ISSN 0354-0650

izlazi od 1898. godine

ČASOPIS HRVATSKOGA PLANINARSKOG SAVEZAGODIŠTE

110 5 SVIBANJ

2018

Č a s o p i s H r v a t s k o g a p l a n i n a r s k o g s a v e z a

IMPRESUM

h t t p : / / w w w . h p s . h r

Suradnja u časopisuPrilozi se mogu slati posredstvom elektroničke ili redovne pošte. Prednost imaju prilozi sa zanimljivim temama koji su popraćeni boljim izborom ilustracija. Slike se mogu slati u digi talnom formatu (elektroničkom poštom, na CD-u ili DVD-u, u originalnoj veličini (bez smanjivana), ali ne unutar Word dokumenata). Uredništvo zadržava pravo kraćenja i uredničke obrade tekstova. Stavovi i mišljenja suradnika iznesena u časopisu nisu nužno stajališta Hrvatskoga pla ni narskog saveza i Uredničkog odbora.

Pretplata

Godišnja pretplata za Hrvatsku iznosi 150 kuna. Pretplata se uplaćuje na žiro-račun Hrvatskoga planinar skog saveza HR4123600001101495742, pri čemu na uplatnici ili u obrascu za plaćanje putem interneta, u rubrici »Poziv na broj«, treba biti upisan Vaš pretplatnički broj.

Godišnja pretplata za inozemstvo iznosi 35 eura, a uplaćuje se na račun BIC ZABA-HR2X 25731-3253236, uz poziv na pretplat nički broj.

Cijena pojedinačnog primjerka je 15 kuna (+ poštarina).

Vaš pretplatnički broj otisnut je uz Vašu adresu, koja je na lijepljena na omotnici za sla nje časopisa. Nakon uplate i evidentiranja u HPS-u, na naljepnici možete vidjeti na znaku o obavljenoj uplati.

Kako se pretplatiti Zainteresirani za pretplatu na časo pis trebaju se telefonom, elektroničkom poštom ili pismom javiti u Ured Hrvatskoga planinarskog saveza (hps@hps.hr, 01/48-23-624, 01/48-24-142). Godišnja pretplata se odnosi na kalendarsku godinu, pa novi pretplatnik nakon uplate dobiva sve brojeve tiskane u tekućoj godini. Pretplata se automatski produžuje na sljedeću godinu, do opoziva. S prvim se brojem u novoj godini pretplatnicima fizičkim osobama šalje uplatnica za pretplatu, a pretplatnicima pravnim osobama računi.

Pretraživač i digitalni arhivStari brojevi »Hrvatskog planinara« u PDF formatu te tražilica s bibliografijom časopisa dostupni su na internetskoj stranici časopisa te na DVD-u u izdanju HPS-a.

NakladnikHrvatski planinarski savezKozarčeva 2210000 ZagrebOIB 77156514497

Pretplata i informacijeUred Hrvatskoga planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@hps.hrhttp://www.hps.hr

UredništvoE-mail adresa za zaprimanje članaka:hrvatski.planinar@hps.hr

TisakEkološki glasnik d.o.o. Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

Glavni i odgovorni urednikAlan ČaplarPalmotićeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@hps.hrtel.: 091/51-41-740

Urednički odborDarko BerljakVlado BožićGoran GabrićIvan Hapačprof. dr. Darko GrundlerFaruk IslamovićKrunoslav MilasRadovan Milčićprof. dr. Željko PoljakRobert SmolecDamir ŠantekKlara Jasna Žagar

Lektura i korekturaŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilčićGoran Gabrić

»Hrvatski planinar« časopis je Hrvatskoga planinarskog saveza. Prvi je broj izašao 1. lip nja 1898. Od 1910. do 1913. tiskao se kao podlistak naziva »Planinarski list« u časopisu »Vijenac«. Od 1915. do 1921. i od 1945. do 1948. časopis nije izlazio, a od 1949. do 1991. godine izlazio je pod imenom »Naše planine«. Časopis izlazi u jedanaest brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz kao dvobroj).

Sadržaj

110 BrojNumber

GodišteVolume 2018 Svezak

Issue

C r o a t i a n M o u n t a i n e e r - J o u r n a l o f t h e C r o a t i a n M o u n t a i n e e r i n g a s s o C i a t i o n

saDrŽaJ

Članci4 A

XXX5

Tema brojaZoranićeve »Planine« – najstarija planinarska knjiga na svijetu

NaslovnicaJugoistočni dio Biokova – vidik prema Svetom Iliji, foto: Ferenc Halasz

Svibanj May

5, 2018 | 3

Na izvorištu planinarske književnostiPosjet Zoranićevim »Planinama« u povodu 120. obljetnice Hrvatskog planinara

Alan Čaplar, Zagreb

U povodu 120. obljetnice Hrvatskog pla ni­nara Hrvatski planinarski savez i Hrvat­ska akademija znanosti i umjetnosti

organizirali su 9. travnja 2018. posjet izaslanstva HPS­a zbirci starih i rijetkih knjiga HAZU­a, odnosno posjet jedinom sačuvanom primjerku najstarije planinarske knjige na svijetu. Posjet Zoranićevim »Planinama« organiziran je kako bi HPS i HAZU simbolično podsjetili i upozorili

na iznimnu tradiciju planinarske književnosti u Hrvatskoj, koja je nedjeljiv dio hrvatske kulture i umjetnosti.

U izaslanstvu HPS­a bili su predsjednik HPS­a i dopisni član HAZU­a prof. dr. Hrvoje Kraljević, dopredsjednica HPS­a Jadranka Čoklica, dugogodišnji urednik Hrvatskog plani­nara i istraživač planinarske povijesti prof. dr. Željko Poljak, glavni tajnik HPS­a Darko Berljak,

Planinari i »Planine« u Knjižnici HAZU 9. travnja 2018. Slijeva: Predsjednik IO HPS-a Vladimir Novak, dugogodišnji urednik »Hrvatskog planinara« prof. dr. Željko Poljak, dopredsjednica HPS-a Jadranka Čoklica, urednik »Hrvatskog planinara« Alan Čaplar, predsjednik HPS-a prof. dr. Hrvoje Kraljević (drži jedini sačuvani originalni primjerak Zoranićevih »Planina« iz 1569.), članovi Uredničkog odbora Krunoslav Milas, Radovan Milčić, Ivan Hapač i Vlado Božić (drži pretisak »Planina« iz 1952.), autor računalne bibliografije »Hrvatskog planinara« prof. dr. Darko Grundler i suradnica u digitalizaciji »Hrvatskog planinara« dr. Vesna Čaplar

DAM

IR Š

ANtE

K

4 | 5, 2018

najplodniji hrvatski speleološki pisac Vlado Božić, glavni i odgovorni urednik Hrvatskog planinara Alan Čaplar, autor računalne bibliografije HP­a prof. dr. Darko Grundler te članovi Uredničkog odbora HP­a Krunoslav Milas i Damir Šantek. Planinari su Knjižnici HAZU­a darovali mono­grafiju »Hrvatsko planinarstvo u 1000 slika« i »Antologiju Hrvatskog planinara 1898 – 2008.«. Dar je primila Tamara Rumora, voditeljica Zbirke starih i rijetkih knjiga HAZU­a, koja je upoznala predstavnike HPS­a s načinom čuvanja stare knjižničke građe u HAZU­u. Osim originalnog primjerka Zoranićevih »Planina«, za tu priliku iznesenu iz trezora, pokazala je također i knjige prvoga urednika Hrvatskog planinara Dragutina Hirca i druga zanimljiva djela iz prošlosti istraži­vanja planina i planinarstva. Izaslanstvo HPS­a završilo je posjet HAZU­u obilaskom spomen­sobe Branimira Gušića u Palači HAZU­a pod vodstvom tajnika HAZU­a akademika Pavla Rudana. Akademik Branimir Gušić bio je prvi predsjednik PSH­a nakon Drugoga svjetskog rata

i planinarski učitelj dugogodišnjeg urednika prof. dr. Željka Poljaka.

Budući da je upravo u Knjižnici HAZU­a nedavno predstavljena dosad najopsežnija stručna knjiga u povijesti hrvatskog planinarstva – udžbe­nik »Speleologija«, ovim je posjetom dužnosnika HPS­a Zoranićevim »Planinama« simbolično povezano planinarsko djelo iz najdalje planinarske prošlosti s najsuvremenijom publikacijom u izda­nju HPS­a. Zahvaljujući visokoj razini kvalitete, izdavanje knjige »Speleologija« snažno je odje­knulo u svjetskim razmjerima, što potvrđuje velike svjetske dosege suvremenoga hrvatskog plani­narskog izdavaštva. U temelje naše planinarske književnosti ugrađene su i Zoranićeve »Planine«, ali isto tako i više od 30.000 stranica Hrvatskog planinara tiskanih od 1898. do danas.

Kada je riječ o planinarskom vrednovanju djela Petra Zoranića, vrijedi podsjetiti da je na poticaj planinara jedan visoki velebitski vrh (1712 m) u blizini Vaganskoga vrha imenovan Zoranićevim vrhom. U svakom slučaju, Zoranićevo djelo nije

Posjet Zoranićevim Planinama organiziran je kako bi HPS i HAZU simbolično podsjetili i ukazali na iznimnu tradiciju planinarske književnosti u Hrvatskoj, koja je nedjeljiv dio hrvatske kulture i umjetnosti

ALAN

ČAP

LAR

5, 2018 | 5

zaboravljeno, već je naprotiv i danas, gotovo pet stoljeća od nastanka, inspiracija i referenca koja svjedoči o stoljetnoj pripadnosti Hrvatske europ­skom kulturnom krugu, ali i prvim zabilježenim planinarskim koracima ne samo na našim prosto­rima nego i u svijetu.

Počasni članovi HPS-a Vlado Božić i Željko Poljak s udžbenikom Speleologija u Knjižnici HAZU

Voditeljica Zbirke starih i rijetkih knjiga HAZU tamara Runjak s jedinim sačuvanim originalom Zoranićevih »Planina«

Razgovor predstavnika HPS-a s glavnim tajnikom HAZU-a akademikom Pavlom Rudanom

DAM

IR Š

ANtE

K

ALAN

ČAP

LAR

ALAN

ČAP

LAR

6 | 5, 2018

Najstarija planinarska knjiga na svijetu

Alan Čaplar, Zagreb

Časopis Hrvatski planinar jedan je od najsta­rijih hrvatskih časopisa, a ujedno i jedan od najstarijih planinarskih časopisa na

svijetu. Premda se to hrvatskim planinarima čini samorazumljivo, ne treba izgubiti iz vida činje­nicu da se malo zemalja na svijetu može podičiti takvom tradicijom planinarske književnosti. U 120 godina postojanja, Hrvatski planinar uvijek je bio poveznica između središnje planinarske udruge i članstva, a istodobno i časopis koji je dao velik doprinos razvoju hrvatske planinarske književno­sti. Hrvatska može s pravom biti ponosna na svoju planinarsku tradiciju i svoj planinarski časopis.

Treba, međutim, podsjetiti da planinarska književnost u Hrvatskoj ima još starije korijene, stvorene još mnogo prije Hrvatskog planinara. Kada je 1898. Hrvatsko planinarsko društvo pokrenulo izdavanje časopisa, u biblioteci HPD­a već je bila uzorno uređena »Spomenica« izdana 1884. u povodu 10. obljetnice HPD­a, koja donosi vrijedne zapise o formiranju i prvim godinama djelovanja HPD­a. Zahvaljujući osobnom dnev­niku ilirkinje i učiteljice Dragojle Jarnević, danas nam je poznat njezin penjački podvig u stijeni Okića 1843. Nedugo potom, 15. srpnja 1852., na naslovnici lista Neven objavljen je nadahnut članak »Zora na Učki« o planinarskom usponu na Učku poduzetom 4. srpnja te godine. Taj tekst pravnika Avelina Ćepulića najstariji je planinarski putopis u hrvatskoj književnosti. Uspomena na oba zabilježena planinarska događaja iz sredine 19. stoljeća i danas se čuva pohodom »Dragojlinom stazom na Okić« (HPD Željezničar, Zagreb) te pohodom »Zora na Učki« (PD Kamenjak, Rijeka). Na Dragojlinom se pohodu posljednjih godina planinarke na Okić uspinju u tradicionalnoj odjeći iz doba njezina pothvata. Pohod »Zora na Učki«, također radi simbolike, održava se u noćnim satima kako bi planinari na Vojak stigli na vrijeme da dočekaju svitanje. Lijepi su to primjeri kako

planinari simbolično obilježavaju uspone pret­hodnika u svoje planine i ujedno ističu tradiciju hrvatske planinarske književnosti.

Prva planinarska knjiga na svijetuPlaninarska književnost u Hrvatskoj začeta je međutim još mnogo ranije, u vrijeme renesanse, kada je 1536. Petar Zoranić napisao roman »Planine«. Djelo Petra Zoranića smatra se prvim romanom uopće u hrvatskoj književnosti, a ta je knjiga ujedno i prva planinarska knjiga u svjet­skoj književnosti (!). Naime, napisana je 19 godina prije knjige Konrada Gesnera o švicarskoj planini Pilatus, koja se često navodi kao prva planinar­ska knjiga u povijesti svjetske književnosti. Nije neobično što se Gesnerova knjiga izdana 1555. često ističe kao najstarija planinarska knjiga na svijetu, budući da je znatno utjecala na suvreme­nike i sljedeće naraštaje te da početke planinarstva povezujemo s Alpama i njihovim otkrivanjem. Zoranićeva knjiga pisana je na varijanti starohr­vatskog jezika koji je europskim istraživačima književnosti mnogo manje poznat pa je i sama knjiga ostala manje poznata u povijesti svjetske književnosti.

Konrad Gesner (1516. – 1565.) bio je fizi­čar, prirodoslovac, bibliograf i filolog, živio je u Zürichu, a istaknuo se monumentalnim bibliograf­skim, botaničkim i zoološkim djelima (Bibliotheca universalis 1545. – 1549., Historiae animalium 1551. – 1558.). Budući da je bio jedan od prvih koji je opisao mnoge europske vrste (npr. tuli­pan 1559.), smatra se jednim od najznačajnijih botaničara svojega doba, pa su njegovim imenom nazvane i neke vrste. Glasovita je njegova rečenica: »Odlučio sam da ću se, sve dok je u meni života, svake godine penjati na planine, ili osvojiti barem po jednu, u doba kada cvijeće cvate, kako bih ih mogao istražiti, čime ću plemenito vježbati tijelo, ali istovremeno pružiti i užitak duhu.«

5, 2018 | 7

Zoranovo putovanje u planinePetar Zoranić napisao je svoju knjigu 1536., gotovo dva desetljeća prije Gesnera. U uvodnom dijelu Zoranićevih »Planina« istaknut je datum 20. zrilvoća (rujna) 1536. Knjiga je, međutim, objavljena tek mnogo godina poslije, u Veneciji 1569. Pun joj je naslov »Planine, ke zdarže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori juna­kov i diklic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu.«.

Zoranićevo je djelo današnjim čitateljima razmjerno teško razumljivo zbog velikog broja alegorijskih slika i pjesničkog jezika. Knjiga je pisana čakavskom varijantom starohrvatskog jezika koja nam je danas poprilično daleka pa je za razumijevanje teksta potrebno dobro poznava­nje jezika ili kvalitetna transliteracija na suvremeni jezik. Zoranićeva teška sintaksa posljedica je dije­lom i primjene latinsko­talijanskih konstrukcija, kao i činjenice da nije zazirao od neobičnog pore­tka riječi kako bi postigao određeni ritam ili rimu.

Zoranićeva knjiga sastavljena je od puto­pisa, romana i kanconijera ljubavnih i »razlikih« pjesama, u 24 poglavlja. Prema žanru najčešće se ubraja među pastoralne romane, premda ju je zapravo nemoguće strogo svrstati u određeni žanr jer je po izričaju jedinstveno djelo. Dok većina pisaca naše renesanse piše u stihovima, »Planine« su napisane najvećim dijelom u prozi.

Glavna je tema sedmodnevno putovanje autora (»Zorana«) ninsko­zadarsko­šibenskim priobaljem, planinskim prostorima Velebita i Dinare te Ravnim kotarima i krškom zaravni u porječju Krke. Na putovanju potaknutom nesret­nom ljubavi on susreće pastire koji mu pričaju priče o postanku zavičaja koji ga okružuje. Tako mu pričaju o postanku Velebita, Nina, Zadra, Privlake, Dinare i Krke. Pričaju mu i priče o raznim pojavama tipičnima za to područje, kao što je na primjer bura, pjevaju ljubavne pjesme i pričaju o metamorfozama. Uz to što se u »Planinama« pripovijeda o konkretnim lokalitetima zadarskoga zaleđa te aludira na konkretne povijesne prilike, one su i alegorijski roman, jer je »Zoranovo« puto­vanje, na kojem mu pomažu i neka mitska bića, putovanje spoznaje i očišćenja duše. Istodobno, knjiga obiluje rodoljubnim slikama i oslikava Hrvatsku, rastrganu između Turaka i Mlečana.

Treba naglasiti da Zoranićevo putovanje nije fiktivno, već je to vrlo jasan i točan put. Putovanje započinje na Vodicama kod Nina, odakle se nastavlja preko mora prema Starigradu i Velikom Paklenicom na vrh Velebita, odakle se ličkom stra­nom upućuje na Dinaru, s koje rijekom Krkom silazi preko Skradina do Šibenika, a odatle opet morem uza Zadar do staroantičke luke u Zatonu pred Ninom. Franjo Smiljanić u tekstu »Pjesnikov imaginarij kao konkretan geografski prostor u

O čemu je riječ u romanu »Planine«Glavna je okosnica djela priča o nesretnoj ljubavi, zbog čega razočarani Zoran odlazi u planine da bi se potpuno oslobodio svjetovnih zabluda. Sedam je godina Zoran patio od nesretne ljubavi i dok je jednom stajao očajan pokraj nekog potoka u blizini Nina, izađe iz vode vila Napea, povede ga u podvodnu špilju, ispriča mu svoju nesretnu ljubav prema umrlom Ziljbilu te mu predloži da pođe u planine, gdje će naći lijek. Vila Milost prebaci ga preko mora na drugu stranu, do Podgorja pod Velebitom. Idući prema planinama, naišao je pred otvorom Vražjih vrata (Paklenice) na sedmoglavu neman, zatim na otvor iz kojeg izlazi Burin bijes. Došavši u planine, Zoran je proveo s pastirima tri dana, slušajući njihove pjesme o ljubavi, njihove pripovijesti o »pritvorima«, zatim pjesme »na promin«, ljubavne i nabožne pjesme te one koje se pjevaju »u zuk«, tj. narodne popijevke. Tu se on izjadao o uzrocima svojega putovanja, ispričao o svojem podrijetlu i postanku Nina, slušajući zatim od pastira priče o podrijetlu mnogih naziva domaćih lokaliteta. Dobivši upute od starca Sidmoja, Zoran polazi dalje prema Dinari. Na tom putu nailazi na pastire ugrožene napadima vukova (Osmanlija) i oni mu pjevaju pjesme o »rasutoj bašćini«. Idući dalje, Zoran susreće vilu Svist (Svijest), a na vrhu nađe vilenicu Dinaru koja ga čarima oslobađa od ljubavne patnje. U snu mu se prikazao »perivoj od Slave« s vilom Hrvaticom koja se tuži zbog slaboga književnog stvaranja na narodnom jeziku. Dinara mu pokaže kako će doći do kuće i on pođe rijekom, kuda ga vodi vila Krka, promatrajući s tugom u očima ruševine Knina i Skradina, ponosan na »sminojaki« Šibenik. Vila ga vodi dalje prema Zadru i iskrca ga još zapadnije, kraj Zatona. Sedmodnevno Zoranovo putovanje završava u Ninu. Ondje posjećuje grob tužne Jele i prisustvuje obljetnici smrti pastira Divnića. Kao priviđenje javlja mu se sv. Jerolim, prema glagoljaškoj predaji izumitelj slavenskog pisma, te biskup Divnić kojemu Zoran pred vilom Istinom obećava da će odsada slijediti pravi put božanske ljubavi i ostaviti se svjetovnih taština.

8 | 5, 2018

‘Planinama’ Petra Zoranića« (2009.) donio je detaljnu rekonstrukciju Zoranićeva putovanja, navodeći još preciznije sve etape. To su redom Vodice, Velebić (Vrška punta), Veche (Vezze), Jurline, Sv. Jakov, Močila, Ivine vodice, Sveto brdo, Ivanja lokva, Tulove grede, Crnopac, Obrovac, Krupa, Vrpolje, pašnjaci podno Dinare, Topoljski buk, Knin, Čučevo, Nečven, Bogočin, Rogovo, Kamičak, Roški slap, Visovac, Skradinski buk, Skradin, Zaton, Zadar, Mramor, Stari Zaton i Nin.

Iako je očito da je Zoranić nedvojbeno planinario po Velebitu, valja razjasniti zašto se njegov roman ubraja među djela planinarske književnosti. Prije svega, sam naslov »Planine« svjedoči o tome da su planine Zoranića nadah­nule za njegovo putovanje i pjesničko kazivanje. Mnoštvo alegorija i prizora otkriva da su mu planine utočište za razmišljanje te da u njih ide

zbog tipičnih planinarskih motiva – radi osobnog mira, upoznavanja krajolika, ljudi i tradicije. Na samome početku, u posveti ninskom kanoniku Mateju Matijeviću, Zoranić ističe domoljubni motiv da se uputi u planine i opiše svoje putova­nje. Posebno mjesto daje Velebitu i Dinari, među ostalim tumačeći postanak imena Velebit (Velevij, Velebil, Velebić) i navodeći slikovito da je Krka kći Dinare. Velebit je, kao prva planina kojom kroči glavni junak Zoran, dobio ime preobrazbom veoma učenog mladića Velevija u bijeli pepeo – snijeg, zbog njegove težnje da se znanjem približi božanstvu, dok je planina Dinara s druge strane ime dobila po božici Dinari. Zoranova simbolička ispovijed vili Dinari o njegovu zaljubljivanju, putu na planinama i kajanju, trenutak je prosvjetljenja u kojemu Zoranić ulaskom u prostor izliječenja i postiže svrhu svojega putovanja.

Planinarska književnost u Hrvatskoj začeta je u vrijeme renesanse, kada je 1536. Petar Zoranić napisao roman »Planine«. Djelo Petra Zoranića smatra se prvim romanom uopće u hrvatskoj književnosti, a ta je knjiga ujedno i prva planinarska knjiga u svjetskoj književnosti

Jedini sačuvani original pastoralnog romana »Planine« iz 1569. godine

5, 2018 | 9

Uza sve to, treba zapaziti da su »Zoranovi« susreti s gorštacima koje susreće u planinama glavni sadržaj cijele knjige te da su njihova kazi­vanja dojmljiva jednako kao i u zapisima broj­nih planinarskih pisaca iz novijih vremena. Prvu skupinu pastira susreće upravo na Velebitu, kraju koji u to vrijeme još nije bio potpao pod osman­sku vlast, dok je druga skupina pastira živjela u istočnijim krajevima, blizu Dinare, čije su predjele osmanska osvajanja tada već bila prorijedila.

Prvi hrvatski planinar?O Zoranićevu životu ne postoji mnogo podataka, a sve što se zna preuzeto je iz njegova djela i oskudne arhivske građe. Pjesnikov se predak Zoran (»dida did«, kako ga naziva u Kap. VII.) doselio u 14. stoljeću iz Like u Dalmaciju zbog nekih razmirica medu hrvatskim plemstvom. U drugoj polovici 15. stoljeća spominje se Zoranićev djed Petrica, ninski plemić i potomak paške loze Zoranića koja će se poslije prozvati Mirkovićima. Poznato je da je Petrov otac Ivan Zoranić bio sudac u Ninu, kao i da se njegova majka Elizabeta (iz plemićkog roda Medulla, iz kojeg potječe i tadašnji poznati slikar Andrija Medulić) u Zadar preselila zbog nezdrave klime u Ninu i da je očekivala dijete. Brak između Ivana Zoranića i Elizabete de Medulla, sklopljen je 31. listopada 1505. Sam Petar Zoranić rodio se u

Zadru, gdje je i »uzgojen u umiljenoj srići«. Rođen je oko 1508., ako ne i prije, kako se može utvrditi prema navodima u »Planinama« (Kap. XIV.), gdje

Prvi susret s gorštacimaOsim rodoljubnog osjećaja, »Planine« imaju mnogo osobina koje su plod renesansnog shvaćanja života i umjetnosti. Mnogi »pritvori« zapravo su priče o iskrenoj i neostvarenoj ljubavi između dvoje mladih u svijetu koji im postavlja krute prepreke. Međutim, velika vrijednost djela nalazi se i u onim proznim dijelovima punim maštovitih i bogatih opisa, u kojima se osjeća autentičan doživljaj stvarnosti. Zoranić je znao dočarati vjerodostojne ambijente i situacije, pogotovo kad opisuje krajolik u raznim dijelovima dana, ili pak kad prikazuje prirodno ponašanje ljudi s nekim detaljima, na primjer susret Zorana s pastirima prvog dana dolaska u planine (Kap. VI.):

Idoh tada ja daržavom tom, i kroz razlik od bilja i cvitov miris svi udi moji nikit slast prijimljući, navlastito sardačce pokupljeno stase. Jur drugog pokol u propast ulizoh, barzi konji suncem svitlo licce vojahu i jur malne na podne bihu, kada ja, hodeći k jednoj vrulji raskošni iz stine izvirujući i tiho po travi bistrim potokom tekući, pridoh Okol vrulje dubi, po naravi razliki, razliko sajeni, raskošan hlad, od sunčenih zrakov branećju, činjahu. Ptičice po dubju i črćkipo garmju, sušanj od tiha vitra duhajuć, vrulju tu naredno resahu. Tujpod dubjem pri vrulji, jer črizpodne bise, pastirov nikuko, kibudi da predljivi kroz svagdanje naporstvo odvukov i već cić neprijateljskoga cesta plin jenja i robljenja, nistar manje - za dobri stari običaj opsluziti - koko već mogahu blagoviti stahu; i u stran blizu na plandisća živine priuzbivsi meu sobom razliko blagovito na travi sijahu. I k njim prisadsi ljupko, kako se pristoji: - Božja vam pomoć, bratjo! - zazvah. A oni prijaznivo odgovoriv prijaše i meu se na bludnih travicah svi općeno nukajuć me šesti činise. Tuj uz jednoga (kako j’po naravi da karv prilici priteže), ki mi se u obličju i viku podoban vidi, sedoh. I jer jur vrime užine bise, redom uz vruljicu sedsi, svaki ča karme imise ljubveno položivši, i ja s njimi poblagovavši život pokripismo. Po tom pake - za u praznosti ne ležati - dokle se nagne sunce, meu se razbludno rise da se besidi.

10 | 5, 2018

stoji kako je u vrijeme kada je pisao djelo autor imao 28 godina (»osam lit po dviju križih«).

Najraniji pouzdani podatak o njegovu životu potječe iz 1531.; spominje se kao plaćeni ninski notar, pravnik i sudski pisar, što znači da je najvjerojatnije završio studij pravnih znanosti, vjerojatno u Padovi. Njegov je posao obuhva­ćao pisanje i izdavanje ovjerenih dokumenata na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku. Svi su njegovi notarski zapisi, kao i njegovo ime u spisima zadarskih notara, do danas izgubljeni, što još više mistificira cijelu priču. Godine 1538. braća Jeronim i Petar Zoranić spominju se kao vlasnici jednog zemljišta u okolici Nina. Pet godina poslije, 1543., njihova su imena ponovno zabilježena i kao imena vlasnika zemljišta u Privlaci, na kojem je bio bunar zvan Novak (o tom bunaru Zoranić je u »Planinama« ispleo »pripovist«). To je ujedno i posljednji pouzdani izvorni zapis u kojemu se spominje Zoranić. Prema nalazu Radoslava Lopašića, 1547. spominje se u bihaćkim doku­mentima izvjesni Petar Zoranić kao građanin Bihaća, no nije jasno je li riječ o našem pjesniku ili o nekom drugom Petru Zoraniću.

Dozvola za tiskanje »Planina« izdana je 12. svibnja 1569. u Veneciji (»Riformatori del studio di Padoa utvrduju da in opera di messer Piero Zuranich scritta in lingua illirica et intitolata ‘Planine’ nema nista contraria alle leggi«). Knjiga je tiskana iste godine u tiskari Domenica Farrija u Veneciji. Farri je od 1555. do 1602. tiskao više od 140 knjiga renesansnih književnika, a iste 1569. tiskao je i Danteovu »Božanstvenu kome­diju«. Danas nije poznato što se sa Zoranićevim rukopisom događalo između 1536. i 1569., kako je došao u Veneciju i zašto su »Planine« tako dugo čekale na izdavanje. Pretpostavlja se da je Zoranić umro ne dočekavši izdavanje svoje knjige, jer da je bio živ, vjerojatno bi izmijenio svoju posvetu iz 1536. ninskom kanoniku Matiji Matijeviću, koji je u vrijeme kad se djelo tiskalo bio već mrtav. Zato se kao godina smrti Petra Zoranića uzima okvir između 1543. i 1569.

Okolnosti u Dalmaciji početkom 16. stoljećaU vrijeme nastanka »Planina«, početkom 16. stoljeća, Zadar je bio razmjerno dobro razvi­jeno žarište renesansne kulture i književnosti.

Zadar i Nin bili su tada u rukama Mletačke Republike, kamo su dospjeli kada je 1409. Ladislav Napuljski kupoprodajnim ugovorom prodao cijelu Dalmaciju za 100.000 dukata. U pogledu kulture i književnosti u Zoranićevo doba Zadar je bio na vrhuncu, iako je 16. stoljeće bilo veoma teško za Zadar jer ga s jedne strane pritišću Osmanlije, a s druge svojataju Mlečani. Međutim, tadašnji pisci Brne Karnarutić, Šime Budinić, Juraj Baraković, kao i Zoranić, djelovali su u snažnom glagoljaškom okružju s utjecajima učenja sv. Jeronima, smatra­jući da treba pisati na narodnom, hrvatskom jeziku. Zoranićevo djelo svjedoči da je i osobno imao temeljitu humanističku i teološku naobrazbu. Po svemu sudeći, ključna osoba za njegov razvoj bio je ninski kanonik Matej Matijević, kojemu je i posvetio svoje »Planine«.

Zoranić je kao obrazovan mladić mogao pratiti kako 1514. Osmanlije osvajaju Karin i Korlat, 1522. Knin i Skradin, 1523. Ostrovicu, 1524. Sinj, 1527. Obrovac, kada se osmanlijski pljačkaši spuštaju do Zadra i Nina. A kad se nad Dalmaciju ozbiljnije nadvila osmanska opasnost, Venecija je 1528. čak bila predlagala rušenje Nina.

Petar Zoranić - ilustracija Nikole Šimunića (1995.)

5, 2018 | 11

»Planine« je napisao 1536., godinu dana prije pada Klisa, u vrijeme kad je osmanska vojska duboko zašla u naše krajeve, nakon Bitke na Mohačkom polju i prve opsade Beča. Godinu dana pošto je Zoranić napisao »Planine« slomljen je otpor Klisa i više nije bilo zapreke za njihovo ovladavanje Dalmacijom. Već sljedeće, 1538. godine, zabilje­ženo je da su stanovnici Nina napustili svoj grad jer ga Mlečani nisu željeli braniti pred osmanskom najezdom.

Ne može se sa sigurnošću tvrditi kakve stvarne veze sa Zoranićem imaju neke osobe koje on spominje u svojem djelu. Je li djevojka Jaga kojoj pastir Zoran (sam pjesnik) posvećuje pjesmu (Kap. VI.), bila neka njegova simpatija zbog koje je možda i pošao u planine da bi se »izliječio od ljubavi«? Pretpostavlja se da je »lipa, plemenita i gizdava Jele, naglom smrtju umorena« (Kap. XXII.) njegova majka Elizabeta. Pouzdano znamo da pastir Marul (Kap. XVI.) koji svjedoči o »rasutoj bašćini«, predstavlja

Marka Marulića, a pastir Divnic ninskog biskupa i pjesnika Jurja Divnića koji je umro 1530. (Kap. XXII.). I u imenima drugih pastira mogle bi se kriti neke danas nepoznate, ali pjesniku vjero­jatno bliske osobe.

Priča o jednoj knjiziPovrh toga što su Zoranićeve »Planine« same po sebi svjetski raritet, povijesne okolnosti poigrale su se knjigom na upravo fascinantan način. I dok je prije spomenuta Gesnerova knjiga postala gotovo planinarskom biblijom, svi su primjerci Zoranićevih »Planina« nestali u ruševinama i ratnim stradanjima koja su zadesila Dalmaciju, tadašnje kulturno središte Hrvata. Ipak, spletom okolnosti, do današnjih je dana sačuvan – srećom (!) – samo jedan jedini primjerak toga drago­cjenog djela hrvatske i svjetske književnosti. Pohranjen je u trezoru Knjižnice Hrvatske akade­mije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovom trgu u Zagrebu. Za potrebe prezentacije izrađena je vjerna replika koja se može vidjeti u HAZU­u. Zoranićeve se »Planine« mogu proučavati gotovo kao u originalu jer je Akademija 1952. objavila pretisak na 78 stranica, a poslije je objavljeno još nekoliko izdanja.

Prema evidenciji HAZU original Zoranićevih Planina dospio je u Akademiju kao dio biblioteke koju je 1868. ona otkupila od Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Kukuljević Sakcinski poznat je po zalaganju za ujedinjenje južnoslavenskih naroda i za uvođenje hrvatskog jezika u javni život (održao je prvi govor na hrvatskom jeziku u hrvatskom Saboru), a smatra se i začetnikom hrvatske historiografije jer se među prvima usmjerio na prikupljanje građe i na organiziranje novih insti­tucija i udruženja, pri čemu je posebno značajno osnivanje Društva za povestnicu i starine. Bio je počasni član Akademije, a također i predsjednik Matice hrvatske (1874. ­ 1889.). Nije nam poznato je li Ivan Kukuljević Sakcinski išao u planine, no dobro je poznato da je njegov sin Božidar mnogo planinario i bio vrlo angažiran u HPD­u. U plani­narskoj povijesti Božidar Kukuljević zabilježen je kao osnivač podružnice HPD­a u Ivancu 1898.1,

1 Dani hrvatskih planinara u lipnju ove godine održavaju se u Ivancu, upravo povodom 120. obljetnice osnivanja podružnice HPD­a u tom gradu.

Spomenik Petru Zoraniću u Zadru

VESN

A H

OLJ

EVAC

12 | 5, 2018

dakle iste godine kada je u Zagrebu počeo izlaziti »Hrvatski planinar«.2

Prema istraživanju planinara i historiografa Milovana Buchbergera, primjerak Zoranićevih »Planina« došao je u Kukuljevićeve ruke 1852., kada ju je odbornik Kukuljevićevog Društva za povestnicu i starine Mijat Sabljar otkupio za 0,18 forinta od župnika Božanića na Krku3. Zapis o tome nalazi se u izvješću Mijata Sabljara o priku­pljanju građe za Društvo za povestnicu i starine koje je pohranjeno u Hrvatskom arheološkom muzeju u Zagrebu. To saznanje o Zoranićevoj knjizi dosad nigdje nije objavljeno, a ukazuje da planinari i danas svojim istraživanjima daju dopri­nos ukupnoj hrvatskoj kulturi i znanosti.

Književna i povijesna vrijednostPiščev renesansni, znatiželjan duh mnogo se čega dotakao po prvi put u hrvatskoj povijesti pa su »Planine« uz to što su prvi hrvatski roman i prva planinarska knjiga na svijetu, i mnogošto drugo. Posebna je vrijednost Zoranićevih »Planina« upravo u činjenici da knjiga nudi vrlo sloje­vitu i raznovrsnu građu za istraživanje i analizu hrvatske srednjovjekovne, renesansne i barokne kulturne prošlosti. Možda više nego ijedno drugo djelo starije hrvatske književnosti, »Planine« omogućavaju ne samo književne i lingvističke nego i filozofske, povijesne, geografske, etno­grafske i druge analize i tumačenja. Zoranić se, među ostalim, prvi bavi toponomastikom – istra­živanjem toponima, navodeći točna imena na terenu, od kojih su se mnoga sačuvala do danas. On donosi prve pisane zabilješke o Velebitu i njegovim stanovnicima, a pomoću mitologije pokušava protumačiti našu bogatu povijest.

2 Zanimljivo je spomenuti i da je filozof i književnik dr. Franjo Marković, koji je 1898. na Skupštini HPD­a predložio da se počne izdavati časopis »Hrvatski planinar« i da urednik bude Dragutin Hirc, upravo u to vrijeme (1896. – 1902.) bio tajnik HAZU. Kasnije je dužnost tajnika Akademija obnašao i prvi predsjednik PSH­a akademik Branimir Gušić.

3 Zanimljivo je da je Ivan Kukuljević Sakcinski zabilježio da je Mijat Sabljar 1852. prepisao cijeli natpis jedne nadgrobne ploče iz crkve sv. Lucije u Novoj Baškoj na Krku. Taj podatak otkriva da je upravo Mijat Sabljar prvi očistio i prepisao cjeloviti tekst Baščanske ploče, vjerojatno na istom putovanju na kojem je pronašao i pribavio primjerak Zoranićevih »Planina«. Tijekom 40­ih i 50­ih godina 19. stoljeća Sabljar je pribavio još mnogo vrijedne građe, o čemu je vodio bilješke, uredno zapisujući gdje je što i od koga otkupio.

Knjiga istovremeno pruža svjedočanstva o narod­nom stvaralaštvu, mitološkim pričama i davnim predajama, književnoj prozi i poeziji, pastoralnim i reportažnim zapisima, običajima i životu, etno­grafiji, obrtima, filozofiji, jeziku, glazbi, likovnoj umjetnosti, graditeljstvu, putopisu, mitologiji, hortikulturi, pa i o planinarenju u 16. stoljeću.

Uz ostalo, iz Zoranićeva se djela lako iščitava utjecaj domaće (Marko Marulić) i strane književ­nosti i filozofije, npr. Biblije, Vergilija, Ovidija, sv. Jeronima, sv. Augustina, Dantea (osobito »Božanstvene komedije«), Francesca Petrarce (Zoranić je preveo njegov sonet »Pace non trovo« – »Mira ne nahodim«) i Giovannija Boccaccija. Od osobite je važnosti Danteova prisutnost u »Planinama«; ona se očituje najviše na razini strukture njegova djela, tj. alegorije: kao što je Danteova »Božanstvena komedija« alegorična, i Zoranićeve su »Planine« pune alegorija. »Planine« se smatraju i jednim od prvih odjeka »Arkadije« Jacopa Sannazara, djela koje je uvelike utjecalo na pastoralnu književnost u Zapadnoj Europi u 16. i 17. stoljeću.

Zanimljivo, u »Planinama« Zoranić spominje još dva svoja djela, »Ljubveni lov« i »Vilenicu«, no o njima u književnosti ne postoje povijesni zapisi. Zoraniću se pripisuje i nepotpisana pastir­ska ekloga iz 16. stoljeća, pronađena 70­ih godina 20. stoljeća u Londonu.

Premda autor samo jednoga poznatog djela, Zoranić je najznačajniji književnik zadarskoga kruga i autor prvoga i zadugo jedinoga svjetov­noga fikcionalnoga narativnoga djela pisanoga hrvatskom prozom, a približno 1600 stihova iz »Planina«, ponajviše dvanaesteraca, čini prvi sačuvani kanconijer na tom dijelu hrvatske obale. Zoranić je pripadao krugu književnika koji su pridonijeli tomu da Zadar, uz Hvar, Korčulu, Split i Dubrovnik, postane jednim od glavnih središta hrvatske renesansne književnosti. Jednako je važna i činjenica da je svojim djelom Zoranić Hrvatsku smjestio na samo izvorište svjetske planinarske književnosti.

5, 2018 | 13

Priče iz davnine (1930 – 1940)1. dio

prof. dr. Darko Grundler, Zagreb

Časopis Hrvatski planinar kulturno je blago. Tko god sumnja u tu činjenicu neka proli­sta nekoliko brojeva iz njegove 120­godiš­

nje povijesti. Naći će mnoga blaga: znanstvena, povijesna, literarna, jezična, pjesnička, muzička, planinarska i nebrojena druga. Srest će i mnoga imena kojima se Hrvatska diči. izborom iz niza članaka pokušat ćemo vam dočarati planinarsku povijest, točnije, dočarati duh koji je vladao među planinarima u to doba.

Planinarska organizacijaU svakom žitu ima i kukolja:

U posljednje se vrijeme javlja još jedna vrsta nadri-planinara: »planinarski« hohštapleri. U planinarskim kućama u Sloveniji se upisuju u upisne knjige kao članovi naših planinarskih društava i takova lica, koja to nikad nisu bila; ili kao bivši članovi iz daleka pokazuju stare legitima-cije, da tako izvuku članski popust na željeznici ili na pristupnini i noćarini u planinarskim kućama. Takovih lažnih upisa bilo je ove godine priličan broj (na pr. u Tillerovoj kući u Logarskoj dolini). Savezna planinarska društva poduzet će potrebne mjere, da se u buduće spriječe slične smicalice »planinarskih« hohštaplera i energično suzbiju pokušaji divljaštva.

[Planinari i »planinari«, Hrvatski planinar, 1931, br. 1, str. 24]

Samo pet godina nakon prvog emitiranja Radija Zagreb (15. 5. 1926. iz zgrade na Markovom trgu 9) uvedena je na radiju i planinarska emisija:

Zagrebačka Radio-stanica odlučila je na poti-caj iz planinarskih krugova, da svakog petka daje »planinarski sat«. Tom bi se prigodom držala kratka planinarska predavanja o aktuelnim pojavama planinarstva i zimskog sporta, a poslije toga davale sve novije vijesti, koje mogu da zanimaju članove naših planinarskih društava, pak obavijesti o važni-jim događajima u internacionalnoj turistici.

[Planinarska propaganda u radiu, Društvene vijesti, Hrvatski planinar, 1931, br. 11, str. 320]

Nakon velikog uspjeha planinarskih zabava i reduta tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća došla su teška vremena:

Zabave nije ove godine društvo priredjivalo, jer je uslijed teških životnih prilika uspjeh bio vrlo dvoj-ben, pa središnji upravni odbor nije htio društvo sa eventualnim financijalnim neuspjehom opteretiti, pošto je već prošlogodišnja čista dobit od zabave bila dosta malena.

[Glavna skupština Hrvatskog planinarskog društva, Hrvatski planinar, 1932, br. 8, str. 230]

Bilo je i burnih glavnih skupština Hrvatskoga planinarskog društva. Jedna takva održana je 1933. Riječ je zapravo o sukobu dvaju mentaliteta. Rezultat burne skupštine jest promjena vodstva HPD­a – tada je njegovim predsjednikom (a ujedno i urednikom Hrvatskog planinara) umje­sto Josipa Pasarića postao Ante Cividini. Važno je uočiti da iz službenog izvješća objavljenog u Hrvatskom planinaru nisu izbrisani (cenzurirani) sporni dijelovi rasprave:

Predsjednik g. Pasarić traži, da govornici ne govore više od 10 minuta, da se ne bi debata predugo zavukla.

G. Dr. Prebeg izjavljuje, da će on govoriti koliko hoće.

G. Pasarić: Konstatiram, da se g. Dr. Prebeg ne pokorava predsjedništvu.

G. Dr. Gojtan: Čujmo ga, neka govori koliko hoće.G. Dr. Prebeg moli svoje pristaše, da sačuvaju

mir i disciplinu.– Odbor je prikazao rad društva od 10–12

godina unatrag, a ne od ove godine, kad je sadašnja uprava na vlasti. Taj rad bio je sasvim negativan. (...) Čuli ste u izvještaju, da je ovaj odbor u sukobu sa bratskim društvom »Runolist«! Znajte, da ove godine nije Matica htjela održati predavanja i ako ju je na to pozvalo »Sljeme.«

Najtragičnije poglavlje – naše kuće. Na Velebitu su sagrađene kuće, koje danas nijesu uporabive! Čovjek, koji drži do svoga dostojanstva, ne može stanovati sa štakorima i gamadi. Dobre su kuće na Mosoru i

14 | 5, 2018

Ravnoj Gori. »Tomislavov Dom« – naša sramota. Ja se ne stidim priznati, da ne idem u »Tomislavov Dom«, nego u kuću »Gradskih činovnika.« Tamo je ovaj odbor namjestio opskrbnika, koji je pod kaznenom prijavom kod Sudbenog stola u Osijeku i Zagrebu. U kući vlada strahoviti nered! (Burni pljesak.).

To je sve znao i upravni odbor i vodio je istragu, ali ne znamo koliko je napredovala. Zaključeno je da se izda Vodič po Hrv. Primorju i Album hrvat-skih planina. To se do danas nije provelo. Godine 1929. predloženo je na glavnoj skupštini, da se usta-nove u Gorskom Kotaru stanice za prvu pomoć. To se nije provelo. (Upadica: Tko je bio tajnik?) Svemu je kriva samovolja predsjednika Pasarića i g. Krajača. Njihovi samovoljni postupci idu tako daleko, da se na Velebitu imenuju Pasarićevi i Krajačevi Kukovi. Čudim se, kad se g. Krajač toliko nabacuje s evropskim planinarskim društvima, kako ta društva mogu bez njega egzistirati. (Dr. Krajač: Da je Krajač tamo, i tamo bi se za njega znalo!).

Ocrtao sam u posve kratkim potezima nerad ovoga odbora kroz prošlu godinu. Pozivam Vas, da se prema tomu odlučite! (Buran pljesak.). (…) Ukupno je palo 586 glasova, od toga 239 za tajnički izvještaj, a 347 protiv tajničkog izvještaja, prema tome 108 glasova većine sa »ne«. Iza toga izjavljuje predsjednik Pasarić: Budući nam je glavna skupština odglasala nepovjerenje, povlačimo konsekvence, polažemo časti i odilazimo odavle. O izboru novoga odbora odlučit će vanredna glavna skupština, koju ću sazvati. (…)

Dr. Prebeg veli: Borba je svršena. Godinu dana smo se borili za pravdu i poštivanje naših želja i zahtjeva. Danas je borba završena i mi slavimo dan pobjede. Zahvaljuje svima suradnicima u toj borbi i članstvu i podružnicama, jer su svojom sviješću doveli do te pobjede. Vjeruje, da će nova uprava nepristranošću i jednakošću spram svih članova i podružnica te aktivnim djelovanjem steći povjerenje i onih, koji danas za novu upravu nijesu glasovali.

P. S. Dr. Prebeg je izabran u novi Upravni odbor HPD­a i postao njegovim drugim potpredsjednikom.

[Glavna skupština HRV. Planinar. Društva, Hrvatski planinar, 1933, br. 7, str. 193]

Novoizabrana uprava HPD­a izdala je i u istom broju Hrvatskog planinara objavila svoju prvu Okružnicu u kojoj među ostalim piše:

Zagrebački dnevnici u svojim izvještajima o protekloj 59. glavnoj godišnjoj skupštini ističu »borbu

mladih protiv starih«. Doista bijaše borbe, ali nikako ne iz protivnosti »mladih« protiv »starih«, jer kada bi takova protivnost u društvu u istinu postojala, onda bi se borba i dalje nastavljala, jer starih i mladih u društvu i u odboru još uvijek ima i uvijek će ih biti. S toga bi »borbi« medu članovima H. P. D. trebalo tražiti druge razloge, ali ih mi ne ćemo ni ispitivati ni isticati, jer je borba – hvala Bogu – svršena.

[Prva okružnica novoga upravnoga odbora podružnicama HPD, Hrvatski planinar, 1933, br. 7, str. 215]

Slavila se u to doba šezdeseta obljetnica osnutka Hrvatskoga planinarskog društva:

Je li HPD staro? Ne, nije. Ono je samo dugoga vijeka, jer je još uvijek čilo, snažno i sposobno za život i za sve funkcije, koje život iziskuje. Naše je HPD u naponu muževne snage. S toga šezdeset godina života našega društva znači zapravo šezde-set kratkih odsjeka rada i djelovanja njegova. U snažnom i sadržajnom radu vrijeme brzo prolazi. Dani, mjeseci i godine nestaju ispred nas kao prividi i slike. Kratki su dakle odsjeci života, što ih je naše društvo u šezdeset punih godina provelo. Kratki su zato, jer su puni sadržaja, uspjeha i slave (...)

Mi smo pak potpuno svijesni, da je baština od naših pređa velike cijene. S toga je čuvamo kao najveću narodnu svetinju i nastojimo, da je ojačamo i povećamo, kako bi je u još većem opsegu predali onima, koji za nama dolaze. Mi otvoreno prizna-jemo, da su naši zaslužni predšasnici nastojali, da čovjeka pomiču i podižu do ideje savršenstva, i svijesno tvrdimo, da je njihovo pregnuće imalo velikih uspjeha.

[Cividini, A., Diljem domovine 1874-1934, Hrvatski planinar, 1934, br. 1, str. 1]

Knjižnica HPD­a imala je u to doba poprili­čan broj naslova, od čega je polovica bila na stra­nim jezicima:

Društvena knjižnica broji ukupno 782 knjige, od toga: planinarskih 448, beletrističkih 334, a od toga 166 na hrvatskom, 131 na njemačkom i ostalih 37 u drugim jezicima. Knjige su izdavane 2 puta tjedno i to na večer. Time je pružena mogućnost svakomu članu, da se služi društvenim knjigama. Po broju posuđenih knjiga opaža se da se članovi njome veoma slabo služe, premda imadu u njoj domaću i inostranu prirodoznanstvenu literaturu. Tako je i s ostalim knjigama.

[Skupština središnjice HPD, Društvene vijesti, Hrvatski planinar, 1934, br. 7-8, str. 261]

5, 2018 | 15

Planinarski objektiDanašnji posjetitelji doma na Mosoru teško mogu zamisliti da je u vrijeme njegove izgradnje okolica bila kamena golet:

Već sada su vidljivi plodovi višegodišnje akcije Mosoraša na Ljuvaču. Od više desetina hiljada sadnica, zasađenih oko toga ubavog dolca, primio se znatan broj mladica, pa mladi borovi dižu već sada tanke svoje glavice prema gorskom suncu. Ti zeleni vrščići milovidna su pojava za gledaoce, utje-šljiva za sadioce. Oni bodre planinare, da ustraju u toj eminentno socijalnoj akciji oko pošumljivanja naših divnih primorskih planina.

[Bognolo, E., Šumski dan na Mosoru, Akcija HPD »Mosor«, Hrvatski planinar, 1931, br. 1, str. 20]

A kada je planinarski dom na Mosoru svečano otvoren, to je zabilježeno u HP­u:

U nedjelju 10. X, o. g. slavilo je hrvatsko plani-narstvo veliko slavlje: na svečani je način posvećen i otvoren veliki planinarski dom na Mosoru, koji je u počast Njezina Veličanstva Kraljice prozvan njezinim imenom. Otvorenju doma i nove auto-mobilske ceste Žrnovnica – Gornje Sitno, koju je u oči proslave dala proširiti i izgraditi Primorska banovina znatnim troškom od oko D 150.000.

[P., Planinarski dom Kraljice Marije na Mosoru, Hrvatski planinar, 1931, br. 11, str. 314]

Zabilježeno je i otvorenje Šoićeve kuće:Pošto je prošle godine Mesićeva kuća na

Japetiću, vlasništvo H.P.D. podružnice »Japetić« u Samoboru po drugi put opljačkana, a nedavno pače postala žrtvom požara, podružnica »Japetić« nabavila je proljetos zaslugom svoga predsjednika

g. Šoića novu kuću pod ruševinama Lipovca grada u ubavoj Lipovačkoj dragi i dala je urediti, da može služiti kao planinarsko sklonište ljeti i zimi. Ta nova kuća, prozvana zaključkom nedavne glavne skupštine podružnice »Japetić« »Šoićevom kućom«, svečanim je načinom otvorena i posvećena 23. srpnja u prisutnosti brojnoga članstva i samobor-skog građanstva kao i predsjednika g. J. Pasarića i odbornika g. Čolnika u ime matice H.P.D.-a.

[Nove planinarske kuće i skloništa H.P.D-a, Hrvatski planinar, 1931, br. 9, str. 256]

Po svemu sudeći, na Alanu je prije stoljeća i pol bila bolja opskrba nego danas:

Na Alanu bili smo iznenađeni, kad smo našli gostionicu, koju je pred kratko vrijeme otvorio Vinko Matijević, pekar iz Jablanca. Sada se nalazi u primitivnom ljetnom stanu, ali jelo i pilo dobije se bolje i jeftinije nego u mnogoj primorskoj ili ličkoj gostionici. On je bio kuhar na brodu te sam sprema hranu. Svaki dan dobiva iz Jablanca potrebne živežne namirnice, svježe zelenje, pa i morske ribe. Tu se dobije izvrsna crna kava, bijela kava s krav-ljim mlijekom, na ražnju pečena janjetina (kg 28 Din.), odresci od kosanog mesa itd. pa crno vino (1 l 12 Din.), bijelo (16 Din.), prošeko (40 Din.), limu-nada itd.; a sve to na visini od 1.400 m! Gostionicu je otvorio radi kirijaša, koji voze drvo iz Štirovače u Jablanac. Kaže, da mu dobro ide, pa da će svake godine ostati gore od proljeća sve do Sesveta. Gradi iz kamena veću gostionicu, gdje će imati sobu za prenoćište. Obećaje, da će za planinare davati uvijek dobro priređenu i jeftinu opskrbu. Kako je Alan vanredna točka za izlete i ture u Sjeverni i Srednji Velebit, ta je gostionica kao stvorena za planinare.

[Glad, A., Od Oštarija do Zavižana i Krasna, Uzduž i poprijeko po Velebitu, Hrvatski planinar, 1931, br. 9,

str. 246]

Prvo planinarsko sklonište na Strugama na Velebitu nalazilo se sjevernije od današnjega skloništa:

Velikoj potrebi planinarskih skloništa udovoljila je podružnica HPD u Gospiću, kada je odlučila da izgradi sklonište na Strugama u srcu Južnog Velebita. Sklonište je podignuto u visini od 1320 m, a nedaleko glavnog puta Medak–Starigrad. Smješteno je iznad Marasova vrela na Docima, na sedlu između Badnja (1639 m) i Vaganjskog vrha (1798 m). (...)

U unutrašnjosti se nalazi štednjak, klupe i ležaji za 10–12 osoba. Smještaj skloništa na raskršću

Planinarski dom Kraljice Marije na Mosoru(HP 1932, 11,. str 345a)

16 | 5, 2018

puteva Medak – Starigrad i Visočica – Sv. Brdo podiže još više njegovu vrijednost.

[Planinarsko sklonište na Strugama u Velebitu, Društvene vijesti, Hrvatski planinar, 1936, br. 5, str. 156]

Svečano je otvoren i dom na Risnjaku:U nedjelju 18. IX. o. g. slavila se rijetka plani-

narska slava na Risnjaku. Hrvatsko Planinarsko Društvo otvaralo je svoj netom sagrađeni plani-narski dom pod vrhom za jesensku i zimsku sezonu uz veliko učestvovanje svojih članova iz Zagreba i podružnica pod vodstvom njihovih predsjednika i odbornika.

[Pasarić , J., Otvorenje planinarskog doma H.P.D.-a na Risnjaku, Hrvatski planinar, 1932, br. 10, str. 305]

Mjesec dana poslije otvoren je i dom na Ravnoj gori:

Na lijepoj, zelenoj Ravnoj Gori podiglo je H.P.D. podružnica »Ravna Gora« iz Varaždina planinarsku kuću. Gradilo se preko ljeta ubrzanim tempom, pa se prama tomu 16. listopada slavilo otvorenje. (...)

Nakon mise postaviše se svi u polukrugu ispred nove kuće. Sa balkona pozdravi sve predsjednik »Ravne Gore« prof. Krešimir Filić. Spomene, kako je došlo do gradnje tog planinarskog doma, kao i one, koji su toj gradnji pripomogli. Zatim naposeb pozdravi delegata središnjice H.P.D. kao i ostale planinare iz Zagreba, zastupnika »Runolista« te članove podružnice iz Čakovca i Zlatara. Konačno proglasi planinarsku kuću otvorenom.

[Stahuljak, V., Otvorenje planinarskog doma na Ravnoj gori, Hrvatski planinar, 1932, br. 11, str. 340]

Početkom tridesetih godina najviša piramida na hrvatskim gorama bila je ona na Zrinskoj gori:

Na Cepelišu (415 m), ne visokomu, ali krasnom i izloženom vrhu Petrinjske Gore, tog najsjevernijeg izdanka čarobne Zrinske Gore, podigla je g. 1926. drvenu piramidu marna podružnica H. P. D. »Zrin« u Petrinji (...)

Nadogradilo se još 6 metara, te je sada pira-mida 15 m visoka i time postala najvišom pirami-dom Hrv. Planin. Društva. (...)

U nedjelju, dne 21. V. 1933., bila je svečana proslava otvorenja nadograđene piramide. Skupilo se mnogo svijeta.

[S., V., Proslava nadogradnje piramide na Cepelišu, Hrvatski planinar, 1933, br. 6, str. 188]

Uz planinare, i druge su organizacije gradile domove po našem gorju:

Dne 18. listopada o.g. svečano je otvoren Studentski dom pod Sv. Brdom i to na Dušicama, na visini od 1380 m. Na poziv Akademske skijaške organizacije prisustvovao je kao delegat našeg druš-tva naš referent za markacije i izlete g. Šagovac. Dom je sagrađen na istočnom obronku Sv. Brda, kojih 450 metara niže, nekoliko koraka pred našim skloništem.

[Š., Otvorenje Studentskog Doma pod Sv. Brdom, Razne vijesti, Hrvatski planinar, 1936, br. 11, str. 345]

Škola narodnog zdravlja u Zagrebu podigla je četiri planinska doma: jedan na Sljemenu, jedan na Oštrcu, a dva na Velebitu. Domovi su namijenjeni školskoj omladini i drugim planinarima za skloni-šte, konačište i odmaralište na njihovim izletima po gorama ili da proborave koji dan u gorskim kraje-vima, te odanle čine izlete na obližnje vrhunce. (...)

Ovih dana su otvoreni planinski domovi na Velebitu. Jedan je na Bačić-kosi, na sedlu između

Risnjak: planinarski dom H.P.D.-a pod vrhom (1420 m)(HP 1932, 10, str. 312)

Filićev dom na Ravnoj Gori(HP 1932, 11, str. 345)

5, 2018 | 17

Čopin vrha i Visibabe, kraj Crnih Dabara, nad Karlobagom, na visini od 1116 m, a drugi na Ograđenici (1345 m), na sedlu između Ograđenika i Matijević-brda ispred Šatorine, a nad Jablancem. Oba se doma nalaze povrh Premužićeve staze, od koje vodi odvojak na njih.

[Otvorenje đačkih planinskih domova na Velebitu, Razne vijesti, Hrvatski planinar, 1935, br. 7-8, str. 227]

Unatoč dobrom položaju i pristupačnoj cijeni đački su domovi bili slabo posjećeni:

Dom je izgradio Higijenski zavod i Škola narodnog zdravlja u Zagrebu iz fonda za zdrav-stvenu zaštitu učenika, iz onih 20 din. godišnje, što svaki đak plaća kod upisa. Namijenjen je u prvom redu đacima, ali prima i planinare kad ima mjesta, što znači uvijek, jer izgleda da naši đaci još ni ne slute, da u Velebitu postoje dva udobna doma za njihovu zdravstvenu zaštitu. U domu je prostrana blagovaonica s kuhinjom i potreb-nim posuđem. Iz cisterne voda se sisaljkom diže u spremnicu na tavanu, odakle se razvodi po kući, umivaonici od porculana sa tušem, naprava za pranje nogu, WC. Na gornjem spratu su spava-onice za muške i ženske, slamnice, jastuci, topli pokrivači. Jedno čudo od komfora za Velebit! I sve to stoji preko ljeta gotovo prazno, jer što je to kad

na nekoliko mjeseci dođe oko pedeset osoba. I od toga najmanje đaka?!

[R., M., tjedan dana šetnje po Velebitu, Hrvatski plani-nar, 1937, br. 3, str. 71]

Kalnik je dobio dom čiji je projektant bio poznati arhitekt Planić:

Uspjela je namisao križevačke podružnice da sagradi planinarski dom na Kalniku. Prvobitna namjera da sagradi dom pod starim gradom Kalnikom nije uspjela, jer nije došlo do sporazuma sa vlasnicima obitelji Fodroci. (...)

23. VI. 1935. obavljeno je otvorenje doma, i ako još nije bilo sve dogotovljeno. Nacrt kuće izradio je zagrebački arhitekt g. Planić.

[Planinarska kuća na Kalniku, Društvene vijesti, Hrvatski planinar, 1936, br. 4, str. 124]

LegendePrema legendi, početkom dvadesetog stoljeća ubijena je posljednja divokoza u Velikoj Paklenici:

Gornja dolina Vel. Paklenice ima svoju pučku priču u vezi sa nestankom divokoza u ovom području. Ivanu Pariću Franjinu iz Vel. Paklenice pripovijedao je njegov djed, da je pred 23 god. (od god. 1928. unatrag) poginula zadnja divokoza u ovom području. Nikola Jović iz Starigrada bio je u lovu u Rapavcu (Hrapavi Kuk). Došla mu pod pušku divokoza, i on ju je ubio. Kada puška puče, začuje on u stijenama Rapavca glas: »Mande, Mande ubi moju Prćijašicu.« (Prćija = miraz). Jović se tako uplašio, da je odmah obolio i jedva jedvice kući došao, a umr’o je, vukući se bolestan od toga časa, baš na godišnjicu isti dan, kada je ubio zadnju divokozu.

[Krajač, I., Sa južnog Velebita, II. Velika Paklenica, Hrvatski planinar, 1931, br. 2, str. 29]

Zanimljiva je i legenda o nastanku Plitvičkih jezera:

Ponoć je minula, a o Svemili ni traga ni glasa! Ljudi se zabrinuše. U spiljama se često krila zvje-rad, medvjedi, hijene, zmije otrovnice; tu je nejako čeljade lako moglo nastradati. A Svemila, to jest Crna kraljica, bijaše jedina nada očajnog puka. Vode više nije bilo osim u sniježnicama na najvi-šim bregovima. Ako se i posljednja nada izjalovi, pomoć Crne kraljice, čeka ih sve strašna smrt od žeđe. Tišina je zavladala i među ljudima, svaki se pojedini zapleo u teške turobne misli. (...)

Nebo se u taj čas prekrije mrkim oblacima, munje zasijevaju i grmljavina zatutnji, da svi

Planinarski domovi kao visinska lječilišta(HP 1934, 4, str. 176)

18 | 5, 2018

protrnuše. A nad vrelom ukaže se Crna kraljica sa sjajnom pratnjom. (...)

»Narode!« reče, »Ti si dobar, vjeran i odan svojoj zemlji i svome vladaru, poslušan si i ustra-jan, al ćeš biti dugo na straži kršćanstva. Vapio si za vodom i dobit ćeš vode u obilju. Kiša će padati dan i noć i voda će sve više rasti dok ne stvori šesnaest modrih jezera, jedno niže od drugog. Boja jezera bit će bajne ljepote, te ni pjesnici ne će naći riječi, da opišu njihove ljepote. U slikovitim slapovima prelijevat će se jedno jezero u drugo i šum biser-vode čut će se daleko. (...)

Ja ću opet doći k tebi, mili narode, i mojim će ti dolaskom sinuti sunce ljepše budućnosti. Onda ne će biti zapušteni tvoji hladoviti gajevi i lijepe doline i gospoda iz svega svijeta dolazit će k tebi u pohode.« (...)

Poslije tih riječi iščezne kraljica sa pratnjom. Nastade veliki mrak, lomljava i treska. Dan i noć lijevala je kiša, a kada opet sunce granu, promijenio se sav kraj. Gavanove gospodske kuće je nestalo, a na mjestu gdje je stajala, modrilo se prekrasno gorsko jezero. (...)

Zahvalni narod prozvao je to divno jezero »Prošćansko Jezero«, i podigao je Crnoj kraljici ponosit dvor na vrhuncu brijega nad Kozjakom. Poslije se taj dvor nad Kozjakom malo pomalo zapustio, jer se kraljica povukla u podzemne vilen-ske dvore kod Galovca i Okrugljaka.

[Kolesarić, K., Plitvička jezera, Hrvatski planinar, 1932, br. 1, str. 20]

Zmije su često glavni likovi legendi i to redo­vito kao glasnici loših vijesti:

Gotovo u svakoj narodnoj pripovijetki, u narodnim pjesmama, u narodnom vjerovanju zmije igraju veliku i značajnu ulogu. To su živa i razumna bića, koja se pojavljuju i progovore samo kao vjesnici nesreće i zla. Tim gmazovima narod pripisuje čudne i nadnaravne sposobnosti. One su u stanju da ureknu, da blagoslivljaju i proklinju ljude. Njihov pogled je već otrovan. (...)

Dakako da ljudska mašta pretjeruje. Pretjeruje dapače i u najobičnijim stvarima. A zanimljivo je to, da niti danas, kada već svim našim selima prolaze automobili i željeznice, to narodno vjerovanje u nadnaravne sposobnosti zmija nije niti najmanje umanjeno. Još i danas kolaju našim selima priče o zmijama. Fantazija radi. Kraljica zmija s malenom zlatnom krunicom prolazi svijetom i na trnju po

grmlju ostavlja svoje bijele košuljice. Prošle sam godine čuo priču, gdje su se seljaci oko Drežnice preklinjali, da je ta »kraljica zmija« zaustavila auto-bus, koji je vozio ljude u Senj i prorekla ljudskim glasom rat.

[Milković, Z., Zmije otrovnice, Hrvatski planinar, 1937, br. 4, str. 106]

Samoborsko i Žumberačko gorjeDanašnjim posjetiteljima Samoborskoga gorja teško je zamisliti poplavu kakva je zadesila taj kraj 1. 8. 1937. Stradao je i širi prostor Japetića te Lipovečka draga, odnosno prostor u blizini novo­otvorene Šoićeve kuće:

Prvog kolovoza ove godine zadesila je Samobor i okolicu teška nesreća. Užasno nevrijeme, kakovo ne pamte ovdje ni najstariji ljudi, srozalo se svom strahotom nad pitoma mjesta, poznata dobro mnogim zagrebačkim planinarima. Postradao je i Samobor; neki su Samoborci ostali bez kuće, neki bez domaćih životinja, neki bez usjeva. (...)

Bujica je rušila i velika stabla (tako jelu kod Hamova), valjala za sobom i blokove kamena, koji su bili iskopani za mlinsko kamenje, izdubla je korito Gradne gdjegdje i za nekoliko metara niže, promijenila je mjestimice tok potoka Gradne, odne-sla mostove, iznakazila puteve, tako da su lijepa nastojanja agilne podružnice H. P. D. Japetić bačena unatrag za nekoliko godina. (...)

Usred polja evo drveni most, kojeg je bujica bacila oko tristo metara niže. Tamo gdje nema mosta treba prelaziti preko provizorne brvi. (...)

Na jednome mjestu je cesta jednostavno izbri-sana. Nema je kojih stotinu metara, a tamo gdje je bila cesta, teče sada spokojno Gradna. (...)

Centar proloma oblaka bio je nad Japetićem. Odanle je svom snagom bujica pojurila u dolinu vukući sa sobom sve, na što je naišla. Možemo zamisliti, kako je strahovito bjesnio elemenat nad samoborskom okolicom, kad je čak korito maloga potočića, koji čini slap Cerinskog Vira, postalo za metar, dva niže. Sam slap Cerinskog Vira sada pada dublje za kojih metar i po. Korito kod slapa izdu-beno je i izlizano do žive stijene. (...)

Niže Lipovačkog doma pruža se strahovita slika, koja vam potpuno može prikazati, kako je izgledao svijet, dok nije bilo ni staza ni puteva ni cesta. U toj dolini bilo je prije mjesta za malu šumsku želje-znicu, cestu i potok. Sada ovdje teče samo potok, a

5, 2018 | 19

s lijeva i s desna leži porazbacana ogromna količina izbačenog kamena, dobroga građevnog materijala, koji će se moći upotrebiti kod obnavljanja ceste. Tu je odjednom iz zemlje izbačeno kamenja na vagone. Za takav rad trebalo bi stotine ljudskih ruku i stotine dana. Kojih dvadeset minuta ide se tom divljom pustoši. Apsolutno ne pomišljate da ste u pitomoj Lipovačkoj dolini, u blizini Zagreba.

[Horvat, L., Japetić (871 m) ljeti 1937 godine, Hrvatski planinar, 1937, br. 10, str. 309]

Žumberački kraj i danas je slabo naseljen, a razlog tome može se naći i u prošlosti:

Od godine 1469. dalje bio je uslijed turskih nasilja i zvjerstva cijeli Žumberak lišen svoga autoh-tonoga žiteljstva tako, da je oko god. 1529. bio cio kraj Žumberka pust. God. 1530. počelo je naselji-vanje kranjskog dijela Žumberka prebjeglicama iz slavenskih zemalja, koje su stenjale pod turskim gospodstvom, pa se već god. 1541. spominje, da je u tom dijelu bilo oko 3.000 žitelja iz Srbije i Bosne. Naseljivanje hrvatskog dijela Žumberka započelo je 1538. godine također prebjezima iz spomenutih zemalja, pa su se poglavito ovi naselili u sjever-nom dijelu, dok je u južnom dijelu ostao autohtoni elemenat. Prebjege su zvali Uskoci, pa se po tom imenu prozvalo Žumberačko gorje još i Uskočkim gorjem, a zovu ga još i Gorjancima.

[Poljak, J., Od Samobora preko Kalja i Sošica na Sv. Geru, Hrvatski planinar, 1931, br. 9, str. 233]

Nesporazumi oko granice sa Slovenijom nisu novost:

Vrhunac je 1181 m, hrvatski se zove Sv. Gera, dok ga Slovenci nazivaju Trdinov Vrh. Odmah kraj piramide nalaze se dvije male urušene crkvice: Sv. Gere i Sv. Ilije. Jednu su svojatali Hrvati i spada grkokatoličkoj crkvi, dok je druga pripadala sloven-skim katolicima. Po priči često je tu dolazilo do tučnjava između Hrvata i Slovenaca za vrijeme proštenja, dok konačno nisu napuštene kapelice, pa se danas još nalaze samo temelji i zidovi obrasli grmljem i bršljanom.

[Svoboda Virag-Drašković, Lj., Kroz Žumberak, Hrvatski planinar, 1938, br. 6, str. 167]

Slap po narudžbiPonekad se za uživanje u krajoliku treba unaprijed najaviti domaćinima:

Čim smo se vratili u kuću, odmah smo se počeli raspitivati kod opskrbnika, zašto nismo našli taj

slap? On se najprije nasmije i onda reče: Da ste mi rekli da idete tamo, onda bi ga vidjeli, ali pošto ja to nisam znao, zato ga niste vidjeli.

Kako, upitah, zar se taj slap uvijek ne vidi?– Ma da vam pravo kažem, slap se uvijek vidi

samo zimi i u proljeće, a po ljeti samo onda, kada mi hoćemo.

– Kako to, zar je to kakova coprarija ili moguće samo slap po narudžbi?

– Ma ni jedno ni drugo, već po ljeti, kada dugo nema kiše, onda seljaci odvode vodu iz potoka na svoje njive da ih natope, pa uslijed toga prema kraju potoka voda presahne i slapa nestaje. A da smo mi znali da vi idete tamo, mi bi vodu vratili natrag u korito i vi bi slap vidjeli, a ovako niste.

Primivši na znanje ovo obrazloženje, zaključili smo da u buduće kada god budemo išli u ovim krajevima gledati ikakav slap ili jezero, da ćemo to svima već nekoliko dana unaprijed pripovijedati, samo da nam prije toga ne potroše vodu.

[Božić, R., Od vrha do vrha, Hrvatski planinar, 1939, br. 5, str. 137]

AlpinizamPrvi veliki alpinistički uspjeh hrvatskih alpinista bio je uspon na Matterhorn:

Naš planinarski pokret bilježi opet jedan znača-jan uspjeh. Dvojica članova HTK Sljeme Dušan Jakšić i Franjo Draženović uspeli su se dne 23. srpnja t.g. na Matternorn 4505 m u Walliskim Alpama u Švicarskoj. Matterhorn, najljepši brijeg Alpa, slovi kao jedan od najnepristupačnijih vrhova, pa je uspjeh dvojice naših alpinista to značajniji, što su taj uspon izveli sami bez vodiča. Kroz nekoliko dana prije njihova uspona vladalo je jako nevrijeme u Walliskim Alpama, nakon čega je Matterhorn ostao pod dubokim snijegom, što je u velikoj mjeri otešča-valo penjanje. Unatoč tomu tura je potpuno uspijela pod vodstvom Jakšića, čiji će članak o Matterhornu izaći u slijedećem broju našega lista.

[Prvi hrvatski planinari na Matterhornu, Društvene vije-sti, Hrvatski planinar, 1931, br. 9, str. 259]

Ovako je Jakšić opisao boravak na vrhu Matterhorna:

Dražen je snimio panoramu, a ja sam ga dotle osiguravao i pušio »Savu«, koja me sjetila mog lijepog Zagreba, gdje mi sada ne bi bilo tako hladno kao ovdje. Vjetar je bjesnio preko vrha svom snagom, a moj me jadni prastari ogrtač slabo

20 | 5, 2018

štitio. Kasno je, pa se moramo žuriti na povratak, da stignemo barem do Solvayhütte. Do vrha smo trebali svega 10 sati, a od Solvayhütte gotovo 5 sati, što je značilo, da ćemo u najboljem slučaju doći do mraka tek u Solvayhütte. O silasku na Hornli tog dana nije moglo biti više ni govora.

[Jakšić, D., Matterhorn 4.505 m., Hrvatski planinar, 1931, br. 11, str. 293]

O svojim je usponima Jakšić održao i preda­vanje u novouvedenoj emisiji na radiju:

Četvrto predavanje u Radiu držao je 27. XI. g. Dušan Jakšić, poznati naš alpinist i planinar-ski pisac, koji se pred par godina ponovo uspeo na Triglav po glasovitoj sunovratnoj sjevernoj stijeni, a prošle i ove godine izveo sa svojim drugom g. Draženovićem smione uspone bez vodiča na Mont Blanc (4810 m), najvišu goru u Europi, i na Matterhorn (4505 m), koji je na glasu kao jedan od najteže pristupnih vrhova u evropskom velegorju.

[Planinarska propaganda u radiu, Planinarska predava-nja, Hrvatski planinar, 1931, br. 12, str. 344]

Evo kako je Brahmov smjer u Velikoj Paklenici dobio ime:

Točno na dvogodišnjicu nesretne smrti druga D. Brahma u Anića kuku prođena je ta stijena u cije-losti dne 27. lipnja 1940. po drugovima Marijanu Dragmanu i Slavku Brezovečkom. Visina same stijene je oko 325 m, ocjena: skrajnje teško i izlo-ženo, vrijeme penjanja je 13 i pol sati. Stijena je tvrda, oprimci mali i čvrsti. Prolazeći kroz nju našli su drugovi četiri zabijena klina s karabinerima i pokojnikovu maramicu. Na sastanku dne 5. srpnja 1940. i sjednici odbora odsjeka odlučili su članovi, da se taj smjer nazove Brahmov smjer, a polica u donjem dijelu na mjestu, gdje se je po prilici odigrala sama nesreća pred dvije godine, da nosi ime Brahmova polica.

[Bumba, I., Prvenstveni usponi, Alpinistička sekcija, Hrvatski planinar, 1940, br. 7, str. 38]

Vođa putaOpis objavljen prije 79 godina u Hrvatskom plani­naru i danas dobro opisuje vođu puta:

Vođa puta ... Znate li vi šta je to – vođa puta? To vam je čovjek, koji ustaje iz kreveta 10 minuta prije polaska vlaka, bez glave juri na kolodvor, trči simo i tamo po hallu, tražeći svoju grupu – a kad je nađe, onda nikako ne može da je prebroji. Naime, broj ljudi mu se nikako ne slaže sa popisom.

Naravno, to i nije njegova krivnja, krivi su braća planinari sami. Jer mjesto da stoje po redu i nepo-mično, oni se stalno miču. Naravno da ih je tako zbrojiti nemoguće, ma da ih je samo četiri ili pet. I dok se jadni vođa muči s tim zbrajanjem – vlak fućka. Vođa još neko vrijeme trči po hallu, a onda, sa kartama kupljenima na brzu ruku izleti na peron i uleti u krivi vlak ... Vlak kreće, iz njega ispada vođa i zdvojno trči peronom. Dok on trči, grupa je već našla svoj vlak i krenula. Sad vođa trči za vlakom i uz pomoć konduktera i prestra-šene publike uvlači se nekako u zadnji vagon. U vagonu je veselo. Pjesma, harmonika i salama ... Jedini vođa puta sjedi mračan i zabrinut. Začepi si oba uha i broji. Broji novce, broji karte, broji grupu. Ne slaže mu se ... Ni novac sa kartama, ni karte sa grupom, ni grupa sa novcem – ništa se ne slaže. Jeste li kad vidjeli vođu puta, kojemu se nešto slaže? Niste! Deset stanica prije cilja on pokušava izaći iz vlaka sa svojom grupom, ali biva u tom spriječen od drugih. Kada pak dođe njihova stanica, onda on misli da to nije ta i tek kada vlak krene, on se sjeti da je to ipak ta. Naprtnjače tada lete kroz prozore, a grupa se kao grašak sipa iz jurećeg vlaka. Vođa se puta hvata za glavu i tragično se pita zašto su tu, kad za taj put uopće nisu trebali putovati u tom pravcu. Ali pregledavši horizont, nađe nekakvo brdo i utješi se. Sad, ukoliko nitko od grupe ne poznaje taj kraj, grupa po intuiciji ide u nekom pravcu, a vođa je slijedi. (...)

Kad se vraćaju, vođa puta, iako mu još ništa ne »štima« ipak osjeća kao da mu je pao teret sa leđa. Oživi i traži vagonom lijepe planinarke. Konačno, grupa se već brine, da ga ne ostave u vlaku na kraju puta.

[Bilješke jedne planinarke – početnice, Hrvatski planinar, 1939, br. 7-8, str. 227]

Susreti sa životinjamaSusreti s medvjedom uvijek su uzbudljivi, a pone­kad su i neobični:

– E da ste vi vidjeli moga svaka Pavla. Bio je lugar i volio je šume i planine. Skoro cijeli život proveo je u njima. Jednoć išao je on iz Štirovače preko Šatorine na Ograđenicu. Ide on zamišljen putem, promatra prirodu i misli Bog zna na što. Ide lagano i ne gleda na stazu, kojom hoda. Noga naučena na tvrdi krš najednoć mu se zaplete u nešto mekano, toplo, trgne se i pogleda. Dvoje mladih medvjedića

5, 2018 | 21

igra se stazom i sukobe se s njegovim opancima. Zaprepasti se čovjek, jer znade da mora biti u blizini i stara, pa počne polagano uzmicati. Ali da, ne dadu medvjedići, ne boje se oni, hoće da se igraju. Pametno ga gledaju svojim sitnim očicama i umiljavaju se oko njegovih nogu, veru mu se po gležnjima i ližu gole noge. Čovjek zaboravi na strah, raznježi se i sagne k njima pa ih hrani kruhom iz torbe. No kratka je bila ta igra, sa strmine nahrupi majka, sura medvjedica, boji se za svoju mladunčad pa hita u pomoć. Uspravi se na zadnje noge, golema je i visoka, i iskesi zube na mog Pavla. Imade on pušku pripravnu, ali uzmiče. Zar da ubije majku? Uzmiče, ali mu se mladunčad ko prilijepila za noge. Valjda su gladni pa ih mami kruh i idu za njim. Preplaši se on još i više, jer medvjedica postaje sve bjesnija, vadi iz torbe komadiće kobasica i baca ih daleko iza medvjedića, ovi krenu za njima i odalečuju se od Pavla. Upotrijebi on brzo ovu priliku i stane bježati, što su ga samo njegove junačke noge nosile. U bijegu još se jednoć okrene da vidi, što se iza njegovih leđa događa, a ono ima šta i vidjeti. Medvjedica uhvatila svoje mlade pa ih šapom udara i baca kao vreće žita po putu za kaznu, valjda zato, što su se išli upuštati s jednim odvjetkom ljudskoga roda, onoga koji ide samo za uništavanjem svega što je prirodno lijepo.

[Božić, R., Od vrha do vrha, Hrvatski planinar, 1939, br. 12, str. 369]

U davna su vremena i velebitski medvjedi bili dobre volje:

U gustoj crnogorici na podnožju kamenih divova nalaze se divlje kokoši i – inače dobroćudni – medvjedi, koji se čovjeku uklanjaju s puta. Do pred tridesetak godina bilo je tu od pamtivijeka područje divokoza, koje su danas na žalost utamanjene. dok srna imade nešto i danas.

[Krajač, I., Rožanski kukovi u Velebitu, Hrvatski planinar, 1932, br. 4, str. 112]

Često se ljudi iznenade postupcima životi­nja ne očekujući njihovu domišljatost. Malokad je prilika u prirodnom okolišu vidjeti mudrost stanovnika šume:

Bilo je to jednoga sparnoga ljetnog dana. Ugodno je bilo odmarati se u šumi pokraj potoka. Vladala je tišina, koja liječi gradske živce. Odjednom prekine taj mir pucketanje grančica, koje su se lomile pod nečijim koracima. Iz gustoga granja pojavila se lisica, koja je brzala k vodi. Tako je brzo potrčala k vodi da bi čovjek pomislio, da je žedna i da se želi napiti. No nije bilo tako. Druga je nevolja dotjerala lisicu k potoku. Kad smo je iz svoga zakloništa bolje promotrili, vidjeli smo, da u gubici nosi neki svežnjić. Od čega je bio nije se pravo moglo razabrati. Kad je lisica zašla u vodu, dobro je namočila rep, a zatim je pošla tako duboko u vodu, da joj je na površini virila samo gubica, u kojoj je još uvijek držala onaj svežanj. Nama je to bilo čudnovato, jer još nismo znali, o čem se radi. Nakon kratkog vremena lisica ispusti iz gubice svežanj, skoči naglo iz potoka, strese sa sebe vodu i nestane u šumi. Svežanj, koji je ispustila, zapliva prema nama. Nalikovao je na ptičje gnijezdo izgra-đeno iz mahovine i lišća. Bio je pun buha! Sada nam je istom bilo jasno, zašto se lisica tako čudno-vato vladala u vodi. Mudra se lisica na zgodan način riješila svojih nametnika. Kako je poste-peno gazila u sve dublju vodu, buhe su poskakale najprije na leđa, a kad je čitava uronila, skočile su na svežanj, koji je držala u gubici Pustivši svežanj da ga voda ponese sa sobom, ona je na lukav način nadmudrila buhe. Morali smo se čuditi i smijati njezinoj domišljatosti.

[Horvat, L., Sličice iz životinjskog svijeta, Hrvatski planinar, 1940, br. 4, str. 127]

Vođa puta trči za vlakom (HP 1939, 7, str. 227)

22 | 5, 2018

Kamene utvrde DolomitaDamir Šantek, Zagreb

Posjetite li Dolomite prvi ili trideset i prvi put, malo se toga mijenja. Oči se uvijek u čudu lijepe za brojne »zidine, dvorce,

tornjeve, katedrale, orlova gnijezda, utvrde i bedeme« i njihove kameleonske boje koje ovisno o suncu, kiši i tipu stijene mogu biti narančaste, zlatne, sive, srebrne, bijele, smeđe, crne...

Dolomiti su 2009. uvršteni na popis UNESCO­ve zaštićene svjetske baštine, među ostalim i zbog svoje izvanredne ljepote. Njihovi su dramatični vertikalni vrhovi, sa svojim karak­terističnim skulpturalnim oblicima, posebni u globalnim razmjerima. Naravno da u UNESCO­u nisu prvi primijetili nevjerojatnu ljepotu toga predjela. Ljudi su im se divili od početaka civili­zacije, premda vjerojatno nisu imali potrebu niti razlog penjati se u njihove visine dok su se borili da prežive u tom, prije početka ozbiljnog turizma, razmjerno siromašnom kraju.

I jedan od najznačajnijih arhitekata 20. stoljeća, Le Corbusier, koji je arhitekturi uporabom armiranog betona, stakla i željeza otvorio nova vrata naglo prekinuvši doticaj s tradicionalnim građevinskim formama, bez zadrške se divio arhi­tekturi Dolomita nazvavši njihove vrhunce »naju­pečatljivijim građevinama svijeta«. I njegov rad i planine kojima se divio dijelovi su UNESCO­ove zaštićene svjetske baštine.

Taj se planinski lanac u talijanskim Alpama prostire na 141.903 hektara, a u njemu je 18 vrhova viših od 3000 metara. Ti su vrhovi zapravo bivši koraljni grebeni koji su izronili iz dubina drevnog mora Tetisa prije otprilike 30 milijuna godina kad se afrička kontinentalna ploča primakla euroazij­skoj. Dolomiti, koji su dotad bili nazivani Blijedim stijenama, ime su dobili po francuskom znanstve­niku Déodatu Gratetu de Dolomieuu, koji je 1789. hodao tim krajem i izvodio kemijske pokuse sa

Dolomiti di Brenta

DAM

IR Š

ANtE

K

5, 2018 | 23

stijenama za koje je prvo smatrao da su građene od vapnenca. Tri je godine poslije novopronađeni mineral, kao i stijena koju on tvori, nazvan njemu u čast – dolomitom.

Dolomiti di Brenta dio su toga velikog čuda. Nalaze se u provinciji Trentinu i jedini su dio Dolomita zapadno od rijeke Adige. U zemljo­pisnom smislu dugo nisu smatrani dijelom Dolomita, no geološki im potpuno pripadaju pa se sada često nazivaju zapadnim Dolomitima. Glavni vrhovi te skupine građeni su od tvrdoga, kompak­tnog dolomita, dok se rubni dijelovi sastoje od vapnenca ili dolomitnog vapnenca. Ta je razlika posebno važna za penjače koji na vrhovima središ­njeg dijela imaju mnogo kompaktniju i pouzdaniju stijenu za penjanje od one na periferiji te planinske skupine.

Naš je plan bio u dva i pol dana napraviti krug, obići Cima Brentu, što feratama, što klasič­nim planinarskim putovima, te upoznati ljepote tih prekrasnih stijena. Vremenska je prognoza bila prilično varljiva i donekle upozoravajuća, no, kao i obično, nadali smo se najboljem mogućem vremenu. Od Madonne di Campiglio uspinjemo se uskom cestom (plaća se cestarina) vozeći se iza Planinari na uskom dolomitskom grebenu

tipičan pejzaž u Dolomitima

DAM

IR Š

ANtE

KD

AMIR

ŠAN

tEK

24 | 5, 2018

autobusa koji prometuju po strogo određenom voznom redu jer se inače ne bi mogli mimoići. Tako dolazimo do okretišta autobusa i parkirali­šta kod Rifugio Vallesinella (1513 m), doma koji stvarno ni po ničemu ne nalikuje na planinarski dom. Moderna zgrada obložena drvenom šindrom nudi okrjepu planinarima, ali i izletnicima i gostima koji se ovdje dolaze samo prošetati, udah­nuti malo svježega planinskog zraka i uživati u Dolomitima iz daljine. Naš je današnji plan popeti se do Rifugio Tuckett e Sella stazom broj 317, na 2272 metra, koji se nalazi ispod stijene Castelletto inferiore visoke 2601 m. Put do Tucketta lijepo je građen, dobro označen i nemoguće je zalutati.

Putom prolazimo pored Rifugio Casinei (1862 m) gdje kratko zastajemo radi odmora. Građenom stazom kroz borovu šumu do tog se doma stiže za manje od sata lagana hoda. Dalje se do Tucketta uspinjemo uglavnom kame­nom stazom, za što nam treba malo više od sat vremena. Oko nas se izmijenjuju sunce i oblaci, a okolni se vrhovi ovisno o brzini vjetra i količini

oblaka malo otvaraju pogledu pa opet nestaju iza guste mase oblaka.

Tuckett je velik i udoban dom s odličnom hranom te dobrim krevetima s posteljinom. Ako u automat ubacite četiri eura, možete se i istu­širati toplom vodom. Dom se opskrbljuje teret­nom žičarom. S terase u domu puca prekrasan vidik prema višeslojnim »obrambenim zidinama« Cima Brente (3150 m), najviše točke toga dijela Dolomita.

Cijeli smo dan zapravo proveli u vožnji i tek smo poslijepodne imali priliku iskoristiti privile­giju da se uvučemo pred ulazne dvore dolomit­skih tvrđava. Bilo je hladno i nebo nije djelovalo prijateljski. Čim se spustio mrak, počela je kiša koja je padala cijelu noć. Ustali smo rano ujutro i sve je oko nas bilo mokro i mračno, no dobra je vijest bila da je kiša prestala. S vremenom se prognoza mijenjala, a najnovija je govorila da će poslijepodne sigurno kišiti, a možda i prije, ali i da će biti grmljavinskog nevremena. U planini to nikada nije dobro, a kad se penjete feratama može biti i kobno.

SilazakD

AMIR

ŠAN

tEK

5, 2018 | 25

Krećemo stazom broj 303 pogleda uprtih u nebo, ali i pazimo gdje stajemo jer se po kamenoj podlozi slijevaju vodotoci od juče­rašnje kiše. Voda doslovno curi sa svih strana. Dok se penjemo prema Bocca del Tuckettu s desne se strane naziru ostaci ledenjaka Brenta inferiore koji je praktički zatrpan kamenjem i blatom te prljav do neprepoznatljivosti. Na Bocca del Tuckettu stazom broj 305 započinje ferata Bocchette Alte. Očekuje nas mnogo uspona i spuštanja po vertikalama, što se uglavnom svla­dava ljestvama. Toliko se ljestava ne može kupiti u Zagrebu u svim trgovačkim centrima koji prodaju građevinski materijal zajedno. Kako nas je mnogo, mnogo previše, stalno čekamo jedni druge pa se put jako otegnuo, što zbog lošeg vremena dodatno otežava situaciju. Dok se penješ ili spuštaš usredotočen si na to što činiš, ali dok čekaš, gledaš u nebo i moliš se da izdrži još neko vrijeme bez kiše i grmljavine.

Vrijeme se tijekom dana stalno mijenjalo, katkad filmskom brzinom. Vjetar je puhao, pa prestao, sunce se povremeno nakratko poka­zalo, pa se skrilo, jedino su nas oblaci u stopu

pratili cijeli dan. Vidljivost je katkad bila najviše dva metra, tako da smo pri penjanju ili spušta­nju ponekad jedva vidjeli i svoje noge, a kamoli nešto više. Često se s početka ljestava nije vidio njihov kraj, a duboke provalije ispod sebe samo smo naslućivali, dok smo prekrasne vidike zbog gustih oblaka većinom propustili. Ugodan osje­ćaj ne pobuđuju ni mjestimične spomen­ploče postavljene u sjećanje na planinare koji su izgubili život na tim predivnim, ali i grubim stijenama.

S desne smo strane prošli Cima Brentu i popeli se na visinu od 3004 metra, a zatim se spustili feratom Detassis na ledenjak Brentei. Ondje smo preko sipara te loše i nečitko označene staze broj 396 na križanju skrenuli lijevo na stazu broj 323, koja nas je ubrzo dovela do Rifugio Alimonta (2580 m). Taj se dom također nalazi na kame­noj visoravni pod stijenom i jednako je odlično uređen i opremljen, no sve je skuplje, a hrana je lošija nego na Tuckettu.

Nakon dugog dana promrzao i umoran sjeo sam na klupu ispred doma kako bih skinuo gojze­rice. I baš su tada preda mnom, prvo polako, pa onda sve brže i brže, gušće i gušće, počele padati

Zastoj na klinčanom planinarskom putu

DAM

IR Š

ANtE

K

26 | 5, 2018

prve kapi koje su se pretvorile u jaku kišu i najav­ljeno grmljavinsko nevrijeme. Unatoč tome što smo bili spori i razvlačili se, nebo nas je poštedjelo.

Ujutro nas konačno dočekuje lijepo vrijeme. Plan je vratiti se do križanja te krenuti na drugu stranu, na stazu 305B, popeti se feratom ispod Punte di Campiglio, gdje se izmijenjuju ferate i grube staze do ferate Sosat, s koje se treba spustiti do doma Tuckett i na kraju do parkirališta kod doma Vellasinella. Opet se putom svi veselimo klinovima, ljestvama i sajlama, sada već mnogo sigurniji da ćemo ih uspješno svladati. Na jednom je mjestu u stijeni usječen prolaz visok oko pola metra koji treba prepuzati ili se ispod njega nekako savijen odgegati. Uz brojno drugo alpsko cvijeće, svojom se ljepotom i posebnošću ističu mjestimice brojni runolisti. Najzanimljiviji dio svakako je jedna vertikala gdje su gazišta postavljena nekako ukoso. Taj nam se dio činio najzahtjevnijim i najzanimljivijim u ta dva dana. Često se penjemo i spuštamo kroz usjeke i klance za koje ponekad misliš da ih možeš preskočiti, ali se zapravo trebaš spustiti tridesetak metara s jedne strane, pa isto toliko popeti s druge, kako bi mogao nastaviti.

Nakon izlaska iz Sosata hodamo stazom kao patuljci pored velikih kamenih gromada koje kao da je netko razbacao nasumice pored staze kako bi ona krivudala između njih. Slijedi još nekoliko spustova feratama do klasične planinarske staze kojom silazimo do Tucketta.

Ondje se uz tople zrake planinskog sunca odmaramo uz bezbroj izletnika i gledamo kako se alpinisti penju uz okomitu stijenu Castelletto inferiore. U njoj je nekoliko dugih alpinističkih smjerova koji uglavnom zahtijevaju šest do sedam sati penjanja s naizmjeničnim vodstvom. Ti su smjerovi duži od 800 metara, klasičnih ocjena IV+ i V. Većini planinara takve su okomice nedosa­njani san. Nakon dvodnevnih užitaka i napora, uz odličnu stretto kavu, bio je to samo filmski isječak što nam je duše dodatno napunio veseljem, ljepotom i radošću koje ne poznaju stalni posje­titelji trgovačkih centara. Za kraj je slijedila još lagodna, gotovo bi se moglo reći izletnička šetnja do Rifugio Vallesinella, gdje smo se sporo, što sporije presvlačili, kako bi nas kombi što kasnije izvukao iz toga planinskog raja.

Uspon ljestvama ugrađenim u stijenu

DAM

IR Š

ANtE

K

5, 2018 | 27

Pred tobom je cijeli vijek, pedeset ti je godina tek!Zlatni pir planinarske kuće na Bijelim stijenama

Jelena Spreicer, Zagreb

Bez obzira na to jeste li planinarsku kuću na Bijelim stijenama prvi put ugledali preho­davši put od Jasenka do Bijelih stijena,

Begovu stazu, koja prolazi kroz Klanac kostura, ili pak Vihoraški put, koji spaja Samarske s Bijelim stijenama, zasigurno ste vrlo dobro upamtili trenutak kada pokazala pred vama. Drvena je to kućica metalnoga krova na mjestu do kojega je strmim i klizavim terenom punim prepreka ponekad teško dotegliti i samoga sebe. Možda je bio lijep i sunčan dan nekog ljetnog popodneva pa su vas pred kućom dočekali dežurni kapelaši – uvijek veseli, brbljivi i hedonistički raspoloženi. Ipak, mnogo je izglednije da ste se kući nakon tumaranja kroz šumu i stijene obradovali kao natkrovljenom utočištu od kiše, tuče i snijega – vremenskih neprilika koje se na tom području mogu izmjenjivati sa suncem tijekom jednog jedinog dana.

Kao društvo koje je izgradilo kuću i sklonište na Bijelim stijenama te ih otad redovito održava, nerijetko smo s posjetiteljima razgovarali o zani­mljivostima vezanima uz gradnju i opskrbu te Doprema materijala na gradilište 1965.

Izgradnja temelja planinarske kuće na Bijelim stijenama 1964. Izgradnja planinarske kuće na Bijelim stijenama 1965.

HPD

KAP

ELA,

ZAG

REB

HPD

KAP

ELA,

ZAG

REB

HPD

KAP

ELA,

ZAG

REB

28 | 5, 2018

rado prepričavamo uspomene na brojne epizode iz duge povijesti. U takvim mi trenucima odmah na pamet padne priča o opskrbi kuće na Bijelim stijenama u proljeće 2011. Uz uobičajeni zadatak da se na kuću dopreme standardne potrepštine, te je godine također odlučeno da se drveni most ispred kuće zamijeni metalnim. Provedba toga plana uključivala je nošenje metalnih rešetaka i drvenih rukohvata potrebnih za izgradnju novoga mosta od parkirališta u podnožju Bijelih stijena do kuće. Mnogočega što se dogodilo toga jutra još se uvijek dobro sjećam: kako smo se slatko nasmijali kad je kolega (koji će za potrebe ovog članka ostati neimenovan) ispunio naša očeki­vanja ne pojavivši se ujutro na dogovorenom mjestu; kako su nam prijatelji koji su nam sišli ususret s kuće rekli da su nedaleko od mjesta na kojem se nalazimo ugledali medvjeda; kako sam pomislila da bi nam upravo to mogao biti doda­tan poticaj da teret što brže dovučemo gore. No, ponekad su kapelski medvjedi, koji se uglavnom samo lijeno gegaju uokolo, najmanji problem. Toga su upravo bolno svjesni postali momci koji su nosili samare natovarene duguljastim metal­nim rešetkama kada su, čuvši grmljavinu, shvatili da su se upravo pretvorili u hodajuće gromo­brane. Njihovu reakciju na taj zvuk moglo bi se usporediti jedino s magičnim učinkom špinata na Popajeve performanse pa su metalne rešetke na kuću stigle zapanjujućom brzinom. Već je dva tjedna poslije bio postavljen metalni most – novo središte društvenog života u kući na Bijelim stije­nama, mjesto na kojem smo u smijehu prostajali

mnoge kišne noći, mjesto kroz koje je za svakoga zimskog uspona potrebno iskopati tunel da bi se moglo ući u kuću, mjesto koje nas svaki put podsjeća na tu blatnjavu, grmljavinsku radnu akciju. No, ta akcija predstavlja tek zanemarivo malen dio krvi, suza i znoja koji su proteklih pola stoljeća sustavno ulagani u kuću.

Priča je to koja započinje davne 1961., kad je PD Rade Končar (danas HPD Kapela) odlučio preuzeti skrb o staroj Hirčevoj kući na Bijelim stijenama. Budući da je postojeća kuća bila vrlo vlažna i neudobna, već je 1963. dogovoreno da se u blizini sagradi nova. Pošto je Nenad Paulić izradio idejni projekt, u nadolazećim je godinama društvo prikupljalo novac, odabralo lokaciju kuće kako bi se smanjio utjecaj vlage te osmislilo način kako objekt najbolje uklopiti u okolinu. Kad su svi pripremni radovi bili okončani, od 18. do 27. srpnja 1964. održana je velika radna akcija u kojoj je do mjesta gradnje dopremljen Zadnja faza izgradnje

Kuća na Bijelim stijenama 1968.

HPD

KAP

ELA,

ZAG

REB

HPD

KAP

ELA,

ZAG

REB

5, 2018 | 29

građevinski materijal. Zbog nepristupačnosti terena, dragovoljcima uključenima u izgradnju kuće nije preostalo ništa drugo nego svu građu u znoju lica svoga i uz pomoć ponekog magarca dotegliti vlastitim snagama. Tako su na mnogo­brojnim leđima uzbrdo putovali cement, daske i alat, a zanimljiva je i činjenica da je pijesak za gradnju proizveden na samim Bijelim stijenama, i to ručnim drobljenjem kamenja! Gradnja je započela 1966. dolaskom Drage Radočaja, tesara iz Ogulina, jednog od najstručnijih i najzasluž­nijih graditelja, pa su se već u rujnu te godine na livadi pojavili prvi obrisi kuće koja je dovršena za samo dvije godine.

Kuća na Bijelim stijenama svečano je otvo­rena 4. srpnja 1968., a nosi ime Dragutina Hirca, prirodoslovca i prvog urednika Hrvatskog plani­nara, koji je pod vodstvom nadlugara Jakoba Mihelčića iz Begova Razdolja planinarski »otkrio« Bijele stijene. Koliko nam je poznato, prvi je put na njima bio 28. srpnja davne 1899. Prilikom otvorenja Planinarski savez Hrvatske dodijelio

je Zlatni znak PD­u Rade Končar za taj nevje­rojatni pothvat, a društvo je svečano odlikovalo 39 pojedinaca čijem nesebičnom radu bez ikakve mehanizacije mi, povremeni posjetitelji, i puhovi, njegovi stalni stanari, danas možemo zahvaliti na utočištu i toplom domu.

Međutim, izgradnja kuće bila je tek početak pedesetogodišnje priče HPD­a Kapela o građe­vinskim pothvatima na Bijelim stijenama. Kako je broj posjetitelja kuće rastao, postalo je jasno da su smještajni kapaciteti kuće od dvadeset leža­jeva često premaleni, a neprilika je bila i to što je ona izvan vremena dežurstava članova društva bila zatvorena, pa je 1969. odlučeno da će obli­žnje, staro Hirčevo sklonište biti srušeno te da će se od građevinskog materijala preostalog od izgradnje kuće izgraditi novo. Što naši planinari zamisle to u pravilu i ostvare, pa je već pet godina poslije (1974.) u dolcu pored kuće podignuto i novo planinarsko sklonište. Nažalost, veliku sreću i ponos graditelja samo četiri mjeseca nakon sveča­nog otvorenja uništila je vijest da je sklonište do temelja izgorjelo. No, nisu se dali obeshrabriti te su gotovo odmah započeli s gradnjom novog skloni­šta i dovršili ga upola brže nego prvo. Planinarsko sklonište »Miroslav Hirtz« od svoga je (drugog) otvorenja 11. rujna 1977. do danas neprekidno otvoreno za sve planinare.

Budući da objekti na mjestima koja su izlo­žena tako ekstremnim vremenskim uvjetima zahtijevaju neprekidnu skrb i održavanje, i kuća i sklonište u proteklih su nekoliko desetljeća doživjeli mnoge izmjene i poboljšanja: izgrađena je cisterna; originalni krov od šindre dvaput je zamijenjen metalnim, što je omogućilo punjenje cisterne kišnicom s krova; sagrađen je nov ulazni most, kao i poljski zahod u blizini kuće, koji je u međuvremenu srušen te je sagrađen novi; kuća je elektrificirana, a izvor električne energije solarni su paneli na krovu.

Nakon otvorenja kuća je postala bazom za istraživanje okolice i probijanje novih putova: prvo Vihoraškog puta, koji spaja Samarske i Bijele stijene, a trasirali su ga i izveli planinari HPD­a Vihor iz Zagreba, a zatim i Kapelskog planinar­skog puta, planinarske obilaznice koja Gorski kotar od Tuka preko Bjelolasice, Samarskih, Bijelih i Kolovratskih stijena te Viništa spaja s morem, zajedničkog djela Kapele i Vihora. Tim

Planinarska kuća na Bijelim stijenama na naslovnici »Hrvatskog planinara 1997. godine, snimak Krunoslava Milasa

30 | 5, 2018

je atraktivnim planinarskim putom jedinstvena ljepota ovoga neobičnoga krajolika, prepunoga krških fenomena, postala poznata i dostupna većem broju planinara.

O posebnosti toga kraja svjedoči i to što su Bijele i Samarske stijene 1985. proglašene drugim strogim rezervatom prirode u Hrvatskoj (prvim takvim rezervatom proglašeni su 1969. Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu), što predstavlja razinu zaštite prirode veću od one u nacionalnom parku. Osnovni je kriterij za proglašenje nekog područja strogim rezervatom prirode velika bioraznolikost na području posve ili gotovo neta­knutom ljudskom djelatnošću. Zbog njihove su nepristupačnosti i geomorfološke specifičnosti, koja pruža stanište mnogim rijetkim i endemskim biljkama (poput runolista, dragušca, divokozjaka, grozdaste kamenike, srčanika, kranjskog ljiljana, crvenog ljiljana itd.) te svim trima velikim europ­skim zvijerima (vuku, risu i medvjedu), Bijele i Samarske stijene strogo zaštićene od gospodarskih djelatnosti i drugih ljudskih intervencija. Drugim riječima, da je odredba o proglašenju strogog rezervata prirode bila na snazi 60­ih godina prote­klog stoljeća, do gradnje kuće na Bijelim stije­nama vjerojatno ne bi došlo. Tim više cijenimo jedinstvenu lokaciju svoje kuće i, posve svjesni negativnog utjecaja čovjeka na krhkost toga stani­šta, kao društvo upravljamo objektima na Bijelim stijenama na odgovoran način: skupljamo i proči­šćavamo kišnicu, energiju za kuću dobivamo iz obnovljivog izvora, drvo za ogrjev dopremamo u posebnim radnim akcijama, sav otpad nastao tijekom boravka u kući otpremamo i zbrinjavamo

u dolini, a posjetitelje dežurni uvijek rado upute u pravila ponašanja u rezervatu te upozore na to da se ne smiju kretati izvan markiranih planinarskih putova.

No, osim svih zanimljivih, a ponekad i nevje­rojatnih činjenica o kući, njezinoj povijesti i posebnostima područja u kojem se nalazi, važno je istaknuti još nešto. Kuća na Bijelim stijenama nije samo arhitektonsko miničudo u zabačenom i meteorološki često neprijateljski nastrojenom predjelu, nije samo planinarska kuća u kojoj putnici namjernici mogu predahnuti i osvježiti se prije no što nastave svoj put, niti je sama sebi svrhom. Za nas, članove HPD­a Kapela, društva s razmjerno mnogo članova, ona je most s početka ovog teksta – mjesto susreta starije generacije planinara, koja ju je podigla doslovno ni od čega i desetljećima održavala, s mlađim planinarima okupljenima u sekciji mladih osnovanoj 2006. Na zajedničkim radnim akcijama, koje se održa­vaju svake godine u proljeće, brojnim neformal­nim druženjima, ali i na dežurstvima na kojima oni iskusniji poučavaju nove članove kako se ispravno i na ekološki prihvatljiv način brinuti o kući, prirodi koja je okružuje i posjetiteljima, shvatili smo vrijednost onoga što nam je dano u nasljeđe, ne samo u materijalnom, već i u duhov­nom smislu. Pritom mislim na vrijednost zajed­ničkog ulaganja napora u cilj lišen bilo kakve koristi, osim one društvene. Nedavno smo, noseći na kuću nove akumulatore za obnovu solarnog napajanja, shvatili da se ne možemo sjetiti kad smo posljednji put prošli tim razmjerno krat­kim, ali vrlo strmim putom od parkirališta do

Nošenje građe za obnovu planinarske kuće Obnova vrata poljskog zahoda uz planinarsku kuću

HPD

KAP

ELA,

ZAG

REB

HPD

KAP

ELA,

ZAG

REB

5, 2018 | 31

kuće, a da nismo bili natovareni kao mazge, kako pitkim i jestivim materijalima, tako i drvima za ogrjev, kolutovima žice, pećima rastavljenima na dijelove... U nekome je trenutku postalo neza­mislivo proći taj kratki put prazna ruksaka, a da prethodno ne nazoveš i ne pitaš čega na kući nedostaje, što bi bilo korisno donijeti i treba li što

popraviti. Možda smo od dječurlije koja hoda po planinama s prijateljima i pritom se dobro zabav­lja i uživa u lijepim krajolicima postali planinari baš tada kad smo se prestali pitati što kuća može dati nama i zapitali se što mi možemo napraviti za nju i one koji se tek trebaju zaljubiti u nevje­rojatnu prirodu Bijelih stijena.

Planinarska kuća Dragutin Hirc na Bijelim stijenama

ALAN

ČAP

LAR

Obilježavanje 50. obljetniceS velikim ćemo ponosom i radošću obilježiti 50. obljet­nicu izgradnje kuće »Dragutin Hirc« na Bijelim stije­nama. Osim središnje proslave, koja će se u kući na Bijelim stijenama održati 8. srpnja 2018., HPD Kapela organizirat će vikendima u lipnju pojačana dežurstva na kući. Želimo da što veći broj planinara iskoristi tu priliku i tih dana posjeti Bijele stijene, gdje će se moći detaljnije upoznati s bogatom poviješću kuće i radom društva na Bijelim stijenama. U opuštenom ugođaju, po kojem smo nadaleko poznati, moći ćemo se planinarski družiti i svojoj »starici« udahnuti novu snagu, prijeko potrebnu da bi još mnogo godina izdržala u okrut­nim i negostoljubivim uvjetima u kojima je sagrađena i kojima neumorno odolijeva već pola stoljeća.

Molimo sva društva koja žele organizirano posjetiti našu slavljenicu da nam jave željeno vrijeme dolaska

(ponuđeni termini jesu: 2. – 3. lipnja; 9. – 10. lipnja; 16. – 17. lipnja; 22. – 25. lipnja i 30. lipnja – 1. srpnja). Time biste nam omogućili da se i mi, kao vaši domaćini, na vrijeme pripremimo i osiguramo vam jedan nezabo­ravan planinarski dan. Molimo da se prijavljuju samo organizirane skupine od najmanje 20, a najviše od 50 posjetitelja (vrijedi za udruge članice HPS­a). Za prijave i ostale obavijesti na raspolaganju stoji Luka Kvočić (tel: 098/340­541, e­mail: kapela@hpd-kapela.hr).

Ovaj poziv zaključujemo stihovima pokojnog Želimira Kanture, planinarskog zanesenjaka doživotno zaljubljenog u Bijele stijene:

Brate, pođi i ti sa mnom nek moj put sad bude tvoj tek na Bijeloj stijeni gore ti ćeš biti samo svoj.

32 | 5, 2018

Apuanske Alpe Talijanska karika koja nedostaje

Vanja Radovanović, Zagreb

Razgovarajući o Italiji planinari uglav­nom spominju dvije riječi na »A«: Alpe i Apenini. Alpe kao najviše i najveće europ­

sko gorje zauzimaju posebno mjesto u srcu svih ljubitelja planina, dok su Apenini sinonim za Italiju i njezin poznati »čizmasti« oblik. No, postoji i treće »A« koje valja zapamtiti kada se govori o talijanskim planinama, a to su Apuanske Alpe.

Iako se u imenu toga ne osobito velikog gorja nalazi ime »Alpe«, ono zapravo ne pripada Alpama, već je to gorje poveznica između Alpa i Apenina koja ne pripada niti jednom od ta dva velika gorja. To je talijanska »karika koja nedostaje«!

Apuanske Alpe su gorje koje se po geološ­kom sastavu razlikuje i od Alpa i od Apenina, a »alpski« pridjev u svome imenu je zaslužilo prije svega zbog svojeg oblika, mnoštva vrhova vrlo strmih strana, koji praktički izniču iz Ligurskog mora. Gorje se nalazi u sjevernom dijelu Toskane i nigdje ne prelazi visinu od 2000 metara (najviši vrh je Monte Pisanino, 1946 m), no zbog svojih strmih strana i velikih relativnih visina djeluje kao da je mnogo više. Kao primjer, uzmimo najvišu stijenu u tome gorju, sjevernu padinu vrha Pizzo d’Uccelo (1781 m), visoku 800 metara.

Posebno je zanimljivo da se Apuanske Alpe nalaze u sjevernom dijelu Toskane, talijanske pokrajine koja se u pravilu spominje u kontekstu kulturnih znamenitosti, gastronomije te uzgoja maslina i drugih mediteranskih kultura, a gotovo nikad u kontekstu planinskih ljepota.

Ispričat ću vam priču kako smo, moja obitelj i ja, saznali za Apuanske Alpe, stigli do njih usput posjetivši još neke lijepe kutke Italije i naposljetku proveli dva lijepa dana u tom zanimljivom gorju.

Dakle, za sve je kriv esperanto... U nekim davnim brojevima Hrvatskog planinara spomi­njao sam tradicionalni esperantski planinar­ski susret MKR (»Montkabana Renkontigxo« ­ Susret u planinarskom domu). Susret je po

prvi put organiziralo 1990. Austrijsko omladin­sko esperantsko udruženje. U to doba bio sam mlad i nadobudan planinar, ali i esperantist, pa kad sam čuo za taj susret odmah sam i ja otišao na nj. Godinu po godinu susret se selio po razli­čitim austrijskim planinama, a ja sam propustio tek dva njegova izdanja, 1998. i 1999., kada sam živio u Švedskoj i kada mi putovanje na četiri dana u Austriju nije bilo praktično. Nakon desetog susreta 1999. austrijski su se organizatori zasitili toga posla i ponudili su organizaciju najvjernijim sudionicima susreta, mojim esperantsko­plani­narskim prijateljima Mei Bombardelli i Milivoju Uroiću, i meni. Sljedećih deset godina, od 2000. do 2010., zajednički smo organizirali susrete po hrvatskim i slovenskim planinama, a nakon njiho­vog povlačenja nastavio sam ih organizirati sam, uz povremene pomoćnike. Pretprošle se godine za organiziranje esperantskog susreta u planinama javio i jedan Talijan, Enrico Gaetano Borrello.

Enrico je pravnik u mirovini i velik ljubitelj planina, pogotovo Apuanskih Alpa, jer živi u njihovom podnožju, u gradiću Massa. S velikim je veseljem i ljubavlju organizirao 27. MKR, na koji je stiglo 18 planinara iz 6 zemalja (Italija, Češka, Austrija, Danska, Švedska i Hrvatska). Smještaj je bio osiguran u pomalo neobičnom hotelu Isola Santa ­ riječ je o selu koje je prije više desetljeća napušteno zbog izgradnje akumulacijskog jezera za obližnju hidroelektranu. Dio sela je potopljen i stanovnici su se povukli i iz preostalih kuća, da bi napuštene kuće kupio lokalni poduzetnik i u njima uredio ugostiteljski objekt i sobe za goste.

Dakle, napušteno pa potom oživljeno selo Isola Santa čekalo je sve sudionike, između njih i moju obitelj i mene kao jedine hrvatske predstav­nike. A kako putovanje donle za nas Zagrepčane znači cjelodnevni put, zaključili smo da je šteta tako daleko putovati za samo četiri dana plani­narenja pa smo si organizirali cijeli tjedan u tom dijelu Italije. Bilo je potrebno više logističkih

5, 2018 | 33

operacija, od odobravanja za izostanak sina i kćeri iz škole pa do unajmljivanja dvaju apartmana (La Spezia i Lucca) preko internetskog servisa Airb’n’b, no sve je prošlo uspješno tako da smo u subotu 24. rujna krenuli na put.

Sve smo isplanirali kao osmodnevno puto­vanje, s obilaskom zanimljivih mjesta u Toskani, posjetom Pisi i Firenci te Ligurskoj obali. Drugoga dana puta već smo se našli na planinarskoj stazi uzduž brdovite Ligurske obale i kroz pet sela (»Cinque Terre«). Tu stazu već sam jednom obišao, u studenome 1996., i sjećao sam se da mi je bila lijepa, no pojedinosti su mi bile tek maglo­vite. Moja obitelj čula je mnogo o stazi i nestrpljivo iščekivala izlet.

Cinque Terre planinarskim korakomProbudili smo se rano, doručkovali i spustili se za 5­6 minuta do željezničke stanice koja je bila tik ispod našeg apartmana. Dvije minute prije polaska vlaka dotrčali smo do automata za prodaju karata, kupili karte u rekordnom roku i, hop, u vlak usko­čili taman na vrijeme. Da ne bude zabune, vlakova ima puno, svakih dvadesetak minuta ide po jedan duuuugi putnički vlak, s desetak vagona. Kod kupnje karata treba specificirati na koji se vlak ide pa kašnjenje podrazumijeva povratak karata i kupnju novih. Vlakovi su naravno krcati ljudima i

tek smo tada postali svjesni koliko ljudi posjećuje te staze ili točnije, TU stazu.

Krenuli smo najuobičajenijim putom iz mjestašca Monterosso. Tamo počinje najpozna­tiji dio puta kojim ima 5­6 sati hoda nad brdo­vitim obalnim padinama, prolazeći usput kroz ili uz gradiće Vernazzu, Cornigliju, Manarolu i Riomaggiore. Iz ovog posljednjega se vlakom za 6 minuta možete stići natrag u La Speciju. Na našoj je stanici izašlo još barem 200 ljudi, koji su prvo pohrlili na ogradu stanice i poslikali nekoliko kadrova prekrasnog zaljeva okupanog suncem, a zatim se razmiljeli kud koji, neki prema plaži, a neki, kao mi, prema početku markirane staze. Pričekali smo da gužva prestane, a onda smo i mi krenuli do šetališta ispred stanice. Tu nas je omamio čaroban prizor: prekrasno plavo nebo, svjetlucavo plavo more, pješčana plaža i niz palmi uz obalu... Ah, moramo li mi zaista ishodati tih nekoliko sati ili da se jednostavno bacimo na plažu i odljenčarimo cijeli dan?

Nakon četvrt sata naslikavanja i uzdaha krenu­smo ipak našim putom, prvo širokom stazom uz obalu, potom pored željezničkog nadvožnjaka koji prolazi posred sela, a iza plaže, pa onda i nadalje »lungo mare« oko strmih stijena. Nakon dvadesetak minuta hoda dolazimo do pravog početka. Tu se kupuje ulaznica u Nacionalni park Cinque Terre i

Brdovita ligurska obala

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

34 | 5, 2018

počinje uska stazica između vinograda i voćnjaka koja vodi vrlo vrlo strmo uz padinu. Naravno, svakim se metrom širi vidik i zove na fotografiranje. A uza sve to se ispred i iza nas vuče kolona ljudi, kao na nekom masovnom planinarskom pohodu. Većina ih je posve neprikladno obučena i opremljena: u sandalicama i japankama, s malo ili nimalo vode. Tek tu i tamo smo vidjeli nekoga u gojzericama.

O samome putu i vidicima neću puno, najbo­lje pogledajte fotografije, jer one govore više od tisuću riječi. Put je prekrasan, raznolik, nije pretežak (iako ima i težih dionica), no uz sunce iznad nas, mnoštvo prilika za snimanje i gužvu na stazi, krećemo se sporije od očekivanja. Umjesto dva trebala su nam tri sata za prvu dionicu do Vernazze.

U Vernazzi smo već bili gladni i uhvatili smo mjesto za odmor na molu, u sjeni velikog valobrana – odlična lokacija za odmor i »people watching«; proveli smo tamo oko sat vremena uživajući u našem »pikniku« i prizorima oko sebe. Gradić je prepun ljudi sa svih strana svijeta, no ovako, gledajući ih sa strane, nisu nas smetali, već zabavljali. Poslije smo se još nagradili sladoledom (dvije kuglice, svaka po jedan euro) i zatim krenuli dalje, prema gradiću Cornigliji, do kojeg nas je dijelilo malko manje od dva sata hoda.

Neposredno nakon Vernazze pruža se jedan od najljepših vidika na cijelom putu: gradić, more i planine, pa tim dijelom nije moguće proći bez

dužeg stajanja i divljenja. A nakon tog vidika i još jednog podosta vrućeg dijela staze gdje smo se pošteno oznojili, staza je malo pomalo opustjela. S protokom vremena postalo je i ugodnije hodati i na kraju do Corniglije stižemo za malo više od dva sata. Željeli smo se tamo duže odmoriti, namočiti noge u Ligurskom moru i zatim krenuti dalje na sljedeća dva znatno kraća dijela staze (oba zajedno oko sat i pol hoda), no na naše veliko iznenađenje doznajemo da su oba zatvorena već više godina zbog odrona koji su uništili stazu, a mjesna samouprava i država ne mogu se dogovo­riti tko će financirati obnovu. Nije nam preostalo drugo nego se još malo prošetati gradićem i zatim dočekati zalazak sunca na plaži.

Do plaže nas je još čekalo dvadesetak minuta hoda, prvo niz neobičan duuuugi niz od više stotina stuba, zatim uz prugu i posve vandalizirano nekadašnje bungalow naselje, a onda niz potr­gane metalne stepenice (koje su lokalci »pokrpali« komadima drva koje je naplavilo more) do plaže prekrivene neobičnim velikim plosnatim kame­njem. Iako je plaža odavala dojam divljine, oko nas je bilo nekoliko desetaka ljudi, očito namjere slične našoj, odmoriti se nakon hodanja. Malo smo gackali po moru, malo skupljali kamenčiće i namakali umorna stopala i tako dočekali zalazak sunca. Kad se počelo mračiti više nije bilo roman­tike, zapuhao je hladan vjetar pa smo se popeli do stanice i uhvatili prvi vlak za La Speziju.

Silazak planinarskom stazom u Vernazzu

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

5, 2018 | 35

Apuanske Alpe: Monte Sumbra (1765 m)Pravi susret s Apuanskim Alpama imali smo petoga dana putovanja. U Isoli Santi već nas je čekala espe­rantska ekipa za planinarenje tijekom sljedeća dva dana. A do toga napuštenog sela pretvorenog u hotel stiže se s talijanske obale za oko sat vožnje u smjeru planinske regije Garfagnana, dolinom rijeke Serchio. Zaustavili smo se uz »đavolji most« kod gradića Borgo a Mazzano: to je prelijepi kameni most iz ranoga srednjeg vijeka (12. st.) koji pove­zuje dvije obale rijeke Serchio i nekim je čudom doživio i današnje doba.

Nakon mosta čekalo nas je još samo tričetvrt sata vožnje do Isole Sante sve se više uspinjući brdskom cestom u Apuanske Alpe. Do tog sela stigli smo krajem dana, taman na vrijeme da sret­nemo ostale goste, njih 15 iz šest zemalja (slje­dećeg dana došlo je još troje iz Italije) s kojima smo proveli preostalo vrijeme do nedjelje ujutro, uglavnom hodajući po okolnim brdima. No, prvo smo se trebali prilagoditi mjesnim prehrambenim običajima: večera koja je uslijedila (i ponovila se sljedeća dva dana) bila je maratonska – prvo gric­kalice (prženi kruh uz maslinovo ulje) pa predjelo (pršut ili slično), primo piatto (tjestenina ili riža), secondo piatto (nekakvo meso uz prilog) pa slatkiš i na kraju kava. Obroci su počinjali oko 20 sati, a završavali nakon sat i po. Nakon te količine hrane (a bila je uglavnom fina) moglo se samo odteturati u krevet, što smo i učinili.

Za izlet prvoga dana odabran je vrh Monte Sumbra do kojeg se može doći markiranim stazama od samoga hotela. No, kako su postojale mogućnosti da autima skratimo put i smanjimo visinu te izlet učinimo zanimljivijim (polazak s jedne strane brda i povratak na drugu), onda smo tako i učinili. Većina grupe (nas devetoro) odvezla se autima do sela Arni koje se nalazi na visini od 900 metara. Odatle polazi strmija varijanta, dok je Enrico sa slabijim hodačima, jednom ženom i njezinom kćerkom, krenuo drugom stranom, malo lakšim putom od sela Capanne.

Zbog neprilika s gojzericama na koje se moja kći još nije navikla (to su joj prve »prave« gojze za odrasle, do sada je imala »dječje«, mekanije), ona

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

36 | 5, 2018

i ja smo se vratili do auta s namjerom da krenemo za lakšom skupinom. Moja supruga i sin nastavili s glavnom grupom (A grupa) strmom varijantom, gdje ih je čekalo i nešto sajle i klinova. No, najteže im je bilo na početku, kada je staza išla kroz gustiš nevjerojatno bodljikavoga grmlja kakvo ne raste kod nas ­ to ste trebali vidjeti, drača je prema tome dječja igra.

Put je bio zanimljiv, pogotovo kojim smo sami prošli kći Zrinka i ja – prvo prolaz kroz vrlo uzak, 30­ak metara dug usjek među stijenama, zatim vijugavi uspon po travnatoj padini s ostacima nekadašnjih pastirskih stanova, a potom smo sreli mrtvog vuka, tko zna što mu je dokrajčilo život. Čudili smo se neobičnoj vegetaciji na tim vrlo kosim livadama na kojima su sve do 1300­1400 metara zajedno rasli smilje i breze. Na grebenu i oko njega dočekala nas je bukova šuma, kao da smo je preselili s padina Medvednice, Sve u svemu, vrlo lijepa i raznovrsna staza. Do vrha, na žalost, nismo došli, no oni koji su bili na njemu uživali su u širokim vidicima.

Završetak dana, po povratku, pripao je, naravno, obilnoj i duuugačkoj večeri i pričama za punim stolom.

Monte Corchia (1676 m) / Pania della Crocce (1858 m) / Pania Secca (1708 m)Prognoza je za popodne najavljivala kišu, tako da smo s oprezom birali koje ćemo ciljeve posjetiti. Na kraju smo dogovorili da ćemo s autima do prije­voja visokog 1200 metara, a zatim ćemo podije­liti u dvije skupine, ambiciozniju, koja će posje­titi vrhove Pania della Crocce i Pania Secca te se vratiti izravno do hotela nakon oko 7 sati hoda, dok će druga skupina posjetiti napuštene mramorne kamenolome ispod vrha Monte Corchia, popeti se na taj vrh te se vratiti do auta nakon 5 sati hoda. Skupine su brojčano bile podjednake.

Vožnja autom do prijevoja pomalo me iznena­dila ­ prije svega kvalitetom cesta. Očekivao sam da će vijugava cesta označena na karti bijelom bojom biti nekakav loš makadam, no u stvarnosti je to bila široka asfaltirana cesta. Na kraju asfalta produžili smo pomalo grbavim makadamom (na karti označenim kao kolski put) još gotovo punih kilometar i pol, sve dok nismo naišli na hrpu parkiranih auta ­ znak da je cesta dalje nije prohodna. Vrlo brzo nakon parkiranja smo se

razdvojili, mi (skupina B) ravno naprijed po sve lošijoj cesti kojom su nekad spuštali mramorne blokove, a skupina A prečicom prema svojim vrhovima. Vrijeme je bilo tmurno, uz oblake nisko nad našim glavama, tu i tamo pala je i koja kap kiše, no bilo je mirno, bez vjetra, gromova i munja, a to je bilo najvažnije.

Malo­pomalo napredovali smo putom ka vrhu, usput nailazeći u napuštenim kamenolomima na raznoraznu ostavljenu mehanizaciju staru i više desetaka godina. Nisu baš lijepi prizori velike rane

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

5, 2018 | 37

u planinskim stijenama »kontaminirane« starom gvožđurijom raznih kolotura, žica i kompresora. Zanimljivo je bilo opipati »pravi« mramor ­ izgleda glatko, no na opip je zapravo hrapav.

Kod najvišeg kamenoloma ostavili smo vlaku i nemarkiranom se prečicom uspeli strmom padinom do sedla između dviju vrhova Corchije. Oblaci oko i iznad nas nam nisu omogućavali puno vidika, no vrlo brzo smo stigli i do vrha, uzvišenja u inače uskom i dugačkom grebenu

koji se pruža smjerom sjever­jug. Nakon kratkog odmora na vrhu iznenada su se nakratko razvukli oblaci i ugledali smo duboko, duboko ispod nas obalu Ligurskog mora, gotovo kao iz zrakoplova!

Na vrhu se nismo dugo zadržavali jer smo se bojali kiše koja bi naš spust učinila opasnim, tako da smo vrlo brzo nastavili nizbrdo uskim grebenom koji nas je čas blago, čas oštro i strmo vodio u smjeru planinarskog doma Rifuggio della Pietrapanna (1185 m). Smješten je u dolini između

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

38 | 5, 2018

tri vrha koja su naše skupine posjetile toga dana. Cijelim tim spustom, koji je trajao gotovo dva sata što zbog strmine i opreznog hoda, što zbog slikanja lijepih motiva oko nas, hodali smo strmim liva­dama prošaranim kamenjem i stijenama i tek smo kod doma nakratko uronili u neobičnu smrekovu šumu, prvu koju smo vidjeli ovih dana u tom gorju.

Kod doma su bile prazne klupe, no dom je bio opskrbljen, a domari su taman čistili dom. Priuštili smo si neobično pivo s okusom kestena, a za ručak smo izvadili sendviče iz svojih ruksaka. Provjerio sam, cijene noćenja su za članove plani­narskih društava 10 eura (kažu, priznali bi i naše iskaznice), a za nečlanove 20 eura. Vrijeme je još uvijek bilo dobro, mirno i uglavnom oblačno, tako da je bilo ugodno odmoriti se na tom lijepom mjestu. No, trebalo je kad tad krenuti i dalje. Išli smo prema autima poprečnim putom, uglavnom kroz bukovu šumu bez vidika. Taj se put odužio i malo pomalo počela je i kiša, prvo slaba, a zatim sve jača i kod auta, nakon sat i malo više hoda, nastao je pravi pljusak.

Tek navečer, kad smo se svi skupili kod doma, saznali smo kako je prošao izlet ostalim skupi­nama. Nakon uspona na vrh Pania della Crocce od ekipe su se odvojili Eckhard i Vedran do vrha Pania della Secca. Prvi dio (A1) krenuo je prema hotelu najkraćim putom i hodajući posljednjih sat vremena po kiši stigli su do nas sat vremena

prije mraka. Vedrana i Eckharda (A2) pak je kiša uhvatila na samome vrhu Pania Secca. Pokušali su uhvatiti najkraći put za dolinu, koji je postao vrlo opasan zbog klizavoga strmog kamenja pa su se vratili do vrha i potom spustili dužim, ali sigurnijim putom prema cesti gdje ih je autom pokupio Enrico (skupina B1) nakon dva i pol sata hodanja po kiši.

Naravno, nakon tuširanja i sušenja bila je opet obilna večera (uz obilnu kišu koja je tih večernjih sati lijevala kao iz kabla) i trač partija do kasno navečer.

Vratili smo se ispunjeni novim prijateljstvima i dojmovima. Bilo je lijepo u sunčanoj Italiji, u gradovima, uz more i na planinama, ali lijepo je biti i kod kuće!

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

VAN

JA R

ADO

VAN

OVI

ć

5, 2018 | 39

S Njupačima u planineHelena Novak Penga, Zadar

Lako je planinariti dok ste sami ili udvoje. Svaki tjedan – izlet jedan. Tek što ste se vratili s jednog izleta započinje odabir

sljedećega: pretraživanje poznatih priručnika, vodiča, putopisa iz Hrvatskog planinara, blogova, foruma... Nakon toga slijedi svakodnevno praće­nje vremenske prognoze, pa konkretno planiranje svih pojedinosti, nabava potrebnoga te konačno odlazak i uživanje u planinama. U ponedjeljak poslije posla već započinje sređivanje fotografija i planiranje sljedećeg izleta. Išlo bi to tako unedo­gled da niste odlučili imati potomstvo, interno zvano Njupači. Eh, a što sad? Mogu li mala djeca ići u planine?

Prije nego što ispričam nekoliko naših isku­stava s bebama u planinama, evo i nekoliko slika iz mojega djetinjstva. Kad sam imala tri mjeseca, moj me je tata – pasionirani planinar – učlanio

u našičko HPD Krndija. Navodno sam te godine bila najmlađa članica. Godine su prolazile, a tata je uredno svake godine plaćao članarinu za mene i sestru dok mama (također pasionirana planinarka) nije poludjela i rekla: »Nema smisla bacati pare ako ne idu na izlete«. Jer, bila sam planinarka samo na papiru; tih ranih 1980­ih – barem u našem planinarskom društvu – nije bilo uobičajeno ići s malom djecom u planine. I tako sam negdje u prvim razredima osnovne škole konačno krenula na izlete agilnoga našičkog društva, posebice po predivnom našičkom kraju i slavonskim plani­nama. Bili su to uglavnom jednodnevni, even­tualno dvodnevni, lagani izleti koji mi se tada i nisu osobito sviđali, ali danas na njih gledam s golemom nostalgijom. Tek danas vidim koliko je to bilo kvalitetno provedeno vrijeme, koje je oblikovalo naše obiteljske uspomene.

U šestom se razredu zalomilo i nekoliko dana planinarskog ljetovanja za djecu i mlade (na Velebitu, u Krndijinoj organizaciji), koje mi se teško zamjerilo jer sam na vlastitoj koži doživjela sudbinu čeških turista koji oko Velike Gospe tuma­raju po užarenom kamenu dalmatinskih planina. Buntovna tinejdžerka u koju sam se poslije pretvo­rila nije baš bila zainteresirana za planine – i tako je došao kraj mojoj dječjoj planinarskoj karijeri.

Kad je u lipnju 2013. na svijet došao naš prvi potomak Mihael, pomislili smo: Ako je mama mogla biti učlanjena u planinarsko druš­tvo s tri mjeseca, zašto Mihi ne bi doista išao s nama u planine? Pa i na jednom svojem izletu na Medvednicu vidjeli smo šesteročlanu obitelj s bebom u nosiljci! I tako je tata već nekoliko tjedana nakon Mihijevog rođenja nabavio dnevnik HPO­a za našu prinovu. Slučajnosti li, baš kad je Mihi navršio tri mjeseca, išli smo u posjet mojoj obitelji u Našice. Lijep početak rujna u Našicama omogućio je da cilj njegova prvog izleta bude upravo Kapovac na Krndiji, prva kontrolna točka HPO­a. Da smo tako planirali, ne bismo to mogli bolje »naštelati«, a ja sam bila posebno ganuta tom podudarnošću. Kratak sažetak: predivno vrijeme

VED

RAN

PEN

GA

40 | 5, 2018

(jer našički je kraj najljepši upravo u ranom rujnu), vrlo lagan, jednosatni uspon, nosiljka mei­tai s bebom na tati, najpraktičnije riješeno pitanje prehrane u obliku mame koja doji – a po foto­grafijama zadovoljnog Mihija vidimo da mu se naša Krndija svidjela. Time smo otvorili sezonu uporabe mei­taija, koji je poslije poslužio i sljede­ćoj bebi Sofiji za njezine planinarske izlete.

Nekoliko tjedana nakon Krndije – jer je vrijeme i dalje bilo suho i toplo – otišli smo s Mihijem na Obzovu, na Krk. Kako smo bili s bebom, izabrali smo najlakši put, od Treskavca. Oduševio nas je ogoljeni krški krajolik sličan Pagu, posve suprotan raspojasanom šumskom zelenilu Krndije – ali nas i izmorio. Zapravo, taj je potez kratak, ne odviše naporan, a i visinska je razlika mala, pa je stoga idealan za planinare­početnike, ali mi zbog gotovo jednogodišnjeg neplaninarenja nismo više bili u formi. S druge strane, teren je »nazubljen« i oštar, a putu – barem naizgled – nikad kraja. Nakon prvog uspona slijedi drugi i tek što se ponadate da je na tom drugom brdu željeni vrh – slijedi treći uspon. Premda je u početku vrijeme bilo izvrsno, na vrhu nam se sunce počelo skrivati, a i zapuhao je nekakav vjetrić (bravo za prognoze!), no malom Njupaču očito ništa nije

smetalo. Odlično je izdržao uspon do Obzove i natrag do auta te poslije šetnju po Krku. I sada nam se čini nevjerojatnim da tijekom cijelog izleta nijednom nije zaplakao: prvi se put oglasio tek na povratku, na magistralnoj cesti između Starigrada i Zadra.

Nakon tog izleta došla je jesen, a s njom i loše vrijeme. Dok smo bili sami hodali smo po plani­nama i kad vrijeme nije bilo idealno te smo zbog toga upadali u različite prilike i neprilike. Bilo nam je važno samo da smo u planinama. S Mihijem nije više bilo dileme: s Njupačima se u planine ide samo kad je stabilno, nema eksperimenata, nema rizika. Prvi izlet nakon zime bio je tek početkom travnja, na kratkom potezu od Libinja do Vlaškoga grada. Mihi je tada podno Vlaškoga grada prvi put doživio i snijeg, a u toplom skloništu zatekli smo hrpu iskusnih, starijih planinara. Oboružani domaćom kašicom koju smo kod kuće miksali nekoliko minuta prije polaska iz Zadra, počeli smo na hraniti maloga, gladnoga, 10­mjesečnog plani­nara, na radost svekolike publike. Stari su nam planinari rekli da takvo što još nisu vidjeli, bar ne s tako malim djetetom u uvjetima jednog skloni­šta. Čestitali su nam i potaknuli nas da nastavimo planinariti s malim jer se tako najbolje uči djecu

VED

RAN

PEN

GA

5, 2018 | 41

planinama. Nije im smetalo ni mijenjanje pelena. Svaka čast.

Sljedeći Mihijev izlet bio je kroz Paklenicu do doma. Toplo proljetno vrijeme, nebo bez ijednog oblačka, mnoštvo planinara, lijepa i poznata staza, raspoloženje cijele obitelji na vrhuncu... samo još da negdje na pola puta nisu zvali tatu s posla kako bi verbalno riješio neki programerski problem, sve bi bilo idealno. Ubrzo je jadni tata počeo uzdisati i primjećivati da Mihi nije baš lagana beba te da će nosiljka ubrzo izići iz funkcije. Mama je bila, kao i na svim dotadašnjim i budućim izletima, natovarena hranom i pelenama te neizostavnim tatinim stativom za panoramsko fotografiranje. Mihi je kod doma uživao u puzanju po stolu, nava­lio na svoju domaću kašicu, iskazao velik interes za Daćin grah te na povratku do doma – zaspao u svojoj nosiljci. Lako je tako, kad te tata nosi!

Iskustva s Mihinom mlađom sestrom Sofijom bila su još ljepša. Istaknut ću samo dva: Omiška Dinara te Javorova kosa s Kamačnikom. Budući da je Sofija rođena u prosincu, a i zbog niza objek­tivnih okolnosti, na prvi smo izlet s njom otišli tek kad je imala devet mjeseci. Kako je uspon na Omišku Dinaru ipak prezahtjevan za trogo­dišnjeg momka u kojeg je Mihi dotad izrastao, ostao je uživati kod djeda i bake u Zadru, a Sofija je uskočila u naslijeđen, bratov mei­tai. Za izlet na Omišku Dinaru bili smo obdareni savršenim vremenom, izvrsnom vidljivošću i najljepšim zamislivim vidikom na Omiš, Biokovo i otoke. Tata je bio prepun nostalgije za studentskim danima jer je uspon na Omišku Dinaru bio

jedan od prvih izleta s njegovom planinarskom školom u HPD­u Mosor. Blažena skloništa: na putu do vrha zastali smo kod famozne »Lude kuće«, presvukli i nahranili bebu, popričali sa skupinom roditelja iz Splita koji su došli na izlet sa svojim (doduše starijim) potomstvom i uživali na suncu. Sa svih slika što smo ih napravili – a napravili smo ih bezbroj! – vidi se da je Sofi pravi mali berekin i rođena planinarka. Na nekih škakljivijim mjestima, koja su u međuvremenu osigurana užetima, Sofi je bila uzorna beba: ni da pisne, samo radoznalo skenira što se događa. Nema straha na tatinim leđima! (Više se mama uspaničila jer se bojala da se tata ne posklizne.) Sofi je na samom vrhu oduševljeno puzala po kamenju, pozirala kao manekenka i istraživala svijet oko sebe. Sažetak je toga izleta posvemašnja raznježenost kad pregledavamo slike.

Izlet na Javorovu kosu i Kamačnik ostat će jedinstvena i predivna proljetna uspomena za cijelu obitelj. Nakon šetnjice od Ravne Gore do pitoreskne planinarske kuće, pa do piramide, naše

VED

RAN

PEN

GA

VED

RAN

PEN

GA

42 | 5, 2018

je potomstvo samostalno odlučilo da se želi penjati na piramidu. Troipolgodišnji Mihi popeo se na vrh piramide zajedno s tatom. Mama je doduše opominjala, kumila, molila, prijetila itd., ali bez osobita uspjeha jer si je Mihi utuvio u glavu da je on pravi pravcati planinar koji se mora popeti na vrh, a i tata je ponavljao kako on pazi i da nema straha. I sami smo ostali začuđeni što su Mihijev uspon i silazak prošli bez ikakvih neprilika. Kad je to vidjela naša jednoipolgodišnja Sofi, i ona se počela penjati pa je uz maminu pomoć svladala prvih nekoliko prečki. Eto, djeca su nam pravi avanturisti! Za nagradu smo se počastili obje­dom u obližnjoj gostionici u Ravnoj Gori, u kojoj su klinci napravili pravi šou pa smo se približili odluci da s njima još koju godinu nećemo ni primirisati restoranima. (Nakon sljedećega, ljet­nog darmara u Baranjskoj kući u Karancu defini­tivno smo odlučili da je odsad Njupačima ulazak u restorane zabranjen.)

Poslije Ravne Gore produžili smo za Kamačnik. On nam je i otprije bio poznat jer smo jesen prije, uoči Svih Svetih, tamo bili na prekra­snom izletu. Kamačnik je sa svojom poučnom stazom svakako idealna destinacija za obiteljske

izlete. Ima sve što je potrebno: bajkovitu prirodu, drveni vlakić, poučnu botaničku stazu s odlič­nim tablama, upotpunjenu gongom, ksilofonom, rogom i ostalim instrumentarijem (tzv. Panova staza), drvene mostiće, stolove za piknike... ma, sve potrebno za velik dječji doživljaj. Tada je Sofi posljednji put ušla u svoju nosiljku, a na svojem sljedećem pohodu u taj biser Gorskoga kotara pustit ćemo je da slobodno trčkara uz potok.

Svaka obitelj ima svoje priče i svoja iskustva, za nju posebna i dragocjena. Premda zasigurno ima roditelja koji će s bebama ići na duže i zahtjev­nije izlete, za većinu prosječnih roditelja izleti će barem na početku biti rjeđi, probraniji i lakši. Na kraju krajeva, nije baš mudro, a ni ugodno, penjati se 3 – 4 sata po Biokovu s desetak kilograma osjetljivoga živog bića na sebi. Roditelji u svakom slučaju moraju razmišljati o više stvari nego inače, zatomljivati svoje želje za većim usponima te se učiti nesebičnosti – no intenzitet doživljaja i uspo­mena nevjerojatan je, a svako novo iskustvo ispu­njava novom energijom i poletom. S bebama i malom djecom treba ići u planine i na izlete: ona na prirodu oko sebe reagiraju s oduševljenjem i zaraznom životnom radošću.

VED

RAN

PEN

GA

5, 2018 | 43

Nordijsko hodanje zanimljivo i planinarima

Silvija Zoković, Zagreb

Pozornost javnosti u posljednje vrijeme sve više privlači nova sportsko rekreativna aktivnost – nordijsko hodanje. Hodajući

tom tehnikom služimo se naročito dizajniranim štapovima kako bismo u hodanje uključili i gornji dio tijela. Budući da planinari mnogo hodaju, mogu im biti korisna i zanimljiva osnovna sazna­nja o nordijskom hodanju.

Polovicom 80­ih godina 20. stoljeća u SAD­u je predstavljeno rekreativno hodanje uz aktivno odguravanje štapovima. Aktivnost je nazvana Exerstride, vježbanje koračanjem (od exercise – vježba i stride – korak), koja je preteča današnjega nordijskog hodanja (Nordic Walking). Već su tada neka znanstvena istraživanja pokazala da se radi o izvanrednoj, cjelovitoj tjelovježbi.

Finac Marko Kantaneva osmislio je 1997. aktivnost dostupnu većini ljudi na koju je kao skijaški trkač želio preslikati izvanredne učinke skijaškoga trčanja – veliku izdržljivost i mali rizik

od ozljeda. Bez snijega i skija, u svako godišnje doba, svatko tko je sposoban hodati može nordij­skim hodanjem napredovati i povećavati izdržlji­vost, pokretljivost i snagu cijelog tijela. Kantaneva razrađuje tehniku do sadašnjeg oblika i uz znan­stvenu potporu definira karakteristike štapova koji najviše pridonose učinkovitosti i ugodi pri hodanju. U Hrvatskoj se nordijsko hodanje počelo popularizirati prije nekoliko godina i premda vrlo malo ljudi redovito vježba, ta jednostavna i izvan­redno korisna tjelesna aktivnost sve više privlači stare i mlade. Nordijskim se hodanjem podjed­nako bave sve dobne skupine.

Zašto je bolje od običnog hodanjaKad u hodanje, kao osnovni oblik kretanja, uporabom štapova i specifične tehnike uključimo i gornji dio tijela, dobivamo izvanrednu, zdrav­stveno učinkovitu aktivnost kojom se možemo početi baviti u svakoj životnoj dobi i provoditi

44 | 5, 2018

je na svim podlogama, u prirodi i na asfaltu. Blagotvorno djeluje na sve organske sustave, a boravkom u prirodi, na svježem zraku, zaokružuje se njezin pozitivan učinak.

Posebnost je nordijskoga hodanja u snažnom odguravanju štapovima, uz produžen korak. Na taj način nordijsko hodanje uključuje ruke, ramena, prsa i leđa, u punom opsegu pokreta, naizmjenično kontrahirajući, relaksirajući i istežući 90 % tjele­sne muskulature. Velika mišićna masa uključena u rad znači i veći intenzitet, koji se manifestira povećanjem pulsa za 5 do 15 otkucaja u minuti u odnosu na hodanje istom brzinom bez štapova. Veći intenzitet znači i veće kondicijske, a time i zdravstvene učinke, što ne znači da se istovremeno i više umarate. Pri nordijskom je hodanju upravo suprotno – subjektivan je osjećaj naprezanja manji.

Aktivnim uključivanjem gornjeg dijela tijela u hodanje štapovi postaju produžene ruke. Oslanjanje na četiri točke – noge i ruke/štapove – rasterećuje donji dio tijela i do 30 %. Zglobovi koljena, kukova i lumbalnog dijela kralježnice znatno su manje opterećeni, što za mnoge znači povratak hoda­nju kao osnovnom obliku kretanja i tjelovježbe. Uz smanjenje bolova, polako se uspostavlja bolja funkcija zglobno­koštanog sustava i povećava se mišićna masa koja bi se gubila uslijed inaktivnosti. Gubitak mišićne mase sve se više znanstveno pove­zuje čak s većinom zdravstvenih i funkcionalnih tegoba u starijoj dobi. Prema našim iskustvima, nordijsko hodanje većina ljudi doživljava kao vrlo ugodnu tjelovježbu koja i u najstarijoj dobi može trajati u kontinuitetu od 50 minuta. Intenzitet i tehnika lako se prilagode mlađim osobama dobre kondicije i pokretljivosti, tako da one hodaju žustro, dugačkim korakom, uz snažno odguravanje rukama, dok oni slabije kondicije i pokretljivosti, naizgled skromnom izvedbom, kraćim i polagani­jim korakom, postupno napreduju ka većoj brzini hoda, izdržljivosti i pokretljivosti.

Ravnoteža za prvi korakKod nas se često doživljava da se štapovi koriste kad se više ne može hodati bez poteškoća. Takva pogrešna pretpostavka otežava mnogim mlađim osobama i odraslima, a ne samo starijima i bole­snima, da upoznaju nordijsko hodanje i nauče pravilnu tehniku, koja tada postaje alat za doži­votno unaprjeđivanje zdravlja i kondicije. Teško

pokretni ljudi koji još uvijek nekako hodaju mogu tim načinom hodati duže i lakše, zdravi i pokretni mogu učestalim hodanjem bez upala mišića postati izdržljiviji i snažniji, dok dobro utrenirani mogu specifičnim treningom značajno napredo­vati i pritom štititi koljena.

Bez obzira na to koliko godina imate možete započeti s nordijskim hodanjem. Tehnika hoda­nja sa štapovima jednostavna je i prirodna, no iskustvo je pokazalo da spontano prepoznavanje i provođenje pravilne tehnike s pomoću pisanih i videomaterijala većini ne uspijeva. Naime, u knji­gama i na videosnimkama teško je proniknuti u bit tehnike i ostvariti zdravstveno­kondicijske učinke o kojima se toliko govori. Zato oni koji pokušavaju samostalno naučiti nordijsko hoda­nje u tome najčešće ne uspijevaju te propuštaju čaroliju koju očekuju: lakše i ugodnije hodanje, uz brojne zdravstvene učinke. Nepravilno nordij­sko hodanje izgleda kao da hodači nose štapove u šetnju umjesto da štapovi nose njih. Drugi je problem u tome što nordijsko hodanje nije još dovoljno standardizirano pa i pojedini instruktori poučavaju neprimjerenu tehniku. Većina zaintere­siranih za nordijsko hodanje ipak ima specifične, manje ili veće zdravstvene poteškoće pa su indi­vidualizacija poučavanja i usmjeravanje hodača nužni za pozitivne učinke nove aktivnosti. Premda je naizgled jednostavno, za siguran ishod treba ozbiljno razmotriti sve aspekte.

Štapovi i tehnika nordijskog hodanjaTek kad imamo specifične štapove možemo razgovarati o pravom nordijskom hodanju. Oni omogućuju pravilnu potporu u hodu ponajprije

5, 2018 | 45

preko narukvica na koje se oslanjaju šake. Drugi je uvjet da štapovi budu razmjerno lagani kako ih ne bismo morali cijelo vrijeme čvrsto držati, poput planinarskih štapova i štapova za treking. Ruke i štapove pri specifičnom načinu rada uključujemo u hodanje ravnopravno s nogama, što omogućuje jednu od važnih dobrobiti – rasterećenje zglobova ispod ramenog pojasa (kralježnice, kukova, koljena i stopala) i do 30 %, što vodi lakšem, dužem i ugod­nijem hodanju, napose ortopedskih bolesnika. Ako dosad niste vježbali pa vam ruke i mišići ramenog pojasa nisu osobito snažni, rasterećenje zglobova bit će manje, no redovitim provođenjem nepri­mjetno postajete brži, a gornji dio tijela postaje snažniji. Ključno je u pravilnoj tehnici i odgurava­nje štapovima, što vodi boljoj propulziji, odnosno boljem svladavanju prostora. Specifična se tehnika primjenjuje i pri penjanju i spuštanju. Pri penjanju se znatno manje zapušemo nego bez štapova, dok se pri spuštanju primarno rasterećuju koljena.

Od nužne opreme potrebno je imati samo par specifično dizajniranih nordijskih štapova. Pri odabiru štapova najbolje je obratiti se isku­snoj osobi, instruktoru ili ih kupiti u specijalizi­ranoj trgovini. Često se događa da se izabere štap za planinarenje ili treking koji za ovu aktivnost nije primjeren. Postoje dvije varijante štapova za nordijsko hodanje: teleskopski (podesive dužine) i fiksni. Fiksni su štapovi načelno udobniji za hodanje i trajniji, a teleskopski su preporučljivi uglavnom kada više ljudi različite visine želi rabiti iste štapove. Različiti materijali od kojih su štapovi izrađeni uvjetuju težinu, elastičnost i nakraju njihovu cijenu. Ergonomski dizajnirana ručka i narukvica omogućuju lakše i ugodnije hodanje. Na kraju štapa nalazi se šiljast metalni završetak koji

služi za hodanje po mekanom terenu: zemlji, pije­sku, travi, snijegu, dok se za asfalt natakne gumena capica. Ta nam gumena »cipelica« omogućava da aktivno živimo i učinkovito se krećemo i u grad­skim uvjetima, jer upravo »gradskom« čovjeku nedostaje kretanja i aktivnosti. Hodanju sa štapo­vima u prirodi treba, naravno, dati prednost, no kad nemamo takvu mogućnost, hodati možemo i po gradskim, uvečer osvijetljenim ulicama.

Odgovarajuća dužina štapa odabire se tako da se pri hvatu ručke štapa podlaktica i nadlaktica nalaze pod pravim kutom (90 stupnjeva) ili malo većim (100 stupnjeva) za starije i slabije pokretne osobe.

Vrijedi ponoviti: kad jednom naučite pravilnu tehniku možete je primjenjivati kad god, gdje god i s kim god želite, samostalno ili u društvu. Mnogi svjedoče da se izlazeći na hodanje sa štapo­vima osjećaju kao da imaju partnera, kao da nisu sami, iako ne treba zanemariti povoljan psihičko­emotivni učinak druženja s osobama sličnih interesa u zajedničkom vježbanju. Nordijsko će hodanje pomoći starijima da očuvaju, a redovi­tim prakticiranjem i povećaju mišićnu masu te time postignu veću stabilnost pri kretanju; jačaju srce, pluća i krvožilje; očuvaju čvrstoću kostiju i pokretljivost zglobova; ubrzaju metabolizam i sagorijevanje masti te time preveniraju bolesti starije dobi. Oslanjanje na četiri točke pri hoda­nju pomaže boljem održavanju ravnoteže, a time i većoj pokretljivosti te mogućnosti samozbrinja­vanja, presudnoj za kvalitetan život.

Oznake na stazi za nordijsko hodanje kod Ribnika

SILV

IJA Z

OKO

VIć

46 | 5, 2018

Bleščiju se fatamorgane Zlatko Pap, Varaždin

Cajt je v jutru sporom išel. Negde v kmič­nom kutu ruksak stoji. Gda je v glavi zazvonilo, fletno sem na noge skočil. Tu,

med škornjami cokule su mučale i moral sem jih berze najti. Od Arbanasa na placu čarape vunene sem za mali penez dobil. Bile su fejst trde gda sem jih na noge navlačil. Ondak sem se zmislil preda­vača ki je predaval o čarapami iliti navlačenkami kijere moraju perve biti ud pamuka, a tek unda ideju navlačenke od vune kijere so negda v planini blejale. Vuni na plavem nebu črleni oblaki vlekli su se kak upokojnine mojih starših.

No, gda sem bil gotov z ruksakom na plečah, išel sem čez vrte i plote do meglenoga cuga, a planinari so se pukali z sih stran i fletno vadili peneze za voziček. Birtijaš je fejst zmazanu krpu držal v rokah i stajal spodi stare lipe i čakal da kesni planinari zideju vun z birtije. Nacvrcani su se gegali kak race, a gda su stigli do pospanoga z masnom robačom, penezi su jim čez prste cureli. Onak dobre vole i munjeni, komaj su peneze po kemenom podu pobirali.

Cug je čez črni rafung meglu puščal. Gda je pustil globokoga glasa kak onaj kruzer , golobi z vusranih kipcov poleteli so nad krovih s kate­rih se dim polake zvijal. Pijane babe s črlenimi nosmi vlekle su teške logožare i pletenice z raki­jom drekovačom. Planinari z špičastimi škrlaki na keterima so se bleščale sikake značke, nekak so se z ruksakimi popentrali na cug.

Kak je sonce fejst zežgale, po cesti so bleščale fatamorgane kijere so se fletno skrile v kuruzi. So starši naši govorili: „Sonce sija kak tepsija“. Živina se skrila pod kotec i kukurožnjaka, a pesi so plazili jezike do zemle. Župnik Joža Debeuc zvlekel je robačo z hlač, a na glavi mu je biu natekjeni črni škrlak. Planinari so po potu kraj petoka trgali veliko listje lopuha pa soj ih dijeli na glave. Onak zmočeni, poseli so se na zrušene bukeve drijeve i zvadili gablece.

Škorpioni, buhe, muhe, vuši i stenice motali so se ukuoli planinaruf, štijeri soj ih ni ni vidli.

Planinari v rukami zdižejo v zrak demižonke, planinarke kikle, a gobci so se razvlekli od vuha do vuha. No, je došlo fletno vrijeme za vrnuti se dime. Nazajdnje so z kore strugali špeka z kosturami i pojeli skupaj z lukom. Po poto so pukali z zemle divjega lukca med listjem. Se je smrdele po lukcu v cugu z drvenimi klopami i znojnim babami z velikimi logužari.

Gda je došel konduktijer iskau je vozičke za pokazati. Kak su vozički bili se posud po ruksaki, planinari so čeprkali kak kokoši po gnoju. Gda su jih se deli na kup jen voziček je bil zviška. Kad su planinari zgruntali, je bilo videti da je jen voziček zviška a jen planinar je falil. No, cug je kak železni kojn fejst juril po progi, ostalo je kak je je.

V cugu de su bili planinari, na saku stran visele so vrečke s koprivami, svetimi travami, korijejem, lišajevimi, korami z drijeve i ostalimi bedastočami kaj so zmislili vudreni šamani. Kak je jena planinarka dime pozabila vrečke, je glive dijela vu nogavice od gač. Berači so zvijali svoje vrate od branja, ke so jih zbilam fejst boleli. No, cug je stal pa so se planinari pukali vun z simi ti vrečkami i ruksakami. Po dogoletnimi nava­dami pajdašija je odmarširala v birtiju na šnaps z malega čokanjčeta. Oni ki so bili vudreni k cukuru so odišli k cukermajstoru i poseli se udma k kolačami i zeli si po jenu agram­šnitu. Oni ki niso meli penez so lukali črez lukje i gledeli. Un kaj je sfalil je prespal v Kotoribi i drugi den se vrnul nazaj.

To večerko sem zvadil z vrečki listje od svetih travi s kih so se na se strani razišli mali bijeli pajki, a z mojih las vekši. Cokule sem del na stran i čekal da se some opereju gda bu črni cug zafučkal. Se me je bolele pak sem noge namakal v lavoru i poslušal na radijonu kak se drečiju pa me je još male zabolele. No, kad sem kunjal kak v cugu, sem išel na počinek i gda sem oči zaprl sem vuti čas videl zelene brege, svete trave i tak i na kraju nisem niš više videl.

5, 2018 | 47

S Krka na Ćićariju pa u Gorski kotar Dvodnevni izlet na Obzovu, Županj vrh i Rudnik

Željko Brdal, Zagreb

Ova mi je planinarska godina započela usponima na Klek, Oštrc i Kamene svate. I kada sam već gotovo prekrižio

Hrvatsku planinarsku obilaznicu u preostalom dijelu siječnja, ničim izazvan došao je telefonski poziv Roberta Smoleca s neodoljivim prijedlo­gom za dvodnevni planinarski izlet. Nije bilo dileme želim li ići na izlet. Odmah sam, naravno, provjerio vremensku prognozu, a budući da su bile najavljene idealne vremenske prilike, bez oborina, sve je bilo spremno za naš izlet. Od srijede do subote vrijeme je proletjelo.

Subota je, autocesta prazna, grabimo kilome­tar po kilometar i brzo stižemo na Krčki most koji je tehnički pretvorio otok Krk u poluotok. Naš je cilj najviši vrh otoka Krka – Obzova (569 m).

U središnjem i zapadnom dijelu Krka prevla­davaju šume, kulture mediteranskog voća i povrća, vinograda i maslinika. Sjeverni i južni dio otoka čine kamenjar i pašnjaci. Brdovita, ali pitoma

unutrašnjost ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklizam. Na otoku Krku uređeno je i obilježeno 300 kilometara različitih staza. Koristim priliku da samom sebi i tebi, draga čitateljice ili čitatelju, preporučim krčku planinarsku obilaznicu »Putevima Dobrinjštine«, čija je trasa duga oko 20 kilometara. Ima osam kontrolnih točaka, a prolazi područjem raznolikih biljnih zajednica te slikovitih sela. Početak je u mjestu Šilu na obali, odakle se penje do Dobrinja te se drugom stranom spušta u Šilo. Možda jednog dana i o njoj osvane članak u našem časopisu.

Kao polaznu točku za uspon na Obzovu pred­vidjeli smo prijevoj Treskavac (ili Malmašutu). To je i najviša točka na cesti Krk – Baška (315 m). Treskavac je inače na Krku poznat kao deponij otpada – stotine galebova kriče oko komunalnih kamiona koji dolaze i odlaze. Srećom, nas je taj hičkokovski prizor mimoišao, najvjerojatnije zato što je bio neradni dan. Prolazimo pokraj proširenja

ROBE

Rt S

MO

LEC

48 | 5, 2018

s rampom uz koju su postavljene obavjesne ploče i smjerokazi s natpisom odredišta i daljinarom. Skraćujemo hodnju vožnjom po makadamu koji prate markacije. Izmjenjuju se makadam i asfalt, a cesta vodi kroz nisku borovu šumu, nekih kilome­tar i pol, a onda kamenjarom odlazi prema Velom vrhu i Obzovi. Zanimljivost ove ceste svakako su rotirajuće cijevi ugrađene u kolnik. To je u područ­jima gdje se uzgaja stoka česta cestovna barijera, koja sprječava prijelaz papkarima. Kad bi pokušali zakoračiti, zavrtjele bi im se cijevi pod papcima.

Stižemo do suhozida i rešetkastih vrata na cesti, ispred kojih parkiramo auto. Odmah iza zida, u šumarku, nekoliko je malih torova koji svjedoče da ovdje još ima ovaca.

Krećemo dobro markiranom stazom, polo­žitim terenom, bez ikakvih poteškoća. Staza je isprva lagana, pravi planinarski autoput. No ubrzo nailazimo na nešto za mene sasvim novo. Naime, nikad prije nisam planinario po stazi iz koje po dužini strše mnogobrojne stjenovite sablje. Uz odlično navođenje i opis staze i to sam prošao bez većih teškoća, uz povećan oprez.

Uživamo u lijepom zimskom vremenu, a oko nas se čuju ptice. Lagano, s noge na nogu, dola­zimo do križanja. Odavde se staza strmije uspinje po oštrom kamenjaru po kojem mjestimice ima nešto malo raslinja, uglavnom borovica. S desne se strane izdiže Veli vrh na kojem su geodeti postavili trigonometrijski stup. Nakon svakog uspona slijedi i silazak pa se tako desetak minuta spuštamo do sljedećeg raskrižja. Naknadnom sam provjerom zaključio da je to najvjerovatnije bilo raskrižje simpatičnog naziva Na Hramčići, gdje se nalazi istoimena lokva.

Nastavljamo put više­manje slijedeći marka­cije, »laganini« po sredini, spuštamo se i stižemo do još jedne lokve i raskrižja zvanog Lokvić. Po iznenadnoj mekoći podloge zaključujem da se krećemo uz rub velike lokve, dijelom koji je za višeg lokvostaja prekriven vodom, a sada pomalo spužvast i blatnjav. Posebnost lokve ispred nas svakako je suhozid koji doslovce s obje strane duboko uranja u nju, prekida se samo na njezinoj sredini te se na drugoj obali nastavlja. U sušnim i toplim dijelovima godine lokva se zacijelo jako smanji, a zid funkcionira i tada. Naravno da je to probudilo fotografa u Robertu pa je ta zanimljivost ovjekovječena.

Pred nama je završni uspon od Velike Lokve do Obzove. Teren je još kamenitiji pa svaka stopa donosi nova dva­tri kamena pod nogama. Staza postaje strmija i mrvu po mrvu zahtjevnija, a uspi­nje se prema vrhu prolazeći pored i preko suho­zida. Prolazimo kroz otvor u zidu gazeći preko vrata načinjenih od željezne armature koja je neki naš prethodnik sastavio s kamenom podlo­gom u vodoravni položaj, čitaj: skršio. Ovdje se nalaze zanimljivi i slikoviti suhozidi (gromače) i pastirski »mrgari«, koji su ujedno i posebnost krčkoga krajolika. Gromače su prastara građe­vinska tehnika suhozida, tj. gradnja – slaganje kamena bez ikakvog vezivnog materijala, još uvijek očuvana u pučkoj tradicijskoj arhitekturi otoka Krka. Njezin su najdojmljiviji, jedinstveni i najrjeđi oblik upravo spomenuti mrgari, više, prostorne građevine u obliku cvijeta – rožice. Služe za prikupljanje i razvrstavanje ovaca. Pastiri ih nekoliko puta godišnje utjeruju kroz središnji prostor koji se naziva sala, a nakon toga ih odva­jaju u mrgare; svaki vlasnik ima svoj. Tamo ih obilježavaju, strižu, pregledavaju i drugo, a nakon toga ih opet ispuštaju kroz salu na zajedničke pašnjake.

Nastavljamo, staza je kamenita, a Robert je odlična videća pratnja. Napredujemo kao da nam je ovo deseti, a ne prvi put da planinarimo u duetu.

Nalazimo se usred kamenitog oceana, posvuda uokolo je prostrana valovita visoravan, očaravajuća bjelina vapnenca, mjesečev krajolik načičkan ravnomjerno razbacanim grmovima borovice. Sudeći po brojnim iznenadnim i oštrim krivudanjima i povremenim intermezzima u

ROBE

Rt S

MO

LEC

5, 2018 | 49

kojima se nisam smio ni koraka micati s mjesta, moj je kompanjon pomno birao najlakši put kroz oštar kamenjar.

Vrh Obzove označen je povećom gomilom kamenja u obliku stošca, u najvišoj točki višom od dva metra. U podnožju gomile postavljena je mramorna ploča u kojoj je uklesan naziv vrha, s nadmorskom visinom i žigom. S vrha se pruža lijep vidik na sve strane. Lijepo se vidi velik dio otoka Krka, Riječki zaljev i Učka, otoci Cres i Lošinj te njihovi najviši vrhovi Sis i Televrin. Također se lijepo vidi Velebit i naselja ispod njega. Obzova je najviši vrh na otoku Krku i po visini šesti vrh hrvatskog otočja. Zanimljivost je da je na terenu posvuda ispisano ime vrha Obzovo, sa završnim »o«, iako se kao ime vrha u planinarskim vodičima redovito navodi Obzova.

Nakon brzopotezne marende, uz fijukanje vjetra krećemo natrag istom stazom. Oprezno, zbog terena, polako, ali sigurno, s kamena na kamen, po kamenju i između njega. Sad nam već ide kao podmazano. Sjedinili smo se s vibracijom i ritmom terena pa lebdimo iznad nazubljene i razbarušene površine. Po blatnjavoj podlozi ponovno prolazimo uz lokvu prepolovljenu suhozidom. Nakratko se relaksiraju danas vrlo zaposleni gležnjevi. Lokve su dragocjenost toga područja jer bi bez njih uzgoj ovaca vjerojatno bio nezamisliv.

Pred sam kraj silaska nailazimo na dokaz kakvih sve ima izletnika. Da ne povjeruješ vlasti­tim očima – na samoj stazi našli smo četiri baterije AA koje je netko nonšalantno odbacio. Pokupili smo ih kako bismo ih odložili na za to predviđe­nom mjestu.

Ubrzo stižemo do auta. Rezimiramo da je uspon bio lagan, ali i da nam je trebalo više od četiri sata do vrha i natrag. Sve u svemu, nije bilo posebno zahtjevnih dijelova ili smo ih dobro izbje­gli. Na kraju mogu reći da mi je čak bilo lakše hodati nego čitati o stazi na Obzovu. Istinski smo »guštali« cijelim putem i nadasve uspješno apsol­virali svoju prvu zajedničku planinarsku epizodu. »Veni, vidi, vici« (»Dođoh, vidjeh, pobijedih«) najpoznatija je izreka rimskog vojskovođe Gaja Julija Cezara. Robert i ja smo tako na Krk došli, uživali i posjetili njegov vrh!

Očekuje nas Ćićarija, kraški ravnjak u sjeve­roistočnoj Istri. Pruža se u dinarskom smjeru, dug

je oko 45 km, širok do 10 km, a visok prosječno 700 – 800 m. Građen je od vapnenca i u gornjem je dijelu bezvodan. Na jugozapadu strmo pada prema središnjoj Istri, a na sjeveroistoku graniči s flišnom dolinom Reke. Na vršnim dijelovima zapadne Ćićarije prevladavaju prostrani travnati ravnjaci. Istočni je dio šumovit, a zapadni uglav­nom gol, idealan za ovčarstvo. Rijetko je nase­ljen. Na sjeveroistoku pretežu Slovenci, a na jugu Hrvati, dijelom doseljeni za vrijeme osmanskih napada. S njima su došli i Vlasi, koje su stari stanovnici zvali Ćićima.

Stižemo u Brgudac, ćićarijsko selo na 747 m nadmorske visine. Auto parkiramo pored uređe­nog izvora na kraju sela. Iz prve ruke sazna­jemo da u Brgudcu ima samo nekoliko stalnih stanovnika i mnogo vikendaša. Punimo boce izvorskom vodom, u ruksak guramo vreće za spavanje i krećemo na uspon prema Koritima. Iako je prohladno, pokazalo se da je bolje istrpjeti početnu drhtavicu nego se utopljavati jaknom. Preporučujem prsluk kao sastavni dio planinarske odjeće.

Nakon početnog ugrijavanja šetnjom po šumskoj cesti skrećemo s nje lijevo uzbrdo. Staza je lijepo uređena. Prvi je dio kamenit, a budući da je u pravilnim razmacima postavljeno kamenje ili iskorišteno postojeće, to je pravo kameno stubište.

Put vodi kroz gustu bjelogoričnu šumu. Nakon nekog vremena šuma se prorjeđuje, a bjelogorica ustupa mjesto crnogorici. Susrećemo izletnički par sa psom Rokom, čiji su davni, davni preci

Na ćićariji

50 | 5, 2018

bili lovački psi. On međutim izgleda kao pseći maneken, čitaj: pudla. Šuti kao zaliven i uživa dok ga gazdarica nosi u naručju. Njega se sve te silne stube nimalo ne doimaju.

Uspon postaje oštriji, strmiji, no ništa pretje­rano zahtjevno. Staza se napokon izravnava podno izvorišta Korita. Riječ je o livadi pod liticom Brajkove stijene (1092 m) na kojoj stoji desetak masivnih drvenih korita izdubljenih u trupcima. Voda izvire čak i u sušnom razdoblju prelijevajući se iz korita u korito. Ispod korita je velika lokva bogata autohtonom florom i faunom. Nekad su korita služila za napajanje stoke, a na ploči piše da su žene nekad u vrijeme suše odatle nosile pitku vodu čak u Brgudac. Postavljene su i poučne ploče koje govore o kulturnoj i prirodnoj važnosti ovoga mjesta, te o biljnom i životinjskom svijetu. Tu je i slika iz prošlosti s 13 drvenih korita. Uz izvor je uređeno odmorište s kojega se pruža prekra­san vidik na planinski masiv Učke, a jasno se vidi njegov vrh Vojak.

Na Koritima se nalazi planinarska kuća pulskih planinara. To je brvnara s blagovaonicom, kuhinjom, skupnom spavaonicom za 30 osoba te novouređenim sanitarnim čvorom nedaleko od kuće. Dočekuje nas dežurni dvojac koji čine Zlatko i Marin, članovi PD­a Glas Istre iz Pule. Ugrijali su blagovaonicu i pripremili neograničenu količinu ukusne istarske maneštre koja je potpomognuta ponekim pivom ušla u nas poput kiše u saharski pijesak. Dečki, hvala vam do neba!

Uz iće, piće, ugodno društvo i planinarske teme dotaknuli smo se i Istarskoga planinarskog puta i njegove četiri dionice. Najavljujem da ću jednog dana napisati članak o toj obilaznici. Naravno, kad je prođem. Kuća je kuća, a visina je visina, i zato je vreća sada najveća sreća. Uvukli smo se u njih u planinarskim »pidžamama«, zapravo odjeći u kojoj smo i došli. Nabacio sam pokrivač preko sebe i brzo utonuo u planinarski san.

Nakon brzopoteznog doručka i uz minimum stvari u ruksaku krećemo prema drugom cilju svojega izleta – Županj vrhu (1138 m). Od kuće krećemo ugodnom šumskom cestom te vrlo brzo dolazimo do desnog skretanja. Tu počinje zavojita planinarska staza prema vrhu, koja se postupno uspinje. Na pojedinim mjestima ima stabala po stazi, koje zaobilazimo ili prekoračujemo.

Put je dobro označen, lagan i u blagom luku zavija oko brda te korak po korak stižemo na vrh. Označen je gomilom kamenja u koju je ugra­đen crveno­bijeli metalni stupić. Tu je i tuljac s upisnom knjigom i metalnim žigom vrha, a ovdje je i žig Istarskoga planinarskog puta. Vrh je lijepa livada s otvorenim vidikom na Veliki Planik i Učku. Neznatno je viši od susjednog Brajkova vrha. Prednost mu je što je lakši za uspon pa nam je od kuće do njega trebao tek jedan školski sat.

Krećemo istom stazom natrag prema kući. Susrećemo poveću skupinu rovinjskih planinara svih dobnih uzrasta. Ispred kuće pada zajed­nička fotografija s Marinom i Zlatkom, a potom krećemo put Brgudca, ovaj put makadamskom cestom. Cesta je većim dijelom odlična, ali zbog dva­tri dublja poprečna kanala radije preporuču­jem terensko vozilo. Putem susrećemo lovca Luku s puškom u potrazi za divljim svinjama.

U Brgudcu uskačemo u auto i krećemo put Gorskoga kotara, prema Rudniku, svojem trećem planinarskom cilju. Prolazimo Grobničko polje, zatim Gornje Jelenje pa Crni Lug i Gerovo. Odredište nam je mjesto Tršće na cesti prema Čabru. Cesta neumoljivo vijuga kroz nepregledne goranske šume ciljajući rijetka sela i zaselke. Promet je vrlo slab u oba smjera.

Tršće je maleno naselje sa 400­tinjak stanov­nika, a administrativno pripada gradu Čabru. Smješteno je na visoravni, na 824 m nadmor­ske visine, podno vrha Rudnika. Poznato je po

S našim domaćinima Marinom i Zlatkom na Koritima

5, 2018 | 51

drvoprerađivačkoj djelatnosti, manjim pilanama, stolarskim radnjama i turizmu. U tom mirnom, šumovitom, planinskom kraju svatko može naći nešto za sebe, bilo da voli skijanje, skijaško trčanje, brdski biciklizam, lov, planinarenje ili samo šetnju u prirodi. U zimskom se razdoblju Tršće pretvara u skijaški centar, a u ljetno doba orijentirano je na lovstvo i lovni turizam.

Putokaz prema našem odredištu, vrhu Rudniku (1052 m), daje nam do znanja da nas očekuje 45 minuta hoda, dakle opet samo jedan školski sat. Prolazimo pokraj crkve pa prvom ulicom lijevo koja vodi u zaselak Frbežare i produžujemo pored planinarske kuće do restorana Brvnara. Parkiramo i širokim kolnim putom pored besposlenog ratraka hodamo prema podnožju skijališta kojim ćemo se penjati. Lijevo na smreki jedva se od grana uočava markacija.

Markacije se dalje uspinju izravno gore skijaš­kom prosjekom. Zapravo, vrlo su rijetke i više ih nema nego ima, ali teren je pregledan, a staza ugažena, premda izrazito strma i sa svakim kora­kom sve strmija. Tu i tamo strminu prekida kakav veći »hupser«. No, mi guramo poput planinskih nosoroga, uporno i nezaustavljivo kao da nagib nije gotovo 45 stupnjeva. Iskreno, htio sam da izbjegnemo hodanje po mraku pa smo nabili tempo iako me vodeći »nosorog« uvjeravao da nam naglavne svjetiljke koje smo ponijeli neće biti potrebne.

Prolazimo pokraj velikih, zakrivljenih, drve­nih odbojnika za koje se ispostavilo da su ondje

zbog brdskih biciklista koji se tuda sunovraćuju u dolinu. Naknadno saznajem da je baš ovdje lanj­skoga srpnja u okviru Bike Parka Tršće otvorena prva downhill i enduro staza, ma što to značilo.

Nadomak vrhu prelazimo preko jedine preo­stale plohe snijega. Na vrh stižemo za nepunih pola sata, debelo prije no što je kazivao daljinar u podnožju. Svi se sjećamo kako je to kad do kraja školskog sata ima još 15 minuta, a profeso­rica se opasno približava našem listu u dnevniku. Međutim, ovaj put me nije mučilo što je ostalo još prilično vremena do zvona za završetak sata. Pribojavao sam se da će nas sustići mrak, ali bio sam primoran vjerovati svojem sudrugu koji je kategorički tvrdio da smo na vrh stigli prije zalaska sunca i da se na ekranu još nije pojavio titl »The end«, kao u svakom dobrom vesternu.

Vrh je ravna livada iznad skijališta, a vršna točka obilježena je tuljcem za žig i pločom na stablu 20 metara dalje. Iako je vrh travnat, vidik zaklanjaju okolna stabla, ali se sa skijališta lijepo vidi Tršće. Rudnik je istaknuto, šumovito brdo u vrlo slikovitom, sjevernom dijelu Gorskoga kotara. Unatoč imenu, na njemu nikada nije bilo rudokopa niti ima rudače. Na njegovoj su istočnoj padini Hrvatske šume uredile dva skijaška spusta i žičaru. Od lani vrh »ukrašava« pozamašna drvena konstrukcija koja služi kao zaletište za brdske bicikle.

Kratak predah i okrećemo se za 180 stupnjeva te put pod gojzerice. Sada strmo dolje niza stazu, ali oprezno zbog velikog nagiba i klizave podloge. Štap sam produžio, a često moram ići bočno da ne odletim nizbrdo, no silazimo bez ijedne veće teškoće i eto nas kod auta u sam smiraj dana.

Svraćamo još do planinarske kuće Frbežari (825 m). Kuća se nalazi u istoimenom zaselku, 500 metara zapadno od središta Tršća. Ima blago­vaonicu, dvije kupaonice, četiri WC­a, 25 kreveta u sobama i 20 kreveta u prostranom potkrovlju. Nije opskrbljena i otvorena je samo po dogovoru. Kućom upravlja PD Kamenjak iz Rijeke. Nakon obveznog fotografiranja ispred kuće nastavljamo prema Zagrebu, do kojeg smo se dokotrljali u večernjim satima.

S Krka na Ćićariju pa u Gorski kotar u dva nezaboravna dana, u odličnom društvu te uz planinarski hedonizam. Dao Bog da ponovimo barem dio toga izleta nekom drugom prilikom.

52 | 5, 2018

Tako je to u prirodiKlara Jasna Žagar, Sesvete

Dođe tako na kalendaru vrijeme kad se srebrna prašina počne taložiti na plani­narskim uspomenama uredno poslože­

nima na policama sjećanja, poput pročitanih i odloženih knjiga koje će netko jednom skinuti s police zaborava, otpuhnuti prašinu s njihovih korica i sa čuđenjem ih prelistati i pročitati. Knjige će tada opet oživjeti, a planinarski će spomenci pričati neobične priče o planinama iz snova koje su mijenjale boje, prkosile vremenu i čuvale otiske cipela kojima ih je čovjek doticao u svojim luta­njima, boreći se da njegovu životnu barku ne otpušu bure u neznanim, neželjenim smjerovima, i u traženju sreće.

Stojim pred tvojim vratima i kucam, kod zadnjih kuća u zaselku Kurlinoj Planini kod Žuklja, na početku šumskog puta prema Jadičevu planu , jednom od vrhova Senjskog bila. Staza vodi preko livade Rujice do Krajačeve kuće koja se više ne koristi za planinarske potrebe. Krajačeva kuća

(1100 m) sagrađena je 1912. godine zalaganjem dr. Ivana Krajača. To je bio prvi planinarski objekt na Velebitu. Danas je na istim temeljima zidana zgrada koja nije u funkciji planinarstva, ali joj je zbog tradicije i povijesti i dalje ostao isti naziv. Krajačeva je kuća sedma kontrolna točka Senjske obilaznice.

Lijepo je hodati planinom prema zori koja rudi, prema danu koji se budi. Prelazeći livadu, pored uredno obrađenih vrtova, staza izlazi na šumski put natopljen nedavnom kišom. Ostavljam svoje stope u mekanu blatu tik pored medvjeđih, veprovih i lisičjih. Uzdižem se iznad vlastite sebič­nosti i postajem još jedno biće na zajedničkom putu, upoznajući sebe u ulozi čuvarice živoga svijeta. Raduje me spoznaja da se u ovoj šumskoj zabiti danas nalazi središte svijeta u kojem svaki život ima vrijednost i svaki je jedinstven i nepo­novljiv. Na kraju puta nalazi se istina, a može li se njezina vrijednost izvagati na nevidljivoj vagi

KLAR

A JA

SNA

ŽAGA

R

5, 2018 | 53

i podastrijeti svijetu kao dokaz vlastite unutarnje slobode da se susretnem s istinom o sebi i izbora da činim dobro?

Jutro miriše na kupine i vlagu. Šikara kupinja i trnja na prilično strmoj uzbrdici izgleda nepro­hodna. Promatram je zamišljena poput pisca koji razmišlja o novom poglavlju knjige koju je netom prije počeo pisati. Nema veze, hodat ću kako me misli vode i ostaviti intuiciji da razmrsi ovo bodlji­kavo klupko. Sve sam svoje pouzdanje stavila pod noge i imam samo jednu želju – stići na Jadičev plan. Moram učiniti samo mali napor volje. Iako se čini zamršenom, planina zapravo govori na razumljiv način. Čak i kad ne koristi riječi koje možemo čuti, njezine znakovne poruke su posve jasne. Ta se spoznaja omata oko moje duše kao bršljan oko stabla.

Hodanje ni jednom planinom nije lagano. Čovjek mora pronaći načine i mjesta koja mu pomažu, uspostavljaju ravnotežu unutarnjeg i vanjskog svijeta, opominju ga da se isplati uložiti dodatan trud i dohvatiti željeni cilj. Ako čovjek istinski čezne za tim ciljem i uporno hoda, ta mjesta postaju pravi magneti i izvori ispunjenja njegovih želja i nadanja. Čovjek osjeća, čovjek zna da bogatstvo različitosti nastanjuje takva mjesta i dolazi im uvijek iz nekog svog razloga nadajući se ispunjenju očekivanja, utjehe, danih ili primljenih obećanja. Takva mjesta postoje na svim planinama ovoga svijeta, svijeta ljepota i prirodnih rijetkosti.

Nakon oštrijeg uspona kroz šumu staza izlazi na oveću livadu s koje se pruža jedinstven pogled

na Alino bilo, treću kontrolnu točku Senjske obila­znice, vjetroelektranu Vratarušu na obroncima Velebita, nedaleko od Senja i Vratnika, najveću vjetroelektranu u ovom dijelu Europe i modro kvarnersko more. Nad Tromeđom se uzdiže šumo­vit brijeg i skriva u svojim njedrima kameni vrh kojem stremim. Dok mi noge zapinju o busenje trave protkane cvjetnim glavicama ljubičastih mrazovaca, razmišljam o čudnom životu koji me uvijek iznova baca u novu i nepoznatu planinu punu različitih napasti i strasti, znajući da ću biti zbunjena, da neću jasno vidjeti svijet oko sebe, dok će mi se glava istovremeno čistiti od stalnih navala misli koje dolaze iz umorna tijela i koje zasjenjuju sve što je lijepo i stvarno u toj planini. Započet ću razgovor s planinom i osjećat ću se tada manje usamljenom. Hranit ću se tišinom. Naučit ću se smijati ili barem osmjehnuti. Na ovom se mjestu nazire kraj hodanja do samog vrha.

Odvojena sam od vanjskog svijeta jer bih se u njemu izgubila. Ništa izvanjskoga me ne rastresa pa se glas srca može jasnije čuti. Taj glas je jedini bitan i samo on će se čuti zauvijek. Ali nikako ne mogu spriječiti da gledam planinu svojim tjele­snim očima. U meni stanuju suptilna oholost i strah i zato projiciram na nju dio te nesavršenosti. Moram odbaciti svaku zabrinutost, moram misliti samo na to kako da joj se cijela predam – kad ona to bude htjela. Ako je budem još jače voljela, bolje ću znati koliko ona stvarno voli mene, a

Svjež otisak medvjeđe šape

Krajačeva kuća na Rujicama

KLAR

A JA

SNA

ŽAGA

RKL

ARA

JASN

A ŽA

GAR

54 | 5, 2018

moje će samopouzdanje očvrsnuti poput stijene što se prostire pod mojim nogama. Naime, nakon prilično dugog hodanja pod mojim se nogama nalazi Jadičev plan.

Vrh Jadičev plan (1416 m) osma je kontrolna točka i najviši vrh na Senjskoj obilaznici, treći po visini vrh Senjskog bila, iza Bijelog vrha (1492 m) i Krečine grede (1491 m). Senjsko bilo je sjeveroza­padni dio sjevernog Velebita. Pruža se od prijevoja Vratnika do ceste na prijevoju Oltari ­ Krasno. Mala visina i jednoličan reljef zemljopisne su karakteristike Senjskog bila, što ga čini različitim od drugih dijelova sjevernog Velebita. Senjsko bilo je tek pretplaninski dio Velebita. Čvrsto prilju­bljena uz njegov kamen spoznala sam, iako se u početku nije tako činilo, da uopće nije nasilan, samo ima takvo držanje koje traži poštovanje. Dostojanstvenim izgledom straža je, zaštita i brana senjskom zaleđu.

Svijet na koji sam došla nepovratno se mijenja i nepovratno je izgubljen. Pukotina je to između prošlosti i budućnosti zbog koje čovjek postaje krhak, lomljiv na vjetru koji će proći, a da se uopće ne zna odakle je došao. U trenucima poput ovog vidim svijet onakvim kakav doista jest, u punom sjaju, obasjan suncem i sve oko mene je ljubav, velika, beskrajna ljubav koju ne mogu ni zamisliti. Ovdje nema izgubljena vremena, ovdje počinje pravi život koji dočarava intimu s prirodom. To putovanje moje duše opisuje igru skrivača tijekom koje joj nisam stigla ispričati ništa od onog što mi leži na duši, ali možda to i ne bih mogla učiniti. Neke je stvari teško izgovoriti – čak i planini. Svijet je odjednom postao malen poput čahure opredene od paprati i kamena u koju sam se uvukla poput gusjenice koja će se skrivena u kukuljici ubrzo pretvoriti u čarobna leptira. Tako je to u prirodi – pravo čudo života.

Vršna stijena na Jadičevu planu

KLAR

A JA

SNA

ŽAGA

R

5, 2018 | 55

Škrinjica sjećanjaKlara Jasna Žagar, Sesvete

Sjećam se dana kad smo se prvi put srele. Na kraju ljeta, još uvijek mlade, jedre poput rose što je kristalnom prozirnošću blistala

na jutarnjem suncu, polako smo već krenule putem vječnosti. Povjetarac je lagano njihao grane bukava, grabova i vremešnih smreka te donosio onaj dobro poznat miris vlažne zemlje, lišća i stijena, tih dragih ljepotica koje me zovu, oživ­ljavaju, uzimaju za ruke i vode stazama vidljivo utisnutima u skute planine.

Šumska cesta koja se kod šumarske kuće Mošune1 odvaja od Rudolfine2 vodi do plani­narskog skloništa pod Kolovratskim stijenama i Ričićkim bilom, na rubu šumovite uvale Dulibe, poznatog kao Zelena kuća (750 m). To je bivša lugarnica obojena zelenom bojom koju je plani­narima ustupila na korištenje Šumarija Novi Vinodolski jer je staro, omanje sklonište Stara Duliba3, koje se nalazilo nešto dalje, dotrajalo i

1 Osam kilometara nakon planinarske kuće Stalak (na cesti Jasenak – Bribir – Novi Vinodolski, nap. aut.) izbija se na proplanak na kojem stoji velika, stara i zapuštena šumarska kuća Mošune. O tome kako su izgledale Mošune prije stoti­njak godina svjedoči zapis Ivana Partaša, voditelja »poučnog putovanja slušača Kraljevske šumarske akademije« iz 1902. godine, koji piše: »Nije to nikakovo selo, već su to samo dvie kuće, jedna erarska, u kojoj je smješten državni lugar i u kojoj ima nekoliko kreveta za činovnike, pak odmah do nje kuća gospo-dina Nikole Sriće, posrednika i veletrgovca iz Novoga, ugledne i poznate ličnosti hrvatskog Primorja, koji već mnogo godina u okolišnim šumama radi (...) Mlada su gospoda slušači noćili baš turistički na sienu u velikoj putničkoj sobi, a mi stariji nešto udobnije - kako se je već dalo u toj šumskoj zabiti, gdje na daleko ni kuće ni kučišta ne ima«. Izvor: (2016.) Rudolfina – Mošune [online]. Dostupno na: https://www.geocaching.com/geocache/GC6KPYF_rudolfina­mosune?guid=616c9c41­b3f3­456c­b1d1­90302 4625340 [20. ožujka 2018.]

2 Rudolfina je odvojak Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele (uspinje se na čak 1083 m n/m) do Novog Vinodolskog. Sagrađena je 1874. na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Cesta je prozvana Rudolfinom po sinu austrougarskog cara Franje Josipa I. Dionica od Ogulina do mora duga 68 kilometara u cijelosti je asfaltirana tek 2005. Izvor: (2016.) Po putu i azimutu [online]. Dostupno na: http://blog.dnevnik.hr/mcind/2016/10/1632045076/kolovratske­stijene.html [20. ožujka 2018.]

3 Sklonište je bilo smješteno pored šumske ceste (danas asfalti­rane) koja početno vodi od Tomića, zaseoka pored Drežnice, te izlazi na Rudolfinu na mjestu udaljenom oko dva kilometra od lugarnice u Mošunama. To je drvena baraka koju su članovi

više se ne održava. Kuća je uredna i tiha, ali se doima usamljeno. Zrak miriše na vlagu i pilje­vinu. Teški trupci leže ostavljeni na padini niz koju su se nakon nedavnih obilnih kiša silovito slijevale bujice ostavljajući za sobom duboke tragove u gustu raslinju, pa se staza4 čini nepro­hodnom. Gledam ih bez riječi, bez glasa. Ja imam svoj unutarnji svijet, svijet tišine, svijet bez razgo­vora, svijet u kojem je dovoljan samo pogled. U njemu je sve blistavo i svaka stvar ima svoj smisao. Uzimam šaku vlažne piljevine u ruku i puštam da mi se sipka poput vremena osipa kroz prste.

Malo dalje od planinarskog skloništa staza ostavlja šumsku cestu i počinje se strmo uspinjati prema Kolovratskim stijenama. Čim sam zako­račila na zaraslu stazu koja se duboko urezala u svaku poru moga bića shvatila sam da se vrijeme

HPD­a Vihor i HPD­a Kapela izgradili iz veće drvene barake Šumarije Novi Vinodolski 1979. godine. Ne održava se od 1991., kad je za planinarske potrebe osposobljena Zelena kuća.

4 Put Želimira Kanture ili Krampusov put opisan je u novom izdanju Vodiča po Kapelskom planinarskom putu i predstavlja alternativnu mogućnost kružnog obilaska Kolovratskih stijena. Staza je veoma zahtjevna jer prolazi kroz stjenovit predio pun vrtača i guste vegetacije. Uredili su je i označili članovi HPD­a Vihor 2010. i nazvali je po preminulom doajenu hrvatskog planinarstva Želimiru Kanturi ­ Krampusu.

Vrh Kolovratskih stijena

KLAR

A JA

SNA

ŽAGA

R

5, 2018 | 57

poput zaigrana djeteta poigrava sa mnom. Za svaki novi korak trebam dodatan napor volje, ali te volje u meni još uvijek ima. Još uvijek sam snažno prisutna u prostoru i vremenu, još uvijek sam dio ili tek djelić vječnosti planine. Naša je priča snažno povezana neraskidivim nitima čvrstima poput paukove mreže raspete između bukovih stabala. Sve je u toj planini čekalo na mene. Žuborenje

prošlosti, cvrkut ptica i tople boje kasnog ljeta. Želje se poput upornih mušica razlijeću na sve strane, ali koraci su spori. Više se ne žurim kao nekad. Otvaram sva vrata svoga bića i puštam unutra isprepletene mirise šume, boje orhideja i ciklama, puštam da život planine uđe u mene.

Pitala sam vjetar hoće li me na krilima odni­jeti na stijenu da dotaknem sunce. Hoće li me odnijeti tamo gdje se oblaci roje poput pčela i gdje snovi lete uokolo slobodni poput ptica? Dok sam promatrala stijenu iznad sebe, obuzela me je neodoljiva želja da vidim obzorja u daljini, nova prostranstva koja se prostiru oko nje. Čudno je to kako je čovjek uvijek iznenađen onim što vidi s planinskih vrhunaca. Znani krajolici uvijek su nekako novi, a oni prvi put viđeni čine se poznati. Ali čovjek i dalje gleda u daljinu, u daleka obzorja, sluti u svojim čežnjama da iza rubova onog što vidi postoje beskrajna prostranstva njemu neshvatljivih tajni.

Pusto je. Muk. Tišina. Paprat, zvončike, niski grabovi i gorski javori povijaju se na vjetru s

»Zelena kuća« pod Ričićkim bilom

Vidik s Kolovratskih stijena na kapelske šume

KLAR

A JA

SNA

ŽAGA

R

KLAR

A JA

SNA

ŽAGA

R

58 | 5, 2018

vrletnih stijena. Crvene bobice divljeg šipka vrelo su i esencija sunca. Kameni kipovi namrgođenih lica poput vjernih vojnika na straži čuvaju ulaz u to kraljevstvo osamljenosti. Mimo stijena, kroz treperavo lišće probije se poneka sunčeva zraka i na trenutak se čini da je život dirnuo taj pusti kamenjar. Zakoračila sam u sivu pustopoljinu. Pružala sam ruke kamenu, a kamen ih je primao svojim izgrebenim rukama umorna težaka i snaž­nim me mišicama vukao i gurao ne dozvoljavajući mi da stanem. Grube su te ruke, tisućljećima ranja­vane kišom, snijegom i ledom, šibane vjetrovima i opečene jarkim suncem. U njihovu se zagrljaju osjećam sigurno. Te su ruke moja zvijezda vodilja do samog vrha.

Kolovratske stijene. Usamljen i rastrgan stjenovit greben na samom kraju Velike Kapele. Vapnenački greben, labirint rastrganih stijena, škrapa i dubokih pukotina koji krase dva izra­zita vrha. Najviši je vrh Kolovratskih stijena onaj zapadni (1099 metara), a južni je visok 1091 metar. Južni je vrh izrazita stijena visoka 15 do 20 metara, s koje se pružaju vidici na Dulibu, Stalak i

Veliku Javornicu. Na sjevernom su obzoru grebeni Bjelolasice, južna skupina Samarskih stijena i zapadni dio Bijelih stijena. U daljini, na južnom obzoru, vidi se Velebit. Nasmijana poput mlada mjeseca promatram gustu goransku šumu povrh vijenca gora dokle pogled seže. Iza magličaste zavjese osjećaju se milina i blagost beskrajne tišine koju poput spužve upijam u se.

Istina je. Stojim na vratima svoga srca, na pragu noći, s one strane sunca, pod nebom koje će se uskoro ispuniti zvijezdama. Odlazim tiho i neprimjetno, ali s beskrajnom ljubavi, odnoseći sa sobom mnoge darove današnjeg dana. Odlazim sa željom da ponesem sa sobom dio snage što je danas pronađoh, previjenih i zacijeljenih rana i olakšana bremena na leđima. Sve što sam ikad tražila izvan tebe, planino, ostavilo je samo prazninu. U tebi punim svoju škrinjicu sjećanja radostima koje mi daješ. Ne otvaram je često, tek ponekad u sjetnim večerima sklopim oči i dotaknem prstima baštinu koju sam u njoj pohranila i koja me je opremila za čitav život. Planina ima čudesnu moć davanja trenutaka vrijednih divljenja, poput molitve.

Kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice i Kapelskog planinarskog puta na vrhu Kolovratskih stijena

KLAR

A JA

SNA

ŽAGA

R

5, 2018 | 59

Planine nas povezujuSuradnja koja je prerasla u otvoreno prijateljstvo

Alan Čaplar, Zagreb

Dobro je poznato da hrvatski planinari rado posjećuju slovenske alpske vrhunce, a jednako tako slovenski planinari

redovito obilaze hrvatske planine i sudjeluju u planinarskim pohodima u Hrvatskoj. Slovenija i Hrvatska susjedne su zemlje, tijekom povijesti bile su u raznim državnim odnosima, a danas su obje države članice Europske unije. Sloveniju obilježa­vaju prekrasne Istočne Alpe, s najveličanstvenijim od svih vrhunaca, Triglavom, a Hrvatsku moćno Dinarsko gorje, s golemim lancem Velebita i najvi­šom gorom Dinarom. Geografska blizina oduvi­jek je upućivala ljude na međusobne kontakte na svim poljima aktivnosti, pa tako i u zanimanju za planinsku prirodu i odlaske u planine.

Dakako, planinarske veze hrvatskih i sloven­skih planinara postoje već desetljećima, još otkako je 1874. neumorni istraživač slovenskih i hrvat­skih planina Johannes Frischauf inicirao formira­nje HPD­a. Od samih početaka prije 125 godina slovenska planinarska organizacija (najprije SPD, a kasnije PZS) njegovala je veze s hrvatskim planina­rima. Prijateljstva su se razvijala tijekom cijelog 20. stoljeća kroz nebrojene zajedničke akcije i susrete brojnih generacija planinara i alpinista, a sve to

nastavlja se još intenzivnije i danas. O hrvatsko­slovenskim planinarskim vezama i zajedničkim akcijama već se mnogo puta pisalo u »Hrvatskom planinaru« i u »Planinskom vestniku«, no u obilju događaja i podataka ponekad se iz vida može izgubiti činjenica da je suradnja od 1991., kada su razdruživanjem Jugoslavije Planinska zveza Slovenije i Hrvatski planinarski savez dobili nove zadaće i uloge, znatno unaprijeđena i podignuta na višu razinu.

U okolnostima proizašlim iz transformacije nekadašnjih republičkih u nacionalne planinarske saveze odmah 1992. i 1993. iskorištena je prilika da se na temeljima ranije suradnje dogovori i sklopi sporazum o reciprocitetu na cijenu noćenja u planinarskim kućama u Hrvatskoj i Sloveniji. Taj se sporazum na korist hrvatskih i slovenskih plani­nara koji pohode planine u susjedstvu uspješno primjenjuje već četvrt stoljeća (da, prošlo je već 25 godina!). Vrijedi naglasiti da tada sklopljeni sporazum o reciprocitetu, kao ni drugi dogovori PZS­a i HPS­a, nikad nisu dovedeni u pitanje, čak ni u trenutcima kada je Slovenija već bila članica Europske unije, a Hrvatska tek kandidat za članstvo u EU, pa ni onda kada bi se politički

Prvi i drugi susret vodstva HPS-a i PZS-a u zagrebu 2012. i Ljubljani 2013.

ZDEN

KA M

IHAL

IČAL

AN Č

APLA

R

60 | 5, 2018

međudržavni odnosi zahlađivali. Baš naprotiv, suradnja između planinara, a pogotovo između vodstva PZS­a i HPS­a uvijek je bila primjer kako se uz razgovor i dogovor mogu postići korisna, vrijedna i trajna ostvarenja. Kada je HPS 2009. primao državno odlikovanje – Povelju Republike Hrvatske, na prijemu koji je za izaslanstvo HPS­a priredio tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, poveo se razgovor o tome koliko je surad­nja među planinarima daleko naprednija od poli­tičkih odnosa. Cijeli jednosatni razgovor nije bio dovoljan da dužnosnici HPS­a iznesu sve primjere i rezultate suradnje, a sam predsjednik dao je punu podršku razvoju tog planinarskog prijatelj­stva, istaknuvši da bi to trebao biti primjer svima. Jednako tako, podršku planinarskom poveziva­nju uvijek su davali i dužnosnici u Sloveniji. Na primjer, predsjednik Republike Slovenije Danilo Türk posebno je istaknuo primjerenu planinar­sku suradnju na otvorenju Slovenskog planinskog muzeja kada je od predstavnika HPS­a primio DVD s digitaliziranom građom »Hrvatskog planinara«.

Već u prvim godinama samostalnosti PZS­a i HPS­a u svjetskim razmjerima posebno je odje­knuo hrvatsko­slovenski ekspedicijski uspjeh na Mount Everestu 1997. godine. Podsjetimo, te je

godine HPS organizirao zahtjevnu alpinističku ekspediciju pod vodstvom Darka Berljaka na najviši vrh svijeta. Ekspedicija je okrunjena uspje­hom kada su se članovi te ekspedicije Slovenci Franc Pepevnik i Pavle Kozjek 22. i 23. svibnja 1997. bez uporabe kisika popeli po sjevernom grebenu s tibetanske strane na vrh. U to vrijeme nizali su se i uspjesi najprepoznatljivijeg alpi­nističkog dvojca na našim prostorima – Stipe Božića iz Hrvatske i Vikija Grošelja iz Slovenije. Njihovo prijateljstvo i ekspedicijsko partner­stvo sagrađeno na iskustvima mnogih uspona u Himalaji, Antarktici i drugdje, traje sve do danas. Obilježavajući 40 godina prijateljstva, početkom ove godine Grošelj i Božić održali su zapažena multimedijalna predavanja u Ljubljani i Zagrebu.

Brojnost različitih zajedničkih tema i želja da se veze dodatno unaprijede, doveli su do inicija­tive da se od 2012. svake godine održavaju susreti vodstva PZS­a i HPS­a, naizmjence: jednom u Sloveniji, drugi put u Hrvatskoj. Prvi u nizu takvih susreta održan je 25. siječnja 2012. u Zagrebu, a slijedili su susreti 2013. u Ljubljani, 2014. u Ogulinu, 2015. na Lisci, 2016. u Paklenici, 2017. na Sviščakima i Snežniku te 2018. u Krasnu. Na tim sastancima predstavnici obaju saveza razmje­njuju iskustva o ustroju, radu komisija, upravljanju

VESN

A H

OLJ

EVAC

5, 2018 | 61

planinarskom infrastrukturom, zastupanju zajed­ničkih interesa u međunarodnim asocijaima te iniciraju zajedničke akcije. Dakako, uvijek je to prilika za osvrt na ostvarene zadatke koji su ranije dogovoreni te na iskustva u pogledu članstva u međunarodnim asocijacijama, kao što su UIAA, IFSC, ISMF, ERA (Europski pješački putovi), BMU

i EUMA. Redoviti zajednički odlasci predstavnika PZS­a i HPS­a na skupštine UIAA i skupštine drugih međunarodnih saveza rezultirali su dogo­vorom i sporazumom o uzajamnom zastupanju u tijelima UIAA­a i drugim asocijacijama u sluča­jevima kada na sastancima ne može sudjelovati predstavnik HPS­a ili PZS­a (u takvim slučajevima interese obaju saveza zastupa nazočni predstavnik HPS­a ili PZS­a).

Zajedničkim dogovorom s prvog takvog susreta dužnosnika PZS­a i HPS­a u Zagrebu 2012. oba su saveza istodobno pristupila u član­stvo BMU­a, a od tada su ujedno bili domaćini godišnjeg sastanka BMU­a (Bavšica, Mljet) te inicijatori nekih akcija unutar BMU kao što su instruktorski seminari i natjecanje u planinarskoj orijentaciji, a u pripremi je zajednički planinar­ski vodič po planinama na prostoru nekadašnje Jugoslavije. S usklađenim stajalištima također se pristupilo formiranju Europskog planinarskog saveza (EUMA), u kojemu su oba saveza osnivači, a donedavni predsjednik PZS Bojan Rotovnik na osnivačkom sastanku u Münchenu 2017. izabran

Na Velikom gradu na Mljetu 2014., kada je HPS bio domaćin skupštine Balkanske planinarske unije

ZDEN

KA M

IHAL

IČ

IVAN

HAP

AČ

62 | 5, 2018

je za potpredsjednika EUMA­e. U nizu aktivnosti na sastancima međunarodnih planinarskih asoci­jacija dva saveza se uspješno nadopunjuju i zastu­paju usklađena stajališta.

Posebno poglavlje suradnje je uzajamno sudjelovanje na školama, tečajima i kampovima. Temeljem dogovora da će instruktori HPS­a i PZS­a unaprjeđivati svoje znanje i vještine sudje­lovanjem u svojstvu promatrača i suradnika na tečajevima za osposobljavanje stručnih kadrova u planinarstvu (za vodiče, markaciste, alpini­ste, rad s djecom i mladima i slično) već je više desetaka članova PZS­a i HPS­a sudjelovalo na takvim akcijama. Razumljivo je da se planinar­ska iskustva najbolje stječu neposredno na terenu, u planinama, pa je takva razmjena dala odlične rezultate. Na primjer svoja iskustva sa 12­dnevnoj tečaja za vodiče PZS­a i sa instruktorskog semi­nara u Bavšici hrvatski instruktori Darko Mršnik i Alan Čaplar prenijeli su i primijenili na školo­vanje vodiča u Hrvatskoj, a slovenski su instruk­tori Jože Klemen i Matjaž Šerkezi kao mentori UIAA pomogli HPS­u u stjecanju UIAA akre­ditacije. Sudjelovanje triju planinarki iz HPS­a na tečaju za mladinske vodnike rezultiralo je formiranjem Radne skupine za djecu i mlade u

HPS­u te prijenosom slovenskih znanja i igara na susretima voditelja planinarskih skupina djece i mladih na Omanovcu i na Platku. Maja Bišćan, Anita Kristian i Daniela Ćupić 2016. objavile su u »Hrvatskom planinaru« članak o iskustvima s tečaju za mladinske vodnike PZS. Slovenski vodič Matej Ogorevc sudjelovao je na nekoliko akcija vezanih uz planinarski rad s djecom i mladima u Hrvatskoj. Posebno je uspješno bilo iskustvo s Male

Susret vodstva PZS i HPS na Lisci 2015.

MAN

CA Č

UJEŽ

Posjet Stanici HGSS-a Ogulin 2014.

ALAN

ČAP

LAR

5, 2018 | 63

planinarske škole na Alanu 2013., kada je četvoro djece iz Slovenije uspostavilo bliske veze s hrvat­skom djecom, a njihovo dopisivanje i razmjena darova nastavila se i nakon završetka škole i povratka s Velebita. Članovi Komisije za planinar­ske putove HPS­a Bernarda Huzjak i Boris Bjedov sudjelovali su početkom 2014. na markacističkom tečaju PZS­a u Lepeni. Suradnja dviju komisija za planinarske putove ogleda se u unaprjeđenju

obuke markacista i primjeni iskustava, pogotovo o načinima uređivanja tehnički zahtjevnih dionica planinarskih putova. Zajedničkom akcijom, pod vodstvom Bojana Seligera, uređena je zahtjevna dionica planinarskog puta na Krupi.

Imajući u vidu da se prijateljstva najbrže i najsr­dačije razvijaju u planinama, dogovoreno je da se organiziraju i zajednički usponi na najviše vrhove obiju država. Zamisao o istovremenom usponu

Sudionice hrvatsko-slovenskog alpinističkog logora u Austriji 2013.

Hrvatski i slovenski planinari 12. 12. 2012. u 12 sati i 12 minuta na pograničnom vrhu Petelinjeku, visokom 1212 metara

Hrvatski i slovenski planinari na tečaju za planinske vodiče u Bavšici 2013.

ZORA

N B

IStR

IČIć

MIJO

KO

VAČE

VIČ

64 | 5, 2018

Slovenski instruktor Matej Ogorevc na susretu voditelja planinarskih skupina djece i mladih na Omanovcu 2015.

članova HPS­a na Triglav i članova PZS­a na Dinaru realizirana je prvi put na hrvatski i slovenski dan državnosti 25. lipnja 2012. U toj su se akciji hrvatski planinari popeli na Triglav, slovenski planinari na najviši vrh Hrvatske, a treća mješovita skupina na vrh Učke, pri čemu je simbolički uspostavljena i telefonska veza između tri vrha. Vodeći ljudi obaju saveza redovito su sudjelovali na središnjim godiš­njim manifestacijama drugog saveza (dan sloven­skih planinara i dani hrvatskih planinara) te na događajima u povodu obilježavanja obljetnica 120. i 125. godina planinarstva u Sloveniji, 140 godina planinarstva u Hrvatskoj. I sami predsjednici, dopredsjednici i tajnici saveza poduzeli su neko­liko zajedničkih izleta, npr. 2014. na Klek (1182 m), 2016. na Veliko Rujno i u Paklenicu na Velebitu, a 2017. na Snežnik (1796 m). Susretu 2017. na Sviščakima neposredan povod bila je 110. obljet­nica PD­a Snežnik iz Ilirske Bistrice i 15. obljetnica Planinarske skupine KD Bazovica iz Rijeke. Naime, suradnja planinara iz Ilirske Bistrice i Rijeke odličan je primjer međunarodnog povezivanja i razvijanja prijateljskih odnosa s obje strane državne granice. Posebno dojmljiv trenutak tog susreta bio je kada su članovi Bazovice u sklopu svečanog programa izveli nekoliko hrvatskih i slovenskih pjesama.

Na spomenutim sastancima vodstva PZS­a i HPS­a redovito se razgovara i o iskustvima sa zakonskom regulativom vezanom uz gorsku službu spašavanja, planinarske putove i planinarske kuće, a posebna tema uvijek je i trasiranje i poveziva­nje planinarskih te europskih pješačkih putova

u Hrvatskoj i Sloveniji. Kada je u Istri otvorena dionica europskog pješačkog puta E­12, predstav­nici PZS­a sudjelovali su u svečanosti otvorenja, a kada je nedugo zatim dovršena i dionica E­12 u Sloveniji, poduzet je zajednički izlet na kojem su izaslanstva PZS­a i HPS­a zajedno putom E­12 prešli granični prijelaz Plovanija te izlet završili na trasi nekadašnje željezničke pruge Parenzane i trasi Istarskog planinarskog puta.

Članovi Komisije za planinarske putove HPS-a Bernarda Huzjak i Boris Bjedov na tečaju za markaciste PZS 2014. u Lepeni

Otvorenje europskog pješačkog puta E-12 u Sloveniji i spajanje s dionicom puta E-12 u Istri otvorenom dvije godine ranije (granični prijelaz Sečovje - Plovanija)

ALAN

ČAP

LAR

5, 2018 | 65

PZS i HPS su se u proteklih sedam godina kao partneri prijavili nekoliko natječaja za finan­ciranje iz EU fondova. U tu svrhu redovno se razmjenjuju iskustva o okolnostima vezanim uz gradnju i obnovu planinarskih objekata u zaštiće­nim područjima i o drugim temama. Suradnja na međunarodnim projektima i programima koji se financiraju iz sredstava EU iznimno kvalitetna te će se i dalje nastaviti jer će od provedbe stručnih susreta, tečaja, seminara, radionica, knjiga i drugih

aktivnosti te ekološkog uređenja planinarskih objekata (projekti »Penjanje za sve«, EcoHut), kao i idućih zajedničkih aktivnosti koristi imati plani­nari iz obiju zemalja, ali i šira društvena zajednica. U proteklih godinu dana Hrvatska i Slovenija bile su domaćini međunarodnih »Tjedana penjanja« u sklopu projekta »Penjanje za sve« sufinanciranog sredstviam EU iz programa Erasmus+. Potporu susretu u Paklenici pružio je Nacionalni park Paklenica. Plod suradnje i sastanka održanog u Starigradu Paklenici 2016. je i odluka o popustu na cijenu ulaznica u NP Paklenica za članove PZS­a.

Inicijativom PZS­a i HPS­a uspostavljena su 2013. zajednička prvenstva u lednom penjanju, koja se ujedno u obje zemlje boduju kao nacio­nalna prvenstva i vrlo su dobro primljena među penjačima iz obje zemlje. Prvenstvo je donijelo nova poznanstva i produbilo veze PZS­a i HPS­a te se iz godine u godinu povećava broj penjača natjecatelja. Kada su svoju zainteresiranost za sudjelovanje izrazili i penjači iz Srbije te iz Bosne i Hercegovine, oba saveza poduprla su tu inicija­tivu te je prvenstvo tako preraslo bilateralne okvire i poprimilo širi regionalni karakter.

Radi poticanja posjećivanja dogovoreno je da se razmijene prijedlozi atraktivnih izleta s praktičnim podacima, imenima vodiča i drugih kontakt­osoba koje mogu pomoći u izvedbi takvih tura. Tako pripremljeni prijedlozi 10 atraktivnih dvodnevnih ili višednevnih izleta

Dužnosnici HPS-a i PZS-a u Nacionalnom parku Paklenica u ožujku 2016.

Predsjednici HPS-a i PZS-a Hrvoje Kraljević i Bojan Rotovnik 2016. na putu od Velikog Rujna prema Velikoj Paklenici

ALAN

ČAP

LAR

ALAN

ČAP

LAR

66 | 5, 2018

s brojnim fotografijama (Ćićarija, Učka, Gorski kotar, Velebit, otoci Cres, Lošinj, Vis i drugo) te podaci praktični za organizatore izleta objav­ljeni su na webu PZS­a. Međusobno posjećiva­nje hrvatskih i slovenskih planina poticat će se i dalje, među ostalim i kroz uspostavljanje plani­narske obilaznice »Vrhovi prijateljstva«, koja je inicirana na jednom od susreta vodstva PZS­a i HPS­a. Vrlo uspješnim pokazao se i dogovor o uspostavi prodaje slovenske planinarske literature, priručnika i zemljovida u Uredu HPS­a u Zagrebu i putem web­trgovine HPS­a te prodaja hrvatske planinarske literature u sjedištu PZS­a u Ljubljani i na webu PZS­a. Naime, tijekom proteklih desetak godina izdavačka djelatnost u oba saveza značajno je unaprijeđena, a istodobno je zapažen obostran porast interesa za nabavu planinarske literature iz susjedne države, pa se razmjena literature prirodno nametnula kao tema gdje savezi mogu neposredno pomoći svojem članstvu. U pogledu izdavaštva i promidžbe, redovito se surađivalo i na prijevodu različitih tekstova. Na primjer, na slovenskim

planinarskim zemljovidima tumač je uvijek ispisan višejezično, a prijevod na hrvatski jezik osigurao je HPS. Slično tako, razmjenjivali su se podaci o planinarskim kućama za portal Mountain­huts.net,

Susret na visokoj razini - Vodstvo HPS-a i PZS-a 2017. na vrhu Snežnika (1796 m)

Nastup članova Planinarske sekcije KD Bazovica iz Rijeke na svečanosti PD-a Snežnik iz Ilirske Bistrice 2017. na Sviščakima

ALAN

ČAP

LAR

ALAN

ČAP

LAR

5, 2018 | 67

koji je dostupan linkom s naslovnice web­stranica HPS­a i PZS­a. Iskustva su se također razmjenji­vala i kroz sastanke uredništva Planinskog vestnika i Hrvatskog planinara te kroz razmjenu članaka za te časopise. Primjer toga bio je dogovor da se krajem 2014. i početkom 2015. objavi u oba časo­pisa sažet povijesni pregled suradnje pod naslovom »Zajedno u planinama«, kao i sastanak uredništva PV­a i HP­a u Ljubljani 2016.

Istini za volju, treba reći da ima i pitanja koja su pokrenuta ali nažalost još nisu rezultirala željenim rješenjima. Uoči pristupa Hrvatske u EU Planinska zveza Slovenije pokrenula je inicijativu da se uspostave planinski granični prijelazi koji bi na jednostavan način povezali planinare obiju država, po modelu koji je uspostavljen na grani­cama s Italijom i Austrijom prilikom pristupa Slovenije u EU. Pripremljeni prijedlog graničnih prijelaza za planinare i režima za korištenje plani­narskih staze na područjima uz državnu granicu, zastao je zbog strogih schengenskih pravila, uspo­stave bodljikave žice na granici prilikom migrant­ske krize, ali i općenito zastoja u rješavanju granič­nih pitanja na političkoj razini. Partnerska plani­narska inicijativa PZS­a i HPS­a te planinarima sasvim očita činjenica da su pogranične planine mjesta susreta a ne razdvajanja, nije nažalost bila

dovoljna za postizanje odgovarajućeg pograničnog režima koji bi planinarima omogućio planinarenje preko pograničnih planina.

Hrvatski i slovenski planinari redovito idu zajedno u planine, najčešće sudjelujući na organi­ziranim planinarskim pohodima na koje se među­sobno pozivaju. Neka su društva svoje veze potvr­dila bratimljenjem i potpisivanjem sporazuma o suradnji. Na Vincekovom pohodu u Međimurju, koji organizira PD Bundek, redovito sudjeluje i preko tisuću planinara iz Slovenije. Od akcija u planinama spomenimo da je Komisija za alpi­nizam PZS­a 2013. organizirala ženski penjački alpinistički logor u Nacionalnom parku Gesäuse (Austrija) na kojem su uz sedam slovenskih alpini­stica sudjelovale i dvije iz Hrvaske. Na ekspediciji u ljeto 2014. u Kirgistan sudjelovali su također i slovenski i hrvatski alpinisti. Na poziv PZS­a na natjecanju u planinarskoj orijentaciji 2016. na Pokljuki sudjelovala je hrvatska ekipa koju je vodio Stjepan Posavec. To su tek neki primjeri zajedničkih akcija, no kada bi se željelo nabrojati sve što su članovi PZS­a i HPS­a zajedno poduzeli, mogao bi se ispuniti cijeli naš časopis. Takva će se suradnja i dalje obostrano podupirati. Naime, jasno je da suradnja ima puni smisao tek onda kada se odvija i razvija na svim razinama – ne samo među dužnosnicima PZS­a i HPS­a, nego i među srodnim stručnim komisijama, uredniš­tvima planinarskih časopisa, među hrvatskim županijskim planinarskim savezima i slovenskim međudruštvenim odborima (MDO), među pogra­ničnim planinarskim društvima, i među samim planinarima.

Otvorenje izložbe Zajedno u planinama 2014. u Slovenskom planinskom muzeju u Mojstrani

Otvorenje izložbe Zajedno u planinama 2015. u Sevnici

MAN

CA Č

UJEŽ

VESN

A H

OLJ

EVAC

68 | 5, 2018

Imajući sve to u vidu, HPS je 2014. u povodu obilježavanja 140. obljetnice osnivanja Hrvatskoga planinarskog društva, u suradnji s PZS­om prire­dio izložbu »Zajedno i planinama / Skupaj v gorah« koja prikazuje bogatu i raznorodnu surad­nju hrvatskih i slovenskih planinara. Izložbu su prigodnim riječima otvorili ravnatelj Slovenskog planinskog muzeja Miro Eržen te predsjednici PZS­a i HPS­a Bojan Rotovnik i Hrvoje Kraljević, naglašavajući da se izložbom predstavlja važan dio povijesti koji se odnosi na prijateljstvo, druženje i zajedničke akcije hrvatskih i slovenskih plani­nara. U svečanom programu prikazane su atrak­tivne video prezentacije o hrvatskom i slovenskom planinarstvu, a zagrebački planinarski ansambl Go­re­mi oduševio je okupljene izvedbom neko­liko planinarskih pjesama na hrvatskom i sloven­skom jeziku. Autori izložbe su Borislav Aleraj, Darko Berljak, Alan Čaplar i Vladimir Novak, a u prikupljanju i obradi građe sudjelovalo je još nekoliko desetaka planinara s obje strane granice. Izložba je nakon Mojstrane, bila izložena još u desetak gradova i mjesta u Sloveniji i Hrvatskoj, a na svim mjestima izazvala je velik interes.

Na zadnjem susretu 16. i 17. ožujka 2018. dužnosnici PZS­a i HPS­a izrazili su zadovoljstvo jer su dosadašnji sastanci polučili svoj cilj jer se postignuti dogovori primjenjuju i donose rezul­tate u raznim djelatnostima. Strukovna suradnja uspješno se ostvaruje uzajamnim sudjelovanjem u tečajevima, seminarima i drugim programima za mlade, vodiče, markaciste i alpiniste. Oba saveza

zajednički pristupila BMU­u te pokrenuli i proveli raznovrsne aktivnosti u toj regionalnoj asocijaciji. Hrvatsko­slovensko prvenstvo u lednom penjanju preraslo je bilateralne okvire i danas ima šire regi­onalno značenje. Primjerna je suradnja uredništava Planinskog vestnika i Hrvatskog planinara, koja se ostvaruje zajedničkim sastancima, razmjenom članaka i uredničkih iskustava. HPS i PZS zajed­nički su se, kao partneri, prijavili na nekoliko među­narodnih natječaja, a suradnja u provedbi projekta »Penjanje za sve« u okviru programa Erasmus+ osnažila je i tradicionalno dobre veze između hrvat­skih i slovenskih penjača i alpinista. Surađivalo se i pri uspostavi europskih pješačkih putova u Istri. Savezi također usklađeno zastupaju svoja stajališta na sastancima i tijelima BMU­a, UIAA­a i IFSC­a, a kao osnivači sudjelovali su u pripremama i osni­vanju Europskoga planinarskog saveza (EUMA­e). Uzajamna prodaja planinarske literature u uredima HPS­a i PZS­a i izložba »Zajedno u planinama« koja je predstavljena na desetak lokacija u Hrvatskoj i Sloveniji rezultirali su češćim uzajamnim susre­tima u planinama. Uspješan odnos na svim tim poljima nikad nije došao u pitanje.

Kad se podvuče crta i zbroje postignuća hrvatsko­slovenske planinarske suradnje u prote­klih nekoliko godina možemo se zaključiti da je suradnja daleko prerasla formalne okvire i postala pravo, iskreno i otvoreno prijateljstvo. Sve to svje­doči da planine ne razdvajaju nego povezuju ljude, pogotovo one koji ih posjećuju otvorenog srca.

Predsjednik PZS Bojan Rotovnik i glavni tajnik HPS-a Darko Berljak 2014. na Kleku

Obilazak Kuće Velebita u Krasnu u ožujku 2018.

ALAN

ČAP

LAR

ALAN

ČAP

LAR

5, 2018 | 69

Fotonatječaj »Zemljo, i nogama te volimo« u SiskuU povodu 35. obljetnice kontinuiranog djelovanja HPD­a Sisak pokrenut je tijekom 2017. interni fotografski natje­čaj kojem je bio cilj postavljanje izložbe. Sa željom da se planinari dodatno educiraju o fotografiji organizirana je 14. lipnja fotografska radionica u Fotogaleriji Siscia obscura. Renomirani fotograf Miroslav Arbutina Arbe održao je predavanje koje se sastojalo od nekoliko cjelina: fotografska oprema, vrijeme za fotografiranje i godišnja doba, kompo­zicija, zlatni i plavi sat itd.

Stečena znanja i uvid u male tajne fotografiranja pota­kli su 25 planinara i fotografa da se odazovu na natječaj HPD­a Sisak. Svatko je u natječaju mogao sudjelovati s po tri snimka u četirima kategorijama: pejzaž, detalj u prirodi, planinari u akciji i mobfoto. Tako je nastala izložba fotogra­fija »Zemljo, i nogama te volimo«.

Izložba je otvorena 8. prosinca u Fotogaleriji Siscia obscura u Sisku. Izloženo je 40 najboljih fotografija prema odluci prosudbenog povjerenstva u sastavu: fotograf Miroslav Arbutina Arbe, akademski slikar Ivan Novak i prof. likovne umjetnosti Marijana Milas. U svakoj su kategoriji dodijeljene nagrade za prva tri mjesta, a dvanaest nagrađenih fotografija našlo je svoje mjesto na kalendaru za 2018. godinu.

Na otvorenju izložbe posjetitelji su izabrali i najljepšu fotografiju po svojem sudu. To je fotografija »Kapelica na Zavižanu« Marije Didović, koja je otisnuta na džepnom kalendaru za 2018. Izložba je popraćena i katalogom slika s tekstom o povijesti Društva. Vesna Rogulja Mart

Agata Kovalek, Planina s mora – Mauricijus

Marija Didović, Kapelica – Zavižan

Magdalena Ivnik, Šarene točkice – Kamešnica

Svjetlana Vujasin, Na vjetru – the Seven Sisters, South Dawns Way (UK)

Edita Ciglenečki, Raspjevani bjelovrati gavran – Kilimanjaro

Slobodan Grabovica, Čez Prag – triglav

70 | 5, 2018

Vesna Poljak, Čarobna Indija

– Himalaja

Ines Vuković, Boje Velebita – Velebit

Vesna Šprajc, Hladno je – Vranica

Leon Rogulja Mart, Zrcalo mladosti i starosti – Plitvička jezera

Marko Haller, Bubamara – Hrastovica

Željka Cicak, Pakleno – Bucov plato

5, 2018 | 71

Novi dnevnik Solinskog planinarskog putaPlaninarski klub Split tiskao je novo izdanje Dnevnika i vodiča Solinskog planinarskog puta. Trasa Solinskog planinarskog puta obilazi u širokom krugu grad Solin i izvor rijeke Jadro i vodi vas preko 21 kontrolne točke atraktivnim stazama Mosora i Kozjaka. Trasa nudi prekrasne vidike na Solin, Split, Kaštelanski zaljev i dalmatinske otoke te dotiče arheološke i prirodne znamenitosti ovog područja.

Dnevnik se može narućiti na e­mail pk.split@gmail.com ili putem telefona 091/31­72­155 i 098/361­698. Cijena dnev­nika je 40 kn, a ako se dnevnik šalje poštom pridodaje se još 10 kuna za poštarinu. U cijenu je uključena i prigodna značka koju obilaznik dobije nakon obilaska svih kontrol­nih točaka.

Salvatore Milano

72 | 5, 2018

Planinari oduševili Gospićane u Noći muzejaPovodom Noći muzeja 2018. u prostorijama Muzeja Like u Gospiću održana je sadržajna i vrlo zanimljiva muzejska i planinarska akcija. Posjetitelji su ponajprije razgledali postav planinarskih fotografija koje je organi­zirao PD Željezničar, a potom je priređen niz predava­nje o povijesti planinarstva, planinarskim ekspedicijama i o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja.

Prvi sat predavanja o povijesti planinarstva u Gospiću održala je prof Ana Lemić, dugogodišnja pred­sjednica HPD­a Visočica. Ona je govorila i o tradi­ciji planinarstva u Hrvatskoj. Hrvatsko planinarsko društvo je počelo osnivati podružnice diljem Hrvatske gdje su postojali terenski i ljudski uvjeti. Najprije su u tim mjestima postavljeni povjerenici, a potom se išlo na osnivanje podružnica. Treba podsjetiti da je jedna od prvih podružnica u Hrvatskoj osnovana upravo u Gospiću, i to 19. lipnja 1898. u prostorijama Narodne čitaonice, na poziv velikog župana Županije ličko­krbavske Bude Budisavljevića Prijedorskog. Za prvog predsjednika izabran je kraljevski nadšumar Milan Drenovac, a za tajnika prof. Dragutin Franić. Samo tjedan dana kasnije podružnica je organizirala svoj prvi izlet na Visočicu, koji već više od 10 godina PD Željezničar redovno obilježava izletom na taj vrh.

Najveću pozornost u Noći muzeja privukla je prezentacija dugogodišnjeg predsjednika PD­a Željezničar Tomislava Čanića koji je bio glavni organi­zator najvećih planinarskih uspjeha gospićkih planinara u visokim planinama. Čanić je istaknuo da je osmišlja­vajući koncepciju razvoja budućeg društva, na početku svog prvog predsjedničkog mandata 1999. shvatio da treba početi ponajprije od mladih. Poslije ekstremnih tura po Velebitu, kasnije po slovenskim i talijanskim Alpama, sedmorica Gospićana su se 2001. uputila na Mont Blanc. To je ujedno pružilo zamah za reaktiviranje

Stanice HGSS­a Gospić koja zbog rata i iznenadne smrti Ante Vujnovića nije zaživjela.

Slijedio je uspon 2004. na Kilimanjaro (5895 m) u Africi, zatim 2005. na Aconcaguu (6962 m), najviši vrh Južne Amerike, a šećer na kraju bio je put 2010. u Himalaju. U posljednjoj ekspediciji trojica Gospićana i jedan Koprivničan uz vodstvo dugogodišnjeg Himalajca Darka Berljaka uspjeli su se kao prvi Hrvati popeti na zahtjevan himalajski vrh Yalla peak, visok 5800 metara. Čanić je pomenuo i druge visokogorske podvige kao Grossglockner u Austriji, Grand Paradisso, Monte Rosa i Monte Cogllians u Italiji, Monte Chinto na Korzici, Petzek u Njemačkoj...koje su gledatelji vidjeli na izložbi fotografija.

HGSS je nešto najvrijednije što Gospić trenutno ima, rekao je na početku svog izlaganja o nastanku, postojanju, problemima i budućnosti HGSS­a, pročelnik HGSS Stanice Gospić Josip Brozičević. Stanica ima 25 dobro osposobljenih mlađih članova HGSS­a koji su spremni u svako doba dana i noći krenuti na akciju spašavanja ljudi, imovine i životinja. To su ljudi koje krasi visok moral i osjećaj humanosti za pomaganje drugima. Stanica HGSS­a ima svoje prostorije, redovno se stručno usavršava, a godišnje ima više od 200 inter­vencija. Mario Krpanić

Ususret 45. obljetnici PD-a ŽeljezničarU ponedjeljak 19. ožujka održana je redovna godiš­nja skupština PD­a Željezničar u Gospiću. Izvješće o radu društva u prošloj godini podnio je predsjednik Milan Klobučar, izazivši zadovoljstvo ostvarenjem plana izleta, ali istovremeno i zabrinotost zbog slabog odaziva članstva na radne akcije oko održavanja planinarskih kuća. U plodnoj raspravi sudjelovali su uglavnom stariji članovi koji su ukazali na konkretne probleme u cilju

Ispunjena dvorana Muzeja Like u Gospiću

Ravnateljica Muzeja Like predstavlja prof. Anu Lemić, urednicu »Ličkog planinara«

5, 2018 | 73

da se članstvo što više aktivira. Posebno se naglašena potreba da se okupljanjem mladih kroz planinarske škole jača baza za budućnost društva.

U programu rada ponajviše su se isticale tradici­onalne manifestacije koje će ove godine biti u znaku obilježavanja 45. obljetnice Društva. Tako će se 15. do 17. lipnja na Baškim Oštarijama održati međunarodni susret planinarskih društava željezničara. Tjedan dana kasnije gospićki željezničari sudjelovat će na Danima hrvatskih planinara na Ivančici, a središnja proslava obilježavanja Dana PD Željezničar održat će se 7. srpnja. U povodu 45. obljetnice postojanja društva obilježit će se i 120 godina planinarstva u Gospiću. Tom prigodom organizirat će se prezentacija planinarskih postignuća ostvarenih u tom vremenu, fotoizložba i tradicionalni pohod na Visočicu.

Uz navedene svečanosti, društvo će se posvetiti uređenju i obilježavanju planinarskih putova u sklopu zajedničkog pojekta s HGSS­om, uz postojeću planinar­sku kuću na Visočici izgradit će se sklonište, a u planu je i organiziranje po tri izleta svakoga mjeseca.

Mario Krpanić

Radionica korištenja GNSS uređaja za markaciste i planinarske vodičeU organizaciji Istarskog planinarskog saveza (IPS), na Žbevnici je 17. i 18. ožujka organizirana radionica kori­štenja GNSS uređaja (Globalni Navigacijski Satelitski Sustav).

Mnogi planinari još smatraju da GNSS nije potre­ban u planinama, ali kao i druge novosti, i on je postao pouzdani prijatelj u planinama. Inicijalnu radionicu korištenja GNSS uređaja u planinama za vodeće istarske i riječke markaciste, održala je Komisija za planinarske putove HPS­a, u Buzetu 2014. godine. Sa željom da stečeno znanje obnavlja i unaprjeđuje IPS je pristupio organizaciji nove edukativne radionice. Na radionici

su sudjelovali markacisti i planinarski vodiči iz šest planinarskih društava: PD Elektroistra i PD Glas Istre iz Pule, PD Knezgrad iz Lovrana, PD Učka iz Rijeke, PD Pazinka iz Pazina i HPD Planik iz Umaga; sveukupno 11 polaznika. Voditelj i organizator radionice bio je Goran Šepić, vodič iz HPD­a Planik.

Radionica je bila organizirana u dva dijela. Prvi dan održan je teorijski i praktični rad na računalu u prostorijama planinarske kuće, a drugi dan je održana praktična vježba na terenu i analiza. Prvoga dana obra­đivane su teme od značaja za markaciste i planinarske vodiče, kao npr. priprema GNSS prijemnika za plani­narski izlet, aktivnosti i orijentacija na izletu putem GNSS­a, aktivnosti nakon planinarskog izleta, usklađi­vanje planinarskog zemljovida Ćićarija i GNSS uređaja, koordinatni sustavi, snimanje GPX traga i obrada za potrebe Registra planinarskih putova HPS­a te rad s QGIS aplikacijom.

Terenska vježba drugoga dana odvijala se u okolici planinarske kuće Žbevnica. Polaznici radionice odradili su scenarij koji je simulirao realne uvjete na planinar­skom izletu: priprema GNSS uređaja (karte, tragovi, putne točke, rute, baterije...), navigacija na samom terenu (hodanje po ruti, hodanje po tragu), korište­nje raznih tehnika orijentacije s GPS uređajem prema unaprijed definiranom scenariju, određivanje koordi­nata iz topografske karte, navigacija do putne točke, hodanje po azimutu, projicirane putne točke, označa­vanje međutočaka i drugo. Na kraju vježbe, sudionici su snimljene tragove i označene među točke prenijeli na svoja prijenosna računala te u aplikaciji Garmin BaseCamp analizirali trag, analizirali hodanje te izradili statistiku traga.

Sudionici su imali prilike upoznati i najnovije uređaje Garmin inReach Explorer, koji omogućavaju satelitsko praćenje, slanje SMS poruka putem satelita

Skupština PD-a Željezničar u Gospiću

Radionica korištenja GNSS uređaja na ćićariji

GORA

N Š

EPIć

74 | 5, 2018

kao i poziv u pomoć spasilačkim službama putem sate­lita te pametne satove s ugrađenim digitalnim kartama koji također omogućavaju navigaciju. Na radionici se koristio besplatan softver Garmin BaseCamp i QGIS, te GNSS uređaji Garmin, serije eTrex, Oregon i Montera. Posebno zahvaljujemo tvrtki Garmin na pomoći u reali­zaciji radionice (posudba uređaja, upute i dr. materi­jali), Komisiji za planinarske putove HPS­a na uputama za korištenje BaseCamp i QGIS programa, te HPD­u Planik za ugodan smještaj rad u prekrasnom okruženju planinarske kuće Žbevnica. Goran Šepić

Održani 36. »Papučki jaglaci«Unatoč kiši koja je padala gotovo cijeli dan, hrabri planinari su i ove godine krenuli od planinarskog doma Lapjak u Velikoj na 36. pohod »Papučki jaglacu«. Kao i svake godine, planinari su mogli izabrati neku od pet staza i vodstvo vodiča iz HPD­a Sokolovac, Požega, PD­a Mališćak, Velika i iz JU Park prirode Papuk. Po završetku planinarenja, na planinarskom domu ih doče­kala dobra gastronomska ponuda i odlična zabava.

Organizator »Papučkih jaglaca« je HPD Sokolovac, a suorganizatori su Općina Velika i Javna ustanova Park prirode Papuk. Na početku pohoda sve prisutne pozdra­vili su predsjednik HPD­a Sokolovac Predrag Livak,

ravnatelj Parka prirode Papuk Alen Jurenac, načelnik općine Velika Vlado Boban, gradonačelnik Požege Darko Puljašić te požeško­slavonski župan Alojz Tomašević.

Osim iskusnih planinara, članova sportskih udruga, učenika i izviđaća, zaljubljenika u prirodu te rekre­acijskih planinara na ovogodišnjim Papučkim jagla­cima mogao se vidjeti i veliki broj najmlađih planinara koji su, nadamo se, tek počeli stvarati svoju tradiciju planinarenja.

Okupljanje na početku »Papučkih jaglaca«

PREKO 60% POPUSTA !!!

VELEBITAutor:Ante Pelivan

CIJENA: ,00 kn190

- fotomonograja- bogato ilustrirana u boji- format 30 x 21 cm- 194 stranice- tvrdi uvez

- 350 foto u boji

-

PTICE

Autor:Davor Krnjeta

- format 20,5 x 12 cmgrafija

- 360 stranica- tvrdi uvezCIJENA: ,00 kn260

CIJENA:

ŠPIL

VODIÆ PO PRISTUPAÈNIM

JAMA I JAMAMA U

HR OJVATSK

Autor:Vlado B- bogato ilustrirani vodiæ

format 21 x 12,5 cm- 300 stranica- tvrdi uvez

,00 kn210

-

A

PO PUTOVIMA I STAZAMA

VELEBIT

Autor: Ante Pelivan- bogato ilustrirani vodiæ

format 21 x 12,5 cm- 240 stranica- meki uvez

CIJENA: ,00 kn60

-

vi pritociZRMANJA, KRKA, CETINA

i njiho

Autor: Ante Pelivan- bogato ilustrirani vodiæs kartamaformat 21 x 12,5 cm

- 192 stranice- meki uvez

CIJENA: ,00 kn60

EKOLOŠKI GLASNIK d.o.o.Duga cesta III. odvojak 12, 10412 Donja LomnicaTel. 01/621 88 72, Fax: 01/6234-058

e-mail: ekoloski.glasnik@zg.t-com.hrekoloski.glasnik@gmail.com

Ukupna cijena za svih 5 knjiga je 780,00 knSadašnja cijena jeAKCIJSKA 290,00 kn

(poštarina ukljuèena u cijenu)Knjige se prodaju samo ukompletu, a ne pojedinaèno.

5, 2018 | 75

Na ovogodišnjim Papučkim jaglacima bilo je ukupno 47 planinarskih društava i drugih udruga, od toga šest planinarskih društava iz Bosne i Hercegovine.

Kao i svake godine na Papučkim jaglacima budno oko članova Hrvatske gorske službe spašavanja pozorno je motrilo i pazilo na sigurnost svih planinara.

Predrag Livak

Skupština PD-a Glas IstrePD Glas Istre iz Pule održalo je 14. ožujka redovnu skupštinu. Uz prisustvo predsjednika Istarskog plani­narskog sveza Gorana Šepića i 72 člana društva, pred­sjednik Glasa Istre Goran Kos izvijestio je prisutne o rezultatima rada i upoznao s financijskim rezultatima u protekoj godini.

Tijekom 2017. društvo je imalo 457 članova, orga­niziralo je 24 izleta iz godišnjeg programa, dvije akcije uređenja i održavanja planinarskih putova, organiziralo

planinarsku školu koju je uspješno završilo 30 plani­nara. Na poticaj skupine mladih planinara osnovan je visokogorski odsjek te je donesen pravilnik o radu tog odsjeka i markacističke sekcije. Svečano je obilje­žena 35. godišnjica društva i priređena izložba radova članova foto­sekcije. Dana 4. lipnja 2017. Organizirano je tradicionalno okupljanje planinara na Koritima uz planinarsko­sportske igre, glazbu i maneštru.

Svečani trenutak ove skupštine bio je uručenje Srebrnog znaka HPS­a za zasluge za razvoj planinar­stva Darku Lukšiću. Priznanje HPD­a Lukšiću je predao predsjednik IPS­a Goran Šepić. Goran Kos

Anti Plavčiću uručena povelja Povelja HPD-a GromovačaSredinom ožujka u Otočcu je održana redovna skup­ština PD­a Gromovača. Na njoj su prihvaćeni izvje­štaji o radu u protekloj godini i donesen je plan rada za 2018. godinu. Najemotivnija točka dnevnog reda je bila dodjela Povelja o počasnom članstvu dugogo­dišnjem predsjedniku društva Anti Plavčiću – Plavcu, koji je posebno zaslužan za obnovu šumarske kuće na Begovači. Planinarska kuća pod nazivom Careva kuća jedno je od najpopularnijih odredišta planinara na razmeđi sjevernog i srednjeg Velebita. Na skup­štini je također dodijeljeno i priznanje dugogodišnjem planinaru Draženu Grahovcu, za doprinos u razvoju planinarstva u Otočcu. Priznanja zaslužnim članovima uručio je aktualni predsjednik PD­a Gromovača Goran Bukovac, koji je za svega pol godine mandata dobro organizirao društvo u svim segmentima rada.

Već iz podatka da se u 2017. počelo organizirano raditi na tjednim sastancima, da je uspješno organi­zirano 20 izleta, da je održana zanimljiva radionica u

Uvodno obraćanje pred planinarskim domom »Lapjak« u Velikoj

Goran Šepić i Darko Lukšić

VILI

BO

LJUN

ČIć

Skupština PD-a Glas Istre

76 | 5, 2018

kojoj su sudjelovali studenti arheološkog fakulteta s arhitektima Loherom i Pavelićem u cilju izrade idejnog rješenja za obnovu Careve kuće, da je za 2018. izrađen sveobuhvatan i kvalitetan program rada govori da će se HPD Gromovača vratiti među najaktivnija društva u Lici.

U ovoj godini od značajnijih aktivnosti izdvajamo opću planinarsku školu od 23. travnja do 27. svibnja, uređenje Careve kuće i organiziranje dežurstava. Dana 15. rujna održat će se pohod na Markovića Rudine, kontrolnu točku planinarske obilaznice Lički gorski biseri. Priprema se izlet na Prokletije s albanske strane, održavat će se dogovoreni planinarski putovi, orga­nizirati dječji speleo­kamp na Velikom Lubenovcu, organizirati nekoliko predavanja, između ostalog o Via Dinarici, a članovi će se uputiti na tečaje za markaciste i za vodiče.

Puni optimizma više od 50 članova koje je nazočilo skupštini razgovaralo je o planovima društva na prire­đenom domjenku do duboko u noć. tomislav Čanić

3. pohod »Tragom prvog izleta HPD-a na Sljeme«Planinarski savez Zagreba uz suorganizaciju nekoliko zagrebačkih planinarskih društava (PD HP i HT Sljeme, PK Hrvatskog liječničkog zbora, HPD Lipa Sesvete, PD Naftaplin, PD Medveščak, HPD Runolist, HPD Zagreb­Matica, HPD Zanatlija, PD Ericsson Nikola Tesla, HPD Kapela i PD Vrapče) u subotu 2. lipnja 2018. organizira 3. planinarski pohod »Tragom prvog izleta Hrvatskog planinskog družtva na Sljeme«. Pohod se održava svake pete godine). Pohod se organizira u sklopu akcije pod nazivom »Zagrebački planinari zagrepčanima«.

Da se podsjetimo: Trećeg lipnja 1875. Hrvatsko planinsko društvo poduzelo je prvi planinarski pohod na Sljeme, a poduzeli su ga tadašnji ugledni građani Zagreba, ujedno i članovi HPD­a J. Torbar, Gj. Crnadak, Fr. Danošić, V. Dizdar, J. Janda, V. Kotur, dr. Gj. Pilar, dr. J. Pliverić, dr. Plohn. Prvi izlet HPD­a bio je u Samoborsko gorje (16. svibnja 1875.), a drugi samo dva tjedna poslije (prvi na Sljeme) 3. lipnja 1875. U Spomenici HPD­a (Zagreb 1884. g., to je zabilježeno sljedećim riječima: »Družtvo se sakupi na Jelačićevom trgu u 6 satih, te krene na kolih u Gračane, kamo pris­pije u 6 satih 30 časova. Penjuć se na goru dođu do vrela Snopljak u 7 s, 15. č. a do sljemenskog vrela u 10 sati. Na Sljeme prispije družtvo oko 10 s. 50 č. te se doskora spusti radi kiše preko sv. Jakoba (11 s. 45 č. – 12 s. 30 č.) do sv. Roka u Šestinah...«

Pohod će započeti okupljanjem planinara u 8:30 h ispred južnog ulaza u Osnovnu školu Gračani (preko puta trgovine »Spar«). Odatle će se u 9 sati poći po povijesnoj trasi Gračani – Jelačić Plac – Snopljak – gornja stanica žičare do kapelice sv. Jakoba na Velikom Plazuru gdje je završetak pohoda s misom u kapelici u 13:15 h te prigodnim kulturno­zabavnim programom. Informacije pruža dr. Berislav Banek na telefon 091/50­90­396. Berislav Banek

Uručenje povelje HPD-a Gromovača Anti Plavčiću

tOM

ISLA

V ČA

NIć

5, 2018 | 77

5. 5. 100 žena na Mjesecu Moslavačka gora, Čazma, Donji Miklouš, jezero

Pleterac – vrh Mjesec HPD Garjevica, Čazma6. 5. Orijentacijsko natjecanje mladih planinara

Hrvatske Platak PD tuhobić, Rijeka6. 5. Planinarski pohod »Pinklec na pleča« Samoborsko gorje, Sveta Nedelja – Okić PD Pinklec, Sveta Nedelja12. 5. Obilazak Jubilarnog jankovačkog planinarskog

puta Papuk, Jankovac HPD Bršljan-Jankovac, Osijek13. 5. Dan PD-a Medveščak Medvednica PD Medveščak, Zagreb13. 5. 43. memorijal Andrija Petrić Park prirode Učka PD Opatija, Opatija13. 5. Dan PD-a Rudač, Brod Moravice Litorić – Međedi – topolovica – Litorić PD Rudač, Moravice15. 5. 17. tradicionalni pohod povodom

međunarodnog Dana sestrinstva Hrvatsko primorje PD Naftaplin, Zagreb19. - 20. 5. Pohod slavonskim planinama Dilj gora, Orljava – Borovik Udruga Slavonski planinari, Osijek19. - 20. 5. Obilazak Kružnog puta po Dilju

(staza Tri jezera) Dilj gora PD Dilj gora, Slavonski Brod19. 5. Planinarski pohod Zavižan – Prpa za jedan dan Velebit, Premužićeva staza (Zavižan – Baške Oštarije) HPU Prpa, Baške Oštarije20. 5. Izlet Bernijevim stazama Velebit, Baške Oštarije HPD Željezničar, Zagreb20. 5. Japetićev pohod Samoborsko gorje HPD Japetić, Samobor20. 5. Dan HPD-a Belecgrad, Belec,

Ljetni susret pri planinarskoj kući Belecgrad Ivanščica, planinarska kuća Belecgrad HPD Belecgrad, Belec26. - 27. 5. Tradicionalni uspon na Mali Petehovac i 120.

obljetnica planinarstva u Delnicama Delnice HPD Petehovac, Delnice26. - 27. 5. Dani planinara Dalmacije 2018. okolica Šibenika HPK Sv. Mihovil, Šibenik27. 5. Susret planinara pjesnika i slikara na Sovskom

jezeru Dilj, Sovsko jezero HPD Sokolovac, Požega

27. 5. 1. Urbanov pohod Štrigovska kružna staza PD Bundek, Mursko Središće27. 5. Dan PK Scout, Samobor Samoborsko gorje, Scoutsko-planinski centar

Koretići PK Scout, Samobor27. 5. 29. pohod Pješačenjem do zdravlja Bribir – Pavlomir PD Strilež, Crikvenica27. 5. 7. Memorijalni pohod na Korenski vrh i Kalić

stijenu Korenski vrh, Kalić PU Panos, Kutjevo2. 6. 3. pohod Tragom prvog izleta HPD-a na Sljeme Medvednica: Gračani – Jelačić plac – Snopljak –

Sljeme – kapela sv. Jakoba Planinarski savez Zagreba, Zagreb2. 6. POHOD NA DINARU Dinara Hrvatski planinarski savez, Zagreb2. - 3. 6. 5. Mosor Film Festival Mosor, livada Ljuvač HPD Mosor, Split3. 6. Virovitički susret planinara Bilogora, planinarska kuća Brusovi HPD Papuk, Virovitica3. 6. Dan HPD-a MIV, Varaždin Varaždin HPD MIV, Varaždin8. - 10. 6. 21. susret planinara Balkana tršće, planinarska kuća Frbežari PD Kamenjak, Rijeka9. 6. Cvjetne staze Ravne gore (ljiljan zlatan) Ravna gora PD Ravna gora, Varaždin10. 6. 25. antunovski piknik Krndija, izletište Paulinovac PD Krndija, Našice10. 6. Pohod po Goranskom planinarskom putu Gorski kotar HPD Zagreb-Matica, Zagreb15. - 17. 6. Međunarodni susret planinara željezničara Baške Oštarije PD Željezničar, Gospić16. 6. Dan PD-a Naftaplin Zagreb Medvednica, Risova jazbina PD Naftaplin, Zagreb17. 6. Pohod Tragom vitezova Ivanovaca Ivanščica PK Ivanec, Ivanec17. 6. 15. planinarski pohod Lipanj u Lipiku Lipik HPD Lipa, Lipik17. 6. Obilazak puta Šibenik – Orlovača Orlovača, planinarska kuća Alati HPK Sv. Mihovil, Šibenik

78 | 5, 2018

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZHPD IVANČICA, IVANEC

Dani hrvatskih planinara

Ivanec - Ivanščica22. - 24. lipnja 2018.