me sa sobom na mjeseinu... najzad, dozvolila si mi da te ljubim, a ti si jamano znala kako ta tvoja prokleta ljepota djeluje na momaka sr ca... S t im ljubiastim oima, zlataste puti, kosom kao svila ... tijelom pantere, g ipkim i vrelim. Jasno, nisam bio aneo, ali i da jesam, 12 sigurno bih pokleknuo... Takve si stvari i prije radila, Ruth Larey... Oh, uo sam sva ta o tebi od onih koji te vole kao i od onih koji te mrze. Upozoravali su me da te se uvam, da mi ne zavrti glavom. Danas si ovakva, a sutra onakva. Ba kao onaj ukleti pijesak tamo... nao ko lijep, ali podmukao i opasan. Hvala ti na svemu tome, Hal Stone blijedo se na smije i Ruth. Zadu io si me, bila sa m ti zahvalna, bilo mi te ao, i kajala sam se zbog tebe. Ali si mi sad u tedio dalj u brigu. Ne elim od tebe ni zahvalnosti , ni sa aljenja. Htio sam tvoju ljubav. Rekli su mi da mu a ne voli , ali da nje ga za to nije briga, glavno da... Ali sam ti ja rekla da sam samo zvanino ena Gue rda Lareyja prekine ga ona hladno. Da, svakako, rekla si mi on joj uzvrati bijes no, uspaljeno. Ali bih se zakleo d a si mi lagala. Zar misli da u i to progutati? Mo da bi stara gospoa Dorn nasjela tak vim priama, no ja jo nisam toliko lud... D a, ba bi Guerd La-rey dozvolio da mu samo zvanino bude enom. Pa to, po cijeloj se pustinji pria kako on ne mo e mirno proi kraj edne Meksikanke, ili Indijanke ... Ne, Ruth, tu si priu sama izmislila da bi te m u karci lak e po eljeli. Njom si i mene uspjela zavarati. Odvratan si. udim se da sam mogla neko drugo uvstvo osjeti ti prema tebi otp ovrne mu Ruth prezrivo. Svejedno. Tu si, sama u pustinji, sa m nom odvrati momak s gorinom u kojoj je bil o neke prijetnje. I spustio se na kolj ena da skupi pru13 e to ga je donio za vatru, pa e, kao za sebe: Mu karac je onakav, kakva je ena pre ma njemu. Ruth se potrudi da prikrije strah koji je naglo potisnuo u stranu osjea j prezira. Da li je bilo mudro stvoriti sebi neprijatelja od ovog mladia ija se sv a bezobzir nost ogledala u njegovoj strasti i estini? Njezin je polo aj postao k rajnje ozbilja n. Dan je ve bio izmakao pa je ona usprkos svojoj hrabrosti, oklij evala da krene natrag. Meutim, uoila je da je vjetar oslabio i da se siva pje ana m aglica prorijedil a. Mjesec e rano izai. Odjedared odlui da e biti najbolje da Stone a odmah napusti. P onijet e samo uturicu vode i hodat e dokle god bude razabirala p ut, a potom e se odm arati do dana. Ali za dana, sunce! Stii e je i dotui kao toljag a kakva divljaka. No , nije bilo druge. Ne smije ostati sama sa Stoneom cijelu n o, a o daljnjem putova nju s njim ne mo e biti govora. Pje ait e cijelu no, a sutrad an e uvati snagu tako to od jare skloniti u hladovinu kakva drveta; sjeala se da ih je vidjela uz put. Zak ljuila je da vi e ne smije oklijevati, ve mora odmah krenu ti. Stoneu je po lo za rukom da nalo i nekakvu slabu vatru i sad je sipao vodu u loni za k avu. Otvori ko aru, ubrzo e kava biti gotova grubo joj dobaci. Ruth usta ne, ali umjesto ko are dohvati uturicu i odmota njen remen od konoplje da je obje si preko ramena. Stone je zurio u nju. Najednom mu se lice izmijeni a oi r a ire. Polako je ustao. Kakvu smicalicu sad sprema ? upita. 14 Idem natrag vrsto odvrat i Ruth, premda su joj usne drhtale. Odmah potom se okren e i poe. ula je izmucanu psovku i brze korake na kamenu. Stone joj zgrabi ruku i bolno je stisne. Trgnuv i se, ona se oslobodi, okrene i svom ga snagom udari preko usta. Dalje ruke od m ene viknula je. U Stoneovim oima sinu plamen srd be. Zgrabio je Ruth i odbacio na trag. uturica joj ispade iz ruku, a ona pade na ebad. Uspravila se na koljena, polako, s mukom upola o amuena od siline njegove grube ruke. Nije joj bilo potrebno da ga ponovno pogl ed a, a da bi znala kako mu je prepu tena na milost i nemilost i kako je njemu t o pos ve jasno. Jo gore, u njemu se avo razgo-ropadio. Sino mi nisi bila tako odbo jna zagun-ao je i pru io ruke kojih se ona gadila. Zgrab i je za haljinu. ena skoi na noge i u to joj se jedan rukav raspara. Gola joj mi ica osta stegnuta St one ovom akom. Pogled na njenu put i dodir s njom, kao i Ruthin otpor, raspali e div ljaka u mladiu. Jednim trzajem privue je k sebi i stisne je kao klje tima. I naje dared, preko mladieva ramena, Ruth spazi kako dva mu karca tjerajui dva magarc a u laze u kanjon. Njihova udesna pojava izmijeni njen gotovo beznadan polo aj. estok o, udvostruenom snagom, ona se odupre Stoneu i ispusti prodoran krik. Natjerala j e Stonea da se iz pet-nih ila upre kako bi je svladao. 15 Ve je bila posustala, kadli osjeti kako je netko sna no i neodoljivo dr i otpozad i. O tvori oi. Preko njena ramena ispru ila se neija mrka ruka, upola pokrivena po habanim i odrpanim rukavom. Velika, mrka aka, gurala je Stonea natrag, ali ga je istovre meno i dr ala, i to ne kao ivo bie, ve kao praznu vreu. Ruth shvati da joj je jedan od one dvojice to bijahu u li u kanjon pri ao s lea. Pu taj mome, odmah u o se dubok glas s udnim, hladnim prizvukom. Ali Stone nije pu tao Ruth iz stiska. Bio se sasvim raspomamio. Ali kad je mrka ru ka njime trgnula natrag pa naprije d kao bubica se uas smirio. inilo se kao da mu j e lice odjednom nestalo iza jake goleme ruetine. Zauo se mukli udar, ne to toplo i m okro poprska Ruth i ona se naj ednom osjeti slobodnom. Stone pade i pre-vrnu se n ekoliko puta dok se ne zausta vi ispod same stijene kanjona gdje se opruzi i vi e s e ne pomae. Upola onesvije tena Ruth se i dalje naslanjala na ovjeka ije lice ne bija e jo vidjela, Merrvvale , mislim da je moje dugo traganje zavr eno rekao je ovjek mirno. Kao u kakvu snu, Ruth spazi priliku drugog mu karca kako se pojavljuje pred njom, a neo-binije sp odobe od tog starog kopaa zlata jo ne bija e vidjela u svom ivotu, ali je zato im ao bistre, prijatne plave oi koje su je prodorno promatrale. No, Adame ree neznana c pred njom rekao bih da si u pravu. To je Ruth. 16 2. Ruth malko ustukne bli e o vjeku to je iza nje stajao. Sezala mu je jedva do ramena. Tko ste vi? Otkud mi i me znate? upita u udu. Starevo se izmueno i izborano lice dobrodu no osvijetli. Gos poice, ja sam Merrvvale, Adamov drugar ve duge etiri godine. Tek sad Ruth osjeti bl agi pritisak dviju velikih aka na svojim ramenima. Gotovo t og istog trena onaj je ovjek pusti i stane pred nju. Ruth, zar me ne poznaje ? upita. Pred njom je st ajao veoma visok mu karac u zapra enoj, izno enoj, odrpanoj odjei pustinjskog lut alice. Lice njegovo, tamno got ovo kao u Indijanca, i neobino izbrazdano dubokim tu nim borama, bilo joj je odneku d poznato, ali istodobno i neznano. Bistre siv e oi, prodorne kao u orla, gledale su u nju ozarene nekom divnom, nje nom rado u. Ruth zadrhta. Tko je taj ovjek? Ne samo da ga je ve ranije vidjela, ve se sjea i tog nje nog sjaja njegovih oiju. Znam vas, ali opet... kao da vas ne znam ona e drhta vo. Da li me se zaista sjea ? blago je upita. Da... neee odvrati Ruth i zami ljen o odmahne glavom. 2 Pje ane stube 17 Zar si zaboravila Genie? Genie? Koju Genie? zaueno je upitala, uskovitlanih misli to su se postupno sreivale i vodile je k otkr iu. Genie Linwood, zna se! Oh! Genie Linwood...! Santa Ysabel! usklikne Ruth. Da, da. Sjeam se, Geni e... Njoj sam dala svoju lijepu suknju kad sam napu tala Sant a Ysabel. Trebala seudati za Genea, mladog stoara... Zvao se Gene Blair, zaljubio se u nju vjerujui da je ona pustinjska beskunica, dok je zapravo bila prava bogata ica. Da, Ruth, to je ta Genie ree mu karac tonom pone to obojenim tugom. Sad se i tebe sjeam uzviknu Ruth. Ti si bio njen prijatelj. Njen pustinjski ovjek . Zvala te Orlom. Da, sjeam se... Na ao si je u pustinji, dok je zajedno a majkom u mirala od gladi. Bila j e tek dijete. Majka joj je kasnije umrla, a ti si godinam a brinuo o njoj, sve d ok nije odrasla. Izveo si je iz pustinje, u civilizac iju, na ran Blairovih. Htio si joj nai dom. Oni je uze e, zavolje e je, smatrajui je siroticom, a ona je bila i te kako bogata. Imala je silno zlato koje je njen ota c iskopao, a ti joj ga godinama uvao. Kao pria iz bajki. Sve vi e zagrijana uspomenama, Ruth je bila potr esena nekim uznemirujuim sjeanjem jo ne posve jasnim. Adame, mislim da mogu rastov ariti magarce javi se Merrvvale. Ionako smo namjera vali ovdje prenoiti, a sad im amo zato jo jedan razlog vi e. 18 Da, noit emo ovdje potvrdi Adam. __ I prekasno j e da tra imo bolje prenoi e. Sto emo s mazgama? upita Merryavale. Sad u ih raspregn uti. Ti donesi drva za vatru. Adam prie ispru enom Stoneu i pogleda u nj. Sjetiv i se svoje uloge u mladievoj nesrei, Ruth se nae u neprilici. Zar si ga ubio? ona e prestravljeno. Samo je onesvije ten odvrati Adam, pa se okrene k njoj i pogleda je oima u koje je njoj bilo te ko gledati. Tko je ovaj ovjek i to je on tebi? Zove se Stone. Meni nije ni ta kratko e Ruth. Rijetko kad grije im u ocjeni ljudskih postupaka zami ljeno nadostavi Adam. Gdje ivi Kamo ste se uputili? Sto se to des ilo? Odmah u ti rei. Sad se svega sjeam... Ti si nas ostavio u Santa Ysabelu. Jedne si noi jednostavno nestao. ekali smo, dan za danom. Nisi se vratio. Genie je odg aala udaju. Najzad je rekla: Oti ao je zauvijek. Toga sam se i bojala. Vratio se u pustinju! Ba kao Dismukes!" Sjeam se doslovce njenih rijei. Srce joj se paral o od tuge... Ona te zvala Orlom, ali su te ljudi zvali drukije... Je li Wansfell ? Wansfell inae znai Prikaza goleti". Da, tako je. Ljudi iz pustinje zvali su me Wan sfell. Ali mi ni to nije pravo im e. Dao mi ga je neki pijani kopa zlata, prije m nogo godina. I ono mi je ostalo. Wansfell! To sam ime ula vi e puta, otkad smo dj ed i ja napustili Santa Vsabelu. AH 2 19 je meni pro lost bila mrska koliko i sad a njost. Uspomene me nisu radovale. Pekle su me. v Ruth, sad kad sam te na ao, i spriaj mi to je s tobom bilo ree Adam tonom kojem ona n ije mogla odoljeti. Kad si me na ao! to hoe da ka e ? ona upita te ko di ui. Ruth, prije etiri godine, veoma duge godine, ja sam od tebe pobjegao iz Santa Ys abela uze on govoriti, kao iz d na du e. Nisam pobjegao od Genie i njezine sree. Nisam pobjegao radi samotnog lut anja kroz pustinju. One sam noi oti ao zbog te be, bez rijei, jer da sam ostao jo jedan sat, snaga bi me izdala. Toliko sam te s tra no volio da bih se morao izda ti. Ti si imala svega devetnaest godina, bila si nesretna, osamljena, udjela si za ljubavlju. Znao sam da sam mogao zadobiti tvoju ljubav. A na to nisam imao pr avo. Trpio sam pod Kainovim igom. Svakog asa su me m ogli uhvatiti i objesiti zbo g poinjenih zloina. Ah, da... sad mi je jasno ona apne. udilo me. Tada me jako zabo ljele... Toliko si bio dobar, drukiji od ostalih. .. Sjeam se kako si me grdio to sam sanjalica. Ja sam tra ila da ostane . Adam joj uze ruku i zadr a je u svojoj . Ja sam pro ao svoj pakao, Ruth. Da mi nije bilo ivota provedenog u pustinji, p ropa o bih. Lutao sam od mjesta do mjesta, borei se sam sa sobom. Svaki oblak i s vakikamen doaravahu mi tvoj lik. No najzad sam se odrekao tebe. Lutao sam i lutao i n ajzad dolutao do oaze gdje sam prije devetnaest godina, jo kao djeak, go20 tovo u mro od gladi. Dan za danom, u nijemoj sparini, i noi za noima, pod samotnim pustin jskim zvijezdama, hodao sam praen svojim utvarama. Na kraju sam ipak pobije dio. Po ao sam natrag, na popri te svog zlodjela. Picacho! Odluio sam da se predam da mi odmjere kaznu. Zakon me je tra io. erif kojega sam unakazio za itav ivot, zakl eo se da e me objesiti zbog ubojstva. Potra io sam ga, da ispa tam za svoj zloin i konano smirim du u. Vratio sam se u Picacho. Bilo je to divlje, ivo logori te ko paa zlata, na predno i rastue. Na ao sam napu teno mjesto. Meutim, na rijeci je bil o neko naselje. O kolne ru evine i trule podsjeali su me na protekle godine. Tako sam na ao - Merrvvalea . Te ko je u meni prepoznao djeaka kakav sam bio prije etr naest godina. Na kraju, sj etio me se. Rekao sam mu kako sam do ao da ispa tam z a ubojstvo brata. Merrvvale mi objasni da sam pobjegao u pustinju ne doznav i pr avu istinu. Brata kojeg sam tolik o volio, nisam ubio. Bio je iv. Nisam bio ubic a... Postao sam odmetnik, pustinjsk a lutalica, izdr ao sam sve muke koje pustin ja donosi ovjeku ... a bez razloga ... Ruth osjeti kako joj se grlo ste e. Bilo j oj te ko i rije izustiti. Neki poriv je nag na da digne glavu, da Adamu pogleda u oi. Izmijenjeno uzburkanim uvstvima njegovo lice joj opet posta poznato. O tvom b ratu se radilo... Mislio si da si ga ubio ona najzad ree. Tolike godin e! Stra no ! Oh, hvala bogu to je ipak bila zabluda! Po urio sam u Santa Ysabel, k tebi, da ti ka em da sam slobodan. Nisam te na ao. Nisa m 21 ni mislio potra iti Genie. Mislio sam samo na tebe... Tad sam te poeo tra iti. Pro ao s am itavu Ju nu Kalifo rniju pa sam pre ao u Meksiko i Arizonu, najzad sam za ao u pustin ju. Za mene s i bila kao izgubljeno zrnce pijeska. Nisam znao kako ti se djed zov e. A tek pri je nekoliko dana prvi put sam nai ao na ovjeka koji mi je znao ne to rei o tebi. B io je to kopa na kojeg sam sluajno naletio u Yumi. Znao sam ga ve od ranije , godin ama. Rekao mi je kako te je vidio na nekom izvoru koji smo mi nekad zvali Indija nsko vrelo, a sad se zove Izgubljeno jezero... I tako sam stigao ovdje... i na a o te. Ruth pokri lice rukama. Bila je ispunjena bolnoslatkim i razumljivim stido m. Ja nisam vi e ona koju si ti poznavao apnula je. utio je toliko dugo da se Ru th pobojala onoga to e rei kad progovori. Nisam ni oekivao da e biti ista. to se sve moglo desiti s tobom l Pamtim nesreu tvoj e majke. Oh, to je ono to me stalno pr ogoni povie Ruth. Ti si mi znao majku. Govorio si mi o njoj. Ali si mi malo rekao . Reci mi sad sve, molim te. Sve u svoje vrijeme, Ruth. Sad jo ne... Osjeao sam d a u biti dovoljno nagraen, ukol iko te samo naem. Da u ti priati o sebi, o tvojoj maj ci, potom da u biti uza te, kao to sam poku ao biti uz tvoju majku, o tome sam sm io samo sanjati. 22 Gledajui u one sive oi koje su s razumijevanjem i ljubavlju pr odirale do dna njene du e, Ruth osjeti kako joj obrazi gore vrelom krvlju, Htjel a sam rei da me vrijeme izmijenilo, ali nagore ona objasni. Nazivao si me sa-njan com, udljivom djevojkom . I jesam bila taK-va. Ali, usprkos tome, prepu tala sam se nadama, e nji da budem do bra, da djedu pomognem u utiranju puta do boljeg ivo ta. Sad su mi dvadeset i tri godine. Za sve ove etiri godine ivjela sam u pustinj i, u tom mjestu bogu za leima, na Izgubljenom jezeru. I ba je izgubljeno. La no j e i nevjerno poput opsjena to ih s vaki dan viam. Ova pustinja od pominog pijeska uinila me nalik sebi. Sva se mijenja m, sva sam uzburkana, sva gorim, a ne znam z a im. Ponekad u sebi nazirem enu koja se trsi da se uspne pje anim stubama. Moji d jevojaki snovi i nadanja odo e u nepovrat. Sama se sebi rugam, jer sam u asne udi, jer ne mogu biti ravnodu na ni prema emu, i t onem, padam sve ni e, srozala sam se na razinu bijednice, kakvom me i ovaj momak S tone donekle s pravom smatra. T o je zato to si se slijepo dr ala jednog ideala. Ja vi e nemam ideala, a ti si m e prekasno na ao gorko otpovrne Ruth. Ne, nikad nije kasno dokle god si iva. Rut h je bila navikla na mu ku nasrtljivost, na onu nasrtljivost silovitu i gladnu, kao u pustinjskih jastrebova. Jo ni je srel a mu karca koji bi mislio i na njene potrebe, na ono to njoj treba da bi bila sretn a. Wansfell je taknuo u mrane dubine njezine du e, Cime je samo jo jae 23L podjario otpor to ga je ona odavna pru ala boljem dijelu svoga bia. Pokret t o ga uini njen subesjednik nagna Ruth da se okrene. Stone se s mukom pridi zao. S jeo je. Drhtava mu ruka poe k oteenom, okrvavljenom, gotovo neraspoznajnom l icu. Wan-sfell mu prie. Kamo si vodio ovu djevojku? upita ga. U San Vsidro, pa odatle u San Diego muklo odvrati Stone. Ali si za ao s tog puta. Zalutao sam kad mi je pijesak zasuo put. Nije zasuo i tragove kotaa. ini mi se da si namjerno skrenuo u ovaj kanjon. Nisam. Mislio sam da put ide ovuda. I tu je mazga stala. Za to si n apastovao djevojku? Nisam joj mislio zlo turobno odvrati mladi. Mi smo zajedno po bjegli. Kad je mazga stala, a Ruth vidjela da moramo ovdje provesti no, predomisl ila se. Kre nula je natrag. Poku ao sam je zaustaviti, ali se ona oduprla, i to je sve. Wansfell se polako okrene k eni. Koliko je od ovog tono? Sve, osim tvrdnj e da mi nije mislio zlo Odgovori Ruth kojoj se lice za arilo s rd bom i stidom. Osjetila je odbojnost da se ovom ovjeku ispovijeda, ali je takvo uv stvo odmah ugu ila. Ja sam odbila njegovu... pa nju. Kad sam shvatila gre ku, krenu la sam kui. Nato se on pomamio. 24 Di i se naredi Wansfell, a kad je Stone u urbano ustao, on nadove e: Uzmi uturicu i e to hrane, pa kidaj! Mladi nije gubio vrijeme u obja njavanju, ve se ubrzo na ao na putu prema izlazu iz ka njona. Samo se jednom okre nuo i pogledao preko ramena. Vraajui se s naramkom drva, Merrvvale proe kraj Stonea i zastade gledajui za njim. No taj je momak zbilja fin i prijazan ree Merryvale k ad je pri ao logori tu i zbacio drva sa sebe. Znate li to je rekao? Rekao je: Ob raunat u ja s njom!" Adame, da ga m o da nisi ne to odve lako pustio da ode? Ruth, zar si ti, zbilja, pobjegla s tim momkom? zami ljeno upita Adam. Jesam. Bila sam glupa. Ali bih svakako oti la i da njega nije bilo odvrati ona nestrpljivo. U n jegovu pogledu ne opazi prijekor, ve samo nepokolebljivu vjernost. Ruthi je bi lo namah jasno da ovog ovjeka ni ta ne mo e smesti. Njemu nije bilo va no kakva je ona. Glavno mu je bilo da ju je na ao. Uinilo joj se da se oko nje, nad njom, pri di e ne to neodreeno a veliko, da se stvara ne to to je zaprepa tava i uznemiruje . Pijesak se sti ao, pa e nam ovdje biti posve dobro im malko ohladni ree Merrvvale ko ji je kleao na zemlji i marljivo pripremao vatru. Ruthin pogled zaustavi se n a zlatastoj sunevoj zraci koja se gubila s ruba stijen e kanjona. Odjedared pomis li kako je njen nestanak jamano otkriven. Djed e joj bit i zabrinut. Ne to je 25 b olno stisne u grudima na tu pomisao, premda je znala da starac nije bio previ e m ilostiv prema njoj. I njega je pustinja zatravila, kao to bija e zatravila i n jezin e roditelje. Dok je ona tako razmi ljala u kanjon se uvlaila tama. Daleki, slabi jecaj vjetra, p osve je zamro. Logorska vatra je praskala. Merrvvale je ilo skakutao gore-dolje, od vrea s hranom do lonia i tava na vatri. Miomiris jela pods jetio je Ruth na glad koju ni najgora zlovolja nije mogla zatomiti. Kako to da ak i ovjeka umorna od ivot a, glad ipak kinji? Promatrala je Wan-sfella kako odmota va ebad i njoj prostire l e aj u za titi kamenita zida. Potom joj donese kotli top le voe i njen koveg iz kola. Adame ree mu ona, osmjehujui mu se lijepo je od tebe to misli na mene, ali od toga nema nikakve koristi. Od ega to nema koristi? Pa, od toga da umivam ovo bijedno lice, da etkam kosu, da jedem... od svega.Ti, dakle, pita kakva je korist ovjeku da vodi brigu o sebi? Evo kakva: sebe sna i i ini sposobnim da pomogne drugima. Je li to tvoja vjera? Ne,' ve je to put koji m sam se spasio. Ruth u uti. Kakav je ovjek ovaj Adam Wansfell? Sjetila se prie to ju je ula od Genie Lin-wood, i srce joj stade neuobiajeno tui, usprkos njenu rugan ju svakoj vjeri i nadi. Prekasno je da joj ovaj ovjek iz p ustinje pomogne. Umorn o je segnula rukom i otvorila koveg iz kojeg izvadi to joj t reba, te rasplete ko su, pa je stade polagano etkati. Mekani dodir kose i svilenka st 26 um etke oduvij ek su na nju djelovali ugodno i umirujue. Zatim je oprala ruke i umil a lice. U z rcalu je na la onaj isti lik koji je ljubomorno promatrala, s ljubavlju pazila, a svakim danom sve vi e mrzila. Sto Wansfell misli o tom licu? I ne htijui , to j e zabrine. Bio je to neiskorijenjen poziv. Zagleda se u zrcalo, u svoju gu stu, talasa-stu tamnozelenkastu kosu, u zami ljene, uzbuene, tu ne ljubiaste oi, u crve ne, izvuene usne, u zlatastu put lica i vrata, u svoje crte lica koje ni sila pus tinje to pr i nije uspjela uni titi; i vi e nego ikad bila je svjesna ljepote t og lica. Nema smisla nijekati sujetu i svoj ponosi Jasno je sagledala tu svoju n eshvatlj ivu osobinu, i osjetila kako je prezire i kako joj se ini smije nom vi e nego prije. U meuvremenu je Adam dohvatio jelo i vodu i to postavi pred Ruth. Pi tam se da li u zrcalu vidi ono to ja vidim kad gledam u tebe? on upita .uz osmij eh. A to ti vidi ? Promijenila si se, Ruth. Naravno, sjeam te se, ali su ti crte lica sad kao u ene, a ne djevojake. Pustinja produbljuje sve to je lijepo, ali i sve to je ru no. Nema ljep eg i ivopisnijeg cvijea od pustinjskog, niti se u pri rodi mogu nai oblici nakazniji od nekih to ih pustinja krije. Pustinja grabi sve ono to je osobe no na ovjeku, biljci ili ivotinji i to razvija do zapanjujue mjere . Uzrok je tome u svireposti ivota to se bori za opstanak. Adame, da li mi to ud vara ? Ruth e zbunjeno. 27 Ne, ve samo obja njavam tvoju ljepotu. Ti je duguje pus tinji i suncu koje mrzi . Njima takoer duguju svoje ludilo i ljudi kao to je Ston e. On nije kriv koliko ti misli . Mnogi se ljudi u pustinji spu taju na razinu z vijeri, mnogi jo i ni e. Nisu kri vi oni to su se rodili bez duha i volje potreb nih za gu enje niskih nagona. Tjera me na razmi ljanje, a to mi je uvijek drago odvrati Ruth. Ali, moj niski nag on gladi vapi za okrepom. Onda jedi. Boljeg kuh ara od Merrvvalea nema u pustinji. Sumrak je pao i dnevna je ega popustila kad s e Adam ponovo primakao eni. Mora da si umorna poslije one duge vo nje. Ne bi li malo pro etala? Da, htjela bih, ali kasnije, po to porazgovaramo otpovrne ona ur no. Toliko je toga ... Najprije mi reci: sad kad si me na ao, to e uraditi sa mno m? Zavisi... on polako odgovori. Zavisi... od ega? Od toga to je najbolje za tvoj u sreu. Hoe li me izvesti iz pustinje, odvesti me u San Diego? Bilo kamo, samo nek je za tvoju sreu. Oh, mislim da te mogu nagovoriti da me odvede to dalje od Izgu bljenog jezer a... to dalje od onog pakla pominih dina... Ali te ne mogu varati. Ne mogu dozvo liti da se nada da... Ruth, ja sam imao samo jednu nadu: da te naem i da ti pomognem on je prekine. Po stoji veza izmeu tebe i mene za koju ti ne 28 zna . Objasnit u ti je kad ti ispriam sve o tvojoj majci. Oh, Adame, hoe li mi odm ah ispriati? zamoli ga ona. Strpi se jo malo on zagonetno odvrati. Najprije dozvo li da ti pomognem da se rije i nevolje. Ovaj susret sa mnom t e rastu io. No, ne bi trebalo tako biti. Znai, ti si neim vezana, a mrsko ti je o tom govoriti. Je l i tako?Da, zaista je tako ona apne. Onda znaj jednom za svagda da te ja volim i da mi j e najvea elja da ti slu im. Ja s e ne nadam da e se ti udati za mene... Adame, ja se ni ne mogu udati za tebe ona e slomljeno. Toliko sam shvatio, ali sam te sveje dno htio pitati on otpovrne ozbil jno. Svejedno, ja te mogu usreiti... Ruth, da l i ti mogu biti drag? Ve si mi bio drag. I opet e biti. Ja to znam. S rado u bih se udala za tebe. Ali, pre kasno je! Ti si ve udata? on nadove e, pomalo muklo. Jesa m. Ali, ne samo to. Nije stvar samo u tome to nosim neije prezime. Svakog asa mogl a bih se osloboditi njega. U ovoj pustinji ivot je nesiguran. Njega se boje i mr ze ga. On je nepo ten ovjek. Jednog e ga dana ubiti... Ali, kad sam rekla d a je p rekasno, mislila sam na drugi razlog. Strah me da sam se izmetnul a u beznadnu, poluludu bijednicu koja vi e nema vjere ni u sebe ni u Boga. Pustin ja me upropa stila. A nikad ne bih htjela za sobom povui i uni titi 29ovjeka kojeg je moja majk a poznavala, u kojeg je vjerovala i koji joj je mo da bi o i drag. Tvoja me majk a zaista voljela, Ruth. Oh, to sam naslutila. Nekako ti se osjeam bli om. Pa ipak , to niim ne mijenja surov u zbilju. Ruth, ispriaj mi svoj ivot i pusti meni da pr osudim o surovoj zbilji. Povjeri mi se. Hou. Mora biti da me smatra stra no slabo m ... i plitkom. Ali, nije udo to sam rastro jena. Sresti tebe, koji si mi poznav ao majku, koji... Ali, voljela bih da i Merrvvale uje ono to u ispriati. On je luta o s tobom, preko cijele ove u as ne pustinje, pomagao ti u potrazi za mnom, pa b ih voljela da iz moji h usta uje sve o meni. Merrvvale, hodi de amo dozove Adam n epominu priliku kraj logorske vatre. Sj edi kraj nas, Ruth nam eli ne to rei. No, to mi je drago ree stari kopa istresajui pepeo iz lule. Ne to sam mnogo razmi l i l upao glavu. Ruth, smatraj da se povjerava prijatelju. S dubokim uzdahom, upola j ecajem, Ruth se predade nekom uvstvu van doma aja njena p oimanja. Poet u od trenut ka kad si me ostavio, dakle od Santa Ysabel. Galeb Hunt, m oj djed, upravo se u to vrijeme zanimao za prava na upotrebu vode u pustinji. Imao je prilino novaca t e ga je htio ulo iti u zakupe u pustinji. Bolovao je od ne ke plune bolesti, zbog koje mu je najbolje prijao pustinjski zrak. U stvari, u pu stinji se oporavio i izlijeio... Najprije smo odselili u 30 Yumu. Tamo se udru io s ljudima koji su o digrali glavnu ulogu u mom ivotu. S tim se ljudima upustio u posao prijevoza rob e. Iz San Fran-ciska su morem i rijekom do lazile namirnice u Yumu, a odanle su ih kolima prevozili u unutra njost. Djed je u taj posao ulo io te ke novce. Od I ndijanaca je kupio jedan izvor kraj kojeg je podigao postaju. Zovu ga Izgubljeni m jezerom. U davna vremena tamo je bilo j ezero. Sada je to jezivo mjesto, na ru bu onih pje anih dina. ovjek koji je djeda nagovorio na taj posao bio je zgodan, m lad mu karac koji me oarao . Ali ga nisam voljela. On me salijetao da se udam za njega, a djed mu je pomaga o. Njih dvojica mi zagori e ivot. Od pustinje sam poela otupljivati. Postala sam udlji va i nesigurna u sebe. Najzad mi je djed rekao da e potpuno propasti ako ne prist anem na taj brak. Nisam znala na koju bih stranu . Majka me cijelo vrijeme uila da se ne udajem bez ljubavi. To sam i rekla djedu i ovjeku koji je htio da se sa mn om o eni. Ali mi oni odgovori e da e ljubav ve doi . Moj prosac mi se zakleo da e ekati d ljubav doe, da od mene nee tra iti da mu bude m pravom enom samo nek se udam za njega . Nisam mu vjerovala bojala sam ga se. M eutim, najzad su me toliko izmuili da sam na kraju pristala. Odmah prve noi poslije svadbe moj je mu , potaknut alkoholom, poku ao da silom provali u moju spavau so bu. Tada sam shvatila da on na ugovor smatra pukom besmislicom. V idjev i da ga neu pustiti u sobu, on se razjario i zamalo nije kuu sru io. Nato sam ja pobjegla djedu. 31Sutradan mi se pribli io. Bio je trijezan. Sad mi se umiljavao i laskao, i molio me da mu ne zamjeram za ono to je sino uinio. Rekla sam mu da ga prezirem i da je svemu kraj. Tjednima se trsio da promijenim o dluku, a kad u svojim nastojanjim a nije uspio, onda je pokazao svoje pravo lice. Bio je on kockar i raskala eni p ustolov koji je malo-pomalo u Yumi stekao veliku mo. On je moga djeda pljakao i op ljakao. Bilo je to prije vi e od tri godine. Djed je zadr ao izvor kod Izgubljeno g jezera, a jo uvijek se bori da vrati bar ne to od onog to je izgubio u poslovi ma prijevoza rob e. Ali mu je svaki trud jalov. S vremenom e mu i izvor oteti i t ako ga potpuno up ropastiti. Izgubljeno jezero je va na postaja, a voda je tamo, naravno, najdragocj enija. Sve je to veliko zlo, i bez stra nog, uni ta-vajueg, zaluujueg djelovanja pustinje. Zimi je nekako podnosim, ali me ljeti vrelo sunce, vjetar to jei, pijesak to leti i bes krajno, nemilosrdno bespue pustinje, to me ok ru uje i okiva, u asna jara i bijes... po nekad gone u krajnje oajanje. Stala me proganjati zamisao da pobjegnem. Djed me d vaput odveo u Yumu. To je bilo jo gor e. Kakav je to stra an, krvav grad, vrzino kol o zla, nabijeno jarom i pra inom. Oba sam puta morala pobjei; zbog mu karaca koji su me salijetali i muili, koji su se tukli oko mene... Oh, bez sumnje je i na meni l e ao velik dio krivice. Nepr estance sam tra ila nekoga tko e me osloboditi. Najprije sam tra ila ovjeka koji b i mi bio drag, ali se kasnije pokazalo da se moram oslonit i na ovjeka kojem u ja biti draga, toliko 32 draga da sa mnom bje i. Na Izgubljenom jezeru tjednima sam patila od jezive amotinj e. Potom bi me spazio kakav kopa, putnik, kockar ili pus tolov ... i gorko iskustv o koje bih iz toga stekla nije me nimalo mijenjalo. Zd vajala sam nad vlastitom s udbinom ... Prije nekoliko tjedana, tamo je nai ao ml adi s kojim sam sad bila, Hal Stone. On je trgovac, dobro je zaraivao. Zagledao se u mene, a meni je to dobro d o lo, moram priznati. Ali nisam imala mozga, nisam znala rasuivati. Prema meni je u poetku bio ljubazan, nje an, privlaan. Zavolio me . Ja sam sebe uvjerila da mi se sv ia i da u ga jednog dana zavoljeti Nije imao mn ogo muke da me nagovori da bje im s n jim. Napustili smo Izgubljeno jezero jutro s, u sam osvit; tek sam kasnije posumn jala da je Stone skrenuo s puta. Da se Ka sap nije ukopis-tio i zaustavio u ovom kanjonu, ne biste, mo da, nikad nai li na nas... Ne vidim izlaza... ne mogu se vrati ti kui... ali; opet sam vam ne*-kako zahvalna to ste me na li." S Pjefiane stube 33 3. Oba su mu karca ostala nijema. Ruth je osjetila kako joj Wansfell tako sna no sti e ruk u da ju je najzad zabolj ela. Vatra je splasnula, samo se jo ugljevlje arilo. Neka se samotna pustinjska buljina zloguko javljala u mranom kanjonu. Ruth osjeTT~neiz mjerno i neshvatljivo olak anje. No, Ruth najzad Merrvvale prekine muk etrdeset sam godina ivio u pust inji, pa mis lim da ti ono malo vremena to si ga provela u njoj nije bilo naodme t. Mogla si i daleko gore proi dometne Wansfell glasom u kojem zazvui olak anje. G ore sam i oekivao. Da li si nam sve ispriala? Da, sve to je bitno. Nisam vam rekla njegovo ime jer mi je toliko mrsko da ga ni izgovoriti ne elim. Nema potrebe. N ije va no tko je tvoj... tko je taj ovjek. Va no je da treba iz pro los ti izvui p ouku. Poput veine ljudi iz pustinje, Merrvvale je mislio na zlo fiziko, o pipljivo . U pustinji je veoma rijedak sluaj da se mu karac i ena duhovno razvijaju. Pusti nja je previ e surova, svirepa, nemilosrdna, previ e podlo na prirodnim silama. Sva bia u pustinji, a posebice ljudi, usredotoe svoje snage na odr avanje golog iv ota. Borba za opstanak! No, Ruth, ti si zanemarila svoju du u ree Adam. 34 Vidim , dr i mi prodiku! primijeti Ruth gotovo podrugljivo. Ne, samo elim da ti ukazem na stvari kojih nema u tvojim mislima. Ti misli da si u asno patila, ali nisi p atila, nisi upoznala sve one patnje koje mue nas ljude iz pustinje. Meni je srce slomljeno. Nije on zanijee i polo i svoje velike ake na njena ramena, te se prign e da joj sezagleda u oi. Vjerujem da se srce mo e slomiti. U ovoj sam pustinji sreo mnogo lj u di slomljena srca i upropa tena ivota. Ali ti ne pripada njima, Ruth. Ako ja s matram da pripadam, zar onda nije tako? ona e uporno. Tako je, ali samo dok ne sp ozna istinu. Istinu? Ne shvaam te, Adame. Nisam te shvaala ni tamo, u Santa Ysabel u. Sad to jo manje mogu. Ti... kao da eli uljep ati moj polo aj. Ne, zbilja ne. I previ e je jadan. Ali pustinja, ma koliko ti bila mrska, jo uvije k te nije iz dala. Prema onome to vidim obdarila te divnim zdravljem i ljepotom. T i nisi slo mljena, ve izgubljena, a odsad vi e ni to nee biti. Odmae se od nje, pa ustade, pra v i crn. Merrvvale je ljubazno dotae kao potaknut el jom da izrazi ne to to nije umio iskazati, potom se izgubi u crnoj sjeni zida kanjo na. Nisam slomljena, ve i zgubljena, a odsad neu vi e biti.., Za to? Zato to sam te ja na ao glasio je jedn ostavan odgovor. 3 35r Sigurnost te tvrdnje je zbuni, zaprepasti, uzbudi, ali je i ne to topline unijela u njenu hladnu zahvalnost. . Lezi i odmori se .ree Adam, Sutra emo odluiti to nam je raditi. : Udalji se u tamu; uo se njegov mekan, spor ko rak po pijesku. Ruth se podi e, hvataj ui se za ebad, pa sjedne da skine cipele i haljinu. Uvukla se meu ebad, pokrila se i umirila. Le aj joj je bio tvrd, ali je b ila toliko iscrpljena, da je njime bila i presretna. Odmarat e-se i razmi ljati, ali nee spavati. . Dok se trudila da nekako sredi zbrkane misli, spazila je kako tmicu kanjona prob ija neko svje-tio. Sjene i zidovi kanjona posrebriSe se, ali ne od hladnih blist avih zvijezda, jer su i one gubile svoj sjaj pod djelovanjem nekog jaeg osvjetlje nja. Mjesec se dizao. U kanjonu je iz asa u as bivalo sve svj etlije. Sto li e Stone sve nabajati njenu mu u Gu-eru. Ta i sam zna da e ga Guerd i zbiti bude li mu rekao istinu. Lagat e, ve e nekako svu krivicu prebaciti na nju. N o bilo joj je svejedno kakvim e se smicalicama Stone poslu iti. S tim ga je izbac ila iz misli s mukom se udei svojoj brzopletosti. Misli je ne to du e zadr ala na djedu. Sad vi e nije bila na nj onako kivna kao prije. B ila ga je gotovo zamrzi la zato to ju je dovukao u pustinju. Ali za nj je to bilo pitanje ivota ili smrt i. Inae je uvijek bio ljubazan i nje an. U njoj se javi gri nja savjesti. Sto e sa d biti s djedom? Guerd Larey i Collishaw e ga uz pomo svojih naja mnika jednostavn o otjerati, kao kurjaci ovcu. 38 Ona je predstavljala-snagu koja je dr ala na uz di one svirepe ljude. S Larevjem se sudbina gadno poigrala: to je njega vi e mor ila udnja za Rut-hom, to je ona njega v i e mrzila. Vi e joj je puta zaprijetio tla 'Le je odvui na kakvo osamljeno mjesto gd je e je pokoriti svojoj volji. Bila je sigurna da e njen mu to jednom i poku ati, ali i da e fe platiti glavom. Zar to nisu bili dovoljni razlozi da se ne vrati kui? A koliko je jo drugih razloga os ini tih bilo! Ne, djed mora dalje bez nje. Jadni starac! Pustinja e i njega progu tati kao to je progutala i njene roditelje. Ali nju nee nikad uni titi! Na Izgub ljeno jezero se nee vratiti. Na ovu odluku zatreperilo joj cijelo tijelo. Radosni h li izgleda pobjei e od jare, blije teeg sunca, oteti se zagrljaju pustih, p ominih , pje anih dina! Divota -^- i vi 'e te ne mjerkaju Meksikanci s onim svojim oima t o poput trna bodu, ni ne motre utljivi, kao sjena tihi Indijanci, nisi okru ena sur ovim ljudima to se po udi i djelima ne razlikuju od'pustinje! Koje li dra i i ljepot e ivjeti usred bujna zelenila, pokraj Svje e morske obale, njenih umara ka i vinograda ! Ruth je i trajrio tejela novac to joj ga roditelji dado e kad su je ostavili. Sto je du e izbivala u pustinji, to je sve manje tro ila. Znala je da e joj taj novac jednog d ana zatrebati. Sad je taj dan do ao; Sjetila se kako je Stoneu povjerila da ima no vaca. Je li ga to zagolicalo? Vi e je puta poku a o doznati koliko novca ima i gdje g a krije. Uvjeriv i se da ga nije izgubila, R uth nastavi sanjariti o putovanju, pro mjeni, radu, novom ivotu.3? Najedared, njena razmi ljanja prekide um neijih koraka na pijesku. Ruth je bila z atv orila oi i na tren zaboravila i no, i kanjon, i ljude s kojima se nalazila. Pu n i sjajan mjesec visio je iznad samog izlaza iz kanjona i srebrnim svjetlom p l avio pustinju. U daljini Ruth spazi svoje lijepe> himbene, mistine pje ane stube t o se penju do zvijezdana neba. Srce joj klone. Sanjala je. Nju svejedno ste e be skra jna pustinja. Hoe li se ikad uspeti i izii iz nje? Ponovno um koraka. Podigla je glavu. Na mjeseini se kretala crna, visoka spodoba. Wans-fell! Pro ao je kraj nje nekoliko koraka niz kanjon, s rukama na leima. Sto je stasit! Okrenuo se i p o ao natrag, ovaj put uz kanjon, pro ao nekoliko koraka, pa s e opet okrenuo. Pr olazio je na jedva desetak jarda od Ruth te ga je ona posve ja sno gledala na mj eseini. Pratila mu je hod. Njegova gola glava doaravala joj lik orla spremna za sk ok. Dr ao se pravo, korak mu bio lagan, premda je odavao dojam ovjeka kojeg ne to priti e. to li njega mui, te ne mo le ati i spavati? Ruth je to znala, pa nije mo gla obuzdati isto enske osjeaje. Najed ared se osjeti za tienom. Dosada jo nije zna la to znai bez straha lei naveer, u svom do u usred pustinje. Ali noas duh njen ne o psjedaju tmurne sjene. Sad joj nitko, pa a k ni Guerd Larey, ne mo e nanijeti zlo dokle god onaj div koraa u njenoj blizini. P o svojim dalekose nim posljedicama, veliina te spoznaje bila je neizmjerljiva. U Ruthinu duhu jasnije nego ikada vra ti se slika Genie Linvroo. Sjetila se onoga t o je Ge38 nie rekla o ovom ovjeku. O n je nalik Tanqu-intchu, indijanskom bogu planina. S lic a mu sunce sja..,." U as u kada je sa kerkom umirala od gladi, Genieina majka molil a se da netko naie i nae ih. Jednog su dana pustinjski pljaka i oteli i odnijeli Geni e. Adam ih je na ao i pobio do zadnjeg. Sto je bio stra an... ! Genieina majka ree da su joj molitve bile usli ene. Umirui, ostavila je Genie njemu. Ruthi se srce nadimalo. Ono to j e taj ovjek iz pustinje uinio za jedno dijete ne mo e se niti potcijeniti niti oma lova iti. Genie je neodreeno nabacila ne to to je ula od I ndijanaca. Da li su ga oni nazivali Orlom samo zbog oblika glave i sivog blijesk a u oima? Bijeli ljudi nazvali su ga Lutalicom. Kako je to sve udnovato: da se ovaj neobini ovjek prije vi e od etiri godine zaljubio u nju i pobjegao od nje dr ei da je ubio roenog brata.. . ! I sad ju je na ao. Kakvo zn aenje ima sve to? Do ega e to dovesti? Osjeala je da mora od njega pobjei prije no to otkrije da je jo povr nija no to sama pr iznaje . Ali, Adam je poznavao njezinu majku i bez sumnje mu je bila draga kao to je sv ima bila. Ruth se sjeti kako joj je djevoja tvo bilo zagorano oevom ljubomorom pre ma majci. Te ko joj je otii od Wansfella, a ne doznati sve o majci i njezinom tr aginom kraju u Dolini smrti. No, koliko god je udjela da sve to dozna, toliko se t oga i bojala. To bi mogla postati karika u lancu koji je vezuje za Wansfella. Zar taj lanac ne postoji? Prije etiri godine gotovo se zaljubila u njega. Sada to eli... oh, 39 to je mui nesno ljiva udnja da voli i da bude voljena! Da nekoga l jubi! To je strahot a koju je pustinja u njoj probudila. Ona to ne mo e mijenjat i ... Sad je ve ena Bit e kao pomam-na poplava ili gorue pustinjsko sunce... Ali ne Geniein Orao! Njega ne smije voljeti, jer on lebdi u visinama. Dokle god je Wan sfell hodao gore-dolje, Ruth je bila budna, prepustiv i se na milo st i nemilost svakovrsnim mislima i; uvstvima. Najzad ga je vidjela kako lije e na svoj le aj izmeu nje i izlaza iz kanjona. Te ka, nedokuiva, posvema nja ti ina spusti se u ka njon. Mjesec zae za rub zida kanjona i crne sjene istjera e srebrnasto svjetlo. P ustinjska no obtnota Ruth i njene za titnike koji su je toliko tra ili i konano je na l i. Sklopila je umorne kapke i prepustila se drijeme u koji joj polako otup i misli, i ona na kraju zaspa. Iz sna je probudi neiji glas. Bila je svje a, ru ia sta zora. Sunca jo nije bilo. Zid pr ed njom nije bio cigleni zid njene sobe, ve zid od stijene. Od te se spoznaje trg la.,Adame, ka em ti, ta je mazga stajala u mjestu cijelu vra ju no govorio je Merrvva Toliko tvrdoglavu ivinu jo nisam vidio. Merrvvale, ti poznaje magarce ali ne ma z-ge odvrati Adam. Ono to Kasap izvodi nij e uobiajeno, ali nije .ni ni ta novo. Kasap? Zar ti zna tog starog sivog, du-gouhog avla? ; * Dakako. Tjerao sam ga jo prije osam godina na Mohave. Ve je tada bio poznat po tv rdoglavosti. Gonii s koji ma sam radio nisu bili u stanju da ga tjeraju. Pucali su u njega. 40 No, koliko vidim, od toga ga nije zaboljela glava. Pa, na njemu se vidi djelovanje pustinje , kao i na nama. Pitam se kako je dospi o ovamo preko pje anih dina. Bit e smijeha kad se probudi i prepozna me. ^ uj, Adame, valjda me nee uvjeravati da e te ta maz ga prepoznati poslije osam godina ? ;.,. U to budi siguran. Merrvvale, jedini ja mogu natjerati Kasapa da prohoda. Kladim se u to hoe da e namah prohodati i glavu , mi polo iti na rame. Hhl S tobom se ne kladim. Ali, da ti polo i glavu na rame , morao bi jo podosta izr asti. Jedva ekam da vidim kako e ti s njim izai na kraj. ....... , ekaj, vidjet e . Hajdemo da napabirimo drva. Nema ih ba mnogo, ako me oi n e varaju. jih dvojica poo e svaki na svoju stranu. Nisu opazili da se Ruth probud ila. Ona ust ane, obue se i nae vode u jednoj od uturica to ih je Stone ostavio u k olima. Kasap n ije ni trepnuo za sve to vrijeme. Bezonice ree Ruth, mjerkajui mazgu . Ba sam i ja znati eljna da vidim kako e te W pokrenuti. Ruth iskoristi priliku da se pro eta tu i tamo po kanjonu i njegovim skrivenim mje stima koje dan ranij e nije zapazila. U nje je nekakva nervoza stala remetiti mir to ga je osjeala kad se probudila. Odluku je ve ranije donijela, ali se sada u mis lima stala kolebat i, premda nije ni slutila to bi drugo mogla uiniti. 41 le. Natrag na Izgubljeno j ezero ne idem", objavila je glasno, kao da sebe hrabri. Vratila se u logor i na la Merryvalea koji je lomio drva iz mr avog naramka to ga je sakupio. 'Brojutro Ruth pozdravi je starac s osmijehom. Izgleda mi kao rosa. Dobro jutro. Ne osjeam da sam ba tako svje a, unato svim va im komplimentima. Pa i ja ne to znam. Ljudi jesu onakvi kakvi izgledaju. To je izvan njihove moi. Et o, na primjer, Adam... N o, eno ga gdje ide; bit e bolje da ekam drugu priliku. I neka to bude dobra prilik a, Merrjrvale, jer hou sve o njemu da znam ivo e Ruth. Adam sti e s naramkom granic a i suhih kaktusa koji spusti na tlo. Divno je jutro, Ruth ree. Sunce crvenilom k upa pje ane dine. Zar ti nije drago o si iva, mlada, zgodna, to ima itav svijet pr ed sobom? Buenas dias, sefior*. Voljela bih rei da mi nije drago ali sve se bojim da nije ba tako. Ruth, ti se ne misli vratiti kui? on e bljesnuv i svojim sivim oi ma. Kako si pogodio? Palo mi je na pamet on jednostavno objasni. Kada? Upravo sa d. Adame, ti se s tim ne sla e ? Ne, ne sla em se. Neka, najprije emo do-rukovati, a poslije u se prihvatiti posla. * Dobro jutro, gospodine" ( panjolski). 42 Misl i da e urazumiti Kasapa i mene? Dvije mazge, ali s jednom misli! Nasmijao se. Prv i put mu je ula smijeh. Bio je to mekan zvuk, to je prijatno odzva njao. Potom, d ok je pomagao Merrvvaleu, ona ga promatrala pa ljivo, kritikim pogled om. Ukoliko ga se dobro sjeala, na njemu nije bilo nikakve promjene, osim malo vi e sijedih vlasi na sljepooica-ma. Bio je toliko visok da se na prvi pogled nije mo glo ocij eniti koliko su mu zapravo iroka plea. Ali nije izgledao ni te ak ni trom. Pri svakom kretu su mu mi ii iskakali i poigravali, ali bi splasnuli im bi mirovao. P o izgledu nije bio ni mlad, ni sredovjean, ni star. U njegovu je dr anju bilo neke gipkosti, ake su mu bile krupne ali lijepo uobliene, znak plemenita roda. No , Ruth je ponajvi e bila oarana oblikom njegove glave i njegovim profilom. Crte m u bijahu o tre, kao odsjeene, okrutne, gotovo svirepe, ali opet jedinstveno lijep e, nalik i zgledu ptice grabljivice. Odjea mu bila kao u pustinjskog kopaa zlata o drpana ko ulja pje ane boje kroz ije su se poderotine caklili mrki mi ii, pohabane i musave hlae i izno ene, te ke, grube izme kopaa opasa mu bio od crne ko e, irok, s jajan i istanjen dugom upotrebom. Prouavajui tako Adama, Ruth je najedared osjetil a nekakvo ve poznato joj uvstvo. Bil a je to neosporno neka toplina izazvana zanim anjem, i suuti; ali je iza toga le alo ne to dublje, nejasnije, to se gubilo u za kucima osjeanja. To je isto, u stanovitoj mjeri, i Stone u njoj probudio ega se sa d sjeala s gaenjem. Negda su i drugi mu karci u njoj potakli takvo uvstvo 43r ali sa mo na tren. Ono se nikad nije odr alo. Sad joj se ponovo javilo, jae nego ika d r anije, i nekako drukije slatko i uzbudljivo, dok ga ona nije smi ljeno zagu ila, : . Ponovno zaokupljena svojim problemom, Ruth se pokrene i poe dalje: Ono uvstvo, ma kakvo mu ime bilo, nije joj bilo: mrsko. Ali je pomislila da e se protiv njeg a bo riti, .da e mu se oduprijeti, kad se o Adamu radi, to je neobino, jer bi ga i nae, u odnosu na druge mu karce, pothranjivala i jaala. Bila'bi nezahvamica kad ne bi bila duboko dirnuta po tovanjem to joj ga ovaj ovjek ukazuje. * No, Ruth, hod i na banket dozove je Merryvale. S onim to ima u svojoj ko ari, bi t e to doruak z a bogove.' 'Za vrijeme jela samo je Metrvvale govorio. Bio je to razgovorljiv st arac, okretn a i hitra duha koliko i tijela. Njegova privr enost Adamu bila je v i e nego oigledna. Ruth se jo jae uvjerila da je ve smatra svojim; i Adamovim stari m drugarom. Poeo jo j se dopadati, osjeala je da u njega mo e imati povjerenja. Lj udi moji, ini mi se da jutros niste bili naroito gladni dobaci starac lukavo. Sto se mene tie, ja sam bila gladna nasmije i se Ruth. ; Bez rijei Adam ustane i najpr ije poe da smota Ruthinu ebad koju ubaci u kola. Kasap mrdne u ima. Adam dobaci ma zgi pogled koji je mnogo obeavao. Potom se posveti spre manju ostalih stvari. No, Ruth danas e biti ljep e putovanje nego juer ree Merrvvale. 44 To mi je drago. Mrz im pijesak. I ja sam ga mrzio, isprva, kad sam poeo ovaj skitniki ivot s Adamom. A li sam se n a njega navikao, i sasvim se udomio na njemu. Navikao se? uzvrpolji se Ruth. Kako se ovjek mo e navii na ne to to nikad nije isto se stalno mijenja? P a, sve zavisi od toga kako osjea blago e Merrvvale. Da si zavoljela pustinju, ti b i to shvatila. ' Da zavolim ovaj pakao od pijeska, kamena i amotinje?! strese se Ruth. Mlada eno, mo e do ivjeti ak i to da zavoli ono to ti donosi najvee patnje o dv arac razborito kimajui glavom, S lea im prie Adam. Merrvvale, jesi li gotov? Got ov sam. Jedva ekam da vidim kako e probuditi Kasapa. I ja dometne Ruth ustajui. To je za as posla gotovo otpovrne Adam. Uh, Adame alostio se Merryvale. Sto bih te v olio vidjeti na nekom poslu ko ji traje malo du e! Sad, s ovom mazgom, to nee vid jeti, Merrvvale, ali e ti se mo da ubrzo pru iti ta kvo zadovoljstvo ree Adam ozbi ljno, pa pogleda Ruth: Jesi li spremna da poraz govaramo o tvojim eljama? Sasvim spremna odvrati Ruth neprirodno nehajuim tonom, Adam je odvede i posjedne na kam enu plou. Hajde, govori, u emu je stvar?Hou da odem iz ove pustinje najavi Ruth s e njom u glasu koja poremeti mir to ga b i ja e navukla preko lica. A kamo? Na obalu. Ili kamo bilo, samo nek je daleko o d pijeska, jare i ovog b eskrajnog, otvorenog prostranstva. Sto e raditi? Nai u nek i posao. Mo e li raditi ne to od ega bi se mogla sama izdr avati? Ne znam. Jedno je sigurno, djedu nisam znala voditi kuanstvo. Ali ne to moram raditi. Za poetak i mam ne to novaca. Zna se, nee mi trajati dovijeka. Ruth, taj tvoj plan ne vrijedi ozbiljno e Adam. Ja sam odluila ona uporno odvrati. Ti to ne mo e sprijeiti. Da, m ogu. No, dozvoli mi da ti doka em. Ne spadam meu one kojima se mo e dokazati. Nik ad nisam bila drukija. Zar e ostaviti djeda? Ne ini li ti se da je to isuvi e neobin o? Jest, dakako da jest ona potvrdi s nestrpljenjem i aljenjem. Ali ja drukije ne mogu. Pru a ti se prilika da ovaj dan postane prekretnica u tvom ivotu. Treba d a se vrati djedu, svojim obavezama, da iz sebe izagna mr nju prema pustinji, da t rpi i slu a i tako od sebe stvori pravu enu. Pobjegne li sama, ovakva djetinja sta, la komislena i lijepa kakva jesi, upropastit e se zauvijek. 46 Gospodine Wan sfellu, da li ti meni pred-la e da se vratim mu u? ona ga ironino upita. Ne, ako je on zaista onakav kakvim si ga ti opisala, pravo je da mu se nikad ne vrati . Ali se radi o tvom djedu, o onome to njemu duguje , o onome to duguje sebi... Ja sebi dugujem osloboenje iz ovog pustinjskog pakla. Ruth, i meni je jednom bio pa kao on blago odvrati. Ali sad nije. Nadjaav i pustinj u, nadjaao sam sebe. Ja sam ena usprotivi se ona s gorinom u grlu. Sve vi e ju je ljutilo to su njegov po gle d, glas i briga njegova prema njoj ve poeli na nju djelovati. Nee , valjda, zanijek ati da e se nai u opasnosti ako ipak ode ? Opasnosti? Od ega? Od te koa, od nevolje, od propasti! Da li nijeem sve te opasnosti? ona plane. Ne, ne nijeem. Ali, ostane m li, isto mi se pi e, a onako bar e mi se pru iti prilika za spas. Ovdje sam vi e nego sigur na u svoju propast, prije ili kasnije... ili u smrt! Uznemiren, Ada m ustane i stane ispred nje koraati onako, kako je inio sino na mjesei ni. Da, njega je pritiskao nekakav teret. Budem li ti dozvolio da ode , tad moram i ja poi s t obom on e, zastajui pred njom. Naravno prihvati Ruth ivo. Kako bih se inae sama izv ukla iz ovog pakla? Ja oekuj em i nadam se da e me odvesti i nekako postaviti na v lastite noge. A zatim? 47 to... pa... mojoj sudbini. Ne. Kako bih onda odr ao obeanje . to sam ga dao tvojoj majci? on mrko otpovrne Mojoj ... majci? izmuca Ruth. Ja... nisam znala da si ti... Odmah e doznati. Zasa d znaj da te ja neu napustiti, ,pa ti oti la ili ostala. Na ovo u Ruthi zadrhta uv stvo koje zagu i njeno sve jae protivljenje. Tebi treba netko, isto onako kao to je bio potreban Genie Linwood nastav i Adam, To mi je sasvim jasno emerno e Ruth. Svladala je uvstvo, pa nadometne: Ond a, u redu. Ti e poi sa mnom. Ne mogu te otjer ati. Meni je... meni je to drago, prem da nisam zavrijedila tvoju odanost. Ruth, nije u pitanju moja odanost nestrpljivo otpovrne Adam. Ja bih za tebe ovo uinio pa i da nikad ranije nisam za tebe uo. Zar oekuje da ti to vjerujem? ona upita, pr ezirui sebe zbog sumnje koja joj se i protiv volje nametala. Pa, pravo ima , to ne bih smio oekivati. Tvoj mu , pa ljudi iz pustinje koje si upoz nala, te onaj mladi Stone, prema ovom to si priala, ukol iko je to tono ... Zar misli da la em? o tro ga prekine Ruth. Ruth, pogledaj me p ravo u oi. Neka ... nema ... razloga da bjesni . Reci mi, jes i li uvijek govoril a istinu? Nisam. Mislim da sam lagala Stoneu... i ostalima iz nje provali ali sa m tebi re kla istinu. Ja ti vjerujem, i to je dobro. Ali da se vratimo na ono gl avno... Smatram da ni je dostojno jedne ene niti se mo e opravdati da napusti sv oga djeda. Opravdano, ili ne, ja tako moram ona otpovrne. Njegov je dom i tvoj d om, zar ne? Jest. Pa, ao mi je ii protiv tvoje volje, ali te moram odvesti natrag odluno e Adam. Njoj krv ikne u obraze, Nee ! frknula je vatreno. Osim ako pribjegn e sili kao to je Stone uinio. A u tom s u znaci da sam iz zla upala u gore. inilo se da nije odmah shvatio aoku njenih -rijei. Kad }u je razumio, bilo je kao d a g a je neim udarila. Oprosti mi, Adame ona e, smirujui se. Ono posljednje nisam ozbil jno misl ila. Podmukla sam, vidim. Strah me da nisam ak ni dovoljno ena da bih mo gla cijen iti tvoju... dobrotu, i ono to ti smatra svojom du no u... Ali kad sam kazala da se ne e lim vratiti kui, to sam ozbiljno mislila. Ja u te, zbilja, odves ti. Ne! divlje je kriknula, dotjerana do oajanja spoznajom svoje slabosti. Ruth, hou da ti pri tedim bol. Bar dok se ne nae kod kue i dok se ne oporavi od ovog udog izleta. 48 49 *- Da mi pri tedi bol? Ne postupa tako. to hoe time rei? Hoe li mi zasad, bar za ne ko vrijeme vjerovati na rije da raspola em dokazima zbog kojih bi ti promijenila odluku? Ne, neu ti vjerovati. Nemai povjerenja u mene? Ne mogu ga imati. Ne vjeru jem... Nema toga na svijetu zbog ega bih promijenila o dluku. Dakle, odbija da se vrati kui? Svakako. Stra no si me razoarala. Nadao sam se da e biti potpunija ena. U najmanju r uku ena iz koje plemenitost i iskrenost nisu izvjetrile. Nije me b riga emu si se nadao i to si na ao ona odvrati gorinom, uspaljena, smiui p ed s onih oiju uzburkanih sa aljenjem i sivom vatrom u koje nije smjela gledati. Ne valjam . Ukoliko ipak valjam, to nee dugo trajati. Odvedi me do prvog naselja, pa me ost avi. Ne! Ti e kui! on zagrmi na nju. Okrenuo joj je lea i stao ne to preturati ispo d bluz , Ruth zauje skladni zveket zlatnog novca. Potom se on okrene udnovato blij ed, i n e to joj turne u ake. Otvori i pogledaj ree joj muklo. Bio je to zlatni o valni medaljon, ovei i te ak, ve izlizan. Drhtavim prstima Ruth ga poku a otvoriti . S obraza joj nestalo krvi. Medaljon se najedared otvori i osta l e ati na njez inu dlanu, a iz njega su u nju gledala dva lika s jedne minijature. Majka.,. i j al Ruth e zadihano. Adam ni ta ne ree. Ruth je zurila u dllan, s kojeg je u nju gl edalo krasno lice nje ne majke. Pokraj majke bila je njezina slika kad je bila g ordo, udljivo dijete. S lika je poticala iz Ph'ila-delphije. Ruth je bilo etrnaest godina. Oh, to je to bi lo davno! Pogled joj se vrati ljubljenom licu majke koj u je zauvijek izgubila. Oi joj se zamagle toliko da vi e ni ta nije vidjela. Najz ad, na otvoreni medaljon pado e vrele suze.Adame, od koga si ovo dobio? apnula je. Tvoja mi ga majka dala. Kada? Sad je svi banj... u lipnju e biti osam godina. ' Kako je do lo do toga i.. da ti ga dala? u pita Ruth bri ui suze i nastojei da ob uzda uzbuenje. U tome je povijest tvoje majk e. Ah! ... Ispriaj mi je sad. On se spusti kraj nje, tako da su mu oi gledale ravn o u njezine. Prije mnogo i mnogo godina, neki stari kopa zlata, moj prijatelj, zv ao se D ismukes, ispriao mi je kako u Dolini smrti ive mu karac i ena pod udnim ok olnostima. B ili su to nje ni ljudi kako on. ree, nenavikli na surov ivot u pusti nji, pa ih je ta mo ekala sigurna smrt. Sma-tra.o sam svojom du no u da pomognem l judima koje je pustin ja bilo ovako ili onako okovala. I tako pooh u Dolinu smrti . Na ao sam taj par. ivjeli su u sasvim nepodobnoj kolibi, ispod jedne padine od tro nih stijena koja je predstavljala najveu opasnost u 51 L toj dolini propasti . ena je bila vrlo lijepa i nje na ... to je bila tvoja majka, M agdalene Virey. A mu karac joj je bio mu ." Moj otac apne Ruth koja je eljno upijala u se svaku Adamovu rije. Odmah sam vidio da tamo nisam po eljan, ali sam odluio da ostanem, s namjerom da p oku am pomoi tvojoj majci. Virevj.a nisam mogao shvatiti. Mislim da je bio upola lud. No, bilo kako bilo, on je nju odveo tako daleko od svijeta, u golet, pusti nju i amotinju kakve nigdje drugdje na svijetu nema. Tako je stra sno bio zaljublj en u nju da je njegova ljubav graniila s mr njom. Do toga je do lo zbog ljubomore, zb og u asne ljubomore. Tvoja majka nije nikad voljela Virevj a i meni je priz nala da mu je bila nevjerna. Pristala je da doe u Dolinu smrti i da tu podnese s ve oskudice i muke kojima su njegovom voljom bili izlo eni. Ima la je sna an duh. Ali je bila vrlo pametna ena. te se rugala i sebi, i ljudima. Tamo sam nai ao na najgori i najsvirepiji zadatak to mi ga je ikad pustinja zada la. Nisam mogao nagovoriti tvoju majku da napusti Dolinu smrti. Ona se zaklela d a e t amo kosti ostaviti, kao to je Virey i elio. Nema ene koja e jedno ljeto iva izdr ati vr ele dane i ponone u arene vjetrove u toj dolini. Pobojao sam se da je njena sudbina zapeaena, ali sam se ipak borio svom snagom. Bila je to divna du a, i ja sam takvo zanimanje u njoj pobudio za Dolinu smrti da je s vremenom ojaala i zdravlje joj s e pobolj alo. Na kraju je zavoljela veliinu i uzvi e-nost tog je zovitog mjesta. Virey , prema meni ne>52 povjerljiv, samo je motrio, i oslu kiva o kako pada, valja se i odzvanja kamenje to najavljuje usov koji e se jednom sru iti na kolibu. Ubio bih ga bio da me u tome ni je sprijeila tvoja majka. Tvojoj s am majci ispriao sve svoje patnje. Rekao sam joj i sve to sam nauio o pustin ji. N a kraju joj je to spasilo du u. Potom je do ao lipanj sa svojom paklenom jarom. " Kao zaarana, Ruth je zurila, ake je vrsto stisla jednu u drugu. Spazila je gdje pre ko Adamova lica prelazi neka sjena. inilo joj se da kroz nekakvu masku gleda u ne jasne obrise i sjene bola. " ' Do ao je lipanj, sa svojim goruim suncem po d anu i u asnim vjetrom po noi. Tad sam se morao boriti protiv same smrti. Jednog j utra, nakon noi u kojoj sam iz asa u as oeki vao da ti majka umre, ona uze s grudi o vaj medaljon L dade mi ga, uz jedan sveti amanet koji u ti na kraju saopiti. Do ao je dan kad vi e nisam mogao podnositi njenu agoniju. Odluio sam da u ubiti Vi-, r eyja, ili ga ostaviti tamo, zloj kobi, a tvoju majku odvesti. I tako sam tog da n a ujutro po ao da potra im svoje magarce. Vraajui se, zauo sam kako negdje stijen je puc a. Bio je to zlokoban zvuk. Potrao sam. Visoko na padini stajao je Virey i valjao stijenje nizbrdo. Potrao sam prema kolibi, da izvuem tvoju majku, a oko me ne su p adale i kotrljale se kamene gromade. Naje-are se, uz prasak, pokrenuo usov . Tvoja majka izjuri iz kolibe. Ali, bilo je prekasno. Nisam je mogao spasiti. U posljednjem trenutku uspeo sam 53 se na visoku stijenu. Uz u asnu grmljavinu i tutanj s ru i se usov povukav i ,za sobom i Vireyja u smrt. Siva masa kamenja i pra ine, poput oblaka prekrije tvoju majku, ponese je i pokopa zauvijek." Kako je onaj du bok glas naglo; stao, Ruth se tr e kao da dolazi k svijesti i iz nj e provale sp utana uvstva. Pala je Adamu na grudi, suznih oiju, bolno stegnuta srca . Oh, Bo e! U as! zajecala je. Oh, majko! Majko... ! Znala sam da e se s njom dogoditi ne to stra no... Otac je bio okrutan prema njoj. Zbog toga sam ga i zamrzila... Mam a , mila moja mama, koja me toliko ljubila, mrtva i pokopana bez groba! Da, Ruth, grob joj nee nai ree Adam. Dolina smrti! Progonila me od onog asa kad si je najprije spomenuo u Santa Ysab elu ... Oh, ti si je mogao izbaviti! Jesam, Ruth, ali sam o protiv njene volje. A to sam mogao izvesti tek na kraju. I namjeravao sam. Ada me, mora biti... da si volio moju majku slomljeno apne Ruth. U poetku ne, ali sam je na kraju doista zavolio muklo potvrdi Adam. Oh, ovo me oslobodilo kamena to mi je le ao na grudima. Zebnja, strah to me proganjao! Ali je sad to postao no k oji e me ubiti. Ne, Ruth. Samo e te promijeniti. Opleme-nit e te. A sad mi reci maji n sveti amanet! na-to e Ruth dr uim usnama. 54 Ti, Ruth. Pod zakletvom sam joj obeao da u te potra iti, nai i spasiti od s udbine sline njenoj. Rekla mi je da e me ti v oljeti zbog ljubavi koju je ona osjeala prema meni. Da e ti biti kao ona. Da e imat i sve njene slabosti, ali ne i njenu sna gu. Iste pomamne e nje i strast, ali bez elje da im se suprotstavi . Oh, istina je! gorko uzviknu Ruth. To je bio amanet tvoje majke. Ona je meni predala tebe. Za to mi to nisi rekao u Santa Vsabelu? upita Ruth. Jer sam mislio da sam ubio brata i da sam odmetnik od zakona. Zar je to bilo va no? Bila bih sretna da s tobom poem i na kraj svijeta... A sad je pre kasno, prekasno! Da, za to, ali ne i za drugo. Ruth se odmae od njega i ustade. P okoravam se majinoj volji, znajui da sam izgubljena vi e nego ikada rekla j e nesi gurno. Odvedi me kamo god hoe . 4. Merrvvale je vikom dozivao Adama: Hej! Sve je spremno, mo emo krenuti. Sto je s Kasapom? Siva mazga bila je ispregnuta i privezana za kola. Vidjelo se da se za vrijeme n oi malo pomakla, ali im joj se Merrjrvale primakao i odvezao je, ona se ukopa u mj estu poput uznemirena oposuma. Kuka jedna, nikad ovjeku ne gleda u oi primijeti Merrvvale. Pri av i kolima, Adam dohvati sa sjedala dugaak crni ko ni bi, od onih to ih gonii zovu jugaama", te ga udvostrui, pa obie mazgu i stane na otpr ilike deset stopa od nje. M jerkao je tvrdoglavu be tiju. Prizor je bio izvanred an! Sto li e se dogoditi, ako Kasap zaista prepozna Adama? Adam je vitlao biem izn ad glave, sve br e i br e, dok nije resko zvi dao. Hej, Kasape! Gromki mu glas i spuni kanjon, odjekne i stravino zagrmi. Uto on poskoi i strahovit om silinom mlat nu biem. Udarac pue kao iz pi tolja. Kasap njisnu i poskoi kao tanetom pogoen. Crni bi ga pogodio u prednju lijevu nogu iznad samog gle nja. Debela masnica iskoi na t om 56 mjestu kao po kakvoj aroliji. Kasap ispusti jo jedan glas veoma nalik stenj anju. P otom od epa do Adama i stvarno nasloni glavu na njega.Aha, stari lopove s Mohavea. Sjea se ti mene ree Adam vukui ivotinju za sive u i. in ilo se kao da se na Kasapu svaka crta smek ala. ivotinja se sva tresl a. No, nek me avo nosi! vikne Merryvale, e ui sijedu glavu. Ovako ne to jo nisam do i Samo je jedno mjesto na mazgi gdje e je zaboljeti objasni Adam. A kladim se da Kasapa ni je nitko zgodio na to mjesto jo otkad sam ga ja gonio. Sad ga mo emo upregnuti. Baciv i bi u kola, Adam povede Kasapa na mjesto pokraj druge mazge, pa preko njeg a prebaci ham. Zaas su mazge bile upregnute i spremne za polazak. Hajde Ruth dozo ve je Adam. Bez rijei ona prie i Adam joj pomo e da se popne na sjedalo kola. Merr vvale, ti vozi. Ja u poi naprijed, s magarcima ree Adam i okrene s e. No, ovo e biti divota bo ja zagunao je starac penjui se polako na sjedalo i hvatajui uzde. Nisam nikakav majstor za gonjenje mazgi, ali u nastojati da budem na visini ovakvog zad atka. ekaj, Ruth, da postavim kaput ispod tebe. Tvrdo je sjed alo. Tako... Naprij ed, mazgice moja! Adam je badao ispred njih, gonei magarce. Iz uskog kanjona sa z idovima pozlaenim od sunca zao e u prostranstvo pustinje. 57 Rebrasto, srebrnkasto more pijeska pred njima valjalo se i gubilo u daljini. Rut h je osjeala kako je ta slika nemilosrdno gu i. Ne to kasnije ona izbaci pustinj u iz misli i posveti se svojoj tuzi. Najzad je zna la to se to zbilo s majkom. Z auvijek je razrije ena tajna, i ona se oslobodila neiz vjesnosti i zebnje. Sad j e shvaala svu veliinu tragedije, prema ovom to je u Adamov oj prii proitala izmeu red aka. On je poku ao stvar ubla iti, njoj pri tedjeti te i bol. Al je ona shvaala i stinu u svoj njenoj jezivoj golotinji. I zakopala je tu istinu u sebi, duboko, u elji da je vi e nikad ne iskopa. Pognute glave, lica skrivena velo m, tugovala je za majkom. Gorina gubitka, tu ne uspomene na negda nju majinu ljubav sv e se to u njoj gomilalo, stvaralo beznadan jad, hladnom joj o tricom paralo izmuene grud i, hladilo krv u njenim ilama i srce joj stezalo. Izdr ala je taj crni as podr an a nezaboravnom uspomenom na majinu ljubav i eljom da ona sama ne postane rtva svo g krvnog nasljea. Ta je misao prodrla u tmicu njene du e i u nju unijela prvi traa k svjetia. Zahvaljujui njoj krenula je natrag, postupno ras tjerujui crne sjene oaj a. Kad je ponovo bila svjesna vanjskog svijeta, spazila je da je ve pre la dug pu t pre ko pijeska do ruba prostrane pustinje to se u obliku zdjele urezala na jug u Kalif ornije. Na beskonanoj, stepenastoj padini tri crne prilike kretale su se i probijale kroz lelujavi veo jare Wansfell i njegova dva magarca. 58 U daljini se na blje tavom crvenilu i bjelilu sjajila zelena toka bila je to oaza I zgublje no jezero. Le ala je u podno ju pje anih stuba koje Ruth, kako je u svojoj boles noj ma ti zami ljala, nikad nee prijei i uspeti se u visine slobode. Iza pje anog d na i e g jezera pru ala se izbrazdana pustinja sa svojim blijedim fatamorganama i uzvitla nim bijelim oblacima pra ine; jo , dalje, pustinju je prekidao Rio Colo rado iz kojeg su se dizali ivobojni i goli bre uljci Ari-zone to su se uspinjali sve vi e, do nejas nih obrisa planinskih lanaca. Ovu sliku bezgranine pusto i za svodilo je nebo bakarne boje koje je blje talo zasljep ljuju-im svjetlom neizdr l jivim za ovjeje oko. Podne nije bilo daleko i sunce je ve u punoj mjeri tuklo. Ruth je kroz rukavice i pamuni kaputi osjeala kako je vruina pee. A to nije bilo ni ta u poreenju s vruinom usred ljeta: ovakav je dan bio podno ljiv, k ad nije bilo uzvit lanog pijeska i alkalne pra ine. No, jako dobro napredujemo dobaci Merryvale, ko ji je tu i tamo poku a vao izvui Ruth iz onog mrtvog muka. Adam e kod onog drvea ja mano: zastati, da se magarci odmore. Ruth je promatrala onu crnu priliku ija,se vi sina isticala ak i na velikoj udaljenosti. Ovaj ovjek iz pustinje ponovo je stupio u njen ivot. inilo joj se da bi se m o gli ostvariti snovi to su ju proganjali u Santa Ysabelu. Priajte mi o njemu ona najedared ree. O kome? O Adamu? Pa, o tom ovjeku bi se mnogo moglo priati, a ja bi h rekao da ne znam ni stoti dio od toga. 59 Koliko je star? Pa, kad je prvi put do ao u Picacho imao je osamnaest godina, a to je bil o ravno prije osamnaest godina. Merrvvale zakima glavom. Zar samo trid eset i est! zapanji se Ruth. Pa on je zaista mlad! Dodu e, nisam ga n i smatrala starim... Picacho? Je li to blizu Yume? Dakako. Dvadeset ili ne to vi e milja u z rijeku. Vidi li onaj purpurni brijeg to je ta mo iskoio i osamio se? Onaj mali, crni vrh je Pilot Knob, to bi morala znati, ako si bila u Yumi. E, Picacho mu j e s lijeve strane. Tako. Koliko je daleko? Preko sto milja zranim putom. Picacho znai vr ak! Logor kopaa le ao je ispod samog brijega. Onih dana kada je Adam do ao mjesto je bilo prava ko nica. Sad je pusto i zaboravljeno. Tamo je, Adam, navod no, ubio brata? Da, ba tamo, u Picachu zami ljeno potvrdi starac i uzdama ovla i bne mazge. Za to i kako? Sto se desilo? Pa, jedno je sigurno, da tu nije bilo ni Kaina ni Abela odvrati Merrvva le. Poslu aj me, Ruth, ispriat u ti ne to to je li jepo i tu no. Ja sam bio prvi Adamov p znanik u Picachu. Bio je do ao u jednom un u, niz rijeku, iz Ehrenberga. im sam ga pr vi put spazio, znao sam da od nekoga b je i. Bio je utokljunac, zna se, ali od njega ljep eg i kr nijeg momka nije bilo . Dopao mi se na prvi pogled. Mislim da sam ja u njemu posadio sjeme to je kasni je urodilo plodom. Dobio je posao za stan i hranu kod jednog Meksikanca. Kako li se ono zva e... ? Ah, 60 da, Ara-Arallanes. Taj Meksikanac imao je pastorku, Ma rgaritu, i to ti je bila m ala prevrtlji-vica, vitka kao stabljika meskala, oiju to bi te sa egle. Danju i nou j e vrebala Adama, a momak, osamljen i eljan dru tv a, ubrzo je s njom postao prisan. Margarita je ludovala za mu karcima. Adam je b io i prefin i prepo ten za nju. Smatra o je svojom du no u da za titi njezinu ast, pa ak i da je eni. Na tren je Merrvvale zastao, zurei preko pje ana i kamenita pro stranstva u nejasan, dalek, purpurni vrh. Pa, jednog dana naie brod koji je do ao s gornjeg toka rijeke. Na njemu je bilo mno go putnika i medu njima se na ao i Adamov brat. Ljep eg mladia nisam dotad vidio. Bio je ne to stariji od Adama i ka o mu karac zreliji. Ali pravi, bezobzirni avo. Odmah s e vidjelo da se sav predao divljem ivotu Zapada. I to e biti on ti odmah navali na Margaritu. Mislim da mu nije dugo trebalo da je osvoji. Ona je to jedva doekala. Arallanes to ispria Adamu i ovaj ode pa ih uhvati na obali rijeke. Ja sam bio oevi dac; tih dana ni ta mi nije moglo izmai, a osim toga Adama sam veoma volio. Pa, braa se i te kako raspali e i zavadi e zbog one zgodne kaiperke. Ona je pak pucala od sree . Adam je htio i zbaviti Margaritu iz bratovih'kand i jer je znao da njegov brat ga dno postupa s a enama. Brat njegov nikako da shvati otkud i za to se Adam prometnuo u tutora. I tako su iza li na vidjelo Adamov grijeh i njegova po tena namjera prema Margar iti. Sto se jadni Adam posramio! Njegov se brat zaprepastio doznav i da se A dam zaljubio 61 u jednu Meksikanku. Od zaprepa tenja pre ao je u svirepu zlobu.,Da je Adama mrzio, t o sam odmah uoio. I on je tamo na licu mjesta nagnao Margaritu da se odrekne Adam a. Te iste veeri oti ao sam u logor i u ao u kockarnicu. I Ada m je bio tamo, pio je. A nj egov je brat kockao... i gubio je. S njim je bio i n jegov prijatelj, inae erif, ioni zatra e od Adama da im posudi novaca. Od mene ih vi e neete dobiti", ree im Ad am. K asnije sam doznao da je brat prevario i izmuntao Adama za vei dio novca to im ga j e ostavila majka. Oni se tada posvade i Adam udari brata tako jako da se ovaj pr evrnuo preko stola. Jo nikad nisam vidio da ovjek onako problijedi kao t o je probli jedio Adamov brat. I tada kao po ar kad se razbukta, iz njega proval i sva mr nja to j u je oduvijek gajio prema Adamu. Bo e, moram rei da je pru ao k rasnu sliku! Neu je nik ad zaboraviti... Odjednom se onaj pakao od kockarnice uti ao kao da je crkva, dok je on zajedljivim tonom izverglao kako je Adam spao na malu nevaljalicu Meksikan ku. Adam, djeak iz nedjeljne kole, slaba i umilna mamin a maza mamin sin ... spao j e na razinu jedne prostirae cijelog logora kopaa! Naru ga se Adamu i doviknu mu nek mu je prokleta sitna, la ljiva du ica, i da bi ga n jegova mamica morala vidjeti kak av je! Kao u dubokom bolu, Adam mu je samo odvr atio: Bude li na ovom mjestu jo jedn om spomenuo majku, ubit u te!" Ali taj ludi brat upravo to i uini, i to ra-zuzdanije i pomamnije nego prije. Adam trgne revol ver, ali mu ga erif izbije iz ruke. Dva brata 62 se na to uhvate u ko tac, u oajn ikoj borbi da dohvate revolver. U tom gu anju oru je opa li... Onaj lijepi avo pad e preko stola i na njegovoj bijeloj ko ulji izbi i ra iri se velika crvena mrlja . inilo se da je smrt tu. erif drekne: Visit e zbog ovoga ... ! Adam pobje e". Mer rvvale zastade u svojoj prii. Ruth, koja je bez daha, sva napeta slu ala, duboko uzdahne. Starac podi e mrku ruku i pokaza u daljinu. Vidi li onaj izrezuckani, s mei lanac? To ti je Chocolate Mountains. Negdje izmeu Y ume i tih brda, Adam zapad e u pustinju. Jurio je miljama. Poludjeo je od ei. Neki kopa imenom Dismukes, na a o ga je i spasio. U jednom danu Adam je izgubio sedamdese t funti! Stvarno! Pust inja... no, ti ve zna kako pustinja sve iscijedi. Dismukes j e bio silan ovjek. Vi dio je kakva je nevolja s Adamom, rekao -mu to znai pustinj a, kako ona od ljudi naini ili bogove, ili zvijeri, dao mu jednog magarca i hrane i uputio ga kojim e p utevima ii... Pogledaj dalje niz onaj masiv, na pola puta. Je li vidi onu zelenu toku? Da, vidim potvrdi Ruth spaziv i ne to blijedo na onoj opako mrkoj, crvenoj poz adini. Tamo je bio prvi Adamov logor. Krivnjom magarca, vrea mu se zapali. Ma garac pobje e, a Adamu sve namirnice izgorje e. Bio je osuen na polaganu smrt. Na trag n ije mogao. Produ io je put. Na zapadnom kraju masiva postoji oaza gdje In dijanci i ve u neka godi nja doba. Adam sti e do oaze, ali Indijancima ni traga ni glasa. Bori o se za goli ivot. Sve ga vi e muila i glad i e. Zeeva i ptica bilo malo i najzad ih ne stalo. r Hranio se gu terima i zmijama. Oslabio je toliko da je jedva puzao. Jednog dana, p oku avajui da ubije zvearku, pade i zmija ga ujede . Uto naiu Indijanci i spase ga. Du go je ostao s njima i uio se zakonima ivota u pustinji. Tako je poelo Adamovo lutanje. Stekao je iskustvo, pustinja ga je promi jenila, nap ravila od njega ono to je sad... stvorila je Orla. Kasnije je dobio jo jedan nadim ak: Wansfell Lutalica. Znao je na kojim mjestima pustinja skriva zlato, ali ga n ije htio. Dr ao se udaljenih prostranstava, rijetko je posjeivao logore kopaa i nase lja na rubu pustinje. Zlim ljudima, kojih ima mnogo u pustinj i, natjera strah u kosti. Bio je uvijek na strani slabih, izgubljenih kojih takoe r ima mnogo u pusti nji, a njegova osvetnika ruka bila je stra na. Mnoge je posla o u smrt, a kako sam uo sve su to bili zlikovci poput onih to ote e Genie Linwood od majke. I tako je najz ad do ao do Santa Ysabela." Oh, kakav ivot! I sve to u zalud apne Ruth. Pa, i ja sam tako mislio, ali sad ne mislim vi e. Ni sam Adam n ije svjestan injeni ce da njegov ivot u ovoj pustari prelazi sve ono to se ljudsk im jezikom mo e ispriati . Ja sam ti samo nabacio nekoliko isjeaka. Sastavi ih i d obit e neku sliku. Silan j e on ovjek, to se bez po muke vidi. Rekao ti je za to j e pobjegao od tebe, iz San ta Vsabela. Ali ti nije rekao kakve je muke mjesecima ovdje trpio, kako se b orio da te se odrekne i kako se potom borio sa samim sob om da se preda zakonu.Tamo, u onoj oazi je on prije osamnaest godina gotovo umro od gladi. I tamo 64 j e poveo borbu koju iv ovjek jo nije vodio... Kad je do ao u Picacho, da sebe rtvu je, ja sam bio tamo. Ja sam mu rekao za stra nu pogre ku, kako je pogre no misli o da je ub io brata. Otada sam stalno s njim. I tada sam doznao kakvo je djetinj stvo Adam i mao, i kako je volio tog brata koji ga je jo u djetinjstvu pljakao i koji ga je li i o svega... Zaboga, to je najpodlije u cijeloj stvari, i zbog tog a mi je uvijek k rivo to nije ubio brata! Merrvvale! Kako mo ete!? To je gadna i svirepa misao! uzvikne Ruth zaprepa tena s tarevim iznenadnim arom. To nije va n o, Adam je bio fin, plemenit djeak, majin miljenik. Brata je volio ludo . Jo nisam vidio takvu ljubav prema bratu. A zauzvrat, brat ga je mrzio. Sto god je imao, ili elio, na kraju bi dobio brat. Sve mu je otimao... igrake, slatki e , odijela, djevojke, novac... i najzad ast. Majka im umre. Adam je pola svoga m alog naslje dstva dao da bi spasio brata. Uvijek u nekoj nadi, odveo ga na Zapad. Doekao je d a onaj baza po kockarnicama. Izmeu njih je do lo do razlaza u Ehrenbergu , a posl ije i do one svae u Picachu... I eto ti sad Adam klanca svojim putem i dalje, nak on osamnaest godina paklenih muka. Poslije ovih rijei, Merrvvale zapade u dugu ut nju. Ruth je u se upijala neobina i n ova ljudska shvaanja o stavu prema ivotu. Ta ko stigo e do palo verdes, blijedozelenih stabala sjajnih debala, grana i granica s nekoliko utih cvjetova. Wansfell je sjedio u hladovini. 5 PjeSane stube 65 Odmorite se malo ovdje ree on kad je Merrvvale dognao kola, i ustade da pomogne R uth da sie. Kako si izdr ala vo nju? upitao je Ruth. Sasvim dobro, samo sam ne to umorna. Prohodaj malo, pa sjedni ovdje. Namjestit u ti togod, da ti bude udobnij e. Najgor i dio dana jo nije pro ao, pa je bolje da ga provedemo ovdje. Meni je ovo slabije poznato. Koliko jo ima do Izgubljenog jezera? Bit e jo desetak milja. Za tri sata smo tamo. Zbacila je sa sebe kaputi i e ir i stala se etati izmeu drv ea. Pokraj palo verdes bilo je i lijepih, prijeteih trnovitih stabala, ili dimnih stabala, kako ih kopai naziv ahu, jer su ih iz daljine podsjeali na oble oblaie plav a dima to se sa tla di e. Naoko lo je bila pjeskovita uvala, suha kao barut, s k oje se jara dizala poput lelu-ja va prozirna zastora. Nigdje iva bia, ak ni mrava, ili ose, ili kukca. Ipak, sa drvea i okolo njega dopiralo je nekakvo slaba no zu janje. Ruth se brzo vrati svojim pratiocima. Magarci su brstili suhi, krti korov ; mazge su nepomino stajale. Merrvvale je le ao na pjesku. Adam pozvao Ruth neka se smjest i na vree i ebad to ih razastre da bi joj bilo udobnije. Sa zadovoljstvo m je legla. Lice i ake bile su joj vla ne: disanje joj bilo ote ano nekim pritis kom na grudima; glava ju je boljela. Slatko li je bilo malo pri-lei i zaklopiti oi ! Na otupjeli nj en duh, pade tmica i ona zaspa. 66 Probudiv i se iza sna, Ruth uoi da je nestalo glavobolje i pritiska, premda joj je bilo isto toliko neugodno vrue koliko .ranije. Veliko blije- tavo sunce nagnulo se daleko na zapad. Adam do vikne Merrvvaleu neka dovede magarce da ih natovari. Ruth ree pri av i joj znam k ako se osjea . Te ko je. Mrsko mi je bilo natjerati te n ratak. elio sam te odves ti daleko, daleko. Volim te, kao to te svatko mo e voljeti, ali ipak mislim da u toj mojoj ljubavi ima neeg vi eg. Ja u nai sreu u tome da ti olak a m teret, u tome da odr im rije koju sam dao tvojoj majci. Mene je stid odvrati ona gledajui u tlo . Ja... eljela bih da ti mogu ponoviti on o to sam ti rekla u Santa Ysabelu. Uini la bih tako da je na tvom mjestu ma tko dru gi. Ali to u, kad u meni ne mo e gled ati slobodnu enu. Ponovo se Merrvvale na ao na vozakom sjedalu i zagnao kola prek o usijane pustinje. Ovaj put im je laki vjetri pirkao u lea. Dizao je tanke oblaie p ra ine. Adam, koji jei ao naprijed, nije im ovaj put mnogo izmakao, jer je staza bila manje zatrpana pi jeskom i strmija. Daleko naprijed ljeskala se iroka, blijedoplava traka vode i iz a nje su se uzdizala crna brda. U ogromnom prostranstvu ove pustinje, u lan cu br e uljaka i bregova to ih je Ruth tu i tamo nazirala kroz razrez na svom ve lu, bilo je uzvi ene ljepote. Sto se to s njom zbilo, te je uoavala sve oko sebe, a nije zap a ala grozotu pustinje? Zamislila se nad ovom injenicom. U to je umij e ao prste onaj Adam Wansfell. On se poeo pojavljivati u njenim mislima. Sati proo e, te pred zalazak sunca vjetar prestade puhati i nositi pra inu, a vruina p opu sti. Ruth skide veo. Sad se lijepo vidjelo zeleno drvee, pored niskih, ciglast ih potleu ica Indijanaca i Meksikanaca, na ne to vi e od milje daleko. Zbile su se isp od guste, tamne mrlje zelenila oko izvora to ga je dr ao Galeb Hunt, Ruthin djed. U tom se zelenilu krila kua u kojoj je Ruth ivjela. Ubrzo se ispod zelenil a ukazala i etvrtasta, bijelo okreena postaja. Pogled na sve to podsjeti Ruth na o no to je eka. Osjetila je olak anje na pomisao da se vraa djedu. Njega e radost zag u iti kad je spazi. Zaboravit e njeno nevaljalstvo. Potom je zgodi pomisao na Sto nea i na mu a, Guerda Lareyja. udno, ali pri tom je p ro me osjeaj radoznalosti, z adovoljstva i uzbuenja. Za posljednja se dvadeset i etiri sata neizmjerno udaljila od tih ljudi, nova su zbivanja bacila u zasjenak sjeanj e na njih. Prije same po staje Adam zaustavi magarce i prieka Merrvvalea. Potom zajedno pou da lje prema Ru thinoj uputi. irok prostor ispred postaje koji se nije mogao nazvati ulicom, bio je posve pust. Sunce na zalazu bojilo je taj prostor i dugu, nisku, bijelu zgra du nekom blijedocrve-nom nijansom. Ruth se radovala to nikoga nije sre la, to, p rema tome, nitko nije vidio da se vratila kui. A sigurno nitko nije vidio ni kad je krenula sa Stoneom, obzirom da su po li na put jo prije dana. Ono to je izdal eka liilo na oazu bija e zapravo samo gusta iva ograda od palo verdes, kaktusa, i grmlja to je opkoljavalo prostor pod 68 zelenom sitom. Sve je to bilo ne to pov i e postaje prijevoznika. Iz izvora je voda k roz jednu cijev tekla u kameno kor ito. Ono je moja kua ree Ruth, pokazujui na ciglenu zgradu zemljine boje to se diza la iz nad izvora, a nazirala se kroz drvee. to emo s kolima i mazgama? upita Adam odla ui njene stvari na tlo. Ne znam. Najbolje je da pripazite malo na njih, dok ne vidim to emo dalje. Poi sa mnom. Adam poe s njom, a Merrvvale povede maz-ge ka k oritu u koje su edni magarci ve zabi li gubice. Na av i se iza vratnica na zeleno j ogradi, Ruth uspori korak. Nozdrve joj zagu i topao i vla an zadah bare ispod izvora. Meu palo verdes zujale su pele; kunii su jurcali p o gustoj, zelenoj siti. Ruth spazi mrko, apatino lice djedovog sluge Indijanca. N igdje nikakva zvuka osi m mrmora vode. Ciglena kua bila je duga i niska, uzdu cijel og proelja imala je tr ijem. Tu smo... Adame bez daha e Ruth. Pogledaj emu si me vratio... i to zauvijek. O tre Adamove oi gledale su naokolo, zadr avajui se na bari sa zelenom mahovinom i sit om. Potom mu pogled preleti preko ivice k stravino silnoj slici pustinje. M islim da ti ne vidi dobro otpovrnuo je s osmijehom. Ovo je oaza. Pogled s nje m ene ne bi nikad zamorio. Gospode! nestrpljivo usklikne Ruth. Ne vidim nigdje dje da nadometne idui trijem om. Bit e u postaji, osim ako nije oti ao u Yumu, da mene tra i... Sjedi, Adame. O vaj 69 trijem nije nainjen za tako visoke ljude. Moja j e soba na ovom kraju. Ruth poe dalje i otvori siva, tro na vrata. Oh, jadna ja uz dahnula je. Zar je pro lo samo trideset est sati otkad je oti la? inilo se dugo. Vidjelo se da nit ko nije u ao u njezinu sobicu za ovo vrijeme. Krevet je bio on akav kakvog je na br zinu ostavila, s plahtom i pokrivaem upola na podu. Ta je so ba imala jedini prozo r na kui. Ruth prijee pogledom po obojenim zidovima, indijan skoj ebadi, oskudnom na mje taju i zavjesi iza koje je bila ni a u kojoj je dr al a svoju mr avu garderobu i na tren ju pritisne nekakva olovna tegoba. Nato spazi pismo to ga je ostavila djedu. Nije ga na ao. Uze ga, pa izae. Adame, pismo koje sam ostavila nije nitko otvori o. Djed e biti u krajnjoj brizi. Nee znati to je bilo sa mnom. Idem da ga potra im . Poi u i ja s tobom. Ali nisu, tako rei, ni krenuli, kadli Ruth spazi starca gdje ulazi kroz ivu ogradu . Stani, Adame, eno ga ide. Pribli iv i se trijemu, djed p odi e glavu. Lice mu je bilo izmueno i bri no, ali se najed ared ozarilo iznenaenj em i rado u. Starac po uri k unuci. Bio je krhak, sijed, zgureni h lea. Ruth! vikn uo je drhtavim glasom. Gdje si, pobogu, bila? Zdravo djede ona e, ljubei ga u obra z. Zar ne zna gdje sam bila? Ne znam. Juer za rukom Marta mi ree da te u sobi nema. Onda sam se zabrinuo. Sino 70 sam se upla io da nisi pobjegla u Yumu, kao to si se esto grozila. Gdje si bila, i t ko je ovaj stranac? Adam ustane, ali zadr i po gnutu glavu jer je strop bio prenizak za njegovu visinu. Djede, ovo je moj stari prijatelj, Adam Wansfell... Adame ovo j e moj djed, Galeb Hunt. Mu karci se poz dravi e i stisnu e jedan drugom ruku. Wansf ell... ? Wansf ell zamislio se stara c. No, gospodine, vas jo nisam vid io. Za vjeita vremena bih upamtio takva ovjeka. Ali sam vam ime ve uo. Ne sumnjam. U pustinji je veoma poznato. Pro ao sam je uzd u i poprijeko odvrati Ad am. Djede, to ti je Hal Stone rekao? prekine ih Ruth, e ljna da to prije sve objasni. Ruth, ja Stonea nisam ni vidio odgovori iznenaeni H unt. Netko ga je upra vo maloprije vidio, pro ao je epajui pokraj postaje. Ja sam juer pobjegla sa Stoneom urno ubaci Ruth. Za milost bo ju! Ti si pobjegla... sa Stoneom?! zaprepasti se djed. Pa tvoj mu e ga ustrijeliti! Nee, kad mu budem objas nila. Za sve sam ja kriva, djede. Do li smo na de set milja od brda, kad je siva mazga, stala. Nismo mogli dalje. Stone ree da se moramo ulogoriti. Kasnije