117263698 Jane Feather Špijunov Poljubac Drugi Roman Trilogije Poljubac

GIGA

Jane Feather

ŠPIJUNOV POLJUBAC

Naslov izvornika TO KISS A SPY

GIGA

2

http://www.crowarez.org/

Prolog High Wycombe, Engleska - srpanj, 1550. Slabašni pla dojen eta probio se kroz crnu maglu iscrpljenosti. Žena na krevetu

nepomi no je ležala na jastucima, zatvorenih o iju, kože boje starog pergamenta. Vje e su joj zatreptale kad je beba zaplakala, ali se nisu otvorile i žena je opet utonula u milosrdno ništavilo.

Niti jedna od tri preostale žene u zagušljivoj odaji nije ni pogledala prema krevetu. Majka novoro en eta nije ih zanimala. Radile su brzo i u tišini, a kad su obavile ono što se moralo obaviti, bešumno su izišle iz odaje i zatvorile vrata za sobom.

Prošlo je više od tri sata prije nego se Pen izvukla iz obamrlosti. Bila je natopljena znojem. Prostorija je djelovala poput pe i, prozori vrsto zatvoreni, vatra je gorjela u dubokom kaminu. ula je šapat, tiho zastenjala i pokušala se podi i na jastucima, ali tijelo ju je boljelo kao da su je mu ili, te je jedva imala dovoljno snage da otvori o i.

- Ah, budna si. - To je bio glas njezine svekrve. Pen je s mukom otvorila o i. Udovica, grofica od Bryanstona odozgo je promatrala svoju snahu. Njezine su tvrde sme e o i bile bezosje ajne poput kamenja, usta tanka crta iznad isturene brade. Nije ni pokušala prikriti svoju prezirnu antipatiju prema krhkoj mladoj ženi na krevetu. Mlada je žena bila udovica starijeg sina ledi Bryanston. Udovica koja se upravo dvadeset sati mu ila kako bi na svijet donijela sina svojeg pokojnog muža, koji e od trenutka ro enja naslijediti o eve titule i imanja.

- Beba - rekla je Pen, a glas koji je izišao izme u njezinih ispucanih usana kao da je dopirao iz velike daljine. - Gdje je moja beba?

Ledi Bryanston trenutak ništa nije rekla, a tada se za ulo šuštanje skuta i druga joj se žena pridružila kraj kreveta.

Sad ve prestrašena, Pen je gledala dva lica sagnuta nad njom. Srce joj se stisnulo. - Moja beba? Gdje je moja beba? - U glasu joj je rasla panika.

- Bio je mrtvoro en e - bezizražajno e ledi Bryanston. - Rodio se ranije, etiri tjedna prerano. Nije preživio.

- Ali... ali ula sam ga kako pla e - re e Pen. - ula sam ga. Njezina je svekrva odmahnula glavom. - Bila si bez svijesti kad smo ga kliještima

izvukli iz tebe. Ništa nisi ula, osim ako nisi sanjala. - Okrenula se od kreveta uz nemarnu gestu i izišla iz odaje.

Pen je zatvorila o i pred suzama koje su navirale, pred silnom malaksaloš u koja ju je iznova obuzela. Otkako je Philip umro, živjela je za dijete koje je raslo u njezinoj utrobi. Philipovo dijete, plod njihove ljubavi.

- Dopustite da vam pomognem, gospo. - Žustar je glas pratio vrste ruke, a Pen je držala o i zatvorene dok ju je žena prala, mijenjala joj no nu košulju, izvla ila ispod nje podlogu koja je štitila madrac.

Pen je željela svoju majku. To je bila djetinjasta želja, ali golema potreba. Njezina je majka bila na putu, krenula je na dugo putovanje do High Wycombea iz Mallory Halla u Derbyshireu kako bi bila uza svoju k er tijekom poroda, ali beba se prerano rodila i grofica od Kendala još nije stigla. Umjesto toga, Pen je morala trpjeti hladne usluge svoje svekrve i žena, svih nepoznatih, koje je ledi Bryanston odredila da joj pomažu prilikom poro aja.

I sve je bilo uzalud. Oni grozni sati nisu donijeli željeni plod. Ali ula je pla bebe. Dijete je živo došlo na svijet. Pen je otvorila o i i ženu koja se brinula o njoj fiksirala bistrim i zapovjednim

pogledom. - Želim vidjeti tijelo svojeg sina - rekla je odgurnuvši šalicu toplog vina što joj ga

GIGA

3


je žena primaknula usnama. - Gospo, odmah su ga pokopali - rekla je žena. - Po ovoj vru ini nije mudro držati

tijelo nezako-pano. - Požurila je do prozora i odmaknula teške draperije od baršuna. Nemilosrdno podnevno sunce dodamo je zagrijalo ionako sparnu odaju.

Pen je posljednje tjedne trudno e provela u najtoplijem ljetu kojeg se sje ala. Tijela ne ostaju nezakopana. Pen je kliznula niz jastuke i opet zatvorila o i. Odmah ih je otvorila na zvuk otvaranja vrata, a potom i teških koraka koji su se približavali krevetu.

Miles Bryanston, mladi brat njezina muža, zaustavio se kraj kreveta. Njegove o i, zlobne, sme e, hladne, tako sli ne o ima njegove majke, promatrale su je pomalo samodopadno. - Sestro, žao mi je što nisi imala sre e - rekao je.

- To je loš vjetar koji nikome ne donosi ništa dobro - Pen je odgovorila uz cini an osmijeh koji joj se pojavio na usnama unato malaksalosti. Miles je sada grof od Bryanstona. Crvena lica, krupne gra e, glup, snažan poput vola, posvemašnja suprotnost njegovom starijem bratu. Philip je bio mršav i pametan, ali krhkog zdravlja. Sanjar, pjesnik, glazbenik. Sve što njegov brat nije.

I Pen ga je voljela. Okrenula je glavu ustranu, maknula je pogled sa samodopadnog lica svojeg šurjaka.

ula je kako njezina beba pla e. : ula je.

GIGA

4


Prvo poglavlje London, prosinac 1552. - Ono što ja predlažem pomalo je rafinirana stvar, dragi moj gospodine. Donekle

složen plan. -Antoine de Noailles zastane i podigne srebrni kalež do usana. Pio je, procjenjiva ki se mršte i, a potom zadovoljno kimne i gestom pokaže drugom ovjeku neka i on popije iz svojega kaleža. Pri ekao je da vidi svi a li se vino njegovom gostu prije nego je nastavio. - Da - kompleksan plan, dvokraki plan. Veoma zgodno. - Noailles se zadovoljno smiješio. - Savršeno prikladan za vaše posebno delikatne metode, Owene.

Owen d'Arcy zadovoljio se uzdizanjem obrve. Antoine de Noailles, francuski veleposlanik na engleskom dvoru mladoga kralja Edwarda VI, kad je razgovarao sa svojim glavnim špijunom, uživao je u sporom otkrivanju neke intrige što ju je smatrao posebno domišljatom.

Owen d'Arcy je visok muškarac, vitak i okretan, a kad je to potrebno, jednako je smrtonosan kao i rapir u cizeliranom srebrnom toku za njegovim pojasom. Njegove crne o i nikad ne miruju, ništa im ne može promaknuti, a plodan mozak iza njih neumorno upija, razvrstava i djeluje na temelju informacija što mu ih prenose o i. Sad je znao, bez da mu to itko kaže, da e mu veleposlanik uskoro dobaciti poslasticu. Popio je gutljaj vina i ekao.

- Vjerujem da kralj umire - mirno e Noailles. - Njegovo Krunsko vije e želi da istina o zdravlju mladog ovjeka ostane državna tajna, ali... -Slegnuo je ramenima i osmjehnuo se na tako apsurdnu zamisao. - Najvažnije je pitanje, naravno, što e se dogoditi nakon dje akove smrti.

- Kruna e pripasti Mary - re e Owen glasom koji je bio iznena uju e dubok i ugodan, uz neobi no melodiozan ton.

- Svakako bi trebala - složio se veleposlanik. -Kralj Henrik je tako odredio. Nakon Edwarda, ako dje ak nema potomaka, Mary je sljede a na redu, a Elizabeta je druga. - Zastao je, a Owen je opet ekao bez ikakvog znaka nestrpljivosti.

- Me utim, bojim se da naš prijatelj Northumberland, veliki meštar kraljevstva, ima neke druge planove - zamišljenim tonom re e veleposlanik.

Dva su ovjeka stajala ispred kamina u malenoj odaji drvom obloženih zidova u veleposlanikovoj rezidenciji u Whitehallu. Vani je tiho padao snijeg, prigušuju i neprestani zvuk prometa duž Whitehalla, topot kopita, štropot željeznih kota a po kaldrmi, povike uli nih prodava a.

Odaju je osvjetljavala vatra i višekraki svije njak na dugom stolu smještenom uza zid nasuprot tavanskom prozoru. U polumra nim je sjenkama veleposlanikova grimizna halja inila naglašen kontrast crnom baršunu njegovog sugovornika, a kad je micao svoje punašne

ruke, svjetlost vatre obasjavala je dragulje njegovog prstenja zelenim, crvenim i tirkiznim bljeskovima.

Owen se maknuo od vatre i ponovno napunio svoj kalež iz boce na stolu. - Znamo li što Northumberland planira?

Noailles je ispružio svoj kalež da i njega napuni. - To nas, dragi moj Owene, dovodi do suštine problema. - Ah. - Owen je nagnuo bocu i gledao kako se tamnocrveno vino u luku ulijeva u

srebrni kalež. -Tu ja nastupam? - Tako je. - Noailles se opet okrene prema vatri. - Postoji jedna žena koja služi princezi Mary i zauzima osobito dobar položaj

zahvaljuju i kojemu nam može dati najintimnije informacije o onome što se doga a u

GIGA

5


princezinu ku anstvu. Ona je Maryna pouzdanica pa su joj poznate princezine misli i namjere. Noailles je preko ramena pogledao Owena, koji je još uvijek stajao kraj stola u

treperavoj svjetlosti svije a, a njegove su crne o i bile oštre i budne, pobijaju i ravnodušan izraz njegova lica.

- Možda biste mogli... recimo to tako, sklopiti poznanstvo... s tom damom - predložio je Noailles.

- Vjerujem da je taj zadatak veoma prikladan za vaše sposobnosti. - Tiho se nasmijao, a njegovo je okruglo lice zasjalo.

Owen nije reagirao na veleposlanikov podsmjeh. - A drugi krak ovog napada? - Popio je gutljaj vina, zamišljeno promatraju i veleposlanika preko ruba kaleža.

Noailles se ozario. - Ah, da. U tome je ljepota svega. Dama je blisko povezana s jednim ovjekom, koji joj je zapravo polubrat, a on je pouzdani prijatelj vojvode od Suffolka i njegove obitelji. Ne moram vam re i da je Suffolk prisan s Northumberlandom. Njihovi su interesi blisko povezani, a bez obzira što Northumberland planira, Suffolk e u tome sudjelovati. Sasvim je razumno o ekivati da e Robin od Beaucairea znati neke njihove tajne.

-A mi pretpostavljamo da dama o kojoj je rije razmjenjuje povjerljive informacije sa svojim polubratom - re e Owen i spusti svoj kalež. Prišao je prozoru, a tunika od crnog baršuna njihala mu se s ramena.

- Veoma su prisni i mnogo vremena provode zajedno kad su oboje u Londonu. - Što je sad slu aj, naga am. - Owen je pogledao dolje, na ulicu. Snijeg je gusto

padao. - Da, i princeza Mary i Suffolk trenutno su u svojim londonskim rezidencijama radi

boži nih sve anosti. Koliko sam shvatio, Edward je naredio da njegova sestra do e. Bit e joj teško proslaviti Boži pred kraljevim nosom.

Owen je prstom lupkao po staklu. Religijske razlike izme u fanati no protestantskoga kralja Edwarda i njegove jednako fanati ne katoli ke polusestre Mary nisu ga osobito zanimale, osim ako utje u na njegov posao. Daleko ga je više zanimala dama koja bi trebala biti njegov plijen.

- Koliko su to no prisni dama i njezin polubrat? — Okrenuo se svojem sugovorniku.

Noailles mu je odgovorio veoma galskim slijeganjem ramenima. - Nisam na uo ni dašak skandala, ali veoma su bliski. A lord Robin u zreloj dobi od dvadeset osam godina nikad se nije ženio.

- A dama? Kakva je njezina situacija? - Ledi Pen je ve gotovo tri godine udovica. Njezin brak s Philipom, grofom od

Bryanstona, podržavali su i kralj i princeza Mary a po svemu se inilo da su bili sretni. No Philip je umro, a ona je nekoliko mjeseci kasnije rodila mrtvoro en e. Njezin je šurjak naslijedio titulu grofa i posjede, ali se op enito vjeruje da svime upravlja njegova majka. On je nekakav glupan. - Veleposlanikove su se usne cini no izvile. - Poput ve ine stanovnika ovog odvratnog otoka.

Owen se osmjehnuo. Francuz nije zadovoljan na svojem trenutnom diplomatskom položaju i to ne taji pred ljudima kojima vjeruje.

Noailles je popio malo vina i nastavio. -Bryanstoni imaju malo ili nimalo veze s Philipovom udovicom. Ne polaže pravo na neki dio imovine pokojnog muža. ak nije uzela ni titulu udove grofice, prepustivši je svojoj svekrvi. O ito je da ondje nema nikakve ljubavi.

Owen kimne. Rukom je prešao po svojoj obrijanoj bradi. - Je li dama zrela za branje? - Zar se uop e ikada dogodilo da niste uspjeli navesti plod da padne sa stabla? -

Noailles se nasmiješio. Owen nije uzvratio smiješkom. - U interesu posla - kratko je ustvrdio.

GIGA

6


- O, svakako, samo u interesu posla - žurno se složio veleposlanik. Privatni život Owena d'Arcyja je zatvorena knjiga, odnosno takav je od one nesretne situacije s njegovom ženom. Koliko je Noailles znao, ovjek živi životom redovnika, osim kad zavo enje odgovara njegovim ciljevima. A tada postaje pravi umjetnik.

- Je li privla na, ta ledi Pen? - Owenove su se crne i namrstile. - udno ime. Zar se doista tako zove?

- Penelope... ali nikad nisam uo da je netko zove druga ije osim Pen, ak i princeza. To je obiteljsko ime, a ona je veoma bliska sa svojom obitelji. Mislim da e vam se initi privla nom. Nije upadljivo lijepa, ali ima nekako dražesno lice. Srednje je visine, ni debela ni mršava.

- Zvu i kao da nije nimalo uzbudljiva - suho primijeti Owen. - Imate li neka mišljenja o njezinom temperamentu?

Noailles je potezao svoju urednu tamnu bradu. - Pomalo je rezervirana - na koncu je rekao. Owen se kratko i oštro nasmijao. - Nadao sam se da ete mi barem re i da to bezli no

stvorenje povremeno zna pokazati malo strasti. Veleposlanik je raširio ruke u rezigniranoj gesti. - Pri a se da je veoma teško podnijela smrt svojeg muža i djeteta. Owen je odmahnuo glavom i uzeo rukavice sa stola. Navukao ih je i zaputio se prema

vratima gdje je visio njegov debeli plašt s kapulja om. Prebacio ga je oko ramena, primijetivši: - ini se da ste mi dodijelili prili no težak zadatak, Noailles. Nadam se da sam mu dorastao. - Vrata su se za njim uz tresak zatvorila.

O, dorasli ste vi tome, prijatelju. Veleposlanik je opet podigao svoj kalež. Prišao je prozoru i zagledao se kroz gusti snijeg prema ulici.

Trenutak kasnije iz ku e je izišla u crno odjevena figura Owena d'Arcyja, a za njim je hodao paž. Na trenutak je zastao, hitro pogledavši na jednu i drugu stranu ulice na na in koji je bio dobro poznat ovjeku koji ga je odozgo promatrao. Majstor intriga nikad nije u inio niti jedan korak a da prije toga nije procijenio prostor oko sebe. Zatim se brzim koracima udaljio u smjeru pala e Savoy i odmah nestao u vrtlogu bjeline.

Antoine de Noailles se osmjehnuo na apsurdnu pomisao da Owen d'Arcy ne e uspjeti odvesti u krevet Pen Bryanston. Njezina povjeravanja iza draperija oko kreveta obavještavat e francuskog veleposlanika o urotama što ih princeza Mary kuje sa svojim brati em, svetim

rimskim carem Charlesom V., ali tako er i o eventualnim spletkama koje se pletu u dvama velikim vojvodskim ku ama Northumberlanda i Suffolka.

Velika dvorana londonske rezidencije obitelji Bryanston na obali Temze u

Westminsteru bila je krcata. Pen je stajala na galeriji i odozgo promatrala dvoranu gdje su, pod velikim svije njacima što su visjeli sa stropa, dragulji svjetlucali i blještali na raskošnom baršunu, damastu i satenu. Odozgo je masa ljudi podsje ala na gigantski val jarkih boja koji se leluja na jednu, pa na drugu stranu. Glasovi se nisu razabirali, zvuk je bio bezli ni žamor koji se povremeno pretvarao u grmljavinu pa se s galerije ne bi ula dražesna glazba.

Na galeriji je bilo vru e. Vrelina iz masivnih kamina, brojnih svije a u svije njacima visoko na zidovima i toplina natisnutih tijela u raskošnoj odje i uzdizala se i obavijala Pen, pa je vezenim rup em tapkala po elu.

Bilo je vru e, ali i skrovito, a odande je najbolje vidjela svoju svekrvu. Udova grofica od Bryanstona nalazila se na drugoj strani dvorane, me u damama koje su okruživale princezu Mary. Nije osobito vjerojatno da e uskoro oti i iz kruga svoje kraljevske goš e, ali ak i da to u ini, nema razloga da se popne na galeriju. ak i da ima razloga, trebalo bi joj

najmanje petnaest minuta da se progura kroz mnoštvo i stigne do stuba koje vode do mjesta

GIGA

7


gdje je Pen stajala. Ima barem petnaest minuta, zaklju ila je Pen. U gužvi je pogledom potražila grofa od

Bryanstona i njegovu ženu. Oni ne bi predstavljali prijetnju, no Pen je znala da bi se osje ala sigurnije kad bi ih locirala. Malo se nagnula naprijed kako bi bolje vidjela, ali ju je odjednom zaslijepio par ruku koje su joj prešle preko ramena i pokrile joj o i.

Premda se trgnula, znala je kome pripadaju, te je ushi eno uzviknula kad je maknula ruke s o iju i naglo se okrenula. - Robine! Prestrašio si me!

- Ne, nisam. Znala si da sam to ja, jasno. -Njezin joj se polubrat smiješio, a njegove su izrazito plave o i blistale od zadovoljstva što je vidi. Bio je krupan muškarac, vrsto gra en, bujne kovr ave svijetlosme e kose na kojoj je baršunasta kapa pomalo nesigurno stajala. Odje a mu je bila raskošna, ali ipak nekako nezgrapna. Pen je automatski podigla ruku i uklonila dla icu s njegova haljetka, usput namjestivši broš s draguljima što ga je nosio na ipki ispod vrata.

- Gdje si bio? Ve te tjednima nisam vidjela -pitala je i srda no ga poljubila. - O, tu i tamo - odgovorio je. - Izvan grada, u svakom slu aju. Pen ga je pronicavo promatrala. Robin nikad ne bi otkrio što ga vodi iz grada tijekom

tih dugotrajnih izbivanja, ali ona je otprilike znala o emu je rije . Godine što ih je provela u neiskrenom dvorskom svijetu nau ile su je da je rijetko što doista onakvo kakvim se ini. - Po vojvodinom poslu? -upitala je neutralnim tonom.

Slegnuo je ramenima i promijenio temu. - što radiš ovdje gore posve sama? - Pogledao je preko ograde galerije.

Pen je slijedila njegov pogled. Njezina je svekrva još uvijek bila kraj princeze, a sad je vidjela Milesa Bryanstona i njegovu ženu za kartaškim stolom na jednoj strani dvorane. Njihova su krupna lica sjala od vru ine. Bit e zauzeti cijelu ve er.

- Osjetila sam potrebu za malo mira - rekla je. - Dolje je tako bu no i tako vru e. - I ovdje gore je vru e - naglasi Robin, pozorno je promatraju i. Pen slegne ramenima. - Uskoro u se vratiti dolje. Moram na zahod, a koliko se

sje am, jedan se nalazi iza tapiserije u prolazu iza galerije. Ti po i dolje, a ja u te potražiti. Želim uti sve tvoje novosti.

Nasmiješila se, nadaju i se da e ga uvjeriti, nastoje i ne misliti na gubljenje dragocjenog vremena, pokušavaju i potisnuti poriv da opet pogleda dolje i provjeri gdje je njezina svekrva. Robin je, jednako kao i ostatak njezine obitelji, zabrinut zbog njezine opsesije, te ako pomisli da opet slijedi svoje impulse, sigurno e je pokušati sprije iti.

Robin je oklijevao. Poznaju se ve šesnaest godina. Kad su se upoznali, bili su op injeni jedno drugim, uhva eni u mrežu prve ljubavi. Zatim su se njihovi roditelji vjen ali i u metežu obiteljskog života ta se prva ljubav pretvorila u duboko, trajno i iskreno prijateljstvo. Robin je mislio da svoju polusestru poznaje bolje od ikoga, bolje ak i od njezine majke i mla e sestre Pippe.

I znao je da nije iskrena prema njemu. - Što je bilo? - upita Pen. - Zašto me tako gledaš, a samo sam rekla da moram na

zahod? -Nasmijala mu se. Robin odmahne glavom. - Vidjet emo se za nekoliko minuta. - Okrenuo se da ode, a

Pen je pošla u suprotnom smjeru. im je nestala na kraju galerije, Robin je pošao za njom, i premda je bio krupan, kretao se veoma tiho. Skrenuo je u uski hodnik iza galerije i vidio je ispred sebe; žurila je kao da je doista tjera potreba. Otprilike na sredini hodnika odmaknula je tapiseriju i nestala.

Namrštio se, potežu i svoju neurednu bradu. Možda je pogriješio i ona mu je rekla istinu. Okrenuo se i vratio u veliku dvoranu.

Pen ga je, skrivena iza tapiserije, gledala kako odlazi. Bila je sigurna da e je slijediti

GIGA

8


kako bi provjerio njezinu pri u. Poznaje Robina barem onako dobro kako on poznaje nju. Kad se zrak raš istio, izvukla se iza tapiserije i požurila prema odaji koja je obitelji Bryanston služila kao ured i knjižnica. Jedini lan obitelji koji je uživao u opskrbljivanju knjižnice bio je Philip. Penina prezirna grimasa bila je automatska i nesvjesna. Sadašnji grof od Bryanstona jedva je pismen i nikad ga nije vidjela da otvara neku knjigu. ak ni njegova majka, bez obzira koliko je lukava, ne može zbrojiti dva i dva i samo može na kati svoje ime, a otkako je Philip umro, obiteljske je poslove prepustila komorniku na brigu.

Ušla je u odaju, osvrnuvši se preko ramena. Nitko ju nije vidio. Služin ad je bila zauzeta gostima u dvorani.

Tiho je zatvorila vrata i le ima se naslonila na njih, promatraju i prostoriju u kojoj su ona i Philip proveli tako mnogo zajedni kih trenutaka. Ona nije bila u ena kao on, ali je odrasla uz majku koja se po u enosti mogla nositi s bilo kojim muškarcem, a Pen je dobro poznavala zadovoljstva mirnog i tihog druženja što ga remeti jedino šuštanje okretanja stranica ili struganje pera po pergamentu. Gotovo je sad ula te tihe zvukove, gotovo je vidjela Philipa za velikim stolom od hrastovine, njegovu lijepu glavu sagnutu nad plo icama za pisanje što ih je uvijek nosio uza se za slu aj da iznenada dobije inspiraciju.

Odjednom ju je svladao val tuge. To joj je bio poznat osje aj, ali ju je sad rje e obuzimao, tri godine nakon Philipove smrti. No bio je jednako oštar, jednako dubok kao i uvijek. Suhih je o iju ekala da pro e, da popusti stezanje u njezinim prsima, da se rasprši velika masa neprolivenih suza.

Kad bi barem imala njegovo dijete, dijete koje su stvorili s tako mnogo ljubavi... Izraz lica joj se smirio, usta stisnula, svijetlo-sme e o i usredoto ile. U odaji više nije

bilo sjenki, više nije bilo uspomena. Samo cilj. Oštra, dominantna sila njezina postojanja. Dijete je ro eno. Negdje u ovoj prostoriji, izme u poslovnih knjiga i Biblije postoji nekakav zapis o tom ro enju. ak i mrtvoro en e mora imati svoje mjesto u obiteljskim dokumentima.

Bila je jako bolesna nakon užasnih trudova, tijelom su joj harali groznica i bolovi, a duhom neutješna tuga. Stigli su njezina majka i o uh te je odmah odveli iz doma obitelji Bryanston u High Wycombeu. Trebalo je gotovo dvanaest mjeseci njihove ljubavi i brige da Pen nadvlada svoju bolest i potisne golemu tugu, mada je znala da e uvijek postojati u najdubljim kutovima njezine duše. Ve eras se prvi put nakon poro aja našla pod krovom obitelji Bryanston. Time joj se pružila prva prava prilika da potraži neki zapis o ro enju svo-jeg sina. Bryanstoni se ponašaju kao da se to nikad nije dogodilo, a njezina majka i o uh poticali su je da ne misli o tome, da to ostavi za sobom. No Pen nije mogla prihvatiti pomisao da se dijete koje je raslo u njoj, koje se bacakalo i štucalo i bilo fizi ki dio nje, dijete koje je s toliko muke donijela na svijet, može tek tako izbrisati.

Niti je vjerovala da je dijete ro eno mrtvo. ula ga je kako pla e. To je njezina opsesija. To ju je nosilo kad se vratila u princezino ku anstvo i životu

koji je poznavala prije udaje. Prema svemu što se moglo vidjeti, Pen je postala ona stara, ali ispod površine postojala je posvemašnja uvjerenost da negdje živi njezino dijete.

Pogled joj je pao na veliku obiteljsku Bibliju na stalku u udubljenju prozora. Ro enja, smrti, brakovi, sve se ondje bilježi. Hitro se zaputila prema stalku. Biblija je bila otvorena na Knjigu psalma i ona je grozni avo okretala tanke stranice na po etak knjige. Stranice su joj se lijepile za prste koji su se ovlažili od žurbe i uzbu enja. Obrisala ih je o sivi damast svojih skuta prije nego je nastavila. U prednjem dijelu Biblije nije zabilježeno ro enje njezinog mrtvog sina 7. srpnja 1550. Nije zabilježen ni taj datum. Pogledala je dugi popis brakova, ro enja, smrti. Njezin brak s Philipom zabilježen je ondje. Philipova je smrt zabilježena. Milesovo preuzimanje grofovske titule tako er je zabilježeno. Velikim slovima, inilo se da su ve a od svih drugih zapisa. Ali naravno, Miles je sin miljenik. Sin za kojeg je njegova majka uvjerena da je trebao biti prvoro eni i prema njemu se uvijek tako ophodila.

GIGA

9


Pen je pogledom preletjela odaju. Koliko joj je vremena preostalo? Gdje bi drugdje mogla pogledati? Prišla je ormari u u kojem se drže dokumenti o posjedu. Znala je to jer je esto gledala Philipa kako radi na njima. U bravi se nalazio klju . Otvorila je ormari i po ela

pregledavati poslovne knjige. Vrata su se iza nje otvorila. Vrata što ih je, u svojoj žurbi, zaboravila zaklju ati. Srce joj je lupalo, vlasište se stegnulo. Polako se okrenula. U najboljem slu aju, to e

biti Robin, a u najgorem, njezina svekrva. Ali nije bilo ni jedno od njih. Na trenutak je ostala bez rije i dok je zurila u neznanca,

najprije pomislivši da je to neki sluga. No tu je misao odmah odbacila. Niti jedan sluga nije tako elegantan, niti se drži tako hladno i arogantno. Je li on prijatelj obitelji Bryanston? Ako jest, ona ga ne poznaje.

Crne o i ispod širokog ela i istaknutih, ali lijepo oblikovanih obrva procjenjivale su je u napetoj tišini, a Pen je uzvratila na isti na in, lagano podigavši bradu. Imao je dug, ravan nos, šiljastu bradu i staložena usta. Držao se veoma mirno, a ipak je osje ala da iz njega zra i energija. Nije mogla procijeniti njegovu dob. Sigurno je stariji od Robina.

Na koncu je pronašla svoj glas. - Zabava je u velikoj dvorani, gospodine. ini se da ste se izgubili.

Naklonio se. - Owen d'Arcy, vama na usluzi, gospo. - Glas mu je bio melodiozan, dubok i blag, a Pen je zbunio neobi an pjevan ton. To nije bio baš strani naglasak, a ipak nije bio ni isto engleski, kao ni njegova tamna put.

- Ne treba mi nikakva usluga, gospodine -kiselo e Pen. Osje ala se nekako odvažnom. Malo razdraženosti pomiješalo se s ne im drugim dok ju je nastavio promatrati s izrazom cini nog naga anja. Kao da je znao nešto što ona nije.

Sve na tom ovjeku uznemirivalo je Pen. Njegova je odje a neobi no egzoti na, jednako kao njegov glas i boja puti. Nosio je haljetak i arape od crnog satena prošivenog nitima venecijanskog zlata, košulju od crne svile i ovratnik u vrš en crnim ocakljenim kop ama. Kratak plašt od crnog baršuna obrubljen grimiznom svilom visio mu je s vitkih ramena. Nosio je rapir i bodež u koricama od crnog baršuna pri vrš enima za struk. Odmah se jasno vidjelo da zna koristiti to oružje. Pen je bila posve sigurna da je opasan.

- inilo se da ste nešto tražili - ljubazno je primijetio, kao da ona ništa nije rekla. - Možda vam mogu pomo i.

- Ne mogu zamisliti zašto to mislite. - Pen je nevoljko zatvorila ormari i okrenula klju . Nije mogla nastaviti potragu u njegovu društvu, kao ni u bilo ijem društvu, a ispunjavao ju je gnjev zbog neznan eva uplitanja. Nije mogla znati kad e opet imati takvu priliku.

- Jeste li blisko povezani s obitelji Bryanston, gospodine? Možda su vam poznati njihovi poslovi? - Okrenula se prema njemu, a izraz lica bio joj je jednako izazovan kao i ton glasa.

Ona nije samo ono što se vidi na prvi pogled, pomislio je Owen. Na prvi je pogled bila baš onakva kako ju je Noailles opisao, prili no bezli na sa sme om kosom, pravilnim crtama lica i ni po emu posebnom figurom. Ali njezine o i. Dakle, to je nešto sasvim drugo. Veoma krupne, veoma bistre, i predivna mješavina zelene i sme e boje prošarane zlatom. Podsjetile su ga na sun evu svjetlost na jezercu u šumi. Noailles je pogriješio i po pitanju temperamenta, zaklju io je. Tu se jasno vidi bljesak snažnog duha. Owen je prvi put osjetio bu enje zanimanja za ovaj zadatak.

- Moram priznati da ništa ne znam o poslovima Bryanstona - rekao je i nasmiješio se. - No veoma sam zainteresiran za vas, gospo. Jednostavno sam vas morao slijediti kad ste se udaljili iz dvorane. - Naklonio se i uputio joj svoj najšarmantniji, najzamamniji smiješak.

GIGA

10


Pen ga je s nevjericom pogledala, a ta je apsurdna tvrdnja rastjerala njezinu razdraženost. - Zar pokušavate o ijukati sa mnom, gospodine? -Zvonko se nasmijala. - Bojim se da ste naišli na pogrešnu sestru. Moja je sestra Pippa nepopravljiva koketa i spremnije e od mene nagraditi vaša nastojanja. Rado u vas upoznati s njom. - I dalje se smiju i, prošla je kraj njega prema vratima, a njezini su ga skuti dotaknuli.

Owen se rijetko kad smutio, a zlovolja je za njega veoma neobi an osje aj. Me utim, bio je svjestan jednoga i drugoga dok je slijedio Pen iz odaje. Nešto je morao u initi po tom pitanju.

- Ledi Pen - zazvao je tiho, ali mu se u glasu osje ao stupanj hitnosti. Zaustavila se u hodniku i upitno ga pogledala preko ramena, pitaju i se odakle zna

njezino ime. Posve je sigurno da se nisu upoznali. Prišao joj je. Dlanom je uhvatio njezinu podignutu bradu i hitro, prije nego je shvatila njegovu namjeru, lagano svojim usnama dotaknuo njezine.

- Oprostite mi - rekao je. - Ali cijelu sam ve er to želio u initi. - Kako nevjerojatno! - ustvrdila je Pen. - Zašto biste to željeli, zaime svijeta?

ekivao je šok, kreposno zgražanje, ozloje enost, barem smetenost. Me utim, vidio je samo tu otvorenu zapanjenost, zbog ega je zacijelo izgubio zdrav razum. Iz iskustva je znao da iznena enje obi no ima dobar u inak. Ali ne i u ovom slu aju, inilo se.

Pozorno ju je promatrao kroz napola zatvorene o i. - Nemam pojma - polako je rekao. - Oprostite mi.

- Pa, nemam vam što oprostiti - odgovorila je Pen i opet se nasmijala. - Ako biste me ispri ali.

Žurno se udaljila, a Owen d'Arcy je prvi put u svojoj karijeri ostao smu en. O ito e mu trebati neka rafiniranija metoda za stjecanje povjerenja te dame. I bio je prokleto siguran da mu se više ne e smijati u lice.

GIGA

11


Drugo poglavlje - Upravo sam imala veoma neobi an susret -rekla je Pen kad je sišla s galerije i našla

Robina koji ju je ekao u podnožju stubišta. Još uvijek se smijala, premda pomalo zbunjeno. U vrijeme poljupca reagirala je s iskrenom zapanjenoš u; sada, nešto kasnije, postala je svjesna dubokog pulsiranja uzbu enja koje ju je zbunjivalo.

- inilo mi se da si se predugo zadržala - rekao je i promatrao je, lagano se mršte i. - Odakle tebi pravo da mi mjeriš vrijeme provedeno u zahodu? - Pen je rekla glume i

ozloje enost. Robin je slegnuo ramenima, prihva aju i poraz. Bez obzira što je Pen radila, ne e mu

se povjeriti. - Kakav je to susret bio? Pen je pogledala naokolo, a potom je pokazala duboko udubljenje prozora. - Po imo

onamo. -Pošla je ispred njega, a koraci su joj bili brži nego ina e. Robin ju je znatiželjno slijedio. inilo se da Pen ve eras zra i neobi nom energijom.

esto je mislio da ju je dvostruka tragedija u njezinu životu ostavila nekako oslabljenom, izvukla je boju iz nje, pa mu se nekad inila samo kao sjenka vitalne osobe koju je tako dobro poznavao. Me utim, ve eras je druk ija. Na galeriji je osjetio njezinu nestrpljivost, osje ao je da je prekinuo nešto važno, premda joj je bilo drago da ga vidi. A sad se doimala uzbu enom,

i su joj postale ve e i blistavije, življe nego bilo kad u protekle dvije godine. Opet je dobila malo emotivne boje.

U udubljenju prozora bili su donekle zašti eni, odvojeni od bu nih aktivnosti u glavnom dijelu dvorane. Pen se zagledala u no gdje su mrak probijale baklje, postavljene u pravilnim razmacima u vrtu koji je vodio do stuba na rijeci. Bakljonoše su hodali snijegom pokrivenim puteljcima i uvali pristanište gdje su ekali amci i teglenice gostiju, a njihova su svjetla podsje ala na ples krijesnica dok su plovila poskakivala na vodi.

Robin se naslonio na zid, a ruke je zavukao duboko u džepove tunike na plave i srebrne pruge, ne mare i za na in na koji je gruba kretnja iskrivila fini saten. - Neobi an susret? - potaknuo ju je.

- O, da. - Pen se okrenula k njemu i pomalo skrušeno odmahnula glavom, kao da je posve zaboravila što mu je kanila ispri ati. - Zapravo, nije to ništa posebno, samo mi se inilo malo udnim. U hodniku na katu naletjela sam na jednog ovjeka. Rekao je... rekao je da me smatra zanimljivom pa me slijedio. A tada...

Zastala je, osje aju i se pomalo nelagodno, ali su joj o i postale još blistavije. - Poljubio me, Robine.

U usta, kao da smo najbolji stari prijatelji. Ili... ili... - Nije se mogla natjerati da kaže kako je u poljupcu bilo ne eg ljubavni kog.

- Ne mogu razumjeti zašto bi želio o ijukati sa mnom - nastavila je. Opet se kratko nasmijala, ali nije uspjela prikriti svoju smu enost. - Da mi nije znao ime, pomislila bih da me pobrkao s Pippom. Na kraju krajeva, ona je obiteljska koketa.

Robin se neodre enim smiješkom složio s tom istinom, no premda je volio svoju mla u polusestru, Pippa mu nikad nije mogla dugo odvla iti pozornost s Pen. A sad ga je veoma zanimala Penina reakcija na neznan ev poljubac. Unato njezinom odbacivanju incidenta kao nevažnog, nešto je izazvalo njezinu sadašnju živahnost i obnovljen sjaj u o ima. Sigurno mu se nije inilo da joj je taj susret bio neugodan, i nije od njega tražila bratski gnjev zbog neželjene prisnosti jednog neznanca. Pitao je: - Tko je taj ovjek?

- Nikad ga ranije nisam vidjela, ali on je znao tko sam ja. Možda si ga sreo na stubama? Kad si ti silazio, a on se penjao?

Robin se zamišljeno namrštio. Prošao je kraj nekoga, ali se njihovi pogledi nisu sreli.

GIGA

12


Bio je previše zaokupljen vlastitim mislima. - Možda jesam, ali zapravo nisam gledao. - Pa, rekao je da se zove Owen d'Arcy. Robin se naglo okrenuo prema mnoštvu u dvorani i Pen nije vidjela bljesak u

njegovim o ima, iznenadno stiskanje usta. Što bi Owen d'Arcy mogao željeti od Pen? - Poznaješ li ga? - pitala je Pen, i sama se zagledavši prema dvorani, pogledom

traže i vitkog tamnoputog muškarca koji ju je zaustavio, koji ju je tako uznemirio. - Ne - odgovorio je Robin, zaklju ivši da to nije potpuna laž. Ne poznaje Owena

d'Arcyja, ali zna za njega, zna ime se bavi. Robin se bavi istim poslom, ali bi spremno priznao da ni slu ajno nije ravan d'Arcyju. Taj je ovjek pravi majstor svojeg zanata. Robin je još uvijek po etnik, nije vrijedan pažnje Owena d'Arcyja.

- Mislim da nije Englez - zamišljeno e Pen. -Premda je teško znati zašto. Nema baš strani naglasak, ali u njemu je nešto udno. Nešto nimalo obi no.

- Vidiš li ga sad ovdje? Pen odmahne glavom. - Ne, ali je takva gužva da bi mi lako mogao promaknuti. - No

dok je to još izgovarala, znala je da nije istina. Vidjela bi ga da je u dvorani. Tako je osebujna figura, tako taman i smiren usred šarenog blještavila ove brbljave gomile.

- ini se da tvoja svekrva dolazi u ovom smjeru - primijeti Robin, nimalo ne žale i zbog promjene teme. Nije želio pokazati Pen da i njega zanima d'Arcy; a ona je tako intuitivna, osobito kad je rije o njezinu polubratu, pa ne bi trebalo mnogo da po ne istraživati.

Pen se uko ila kraj njega. - Nemam joj što re i. - Moraš barem razmijeniti ljubaznosti. - To sam ve u inila na po etku ve eri. - Prije nego je Robin dospio još nešto re i,

Pen je šmugnula u mnoštvo i nestala u gužvi. Pripremio se za susret s ledi Bryanston. Znao je kako se loše ponijela prema Pen, te je, kao i ostali lanovi Penine obitelji, smatrao barbarskim na in na koji je onako naglo dala odnijeti mrtvoro en e prije nego je njegova majka imala priliku tugovati za njim. Ali on je gost u njezinoj ku i i mora voditi ra una o doli nom ponašanju.

Naklonio se kad je dama stigla do njega. Bila je krupna kao i njezin sin Miles, a jednako kao i on, neobi no je voljela izrazito ki enu odje u. Ove je ve eri odjenula damast prljavo roza boje obrubljen srebrnom lisicom i opto en dijamantima. Robin je pretpostavio da ispod draguljima ukrašenog pokrivala za glavu nosi periku. Bilo je teško zamisliti da bi ta nijansa jarko crvene boje mogla biti prirodna, a za boju na njezinim obrazima svakako je zaslužna šminka, prezirno je pomislio.

- Lorde Robine. - Na njegov je naklon jedva zamjetljivo kimnula. - U inilo mi se da vidim Pen s vama.

Robin je pogledao naokolo, doimaju i se iznena enim. - Ne vidim je, gospo. Tanke usne ledi Bryanston gotovo su nestale. - Želim joj nešto re i. Kad je vidite,

recite joj to. - Smijem li joj tako er re i što joj želite poru iti? - pitao je Robin, nastoje i govoriti

bezizražajnim glasom i ukloniti prezir s lica. - Ima nešto Philipovo za što vjerujem da pripada grofu. - Ledi Bryanston nije

pametna žena, ali posjeduje odre enu zlobnu lukavost, kao i drsku lakomost, što se može pogrešno smatrati inteligencijom. Njezine su sme e o i svjetlucale od pakosti dok je pogledom fiksirala Robina, a zatim je još jednom kimnula i udaljila se, zaputivši se na drugu stranu dvorane gdje su njezin sin i njegova žena još uvijek sjedili za kartaškim stolom.

GIGA

13


- Ku ka! - progun a Robin. Vjerojatno želi neku uspomenu na Philipa koja je osobito draga Pen. To bi joj bilo sasvim sli no. Pogledom je potražio Pen, ali nije ju vidio.

Što Owen d'Arcy želi od nje? Mogu e je da je njegovo zanimanje za Pen posve nedužno, da ga ona jednostavno privla i. Robin je to lako mogao razumjeti. No tako er je osje ao da Pen nije dovoljno dramati na da bi privukla Owena d'Arcyja. Osjetio se pomalo nelojalnim kad je to pomislio, ali je u hladnoj realnosti sasvim to no. Dakle, d'Arcy sigurno ima nekakav cilj.

Robin je tek po eo u iti komplicirano umije e špijunaže, no s obzirom na ono što je znao, nije mu bilo teško pogoditi koji je to cilj. Pen je pouzdanica princeze Mary. D'Arcy radi za francuskog veleposlanika. Ako žele put do Maryna uma i planova njezina brati a, rimskog cara, s kojim je princeza u bliskom, mada tajnom, kontaktu, Pen bi mogla biti klju . U sadašnjoj eksplozivnoj klimi, uz boležlji-voga kralja koji nema potomaka, takve bi informa-cije Francuzima bile neprocjenjive.

Pen nije glupa, a jednako kao i Robin, ve i je dio života provela u središtu dvorskih intriga. Ne e je biti lako prevariti. Robin je bio prili no siguran da je pogodila da je i on uklju en u svijet špijunaže, mada je poštovala njegovu tajnovitost, ali d'Arcy je majstor svojeg zanata i Pen se zasigurno ne e mo i nositi s njim.

Robin je zaklju io da o zanimanju Owena d'Arcyja za Pen mora raspraviti sa svojim ljudima. Možda u tome nema ni eg prijete eg, ali tu prosudbu nije mogao donijeti na svoju ruku. Robin je još jednom pogledom potražio Pen, ali još uvijek je nigdje nije vidio.

Vojvoda od Northumberlanda nalazio se u skupini oko princeze, a dok im se Robin približavao, blijeda mršava djevojka iz grupe plaho mu se nasmiješila. Njezina je haljina bila posve obi na u usporedbi s raskošnom odje om ostalih oko nje, a inilo se da joj je neugodno jer je prebacivala težinu s jedne na drugu nogu i eznutljivo pogledavala prema vratima.

Robin ju je sažalijevao. Tijekom godina što ih je proveo u ku anstvu vojvode od Suffolka imao je obilje prilika vidjeti op e maltretiranje i zastrašivanje što ga je vojvodina

i, ledi Jane Grey, trpjela u maj inim rukama. Zagrlio ju je kad im je prišao i stisnuo joj ramena ležernom prisnoš u obiteljskog prijatelja. Nasmiješila mu se, zahvalna, kao i uvijek, na svakoj ljubaznosti.

Northumberland je svoj oštar pogled okrenuo prema Robinu. Njegovo se uobi ajeno držanje bahatog prezira neznatno ublažilo. - Želio si razgovarati sa mnom, Robine?

- Kad Vaša Milost bude mogla odvojiti trenutak za mene - vedro e Robin. Od svojeg je oca, Hugha od Beaucairea, sada grofa od Kendala, nau io da se nikad ne smije dati zastrašiti bogatstvom i položajem onih oko sebe. Nikad nije pokazivao strahopoštovanje i nikad nije laskao. To mu je osiguralo iskrene simpatije i poštovanje mladoga kralja Edwarda i oholih lanova Krunskog vije a.

Northumberland kimne i udalji se iz kruga, kretnjom pozvavši Robina da po e s njim.

* * * Pen je žurila hodnikom prema knjižnici, a stožasta podsuknja s tvrdim obru ima ispod

damastih skuta njihala se s jedne na drugu stranu uslijed brzine njezina hoda. Ovoga puta nije poduzela nikakve mjere opreza kako bi diskretno nestala iz dvorane jer je njezina svekrva bila s Robinom. Ispunjavao ju je osje aj lakomislenosti za koji je znala da ima nekakve veze s njezinim susretom s Owenom d'Arcyjem. Ako je Bryanstoni uhvate kako pregledava obiteljske dokumente, neka bude.

Ušla je u knjižnicu i ovoga puta zaklju ala vrata za sobom prije nego je otvorila ormari . Unutra su se uglavnom nalazile poslovne knjige, te ih je odlu ila zanemariti, ali joj je ruka pala na onu iz 1550. godine. Okretala je stranice, traže i srpanj, a potom bilješke unesene

GIGA

14


na dan ro enja njezina sina. Primalje su zacijelo dobile naknadu. Sve su joj bile nepoznate, a dovela ih je ledi Bryanston kad je Pen odjednom dobila trudove etiri tjedna prije termina.

Možda e na i neko ime, otkriti na in na koji bi mogla kontaktirati neku ženu koja je bila nazo na u odaji onog užasnog dana.

Našla je željenu stranicu i zagledala se u bilješke. Bilo je imena, iznosa koji su im ispla eni, ali nije pisalo za koju su uslugu ta imena dobila naknadu. Pen je u prstima osje ala bockanje. Bez razmišljanja je istrgnula stranicu, presavila je i gurnula u malenu torbicu ukrašenu vezom koja je visjela s finog zlatnog lan a što ga je nosila oko struka. Zatim je vratila knjigu na mjesto, zaklju ala ormari i izišla iz knjižnice.

Bila je na oprezu, srce joj je divlje lupalo. Sad kad je imala nešto za skrivanje, bojala se da je ne otkriju. Nitko ne e otvarati poslovnu knjigu od prije dvije godine, osim ako nema razlog za to, a ona ne smije pobuditi baš nikakvu sumnju.

Stigla je do galerije iznad dvorane i odmah opazila da se razina buke uvelike smanjila. Pogledala je dolje i vidjela da se dvorana brzo prazni, a gosti su svojim slugama nare ivali neka pozovu amce, konje ili ko ije.

Odlazak princeze Mary bio bi znak za završetak zabave, a Pen je vidjela da su princeza i njezine dvorske dame doista otišle, što je zna ilo da je kraljevska teglenica ve zacijelo zaplovila rijekom. Mary nije voljela kasne ve ernje zabave jer uvijek ustaje prije zore radi molitve. Ne bi je zabrinjavala injenica da je ondje ostavila Pen jer bi jednostavno zaklju ila da e prespavati pod krovom svoje svekrve.

Pen nije imala namjeru zatražiti gostoprimstvo u ku i obitelji Bryanston, makar to zna ilo da e se morati gurati za mjesto u jednoj od javnih teglenica. Gužva u pristaništu bit e ogromna i može o ekivati da e ekati najmanje sat vremena prije nego se javna plovila

budu mogla dovoljno približiti da ukrcaju putnike. Osim ako Robin još uvijek nije ovdje. Otpratio bi je ku i ak i da je stigao ovamo na

konju, pa bi morali zajedno jahati. Prou avala je sve manju gužvu, ali ga nije vidjela, a tada je postala svjesna prema gore okrenutog lica Milesa Bryanstona. Gledao ju je iz dvorane, ali nije bila sigurna je li ju uop e vidio ili prepoznao. Mnogo je popio i njegovo je krupno lice bilo tamnocrveno, a sitne sme e o i podlivene krvlju i nimalo fokusirane. Šmugnula je natrag u sjenke i požurila stubama do dvorane, nadaju i se da je dovoljno smušen i da se nje uop e ne e sje ati.

Owen je vidio princezin odlazak i opazio da Pen nije uz nju. Stajao je u hodni u koji je odvajao veliku dvoranu od ulaznih vrata, prostoru ija je namjena smanjiti dotok ledenog zraka. Vrata su sad bila otvorena dok su se ljudi natiskivali u tom hodni u i gurali se van, povicima dozivaju i sluge, drhture i u krznenim ogrta ima. Snijeg više nije padao, ali je tlo prekrivao led koji je pod izmama pucketao poput stakla.

Skupina brbljavih muškaraca i žena izišla je iz velike dvorane, vrtlože i se oko njega dok su gun ali zbog hladno e i otežanog putovanja ku i. Pen je bila me u njima, a upravo je preko glave navla ila krznom podstavljenu kapulja u plašta. Vidjela je Owena, zapravo, kad bi bolje razmislila o tome, rekla bi da je osjetila njegovu nazo nost trenutak prije nego ga je ugledala. Nasmiješio joj se, a ona mu je nesvjesno odgovorila osmijehom. Koraknuo je prema njoj, ali se neki par progurao izme u njih, a Pen se nije ni pokušala oduprijeti plimi ljudi koja ju je nosila iz hodnika u ledenu no .

Owenov se paž progurao natrag kroz mnoštvo, obraza rumenih od hladno e. - Trebat e dva sata ekati na teglenicu, gospodine. I jako je hladno.

Owen je samo kimnuo, a njegovo je lice bilo uobi ajeno bezizražajno, ako se izuzme sjaj u tamnim o ima. - Onda je bolje da što prije po emo, Cedric. - Spustio je ruku na momkovo rame.

- Užasno je hladno - gun ao je Cedric, eznutljivo gledaju i prema jarko osvijetljenoj

GIGA

15


dvorani iza svojega gospodara. - Mogli bismo ovdje ekati, gospodine, samo dok se malo ne smanji gužva.

- Nemam nikakvu želju zadržavati se ovdje, mom e. Hodanje e te zagrijati. Do i. - Poveo je paža ispred sebe i van iz ku e.

Kad je Pen usred mnoštva stigla do pristaništa, cupkala je nogama, obgrlila se rukama i potišteno gledala naokolo. Red teglenica i amaca koji su ekali da pristanu doimao se beskona nim, lampe koje su poskakivale na njihovim krmama vidjele su se u daljini, a ljude koji su ekali ispred nje nije mogla ni prebrojiti. To e biti neljudski dugo ekanje na prijevoz.

Zavukla je ruku u rukavici ispod plašta i stisnula malenu torbicu. Gotovo je osje ala šuštavi pergament u njoj. Kad stigne u dvorac Baynard i privatnost vlastite odaje, mo i e ga propisno prou iti. Njome je prostrujao val uzbu enja i zagrijao je usprkos ledenom zraku. Zaboravila je na svoj umor, na frustriranost zbog gužve i dugo je ekanje postalo nestrpljiva potreba da u ini nešto odlu no. Ako ostane ovdje, ne e vidjeti svoj krevet prije nego se razdani.

Maknula se iz mnoštva. Pristanište Horseferry1 pristanište za splavi kojima se prevoze konji udaljeno je samo desetak minuta hoda, a ondje e gužva biti mnogo manja.

Jasno, morat e pro i kroz labirint mra nih prolaza oko rezidencije obitelji Bryanston. Po

danu se uop e ne bi premišljala, ali za ovako hladne crne no i... Odjednom odlu ivši, Pen je pogledom potražila bakljonošu koji bi joj osvijetljavao

put. Mrzovoljni momak, sluga Bryanstonovih, drhture i se odazvao na njezin poziv. Krenuo je ispred nje i visoko podigao baklju kako bi osvijetlio mra ne uli ice kojima su morali pro i da bi stigli do drugog pristaništa.

Stisnuvši se u svojem krznom podstavljenom ogrta u, Pen je oprezno kora ala po ledenom tlu i nastojala držati korak s bakljonošom, ali on je bio nestrpljiv i njegove su izme sigurnije gazile po ledu nego njezine cipele tankih potplata. Proklinjala ga je ispod glasa, a bila bi proklinjala i sebe jer je propustila princezin odlazak i ugodno putovanje ku i uz toplinu žeravnika i udobna sjedala s jastucima, zašti ena od vjetra, ali ju je prožimalo isto uzbu enje, ostatak njezine ranije neustrašivosti i željno iš ekivanje.

Trgnula se na iznenadni povik iza sebe. Naglo se okrenula i odjednom se našla okružena ljudima u dronjcima, muškarcima i ženama, ak i djecom. Viknula je bakljonoši, a on je pogledao iza sebe i pobjegao u mrak, visoko podigavši baklju.

- Kukavi ko sme e! - kroza zube je uzviknula Pen, na trenutak previše bijesna na njega da bi osje ala strah. Ali to je veoma kratko trajalo, a odmah potom uslijedila je

ajni ka misao da je trebala ostati u pristaništu rezidencije Bryanston i ekati u mnoštvu. Umjesto toga, prepustila se glupom porivu koji bi mogao imati smrtonosne posljedice.

Pokušala se progurati kroz skupinu ljudi oko sebe, ali su se vrš e natisnuli oko nje, zure i

u nju gladnim o ima i otvorenih usta u kojima su se vidjele bezube desni. Najprije se nitko nije micao, a tada je jedan od muškaraca ispružio ruku i dotaknuo je. To je bio znak ostalima. Žene su prišle bliže, guraju i, potežu i, grabe i. Sad je Pen ostala bez daha od užasa. Pokušala je razgovarati s njima, ali se inilo da je ne uju. Prljavi su prsti upkali nje-zin plašt i pojavio se dragulj što ga je nosila na prsima, bljesnuvši u tami. Tada su navalili, grebu i, sik i poput zloduha koji plja kaju grob.

Pen je ula vlastiti vrisak dok se borila mahnitoš u za koju nije ni znala da je posjeduje. Odjednom su po eli padati uz krikove bola, panike. Krikove koji su sad zvu ali ljudski.

1 Horseferry steps - pristanište za splavi i teglenice kojima se prevoze konji

GIGA

16


Me u njima se stvorio muškarac u crnom, vitlaju i rapirom koji je sijao smrt. Ništa nije govorio, a srebrna je oštrica sjekla zrak opakom u inkovitoš u. Kraj njega je manja osoba jednako vješto rukovala bodežom.

Krug oko Pen se raspršio. Nije imala oružje kojim bi doprinijela nastojanjima svojih spasitelja, pa se pribrala i u mislima provjerila svoje tijelo, a zatim i svoje stvari. Njezin je plašt bio poderan i kažiprst rukavice istrgnut. Ali još uvijek je stajala na nogama i inilo joj se da nema nikakve ozljede.

Uli ica se ispraznila jednako brzo kako se i napunila. Owen d'Arcy je posegnuo za njom i instinktivno je privukao k sebi, ili se barem Pen tako inilo. Trenutak je po ivala u njegovu zagrljaju, slušaju i kako mu ispod plašta srce lupa polako i ravnomjerno kao da uop e nije ni podigao rapir. Po ivala je uz njega, a kad joj se vratilo malo snage i pribranosti, shvatila je da nikad nije smatrala mogu im osje ati takav užas.

- Zahvaljujem vam, gospodine - na koncu je promrmljala i izvukla se iz njegova zagrljaja jer joj se inilo da e imati sve manje želje odmaknuti se od njega ako duže ostanu tako blizu jedno drugome. - Imala sam bakljonošu, ali je kukavica pobjegao im su me napali.

- Ovo nije osobito dobar put za ženu koja ima samo bakljonošu za zaštitu - re e Owen i spremi rapir u korice. - Vidio sam vas kako se udaljavate iz pristaništa, ali nisam mogao vjerovati da ete tako sami krenuti drugim putem. Cedric, upali svije u.

Cedric je izvadio spremnicu za trud te kresivo i kožnu kesu što ju je nosio na struku. Za ulo se struganje, planula je iskra i upalila se svije a, maleni zlatni krug koji je obasjavao njih troje. Owen je ispružio ruku i uhvatio Peninu bradu kao i ranije te ve eri. Držao joj je lice i prou avao je na svjetlu.

Pen je odjednom zadrhtala i koljena su joj po ela klecati, pa se naslonila na zid potleušice iza sebe. To nije imalo nikakve veze s neobi nom mo i crnih o iju koje su je promatrale, baš nikakve veze s udnom smirenoš u koja ga je okruživala. To je jednostavno bio naknadni šok od neugodnog doživljaja. Sasvim je prirodno pretrpjeti šok nakon što nestane potreba za snagom.

- Ozlije eni ste - rekao je onim pijevnim glasom. - Onaj vas je ološ ne im porezao. – Dotaknuo joj je vrat, odmaknuo ovratnik plašta i prstom slijedio liniju od njezina uha do ramena. Kad je maknuo prst, bio je mokar i ljepljiv od krvi. Pen je tek tada prvi put osjetila bol posjekotine, kao što je tako er postala svjesna mnogih drugih bolnih mjesta na tijelu. Silovito se borila tijekom onih nekoliko minuta užasa, a tijelo joj je to sad potvr ivalo.

- Nepravilna je. Zacijelo su koristili nekakav oštar kamen ili tako nešto. U svakom slu aju, treba to o istiti - govorio je Owen. - Što prije. Ne možemo znati kakva je prljavština bila na tome. -Opet joj je rame pokrio plaštem. - U blizini je jedno mjesto.

- Kakvo mjesto? - Pen se malo ustru avala kad ju je uhvatio za lakat i poveo je uli icom, a Cedric je držao svije u kako bi im osvijetlio put. Nije poznavala tog ovjeka koji ju je uznemiravao. Znala je da joj je spasio život i bila mu je silno zahvalna, ali nešto u njemu i dalje ju je uznemiravalo. Dovoljno ju je uznemiravalo da bi osje ala kako ne bi trebala po i s njim na neko nepoznato mjesto, da bi se u njegovu društvu svašta moglo dogoditi. Zašto ju je ranije slijedio iz velike dvorane? Zašto ju je poljubio? Što to zna i da je zainteresiran za nju? I što je zapravo na njemu zainteresiralo nju?

Pen je zaklju ila da trenutno nije u stanju razmišljati o posljednjem pitanju. - Uzet u maleni amac u pristaništu - odlu no je rekla. - Bit u kod ku e za sat vremena. Moja se služin ad može pobrinuti za ranu.

Owen ju nije želio prestrašiti, ali tako er nije bio spreman propustiti ovu savršenu priliku. Rekao je blago umiruju im tonom: - Nema potrebe da se bojite, ledi Pen. Barem ne u mojem društvu. Ali što duže rana ostane neo iš ena, to je ve a opasnost da se zagnoji. Kraj pristaništa Horseferry nalazi se kona ište u kojemu me poznaju. Ondje e imati vru e vode,

GIGA

17


zavoja, a nadam se i pristojnog za injenog napitka od mlijeka i vina. Nakon toga, osobno u vas odvesti do princezine rezidencije.

Rana joj je pulsirala na vratu, a kad ju je oprezno dotaknula, koža joj je djelovala vru e i prst se okrvavio. Pomislila je na vrstu oružja što su ga mogli upotrijebiti, kamen iz jarka prekriven blatom, oštar komad željeza iz hrpe gnojiva. Znala je da ovjek ima pravo. Rana se mora što prije o istiti. A u kona ištu e biti sluge, vlasnik i njegova žena. Sve sasvim obi no i sigurno.

- Neka bude - re e Pen. Brzim su se koracima zaputili prema pristaništu, a Pen je bila svjesna injenice da se

po ela oslanjati na njegovu ruku kojom ju je držao ispod lakta. Vlastito ju je tijelo iznevjerilo. Silom je nastojala hodati uspravno, kontrolirati svoja klecava koljena, vrsto kora ati. inilo joj se izrazito važnim da ne pokaže nikakvu slabost. Nije znala zašto se tako osje ala. No bila je uvjerena da on nešto želi od nje, pa mora biti na oprezu kako mu to nešto ne bi i nesvjesno dala.

Ništa od onoga što se dogodilo otkako je Pen prvi put vidjela Owena d'Arcyja, nije promijenilo njezino mišljenje da je on opasan ovjek.

GIGA

18


Tre e poglavlje - Bila je na galeriji, kažeš? - Ledi Bryanston pogleda prema galeriji koja se pružala

duž jedne strane velike dvorane. - Da, vidio sam je ondje gore odmah nakon što su princeza i njezina svita otišli. -

Milesu Bryanstonu malo se zaplitao jezik, a pogled mu je po ivao na sadržaju aše što ju je držao.

- Što li je radila ondje gore? - oštro je upitala ledi Joan, njegova grofica. Lice joj je svjetlucalo od vru ine. Slijedila je pogled svoje svekrve prema galeriji.

- Njuškala je i eprkala, kao i obi no - ustvrdila je ledi Bryanston, a usne su joj postale tanka crta iznad krupne brade. - Ne želi odustati. Tvrdoglava je kao mazga.

- Premda joj ni vlastita obitelj ne vjeruje - primijetio je Miles. Podrignuo se i iskapio sadržaj aše, a potom je glasno zijevnuo.

Služin ad se kretala oko njih, iste i ostatke od zabave. Svije e su ve bile pri kraju, cjepanice u velikim kaminima pretvarale su se u žeravicu, a hladno a je po ela potiskivati toplinu preostalu od mnoštva.

- Treba se nadati da joj ne e povjerovati - pro-gun ala je njegova majka. Kendali su impresivan par s mo nim vezama. Ako se odlu e pozabaviti opsesijom svoje k eri, ne može se znati koliko bi daleko išli.

- Zašto bi? - pitala je Joan, prigušivši zijevanje. - Prošle su dvije godine. Što bi mogli otkriti? Sad više ništa nije ostalo od mrtvog djeteta!

- Ne, ali mogli bi nas gnjaviti - neodre eno e njezina svekrva. Ako je Miles dobro obavio svoj posao, doista ne bi imali što na i. Dobacila je sinu brz pogled koji je sadržavao mrvicu sumnje. Premda ga je obožavala,

morala je priznati da nije onako dovitljiv kako bi mogao biti. Za razliku od njegovog starijeg brata koji je bio izrazito pametan, bistar i hitar u svojem razmišljanju. No dok Philip nije dopuštao da majka upravlja njime, Miles je slušao svaku njezinu naredbu vjernom poslušnoš u starog psa. Dok bi Philip odbio taknuti bilo što podlo, Miles bi doslovce poslušao njezine upute i uživao u svakom trenutku. Ne, zasigurno je dobro obavio posao. Sigurno nije ostavio nikakve tragove.

Pogledala je Joan ija je pozornost, kao i obi no, nekamo odlutala. Ledi Bryanston se tihim glasom obratila sinu: - Vjerojatno je vrijeme da provjerimo dogovor. Ako je nešto ostalo, napravi drugi potez. U ini to uskoro. Razumiješ me?

Miles je progun ao odgovor i zatražio još vina. - Ne treba ti više vina - nestrpljivo e njegova majka. - Želim znati o emu si

raspravljao s vojvodom od Northumberlanda. Bio si u njegovom društvu gotovo dvadeset minuta.

- O lovu - re e Miles i pruži svoju ašu slugi koji je dotr ao s bocom. - Razgovarali smo o lovu.

- Zar je to sve? Niste raspravljali o kraljevom zdravlju kako sam ti rekla? Miles je štucnuo. Zapravo je posve zaboravio maj ine upute; nekako su se izgubile u

vinu koje mu je obavijalo mozak. Ali to nije mogao priznati. - Nije se spomenula ta tema. - Zna ajno je pogledao majku. - Nisam baš ja

mogao na eti tu temu, zar ne? Ledi Bryanston uzdahne. - Da, Milese, mogao si. Svakoga zanima kraljevo zdravlje,

pa to nitko ne bi smatrao udnim. Ako ne razgovaraš s vojvodom i ne nastojiš ste i njegovo povjerenje, kako bi mogao predložiti mogu nost novog lije enja? Katkad mislim...

Prekinula se jer njezin sin nije slušao, ili ako jest, nije bio sposoban apsorbirati bilo što

GIGA

19


od onoga što mu je govorila. - Razgovarat emo o tome kad ti se glava razbistri - oštro je rekla. - Idem na po inak. Oboma vam želim laku no . - Pošla je prema stubama.

- Mogu e je da sam je naljutio - Miles je progun ao u ašu. Podigao je krvlju podlivene o i i pogledao svoju ženu ija se pozornost o ito vratila.

- Misliš li da je to mogu e, Joan? - Možda - žalosno je rekla. - To nije mudro, Milese. Trebao si se sjetiti razgovarati o

kraljevom zdravlju. - Znam, ali glava mi je bila puna karata i ni na što drugo nisam mogao misliti. - Izlio

je sadržaj iznova napunjene aše u grlo. - Po imo u krevet, dušo. Dobacio joj je nešto nalik požudnom pogledu, ali Joan je iz iskustva znala da taj

pogled ništa ne obe ava. Duh je možda voljan, ali tijelo definitivno ne e sura ivati. Katkad je mislila da njezina jalovost možda ima neke veze s estom nemogu noš u njezina muža da ispuni svoju bra nu dužnost u krevetu, ali je, naravno znala da ne može biti tako. Nesposobnost za a uvijek je ženin problem. Njezina je utroba neplodna, neprijateljski raspoložena prema sjemenu njezina muža, a znala je da svekrva nju krivi za to. Nestrpljiva zabrinutost udove grofice po pitanju nasljednika gotovo je ravna Peninoj opsesiji njezinim mrtvim djetetom.

Tiho uzdahnuvši, Joan je slijedila muža koji je teturao prema njihovoj spava oj odaji.

* * * Kona ište je smješteno malo dalje od pristaništa Horseferry i okružuje ga vlastiti vrt.

Bijelo okre- eno, s drvenim kosturom i plitkim slamnatim krovom s kojeg se uzdizao dim u ledeni zrak. Me utim, iza škura na prozorima vladao je mrak.

- Svi su u krevetu - Pen re e Owenu, koji ju je još uvijek držao za lakat dok je podizao zasun na vrtnim vratima. - Uzet u amac u pristaništu.

- Besmislice - spokojno e Owen. - Gazdarica Rider e nam rado pomo i. - Ne e biti baš tako susretljiva ako je probudimo - bunila se Pen, opiru i se. - Bit e joj drago ako je probudimo – Owen odgovori s vedrom smirenoš u. -

Cedric, po i otraga i pogledaj je li netko budan u kuhinji. Cedric je potr ao, a Owen je namjestio kapulja u Penina plašta tako da ju je bolje

štitila. Oblaci su se raspršili i no ni je zrak bio oštar i bistar, a sad kad su izišli iz labirinta mra nih uli ica, mjesec je obasjavao sve oko njih blijedom svjetloš u.

Penino je lice bilo bijelo na mjese ini, o i krupne i tamne. Iznenadila ju je prirodna ležernost kojom joj je namjestio kapulja u. Owen joj se nasmiješio, pa je osjetila odre enu smirenost. Malo se topline vratilo u njezino smrznuto i bolno tijelo.

Ulazna su se vrata otvorila. Ondje je stajala žena i visoko podigla fenjer. - Samo u ite, gospodine. Cedric kaže da je s vama ozlije ena dama.

- Tako je, gazdarice Rider. - Owen je poveo Pen ispred sebe. - Imali smo susret s plemenom prosjaka. Posjekli su ledi Bryanston i ranu treba odmah o istiti.

Pen je ušla u uski hodnik i uzvratila zainteresirani pogled punašne žene umotane u šal što ga je prebacila preko no ne košulje. - Oprostite nam ako smo vas izvukli iz kreveta, gospo o - re e Pen.

- O, nije to nikakav problem, gospo. Navikla sam da se kavalir pojavljuje u svako doba. Do ite ovuda. - Požurila je ispred njih, visoko podigavši fenjer tako da je osvjetljavao hodnik.

Ušli su u veliku pravokutnu kuhinju gdje se na tronogu postavljenom na ognjištu nalazio kotli . Tri žuta mješanca, koji su ležali kraj dvorišnih vrata, podigli su svoje krupne glave, a potom su ustali i mahali repovima pozdravljaju i Owena kao starog prijatelja.

GIGA

20


Pomilovao ih je, dopustio im da mu poližu ruke, pa su se uskoro vratili na svoja mjesta i spustili glave na prekrižene šape, glasno uzdahnuvši.

Cedric se polako vrtio ispred vatre, paze i da svaki dio njegova tijela bude izložen toplini. Doimao se zadovoljnim. U takvoj je no i topla kuhinja daleko bolja od zadržavanja kraj pristaništa i ekanja prijevoza.

- Ako biste se malo ovdje zagrijali, odmah u pripremiti kavalirovu sobu - re e gazdarica Rider. - Zapravo je spremna, ali samo treba zapaliti vatru. Nismo vas ve eras

ekivali nazad, gospodine. - Ne - žurno e Pen, ispruživši ruku kako bi zaustavila ženu koja je krenula prema

stubama. -Nema potrebe da pripremate spava u odaju. Za ovo e trebati samo minuta. - Vjerujem da e trebati malo duže - mirno e Owen. - Bit e vam udobnije kraj vatre

na katu, a gazdarica Rider e napraviti napitak od mlijeka i vina dok vam ja o istim ranu. - Da, tako je - veselo e žena. - Ti, mladi Cedric, donesi kabli užarenog ugljena iz

vatre pa emo za as zagrijati kavalirovu sobu. Cedric je lopatom prebacio užareni ugljen u kabli i slijedio gazdaricu Rider iz

kuhinje. - Do ite bliže vatri - re e Owen i pri e ognjištu. - Nema razloga za strah. - Zar nema? - pomalo suho re e Pen. Ipak ga je slijedila do vatre i sagnula se da bi

zagrijala ruke. Poderane rukavice slabo su je štitile od hladno e dok su hodali do kona išta pa su joj vrhovi prstiju pocrvenjeli i obamrli.

- ekivao bih da osoba koja je dovoljno lako mislena da sama po e mra nim londonskim uli iama ne e poznavati strah - primijetio je uzdigavši obrvu. - Uvjeravam vas, ako se mene bojite, daleko sam manje opasan nego pleme prosjaka.

U to sumnjam. No Pen je za sebe zadržala tu misao. Uop e ga se nije bojala, ali ju je duboko uznemiravao. Ili ju je uznemiravala jednostavna injenica da je on uznemiruje? Sisala je vrhove prstiju u nastojanju da pokrene krv u njima.

- Ne bojim se vas. I da bakljonoša nije pobjegao, bolje bih se snašla - pomalo je defanzivno odgovorila. - Ali ne smijete misliti da nisam svjesna injenice da ste mi spasili život. Ili da vam nisam zahvalna.

- Pa, kao što sam ve jednom rekao, vi me zanimate, ledi Pen. ini se da vas nesvjesno slijedim kad god vas vidim. - Nije se smiješio dok je to govorio, a njegov miran i staložen pogled po ivao je na njezinu licu. Pen nije prepoznala nikakvu šalu u toj tvrdnji, bila je posve ozbiljna. Zasad nije uspijevala prona i prikladan odgovor.

inilo se da je Owen zadovoljan tišinom, a Pen je osje ala da je polako i neumoljivo obavija mirna staloženost koja je zra ila iz njega. Tišinu u kuhinji remetilo je jedino teško disanje pasa kraj vrata i pucketanje vatre. Ponovno je po ela osje ati bolove po tijelu i pulsiranje u posjekotini na vratu, a koža oko nje doimala se napetom i ranjavom. Ako se ni eg drugog nije bojala, toga jest. Ako je rana zatrovana, to je daleko ve i razlog za strah no što je smireno i odlu no udvaranje Owena d'Arcyja, premda je posve neshvatljivo.

Cedric se vratio u kuhinju. - Gazdarica Rider kaže da gore odnesem vru u vodu, gospodine. Otišla je u spremnicu po neke pomade i zavoje.

Owen je samo kimnuo i rekao Pen: - Onda po imo gore. ini se, pomislila je Pen, da nema baš previše izbora. Rukom je dotaknula torbicu što

je visjela s lan a oko njezina struka. Napipala je presavijeni pergament ispod vezene svile. Ovaj udni sastanak u kona ištu na obali rijeke doimao se kao dio sile koja ju je cijele ve eri nosila. Možda je Owen d'Arcy dio njezine sudbine.

Zacijelo ima groznicu, s gnušanjem je pomislila Pen, kad joj je palo na pamet nešto tako apsurdno. Sudbina, doista! Njezin život pripada samo njoj. Sama donosi odluke. Ista je kao njezina majka, jaka i ima pod kontrolom sile koje djeluju na njezin život. Odlu ila je biti

GIGA

21


ovdje s Owenom d'Arcyjem, i odlu ila je dopustiti mu da se pobrine za njezinu ranu. I to je sve.

Uzdigla je bradu i ispred njega pošla iz kuhinje, te stubama iz uskog hodnika. Owen ju je slijedio, pitaju i se o emu je razmišljala da je to izazvalo iznenadnu

uko enost njezinih ramena, izazovno podizanje brade. Je li to imalo neke veze s njim? inilo se vjerojatnim. I to je dobro. Sve što pobudi njezino zanimanje, pozitivno ili ne, služi njegovoj svrsi.

Gazdarica Rider do ekala ih je na vrhu stubišta i osvjetljavala im put do malene odaje u potkrovlju gdje je vatra veselo plamsala u kaminu, a lojanice u svije njaku bacale su zlatne krugove svjetla na uglancani drveni pod.

- Tu je vodica od udesnog oraš a protiv krvarenja, krema od nevena za iš enje i gavez za zacje-ljivanje - nabrajala je gazdarica Rider pokazuju i košaricu na stolu. - Ho u li se ja pobrinuti za damu, kavaliru?

- Ne, sam u to u initi. Ja osje am silnu potrebu za pi em, a dami bi dobro došao napitak od mlijeka i vina s mirodijama. Bit u sasvim zadovoljan ako se pobrinete za to, gazdarice.

- Kako želite, gospodine. - Žena je napravila kniks i izišla. Odaja je bila topla, ugodna i veoma primamljiva. Pen se spustila na stolac kraj vatre i

otkop ala plašt, pustivši da joj teška kapulja a padne s glave. Debeli odjevni predmet podstavljen krznom kliz-nuo je na pod. Rukom je pokrila pulsiraju u posjekotinu na vratu i nagnula se bliže plamenu.

Owen ju je trenutak promatrao, dive i se graciozno zaobljenim le ima. Dugi je veo pokrivala za glavu nosila pri vrš en prema gore, kako je diktirala moda, a to je isticalo njezin dugi bijeli vrat. Palo mu je na pamet da uop e nije bezli na. Po drugi put te ve eri pomislio je da bi mu zavo enje Pen Bryanston moglo pružiti više zadovoljstva no što je o ekivao.

Pen je osjetila njegov pogled na sebi i polako okrenula glavu kako bi ga pogledala, rukom i dalje pokrivaju i vrat. Gledala ga je u o i i dugi se trenutak uop e nisu micali, na neki udni na in povezani vlastitim odrazima što su ih me usobno vidjeli u o ima.

Pen je u ušima ula kako joj je srce odjednom po elo brže kucati. Stegnuli su se miši i u njezinu trbuhu. Usta su joj se osušila kad je u njegovim crnim o ima opazila bljesak žudnje, nimalo u skladu s nepomi noš u njegova lica. Philip ju je mnogo puta gledao sa žudnjom i straš u, ali se pod Philipovim pogledom nikad nije osje ala kao sada. Žudnja Owena d'Arcyja bi žarila, gutala. Glavom joj je proletjela neobi na pomisao da bi prestala postojati kao osoba koju poznaje ako bi je ikada dotaknula ta žudnja. Duboko u sebi razumjela je da je upravo to ono što Owena d'Arcyja ini opasnim ovjekom.

Cedric je ušao i donio vru u vodu pa je trenutak prošao, veza se prekinula. Ali nešto se zadržalo u zraku i paž je znatiželjno pogledao par kraj vatre. Tada se Owen polako odmaknuo unatrag, dalje od Pen.

- Stavi vodu na stol, Cedric, a zatim si i u kuhinju i pomogni gazdarici Rider pripremiti napitak. - Glas mu je bio miran i neutralan.

Pen je otvorila usta kako bi rekla da Cedric treba ostati. Nije željela biti sama s Owenom, sama dok se on bavi njezinom ozljedom, stavlja ruke na njezino tijelo, što e morati

initi. Ali nije znala kako bi to rekla pažu a da ne zvu i budalasto ili uvredljivo. Stoga je samo promatrala Owenove ruke dok je otkop avao baršunaste korice svojeg rapira i bodeža, te odlagao oružje na stol kraj vru e vode.

Te su ruke tako duge i vitke, tako finih kostiju. Ruke glazbenika, pomislila je. Sli ne Philipovima. No Philipove su kretnje sadržavale više oklijevanja, bile su manje sigurne. Ne bi rukovale oružjem onako kako je njime rukovao Owen d'Arcy. Kao da su rapir i bodež njegovi

GIGA

22


produžeci.

GIGA

23


- Zar vi ovdje živite? - ula je vlastiti glas kako pita, nastoje i voditi obi an razgovor. - Uglavnom, kad sam u Londonu... premda sam ve eras imao druge planove. - Zna i, ja sam ih omela? - Bolje da ste ih omeli - odgovorio je, a o i su mu se smiješile. - Biste li skinuli

pokrivalo za glavu? Bit e mi lakše o istiti ranu. - Govorio je ležerno dok je skidao plašt od crnog baršuna. Grimizna je podstava svjetlucala u svjetlosti svije a kad ga je nemarno bacio na krevet. Okrenuo se prema lavoru vru e vode na stolu. Svjetlost vatre isticala je zlatne niti u njegovom crnom haljetku, blistala u crnim ocakljenim kop ama crne košulje.

Tako suzdržan ovjek, pomislila je. Suzdržan, a ipak pun vitalnosti i svrhovitosti. Takav bi ovjek mogao biti neodoljiv kad bi to želio.

Gotovo kao u snu, Pen je ustala i skinula maleni dijadem koji je ukrašavao njezin veo. Oprezno ga je spustila na široku policu iznad kamina, a potom je skinula veo i bijelu kapicu ispod njega. Duge zlatne ukosnice spustila je kraj dijadema, a veo i kapicu stavila je na škrinju u podnožju kreveta. Osje ala se neobi no nagom. Kosa joj je imala raz-djeljak po sredini, skupljena iznad ušiju, pa je strujanje zraka s prozora dotaknulo njezin goli vrat.

Tišina je i dalje vladala kad se vratila na stolac ispred vatre i spojila ruke u krilu haljine od sivog damasta.

Owen joj je prišao s krpom što ju je umo io u vrelu vodu. - Možete li nagnuti glavu ustranu?

Pen je to u inila i zatvorila o i jer joj se inilo lakšim da ga ne gleda dok se saginjao nad njome, tako blizu da je na obrazu osje ala toplinu njegova daha.

Radio je brzo i sigurno, ne ispri avaju i se zbog bola što joj ga je nanosio dok je istio osušenu krv oko otvorene rane. Bolovi se nisu mogli izbje i, a Pen je bilo drago da to nije spominjao, ve je samo obavljao zadatak što je brže mogao.

- Koji instrument svirate? - pitala je, prekinuvši tišinu koja je njoj postala neugodna, mada ne i njemu, inilo joj se.

Zastao je i pomalo iznena eno pitao: - Zašto mislite da uop e nešto sviram? - Ali svirate, zar ne? - izazovno je pitala, otvorivši o i i okrenuvši glavu kako bi ga

pogledala, pa je morao maknuti ruku s njezina vrata. - Da - priznao je. - Sviram harfu. Možete li opet sagnuti glavu? Brzo u biti gotov. Pen ga je poslušala. - Harfa. To je neobi an instrument. Mislila sam da možda svirate

lutnju ili liru. - To je Velšanin u meni - rekao je i tiho se nasmijao, a Pen je shvatila što je

neobi no u njegovu glasu: ona pijevna modulacija glasa je velška. - Isto tako, mogu sasvim pristojno pjevati tenor - rekao je, a sad je zvu alo kao da je zadirkuje.

- Ali vaše je ime francusko i gazdarica Rider vas zove kavalirom. To je titula francuskih vitezova.

Spustio joj je ruku na glavu, topli dlan koji ju je umirivao, a iznenadna intimnost dodira izazvala je treperenje u njezinu trbuhu i podigla joj fine vlasi na zatiljku. - Budite mirni, molim vas. - Sagnuo se bliže i pritisnuo ranu toplom krpom.

- Koliko je loše? - pitala je Pen, nastoje i vratiti svoju pribranost. - Nije onako loše kako sam isprva mislio. Ali rubovi su nepravilni i bojim se da

bi mogao ostati ožiljak. - Uspravio se i opet umo io krpu u lavor. Voda je postala ruži asta.

Nastavio je govoriti na svoj smireni na in kad se opet pozabavio njezinom ranom. - U svakom slu aju, da odgovorim na vaše pitanje, moj je otac bio Francuz, a majka mi je Velšanka. Tijekom odrastanja uglavnom sam boravio u Francuskoj, najviše na dvoru, ali kad govorim engleski, prevladava naglasak moje majke.

GIGA

24


- Svi a mi se - rekla je Pen, lecnuvši se kad ju je zapekla ljekovita vodica kojom je zalio ranu.

- Pa, zahvaljujem vam, gospo. - Kratko se nasmijao, a ona je zaklju ila da joj se svi a i njegov smijeh. Bio je vedar i blag te kao da je ukazivao na injenicu da mu je zabavno nešto više, a ne samo ono o emu je trenutno rije . Zapravo, po ela je misliti da se nikad ranije nije nalazila u društvu neke osobe koja djeluje tako relaksirajuce. Što je bio neobi an paradoks jer je tako er posve uvjerena da je on najopasnija od svih osoba koje je dosad upoznala.

Posjekotinu je namazao hladnom pomadom, a kontrast nakon vru e vode izazvao je u njoj drhtaj. - Dakle, što ste tražili u knjižnici Bryanstona? -nehajno je pitao.

Pen je naglo podigla glavu. - Zašto mislite da sam nešto tražila? - Imam o i i op enito znam rije ima izraziti ono što vide... Evo, gotovo je, sad

u staviti zavoj, a kad stignete ku i, lije nik može odlu iti treba li šivati ranu. - U inio je ono što je rekao, zavojem pri vrstivši mekani oblog na posjekotinu.

- Bili ste u braku s grofom od Bryanstona, koliko sam shvatio? - nastavio je istim nehajnim tonom.

To ne bi bilo teško otkriti, pomislila je Pen. Op epoznata injenica. Zašto ga ona zanima?

- Da - potvrdila je. - Možda ste tražili nešto što je pripadalo vašemu mužu - naga ao je, okrenuvši se

prema vratima kad je Cedric ušao i donio pladanj. - Dobro je, mom e, stavi ga onamo, a zatim u kuhinji potraži ležaj za sebe. Nikamo ne emo i i dok se ne razdani.

- Ali ja moram po i ku i! - Otpratit u vas onamo im se razdani. - Donio joj je kositreni vr s poklopcem. -

Ovo e smiriti preostale bolove i probleme što ih imate. - Hvala vam - slabašno je rekla Pen i uzela vr iz kojeg se uzdizala mirisna para. - Ne vidim razloga da se vratimo u tu ledenu no , a možemo ugodno sjediti i piti

ispred tople vatre - naglasio je Owen, nogom privukavši još jedan stolac do kamina. Sjeo je i popio gutljaj svojeg žestokog pi a.

- Vaš je muž umro prije gotovo tri godine, ini mi se. Je li se razbolio? - Njegov je melodiozan glas bio tako blago zainteresiran, njegov ton tako intimno povjerljiv, da je Pen bez oklijevanja odgovorila.

- Da, bilo je veoma naglo. Jednog je dana bio posve zdrav... nikad nije bio osobito jak, prava suprotnost svojem bratu. - U glasu joj se osje ao prezir. - Miles ima slab mozak i snažno tijelo. Philip je bio suprotno.

Zastala je, a potom je nastavila: - Ali te se jeseni dobro osje ao. Snažniji nego ikad, a bio je tako ushi en zbog djeteta... - Glas joj se slomio. Popila je malo napitka.

Owen je mirno ekao, a njegov pogled nije otkrivao njegove misli. Vjerovao je da je našao klju za ovo zavo enje. Ovo nije žena koju se može oboriti s nogu laskanjem i straš u. Ali ako uspije ste i njezino prijateljstvo i povjerenje, postat e otvorena za iskušenje. To je žena ije su emocije duboke, zaklju io je, i postoji nešto što nosi u sebi, tuga i gnjev koje mora razumjeti prije nego joj se uspije približiti.

- Postojalo je dijete? - blago ju je potaknuo kad se inilo da ne e nastaviti. Pen je podigla pogled s vatre, a on se umalo lecnuo na plamen bijesa u njezinim

ima. Bio je tako žestok da se gotovo doimao poput ludila. - Rodila sam sina - rekla je i opet se zagledala u vatru. - Šest mjeseci nakon

Philipove smrti. Philip je jednoga dana bio zdrav i sretan, a tada se odjednom razbolio. Umro je za tri dana; nitko mu nije mogao pomo i. - Glas joj je postao hladan, ali se bijes i dalje osje ao. Bijeli zavoj oko vrata isticao je njezino bljedilo i blještavu mješavinu boja u njezinim o ima.

GIGA

25


Opet ga je pogledala i razgovijetno nastavila, artikuliraju i svaku rije . - I tada mi je re eno da je moj sin umro, da je bio mrtav prije nego se rodio. Ali ja sam ga ula kako pla e.

Fiksirala ga je pogledom, a on je shvatio izazov što mu ga je dobacila. - Nitko mi ne vjeruje. Ali znam da se moj sin rodio živ. Nisu mi htjeli pokazati tijelo. Bilo je kao da su me željeli uvjeriti da nikad nije ni postojao, da ga nisam osam mjeseci nosila u sebi.

Ovo nije maleni sme i miš! Owen se nagnuo naprijed, oslonio se laktovima na koljena i lagano držao pehar u rukama. To je žena sposobna za duboku i trajnu strast.

- Onda, što ste tražili u knjižnici Bryanstonovih? - pitao je, netremice je gledaju i u i.

- Ne znam. Nešto... bilo što... da mi objasni što se dogodilo one no i kad se moje dijete rodilo. -Podigla je malenu vezenu torbicu i oslobodila zlatnu kop u. - Istrgnula sam ovu stranicu iz poslovne knjige za taj dan. Ima imena i isplata; mislila sam da bih mogla u i u trag nekome tko je bio ondje. Možda nekoj od babica.

Pogledala je papir što ga je držala u rukama. Sad kad je zapo ela tu pri u, inilo se da ne može stati, mada nije mogla shvatiti zašto bi to zanimalo spokojnog muškarca koji joj je sjedio su elice i pozorno je slušao. - Pri kraju sam jedva bila pri svijesti. Poro aj je bio dugotrajan i težak, ne ime izazvan ranije... ne znam. Te se stvari doga aju...

Slegnula je ramenima kao da pokušava rastjerati napetu koncentraciju u odaji. - Rodio se prije nego je moja majka uspjela sti i iz Derbyshirea. Uz mene je bila samo moja svekrva i neke žene koje je ona angažirala.

Pogledala ga je. - Naravno, svi kažu da su se tuga i iscrpljenost poigravali mojim umom; da nisam mogla uti pla mojeg sina jer nije bio živ kad se rodio. Ali ula sam ga!

Owen je kimnuo. Govorio je s blagim suosje anjem. - injenica da vam nisu vjerovali zasigurno je vaš gubitak inila nepodnošljivim.

- Da - složila se, a njezina je ruka nemirno gladila papir što ga je imala u krilu, poravnavaju i mjesta gdje je bio presavijen. - ak i moja majka... moja sestra... ak i Robin, svi misle da me je golema tuga raspametila. Ali nije bilo tako.

- Robin? - pitao je. Savršeno je dobro znao, naravno, ali ne bi bilo mudro razotkriti kako dobro zna sve o njezinoj obitelji.

- Moj polubrat. Robin od Beaucairea. Kad je njegov otac postao grof od Kendala, Robin je preuzeo prijašnju titulu lorda Hugha. Njegov otac i moja majka u braku su petnaest godina. Ili šesnaest? Ne mogu se to no sjetiti.

Owen je opet kimnuo. - Shva am. - Zatim se namrštio. - Vjerujete li da je vaše dijete još uvijek živo?

- Ne znam. - Umorno je odmahnula glavom. -Trenutno je moj cilj veoma jednostavan. Željela bih razgovarati s nekim tko je bio ondje.

- Vaša vam svekrva nije od pomo i? Pen se kratko i gorko nasmijala. - Moja je svekrva bila više nego zadovoljna ishodom.

Miles je sada grof i pod njezinom je kontrolom. Philipa nije mogla kontrolirati, a mene mrzi. - Neugodna slika. - Trenutak tišine uslijedio je nakon suhe primjedbe, a tada je

Owen pružio ruku prema papiru u Peninu krilu. - Smijem li to pogledati? Iznena eno mu ga je pružila. Gotovo se inilo da joj vjeruje. Ta ju je misao smutila, pa

je u iznena enoj tišini gledala kako on pogledom prelazi niz popis. - Je li vam poznato neko od tih imena? – pitao je. - Jedan ili dva muškarca. Trgovci koji opskrbljuju ku anstvo. Ali ne prepoznajem niti

jedno žensko ime. A žene koje su bile uz mene tijekom poro aja posve su mi nepoznate... uz izuzetak ledi Bryanston, naravno. Moja je majka trebala biti uz mene, ali su trudovi po eli prije nego su ona i moj o uh stigli.

- Shva am - ponovio je. Još je jednom pogledao popis. - Ovdje se spominju tri žene.

GIGA

26


Bilo bi zanimljivo vidjeti pojavljuju li se njihova imena pod još nekim datumom u poslovnoj knjizi. Ako ih je ledi Bryanston esto zapošljavala u ku anstvu, mogle bi se o ekivati redovite isplate tim ženama.

Nije s nevjericom odbacio njezine tvrdnje! U glavi su joj se kovitlali zapanjenost, uzbu enje i zahvalnost. Razumjela je da to ne mora zna iti da joj doista vjeruje, ali je mnogo više od svega što su ostali pokazali.

- Možda bih se mogla vratiti u knjižnicu i još jednom pogledati - rekla je, a o i su joj blistale na blijedom licu. - Mora postojati neki na in.

- Druga je mogu nost po i u High Wycombe i na i te žene - zamišljeno je rekao. - Zacijelo su odande. Iz iskustva znam da seoski tra evi mogu biti veoma korisni.

- Kakvog iskustva? - Pen je veoma uspravno sjedila na stolcu i fiksirala ga žarkim pogledom.

- O, Velšani nikad ne znaju uvati tajne - odgovorio je i nasmiješio se. - Selo u kojem sam tijekom djetinjstva provodio ljeta bilo je leglo tra eva i skandala. Ugledi su se uništavali jednako lako i esto kao poga ice za doru ak.

- Znam što želite re i - polako se složila Pen. - Ali ne vidim kako bih mogla oti i u High Wycombe bez da to Bryanstoni saznaju.

Odmah bi znali ako bih po ela postavljati pitanja. -Odjednom ju je preplavio umor. Ramena su joj se pogrbila i prstima je protrljala o i.

Owen je ustao i prišao prozoru. - Još je samo oko sat vremena do zore. Zašto malo ne pocinete na krevetu dok ne svane?

Pen je pogledala udoban krevet s baldahinom i draperijama od tapiserija. Izgledao je veoma primamljivo. Oklijevala je i opet se okrenula k njemu.

- Samo naprijed - rekao je. - Uvjeravam vas da vas ne u uznemiravati. - Ali zauzela bih vaš krevet. Sto ete vi raditi? - Sjediti kraj vatre i piti - odgovorio je i presavio papir. Pružio joj ga je natrag i

glavom pokazao krevet. - Samo naprijed - ponovio je. - Meni treba malo sna. Ako poželim malo odspavati, gazdarica Rider e mi prona i ležaj. Ovo je bila teška no za vas i jedva stojite na nogama.

I dalje je oklijevala, a potom upita: - Ne mislite valjda da sam izmislila neku ludu pri u, zar ne? Odmahnuo je glavom. - Zašto biste to u inili?

- Od tuge i bola, kažu mi. - Mislim da ste previše jaki, previše razboriti, Pen Bryanston, da biste izgubili pamet

u orgiji tuge i bola - odgovorio je. - Tako er mislim da imate dovoljno zdravog razuma da prihvatite ponu eni krevet, bez bojazni da ete biti silovani ili ubijeni u snu. - Nasmiješio se i lagano joj dotaknuo obraz. - Vjerujte mi, volim da su moje partnerice i voljne i budne.

Pen je razdraženo osjetila kako su joj se obrazi na to zažarili. - Uop e se nisam bojala toga -ustvrdila je.

- Dobro. Onda po ite malo odspavati. -Okrenuo se i bacio još cjepanica u vatru. Pen je sjela na krevet i zagledala se u svoje cipele. inilo se da su veoma daleko od

nje, sasvim dolje na podu. Sama pomisao da bi se morala sagnuti kako bi ih izula u njoj je izazvala neku vrstu o aja. Uzdahnula je i srušila se na krevet.

Owen se uspravio kraj kamina. Prišao je krevetu i izuo joj cipele. Nešto je promrmljala, ali se nije pomaknula. Pokrio ju je krznenim pokriva em koji je bio presavijen u dnu kreveta, a zatim se vratio do stolca kraj kamina.

Kakvu je neobi nu pri u ispri ala. Je li mogu e da u njoj ima istine? Ispružio je noge prema stalku za cjepanice i isprepleo prste iza glave. Owen d'Arcy dobro je razumio dubine ljudske izopa e-nosti. Ne e tek tako odbaciti Peninu pri u. A po eo se nazirati i na in na koji bi je mogao dobro iskoristiti.

GIGA

27


etvrto poglavlja Pen se naglo probudila. Dezorijentirana je zurila u nepoznat uzorak na baldahinu.

Okrenula je glavu na jastuku, na trenutak se pitaju i zašto je boli vrat. Podigla je ruku i pod prstima osjetila zavoj. Tada se sjetila.

Podigla se na jastucima, svjesna injenice da je boli cijelo tijelo. Žestoko se borila tijekom one divlje bitke s prosjacima.

Odaja je bila prazna, mada je vatra veselo plamsala. Škure su bile zatvorene radi zaštite od hladno e, ali se kroz pukotine vidjela sun eva svjetlost. Zora je odavno prošla, shvatila je Pen. Po et e vika i galama ako se uskoro ne pojavi u dvorcu Baynard u Ulici Temze gdje trenutno princeza Mary boravi, kao goš a grofa od Pembrokea.

Odgurnula je krzneni pokriva i nesigurno ustala. Njezine su cipele uredno stajale jedna uz drugu kraj kreveta. Sjela je na stolac ispred vatre kako bi ih obula. inilo joj se da u

ima ima pijeska, haljina joj je bila beznadno zgužvana, arape su se nakrivile. U odaji nije bilo zrcala, ali je lako mogla zamisliti kako izgleda.

Pogled joj je pao na odba enu kapicu i veo. Pogledala je policu iznad kamina gdje su još uvijek ležale ukosnice i dijadema. Dotaknula je svoju kosu. Pramenovi su se izvukli iz ukosnica. Nije imala ni ešalj ni zrcalo.

Pen je nestrpljivo oslobodila svoju kosu i spustila je niz le a. Bolje to nego onako neuredna frizura. Prstima je prošla kroz gustu masu kako bi je rasplela.

Sve je to radila gotovo automatski. Njezin je um bio zbrka emocija. Osje ala je zbunjenost, uzbu enje, zabrinutost. Owen d'Arcy joj je vjerovao, ili barem nije odmah odbacio njezine tvrdnje. Ve je tako navikla da svi nježno, ali odlu no, odbacuju njezinu opsesiju pa nije znala kako bi trebala reagirati na nekoga tko je prihva a kao mogu u.

Ali nije ju samo to zbunjivalo. Taj ju je ovjek zbunjivao. Katkad se u njegovu društvu osje ala opušteno i ugodno kao u Robinovu, a katkad ju je uznemirivao tako jako da ju je to gotovo plašilo. Bila je sigurna da ima nekakav motiv radi kojeg se bavi njome, ali što bi to moglo biti?

Pen je imala malo iluzija o sebi. Ne posjeduje vragolasto koketno držanje svoje sestre koje muškarce privla i kao p ele na med. Sasvim ju je ugodno gledati, ali nije ništa posebno. Philip ju je volio i želio, ali on nije bio od one vrste muškaraca kojeg privla e kokete. Voljeli su i željeli jedno drugo. Bilo je strasti i ljubavi, ali nikad ovako zbu-njuju eg vrtloga proturje nih emocija.

Zašto je ovjek poput Owena d'Arcyja zainteresiran za nju? On je egzoti an. Muškarac sofisticirane elegancije, ovjek koji se s velikim samopouzdanjem i kompetencijom kre e u svijetu dvorana. ovjek koji svojim prijateljima smatra vlasnike kona išta i koji je s rapirom vješt poput uvježbanog ubojice. Velika zagonetka.

Pomisao da bi je mogla riješiti izazvala je žmarce na svakom centimetru njezine kože. Pen se naglo okrenula kad su se vrata otvorila. Ušao je Owen i donio krcati pladanj. -

Dobro jutro - veselo je pozdravio i spustio pladanj na stol. - Dobro jutro - istim je tonom odgovorila Pen.

Izgledao je besprijekorno, kao da je njegova crna svilena košulja tek oprana, a haljetak netom izgla an.

- Donio sam doru ak. Vjerojatno ste gladni. Pen je razmislila o tome. - Valjda jesam. Ali uglavnom me sve boli i osje am se prljavo. Sigurno grozno izgledam. - Odjednom smetena, odmaknula je kosu s lica. Njezina se neurednost doimala još uo ljivijom u usporedbi s njegovom jutarnjom svježinom. To je nerazumno i nepažljivo s njegove strane, kivno je zaklju ila.

GIGA

28


- Ne izgledate baš najbolje, moram se složiti - odgovorio je. - Ali tome se ne treba uditi. Ho u li vam narezati malo šunke?

Mogao je biti toliko pristojan i lagati, pomislila je Pen. Ali nije baš mogla mnogo initi po tom pitanju. - Ako vam nije teško. - Ustala je i prišla stolu. Ulila je malo piva iz

vr a na pladnju i žedno ga ispila. - Jeste li vi uop e spavali? - Malo. - Dobacio joj je smiješak, kao da je želi uvjeriti da joj ne zamjera što mu

je otela krevet. Pružio joj je drveni pladanj za kruh pun šunke.

- Izgledate kao da ste cijelu no spavali snom pravednika, a kad ste se probudili, ekala vas je svježe oprana odje a - primijetila je Pen, ne trude i se prikriti kiseli ton glasa.

- Izgled može zavarati - blago je rekao. - Pretpostavljam da je gazdarica Rider navikla voditi brigu o vašoj garderobi. Budu i

da ovdje odsjedate. - Jako dobro skrbi o meni - priznao je Owen. -Poslao sam Cedrica da osigura amac u

pristaništu. Ljudi e zacijelo biti zabrinuti za vas. Pen je požalila zbog svojeg cinizma. To je bilo neljubazno i ukazivalo je na

nezahvalnost. Nasmiješila se i rekla: - Princeza e pretpostaviti da sam ostala u rezidenciji Bryanstonovih.

Uzdigao je obrvu. - Pretpostavka nedovoljno upu ene osobe, nema sumnje. - Potpuno - složila se Pen. Odnijela je kruh i šunku do prozora i širom otvorila

škure. Ledeni je zrak nahrupio u odaju, rasplamsavši vatru u kaminu. Dan je bio vedar i oštar poput ledenih kristala. Gole grane stabala isticale su se na blijedo plavom nebu. Vidjela je rijeku, srebrnasto sivi vodotok koji je ak i u ovo doba dana bio krcat plovilima.

Owen ju je iskosa pogledao dok je rezao još šunke. Svi ao mu se na in na koji joj je kosa padala niz le a, svi ala mu se njezina gusto a te maleni uvojci i kovr e što bi ih etka izravnala. Bila je sme a, na prvi pogled sasvim obi na sme a, ali su je oživljavali zlatni pramenovi, lagano prelijevanje svjetlije boje na hladnoj sun evoj svjetlosti.

Pen je zadrhtala i ponovno zatvorila škure. - Dan je lijep, ali previše je hladno da bi prozor ostao otvoren. - Prišla je vatri kako bi zagrijala ruke.

Owen je opazio da je zavoj na njezinu vratu okrvavljen. - Možda bi bilo mudro pogledati ranu i promijeniti zavoj. Krvarila je dok ste spavali.

Pen podigne ruku do vrata. - Zateže me i malo boli, ali više ne pulsira. Prišao joj je i jednom rukom podigao njezinu kosu s vrata. Omotao ju je oko ruke,

uživaju i u osje aju svilenkaste meko e. Pen je posve nepomi no stajala. U tom je dodiru bilo intimnosti koja se doimala

daleko ve om od njegovih ranijih postupaka, ve om ak i od poljupca što joj ga je dao. Prstima slobodne ruke odvezao je zavoj i odmotao ga. Nježno je podigao oblog koji je pokrivao posjekotinu.

- Zašto vas ja zanimam? - iznebuha upita Pen. Owen je samo trenutak razmišljao o odgovoru.

Laskave laži ne bi mu nimalo pomogle kod ove žene. - Ne znam - rekao je i skrušeno se nasmijao. - Ne želim vas uvrijediti, ali doista ne znam. Dakle, pitala se Pen, zašto joj se taj odgovor ini tako umiruju im? Osim, naravno, što je tako vjerojatan. - Niste me uvrijedili - rekla je.

- Ne, vjerujem da nisam - odgovorio je. - A to je, mislim, jedan od razloga zašto me tako privla ite. Druk iji ste, Pen Bryanston. Usred ovog zmijskog svijeta prevara, laži i glumatanja, vi ste iskreni, vjerujem, i pošteni.

Pen je okrenula glavu uz njegov dlan i pogledala ga. - Kako to možete znati? Zapravo ništa niste mogli znati o meni sve dok me ju er niste slijedili do knjižnice.

GIGA

29


- Ah, pa, tada sam slijedio slutnju. - I dalje joj drže i kosu, nagnuo se ustranu do stola na kojem je od ranije stajala košarica ljekovitih pripravaka i zavoja. - Kad biste mogli pridržati kosu, ponovno bih vam sredio ranu.

Prsti su im se dotaknuli kad je preuzela kosu od njega i le ima joj je proletjela oštra struja energije. - I kamo vas vodi to zanimanje, kavaliru? -Nagnula je glavu ustranu pod nježnim pritiskom njegove ruke.

- To zapravo ovisi o vama, gospo. - U glasu mu se osje ao smijeh. - Kao što rekoh, volim da su moje partnerice voljne.

- I budne, koliko se sje am - Pen je odgovorila istim šaljivim tonom. Ludo je voditi ovakav razgovor, a ipak se to inilo posve prirodnim dok je njome strujala ona energija.

- Svakako budne - složio se dok joj je oko vrata stavljao novi zavoj. - Evo, barem se svojim prijateljima i ro acima ne ete vratiti izgledaju i poput okrvavljenog veterana iz neke bitke.

Pen je spustila kosu. Vrhovima je prstiju dotaknula zavoj. - Zacjeljuje li? - Rana se lijepo zatvara. Ne vjerujem da e ostati ožiljak. Po imo sada. Cedric je

sigurno našao amac. - Podigao je njezin teški, krznom podstavljeni plašt i omotao ga oko nje. Pen je podigla kapulja u i unutra ugurala kosu. Visoki je ovratnik bio poderan na

mjestu gdje je zadobila posjekotinu. Dijadem i zlatne ukosnice odba enog pokrivala za glavu još uvijek su se nalazile na polici iznad kamina. Uzela je jednu ukosnicu i nakrivila vrat kako bi pri vrstila poderani materijal.

- Ja u to u initi. - Uzeo joj je ukosnicu i odmaknuo njezine ruke jednako prirodno i nehajno kako bi to u inio Robin.

Pen je shvatila da se po ela navikavati na taj samouvjereni i prijateljski na in. inilo se apsurdnim sad o njemu razmišljati kao o neznancu, premda joj je zdrav razum govorio da on to još uvijek jest. Nešto malo zna o njemu, ali vjerojatno manje od onoga što zna o brojnim poznanicima koje ima me u kraljevim dvoranima. Ali nikad ranije nije provela tako neobi no prisnu no s obi nim poznanikom. Pri toj je pomisli ponovno postala svjesna onog udnog strujanja energije.

Owen je pokupio i pružio joj ostatak njezinih ukosnica. Pen je otvorila malenu torbicu i spustila ih unutra. Presavijeni list papira iz poslovne knjige zašuštao je pod njezinim prstima.

Ho e li joj Owen d'Arcy pomo i? inilo se da joj vjeruje. Ali ho e li joj pomo i? - Sto je? - pitao je dok je nepomi no stajala i razmišljala, lagano skupivši obrve dok

se mrštila, zubima uhvativši donju usnu. - Pitala sam se ho ete li mi pomo i da pokušam otkriti što se dogodilo s mojim

djetetom - polako je odgovorila. - Kako bih vam mogao pomo i? Pogledala ga je u o i. - Govorili ste o odlasku u High Wycombe, raspitivanju... - Predložio sam to kao mogu i put istraživanja - složio se. - Pomogli biste mi da po em tim putem? - izravno upita Pen. Nekoliko je trenutaka šutio, a ona je ula vlastito srce kako lupa. - Razmislit u o

problemu -na koncu je rekao. Pen bi više voljela konkretniji odgovor, ali prihvatit e ono što se nudi. Osje ala je da

je taj ovjek njezina jedina nada. Kako i zašto je tako, nije znala, ali je bila sigurna u to i njezino se raspoloženje popravilo.

Jednostavno je rekla: - Zahvaljujem vam, gospodine. Izvadila je srebrnjak iz torbice, ali je trenutak oklijevala prije nego ga je spustila na

stol. Okolnosti su te no i bile tako udne da bi se moglo smatrati uvredljivima ako gazdarici plati za njezine usluge. No gospo a Rider je ipak poslovna žena, a Pen je poznavala svoje obveze. - Željela bih gazdarici Rider ostaviti mali znak svoje zahvalnosti.

GIGA

30


- Svakako - ležerno e Owen. - Ne e odbiti, uvjeravam vas. Pen je kimnula, ostavila srebrnjak na stolu i gurnula dijadem u duboki džep plašta.

Uzela je svoje uništene rukavice i navukla ih, komi no migolje i prstima kroz poderanu kožu. - Ovo e mi biti od slabe koristi.

- Stavite moje. - Pružio joj je par crnih rukavica. Jelenja je koža bila izrazito mekana. - Moje ruke rijetko kad osje aju hladno u.

Pen se nije kanila prepirati oko toga. Njezine ruke i stopala previše se brzo hlade da bi se uljudno usprotivila. Njegovi su prsti duži od njezinih, rastreseno je primijetila dok je navla ila rukavice, duži i veoma vitki; rukavice su joj ugodno obavijale prste.

Cedric je ekao u pristaništu, cupkaju i nogama, hu i u šake. La ari su gun ali za veslima dok je njihov amac udarao o stube. Jutro je bilo previše ledeno da bi se mirno sjedilo.

- Kamo, milorde? - Dvorac Baynard. - Owen je ušao u amac i ponudio ruku Pen. S lako om je sko ila

kraj njega. Sunce, koje je svjetlucalo na vodi, bilo je gotovo zasljepljuju e, a u prsima ju je boljelo kad bi udahnula ledeni zrak u plu a.

Dok je maleni amac jurio rijekom, vijugaju i izme u ostalih plovila, Pen je shvatila da e joj biti prili no teško objasniti što se no as dogodilo. Njezina nepromišljena odluka da sama odjuri u no kako bi se brže vratila ku i, ne e se osobito svidjeti njezinima najbližima i najdražima. A nije znala kako e to objasniti. Znala je da ne može priznati istinu, da joj je kra a stranice iz poslovne knjige u knjižnici Bryanstonovih iz glave izbacila svaku pomisao na opasnost.

Tada e morati objasniti što se doga alo tijekom ostatka no i. Istina je bila nezgodna, ali laž nemogu a. Na vratu ima ranu koja bi u besmislicu pretvorila svaku izmišljotinu. Osim toga, nikad nije znala lagati.

amac je skrenuo u rijeku Fleet i zaustavio se u pristaništu impozantnog dvorca Baynard, neko kraljevske pala e, sada doma grofa od Pembrokea. Princeza Mary je u djetinjstvu, kad je bila biser kralja Henrika, kako ju je volio zvati dok je njezina majka Katarina Aragonska još uvijek bila njegova ljubljena žena, provela u toj pala i mnoge sretne trenutke s majkom. Uime sje anja na te dane, zamolila je svojeg polubrata, kralja Edwarda, dopuštenje da ondje boravi kad se nalazi u Londonu. Dobila je dopuštenje, a Pembroke se diplomatski pravio slijep na tajne katoli ke mise koje su se održavale u privatnim odajama njegove kraljevske goš e.

- Nema potrebe da me dalje pratite, kavaliru - rekla je Pen, a u njezinom se glasu odjednom pojavio formalni ton. - Bili ste veoma ljubazni.

Owen ju je pomalo podsmješljivo pogledao. - Bojite se da e mene biti teško objasniti, gospo?

Pen je lagano porumenjela. - Kad smo ve kod toga, da. Nasmijao se i sko io na obalu, ponudivši joj ruku. - Ne mogu biti miran dok ne vidim

da ste stigli na sigurno. - Pen Bryanston bit e njegova putovnica do uskoga kruga oko princeze. Sasvim je razumno o ekivati da e princeza sa zahvalnoš u primiti spasitelja svoje prijateljice.

Pen je oklijevala, ne žele i se doimati nezahvalnom, ali je ipak bila sigurna da bi bez njegove nazo nosti mnogo lakše objasnila što se dogodilo. injenice se lako mogu opisati ako ih ne ometa emotivna zbrka.

- Ako biste se vratili danas poslijepodne, gospodine, rado bih... - Pen... Pen! Zastala je se kad je ula visok glas. Okrenula se i pogledala uza stazu od crvene cigle

što je vodila od vode do kapije u zidu oko dvorca. Mlada žena, bljesak grimiznog i

GIGA

31


smaragdnog, tr ala je prema njima. Podigla je skute kako bi lakše tr ala, a rije i su joj navirale iz usta.

- Pen... Pen... gdje si bila, zaime svijeta? Poludjeli smo od brige. Pen uzdahne. Nestala je svaka nada da e uspjeti sakriti bilo koji dio istine. Pippa e

iš eprkati svaku pojedinost. Unato tome, žurno je pošla pozdraviti svoju mla u sestru kad je stigla do pristaništa. Pen nije vidjela Pippu gotovo mjesec dana, pa joj je kao i uvijek nedostajala.

- Pippa, nisam te o ekivala još tri dana. - vrsto ju je zagrlila. - Jesu li mama i lord Hugh tako er ovdje?

- Da, u Holbornu. - Pippin je pogled odmah pronašao Owena d'Arcyja. O i su joj se raširile dok je sestri šaptala u uho: - Tko je to?

Pen se okrenula, još uvijek drže i sestru oko struka. Owen d'Arcy je stajao i s iš ekivanjem se smiješio. Upravo ih je kanila upoznati kad joj je pozornost odvukao glasan povik sa staze.

- Oh, to je Robin - rekla je Pippa, zaboravivši na trenutak Penina pratitelja. - Bio je izvan sebe. Robine... Robine... sve je u redu, Pen je ovdje. Posve je sigurna! - viknula je. - Netko ju je doveo natrag.

- Kavalir d'Arcy, vama na usluzi, gospo. - Owen je koraknuo naprijed. Naklonio se, a njegovo je bezizražajno lice skrivalo brzo procjenjivanje Penine sestre.

Robin je stigao do njih, zadihan, s kapom u rukama, od vjetra raskuštranih sme ih uvojaka. U njegovim se blistavim plavim o ima vidjela mješavina tjeskobe i olakšanja.

- Što se dogodilo? Gdje si bila? - Princeza Mary je rekla da si preno ila u rezidenciji obitelji Bryanston - dometne

Pippa. - No mi smo savršeno dobro znali da to nikad ne bi u inila. - Govore i to, cijelo je vrijeme promatrala kavalira.

- U pristaništu je vladala takva gužva i bilo je tako hladno da sam budalasto odlu ila sama krenuti do drugog pristaništa - objašnjavala je Pen. - Naletjela sam na skupinu prosjaka. Sre om, ondje se našao kavalir d'Arcy i prisko io mi u pomo . - Ruku je nesvjesno podigla do zavoja na vratu.

Robinov se pogled okrenuo ovjeku koji je još uvijek stajao kraj amca. Sumnji av mu je izraz pre-letio licem. Zna i, ovo je Owen d'Arcy. Je li njegovo spašavanje Pen ista slu ajnost?

Opet je pogledao Pen, opazio njezin poderani plašt i zavoj ispod njega. Odmah je zaboravio na Owena d'Arcyja. - Ozlije ena si! - Brzo je prišao Pen.

Pen je skinula kapulja u kako bi im pokazala zavoj. - Nije onako loše kako je moglo biti. Kavalir me odveo u kona ište što ga poznaje kraj pristaništa Horseferry. Gazdarica u kona ištu bila je veoma ljubazna, premda je bilo kasno u no i. Imala je ljekovite pripravke i zavoje pa sam mogla o istiti ranu. To je trebalo odmah u initi - dodala je, žele i da ne zvu i kao da se ispri ava. Tako se inilo da je bilo ne eg lošeg u Owenovoj intervenciji. Ne ega što je željela sakriti.

Je li bilo? - Doživjela si pustolovinu - za enim je tonom rekla Pippa. - Kako neobi no, Pen.

Obi no ja doživljavam pustolovine. - Uvjeravam te, Pippa, rado ti ih prepuštam -re e Pen. - Ova jedna dovoljna mi je za

cijeli život. - Spustila je ruku na Robinovu podlakticu i rekla: - Ne vjerujem da poznaješ kavalira d'Arcyja, Robine. Kavaliru, ovo je moj

polubrat, Robin od Beaucairea. Robin se uko eno naklonio Owenu, a usta su mu bila vrsto stisnuta. - Po aš en sam,

GIGA

32


gospodine. Owen je uzvratio naklon uz ironi an osmijeh. Penin polubrat uop e nije po aš en tim

susretom. - Ja se smatram po aš enim - promrmljao je. Pen je namršteno pogledala Robina. Osje ala je da se narogušio poput ježa, a njegove

uobi ajene uljudnosti i dobrog raspoloženja posve je nestalo. Zašto mu je Owen d'Arcy antipati an? Možda zato jer je ugla eni, besprijekorno odjeveni Owen takav kontrast njegovom pomalo neurednom izgledu. Kavaliru je svaka vlas bila na svojemu mjestu. S druge strane, Robin je bio raskuštran, njegove arape i haljetak nisu bili uskla eni, nije zakop ao ovratnik košulje, a tunika mu je klizila s ramena kao da se odijevao na brzinu. Ravnodušnost prema vlastitom izgledu posve je prirodna za Robina i ina e to ne bi ni primijetila, ali jutros se njegova odje a doimala osobito nemarnom.

Brzo je rekla: - Ne pretjerujem, Robine, kad kažem da mi je kavalir spasio život. Robin je pogledao ravno u Owena d'Arcyja, a u njegovim se o ima još uvijek jasno

vidjelo nepovjerenje i sumnji avost. - Obitelj ledi Pen duguje vam zahvalnost, gospodine - rekao je odsje nim tonom.

- Ni slu ajno - vedro je odgovorio Owen. - Imao sam sre e kad sam je vidio kako se udaljava iz pristaništa.

- Kako Pen nije smatrala potrebnim predstaviti me, gospodine, moram to sama u initi - re e Pippa. Promatrala je Owena lagano nakrivivši glavu. - Ja sam Penina sestra Philippa, kavaliru. -Svijetlosme e o i, jednake kao u njezine sestre, vragolasto su svjetlucale dok ga je otvoreno procjenjivala.

Owen se naklonio nad njezinom rukom, primaknuvši njezine prste svojim usnama. - Enchante, miledi.

- O, kako zgodno! - uzvikne Pippa. - Mislim da emo postati veliki prijatelji. Na kraju krajeva, vi ste spasili Penin život, a to zna i da možemo odbaciti svakojake formalnosti.

Robin i Pen razmijenili su rje ite poglede. Pippa je opet u akciji. Ona je nepopravljiva koketa, ali joj iz nekog razloga nikad nitko nije zamjerao njezinu živahnost.

- Pa, to je svakako nešto emu se radujem, ledi Philippa - ozbiljno e Owen. - Pippa - ispravila ga je. - Nitko me nikad ne zove Philippa. ak ni kralj, a to nikad

nije inio ni stari kralj Henrik. - Nasmiješila mu se, a u kutovima usta pojavile su joj se jamice.

- To mogu razumjeti - jednako je ozbiljno rekao Owen, itekako svjestan da ona ijuka s njim. -Pippa vam mnogo bolje odgovara.

Njezin se smiješak proširio, a Owen je lako mogao razumjeti zašto privla i muškarce. Uop e nije lijepa na konvencionalan na in, upravo suprotno. Nos joj je duga ak i šiljast, brada isturena, lice posuto pjegicama. Mršava i hitra, u svojoj ga je odje i od grimizne i smaragdno zelene svile podsje ala na pti icu šarenog perja, ali ne egzoti nu, više na vrap a u posu enom perju. Francuzi imaju naziv za žene kakva je ledi Philippa. Jolie-laide. Njezin je obi an izgled nekako privla an. Ali što se njega ti e, njezina mu je sestra daleko privla nija.

Okrenuo se od vrap a i pogledao Pen za koju je zaklju io da ga podsje a na drozda - sme e kose prošarane pramenovima, bistrih o iju, i veoma sigurna u to tko je i kamo ide. Staložena i razborita ptica. Govorio je formalno, ali su njegove o i izražavale druk iji ton. One su slale poruku intimne sukrivnje. - Vidim da nema potrebe da vas otpratim unutra, gospo. Ostavljam vas s lordom Robinom i vašom sestrom. Ali nadam se da ete mi dopustiti da se sutra raspitam o vašem zdravlju.

- Rado u vas primiti, kavaliru - jednako je formalno odgovorila Pen. - Željela bih vas predstaviti princezi Mary.

- Bio bih duboko po aš en. - Nagnuo se naprijed i poljubio joj usne, kao što je ve jednom ranije u inio, te tiho rekao: - U me uvremenu, razmislit u o onoj drugoj stvari. -

GIGA

33


Zatim se okrenuo, te mirno i blago rekao: - Lorde Robine... ledi Pippa... pozdravljam vas. - Nemojte predugo ekati prije nego posjetite Pen - re e Pippa. Jedva je opazila

poljubac. - Vjerujte mi, ledi Pippa, ne u. - Ušao je u amac gdje je Cedric nestrpljivo ekao,

premda su pažu bile veoma zanimljive razmjene rije i u pristaništu. Vesla i su uhvatili vesla i amac se udaljio.

Owen je stajao na pramcu s rukama spojenim na le ima i gledao preko rijeke. Drozd, ili grlica? Ne, definitivno ne grlica. Ona je previše sladunjava. Ne, ona je drozd. Naoko bezli na, ali ugodna glasa i otporan stanovnik živice. Osmjehnuo se. Zatim se sjetio njezina polubrata i iskrivio lice u grimasu. Lord Robin mogao bi se pokazati kao smetnja.

Owen se pobrinuo da sazna sve što se može saznati o Peninu polubratu. Znao je da je on nešto više od perifernog lana Suffolkova ku anstva, da ini nešto više od obi nog kretanja dvoranama rezidencija Northumberlanda i Suffolka. Robin od Beaucairea aktivno sudjeluje u njihovim diplomatskim intrigama. Ni izbliza nije tako vješt i iskusan špijun kao kavalir, ali nije budala.

U posljednjih nekoliko minuta jasno se vidjelo da de Noailles nije pretjerao kad je rekao da su Pen i njezin polubrat posebno bliski. A lord Robin zasigurno zna s kim je povezan Owen d'Arcy.

Owen je shvatio da e morati preduhitriti eventualne neželjene pri e. - Kako se usudio poljubiti te! - prasnuo je Robin kad se amac udaljio. Pippa je poštedjela Pen odgovora. - Svatko ljubi svakoga, Robine. Znaš to. Osobito

ako su doista bliski prijatelji, a ako ti netko spasi život, kako bi mogli biti bilo što drugo? Razumna je Robinova strana znala da to ne može osporavati. Takvi su pozdravi doista

sasvim uobi ajeni me u prijateljima. Ali Owen d'Arcy nikako ne može biti Penin prijatelj. Jedino joj može nauditi. Ali Robin joj to nije mogao re i.

Vojvoda od Northumberlanda odlu no je zahtijevao da se dopusti razvijanje tog odnosa. Nešto bi korisno moglo proizi i iz veze Robinove sestre s francuskim špijunom. To je iznio na svoj hladno odlu an na in, a Robin je držao jezik za zubima. ovjek se ne prepire s Johnom Dudleyjem, vojvodom od Northumberlanda, osim ako se nije spreman svega odre i. A Robinu se inilo da e biti korisniji Pen ako zadrži glavu na ramenima.

Me utim, njegova je frustriranost pošla svojim putem. - Kako si mogla u initi nešto tako glupavo, Pen? Tako sama krenuti u no ? - oštro je pitao dok su se penjali stubama do dvorca. Osvrnuo se preko ramena i vidio da je amac u kojem se vozio d'Arcy stigao do sredine rijeke.

- Robine, ako me baš želiš koriti, morat eš pri ekati dok se ne okupam i dok mi lije nik ne pregleda posjekotinu na vratu - rekla je Pen, a umor ju je inio zajedljivom. Kora ala je stazom snagom koje nije imala. - Pippa, nadam se da ništa nisi rekla mami i lordu Hughu.

- Oh, ali... - Pippa je izgledala zate eno. - Oprosti mi, Pen, ali kad sam jutros stigla ovamo i tebe nije bilo, poslala sam poruku u Holborn kako bih vidjela jesi li otišla onamo. Zato, bojim se... - Skrušeno se ugrizla za usnu.

Pen uzdahne. - Dovoljno sam odrasla da sama donosim odluke i inim vlastite greške. Ali naravno, nitko to ne želi prihvatiti.

- Nisi dovoljno odrasla da to iniš ako te umalo ubiju - prasne Robin. - O, nemoj biti tako licemjeran, Robine! - Pen je žustrim koracima prošla kroz kapiju i

ušla u tihi vrt. - Bio bi korisniji kad bi odjahao do Holborna i rekao mami i tvojem ocu da sam se živa i zdrava vratila ku i. Ja u se okupati i pozvati lije nika. Pippa, ho eš li re i princezi Mary da sam se vratila i do i u k njoj im se dovedem u red?

GIGA

34


- Re i u joj, ali mislim da se moraš naspavati prije nego odeš k njoj - iskreno e Pippa, zabrinuto prou avaju i svoju sestru. - Stvarno grozno izgledaš.

- Pa, hvala ti! - re e Pen. - Samo sam to trebala znati. To doista poboljšava situaciju. - Opet je navukla kapulja u na glavu i ljutitim se koracima zaputila prema pala i.

- O, Bože - re e Pippa. - Nešto se dogodilo. Ne mislim samo na prosjake, ve još nešto. Pitam se o emu je rije .

- Ako to itko može saznati, onda si to ti - re e Robin, ali nije zvu ao kao da joj daje kompliment.

Me utim, Pippa je to shvatila kao zasluženu pohvalu. - Da - složila se. - Ali ako budeš neugodan, ne u ti re i ono što saznam.

Pošla je za sestrom, prepuštaju i polubrata njegovoj tjeskobi i frustriranosti što ih je osje ao dok je jahao u Holborn s vijestima o Peninu sigurnom povratku.

GIGA

35


Peto poglavlje - Puna si ogrebotina i modrica, Pen! – uzviknula e Pippa kad je ušla u Peninu

odaju nakon što je isporu ila poruku princezi Mary. Dvije su sluškinje punile bakrenu kadu ispred kamina. Pen je stajala naga i uz pomo

malenog talijanskog zrcala prou avala centimetar po centimetar svojega tijela. Pippa nije pretjerivala. Njezine ruke i prsa bili su ispresijecani ogrebotinama od kojih su neke i malo krvarile. Na trbuhu je imala veliku modricu i neodre eno se sje ala da su je udarali nogama. Modrice na bedrima i listovima svakako su potvr ivale to sje anje.

- Bilo je užasno! - rekla je i zadrhtala dok je iznova proživljavala onih nekoliko groznih trenutaka. - Nije dugo trajalo prije nego je stigao kavalir, ali... - Prekrižila je ruke na prsima i još jednom zadrhtala.

- Zacijelo je stigao baš na vrijeme - primijetila je Pippa, smjestivši se na sjedalu u prozorskom udubljenju, posebno paze i na pad svoje grimizne svilene haljine koja se otvarala iznad podsuknje od smaragdno zelenog tafta. Pippa je s princezom Mary dijelila sklonost raskošnim materijalima i jarkim bojama, za razliku od Pen koja je slijedila maj in ukus za diskretniju eleganciju.

- Dakle, dramati no spašavanje! - ustvrdila je Pippa i o ito se pripremila za ugodno avrljanje. -Sve mi ispri aj. Kakva pustolovina. Doista ti zavidim. Je li ih kavalir posve sam

rastjerao? - Njegov je paž bio ondje, a on je koristio bodež. Ali Owen je koristio rapir i bodež.

Poput ubojice, Pippa. An ela osvetnika. Odjednom je bio svugdje i oni su jednostavno nestali pred njegovim ma em.

- Owen? - brzo upita Pippa. - Ranije nisi koristila njegovo ime. Pippi nikad ništa ne promakne, pomislila je Pen, proklinju i sebe jer je dopustila da joj

takva familijarnost pobjegne iz usta. - Ranije sam ga predstavljala - odbrusila je. - Ali upoznali smo se u pomalo neobi nim okolnostima. - Odložila je zrcalo i prišla kaminu.

- Kada ti netko spasi život, a zatim provede no u istoj odaji kona išta, formalnosti se ine budalastima. - Umo ila je nožni prst u vodu u kadi. -Dodaj još malo vru e vode, Ellen,

molim te. I sušenu lavandu i latice ruža, može? - Da, miledi. - Starija od dviju sluškinja donijela je još jedan bakreni vr vru e vode s

ognjišta i ulila njegov sadržaj u kadu, a mla a je usula lavandu i ružine latice tako da je miris ispunio odaju.

- O? - Pippa je suzila o i, ali zasad više ništa nije rekla. Pen je ušla u vodu i rekla sluškinjama: - Sad smijete oti i. Pozvonit u kad vas opet

budem trebala. Tek nakon što su napravile kniks i izišle, Pippa je nastavila s pitanjima. - Onda, što ste

cijelu no radili u odaji? - Uglavnom razgovarali. - Pen se spustila u toplu vodu i naslonila glavu na rub

kade, zatvorivši o i dok joj je toplina opuštala napete miši e. - Razgovarali? O emu? - Pippa se nagnula naprijed, a ruke su joj po ivale na

koljenima. - O svemu i sva emu - promrmlja Pen. – Onda sam nekoliko sati spavala. Kad

sam se probudila, kavalir me dopratio ku i. Pippa se namrštila, uvjerena da nije ula cijelu pri u. - Dakle, tko je taj kavalir? Jesi li

ga ranije upoznala? - Prvi put sam ga srela ranije te ve eri, na zabavi. - Pen se pitala treba li Pippi

ispri ati o onom neobi nom susretu i veoma neo ekivanom poljupcu. Pippa bi uživala u toj

GIGA

36


pri i, ali tada bi iz Pen izvukla istinu o tome što je to no radila u knjižnici kad ju je Owen ondje iznenadio. Bez obzira koliko se trudila to sa uvati u tajnosti, njezina bi sestra, ako joj se pruži i najmanja prilika, izvukla sve pojedinosti, a tada bi to saznala njezina majka i svi bi opet bili tužni i uzrujani. Nije vrijedno toga. Osobito ne sada kad je sve svoje nade usredoto ila na Owena d'Arcyja.

Nehajno je nastavila: - Koliko sam shvatila, on ve inu vremena provodi na francuskom dvoru. Zaklju ila sam da je nedavno stigao u London.

- Ima li ženu? - Odakle bih ja to znala? - oštro je pitala Pen i tako naglo sjela u kadi da se voda

prelila preko ruba na voskom polirane podne daske. - Pa, mislila sam da si možda pitala - odgovori Pippa. - Ja bih to u inila. - Da, sigurna sam da bi ti to u inila. Nisam to smatrala važnim za razgovor što smo ga

vodili. - Oh. - Pippa se na trenutak smela. - Zar to ne želiš znati? -Ne. - On je veoma... hm... veoma upadljiv - re e Pippa. - Ne lijep, to je previše obi na

rije . Ali on je... - Tražila je željenu rije . - Egzoti an - pomogla joj je Pen, a Pippa se nasmijala i pljesnula rukama. - Upravo tako. Egzoti an. Dakle, zašto te ne bi zanimalo je li oženjen? - Ja nisam koketa. - A ja jesam. - Opovrgni to ako možeš. - Pen se nasmijala i okrenula se kako bi preko ramena

pogledala sestru. Ti si besramna koketa. Ho eš li se ikad udati? - Ne vidim svrhu tome - re e Pippa. - Previše uživam u životu baš ovakvom kakav

jest. Ne želim bili doli na i sputavana. I posve je sigurno da ne želim svekrvu. Ne nakon tvojeg iskustva.

- Pa, onda možeš razumjeti da baš iz tog istog razloga ni ja ne želim još jednu, i zato me nimalo ne zanima bra no stanje Owena d'Arcyja - odlu no ustvrdi Pen.

- Ali ipak ga smatraš privla nim? - uporno e Pippa. Pen je opet zatvorila o i. Nema smisla to nijekati. Tako er nema smisla nijekati sebi

da njegova privla nost ima veoma malo veze s mogu noš u da e joj pomo i u njezinoj potrazi. - Valjda ga smatram privla nim.

- Pitam se kako e Robin to prihvatiti. - To se Robina ne ti e! - On e misliti da ga se ti e - sasvim to no primijeti Pippa. U tom je trenutku prekinut povjerljivi sestrinski razgovor. Vrata su se naglo otvorila i

ušla je ledi Kendal oko koje su šuštali svila i baršun. Slijedila ju je veoma stara žena s istaknutom grbom na gornjem dijelu le a.

- Pen, najdraža moja! Što ti se dogodilo? Bili smo izvan sebe od brige. - Mama! - Pen je ustala, a oko nje se slijevala voda. - O, vjeruj mi, nije to bilo ništa

posebno. Pippa je prebrzo reagirala. Nije postojao razlog za zabrinutost. - Stavila je ruku na vrat kao da želi sakriti zavoj.

- Aj... aj... aj, golubice! - gun ala je stara žena, žure i prema kadi. - Pogledaj se, curo! Sva si puna ogrebotina i modrica.

- Tilly, nije ništa ozbiljno. Posjekotina na vratu, nekoliko modrica i ogrebotina. - Pen se umiruju e nasmiješila ženi koja je bila dadilja njezine majke, a potom i njezina, a sad je ve tako stara da njihova mla a polusestra Anna misli da živi oduvijek.

- Ovako tu stojiš, mokra po ovoj hladno i, raz-boljet eš se - grdila ju je Tilly, a potom je uzela debeli ru nik i njime omotala Pen. - Daj da pogledan ispod tog zavoja.

GIGA

37


Pen je izišla iz kade, vrsto stegnuvši ru nik oko sebe. Sjela je na stolac kraj vatre i strpljivo se prepustila Tilly koja je, gun aju i sebi u bradu, odmotala zavoj.

- Mislim da mi treba malo podrobnije objašnjenje, Pen - rekla je njezina majka, promatraju i svoju najstariju k i namrštenim ljubi astim o ima. U dobi od etrdeset tri godine, Guinevere je još uvijek ljupka žena. Njezina kosa, neko blijedo zlatna, sad je srebrna, a jedva zamjetljive bore na njezinu licu samo naglašavaju inteligenciju i ljepotu njezina karaktera. Bila je elegantna kao i uvijek, a safiri su blistali na crnom baršunu njezine haljine.

- Pen je upala me u lopove - re e Pippa. -Spasio ju je kavalir po imenu d'Arcy koji... - Pippa, mogu sama ispri ati svoju pri u! - prekine je Pen. - Valjda, jer to je bila tvoja pustolovina - složila se Pippa. - No voljela bih da je bila

moja. - Pippa, želim o tome razgovarati nasamo s Pen odlu no e njihova majka. -

Ho eš li, molim te, po i k lordu Hughu? Otišao je izraziti poštovanje princezi Mary, a Anna je s njim. Ona jedva eka da vidi Pen. Bi li je pošla potražiti i dovesti ovamo? Pippa je sasvim dobro znala da je šalje po nepotrebnom zadatku kako bi je maknula s puta. Anna je savršeno sposobna sama na i put do Peninih odaja. No Pippa se rijetko kad vrije ala, pa su ak i otvoreni ukori teško poga ali metu. Veselo je ru nikom mahnula omotanoj sestri i izišla.

Guinevere je sjela na mjesto u prozorskom udubljenju, što ga je Pippa oslobodila, i skinula rukavice. - A sada, ljubavi, molim te, ispri aj mi što se dogodilo.

* * *

Odaja za audijencije princeze Mary bila je krcata kad je ušla Pippa. Vidjela je svojeg

uha, grofa od Kendala, i polusestru Annu u krugu oko princeze, koja je sjedila u izrezbarenom naslonja u kraj kamina s otvorenom knjigom u krilu. ak i kad je primala ljude u audijenciju, Mary je rijetko kad bila bez knjige pri ruci te je esto zbunjivala posjetitelje kad bi svoju pozornost odjednom svrnula na knjigu.

Me utim, jutros se inilo da je sva njezina pozornost posve usredoto ena na one oko nje. Usprkos relativnom siromaštvu što su joj ga nametnuli kralj i njegovo vije e, na sebi je imala veoma raskošnu francusku haljinu od zlatnog brokata, bogato izvezenu i posutu smaragdima. Dar njezina brati a, svetog rimskog cara. Njezine je malene ruke pokrivalo prstenje, a na prsima joj je blistao veliki dijamant.

Mary je lijepa žena koja s lako om nosi svojih trideset šest godina. Malena je i mršava, a njezina kestenjasta kosa i svježa put opovrgavaju pri e o lošem zdravlju koje je mu i, što poja ava stalna zabrinutost za njezinu osobnu sigurnost usred klopki i zavjera koje ju okružuju.

Pippa se progurala kroz mnoštvo i napravila kniks kad je stigla do princeze. O uh joj je nježno spustio ruku na rame dok je stajala kraj njega.

- Kako je Pen? - zabrinuto upita Mary. - Ne razumijem zašto sino nije ostala u ku i svoje svekrve. Poslala bih nekoga po nju da sam znala da se namjerava vratiti ovamo.

- Uop e nije svojstveno Pen da u ini nešto tako budalasto - namršteno je rekao grof. - Siguran sam da je imala dobar i opravdan razlog za to, gospo.

- Ima posjekotinu na vratu, te mnogo modrica i ogrebotina - Pippa je obavijestila sve oko sebe. -Za dlaku se izvukla, a imala je veliku sre u da ju je kavalir slijedio kad se udaljila iz pristaništa.

- Tko je taj kavalir? - upita princeza. - Kavalir d'Arcy - odmah odgovori Pippa.

Mary uzdigne delikatno izvijenu obrvu. – Nije mi poznato to ime, ali ima moju zahvalnost. Je

GIGA

38


li lije nik poslan k Pen? - Tilly je sad s njom pa ne vjerujem da e joj trebati lije nik, gospo - odgovori Pippa.

- I mama je tako er ondje. - Shva am. Ali insistiram na tome da je i lije nik pregleda. Danas mora ostati u

krevetu. - Mary se okrene jednoj od svojih dvorskih dama. -Matilda, ho ete li poslati lije nika u Peninu odaju?

- Odmah, gospo. - Žena je napravila kniks i udaljila se. - A sada, ako biste me ispri ali, lorde Kendale, moram se posvetiti svojim molitvama.

- Princeza ustane. Nasmiješila se etrnaestogodišnjoj Anni koja je stajala uz oca. - Tako dražesno dijete. Dovedite je ponovno k meni, lorde Kendale.

Hugh se naklonio, a njegova je k i savila koljeno, obraza rumenih od mješavine nelagode i uzbu enja.

Mary je izišla iz odaje, a ruka joj je po ivala na podlaktici španjolskog veleposlanika, flegmati nog džentlmena ija je tamna put bila u kontrastu s njegovom urednom sivom bradom i brkovima.

Anna se okrenula Pippi. - Jesi li je ula? Princeza je rekla da sam dražesna! - Pa, kad jesi - staloženo e Pippa. - Kad bi živjela na dvoru, ne bi mogla ni prebrojiti

sve svoje udvara e. Nije li tako, lorde Hugh? - Sasvim mogu e - re e Hugh i suho se osmjehne. - Ali još nemam namjeru pustiti je

u svijet. Što znaš o tom doga aju s Pen, Pippa? - Samo da je sino nakon zabave kod Bryanstona sama krenula prema drugom

pristaništu, a onda su je zasko ili prosjaci i spasio ju je taj kavalir, Owen d'Arcv. Je li vam Robin rekao da smo ga upoznali kad je doveo Pen ku i? Poznajete li ga, lorde Hugh?

- Samo po uvenju. No vjerujem da je on blizak s francuskim veleposlanikom, Antoineom de Noaillesom.

- Nije zvu ao kao Francuz. Hugh slegne ramenima. - To ništa ne zna i. -Gladio je bradu pitaju i se ima li

prijateljstvo Owena d'Arcyja s francuskim veleposlanikom neku posebnu važnost. Mogu e je da sudjeluje u tajnoj diplomaciji francuskoga kralja. Svaka strana sila ima tajne agente na dvoru St. Jamesa. Ako je tako, Hugh nije bio siguran želi li da njegova pastorka produbljuje svoje prijateljstvo s tim kavalirom. Možda joj je u inio uslugu, ali špijuniranje je neugodan posao.

Dovoljno je loše što se Robin uvalio u tu kašu. Hughu se nije svi alo da njegov sin sudjeluje u intrigama vojvode od Northumberlanda. Vojvoda je opasan ovjek, a mladi je kralj samo njegova lutka na koncu. Kad se toliko mo i nalazi u rukama jednog ovjeka, neminovno je da bude ugrožena stabilnost kraljevstva.

Hugh se nije uplitao u izbor svojeg sina, ali je njega i situaciju pratio malo pozornije no što je Robin znao.

Princeza Mary je nasljednica prijestolja. Zasad nitko nije doveo u pitanje to naslije e, ali Hugh je imao osje aj da vojvode od Northumberlanda i Suffolka nešto skrivaju u rukavu. Svakako manipuliraju boležljivim mladim kraljem i usput uspijevaju obogatiti svoja gnijezda. Ako vojvode planiraju veleizdaju, onda e Robina poprskati njihovo blato. A njegov otac tada ne e stajati po strani.

Iz istog je razloga morao istražiti karakter i situaciju kavalira d'Arcyja koji je uspio na tako dramati an na in privu i Peninu pozornost. Uloga oca obitelji prili no je teška, razmišljao je Hugh, ali s nutarnjim smiješkom. Ne bi želio da bude druk ije. Obožavao je sve etvero svoje djece, i nije stvarao nikakvu razliku izme u dvoje kojima je biološki otac i dvije

kojima nije. - Moram potražiti kavalira i zahvaliti mu nakon što mi se pruži prilika razgovarati s

GIGA

39


Pen - rekao je. - Požuri onamo, Anna, i pitaj može li me primiti. - Dakle, kako napreduje udvaranje, Owene? -Antoine de Noailles poravnao je svoj

haljetak i virio u maleno zrcalo na stolu kako bi namjestio dragulj na ipki ispod vrata. Zla ana svjetlost svije a obasjavala je zrcalo i stol, ali ostatak odaje bio je mra an kao i sivi dan vani. Owen je stajao u sjenkama ispred tapiserije, jednom se rukom lijeno poigravao drškom rapira, a u drugoj je labavo držao rukavice.

- Po etak obe ava - re e i slegne ramenima. - Okolnosti su mi išle na ruku.

Noailles se okrene od zrcala. - Kako? Owen se tiho nasmijao. - Meni prepustite moj posao, Antoine, a ja u vama prepustiti

vaš. Veleposlanik odmahne glavom. - Barem ete mi re i mislite li da ete uspjeti. Owen nije odmah odgovorio. Pogledao je prema prozoru gdje je gola grana iritantno

strugala po oknu. Veleposlanik pita vjeruje li kavalir da e damu uspjeti odvesti u svoj krevet. Neodre eno iznena en, Owen je shvatio da nije osobito siguran u to. Shvatio je da ne

želi zavesti Pen Bryanston kako bi ukrao njezine tajne. Shvatio je da želi voditi ljubav s Pen Bryanston, ali iz posve drugih razloga, koji nemaju nikakve veze s tim koliko bi mogla biti korisna francuskoj vladi. Me utim, mora izvršiti zadatak. Ali postoje drugi putovi do istog cilja.

- Vjerujem da bez brige možete meni prepustiti situaciju - rekao je kad se inilo da se tišina beskrajno odužila i veleposlanik je pomalo zbunjeno zurio u njega.

- Onda, kakvom vam se ini ta dama? - znatiželjno je pitao de Noailles dok je Owen navla io rukavice. - Onako nezanimljiva kako ste o ekivali?

Owen ga je promatrao s neznatno podrugljivo izvijenim lijepo oblikovanim ustima. - Vi ste taj koji ju je opisao kao nezanimljivu, prijatelju. Rezervirana i bezli na, koliko se sje am. Kako bih ja mogao stvoriti druk ije mišljenje? - Podigao je ruku na pozdrav i izišao iz odaje bešumno kao i njegova sjenka.

Owen je izišao iz veleposlanikove rezidencije, a Cedric je pošao za njim. Bilo je hladno sivo jutro, posve druk ije od ju erašnjeg hladnog dana obasjanog suncem. Snijeg se pretvorio u prljavu bljuzgavicu i upravo je po ela ledena kišica.

Owen je podigao ovratnik svojega plašta. - Ovo je prokleta klima - progundao je. Bilo je trenutaka kad se mogao složiti s Antoineom de Noaillesom koji je Englesku esto opisivao kao "taj odvratni otok".

S druge strane, kiša u Walesu, koliko se sje ao, obi no je blaga padalina koja krajoliku daje raskošno zelenilo. Blaga za o i, blaga za dušu. Prošle su tri godine otkako je zadnji put bio u domovini svoje majke. Tri godine otkako je Andrewa i Lucy odveo svojoj majci.

Ubrzao je korake i Cedric je morao potr ati kako bi ga sustigao. - Kamo idemo, gospodine?

Owen je preko ramena pogledao paža, a njegove su crne o i bile tako hladne i tmurne da je Cedric požalio zbog pitanja. Nije esto vi ao taj pogled, ali znao je da mu je u tim rijetkim prilikama najbolje držati jezik za zubima. Navukao je kapu na o i i malo zaostao.

- U dvorac Baynard, Cedric. Posjetit emo prinovu Mary Cedric se iznenadio da je dobio odgovor, a još se više udio naoko mirnom tonu kojim

je izgovoren. Ali ništa nije rekao, ve se usredoto io na držanje koraka s dužim nogama svojega gospodara.

Owen je brzo hodao do pristaništa, kao da želi prete i ledenu kišicu. - Zazviždi, Cedric!

Paž ga je poslušao i stavio dva prsta u usta. Njegov je zvižduk doveo dva amca do

GIGA

40


pristaništa; nadmetali su se za mušterije, a vesla i su se skutrili u plaštevima od grube vunene tkanine. Vesla iz prvog amca proklinjao je suparnika, veslom odguruju i njegov amac. Zrakom su odzvanjale bogohulne psovke.

Smrknuta lica i o iju crnih poput ahata, Owen je zakora io na rub pristaništa. U ruci mu se pojavio rapir, bljesak srebra u mokrom sivilu. - Ti! -uzviknuo je grubim glasom, uperivši oružje u prvi amac.

Vesla i su utihnuli, otvorenih usta, spremni izgovoriti sljede u psovku. Tada se drugi amac povukao, prepuštaju i teren, a prvi je pristao uza stube, bacivši konop što ga je Cedric

vješto uhvatio. Owen je ušao u amac. - Dvorac Baynard. Vesla je samo jednom pogledao lice svoje mušterije i nešto promrmljao sebi u bradu.

im je mladac slijedio svojega gospodara u amac, vesla je snažno povukao, kao da nastoji pobje i od samog vraga.

Owen se snagom volje opustio, tjeraju i crnilo od sebe. Jedino se tako mogao usredoto iti na zadatak pred sobom. Sitna se kiša pretvorila u susnježicu pa je podigao lice kako bi na koži osjetio bockanje ledenih kapljica. Ispirale su njegovo lice kao što je on ispirao vlastiti um, potiskuju i sve što bi ometalo posao koji ga o ekuje.

Pred o ima mu se pojavilo Penino lice. Njegova gorljivost, strast dok je govorila o svojem izgubljenom djetetu. Upravo ga je žestina njezine strasti privukla, kao i njezina snaga i narav. Bio je uvjeren da nema strpljenja za budale.

ak i kad bi bio pripravan zavesti je hladnim manipuliranjem, ona ne bi pala na ugla ene rije i, na uvježbane poteze u koje se uvijek dosad mogao pouzdati. Sje ao se kako mu se iskreno nasmijala kad joj je prvi put pristupio poljupcem ija je svrha bila da je posve zbuni. Tada se osje ao budalasto. Sigurno bi u njemu izazvala isti osje aj kad bi se takve okolnosti ponovile. Iz nekog razloga, premda je sam bio predmet šale, Owen se protiv volje osmjehnuo.

Ali postoji drugi na in. Iskoristit e njezin otvoren, staložen, racionalan um. Ponudit e joj nagodbu koju ne e mo i odbiti. Možda e ga mrziti zbog toga, ali barem e sve karte

biti na stolu. Ima ne eg ugodno urednog u planu kojim e ubiti još jednu muhu. Tako e biti

siguran da Robin od Beaucairea, ukoliko odlu i Pen re i ono što zna o kavaliru d'Arcyju, svojoj polusestri ne e mo i re i ništa što ona ve ne zna. A ono što joj Owen d'Arcy odlu i prešutjeti, ni Robin nikad ne e uspjeti otkriti.

Njegovo je zadovoljstvo tim planom polako blijedjelo. Pred o ima su mu se jasno pojavila lica njegove djece kad ih je zadnji put vidio prije tri godine. Andrew je imao tri godine, Lucy dvije. Imali su maj ine o i. Zelene poput mahovine. ega e se sje ati o njemu? Gotovo ni ega. Rekao je svojoj majci neka im nikad njegovo ime ne spominje.

Oni su za njega jednako izgubljeni kao što je Penino dijete izgubljeno za nju. Ali on je sam kriv za svoj gubitak. Vjerovao je da nema drugog izbora, a sad je

prekasno za predomišljanje, ili za mudrost nakon što je prošlo odre eno vrijeme. Crni oblak poznate depresije nadvio se nad njim, a on ga je odgurnuo gotovo fizi kom

snagom. U inio je ono što je morao u initi i s tim e živjeti. Sad pred sobom ima zadatak koji iziskuje svu njegovu domišljatost.

amac se zaustavio uza stube pristaništa dvorca Baynard. Owen je vesla u dao peni i izišao, a Cedric mu je bio za petama. Owen je pogledao paža, te se inilo kao da je nakon sat vremena prvi put postao svjestan njegove nazo nosti. O inski je momku namjestio kapu i rekao: - Do i, Cedric, moraš se zagrijati. Izgledaš napola smrznuto.

- Tako se i osje am, gospodine - složio se Cedric, ozareno se nasmiješivši sad kad se svijet opet vratio u normalu.

GIGA

41


Owen je prebacio ruku oko momkovih ramena i pošao stazom s njim. - Unutra e gorjeti vatra i bit e okrjepe - veselo je rekao. - Kakav sam ja grozan gospodar.

- Niste, kavaliru - posve iskreno re e Cedric. -Ne bih želio u iti od nekog drugog. - Po aš en sam, mom e. - Owen se nasmijao, a iz njegovih su o iju nestali posljednji

ostaci malodušnosti. Vratar na kapiji primio je kavalirove vjerodajnice i poslao momka da ih trkom odnese

nadgledniku princezina ku anstva. - Ako biste željeli ekati unutra kraj žeravnika, milorde. - Vratar ih je gestom

pozvao u malenu vratarovu ku icu. Owen je zahvalno kimnuo i ušao u relativnu toplinu vratarske ku ice. Cedric se

zahvalno uvukao iza njega. Dok je ekao, Owen je izvadio bodež iz korica i nemarno odrezao slomljeni nokat

palca. Vratar ga je krišom promatrao. Visok, vitak, taman muškarac, iji se raskošni plašt od crnog baršuna doimao crnjim od no i u svjetlosti petrolejke, izazivao je žmarce na njegovoj koži. ovjek se doimao tako smirenim, svaki je njegov pokret bio promišljen, gotovo blag, ali ništa ne bi moglo pobje i tim o ima, inilo se da slijede ljude naokolo, a uop e se ne mi u.

Nitko od onih koji posje uju princezu Mary nije bez mo i, ali je vratar, koji je imao maštovit um, pomislio da na ramenu ovog posjetitelja sjedi avolja mo . Krišom se prekrižio i pošao stajati na vratima gledaju i preko dvorišta u iš ekivanju nadglednikova kurira.

Kurir je stigao trkom. Naklonio se i zadihano isporu io poruku. - Kavaliru d'Arcy, princeza Mary e vas veoma rado primiti. Ako vas smijem otpratiti...

- Smiješ - rekao je Owen i spremio bodež u korice. - Do i, Cedric. Owen je sve vidio dok su ga vodili preko dvorišta i kroz hodnike dvorca Baynard.

Zapažao je nevažno jednako kao i važno. Vidio je tko je s kim razgovarao; tko ga je pogledao sa zanimanjem ili mu kimnuo jer ga je prepoznao; tko ga je treba prepoznati, a nije... ili se pretvarao da ga ne poznaje. Opazio je i zapamtio gdje se spajaju vrata i hodnici. Nije uo što govore ljudi kraj kojih je prolazio, ali je naga ao, a katkad i zaklju ivao. Owen d'Arcy poznaje gospodu koja borave u hodnicima londonskih pala a daleko intimnije no što bi itko od njih mogao tvrditi da poznaje njega.

Tada je ušao u princezin privatni salon i ugledao Pen Bryanston. Podigla je pogled s torbice što ju je plela, ugledala ga i nasmiješila se.

Polako ga je obuzeo osje aj gotovo sli an strahu. Prvi put u svojem odraslom životu bio je nesiguran. Nikad se nije našao u situaciji u kojoj nije mogao dominirati, nikad nije upoznao osobu koju nije mogao iskoristiti. No u duši je znao da Pen Bryanston predstavlja izazov, a on ni slu ajno nije bio siguran da e mo i odgovoriti tom izazovu.

GIGA

42


Šesto poglavlje Pen je odložila ru ni rad i ustala. - Kavaliru, dopustite da vas predstavim Njezinoj

Visosti. -Prišla mu je brzim koracima i pružila mu ruku u dobrodošlici. Ima ljupki smiješak, pomislio je Owen kad se naklonio nad njezinom rukom,

osje aju i topli suhi dlan i lagano podrhtavanje njezinih prstiju. Velikodušan smiješak, bez ijukanja ili prenemaganja. Prvi je put opazio da su joj zubi neznatno iskrivijeni, što je njezin

smiješak inilo pomalo ironi nim. Stisnuo joj je prste dok je njezinu ruku držao nešto dulje no što uljudnost iziskuje.

Opet je imala spuštenu kosu, na elu sputanu trakom ukrašenom draguljima i povu enu preko ramena s namjerom da sakrije bijeli zavoj oko vrata. Podigao je ruku do njezina vrata, ispod kose. - Kako je? - promrmljao je, a Pen je njegov blagi melodiozni glas ula kao milovanje, jednako senzualno kao i topao dodir njegovih prstiju na svojoj koži.

Ali nije imala vremena odgovoriti. - Kavaliru d'Arcy, veoma ste dobrodošli. Za uvši jasan glas princeze Mary, koji je sadržavao jedva zamjetljivo arogantan ton,

Owen je ispustio Peninu ruku. Trenutak ju je gledao u o i, ustiju izvijenih u o ito zavjereni ki osmijeh, a tada je otmjenim koracima prišao princezinoj stolici ostavivši Pen da se pita je li još netko u salonu bio svjestan tog trenutka kontakta. Bio je tako intenzivan, mada kratak, da je bilo nemogu e zamisliti da ga nisu osjetili svi u odaji.

Me utim, kad je pogledom hitro preletjela okupljenim društvom, vidjela je samo ekivani stupanj zanimanja za novo lice. Nitko nije gledao prema njoj. Slijedila je Owena do

princezine stolice. Owen je s glave skinuo kapu ukrašenu draguljima i duboko se naklonio. - Princezo

Mary, inite mi veliku ast. - Svi vam dugujemo zahvalnost, gospodine, za vaše pravovremeno spašavanje ledi

Bryanston. - Smatram se sretnim jer mi je moja pomo osigurala pozornost Vaše Visosti. - Lijepe rije i, gospodine. - Princeza ga je s odobravanjem pogledala. - Malo vremena

provodim u Londonu, ina e bismo se sigurno ranije upoznali. - Tijekom posljednjih godina malo sam puta bio u Engleskoj - re e Owen. - Više

volim miran život. - Osmjehnuo se kad je sjeo na stolac što mu ga je princeza ponudila. - Moja imanja i vinogradi u Burgundiji pružaju mi sasvim dovoljno uzbu enja.

- Doista, gospodine? - Mary je s nevjericom uzdigla obrvu. - Ne doimate se, kavaliru, poput ovjeka, koji živi daleko od dvora.

- Izgled može varati, gospo - smjerno e Pen, citiraju i Owenovu primjedbu iz kona išta. Owen, ju je hitro pogledao, a u njegovim se crnim o ima pojavio sjaj divljenja.

Mary je kimnula i brzo pogledala jedno pa drugo. - Pen mi kaže da ste sami rastjerali njezine napada e. Nimalo loš uspjeh za ovjeka koji voli miran život.

- ovjek može uživati u povu enom životu, a ipak biti sposoban nositi se s... manje miroljubivom stranom života u javnosti - primijeti Owen.

- Kavalir svira harfu, gospo - re e Pen. - Odraz mirne velške strane njegove naravi, rekla bih. -Odjednom se osjetila veoma veselo. Gotovo zaigrano. Veoma neobi an osje aj. Nije se tako osje ala otkako je Philip umro.

- Neobi an instrument za muškarca, kavaliru -iznena eno e Mary. - Biste li nam sad nešto odsvirali? Jedna od mojih dvorskih dama svira harfu i ima kvalitetno, dobro ugo eno glazbalo.

Owen je pogledao Pen, a ona mu je dobacila izrazito vragolast pogled koji ga je

GIGA

43


iznenadio. Znao je da je pronicava i inteligentna. Znao je da je strastvena do same opsesivnosti. Ali nikad ne bi pogodio da je sposobna za djevoja ke vragolije. Njezinu sestru Pippu, da. Ali Pen ima više dostojanstva. Previše je patila, mislio je, da bi uživala u mogu -nosti da mu priredi takvu nestašnu psinu.

- Više bih volio da sam došao spreman za to, gospo - pristojno je odbio, automatski savijaju i prste. - Ve nekoliko tjedana nisam svirao i mojim prstima nedostaje vježbe.

- S harfom možda, kavaliru, ali ne s rapirom - primijeti Pen. - Na emu sam ja posebno zahvalna.

- Možda ete nam svirati jednog poslijepodneva, kavaliru - re e Mary. - Ako to budete unaprijed planirali, naravno.

Owen se naklonio. - Bit e mi zadovoljstvo, gospo. Komešanje na drugom kraju salona privuklo je njihovu pozornost. Grof i grofica od

Kendala ušli su u odaju i Pen se nasmiješila kad ih je ugledala. Ljubav se miješala s ponosom, kao i uvijek. Oni su tako lijepi par, daleko dojmljiviji od svih ostalih u prostoriji. - Mislim da ne poznajete moje roditelje, kavaliru.

- Radujem se toj asti - odgovorio je, zapazivši njezino zadovoljstvo kad su joj se pojavili roditelji. Pitao se koliko blisko sudjeluju u životu svoje k eri. Ne podupiru njezinu strastvenu opsesiju po pitanju izgubljenog djeteta, ali ta je pri a tako udna da bi njihova nevjerica mogla proizlaziti iz zabrinutosti za Pen.

- Pen, draga moja, je li mudro da si ve danas na nogama? - rekla je ledi Kendal dok im je prilazila.

- Sasvim sam se oporavila od svoje nepromišljenosti, mama - odgovorila je Pen, pažljivo biraju i rije i jer je znala da joj njezina lakomislenost još nije posve oproštena. - Smijem li ti predstaviti kavalira d'Arcyja? Dugujem mu zahvalnost za moje izbavljenje.

Guinevere je ula ironi an ton, ali ga je odlu ila ignorirati. Okrenula se svome mužu koji je mirno rekao: - Da, doista svi dugujemo zahvalnost kavaliru.

Hugh se nasmiješio svojoj pastorci. - Želim ti ugodan dan, Pen. Jutros doista sjajno izgledaš. Nitko ne bi pogodio što si pretrpjela.

Penini su obrazi porumenjeli dok je hitro napravila kniks pred o uhom. Dobro udno je kimnuo, ali se okrenuo Owenu d'Arcyju.

- Nadao sam se da u dobiti priliku osobno vam zahvaliti, gospodine. Kao i Penina majka.

Owen je susreo mirne procjenjiva ke poglede grofa i grofice od Kendala. Dobio je odgovor na svoje pitanje. Bilo je jasno kao dan da su Kendali veoma zabrinuti za svoju k er i pomno prate njezine postupke. Tek treba vidjeti koliko je jak njihov upliv.

Naklonio se, njegov je izraz lica bio ugodno spokojan, pogled miran. - Ledi Kendal... milorde.

- Nemamo rije i kojima bismo vam zahvalili, kavaliru - re e Guinevere. - Pen nema trajnih ozljeda, hvala Bogu.

- Kavalir se pojavio u pravom trenutku -pomalo kiselo re e Pen. Ve su je umarale prikrivene kritike na nju u rije ima zahvalnosti upu enima Owenu. - Zauvijek u mu ostati dužna.

Hugh je uhvatio Guineverein pogled. Vrijeme je da se odustane od te teme. Pen je ula dovoljno lekcija. - Mislim da to izražava osje aje svih nas -rekao je. - Recite mi, kavaliru, jeste li dugo u Londonu?

- Stigao sam prije nekoliko dana, milorde. Moram se pozabaviti nekim poslovima, a usput sam odlu io uživati u boži noj sezoni u Londonu. Prošlo je mnogo godina otkako sam to vrijeme proveo u Engleskoj. Tada sam još bio dje ak. -

Njegov je smiješak bio otvoren i kao da ništa nije skrivao.

GIGA

44


- Smijemo li onda biti me u prvima koji e vam poželjeti dobrodošlicu, gospodine - toplo e Guinevere. - Nadam se da ete nam ukazati ast i posjetiti nas u našoj ku i u Holbornu tijekom boži nih svetkovina.

- Bit e mi iznimna ast, ledi Kendal. - Owen je pogledao Pen, a u o ima mu se vidio pomalo cini an sjaj. Osje ao je njezinu nestrpljivost zbog tih uljudnosti. - Smijem li dobiti vaše dopuštenje za kratku šetnju s vašom k eri danas ujutro?

- Mislim da je to najbolje pitati Pen - primijeti . Hugh. - Da, svakako, kavaliru - re e Guinevere. -

Nema potrebe da mene pitate za dopuštenje. Pen je odavno postala punoljetna. Owen je pogledao Pen, upitno uzdigavši obrvu. Pen je zapravo silno željela nasamo razgovarati s Owenom. Rekao je da e razmisliti o

njezinom problemu, a dosad je to sigurno u inio. Možda to objašnjava treperavu fasciniranost iš ekivanja koju osje a u njegovom društvu.

Philipovo joj se lice pojavilo pred o ima, a s tim je stigao i vreli osje aj krivnje. Osjetila je kako joj obrazi gore i okrenula se ustranu, traže i rup , glume i kihanje.

- Nadam se da se niste prehladili, povrh posjekotina i modrica - re e Owen. - No je bila ledena.

- Ne, doista nisam - zanijekala je Pen. - Samo me nešto škaklja. i su mu još uvijek sjale. - Dakle, ledi Pen, biste li mi pokazali dugu galeriju? Koliko

sam shvatio, ondje ima zanimljivih Holbeinovih djela. - Moj prastric, kralj Henrik, bio je Holbeinov zaštitnik - ustvrdio je pomalo

djetinjast glas. Tiho im se približila Jane Grey, mršava figura u haljini mutno ljubi aste boje. Odmah

se okrenula k Guinevere, sad gorljiva izraza lica. - Ledi Kendal, nadala sam se da u s vama raspraviti o onom Tacitovom tekstu koji je spomenut neki dan. Pitala sam se imate li možda malo slobodnog vremena sada kad... - Pogledala je prema vratima i kao da se lecnula.

Guinevere je odmah shvatila da se djevojka bojala da e u prostoriju u i njezina zastrašuju a majka i odmah prekinuti svaku raspravu o znanosti. Rukom je obavila Janeina mršava ramena i rekla: - Ali naravno, draga moja. Dobro se sje am te rasprave. - Povela ju je u miran kutak salona.

Hugh je trenutak stajao i promatrao kavalira, ali je njegov izraz lica bio ne itljiv. Tada se nasmiješio, ponovio poziv svoje žene i pošao za njom.

Pen se lagano nasmijala. - Sirota Jane, bilo bi joj daleko bolje da je imala našu majku. Mama nikad nije rekla da smo je Pippa ili ja razo arale, ali znam da je naše pomanjkanje zanimanja za u enost u najmanju ruku zbunjuje. A ni Anna ne obe ava po tom pitanju.

Owen ju je nježno uhvatio za nadlakticu i okrenuo prema vratima koja vode na dugu galeriju. -Vaša je majka veoma u ena?

- O, da! Porazila je samog starog kralja Henrika... makinacije lorda Cromwella, uvara državnog pe ata, i cijelo krunsko vije e kad su je doveli pred sud. - Pen zadivljeno

odmahne glavom. - Nitko nije pametan kao mama. Da su joj barem majka i lord Hugh vjerovali za dijete... No ini se da joj vjeruje samo jedna osoba. Polako je okrenula lice prema Owenovu i

nasmiješila mu se dok su izlazili iz salona. Napravila je kopiju stranice iz poslovne knjige i sad su joj se imena i iznosi usjekli u pam enje. Prije nego poslijepodne završi, kavalir e obe ati da e po i u High Wycombe i za nju istražiti ta imena.

Ima ne eg lukavog u tom smiješku, pomislio je Owen. Nimalo sli no Peninoj uobi ajeno otvorenoj srda nosti. Zahvaljuju i svojem iskustvu u svijetu intriga, Owen je shvatio da Pen od njega nešto želi. Pa, on e je pozorno slušati.

Duga je galerija bila puna slugu, stražara, glasnika. Loše postavljena stakla zveckala

GIGA

45


su na prozorima i naleti vjetra dopirali su kroz pukotine pa su se teške tapiserije nadimale uz hladne kamene zidove. Pen je žustro hodala. Ovo nije dobro mjesto za tajne.

- Zar ne emo pogledati slike? - pomalo tugaljivim tonom upita Owen. - Veoma me zanimaju Holbeinova djela.

- Kasnije - re e Pen. - Želim razgovarati s vama. - Zar ne možemo istodobno razgovarati i gledati? Zadirkivao ju je, no bila je previše nestrpljiva da bi igrala igrice. - Po imo ovim putem. - Krenula je prema sporednom hodniku. Owen ju je slijedio, a njegove su duge noge lako pratile njezine brze korake. Ovaj mu

se aspekt Pen Bryanston inio fascinantnim. Iz nje je zra ilo jednako uzbu enje kao i onom prilikom kad ju je slijedio u knjižnicu obitelji Bryanston. Tajnovito i nestrpljivo. Uskoro e ga vrbovati veoma strastvena žena jake volje.

Pen ga je vodila kroz niz prolaza dok nije stigla do zatvorenih vrata na kraju hodnika bez prozora.

- Želim nasamo razgovarati s vama - rekla je i otvorila vrata vlastite odaje. - To sam nekako shvatio - odgovorio je i ušao za njom. - Budu i da smo ve zajedno proveli ve i dio no i, ne vidim zašto ovdje ne bismo

mogli biti sami - pomalo defanzivno ustvrdi Pen. - Ne, doista - promrmlja Owen. - Koji bi razlog protiv toga uop e mogao postojati? -

Tiho je zatvorio vrata za sobom. - Bolje da vrata ostavite odškrinuta - re e Pen. - Ah. - Opet je otvorio vrata. - Širom otvorena? Ili tek malo? - Rugate mi se - optužila ga je Pen. - Možda - složio se Owen i neznatno odškrinuo vrata. - Ali oprostite mi, Pen, ako

naglasim da smo oboje dovoljno odrasli da takve doli nosti više ne budu potrebne. ak je i vaša majka to rekla.

- To je valjda to no. - Pen uzdahne. - Udovica od dvadeset šest godina prakti ki je ostarjela. Dobar glas važan je za mlade, nije li tako, kavaliru?

- Sad se vi meni rugate - ustvrdio je, promatraju i smijeh u njezinim o ima. Samo se tiho nasmijala.

Owen se osvrnuo po odaji, traže i znakove koji bi mu bolje otkrili kakva je osoba Pen Bryanston. Prostorija se doimala toplom, tapiserije raskošnih boja ukrašavale su kamene zidove, vezeni sagovi pokrivali su polirane daske na podu. Vatra je plamsala u kaminu; osje ao se miris ešera; voštane svije e širile su zla anu svjetlost iz zidnih svije njaka, trepere i na debelim crnim gredama na stropu.

Raskošno udobna odaja za goste u rezidenciji grofa od Pembrokea, a sadrži veoma malo osobnih stvari osobe koja trenutno ovdje boravi, osim velikog i prili no starog ri eg ma ka koji je ležao na krevetu. Trepnuo je zelenim o ima i mrvicu se pomaknuo, o ito ga na taj na in pozdravljaju i.

- Ovo je Oraš - re e Pen, kao da pravila ponašanja iziskuju upoznavanje. Sagnula se nad starim ma kom, zagnjurivši mu lice u trbuh. Preo je i okrenuo se, protegnuo noge i ispružio pandže, lijeno joj zaželjevši dobrodošlicu.

- Oraš ima šesnaest godina - re e Pen i podigne ma ka u naru je. Preko ruku su joj visjele duge noge i ri e krzno. - Pippa ima njegovu sestru, Mjese inu. Donijele smo ih iz Derbyshirea kad smo prvi put došle u London.

Trljala je lice o ma ju glavu, a potom ga je nježno vratila na krevet, tiho se nasmijala i rekla: -Ne može podnijeti rastanak od mene, pa ga moram voditi sa sobom kad god princeza putuje. Ne mogu ni zamisliti koliko je okota ostavio za sobom tijekom svih tih godina.

GIGA

46


- Krasna životinja. - Owen je nježno povukao uši starog ma ka na na in koji je pokazivao da mnogo zna o onome što se ma joj vrsti svi a ili ne svi a.

Pen ga je s odobravanjem promatrala. - Volite ma ke. - S njima osje am odre enu bliskost. Ne pristaju na kompromise i nije ih lako

upoznati. - To je svakako to no - re e Pen, odjednom nesigurna. Uslijedila je kratka tišina. Owen je pogledao Pen i pomislio da se doima nervoznom. S

njezina je lica nestalo smijeha i kršila je ruke u naborima haljine od maslinasto zelenog tafta. Ta je boja odgovarala njezinim o ima s više nijansi svijetlosme e boje. Te su ga o i fiksirale napetim pogledom.

- Rekli ste da ete razmisliti o mojem problemu - rekla je. - Treba mi vaša pomo .

Polako je kimnuo, i dalje eškaju i ma ka izme u ušiju. - Kako bih istražio smrt vašeg sina?

- Kako biste istražili njegov život! - vatreno je insistirala. Podigla je ruku i odmaknula kosu, a zlatne su nijanse poigravale na tamnijoj sme oj boji.

- Sama to ne mogu u initi, a nitko drugi mi ne želipomo i. - Pomognem li vam - re e Owen - ne mogu obe ati da e rezultati biti onakvi kakve

želite. - Znam to! - Okrenula se ustranu i zagledala u vatru. - Možda je mrtav, ali to moram

znati. Treba mi dokaz. - Lagano se nagnula naprijed i prekrižila ruke na trbuhu, kao da nastoji obuzdati neku duboku bol u svojoj nutrini.

Owen je prišao vratima i veoma ih tiho posve zatvorio. Zaustavio se iza nje nakon što je bešumnim koracima prešao sobu. Rukama joj je obujmio tijelo i usnama dotaknuo vrh njezine glave.

Pen se na trenutak nije micala, a potom se okrenula u njegovom zagrljaju, prislonivši obraz na tamnoplavu svilu njegova haljetka. Osje ala je kako mu srce ravnomjerno kuca. Pomaknuo je ruku uz njezina le a, prstima slijede i oštre rubove lopatica, malenu kvrgu na vrhu njezine kralješnice. Osjetila je kako su mu se ubrzali sr ani otkucaji. Na svojoj je glavi osje ala njegov vreli dah. Uhvatio joj je bradu i podigao njezino lice. Ubrzali su se i otkucaji njezina srca.

Njezine su se usne pomaknule. U iš ekivanju... pozivu? Pen nije znala, niti joj je to bilo važno. Postojao je samo taj trenutak, miris vina i klin a u njegovom dahu, a zatim vrst, a ipak podatan dodir njegovih usta na njezinima. Priljubila se uz njega, podigavši ruke kako bi ga vrsto zagrlila. Raširio je šake na njezinim le ima, ali je ostao posve nepomi an, samo su se njegova usta i jezik micali, istraživali. Nepomi nost ju je obavila dok se inilo da poljubac dopire do svake njezine pore, doseže ak do nožnih prstiju.

Ovo je poljubac majstora, pomislila je Pen kad je uop e mogla misliti. Nema nikakve žestine, nikakvih zahtjeva, samo to slatko posesivno spajanje. To je poput dara, a zasad je jednostavno zadovoljna primanjem.

Kad je na koncu maknuo usta s njezinih i podigao glavu, zadržao je sebe i nju u posvemašnjoj nepomi nosti pa je po ela osje ati da su se linije njegova i njezina tijela gotovo stopile. inilo se da tako zajedno stoje, tako se dodiruju, cijelu vje nost, dovoljno dugo da se stope u jedno. To se doimalo tako prirodnim, tako ispravnim. Zatvorila je o i i pomislila da se njezino tijelo lagano zanjihalo, nesvjesno, u spokojnom crnilu. No on ju je i dalje držao, kao leptirovim krilima.

Owen joj je poljubio uho i šapnuo: - Onda, Pen Bryanston? Potrajalo je trenutak dok se nije pribrala. Otvorila je o i, a soba se doimala jarko

osvijetljenom, kao u podne usred ljeta, mada ju je obasjavala samo svjetlost svije a i vatre.

GIGA

47


Trepnula je, a kad je spustio ruke s nje, koraknula je unatrag, osje aju i toplinu vatre na le ima, slušaju i lupkanje cipela po podu, glasno poput groma u tišini.

- Nemam naviku na taj na in ljubiti neznance -promrmljala je, a glas joj je lagano podrhtavao.

- Dakle, što bismo trebali u initi zbog te udne pojave? - Uzdigao je obrvu. - Mislim da bismo trebali širom otvoriti vrata -rekla je Pen, pokušavši se nasmijati, ali

je samo uspjela zvu ati nesigurno. - Samo za slu aj da se to ponovi? Pen odmahne glavom. Bila je zbunjena. Nema razloga zašto se ne bi upustila u malo

bezopasnog o ijukanja s kavalirom. To ne bi izazvalo nikakvu sablazan. Usto, tihi joj je glas govorio da je to svakako jedan na in na koji bi mogla osigurati njegovu suradnju u potrazi. Ali njezina reakcija na tog ovjeka, i na taj poljubac, malo ju je plašila. Imala je osje aj da bi mogla izgubiti kontrolu nad situacijom ako ne zadrži bistru glavu.

- Jeste li oženjeni? - naglo je pitala, sjetivši se Pippina pitanja.

S njegova je lica nestalo vedrine. To je trajalo samo sekundu, ali Pen je osjetila hladno u zbog sjenki koje su se pojavile ispod njegovih o iju, koje su preletjele lijepim crtama njegova lica. Tada mu je lice opet postalo bezizražajno, smiješak neutralan. - Ne - odlu no je rekao. - Ne, nisam oženjen. Zar to nešto mijenja?

- Da, jasno da mijenja - re e Pen. - Želim biti sigurna, budem li se opet tako ljubila s vama, da ne gazim po tu em terenu.

Owen se tiho nasmijao. - Govorite bez uvijanja, kao i uvijek. Mislite li da ete se sa mnom opet tako ljubiti?

Pen je nakrivila glavu ustranu, kao da razmišlja o pitanju. - Možda da, a možda i ne. Me utim, kavaliru, važnije je da s vama razgovaram o mojem problemu. Ne znam kako bih mogla sama po i postavljati pitanja u selo High Wycombe. Netko bi me sigurno prepoznao i ledi Bryanston bi to brzo saznala. Mislila sam da biste se umjesto mene možda vi mogli diskretno raspitati. Napravila sam kopiju popisa imena što sam ga istrgnula iz poslovne knjige.

Izvadila je klju iz torbice koja joj je visjela o struku i hitro prišla malenoj škrinji u kutu odaje. Graciozno je kleknula, njezini su se skuti raširili oko nje, a svila je svjetlucala u svjetlosti svije a. Otklju ala je škrinju.

Owen ju je bez rije i zamišljeno promatrao. Ustala je s presavijenim listom papira u ruci. -Ovdje su imena. Ho ete li po i umjesto

mene? -Tjeskoba je pitanje u inila otresitim, a njezin mu je pogled fiksirao lice bolnom gorljivoš u.

Uzeo je papir i njime zamišljeno lupkao po dlanu druge ruke. - Kre ete se malo prebrzo za mene, Pen. - Spustio je papir, još uvijek savijen, na sporedni stoli .

Svjetlost se ugasila u njezinim o ima. - Zna i, ne ete mi pomo i? - Ho u, u zamjenu za nešto - odgovorio je. - U zamjenu za što? - Zurila je u njega, a na licu su joj se izmjenjivali izrazi

malodušnosti i zbunjenosti. - Želim vam iznijeti jedan prijedlog. -

Pomaknuo se prema njoj, a ona je odsko ila unatrag. - Ne - osmjehnuo se. - Nije rije o toj vrsti prijedloga. Premda - dodao je i šire se nasmiješio - bih bio više nego sretan kad biste i to uzeli u obzir, povrh onoga što ga imam na umu.

Pen je shvatila da ju je skok od iznena enja doveo do zida. Nepomi no je stajala dok joj se približavao. - Nemojte se igrati... Kako glasi taj prijedlog? - oštro je pitala.

- Pa, dakle, moj posao u Londonu ti e se princeze - rekao je i objema joj rukama

GIGA

48


obuhvatio lice. Želio bih da mi pomognete u tom poslu u zamjenu za moju pomo s vašim

problemom. Pen se izvukla iz njegovih ruku. - Govorite jasnije! - Neka bude. - Dlanovima se naslonio na zid s obje strane njezine glave. Bio joj je

tako blizu da je osje ala toplinu njegova tijela i nije mogla otrgnuti pogleda s dubokih crnih iju koje kao da su itale svaku njezinu misao.

- Treba mi par ušiju u princezinu ku anstvu -otvoreno je rekao. - Pristanete li na to da mi prepri ate sve što govore princeza i njezini savjetnici, obavijestite me o svakoj promjeni planova i...

- Dosta! - užasnuto e Pen. - Željeli biste da špijuniram princezu? - Špijuniranje je grub izraz - rekao je. - To je to an izraz! - Samo me malo poslušajte - rekao je. Lice mu je bilo smireno, na njega nije djelovalo

njezino ogor enje, ali kad ga je pokušala odgurnuti kako bi se maknula od zida, nije se ni pomaknuo, zadržavši je ondje.

- Ne želim vas držati u klopci - tiho je rekao -ali ako se maknem, vi ete pobje i, a želio bih da me saslušate.

Pen je stisnula usne i ništa nije rekla, ali je njezin bijesni pogled itekako mnogo govorio.

- Moja vlada želi ono što je najbolje za princezu. Ne želimo joj nikakvo zlo, ali budu i da je kralj na samrtni koj postelji, njezin je položaj veoma ranjiv. Nitko ne zna kakvu zavjeru Northumberland kuje, ali gotovo smo sigurni da nije u Marynu interesu. Moramo znati što on radi, i moramo znati kako Mary razmišlja i što planira.

Zastao je, a potom nastavio: - Vaš je polubrat na položaju koji mu omogu uje da zna ponešto o onome što se zbiva u Northumberlandovoj glavi i možda vam se povjerava? - Upitno je uzdigao obrvu.

Pen je nastavila zuriti u njega s prezirom i gnušanjem. - Željeli biste da iš eprkam tajne mojega brata?

- Želio bih da vjerujete da ete pomo i princezi, ako je volite, time što ete sa mnom sura ivati - oštro je odgovorio.

Nakon nekog vremena, kad je postalo jasno da Pen više ništa ne e re i, rekao je, biraju i rije i: -O ekivao sam da ete biti potišteniji kad spomenem obavljanje Northumberlandova prljavog posla. - Pomno ju je promatrao.

Penin nagli udah i boja koja joj je navrla u obraze rekli su mu da ona zna ime se bavi njezin brat. Brat i sestra o ito nemaju tajni jedno pred drugim.

- Svijet špijunaže je malen - naglasio je. – Uvijek se pobrinemo da saznamo tko, zajedno s nama, djeluje u tom svijetu.

Pen je i dalje šutjela, ali je shvatila da je sasvim normalno da špijuni znaju jedni za druge. Robin zasigurno zna za Owenovo sudjelovanje u tim tajnim poslovima, što zacijelo objašnjava njegovu netrpeljivost prema kavaliru.

- Dakle, nije li bolje raditi u Marynom interesu nego u Northumberlandovu? - uporno e on.

Pen nije mogla dopustiti takav napad na Robina, bez obzira kakvo je njezino mišljenje o Nort-luimberlandu. - Uvjerena sam da Robina vodi odanost Northumberlandu i Suffolku. Bili su njegovi prijatelji i zaštitnici otkako je bio dje ak - odbrusila je, još uvijek rumena. - S druge strane, vi ete u initi onako kako vama najbolje odgovara.

GIGA

49


- Ja sam lojalan Francuskoj - blago ju je ispravio. - Ne vidim nikakvu razliku izme u nas, osim što vaš brat služi ovjeku kojega motivira samo osobna ambicija, a ja služim kralju i domovini.

- Nemojte kritizirati Robina! - Oprostite mi. Samo se pokušavam braniti. - Pa, tako ne ete uspjeti - prasnula je.

- Neka bude. - Owen slegne ramenima. - Zašto bih vam vjerovala? Zašto je vjerojatnije da e Mary pomo i Francuzi, a ne... a ne Španjolci, recimo? Njezin je brati , car, poslao brodove da je prate u Flandriju ako odlu i oti i. Što je Francuska u inila?

- Napusti li Englesku, gubi sve izglede za prijestolje. Vi to znate, a zna i ona. Uvjeren sam da upravo zato ve nije pobjegla. Mi emo joj pomo i u njezinoj borbi s Northumberlandom i njegovim vije em.

- Radi vlastitih interesa! - uzviknula je, gotovo ispljunuvši te rije i. - Naravno - mirno je odgovorio. - Ne pretvaram se da u ovome ima altruizma. Nudim

vam poštenu razmjenu. Informacije za moju pomo u otkrivanju istine o vašem sinu. Veoma mi dobro ide otkrivanje istina, mogao bih dodati.

- Mogu zamisliti - prezirno je rekla. - To je glavni posao špijuna. - To je veoma potreban posao, Pen - rekao je. -Ne postoji dvor ili vlada koji se time

ne služe. To sigurno znate. Pen je okrenula glavu ustranu. Znala je da on govori istinu. injenica da njezin

polubrat aktivno sudjeluje u tom poslu nimalo ne utje e na njezinu ljubav prema njemu. Bez obzira koliko prljavo Northumberland igra svoje mra ne igre, Pen je bila uvjerena da Robin ne bi u inio ništa ne asno. Robin ne bi u vlastite svrhe iskoristio ne iju tugu i bol.

Owen je ekao odgovor, a kad ga nije do ekao, jednostavno je rekao: - Onda, jesmo li se nagodili, Pen?

Poželjela je da se može maknuti od njega. Smu ivala ju je njegova blizina. Jedina emocija koja je trebala biti važna je spoznaja o njegovoj izdaji. Cijelo je vrijeme baš ovo želio. Onaj prvi poljubac, njegovo zanimanje za nju, uporno udvaranje. Sve za svoje ciljeve.

Znala je da bi ga trebala odbiti, re i mu neka uzme svoju prljavu nagodbu i nikad joj se više ne približi. Znala je da bi to trebala u initi. Ali on bi joj mogao pomo i. Ukoliko itko može otkriti istinu, Owen d'Arcy je ta osoba. Možda je to no da Francuzi žele pomo i Mary. Pen uop e nije sumnjala da je princeza ugrožena. Mary je u opasnosti otkako je odrasla.

Ali on ju je izdao, naveo je da povjeruje u nešto što nije istina. Tada je samoj sebi hladno rekla da to nije važno. Ona je iskorištavala njega, ili ga je barem kanila iskoristiti. Dakle, po emu se oni razlikuju?

No još dok je tako razmišljala, znala je da je postojalo nešto više - nešto što sad više ne može istraživati. Ponovno ju je obuzela zbunjenost, pa je snažno gurnula njegova prsa,

ajni ki nastoje i stvoriti malo razmaka izme u njih. Owen je spustio ruke sa zida i koraknuo unatrag. Pen ga je zaobišla, disala je naglo i

ubrzano, kao da joj je nedostajalo zraka. Stajala je nasred prostorije i promatrala ga. Prošlo je tako mnogo vremena otkako je osje ala nadu. On je njezina jedina šansa da se privede kraju njezina mu na nesigurnost i smu enost.

Tako je dugo živjela s tom mukom, svijet je promatrala kroz koprenu te muke, ona je zamagljivala rubove svakodnevnog života, sve je blijedjelo i gubilo važnost uz tešku stvarnost njezine opsesije. To joj je bila prva misao kad se budila i posljednja prije nego bi usnula.

- Neka bude, razmjena - bezizražajno je rekla. Kimnuo je, a potom tiho rekao: - Želio bih da me sad ne gledate s takvim prezirom, Pen.

- Što ste o ekivali? - odbrusila je. - Silom ste mi nametnuli tu mrsku nagodbu...

GIGA

50


Kakvo bih mišljenje mogla imati o vama, što mislite? - Želio bih da u meni vidite ovjeka kakav jesam - odgovorio je. - ovjeka s misijom,

pragmati ara, muškarca koji igra u svjetskoj areni. Baš kao i vaš brat. Zar je to tako strašno? - Nemojte se nikad stavljati u istu kategoriju s Robinom. Vi ste špijun i varalica -

ustvrdila je i gorko se osmjehnula. - Prevarili ste me. Pretvarali ste se da... da... O, ne mogu razgovarati s vama! -Gurnula je zrak kao da može gurnuti njega od sebe.

- Ništa se nisam pretvarao, Pen - rekao je i uzeo njezinu ruku. - Ni na koji na in vas nisam prevario. Bio sam posve iskren. - Podigao je njezinu ruku do svojih usana. - Vi i ja, mi emo biti partneri.

To je bilo šaptom izgovoreno obe anje, dvosmisleno, a Pen ga je ipak shvatila onako kako je znala da on želi. Prsti su joj se savili u njegovom stisku, kao da mu u bijesnom nijekanju noktima želi ogrepsti dlanove, kao da mu u navali vrele strasti noktima želi ogrepsti dlanove...

- Pen... Pen... jesi li unutra? - Pred vratima se za uo Robinov glas. Pen je istrgnula ruku iz Owenove. Lice joj je odjednom gorjelo kao da je uhva ena u

nekom ne asnom inu. Baš se sad Robin morao pojaviti i onako nestrpljivo kucati po njezinim vratima. Okrenula se prema vratima i širom ih otvorila.

- Što je, Robine? Zar me princeza traži? Robin je zurio preko njezina ramena prema mjestu gdje je kavalir stajao kraj kamina, s

izrazom blage ravnodušnosti na licu, a hladan i miran pogled tamnih o iju susreo je Robinov. Robin je stisnuo usta, a mrlje gnjeva pojavile su mu se na obrazima. - Oprosti mi, Pen, nisam znao da si primila gosta u svojoj odaji.

- Ne želim iskorištavati vašu ljubaznost, gospo - blago e Owen. Prešao je odaju, a koraci su mu bili jednako bešumni kao i

uvijek. Naklonio se Robinu i uljudno mu se nasmiješio. - Doista je ugodno opet vas sresti, lorde Robine. Nadam se da to ne e biti posljednji put.

Pen je stisnula usne, a Robin je jedino mogao, u uko enoj tišini, uzvratiti naklon. Kavalir je otišao, i dalje se smiješe i, a Pen je tiho zatvorila vrata. Sad je postala

svjesna jedino uloge koju mora igrati. Svijet mora vjerovati da su ona i kavalir najve i prijatelji. Robin nikad ne smije pogoditi što ona zna o Owenu d'Arcyju. - Što je, Robine? Zašto izgledaš tako nezadovoljno?

- Ne bi se smjela s neznancem zatvarati u svojoj spava oj odaji - rekao je, tvrdoglavo stisnuvši usta.

- O, nemoj biti smiješan. Za svoje ponašanje ne odgovaram tebi, Robine! Ja sam udovica, a ne neka naivna djevica. I razgovarat u s kim god želim, gdje god želim.

- Ništa ne znaš o Owenu d'Arcyju - re e Robin. - Zašto misliš da mu možeš vjerovati? - Vjerovati u kojem smislu? - Pen je susrela njegov pogled s jednakom tvrdoglavoš u. - Znaš što želim re i! - Njegovi su rumeni

obrazi dobili još tamniju boju. Pen se više nije mogla pretvarati da je ljutita. Ona i Robin bili su previše bliski, a znala

je da je on samo zabrinut. Kad bi mu barem mogla re i istinu, objasniti mu svoju nagodbu. No prvi put otkako se poznaju, nešto pred njim mora tajiti.

Pitala je s naoko blagom radoznaloš u: - Zašto ti je toliko antipati an? - Ne e joj re i, naravno, ali sasvim je prirodno da ga to pita.

Robin je skrenuo pogled s njezinih bistrih o iju. Sagnuo se prema vatri i žara em gurao cjepanice dok plamen nije sunuo u dimnjak, a oblak dima ispunio je slabo prozra ivanu odaju.

Pen se nakašljala, mašu i rukama kako bi rastjerala dim. - Ostavi vatru na miru, Robine. Bila je sasvim u redu.

GIGA

51


- Ovdje je hladno - rekao je, napola se ispri a vaju i.

Pen je pošla do sporednog stoli a i u ašu ulila vino iz boce koja je ondje stajala. - Možda e te ovo zagrijati. - Pružila mu je ašu. - Dakle, reci mi zašto ti je Owen d'Arcy antipati an. Neku si ve er rekao da ga nikad ranije nisi upoznao.

Robin je popio nekoliko gutljaja. Rado bi joj rekao sve što zna o d'Arcyju. Ali to još ne može u initi. Lojalnost mu još uvijek zabranjuje da se ogluši o Northumberlandove naredbe, barem dok ne dobije potvrdu za svoje sve ve e nepovjerenje spram vojvode. Ima previše urota oko nestabilnog prijestolja mladoga kralja, a mudar e ovjek tuda oprezno kora ati. Robin sebi nije mogao dopustiti ishitrene postupke.

- Jednostavno ima ne ega u tom ovjeku - progun ao je, poluistinom prikrivaju i svoju frustriranost. - On u meni izaziva nelagodu. Zabrinut sam za tebe, Pen.

- O, znam da jesi. - Zagrlila ga je i poljubila mu obraz. - I ja sam zabrinuta za tebe. Ali nema razloga za zabrinutost, Robine. Sasvim sam sposobna paziti na sebe.

- Misliš da jesi - promrmljao je, uzvrativši joj poljubac. - Ali što znaš o tom ovjeku? Pen je oklijevala. - Ne mnogo - rekla je, a potom je polako dodala: - Ali volim biti u

njegovom društvu. - Ne eš se zaljubiti u njega? - Robin je užasnuto zurio u nju. - Ne! Ne, naravno - rekla je i nasmijala se smijehom za koji je znala da zvu i

uvjerljivo. Ranije te ve eri možda ne bi tako zvu ao. - Ali mogu se malo zabavljati, zar ne? Pippa se zabavlja, i nitko ne prigovara.

- Pippa je druk ija. Svi znaju da je neozbiljna. Ali ljudi tako er znaju da ti jesi, da ti ozbiljno shva aš sve oko sebe.

- Možda je tako. - Opet ga je poljubila u obraz, mrze i sebe, mrze i Owena d'Arcyja, mrze i Philipovu majku više nego ikad ranije. Njezino se srce pretvorilo u kamen.

- Silno te volim, Robine, ali ti ne možeš upravljati mojim životom. Žao mi je ako ti se Owen ne svi a, ali meni se svi a. Osim ako mi ne možeš dati dobar razlog zašto mu ne bih trebala vjerovati, ne vidim zašto ne bih imala povjerenja u vlastite instinkte i sklonosti. Možeš li?

Robin nije imao odgovora. Dao bi svoj život za Pen, ali je tako er znao da e ona initi ono u što vjeruje. Poznavao je njezine jake strane. Divio im se i želio da ih i on ima. Pen

se ne okre e kako vjetar puše poput mnogih ljudi u njihovom svijetu. Postojano se drži svojih stavova, osim ili dok ne dobije dobar razlog za promjenu tih stavova.

Ali kako je može zaštititi ako joj se ne povjeri? To ga je pitanje mu ilo jer zasad nije imalo odgovora.

GIGA

52


Sedmo poglavlje Salon je zaudarao po lojanicama, dimu i previše parfema na vru im tijelima. Draperije

su bile vrsto navu ene preko prozora u uzaludnom pokušaju da se zaustavi ledeni zrak koji se probijao kroz svaku pukotinu izme u škripavih škura.

Miles Bryanston je vukao noge i skupljao nos zbog ustajalog vonja što se uzdizao s poda pokrivenog slamom. Koliko je vremena prošlo otkad su je promijenili, pitao se s neuobi ajenom osjetljivoš u. inilo se da mu je izma zapela za nešto neugodno na drvenim daskama ispod slame. Otresao je to i s gnušanjem opsovao, okrenuvši se ua zvuk otvaranja vrata.

- Dakle, milorde, dobrodošli. Nismo vas o ekivali još dva tjedna. Ovo nije vaše vrijeme za posjet. - Glas je bio neobi na mješavina poniznog cviljenja i oštre sumnji avosti. Jak vonj alkohola pratio je te rije i.

- Okolnosti su se promijenile, gazdarice Boulder. - Miles je nastojao zvu ati otresito i zapovjedno, mada je vlasnica tog bordela na južnoj obali prodornim pogledima svojih o iju punih katara izazvala u njemu nelagodu. Miles nije mogao shvatiti kako uspijeva potaknuti muškarce da pla aju usluge njezinih kurvi. Muda bi mu se smežurala im bi za uo njezine korake na stubama. No sre om, nije zbog toga došao. Samo je želio da umjesto njega njegova majka na sebe preuzme gazdaricu Boulder. Ona bi se daleko lakše nosila s njom.

- O? - rekla je žena, o i su joj se suzile, a usta skupila u nešto što je Milesa podsjetilo na kokošju stražnjicu. - Kako to, milorde?

- Mi... moja majka... - Miles je skupio snagu. -Udova grofica Bryanston i ja odlu ili smo organizirati nešto drugo, gazdarice Boulder. Vi ete, naravno, biti pla eni do kraja mjeseca.

- Imali smo ugovor, milorde. Šest mjeseci. -Nagnula se nad niskim stoli em kako bi dvije limene šalice napunila žestokim pi em iz kožom obložene boce. - Evo. Ovo e vas malko okrijepiti, dragi gospdine. - Požudno ga je gledala, ali ga nije uspjela zavarati. Odmahnuo je glavom i spustio ruku na držak ma a. Tako mu se inilo da ima više kontrole, premda to nije uvjerilo zastrašuju u gazdaricu Boulder.

Žena je iskapila sadržaj obiju šalica, svaki jednim gutljajem. Nadlanicom je obrisala usta. -Gledajte, ne možete o ekivati da u se odre i šest mjeseci zarade, ni vi, ni njezino gospodstvo -nastavila je. - Ja sam poslovna žena, milorde, i imam svojih odgovornosti. Moram paziti na moje cure. Naš ugovor može završiti ako mi platite ono što me ide. Dogovorili smo se za šest mjeseci. Sad to platite i slobodno idite s onim po što ste došli, i nitko ne e postavljati pitanja.

Miles je upomo pokušao dozvati maj inu sliku. No nije bio siguran ak ni da bi mo na udova grofica uspjela riješiti problem gazdarice Boulder. -Imam novca za pla anje do kraja mjeseca - rekao je i posegnuo u džep, nadaju i se da e pogled na novac pokolebati ženu. - Rekao bih da mogu dodati nekoliko gvineja više, kao znak dobre volje. - Protresao je kožnu kesu i kovanice su primamljivo zveckale.

Žena ga je promatrala s o itim razo aranjem. -No, no, milorde, to ne e i i. Dogovor je dogovor, a ja sam svoje u inila. Nadam se da nemate nikakvih prigovora. - Jasno se osje ala prijetnja u njezinu glasu, kao i izazov u sitnim o ima.

- Ne... ne - brzo e Miles. - Nemamo prigovora, ali okolnosti su se promijenile. Moramo organizirati nešto drugo.

- Razumijem. - Prekrižila je ruke na mršavim prsima. - Onda, ako nema prigovora, dragi gospon, razumjet ete da imam pravo na sav novac. Šest mjeseci, kako je dogovoreno. - Ispružila je gramzivu ruku, lagano savivši prste. Nokti su joj bili ispucani i crni od blata.

GIGA

53


Miles je obuzdao drhtaj. U ovoj ulici punoj bordela na rije noj obali nasuprot katedrali Sv. Pavla ima urednijih

ku a, ali ledi Bryanston je svojem sinu rekla neka na e jednu u koju ne e zalaziti muškarci koji se kre u u njihovim društvenim krugovima. Ku a gazdarice Boulder svakako odgovara, ali je to i za Milesa nepoznati teritorij, pa je shvatio da je njegova uobi ajeno gruba razmetljivost beskorisna pred vlasnicom bordela koja je navikla nositi se s najtežim mušterijama. Mornari koji govore svim poznatim jezicima razuzdano se slijevaju s trgova kih brodova što estuarijem Temze stižu do londonskih dokova.

- Jasno - zamišljeno je rekla, i dalje s ispruženom rukom - ima ljudi koji bi mogli dobro platiti za ono što ja znam. - Opet ga je zna ajno pogledala, ali sad se jasno vidjela prijetnja. - Nije da bih ja proširila pri e, pazite, ali se pri e šire same od sebe, znate.

Miles se osje ao kao da izme u eki a i nakovnja. Popusti li ženinim zahtjevima, majka e biti bijesna. Mrzila je potrošiti mrvicu više od onoga što je morala, te je pod vrstom kontrolom držala obiteljske financije, bez obzira na povremene Milesove prigovore da bi on, kao grof, trebao imati više od tri avog džeparca što mu ga daje njegova majka. Me utim, pred tom ucjenom nije mogao odbiti udovoljavanje gramzivosti gazdarice Boulder.

- Platit u vam za etiri mjeseca - pokušao je, ali ne osobito uvjerljivo. Gazdarica Boulder odmahne glavom. - Ne mogu ovdje stajati cijeli dan, milorde.

Imam posla. Moje cure se bude i mušterije e ve po eti lupati na vrata. Ako želite ono po što ste došli, pošteno platite i možete po i svojim putem.

Miles je popustio uz lagani uzdah, a njegova su se ramena poraženo pogrbila pa je izgledao poput ispuhane žabe. Izvadio je još jednu kožnu kesu iz džepa i, pod budnim gazdari inim okom, izbrojio hrpu zlatnika i srebrnjaka. Brojila je s njim, ispod glasa, a im je posljednja kovanica pala na hrpu, pokupila je novac tako brzim i vještim pokretom kao da je ma ioni ar zamahnuo svojim arobnim štapi em. Otklju ala je malenu, željezom okovanu škrinju na stolu i onamo ubacila kovanice.

Okrenula se k njemu, sad posve službena. -Dobro, sad ete dobiti ono po što ste došli. Miles je nestrpljivo ekao. Morat e požuriti ako želi dovršiti svoj posao na južnoj

obali prije redarstvenog sata kad se London Bridge zatvara za no . Njegova e majka željeti izvještaj o onome što je tijekom poslijepodneva obavio prije nego njega i njegovu ženu pošalje u pala u Greenwich na zabavu uo i Tri kralja. Ondje bi se trebao obratiti vojvodi od Northumberlanda...

Uzdahnuo je. Bit e mu teško uživati u tradicionalnom nedopuštenom pijan evanju na zabavi ako bude morao zadržati bistru glavu kako bi izvršio maj inu zapovijed. Bilo je trenutaka kad je eznuo za bezbrižnim danima prije Philipove smrti, kad se mogao opijati sa svojim prijateljima, loviti, posje ivati bordele radi onoga emu doista služe, bez ikakvih pitanja ili smetnji. No njegova je majka imala druge planove.

Opet je uzdahnuo kad su se vrata otvorila i gazdarica Boulder se vratila sa zavežljajem krpa u naru ju.

Miles je sa svojim teretom izišao u ledeno kasno poslijepodne. Crni su oblaci jurili sivim nebom i u zraku se osje ao snijeg. Požurio je do ku e u nekoj stražnjoj uli ici podalje od rije ne obale. Visoka, uska ku a s isturenim zabatima i prljavom žbukom. Klimavo drveno stubište s vanjske strane vodilo je na kat. Ku a se nije previše razlikovala od one iz koje je malo as izišao.

Nakrivljena su se vrata odškrinula kad je pokucao, te je ušao u uski hodnik, ponovno skupivši nos zbog neugodnog vonja. Biskupovi se inspektori ne bi gnjavili ovom ku om, pa su žene zasigurno pune raznih boleština. Nitko od onih koje poznaje ne bi se ni približio ovakvome mjestu. Njegova e majka barem time biti zadovoljna.

GIGA

54


Transakcija s neurednom ženom, ije su se o i nemirno micale ispod teških vje a, trajala je jedva petnaest minuta. Miles se riješio svojeg tereta i vratio se uskom uli icom do rije ne obale, duboko udišu i hladan zrak, pokušavaju i se riješiti smrada bordela. Prošao je kraj otvorenih vrata kroz koja su dopirali raskošni mirisi klin a, oraš a i vina. Iznutra se uo ženski smijeh, vedar i pun obe anja. uo se dražestan zvuk prebiranja po lutnji. Osjetio je

miris pe enog mesa. Miles je oklijevao, njuše i poput lova kog psa koji je osjetio plijen. Dužnost ga je

dozivala preko London Bridgea, ali tada bi se morao suo iti sa svojom majkom i priznati svoj kukavi ki pristanak na zahtjeve gazdarice Boulder. Joan bi izgledala žalosno i razo arano dok bi ledi Bryanston izgovarala svoja oštra i prezirna mišljenja o sinu koji nije sposoban obaviti jednostavan zadatak. Miles se katkad pitao zašto je majka uvijek više voljela njega nego Philipa. Philip je bio daleko pametniji.

Ali negdje u Milesovu op enito smušenome mozgu nalazila se spoznaja da je Philip mislio vlastitom glavom, dok je on uvijek pokorno izvršavao maj ine naredbe. Ledi Bryanston nije sklona onima koji misle vlastitom glavom. Njegova bi majka možda izabrala druk iji put da Pen nije pokazala vlastitu snagu volje.

Miles je iskrivio lice u grimasu dok je razmišljao o optužbama koje ga o ekuju, a potom e uslijediti suzdržana i neupitno neugodna ve er tijekom koje e pokušavati prona i priliku za navodno ležeran razgovor s Northumberlandom. Vojvoda jedva zna tko je on.

Još je jednom uzdahnuo, a potom je slijedio svoj nos, bez ikakvog suvislog razmišljanja, i ušao u topao, mirisan svijet susretljivih žena i za injenog vina. Dobro organiziran svijet u kojemu biskupovi inspektori svaki mjesec pregledavaju žene, a u udobne se odaje ulazi iz unutrašnjeg vrta gdje baklje tjeraju mrak. S iš ekivanjem je protrljao ruke kad je elegantno odjevena žena pošla prema njemu kako bi ga pozdravila.

Nije opazio muškarca koji je stajao malo izvan kruga svjetlosti što ga je stvarala baklja na ulazu u bordel.

Owen je prstima u rukavici lupkao po ustima, lagano se mršte i. Izišao je iz pala e biskupa od Winchestera nakon izrazito plodonosnog razgovora s jednim od slugu Njegove Milosti koji je držao uši otvorene za Francusku. Tada je prepoznao Milesa Bryanstona koji je žurno izlazio iz jedne od prljavih uli ica koje vode od šire prometnice na južnoj obali. ak i da nije imao dogovor s Pen, instinkti njegove profesije naveli bi ga da slijedi ovjeka koji nikako ne može imati bilo kakva posla u nezdravom okruženju gdje se ženu može dobiti za etiri penija, ali se usput može postati žrtvom plja ke ili bolesti.

No inilo se da grof, bez obzira što je radio u mra nim, vlažnim prolazima podalje od svjetlosti afirmiranog svijeta seksa na prodaju, svijeta koji je pružao usluge muškarcima njegova položaja i imetka, ondje nije tražio ženu. ovjek koji je zadovoljio svoje potrebe ne e napustiti jedan par bedara i odmah usko iti me u drugi.

Osim, naravno, ukoliko Bryanston nije sklon nekim zanimljivim perverzijama, razmišljao je Owen. To ga ne bi iznenadilo. Owen je malo istraživao obitelj Bryanston jer je želio biti siguran da Penina pri a nije plod poludjele mašte bolom obuzete udovice, što su svi ostali mislili da jest.

Slika koja se pojavila nije osobito lijepa, a Owena je uvjerila da možda ima ne ega u Peninoj pri i. Milesa se op enito smatra glupanom i barbarom, a njime upravljaju njegovi vlastiti apetiti i maj ina ambicioznost. Kad ljudi govore o udovi ledi Bryanston i njezinim ambicijama, op enito to ine podrugljivim tonom. Tu ženu smatraju gramzivom i ne osobito pametnom.

Me utim, Owen nije bio pripravan tako je lako zanemariti. Uvijek je mogu e da e se sama spotaknuti dok pokušava dohvatiti mjesec, no iz iskustva je znao da gramzivost, lukavost i potpuno pomanjkanje skrupula ine opasnog neprijatelja.

GIGA

55


S druge strane, Milesov brat Philip bio je voljen i poštovan, a njegovu su preranu smrt oplakivali svi koji su ga poznavali.

Možda je Miles u stražnjim uli icama zadovo ljavao svoje okrutnije apetite prije nego

je u zdravijim okolnostima potražio konvencionalnije užitke. Ipak, možda u tome ima još ne ega.

Owen se okrenuo prema svjetlu i ušao u bordel. Odmah se pojavila elegantna žena. Do ekala ga je dražesnim smiješkom, a maleni mu je paž ponudio vino na pladnju.

- Izvolite ovuda, milorde. - Vlasnica bordela klizila je ispred njega do lijepe, drvom obložene odaje s kaminima na oba kraja, prigušeno osvijetljene petrolejkama. Žene su stajale uza zidove i avrljale u skupinama. Krišom su pogledavale pridošlicu, procjenjuju i ga, pomalo je ironi no pomislio, kao pastuha na sajmištu. Nije važno što one nisu te koje biraju.

Miles Bryanston je stajao kraj kamina na drugom kraju odaje. Držao je kositreni vr medovine, doimaju i se samodopadno i zadovoljno, dok je pogledima odmjeravao žene. Prije nego mu je Owen uspio pri i, jednim je gutljajem iskapio sadržaj vr a i bacio ga na pod, a potom je pozvao jednu od žena, obujmio je oko struka kad mu je prišla i poveo je iz prostorije, nepristojno se proguravši kraj Owena, bez ikakve isprike.

- Ugodan ovjek - promrmljao je Owen, a usta su mu se izvila od gnušanja. - Stalna mušterija, milorde - rekla je vlasnica bordela i diskretno se osmjehnula.

- Ho ete li vi izabrati? - Ve eras nisam zainteresiran za neku ženu, osim da mi ini društvo dok popijem vino.

Ako je neka od vaših žena duhovita i poznaje umije e razgovora, bit u veoma zadovoljan - re e Owen.

Vlasnica bordela je razmislila. Imala je istan an instinkt kad je rije o mušterijama, a ovaj e dobro platiti, ak i ako njegove sklonosti nisu uobi ajene. Rekla je: - Ako biste željeli slušati glazbu, milorde, Sally je vješta s lutnjom.

- To e mi sasvim odgovarati - re e Owen. -Donesite mi bocu burgundca, pa u se opustiti kraj kamina. Kad se naš prijatelj vrati dolje, želio bih da mi se pridruži na pi u, ako biste mu to spomenuli.

- Svakako, milorde. - Žena je prišla djevojkama okupljenima uza zid i nešto im tiho rekla. Jedna se djevojka izdvojila iz skupine i prišla dugoj klupi s naslonom gdje je Owen sjedio.

Napravila je kniks, prou avaju i ga s otvorenom radoznaloš u, o ito se pitaju i zašto bi ovjek došao u javnu ku u samo radi slušanja glazbe. -Želim vam dobru ve er, milorde. Donijet u vaše vino i svoju lutnju, ako to želite.

Owen ljubazno kimne. - Doista želim. Sally, zar ne? - Da, gospodine. - Djevojka je porumenjela kao da je nevinašce i nije kurva ve

šest mjeseci. U sebi je pomislila da nikad nije imala tako privla nu mušteriju. Owen je narednih pola sata proveo pijuckaju i vino i slušaju i djevoj ino sviranje koje

je, iako nije bilo tehni ki savršeno, pokazivalo fino u osje aja Na licu mu se nije vidjela napetost dok je ekao Bryanstonov povratak.

Grof se pojavio na vratima nakon otprilike pola sata ekanja, a kraj njega se nalazila vlasnica bordela. Treptao je dok je promatrao prostoriju, veliki mu je trbuh napinjao haljetak, a na licu su se vidjele rumene mrlje od pi a i naprezanja. Owen je ustao i kretnjom pokazao djevojci da ode. Ispružio je ruku kad je Miles pomalo nesigurnim koracima stigao do njega.

- Ne sje am se da sam imao zadovoljstvo, gospodine - re e grof zapli i jezikom. - Ne znam što želite od mene.

- Zaboga, upoznali smo se, doista, milorde. Kavalir d'Arcy vama na usluzi. - Owen je

GIGA

56


pokazao klupu su elice sebi. - Ho ete li mi se pridružiti uz pehar veoma finog burgunca naše doma ice? Odista sam se nadao da emo produbiti naše poznanstvo.

- Oh - glupavo e Miles, pitaju i se što bi taj otmjeni muškarac mogao željeti od njega. - Ne znam što bih mogao u initi za vas, gospodine. Nikad vas ranije nisam vidio.

Owen mu je uputio blještavi smiješak i rekao svojim blagim, melodioznim glasom: - Oprostite mi, trebao sam vam se javiti kad sam bio na vašoj zabavi za princezu Mary.

- O... o, da, naravno. - Miles se pitao je li prekršio neko pravilo ponašanja uglednoga društva time što nije prepoznao ovog ovjeka koji je bio gost u njegovoj ku i. Požurio se da to ispravi. -

Nisam vas prepoznao, kavaliru. - Cerio se, lascivno i nakrivljeno. - Imao sam nešto drugo na umu, znate.

- Zapravo me i niste trebali prepoznati - umiruju e je promrmljao Owen. - Nismo imali ast formalno se upoznati. - Nasmiješio se. - Obi no se ne isti em u mnoštvu.

Nakon što je pozornije pogledao svojeg sugovornika, Miles uop e nije bio siguran je li to istina. inilo mu se da e tog ovjeka teško zaboraviti onaj tko ga jednom upozna.

Owen je sjeo. Svoje je duge noge ispružio ustranu i podigao izme na stalak za cjepanice. Miles je zauzeo mjesto su elice njemu.

- Ho ete li popiti malo vina, dragi moj gospodine? - Owen je posegnuo za bocom koja se nalazila na malenom stolu kraj klupe.

- Da... da... hvala vam, gospodine, veoma ljubazno od vas. - Miles se željno nagnuo naprijed kako bi uzeo pehar što ga je Owen napunio. Udahnuo je miris vina, entuzijasticno kimaju i glavom. - O, da, veoma dobro... uistinu, veoma dobro.

Owen je popio gutljaj. - Oprostite mi na otvorenosti, lorde Bryanstone, ali uvijek mi se inilo mudrim odmah prije i na stvar.

Miles je izvukao nos iz pehara i mutnim o ima pogledao sugovornika. - Da? - Vaša šurjakinja, ledi Pen Bryanston. – Owen je migoljio prstima u izmama,

ljubazno se smiješe i. Milesovo je lice odražavalo neobi nu mješavinu zbunjenosti i iznenadne pozornosti. -

Što s njom? - pitao je. - Smatram je zanimljivom.

Miles je zurio u njega. - Zašto? - Zar je to tako nevjerojatno? - upita Owen uzdigavši obrvu. - Vaš brat, naprimjer... - Philip... ulovila je Philipa. Željela je titulu -ustvrdio je Miles, ali mu je pogled

kliznuo ustranu prije nego je posegnuo za bocom i iznova napunio svoj pehar. Owen slegne ramenima. - To je prošlost koja se mene ne ti e, prijatelju. Zanima me

udovica. Miles je zurio u njega, doimaju i se lakomo i sumnji avo. - Nema ništa od imanja.

ak ni svoj miraz. To se uvalo u zakladi za njezina sina. Nitko ne može taknuti taj novac jer je dijete umrlo. ak ni ledi Kendal ne može taj zakon prilagoditi svojoj volji. Tako je odlu ila njezina k i. Budu i da je dijete mrtvo, novac je za nju izgubljen.

Miles je iskapio sadržaj pehara i cmoknuo usnama. Owen ga je opet napunio. - Ne mogu zamisliti zašto je smatrate zanimljivom. Zapravo - Miles je povjerljivo

nastavio izme u dugih gutljaja - osobno jedva mogu podnijeti boravak u istoj prostoriji s njom. Misli da je previše dobra za nas ostale. - Ispraznio je pehar i zagledao se u njega u potrazi za nekom kapljicom koja mu je možda preostala. - Ovo je stvarno dobro i jako. Tjera osje aj hladno e.

- Doista. - Owen mu je ponovno ponudio bocu. - Zna i, vaša obitelj nije odobravala izbor žene vašega brata?

Milesove su staklaste o i jednom ili dvaput trepnule, a tada se nagnuo bliže. - Ona nije

GIGA

57


bila izbor moje majke - zna ajno je rekao. - Previše je svojeglava za maj in ukus. No tu se radilo o ljubavi, pa su kralj i princeza Mary dali svoj blagoslov, a moja je majka bila nemo na. Morala se smiješiti. Ali mrzila je to iz dna duše!

- Zacijelo je bilo teško živjeti pod istim krovom - neutralno je primijetio Owen. - O, trebali ste vidjeti kako je letjelo perje! -

Miles je opet podigao bocu i protresao je. Ostatak vina izlio je u svoj pehar, ne optere uju i se time da njegov sugovornik niti jednom nije dolio vino u svoj.

Owen je kretnjom pozvao Sally, a ona je uzela bocu sa stola, s rezigniranim izrazom lica dopustivši Milesu da je zgrabi za stražnjicu dok je prolazila.

Owen se nagnuo na naslon klupe, drže i u rukama još uvijek pun pehar. - Ledi Pen me se dojmila kao dama blage naravi - primijetio je.

- O, vi je ne poznajete, kavaliru. Lukava kao guja, istina. Silno su uzrujavali moju majku. Bio je dovoljan samo jedan pogled. Ona i Philip. Ignorirali su je, znate. Moja majka ne trpi da je netko ignorira. - Miles je ispružio pehar prema Sally koja je sad stajala kraj njega s punom bocom.

Jezik mu se zaplitao, o i su mu izgubile fokus. Odmahnuo je glavom. - Ignorirajte moju majku na vlastiti rizik. Oni su to saznali.

- Kako to? - Owen je otpio gutljaj iz pehara; njegove su se tamne o i doimale mirnima dok su po ivale na rumenom licu drugog ovjeka.

Lukav se izraz pojavio u Milesovim sitnim sme im o ima. Kucnuo se po nosu. - Pametnom je jedna rije dosta - ustvrdio je. - Pametnom je jedna rije dosta. - Zloslutno se osmjehnuo. - Naljutite moju majku na vlastiti rizik. Oni su to sigurno saznali. - Njegov je izraz lica bio kombinacija samodopadnosti i pakosti.

- Zna i, savjetujete mi da ne udvaram udovici? - upita Owen. - Ne bih je dotaknuo ni motkom - s neo ekivanom je energijom izjavio Miles. - Nije

baš ni sasvim ista u glavi, znate. - Opet je sagnuo glavu i promrmljao: - Majci se ni to ne bi svidjelo.

Owenovo je lice ostalo bezizražajno. Želio je staviti ruke oko debelog vrata Milesa Bryanstona i stiskati. Gotovo je osje ao otkucaje vratne arterije pod prstima. Što to no ovaj glupavi nitkov govori? U pravim bi okolnostima iz njega za nekoliko minuta izvukao istinu. Ali to e zadovoljstvo, a bit e zadovoljstvo, morati pri ekati.

Mirno je rekao: - Zahvalan sam vam na savjetu. Ledi Pen se zacijelo vratila svojoj obitelji nakon što je vaš brat umro?

- O, ne. - Miles je žestoko odmahnuo glavom. Miš je pretr ao ispred njegovih nogu i on ga je automatski šutnuo. - Majka to nije dopustila. -Spustio je pogled na zapanjenog miša i podigao tešku izmu kako bi ga zgazio.

Owen je, ne znaju i zašto, hitrim pokretom noge gurnuo miša ispod klupe i izvan opasnosti. Ni on nije osobito volio miševe, ali je shvatio da ne može ondje sjediti i gledati kako ga Bryanston gaženjem ubija.

inilo se da je Miles bez enja prihvatio nestanak svoje potencijalne žrtve. Nastavio je kao da ga ništa nije prekinulo. - Pen je bila trudna, znate. To je izazvalo veliku gužvu. Majka je rekla da je dijete Bryanston i mora se roditi pod krovom obitelji Bryanston, ali su Kendali insistirali na tome da ledi Guinevere bude nazo na tijekom poro aja. Majka ih ondje nije željela. Zna kako su oni lukavi.

Miles je zna ajno kimnuo. - Znala je da e vjerojatno pokušati odvesti Pen, a to ju je paklenski razbjesnilo. Na kraju krajeva, to je dijete trebalo naslijediti grofovsku titulu. - Opet je pio, kašljao, zagrcnuo se, nadlanicom obrisao usta. - Ali na koncu se sve riješilo.

Owen je gotovo nezamjetljivo trepnuo. - Kako to? - Pen je dobila trudove mjesec dana ranije, prije nego su Kendali uspjeli sti i.

GIGA

58


Majka je to sredila. Što je sredila? Prijevremene trudove ili samo poro aj? Owenovo je lice ostalo neutralno. - I dijete je umrlo? Miles je naglo podigao glavu, o i kao da su mu dobile fokus. - Da. Što s tim? - pitao

je, odjednom agresivan. - Ništa. Ne bi se moglo re i da se to rijetko doga a - re e Owen. - Da, umrlo je - re e Miles. - Mrtvoro en e. Poznata injenica. Svi to znaju. - Stisnuo

je o i i virio u Owena. - Je li vam Pen to spominjala? -lukavo upita. Owen odmahne glavom. Prsti su mu se trzali kao da imaju vlastiti život. No samo

re e: - Samo usput. Miles ga je nastavio promatrati istim podmuklim pogledom. Priprijetio je prstom. - Pa,

ako bude, nemojte slušati niti jednu njezinu rije . Ima fiksnu ideju. Ne želite je ohrabrivati. ak ni njezina obitelj ne želi da govori o tome. Rekao sam vam da nije sasvim ista u glavi.

- Veoma sam vam zahvalan na savjetima, lorde Bryanston. Mogao sam po initi ozbiljnu grešku.

- To je istina - promrmlja Miles. - Ne bih je taknuo ni motkom. Zapamtite to, kavaliru. Pametnom je jedna rije dosta. - Miles se zavalio na klupi i zatvorio o i. Za nekoliko se sekundi za ulo hrkanje.

Owen je iz njegovog labavog stiska uzeo pehar prije nego je pao na pod. S izrazom mra nog prezira, kratko je promatrao pijanog ovjeka, a potom je ustao i pedantnom kretnjom poravnao svoju odje u. Njegove su o i susrele pogled malenog miša koji je, došavši k sebi, promolio nos ispod klupe. Brci su mu se trzali.

- Bolje ti je da se vratiš u svoju rupu dok te sre a ne iznevjeri - re e Owen. - Sredit e te ma ka ili sluškinjina metla. - Miš kao da je razmislio o tome, a zatim je jurnuo ispod klupe i pobjegao prema rupi u drvenoj oplati zida.

Owen se omotao plaštem dok je žustrim koracima hodao prema pala i Westminster gdje se u konjušnici nalazio njegov konj. Pen ga o ekuje na banketu kojim e zapo eti proslava blagdana Tri kralja, a brže e sti i cestom nego vodom.

Nije vidio Pen otkako je kralj pozvao princezu i njezinu pratnju u pala u Greenwich radi proslave Nove godine i Tri kralja. Govorio je sebi da ona sad ve zasigurno ima neke informacije za njega. Ali to nije bio glavni razlog za njegovo podbadanje konja.

GIGA

59


GIGA

60


Osmo poglavlje Princeza Mary je prou avala svoj odraz u velikom zrcalu svoje odaje u pala i

Greenwich. - Što mislite, Pen, rubin ili smaragd na prsa? - Rubin, gospo - bez oklijevanja e Pen.

Mary je prislonila privjesak s rubinom na svoju haljinu od ledeno plavog satena. Crveni je dragulj blještao na blijedom satenu, naglašavaju i zlatne donje rukave i podsuknju haljine.

- Posve ste u pravu - re e Mary - Imate izvrstan ukus, Pen. Baš kao i vaša majka. Pen se nasmiješila i pomogla princezi da pri vrsti privjesak. - Pippin je ukus sasvim

druk iji - primijetila je. - Da, ali ona zna što joj pristaje - odgovori Mary. Kriti ki se mršte i, namjestila je

draguljima ukrašenu traku pokrivala za glavu. Uhvatila je Penin pogled u zrcalu i još se više namrštila.

- Ovih se dana doimate rastresenom, Pen. Zar boži ne zabave u Greenwichu nisu po vašem ukusu? - U njezinu se glasu prili no jasno osje ala ironija. Samoj je princezi bila mrska naredba njezinoga brata da se iz dvorca Baynard preseli u pala u Greenwich.

Pen nije mogla priznati koji je pravi razlog njezine rastresenosti: da je u svakom trenutku bila na iglama dok je ekala da joj princeza kaže nešto što e morati prenijeti francuskom agentu kako bi ispunila svoj dio mu ne nagodbe.

Izabrala je djelomi nu istinu. - Više bih voljela da sam bliže svojoj obitelji, gospo - re e. Za razliku od pala e Greenwich, dvorac Baynard nalazi se blizu londonskom domu obitelji Kendal u Holbornu.

- Moj brat nema obzira za takve stvari - uzdahne Mary. - Premda sam sigurna da je lord Northumberland imao prste u odluci da se mene pozove ovamo.

- Sigurna sam - složila se Pen. Mary se okrenula od zrcala, a na licu joj se vidjela zabrinutost. - Iskreno re eno, Pen,

neprestano živim u strahu dok smo ovdje. Dva tjedna mi nije dopušteno da posjetim kralja, mojega brata. Nikako ne mogu znati je li se njegovo stanje pogoršalo. Ne može se znati kakve se zavjere kuju.

inilo se da je nesvjesno provla ila krunicu kroz prste. - Ali sasvim dobro znam, Pen, da krunsko vije e ne želi da ja naslijedim brata. Strahujem da e me Northumberland i vije e pod nekom izlikom pokušati zatvoriti u Tower. Ako budem mrtva, teško bih mogla biti kraljica - dodala je i cini no uzdigla obrvu.

- Govori se da e se kralj ve eras pojaviti na banketu, gospo, mada ne e kasnije ostati na zabavi.

Mary odmahne glavom. - Sumnjam da emo ga vidjeti. Držat e ga podalje od mene. Osje am se poput miša koji eka da ma ka sko i.

Opet je uzdahnula, poigravaju i se prstenjem na svojim prstima, a zatim je podigla pogled i odlu no rekla: - Odlu ila sam malo bolovati. Kako bih dobila na vremenu. Re eno mi je da mi kralj ne e dopustiti povratak ku i, u Woodham Walter, i nisu mi dali nikakav datum kad bih mogla oti i odavde.

Glas joj je postao oštriji kad je dodala: - Vojvoda se samo smiješi, pucketa prstima i mrmlja banalnosti kad god zatražim informacije.

Pen je šutjela. Željela je vrisnuti princezi neka joj se ne povjerava. Ona više nije njezina prijateljica, njezina pouzdanica. Ali je šutjela.

Mary je nezaustavljivo nastavila sa svojim povjeravanjem. - Samo ete vi i moj lije nik znati da sam zapravo posve zdrava. Ne želim da neka druga od mojih dvorskih dama zna za tu izmišljotinu. Vojvoda me ne e smetati dok sam zatvorena pod lije nikovom

GIGA

61


paskom, a moj bi brat mogao biti dovoljno zabrinut da mi odobri razgovor. Kad bih jednom uspjela s njim razgovarati bez vojvodina uplitanja, uvjerena sam da bih dobila njegovo dopuštenje za odlazak.

Pen kimne. Mary pobolijeva od puberteta, a jedna je bolest može mjesecima držati u krevetu, zbog groznice, osobito zimi. Bilo je razdoblja kad su strepili za njezin život. Takva bi joj varka sad svakako osigurala malo vremena, i doista bi mogla

navesti kralja da joj odobri razgovor. - Ako ljudi u Londonu znaju za vašu bolest, gospo, vojvodi bi bilo još teže u initi

nešto protiv vas dok ovdje boravite. Mary se s odobravanjem nasmiješila. - Dobro razmišljate, Pen. Narod me doista voli.

Okupit e se oko mene kad moj brat umre. Moramo se pobrinuti da se razglasi vijest o mojoj bolesti.

- Kad bi vam naglo pozlilo, u javnosti... - predložila je Pen. - Ve eras... tijekom banketa... pred mnogim o ima - zamišljeno e princeza. -

Vijest e se brzo proširiti. Pazit ete na moj znak... Kakav e biti? O, spustit u lepezu na stol, ovako. – Demonstrirala je s fino oslikanom talijanskom lepezom što ju je nosila.

- Kad vidite znak, odmah ete do i k meni, izraziti zabrinutost... znat ete što treba re i, tako ste dovitljivi.

Dovitljiva poput izdajice. Pen je kimnula. - Tada u insistirati da se zabava nastavi bez mene i oti i s banketa. Otpratit ete me

do moje odaje, a potom izvijestiti vojvodu i vije e da me svladala moja stara bolest te da moram boraviti u vlastitoj odaji pod paskom lije nika. Vjerujem da e to biti dovoljno?

- Vjerujem da ho e, gospo. Mary ju je pozorno pogledala. - Je li vama dobro, Pen? Veoma ste blijedi. - O, samo sam malo umorna - re e Pen. - Jednako kao i vi, gospo, no u ovdje ne

mogu mirno spavati. Mary kimne, zadovoljna odgovorom. Pošla je do klupice za molitvu u podnožju

kreveta. - Bolje se osje am sad kad imam plan, a znam da mogu imati povjerenja u vas. Sad smijete oti i; moram se prepustiti molitvi. - Kleknula je i uzela molitvenik.

Pen je izišla, tiho zatvorivši vrata za sobom. Predsoblje ispred princezine spava e odaje bila je duga uska prostorija, prohladna usprkos vatri u kaminu i svjetlosti mnogih svije a. Druge princezine dvorske dame bile su zauzete vlastitim odijevanjem za tu ve er, pa se ondje uo ugodan žamor razgovora dok su jedna drugoj pomagale stegnuti uzice, popraviti ukrase, namjestiti pokrivala za glavu.

- Treba li princezi nešto, Pen? - Ledi Matilda Harlow nagnula se prema zrcalu i žalosno pokušavala ukloniti prišti s nosa.

- Sad se moli - odgovori Pen. - Pozvonit e kad završi. - Pen, što bih mogla u initi s ovim prišti em? -pla nim e glasom Matilda. - Velik je

kao ku a! - Vru a voda i melem od udesnog oraš a -re e joj Pen, nastoje i govoriti vedrim

tonom. Njezin položaj najbliskije princezine pouzdanice uglavnom nije izazivao kivnost dvanaest dama koje služe Mary; zapravo su od nje tražile savjete, sli no kao i njezina sestra, premda je mla a od nekolicine tih dvorskih dama.

Sjela je i uzela svoj okvir za vez, nadaju i se da e joj to smiriti kaos u glavi. Owen e ve eras biti na banketu, a kasnije e se, radi zabave uo i Tri kralja, vrata otvoriti ak i za najniže rangirane prišipetlje na kraljevu dvoru. Sam kralj ne e se pojaviti na raspojasanoj zabavi. No kad je vlast u rukama dvorske lude smatrao je poganskim obi ajem, neprikladnim za dobre krš ane.

GIGA

62


Dok se prema Owenu bude ophodila s koketnom ležernoš u, što je dio njihove varke,

nekako e mu morati re i za svoj razgovor s Mary. Zanimat e ga princezini strahovi i istina o njezinoj bolesti.

Vlasište joj se stegnulo i prsti zadrhtali. Igla se zabola u vrh njezina prsta i krv je zamrljala fino platno što ga je vezla.

Sisala je prst i psovala u sebi. Krv je jako teško oprati. Vezla je kapicu za dojen e jedne od Pippinih prijateljica, mladu ženu koja uživa u maj instvu, obožava svoje prvo dijete.

Pen je odložila vez. Vlasište joj se više nije stezalo, a srce joj je ponovno postalo hladno i odlu no. U init e ono što se mora u initi. Vjerovat e da Francuzi ne žele zlo Mary. Žele informacije kako bi mogli isplanirati brzu reakciju na situaciju, kakva god ona bila, koja e se razviti nakon kraljeve smrti. Sve dok princezu ne izda Northumberlandovim špijunima,

nagodba je bezopasna. Ali što ako Francuzima bude odgovaralo da Northumberlandu razotkriju Maryne

planove? Po ela ju je boljeti glava. Svi su neiskreni, nikome se ne može vjerovati. Osim

vlastitoj obitelji. Silno je željela s njima raspraviti o toj nagodbi, ali nije smjela. U ovome je jednako sama kao i tijekom dugih mu nih sati njezina poro aja i njegovog strašnog završetka.

Sklopila je nagodbu s Owenom d'Arcyjem i toga e se držati. Nagnuvši se ustranu, Pen je pozvonila za sluškinju, a kad se žena pojavila, dala joj je

zaprljanu kapicu. - Pokušaj ukloniti krv s ovoga. Ubola sam se u prst. - Da, svakako, miledi. - Žena je uzela zamrljanu tkaninu, ali se doimala pomalo

iznena enom. Malena se djeca ubodu u prst kad šivaju, ali ne sofisticirane dvorske dame. Maryna su se vrata otvorila i princeza je ušla u predsoblje. Izgledala je spokojno, kao

uvijek nakon molitve. - Dakle, moje dame, jesmo li sve na broju? Žene su se okupile oko nje u svojim biserjem posutim brokatima, vezenim baršunima,

krznom obrubljenim ogrta ima. Za svaku je imala neku rije , kompliment za odje u, osobno pitanje, op enitu primjedbu. Te su žene njezin bedem pred neprijateljskim makinacijama, a ona je znala kako osigurati njihovu odanost.

- Pozvat u prete e, gospo. - Pen je prišla vratima koja se otvaraju prema hodniku. Dvojica prete a, s trubljama u rukama, razvijenih stjegova, ekali su naredbu da najave dolazak princeze Mary u veliku dvoranu za bankete u prizemlju.

Dok su prete e hodali ispred skupine, uo se zvuk trublja. Tudorska se ruža vijorila na stjegovima. Mary i njezine dvorske dame krenule su za njima. Stigavši do podnožja stubišta, prete e su ekali svaki s jedne strane dok su princeza i njezina pratnja silazile, prošle izme u njih uz ponovni zvuk trublja, te stigle do mjesta gdje su ih do ekali vojvode od Northumberlanda i Suffolka.

Pen je vidjela Maryn uko en odgovor na udvorni ke osmijehe lanova Krunskog vije a dok su je vodili do njezina mjesta za stolom na podiju, kraj stolice visokog naslona njezinoga brata, iznad koji se prostirao grimizni baldahin s engleskim lavom izvezenim u zlatu.

Pen je zauzela svoje mjesto odmah ispod podija. Nije pripadala kraljevskoj obitelji, niti je udana za politi ki utjecajnog ovjeka, pa nije

imala pravo na po asno mjesto na podiju. No sjedila je dovoljno blizu Mary da bi vidjela i reagirala na dogovoreni znak.

Osvrnula se naokolo i pogledala ostale goste. Laknulo joj je da Robin nije sjedio za stolom, premda e do i kasnije, dopratit e Pippu na zabavu koja e uslijediti nakon banketa. Pen je veoma žalostila injenica da se više ne raduje što e ga vidjeti. Zbog svijesti o vlastitoj varci osje ala se neugodno i distancirano u njegovu društvu, a znala je da je on i dalje

GIGA

63


nezadovoljan zbog njezinog o ijukanja s Owenom d'Arcyjem, mada s njom više nije o tome razgovarao.

- Ledi Bryanston... smijem li zauzeti svoje mjesto? Za uvši tih i uljudan glas, Pen se bez imalo iznena enja okrenula kako bi pozdravila

kavalira. Znala je da e se pobrinuti da dobije mjesto kraj nje. Uputila mu je smiješak, vedar i krhak poput ledom pokrivenih lokvica u dvorištu.

- Molim vas, sjednite, kavaliru. Prošlo je previše vremena otkako smo se zadnji put vidjeli.

- Doista previše - odgovorio je, prebacivši nogu preko klupe i vješto namjestivši ma , što je Pen podsjetilo na no kad joj je spasio život.

Nije se voljela na to podsje ati. Nadam se da ste bili dobro. - Smjestio se na klupi kraj nje, jednako vješto zabacivši plašt i rukav od crnog baršuna, razotkrivši biserno sivu pod-stavu. - Dobro izgledate, ako smijem primijetiti.

Gotovo nije mogla podnijeti melodiozan ton njegovoga glasa i toplinu osmijeha u njegovim o ima. Ali ne e mu dopustiti da to vidi. Odgovorila mu je samo mlakim osmijehom i pogledala stol na podiju, gdje su s obje strane kraljeve stolice stajali ljudi s trubljama, ekaju i da najave njegov dolazak.

Owen je progutao uzdah obeshrabrenosti i odlu io da ne e dopustiti da ga u ini malodušnim. Otkako su sklopili nagodbu, uporno je ignorirao Peninu hladno u, njezin lažni osmijeh dok je igrala igru. Morao je priznati da je igra besprijekorno. No u svim drugim aspektima nije popuštala ni za centimetar. Znao je da na nju, jednako kao i na njega, djeluje mo njihove uzajamne privla nosti, neobi no strujanje senzualne energije koja ih povezuje, i znao je da mu odolijeva isklju ivo snagom volje.

Ima prokleto jaku volju! Razgovori su zapinjali dok se ekanje nastavilo. Veliki kota i voštanih svije a blještali

su iznad dugih stolova, sluge su stajali spremni s bocama vina i medovine. Batleri su ekali s noževima kraj stolova za rezanje mesa. U zagušljivom se zraku osje ao miris pe enja. Ali još uvijek se nisu oglasile trublje koje bi najavile kraljev dolazak.

Pen je pogledala Mary, koja je sjedila blijeda, ali pribrana, izme u prazne bratove stolice i vojvotkinje od Suffolka. Vojvotkinja se nagnula i rekla nešto princezi, a na njezinom uglatom licu nezdrave boje vidio se izraz suosje ajne pažnje. Mary je kimnula na primjedbu svoje ro akinje, ali se držala ravnodušno.

Vojvotkinja se osmjehnula svima naokolo i oštro uštipnula svoju k er koja je sjedila kraj nje, zadubljena u misli. Jane se trgnula iz sanjarenja uz tihi uzvik, trljaju i podlakticu, a blijedo joj je lice porumenjelo od bola i posramljenosti.

- Pitam se što je zadržalo Njegovo Veli anstvo - promrmlja Owen. - Možda je zametnuo svoje hla e - cini no e Pen, ali je zadržala osmijeh za javnost. - O, kakve li oštrine - re e Owen, a u glasu mu se osje alo divljenje. Ispružio je duge

noge ispod damastom pokrivenog stola, doimaju i se posve ležernim. - Priznajem da bih volio punu ašu, ali kako toga nema, dopustite da vam ispri am što sam ve eras radio.

Pen je okrenula glavu, a u o ima joj se pojavila iskra nade. - Otkrili ste nešto? - Pa, to je više potvrda nego nešto definitivno.

- Gledao je kako iskra nestaje. - Potvrda ega? - Ro enje vašeg sina obavijeno je ne im sumnjivim. - To sam vam rekla. Niste mi vjerovali? - optužila ga je. - Oprezan sam kad je rije o onome u što vjerujem - odgovorio je. - Nije da vam nisam

vjero-vao, ali prije nego krenem u neku misiju, želim se uvjeriti da nešto radim s dobrim razlogom.

GIGA

64


- Kao i ja, kavaliru - rekla je. - Ah. - Zamišljeno ju je promatrao. - Zna i, imate neke informacije za mene. - Možda. - Nije se smiješila kad ga je pogledala u o i - Možda, kavaliru. Ali ja dajem

samo onoliko koliko primam.

GIGA

65


- Ništa drugo ne bih ni o ekivao. Ho u li ja po eti? Prije nego je uspjela odgovoriti, visok ton trublje najavio je glasnika u kraljevskoj

livreji koji je silazio stubištem. Zaustavio se iza stolice vojvode od Northumberlanda i nešto mu šapnuo u uho.

Vojvoda je ravnodušno slušao, a potom je mahnuo glasniku da se makne. ovjek se naklonio, koraknuo unatrag i stao u stavu mirno iza vojvodine stolice.

Northumberland je ustao i svojim tamnim, mrkim pogledom preletio dvoranom. - Milordi, žao mi je što vas moram obavijestiti da Njegovo Veli anstvo poru uje da nam se ve eras ne može pridružiti zbog hitnih poslova. Kralj nam poru uje da se pogostimo i zabavimo. - Sjeo je i nestrpljivom gestom pokazao pažu da mu napuni asu.

Zna i, Mary je imala pravo, pomislila je Pen. Vojvoda nije pokazao ni iznena enje ni zabrinutost kad je glasnik donio vijest. Ve eras uop e nije o ekivao Edwardovu nazo nost. Je li on kralja držao podalje kako ne bi imao priliku razgovarati sa svojom sestrom? Ili se kraljevo zdravlje toliko pogoršalo da se ne može pojaviti u javnosti, a vije e je moralo nešto izmisliti kako bi objasnilo njegovo izbivanje?

- Zanimljivo - primijetio je Owen, hitro pogledavši Pen. - Jeste li stekli dojam da je Northumberland ve znao za kraljeve hitne poslove?

Pen je samo uzdigla obrvu na tako to no itanje njezinih misli. Pomaknula je ruku kako bi paž napunio njezinu i kavalirovu ašu. ekala je da pred nju stave porciju pe enog pauna prije nego je rekla: - Kanili ste po eti, kavaliru.

Owen je popio nekoliko gutljaja. - Ve eras sam slu ajno naišao na vašeg šurjaka. - I? - potaknula da ga je s divljenja vrijednom smirenoš u. - Koliko sam shvatio, dijete se prerano rodilo. - Da, mjesec dana ranije. - Pen je shvatila da se ne želi ni približiti temi ro enja

djeteta. ak ni s nekim tko se obvezao da e joj pomo i. - Zašto je to važno? - Bilo bi važno ako je prijevremeni poro ajnamjerno izazvan. - Glas mu je bio

tih, ak distanciran, kao da je razumio da se kre e po veoma osjetljivom terenu. Pen je zurila u njega. - Kako je to mogu e? - Ako se vaša svekrva željela pobrinuti da rodite prije dolaska vaše obitelji, postoje

na ini na koje je to mogla u initi. - Dao je znak pažu koji je stajao pa njegove stolice da mu napuni tanjur, daju i Pen vremena da se pribere i time pozabavi.

- Zar je Miles rekao nešto što bi podrazumijevalo da je njegova majka tako nešto inila? - na koncu je pitala.

Kimnuo je. - Poprili no je popio, ali meni se inilo sasvim jasnim da je upravo to natuknuo. Je li grofica sposobna za takvo što?

Pen je zurila u meso koje se hladilo na njezinom tanjuru. Nije imala apetita, zapravo, nije mogla zamisliti da e ikad više osjetiti glad. - Da - rekla je. - Ona je za sve sposobna.

- Pitao sam se je li željela da se dijete rodi prije dolaska vaših roditelja kako bi vidjela kojeg spola e biti. Djevoj ica ne bi bila važna. Dje ak bi razbaštinio Milesa. - Owen je gledao svoj tanjur i govorio neutralnim glasom.

- Dragi Bože! Kako je mogla...? - Podigla je glavu i pogledala ga, a o i su joj gorjele. - Moje dijete... moj sin, rodio se živ. Znam to. - Stisnuta joj je šaka, posve bijelih zglavaka, po ivala na stolu.

- Onda emo otkriti istinu. - Owen je spustio ruku na njezinu i njegovi su prsti, topli i vrsti, polako raširili njezinu šaku dok se nije opustila. -Pokušajte prikriti svoje osje aje, Pen.

- Nisam tako vješta u pretvaranju kao vi - odbrusila je. - Kasno sam se uklju ila u špijuniranje. - Ipak nije odmah pokušala izvu i svoju šaku ispod njegove. Fizi ki je dodir izazvao leptiri e u njezinu trbuhu, a što su duže njihove ruke ostale spojene, to se inilo težim prekinuti kontakt. Tada je naglo istrgnula ruku i spustila je u krilo. -Imamo poslovni dogovor

GIGA

66


- odrješito je rekla. -Nema razloga da se držimo za ruke. Slegnuo je ramenima. - Kako želite. Me utim, barem moramo stvoriti dojam

prijateljstva, ako ne i ne eg drugog. Pen je uzela svoju ašu. Zamišljeno je prešla prstom duž njezina ruba, a potom se

arobno nasmiješila Owenu. - Vaše mi društvo pruža tako mnogo zadovoljstva, kavaliru. - Nisam siguran da bi to netko smatrao uvjerljivim - suho je odgovorio. -

Mrštenje se doima daleko iskrenijim. - Nagnuo se unatrag i pogledom preletio stolove, govore i razgovornim tonom: - Dakle, imate nešto zanimljivo za mene?

Hitro je pogledala prema stolu na podiju gdje su sjedili Northumberland i Suffolk. - Ne mogu vam to ovdje re i.

- Dopustite da vam objasnim maleni trik špijunskog zanimanja - rekao je istim ležernim tonom. - javno je okupljanje najsigurnije mjesto za prenošenje najdubljih tajni. Sve dok se ini da vodimo sasvim obi an razgovor, nitko na nas ne e obra ati osobitu pozornost. Koristite svoj normalan glas, ali govorite ravnomjernim tonom, gotovo monotono, baš kako ja to inim.

- Mogli biste me uspavati - primijetila je Pen. Kratko se nasmijao. - Upravo tako. Dakle, pokušajte.

Pen se poigravala svojom ašom. Ono što joj je Owen upravo rekao o svojim sumnjama ispunilo ju je tako hladnim bijesom da je znala da bi u inila bilo što; ne bi birala sredstva da do e do istine i osveti se Philipovoj majci.

Nastoje i govoriti pravim tonom, otkrivši da joj to pomaže distancirati se od onoga što govori, ispri ala mu je o Marynim strahovima i planiranom povla enju.

Owen je samo kimnuo, palcem i kažiprstom mrve i komad kruha. - S pravom se boji Northumberlanda.

- Uvijek o ekuje opasnost s te strane – nastavila je Pen. - A dugotrajno pobolijevanje njezina brata ini je vjerojatnijom. Kako se ve eras nije pojavio... - Slegnula je ramenima.

Owen je ponovno kimnuo, a Pen upita: - Što ete u initi s tom informacijom? - Prenijet u je veleposlaniku. - Ne ete je odati Northumberlandu? - Jednostavno je morala postaviti to pitanje, i nije uspijevala promijeniti svoj tjeskobno ratoborni ton.

Okrenuo je glavu i nasmiješio se. - Ne, dušo. Zar još uvijek ne razumijete da smo jednako zainteresirani za osuje ivanje Northumberlandovih urota kao i princeza?

Šokirala ju je tiho izgovorena rije od milja. To je bilo kao neka potvrda, kao da se dogodilo nešto što mu je davalo pravo da joj se obra a jezikom ljubavnika. O i su mu blistale dok su po ivale na njezinom napetom, blijedom licu. - Nema nikakve potrebe da budemo neprijateljski raspoloženi jedno prema drugome - rekao je.

Pen je odmahnula glavom i otrgnula pogled s njegovih o iju. - Ima, itekako. Promijenio je temu. - Vaša obitelj nije pozvana na kraljevu gozbu? - Jesu, ali mojoj sestri Anni nije bilo dobro, pa su se ispri ali. - I u ime ledi Pippe? - Pippa e kasnije do i na zabavu, s Robinom. No as e spavati u mojoj odaji. - Ovaj

je razgovor bio tako normalan, tako prozai an, da je Pen osjetila kako joj se boja vra a u obraze i srce usporava do prihvatljivijeg ritma.

- Nadam se da vaša sestra nije ozbiljno bolesna? - O, ne, samo je prehla ena. - Pen se odjednom nasmijala. - Prema onome što je Pippa

napisala u svojem pismu, Annu su lako mogli ostaviti kod ku e pod Tillynom paskom, ali lord Hugh nije htio ni uti za to. Ponaša se prema njoj kao da je od stakla.

- ito predan otac - rekao je Owen, a u glasu mu se odjednom osjetila hladno a.

GIGA

67


Pen to nije opazila, iznova obuzeta vlastitim bolom. - Nitko to nije više od njega - tmurno je odgovorila. Razgovor je napravio puni krug.

Okrenula se prema stolu na podiju i uhvatila Maryn pogled. Princeza je iznenada ispustila svoju lepezu i ubrusom dotaknula elo. Uop e ne mora glumiti bolest, pomislila je Pen. Princeza je bila blijeda kao smrt.

Pen je uzrujano uzviknula i žurno ustala. Owen se, unaprijed upozoren, pomaknuo da bi joj pomogao. Ostali oko nje su tako er ustali, pomalo iznena eni. Paževi su pomaknuli klupu kako bi se mogla maknuti od stola.

Požurila je do Mary. - Dajte princezi malo zraka. Gospo, popijte gutljaj vina. - Sagnula se nad ženom, koja se naslonila na visok naslon svoje stolice i napola zatvorila o i.

- Što je? - oštro je pitao Northumberland, a ledi Suffolk je podigla ispuštenu lepezu i njome žustro mahala pred princezinim bijelim licem.

- Princezi nije dobro, milorde vojvodo - re e Pen. - Ranije se žalila na glavobolju, ali nije željela po i u krevet i razo arati kralja.

Mary je mrmljala: - Oprostite mi gospodo... moje dame. Moram se povu i. Njezine su se ostale dvorske dame okupile oko podija, ali im je Pen mahnula da odu. -

Sama u se pobrinuti za princezu. Me utim, vojvoda je insistirao na tome da Mary ponudi svoju ruku i pomogne joj izi i

iz dvorane za bankete, otprativši je ak do vrata njezine odaje. Promatrao ju je dok se njihala na otvorenim vratima, a u o ima mu se jasno vidjela razdraženost.

- Nadam se da e vam ujutro biti mnogo bolje, gospo. - Bojim se da princeza ima jednu od svojih groznica, milorde - glatko e Pen. -

Kad biste bili tako ljubazni i nekoga poslali po njezinog lije nika? Ja u joj pomo i da legne. Northumberlandove su o i prešle na Penino otvoreno lice. Naklonio se i otišao. - Dobro ste to izveli, Pen - šapnula je Mary kad je Pen zatvorila vrata. Stajala je s

rukom na srcu, još uvijek tako blijeda da se Pen istinski zabrinula. - Gospo, jeste li doista bolesni? - Ne, ne vjerujem, ali ako je mogu e umrijeti od straha, onda se gotovo mogu

zamisliti s jednom nogom u grobu - odgovorila je Mary, a glas joj je postajao ja i i osmijeh se pojavio u njezinim o ima.

- No vjerujem da smo nadmudrile lorda Northumberlanda, barem zasad. Znao je da se moj brat ve eras ne e pojaviti.

- Da - složila se Pen. - Dopustite da vam pomognem le i prije nego stigne lije nik.

Maryn je lije nik bio lojalan i znao je svoju ulogu. Ve ju je ranije igrao. Ništa mu nije re eno po pitanju prave naravi bolesti njegove pacijentice, a on nije postavljao nikakva nezgodna pitanja, ve se samo složio da princeza pati od teške groznice i prehlade koja e zahvatiti plu a ukoliko se ne lije i. Predložio je iš enje i puštanje krvi pomo u kupica, a Mary je pristala na oboje, svjesna da e nakon tretmana biti tako slaba i patiti od jake gla-vobolje, da e vojvoda brzo zaboraviti svoje sumnje. ak e i njezine dvorske dame biti uvjerene da je ozbiljno bolesna.

Kad je ovjek obavio svoj drakonski posao i otišao, Mary je malaksalim glasom rekla: - Pen, želim da po ete na zabavu i obavijestite vojvodu da barem nekoliko dana ne u mo i primati posjetitelje. Pobrinite se da što više ljudi sazna za ozbiljnost mojeg stanja. Ujutro do ite k meni.

Pen je napravila kniks i izišla iz mra ne odaje. Odozdo je ula zvukove vojske slugu koji iznose stolove i klupe iz velike dvorane kako bi je pripremili za ludu zabavu uo i Tri kralja. S galerije koja se pružala oko dvorane dopirali su zvukovi uga anja glazbenih instrumenata. Gosti na ve eri, oni koji ne borave u pala i, zacijelo se osvježavaju i

GIGA

68


popravljaju svoju odje u na dvije duge galerije rezervirane u tu svrhu. Ho e li Owen biti me u njima? Ili je otišao nakon što je obavio svoj špijunski posao?

Je li ve sada na putu k veleposlaniku s njezinim informacijama? Pen je otišla u svoju odaju kako bi ondje ekala Pippu, a kasnije e odnijeti poruku

Northumberlandu i ostatku dvora.

GIGA

69


Deveto poglavlje - Pippa, zar si ve ovdje? - iznena eno je rekla Pen kad je ušla u svoju spava u odaju

i našla sestru kako se dotjeruje pred zrcalom. - Stigli smo prije pola sata. - Pippa se okrenula u vrtlogu tirkiznog tafta s cvjetnim

uzorkom zelene i žute boje. - Rekli su da si s princezom. Kakve se pri e šire! Pozlilo joj je tijekom ve ere?

- Da, jedna od njezinih groznica, doista joj je loše - odgovorila je Pen. Morala je pred sestrom, pred kojom rijetko kad nešto taji, prešutjeti tajnu što ju je otkrila francuskom agentu. Od te je pomisli osjetila hladno u pa je naglo skrenula pozornost na Oraš a, koji je zijevnuo, protegnuo se i okrenuo na le a, ponudivši trbuh za eškanje.

- Ovo je posve obi na maska - rekla je Pippa s negodovanjem u glasu, pokazuju i predmet na toaletnom stoli u. - Zar nisi mogla na i nešto maštovitije?

Pri vrstila je vlastiti izbor, finu masku ma ke od zelenog baršuna s brcima vezenim crnom svilom i tankim prorezima za o i. To je tako savršeno odgovaralo hitrom i nepostojanom temperamentu vlasnice da se Pen morala nasmijati.

- Doista ti pristaje, Pippa. Ali ja više volim nešto manje upadljivo. - Pen je privezala jednostavnu svilenu masku boje bjelokosti koja joj je slabo skrivala lice. Dvorska je luda odredila da svi gosti na zabavi moraju biti maskirani. Njegova je rije jedini zakon koji se poštuje u toj tradicionalno mahnitoj no i zabavljanja i izrugivanja.

- Trebala bi vidjeti Robinovu masku. - Pippa se sagnula do zrcala i uštipnula obraze kako bi se zarumenili. - Lavlja glava s cijelom grivom. Ja bih za njega izabrala nešto druk ije da me pitao za savjet.

- Robina nije briga kako izgleda - re e Pen. -Vjerojatno je tu masku pokupio negdje usput i zaklju io da e odgovarati.

- Sasvim mogu e - složila se Pippa. - Kako je Ana? - Dobro, i jako ljutito jer joj lord Hugh nije dopustio da ve eras do e ovamo.

Me utim, ujutro e svi do i. Mama kaže da te ve previše dugo nijevidjela. Pen uzdahne. - Znam. I ja tako osje am. -Pogledala je mjedenu uru na polici iznad

kamina. - Vjerojatno bismo trebale si i. Pippa je otvorila vrata i promolila glavu u hodnik. - Glazbenici sviraju. - Pogledala je

Pen preko ramena. - Ho e li kavalir d'Arcy ve eras biti ovdje? - Možda - odgovorila je Pen i uvjerljivo slegnula ramenima. - Bio je na banketu, ali ne

znam je li kanio ostati na zabavi. - Zašto bi netko došao na gozbu, a kasnije propustio zabavu? - za eno upita Pippa. - Nisam imala priliku pitati ga ho e li ostati jer je princezi pozlilo i morala sam naglo

oti i od stola. - Ah! - Pippa kimne. - Ukoliko je mislio da se ne eš vratiti, vjerojatno bi odlu io

oti i. - Dakle, što bi to trebalo zna iti? - Znaš ti dobro - vedro e Pippa. - Dovoljno o ijukaš s njim. Po imo dolje da vidimo

je li ondje. - Uhvatila je sestru pod ruku i povela je prema dvorani. Pen je pustila da na tome ostane. Ona i Owen nastojali su stvoriti dojam da se ugodno

osje aju jedno s drugim, pa bi se teško mogla buniti ako su u tome uspjeli. Ipak joj je smetalo. Tako je daleko od istine.

Ugo aj u velikoj dvorani prili no se promijenio, smijeh je bio glasniji nego ina e, plesanje raspojasanije. Maske su pružale osje aj anonimnosti, premda se zapravo uvijek znalo

GIGA

70


o kome je rije , ali s maskama je stigla i neka vrsta osloba anja, kao da je sve dopušteno i ta jedna no ne može imati posljedica.

Vojvoda od Northumberlanda stajao je u podnožju stubišta, a kad su sestre sišle, stavio je nogu na posljednju stubu i time im preprije io put. -Ledi Bryanston. - Kratko je pogledao Pippu i jedva zamjetno kimnuo, jasno pokazuju i koliko je smatra nevažnom.

- Kako je princeza? - Ima groznicu, milorde vojvodo. Lije nik joj je puštao krv kupicama i možemo se

jedino nadati da e joj ujutro biti bolje. Pen je zabrinuto odmahnula glavom. - Ne bih bila iskrena kad bih rekla da to smatram

vjerojatnim. Zrak je ovdje vlažan, milorde, a princeza je veoma osjetljiva na prehladu. Brzo prelazi na njezina plu a. Sli no kao i kod Njegova Veli anstva, njezina brata - dodala je, promatraju i njegovu reakciju kroz napola spuštene trepavice.

- Kraljevo se stanje poboljšava - ledeno e vojvoda. - O ekivao bih da ete vi, ledi Bryanston, biti korisniji uz princezin krevet umjesto da sudjelujete u ovoj neobuzdanoj zabavi. - Prezirnom je kretnjom pokazao bu an prizor iza sebe.

- Slušam princezine naredbe, milorde - re e Pen uz dražestan osmijeh, ekaju i da on makne nogu. Iz nekog se razloga nije bojala Northumberlanda, iako je znala da je on ovjek kojeg je opasno naljutiti.

Vojvoda je oklijevao, a zatim je koraknuo ustranu. Pen se opet nasmiješila, napravila kniks i prošla kraj njega, a Pippa je pošla s njom.

- Prezirem tog ovjeka - re e Pippa. - Ali ne bih ga naljutila, Pen. - Ako ga se Robin ne boji, ne vidim zašto bismo ga se mi trebale bojati - odgovori

Pen. Pippinu je pozornost prisvojio jedan od niza njezinih obožavatelja pa je zaplesala prije

nego je dospjela odgovoriti, izgubivši se iz vida u gužvi. Pen se kretala uza zidove gdje su stajale skupine ljudi, avrljaju i, smiju i se,

zadubljeni u tra eve. esto je zastajkivala dok je hodala ukrug, biraju i skupine radi njihova širenja tra eva ili radi njihove sposobnosti da šire informacije izvan zidina pala e. Kod svih je stvarala dojam da je princeza ozbiljno bolesna. Njezine su o i cijelo vrijeme u mnoštvu tražile Owena.

Nije ga željela tražiti. Govorila je sebi da nije važno je li on ovdje. U inila je ono što je morala, a sad je vrijeme da on ispuni svoj dio nagodbe. Više ne moraju igrati igru

ijukanja. Owen je maksimalno iskorištavao tu igru. Dodirnuo bi je ili poljubio u usta s

nehajnom intimnoš u koja kao da mu je posve prirodna, a ona ga nije mogla odgurnuti jer bi time privukla neželjenu pozornost.

A da bi situacija bila još gora, znala je da dio nje, koji nije uspijevala kontrolirati, ezne za takvim kontaktom... za mirisom njegove kože, dodirom njegovih ruku, vrstim

pritiskom njegova tijela uz njezino. U mislima je zamišljala Philipa u nastojanju da se riješi te ežnje. No inilo se da je

izgubila zvuk njegovoga glasa, a ak su i crte njegova lica postajale mutne, kao da nestaju u daljini. To je samo pogoršavalo njezin osje aj ljutite zbunjenosti.

Ne e imati mira sve dok Owen d'Arcy ne nestane iz njezina života, a to se ne može dogoditi sve dok joj je ne pomogne. Ne otkrije li istinu oj svojem djetetu, nikad ne e na i mir. Još je jednom rekla sebi da je donijela jedinu mogu u odluku. Fizi ki nemir, ežnja, što ih je Owen d'Arcy budio u njoj, malena su cijena ako se kona no uspije osloboditi svoje opsesije.

- Ah, tu ste. emu to silno mrštenje? Njegov ju je glas tako iznenadio da je Pen

doslovce posko ila i prevrnula stolac.

GIGA

71


- Božjih mi kostiju! Ina e nemam takav u inak - re e Owen i podigne stolac. - Što vas mu i?

- Ništa... baš ništa. Razgovarala sam s ljudima - rastreseno je rekla. - To ljudi ina e rade u ovakvim prilikama – re e Owen. - Razgovaraju i plešu.

inimo ovo drugo. - Uzeo ju je za ruku i poveo na ples, oboje ih s lako om ubacivši u

dostojanstvene kretnje pavane. - Onda, o emu ste razgovarali s ljudima? - O princezi... njezinoj bolesti... inilo mi se razumnim što više raširiti tu vijest. - Veoma mudro. Mogu vam pomo i u tome. Poznajem izdava a jednog od popularnih

listova s pu kim baladama. Šapnem li mu par rije i, vijest e se do sutra uve er izvikivati po londonskim ulicama.

Takvu ponudu nije trebalo odbiti samo zato jer iza nje ne stoje altruisti ki razlozi. Poslužit e njegovim interesima, mada Pen još uvijek nije bila sigurna koji su to interesi. Kao što nije bila sigurna ni u to da se ne e iznenada promijeniti, pa pomaganje princezi Mary više ne e biti njihov cilj. Zadovoljila se jednim od svojih vedrih i krhkih osmijeha, te se graciozno okretala u plesu.

- Zašto izgledaš tako nesretno, Robine? – Pippa je doskakutala do svojeg polubrata koji je mrzovoljno stajao u prozorskom udubljenju, zavukavši ruke u džepove svoje tunike od jarko plavog baršuna.

- ak se i kroz tvoju masku vidi koliko si ljutit. - Nisam ni nesretan ni ljutit - lagao je Robin. - Samo bih želio da Pen nade nekoga drugoga s kim e o ijukati.

GIGA

72


- On je veoma egzoti an - re e Pippa. – Zacijelo u njezin život unosi malo uzbu enja. Bilo joj je veoma teško nakon Philipove smrti... a zatim i beba... - Glas joj je zamro kad se ugrizla za usnu.

Robin se okrenuo i pogledao je, a o i su mu u rupama maske bile izrazito plave. Lavlja glava s grivom nezgrapno je izgledala na njegovoj krupnoj i pomalo neurednoj figuri. - Zar samo to traži? Uzbu enje? Pen nije tako plitka, Pippa.

- Znam. - Pippa je pogledala prema parovima koji su plesali. Penina je ruži asta haljina lebdjela oko nje, ine i lijepi kontrast srebrom obrubljenom crnom baršunu Owena d'Arcyja. Njihove su ruke bile spojene, visoko podignute u plesu.

- Zapravo - polako e Pippa - ne znam što je Pen naumila. Vidiš li kako se ini da se smije? Ali zapravo joj nije do smijeha.

- Kako to možeš znati? - Robin je slijedio njezin pogled. Vidio je nježan sjaj ispod blijede Penine puti, a njezine su svijetlosme e o i, iju je dubinu boje naglašavala bjelokosna maska, hvatale i zadržavale svjetlost petrolejki. - Izgleda blistavo.

Pippa odmahne glavom. - Sva je napeta. Zato je rumena i o i joj tako blistaju. Znaš kakva je kad se uzruja.

Robin je novim o ima promatrao par. - Misliš da nije sretna? - Ne znam sigurno - polako e Pippa. - Ali znam da nešto silno zaokuplja njezinu

pozornost. Iz nje zra i neka vrsta strasti... a to je prvi put otkako... pa, otad. Znaš kako se inilo da zapravo više nije ovdje? Znaš na što mislim?

- Da - mrzovoljno se složio Robin. - Znam.

GIGA

73


- Pa, sad nije tako. Ne znam iz kojeg razloga. Nešto je doprlo do nje. Ili je ljutita, ili je zaljubljena, ili je zbunjena. Ali barem reagira s nekakvim emocijama.

- Znam - re e Robin, a u glasu mu se osje ala žestina. - Za Boga miloga, Pippa, nisam slijep.

Pippa je oklijevala. Nije ju uvrijedila Robinova otresitost. - On ti se ne svi a? -Ne. Pippa ga je znatiželjno pogledala. - Zar nešto znaš o njemu? Robin je izbjegao odgovor na to pitanje. - Ne svi a mi se u inak što ga ima na Pen.

Više ne možemo boraviti u istoj prostoriji a da se no prepiremo. Pronalazi zamjerku svemu što kažem.

Pippa je na svoj otvoreni na in rekla: - U tome ste oboje isti, Robine. ini se da tražite sva u.

Robinu je na vrhu jezika bilo ljutito nijekanje, ali je znao da je Pippa rekla istinu. Pogledao je prema mjestu uz rub plesnog podija gdje je Northumberland stajao sa Suffolkom.

Northumberlandov je hladan pogled prelazio dvoranom, kratko se zaustavivši na Jane Grey, koja je bezvoljno plesala s njegovim sinom Guildfordom Dudleyjem. Robin je sumnjao da se tu stvara veza. Veza koja bi ujedinila vojvodske obitelji Northumberland i Suffolk. To bi bila besprijekorna veza, ali je Jane ve obvezana prema lordu Hertfordu. Morali bi postojati jaki razlozi da se raskine takav ugovor.

Dakle, kakvu zavjeru kuje vojvoda? Robin više nije vjerovao da Northumberland na umu ima ono što je najbolje za kralja. Robin ima pristup predsobljima i uredima dviju velikih vojvodskih ku a, njegova je nazo nost ondje ve tako poznata da se jedva zapaža, a vidio je i uo mnogo toga što ga je mu ilo tijekom posljednjih nekoliko tjedana otkako je kralj nestao iz

javnosti. Ukoliko je vojvoda izdajnik, Robin e smatrati da je i on oslobo en vlastitog zavjeta lojalnosti.

Više nije osje ao obvezu poslušati vojvodine upute da Pen ne spominje d'Arcyjeve veze s Francuzima, ali nije mogao odlu iti što da joj kaže, ili kako, ili kada. Koliko je njemu poznato, možda je to uop e ne e šokirati. Ve godinama živi usred podlih trikova i prijetvornosti dvora. Vjerojatno je ništa ne bi iznenadilo. Ali ako je iskorištavaju bez njezina znanja...

Ponovno je pozorno pogledao par koji je plesao. Je li sretna? ak je i na ovoj udaljenosti osje ao privla nost koja tiho vrije izme u Pen i Owena d'Arcyja. Nije baš da tiho vrije, mrko se ispravio dok ih je gledao kako plešu, nego e uskoro proklju ati. Pippa je u pravu kad govori o strasti. Pen je zra ila njome. Ali je ujedno u pravu kad kaže da se Pen ne doima sretnom.

Pippa je opet pogledala Robina i vidjela kako zuri u plesa e. Prepustila ga je njegovim razmišljanjima i iz skupine maskiranih mladih ljudi, koji su stajali ispod grana božikovine i gran ica imele, kojima su ukrašeni zidovi dvorane, otišla sebi izabrati partnera. Svi su se zamjetno razvedrili kad im je prišla, a zrak oko njih odjednom se naelektrizirao od suparništva.

Pen je na sebi osje ala Robinov pogled dok je izvodila plesne kretnje, a to je u njoj izazivalo nelagodu. Kad bi mu barem mogla re i istinu, kad bi mu mogla povjeriti da zna sve o kavaliru te ga tako umiriti...

Dotaknula je Owena dok su se mimoilazili u plesu i koža joj se stegnula. Nesvjesno je podigla lice prema njegovomu. Njegove crne o i kao da su je gutale. Izabrao je masku orlovske glave s oštrim kljunom grabežljivca. O i su mu bile crne to ke svjetlosti. Bio je jednako opasan, vatren, veli anstven i fascinantan kao i ptica iju je masku nosio, Bilo je trenutaka, poput ovoga, kad se Pen osje ala poput rovke u travi koja gleda kako grabežljivac polako nad njom kruži, a njegove su pandže, opake i oštre, spremne za napad.

GIGA

74


Smiješno, rekla je sebi. Ali nije uspijevala prekinuti lanac koji je njezin pogled držao prikovan za njegov. I nije uspijevala ignorirati tihi glasi koji je govorio da bi se rovka u ovom slu aju, samo da su okolnosti druk ije, vjerojatno bacila u te pandže.

Podigao je ruku i na trenutak je prislonio na svoje srce. Sagnuo je glavu i usnama dotaknuo vrat iza njezina uha. Koža joj je ondje gorjela, a bedra su joj podrhtavala kad ju je plesna figura okrenula od njega.

Owen je uživao u njezinom mirisu, okusu na svojim usnama nakon što su dotaknule njezinu kožu. Blagi okus rose s naznakom soli. Osje ao je kako mu krv kola žilama, vrela i brza. Pen Bryanston brzo postaje opsesija.

Pogled mu je odjednom postao dalek. Vidio je drugu plesnu dvoranu, prelijepu, koketnu ženu koja nije imala pojma o posljedicama opasne igre u koju se upustila...

- Što je? Trgnuo se i vratio u stvarnost. Pen se u plesu opet okrenula prema njemu. Opazio je

kapljice znoja na njezinu elu. Namršteno ga je gledala. Pen nije Estelle. Pen razumije posljedice. Nije naivna. Zna što on želi, baš kao što

poznaje i vlastite ciljeve. Nasmiješio joj se, ali mu je pogled ostao dalek. - Ništa, zašto? - Uzeo je njezinu ruku i

visoko je podigao dok se u otmjenom ritmu vrtjela oko njega. - Vaše lice - rekla je i hitro napravila kniks. - Ne možete mi vidjeti lice. - Podigao ju je i zamijenio mjesto s njom. - Vidim vaše o i i usta - odgovorila je. - I što god ste mislili, nije bilo ugodno.

Promijeni li vjetar smjer, izgledat ete nezadovoljno do kraja života. - Ah, i onda e zacijelo nestati i ono malo strpljenja što ga imate sa mnom - rekao je i

žalosno uzdahnuo. Pen je to ignorirala i usredoto ila se na svoje korake. Uznemirio ju je izraz što ga je

opazila na njegovom licu. Izgledao je nekako poraženo, ak povrije eno. Ples je završio i ona je komadi em ipke, navodno rup em, obrisala elo. Uhvatila je Robinov pogled s druge strane dvorane. Cijelu se ve er nije maknuo iz

prozorskog udubljenja, a koliko je mogla procijeniti, ni s nje nije skidao pogleda. Okrenula se od Robina i otresito rekla: Vjerujem da je vrijeme da platite svoj

dug, kavaliru. Ja sam svoje ispunila. Owen je kretnjom pozvao lakaja koji je nosio pladanj s ašama. - To je trajna obveza,

ali slažem se da bismo uskoro trebali razgovarati o mojem dijelu. - Pružio joj je ašu hladnog rajnskog vina.

Pen ju je uzela. Hladnim je staklom dotaknula vrat i sljepoo nice te osjetila kako joj se tijelo hladi. Mislim da bismo sada trebali o tome razgovarati. - Govorila je bezizražajnim tonom.

Owen je popio gutljaj iz svoje aše. - Mora li to biti sada? - O stvarima koje su vas zanimale raspravljali smo u tako javnom okruženju. - Istina. - Ispružio je ruku i vrhom prsta dotaknuo kapljicu znoja na njezinu vratu. -

Vjerujte mi, Pen, ne u pogaziti rije . Dat u vam ono što trebate. ula je dvosmislenost u tihom obe anju. Na njezinu je vratu gorjelo mjesto što ga je

dotaknuo. Zurila je u njega iza svoje maske. Uzvratio joj je pogled, sasvim mirno, ali je propitala poruku, svjesna da ona šalje istu. Prihva anje. Velika se buka za ula s podija na drugom kraju dvorane gdje je dvorska luda, pod

maskom vraga, sjedila na prijestolju i mahala trozubom. Odmah je skupina dje aka, svi odjeveni kao vragovi, jurnula dvoranom, vijugaju i izme u maskiranih gostiju koji su sad op injeno stajali, ekaju i da uju što e odrediti dvorska luda. Maleni su vragovi na dugim

GIGA

75


štapovima nosili gasila za svije e, te su ugasili sve svije e i za nekoliko je minuta velika dvorana utonula u mrak, ako se izuzme svjetlost što je dopirala iz vatri u dva kamina na oba kraja.

Najprije je zavladala tišina, a potom se za ulo šaptanje i smijeh. Dvorska je luda naredila da se svi tri puta okrenu oko sebe, u ine šest koraka unatrag, a tada ispruže ruke i uhvate prvu osobu suprotnog spola koju mogu dohvatiti. Smijeh je odzvanjao dvoranom dok je cijelo maskirano društvo pokušavalo poslušati, me usobno se sudaraju i, gaze i jedni drugima po nogama.

Pen je osjetila kako ju je Owen uhvatio za ruku. Nije jasno vidjela u slabom svjetlu dok su se ljudi spoticali oko nje, ali stisak njegove ruke bio je vrst i topao, i odjednom zahtjevan. On je vodio, ona ga je slijedila dok su vijugali kroz raskalašenu gomilu. Svatko je nekoga držao; ruke su je grabile dok je prolazila, pohotne šake koje su milovale, tapšale, grabile njezinu stražnjicu. Smijeh, prodorni uzvici, poneki krik, ispunjavali su dvoranu. Pen je naslijepo hodala onamo kamo ju je ruka vodila. Uzbu enje se širilo oko nje, kroz nju, postalo je dio nje. Sve je bilo nestvarno, neplanirano. Iz nekog je razloga držala zatvorene o i, zatvorivši se u nadnaravni grimizni svijet iza svojih vje a.

Tada je na licu osjetila hladniji zrak i zavladala je udna tišina, kao da su zakora ili u drugi svijet. Otvorila je o i. Owen je pustio tapiseriju što ju je podigao da se vrati na mjesto, tapiseriju koja je skrivala vrata malene, okrugle odaje bez prozora, osvijetljene samo jednom svije om u svije njaku visoko na zidu.

Pen se osvrnula naokolo, trep i dok joj se o i nisu privikle. - Gdje smo? - Mislio sam da bismo ovdje mogli razgovarati o mojem dijelu nagodbe, podalje od

znatiželjnih ušiju - rekao je, zatvorio vrata i okrenuo klju u bravi. Vani se raskalašena buka nastavila. - Nikome ne emo nedostajati. - Odvezao je svoju

masku i bacio je na pod. - Ne - složila se Pen i po ela odvezivati vlastitu masku. Drhtala je kao da joj je

hladno, ali ruke su joj bile tople, koža vrela. Kad joj je prišao, pošla je u njegov zagrljaj. Ovdje, u tišini i polumraku, rasplamsala se strast. Opsesija je postala treptaj... zasad.

- Drhtiš - promrmljao je, usnama joj dotaknuvši uho, istodobno skidaju i ukosnice njezinog vela.

- I ti - odgovorila je, zavukavši ruke ispod njegova haljetka, opipavaju i mu rebra, vrste miši e ispod fine svilene košulje.

- Znam. - Tiho se nasmijao. Veo joj je kliznuo s glave. Osje ala je njegov topao dah na vratu dok joj je ljubio osjetljivu kožu iza uha.

- Želim te, Pen. - Rije i su odjednom postale gorljive i on ju je vrš e stisnuo, a usta su mu postala zahtjevna kad je spustio usne na njezine.

Pen se inilo da se utapa, stapa s njegovim tijelom. Njegova su usta bila vrela i vrsta na njezinima, a ona je duboko udisala njegov poseban miris, mješavinu toplog muškog tijela, lavande i svježe izgla ane odje e. Osje ala je njegovo tijelo uza svoje, tvrdu izbo inu penisa kako pritiš e njezine skute od damasta. Zavukla je prste ispod si ušnih gumba njegove košulje, o ajni ki mu žele i dotaknuti kožu. Sisala mu je donju usnu, zavukla jezik duboko u njegova usta. vrsto je zatvorila o i i nije bila svjesna ni ega osim svoje potrebe, sve napetije spirale strasti. Krikovi, lupanje i glasan smijeh izvan okrugle odaje kao da je bio na nekom drugom planetu.

Owenovi su prsti vješto odvezali uzice gornjeg dijela njezine haljine koja se rastvorila i kliznula s nje a da toga gotovo nije bila svjesna. Jednako je vješto i brzo odvezao trake njezine španjolske podsuknje i ta je komplicirana stvar odba ena ustranu tako da je stajala samo u ipkom obrubljenoj pot-košulji i svilenim arapama, a njezine su se plesne cipele izgubile u pjenušavoj lokvi ruži astog damasta.

GIGA

76


Prtljala je oko uzica kojima su njegove arape bile pri vrš ene za pojas haljetka, istodobno dlanom druge ruke trljaju i izbo inu njegova penisa, svjesna jedino svoje mahnite potrebe da ga drži.

Pomogao joj je odvezavši svoje arape, a ona je tiho uzdahnula od zadovoljstva jer je kona no dobila ono što je željela. Obavila ga je rukom, uživaju i u dodirivanju vrelog uda ije su žile pulsirale uz njezin dlan. Naslijepo je potražila vrh, te dvama prstima odmaknula malenu kapicu kože. Podigla je prst do usta i kušala kapljicu vlage što ju je pokupila tijekom svojeg istraživanja.

Usnama je prelazio po mekanim oblinama njezinih dojki ispod ipkaste potkošulje. Odmaknuo ju je i dlanovima joj obuhvatio dojke, sagnuvši se kako bi ih poljubio, sišu i njezine bradavice koje su se ukrutile u njegovim ustima. Drhtala je uz njega, a bedra su joj se razmaknula dok je potkošulju nastojala podi i do struka, razgolitivši donji dio tijela.

Owen ju je podigao i ona mu je obavila noge oko bokova. Ugrizla mu je donju usnu i osjetila okus krvi.

Odnio ju je do stola u sredini odaje i Pen je pala unatrag, ali su joj noge ostale oko njegovih bokova. Zavukao joj je ruke ispod stražnjice, podigavši je dok je ulazio u nju, jednim potezom uronivši duboko, do središta njezina bi a. Stenjala je od užitka kad se ste-gnula oko njega, vrsto ga drže i u sebi.

Owen je stajao posve nepomi no. - Dušo, ne usu ujem se pomaknuti - šapnuo je. - Osje am se poput djevca koji to prvi put radi i ne mogu se obuzdati. - Skrušeno joj se nasmiješio dok mu je po licu padala svjetlost svije e.

Pen je otvorila o i, a inilo joj se da je to u inila prvi put nakon nekoliko sati. - S druge strane, ja nisam djevica i trebam te sada! - Taj ju je zahtjev zapanjio još dok ga je izgovarala. Nikad ranije nije tako nešto rekla, a dok je gurala bokove prema gore, stežu i unutrašnje miši e oko njega, glasno se nasmijala od radosti i apsolutnog osje aja da je vlast u njezinim rukama.

Owen je uzviknuo kad ga je zahvatio orgazam, Imao je tek toliko kontrole nad sobom da se izvu e iz nje prije nego se sasvim izgubio. Prstima je vrsto stezao njezinu mekanu stražnjicu, gotovo do bola, zaba ene glave, o iju zatvorenih u ekstazi.

Pen se polako vratila u stvarnost, osjetila je tvrdi stol pod svojim le ima, ruke ispod sebe, gustu teku inu kako se suši na njezinu trbuhu. Trepnula je u svjetlosti svije e, koja se doimala veoma jakom, je podigla ruku i dotaknula mu lice.

Owen je otvorio o i i nježno izvukao ruke ispod nje. Ležala je na stolu, na trenutak nesposobna zamisliti da e uspjeti svoje trome udove natjerati da se pokrenu kako bi ustala.

Owen je vezao svoje arape, a potom ju je uhvatio za ruke i povukao u sjede i položaj. - To je bilo veoma neuljudno, Pen. Sljede i put e biti bolje. -Sagnuo se, dlanovima joj obuhvatio lice i poljubio je.

Sljede i put? Pen je sjedila na stolu. Njezino je tijelo još uvijek uživalo u zadovoljenju, njezin je duh pjevao od užitka.

Me utim, polako je nadirala ledena plima stvarnosti. Dragi Bože, što je u inila? Predala se, prepustila kontrolu, izgubila sebe, izgubila iz vida svoj cilj. Jedina misao

bila joj je da je u požudi i strasti izdala svoje dijete. U svojem životinjskom uzbu enju. Zaboravila je svoje dijete, zaboravila je Philipa, zaboravila svoj zavjet da e poštivati uspomenu na njega time što e otkriti istinu.

Zurila je u Owena, ali su njegove crte lica bile mutne; doimao se poput ploda nekog udnog i strašnog transa. Više nije osje ala zadovoljstvo, ve samo zbunjeno gnušanje prema

sebi. Nikakve ostatke užitka. Osje ala je hladno u na tijelu, a u svojoj je razodjevenosti bila ranjiva.

GIGA

77


Kliznula je sa stola i s gotovo o ajni kom žurbom pograbila svoju odba enu odje u. - ekaj... ekaj malo. - Uzeo joj je odje u. Njegove su se crte lica polako izoštrile i Pen je vidjela da se još uvijek smiješi, o i mu

i dalje izražavaju ugodu ispunjenja, ali se u mirnom pogledu vidi i oprezna zbunjenost.

GIGA

78


- Što se dogodilo, Pen? - Ništa,... ne znam... ništa - mrmljala je, drhtavim prstima pokrivaju i svoje dojke.

Kako bi Owenu uop e mogla objasniti ono što ni sebi ne može objasniti? Namrštio se. - Žališ li zbog ovoga što se me u nama dogodilo? - Nije se smjelo dogoditi. - Pen mu je iz ruku istrgnula podsuknju s obru ima i

pokušavala je vezati oko struka. Osje ala je da je, time što se prepustila toj divljoj, mahnitoj strasti, nekako izgubila moralno pravo insistirati na tome da on ispuni svoj dio njihove nagodbe. Jedan dio njezina uma znao je da je nerazumno tako razmišljati. Krivila je Owena jednako kao i sebe, a to sigurno nije razborito. Ali nije si mogla pomo i.

- Zar ne bi... ? - po eo je, a potom joj je nestrpljivo maknuo ruke i sam vezao uzice. Osje ao je njezin o aj, mada ga još nije razumio. Više ništa nije rekao dok joj je pomagao odjenuti haljinu.

Pen je poravnala skute iznad podsuknje i sagnula se da podigne veo. Nigdje nije vidjela ukosnice; zacijelo su negdje u mra nim sjenkama do kojih ne dopire svjetlost svije e. Stajala je i držala svileni veo, rastreseno se pitaju i kako e ga pri vrstiti bez ukosnica. Kao da je to važno.

- Moraš ispuniti ono što si obe ao - rekla je, zure i preko njegova ramena u vrata koja vode u veliku dvoranu. - Zato smo došli ovamo.

No znala je da nije tako, pa se nije iznenadila kad je Owen s nevjericom rekao: - Kakve su to besmislice, Pen?

- Nisu besmislice. Došli smo ovamo kako bismo razgovarali o tome kad eš ti ispuniti svoj dio nagodbe. - Još uvijek se nije mogla natjerati da ga pogleda u o i.

- Došli smo ovamo kako bismo u inili to no ono što smo u inili - ustvrdio je Owen, pomno naglašavaju i svaku rije . - Kako bismo strastveno vodili ljubav. - Okrenuo je dlanove prema gore u gesti zbunjenosti, a sad se u njegovim tamnim o ima ljutnja pomiješala sa zbunjenošcu. - Takav je bio dogovor me u nama prije nego smo zakora ili u ovu odaju.

Imao je pravo. Posve. Onaj trenutak u velikoj dvorani kad su njihove o i zajedno govorile. Kad su priznali mo požude i prihvatili je kao neizbježan zaklju ak. Sje ala se toga sa svim poražavaju im pojedinostima. Ali sad je tu spoznaju odbacivala od sebe. Samo je vrtjela nož svoga kajanja i samoprezira.

- Želim da mi kažeš kad eš u initi ono što si obe ao - insistirala je, ignoriraju i njegovu tvrdnju

- Božje mi krvi, Pen! Postoji vrijeme i mjesto za tvoju opsesiju, ali to nije sada. Ne nakon ovoga što smo upravo zajedno doživjeli. - Požalio je zbog grubosti još dok je govorio, no bilo je prekasno.

Problijedjela je. Izdao ju je. Odbacio je njezinu golemu potrebu, baš kao i svi ostali. - Meni je jedino važno otkriti što se dogodilo mojem djetetu. Sklopili smo nagodbu. Želim znati kad eš obaviti svoj dio.

Stisnuo je korijen nosa tako da mu je koža pobijeljela, kao da je jedino tako mogao obuzdati svoj gnjev i frustriranost s njom.

- Kad želiš da po em? Jednostavno je pitanje bilo sve što je Pen trebala. Osjetila je olakšanje, ali nimalo ushi enja ili zadovoljstva što je o ekivala. Namrštila se razmišljaju i o pitanju. Budu i da su sad rani jutarnji sati, trebat e mu

malo sna. -Kasnije danas. Do High Wycombea je etrdeset pet kilometara, ali ve i se dio puta može prije i u jednom poslijepodnevu, budeš li brzo jahao. Narednog jutra možeš po i do sela i ondje se raspi-tati. Poslat u ti stranicu što sam je prepisala iz poslovne knjige. Ho eš li boraviti kod gazdarice Rider?

- Najvjerojatnije.

GIGA

79


Pen se okrene prema vratima. Tada zastane. -Ne, odmah u ti je donijeti. Slegnuo je ramenima. - Svakako. Ovdje u te ekati. Pen je ula frustriranost u njegovom glasu, jednako kao i rezigniranost, ali je oboje

ignorirala. Smugnula je kroz vrata i iza tapiserije. Prolazila je izme u parova u sjenkama velike

dvorane i požurila stubama do svoje odaje. Mislila je samo na svoj cilj. Ne e razmišljati o onome što se me u njima dogodilo, pa e se uskoro initi kao da toga nije ni bilo.

Otklju ala je škrinju i izvadila popis imena i brojeva. Tu se nalazi klju , znala je da e to riješiti zagonetku. Owen d'Arcy e to za nju u initi.

Tada je zastala. Kako može biti sigurna da e dati sve od sebe kako bi joj pomogao? Zašto bi? To nije njegovo dijete. Nije rije o njegovoj misiji. On je to tako er nazvao opsesijom.

Kako mu sad može vjerovati? Pen je polako sjela na krevet. Pogledala je pergament u svojim rukama. Kako može

bilo kome vjerovati da e raditi u njezinu korist? Tako je dugo živjela sama sa svojim o ajem, sa svojim tajnim uvjerenjem koje je ispunjavalo svaku minutu njezinih dana, i svaki san njezinih no i. Ne može sjediti sa strane dok netko drugi, ak i netko tako vješt u špijuniranju i izvla enju informacija poput Owena d'Arcyja, odgonetava njezinu zagonetku.

Morat e po i s njim. To je veoma jednostavno rješenje problema, a trebala se odavno toga sjetiti. Me utim, ne e to biti tako jednostavno izvesti. Kako e se uspjeti izvu i odavde? Kako e pobje i iz pala e i blisko povezanog svijeta Maryna ku anstva? Kako e takvo putovanje zatajiti pred svojom obitelji? Nikad joj ne bi pružili podršku. Nitko ne bi.

Pen je gurnula presavijeni list u njedra i ustala, Sad nije trenutak da o svojoj novoj namjeri raspravlja s Owenom. Ionako je dovoljno ljutit i frustriran. Najprije mora smisliti dobar plan. Bit e ga daleko lakše nagovoriti ako ga dovede pred svršen in.

Vratila se u dvoranu i trenutak zastala uza zid, traže i priliku da pri e tapiseriji usred mahnitog vrtloženja sjena u zamra enoj prostoriji.

-Pen? Osjetila je potištenost i nevoljko se okrenula ovjeku kraj sebe. Robin je bujnu lavlju grivu držao u ruci; njegovoj je kovr avoj kosi hitno trebao

ešalj. Stajao je nekako nelagodno, kao da je biti uz nju posljednje što bi želio. - Gdje si bila, Pen? - Sada? Gore. Morala sam nešto uzeti iz svoje odaje. - Pokušala se nasmiješiti, sakriti

svoju nestrpljivost. Bude li predugo ekala, Owen bi mogao oti i. - Ne, ranije. Nestala si iz dvorane.

Nasmijala se, ali je to i njoj samoj zvu alo neuvjerljivo. - Ovo je no uo i Tri kralja, Robine. Svi igraju igre. Nemoj se petljati u moje. - Poljubila mu je obraz i nestala u mnoštvu.

Robin je frustrirano tresnuo maskom po zidu iza sebe, a potom se okrenuo na peti, prepuštaju i kraljevstvo dvorske lude raspojasanoj zabavi.

Pen je šmugnula iza tapiserije i natrag u malenu odaju. Owen je sjedio na rubu stola, lijeno njišu i nogu, a lice mu je izražavalo mješavinu razdraženosti i dosade. Jedva je ekao da ode odavde, da što prije završi taj posao.

- Evo. - Pen je izvadila pergament iz njedara i pružila mu ga. Bio je topao i mirisao je po njezinoj koži. Owen je osjetio kako njegova frustriranost

nestaje. -Dušo... - Ne! - prekinula ga je i podigla ruku kao da ga tjera od sebe. - To se više ne smije

dogoditi, Owene. Mi smo partneri, sklopili smo nagodbu, ali to je sve što imamo. U ini ono što si obe ao. - Tada je nestala.

Spremio je pergament u džep. Za oko mu je zapelo svjetlucanje zlata u praznom

GIGA

80


kaminu, pa se sagnuo i podigao ukosnice Penina vela. Zurio je u njih dok ih je držao na dlanu.

GIGA

81


Deseto poglavlje Pen je nemirno spavala. U snu je ula slabašan pla novoro en eta, vidjela okrutne

sme e o i svoje svekrve, ula njezin glas u kojemu se osje ala neobi na samodopadnost. Dijete je mrtvo. Probudila se kad se Pippa, malo prije zore, uvukla kraj nje u krevet. - Spavaš li, Pen? Pen nije odgovorila. Trenutno nije bila raspoložena za intiman razgovor sa svojom

sestrom, Ležala je i disala duboko i ravnomjerno sve dok joj Pippino ritmi no disanje nije pokazalo da je zaspala.

Pen je tiho ustala, paze i da previše ne mi e pokriva e, te navukla krznom podstavljeni no ni ogrta . Soba je bila ledena, vatra se pretvorila u sivkasti sjaj, ali do i e sluškinja prije nego svane kako bi o istila pepeo i zapalila novu vatru prije nego bude vrijeme da dame ustanu i odjenu se.

Pustila je Pippu da spava iza vrsto navu enih draperija oko kreveta i izišla iz odaje. Princezine su se odaje nalazile na drugom kraju hodnika. Pospani paž, koji je nosio dvije pokrivene no ne posude, hodao je prema njoj, spuštene glave, vuku i noge po voskom premazanim podnim daskama. Koraknuo je ustranu, priljubivši se uza zid u uskom hodniku da bi ona mogla pro i.

Princeza je bila u krevetu kad je Pen ušla. Ležala je poduprta gomilom jastuka, s molitvenikom u rukama. Kad je ugledala Pen, iz odaje je odaslala sluškinju, koja je ondje istila, te odložila knjigu.

Pen je prišla krevetu. - Želim vam dobar dan, gospo. - Zabrinuto je promatrala Mary. Doista je izgledala bolesno. - Kako se osje ate?

- Malaksalo - re e Mary. - Lije nik je previše dobro obavio svoj posao. Jeste li sino razgovarali s Northumberlandom?

- Da, gospo. Nije bio osobito zadovoljan, ali proširila se vijest da ste teško bolesni. - Dobro... dobro. - Mary je na trenutak zatvorila o i. - Ostat u zatvorena ovdje tjedan

dana, a svakoga u dana svom bratu poslati molbu da mi dopusti posjetiti ga dok još uvijek imam nešto snage. Uvjerena sam da bi mi dopustio povratak u Essex kad bih mogla osobno s njim razgovarati.

Pen je ve i dio no i razmišljala o najboljem na inu na koji bi mogla iznijeti svoju molbu. Znala je kako funkcionira princezin um. Bude li Pen imalo nesigurna ili zvu ala kao da se ispri ava, Mary njezinoj molbi ne e pridavati osobitu važnost i odbit e je, pa je zato govorila tonom smirene sigurnosti.

- Gospo, budu i da ete cijeli tjedan ostati u sobi, ne e vam previše trebati moje usluge. Željela bih zamoliti dopuštenje da nekoliko no i provedem kod svojih roditelja.

Mary se namrštila. Nije bila nerazumna, ali se oslanjala na Pen, na njezine savjete i prijateljstvo. Niti jedna od njezinih ostalih dvorskih dama nije ju znala utješiti na isti na in. Isto tako, niti jedna od ostalih dama nije upoznata s njezinom sadašnjom varkom.

- Moja mla a sestra Anna bila je bolesna - dodala je Pen. Pippa je rekla da je Anna sad zdrava kao dren, ali Mary to ne zna. Samo zna da mlada djevojka zbog bolesti nije mogla do i na zabavu uo i Tri kralja.

Mary je i dalje oklijevala, a Pen je bez rije i ekala. Princeza e na koncu pristati, ako Pen ne kapitulira pred Marynom šutnjom ispunjenom neodobravanjem.

Mary uzdahne. - Bit e mi teško bez vas, Pen, ali znam da ste odvojeni od obitelji otkako smo stigli u Greenwich.

- Silno bih željela provesti malo vremena s njima prije nego se vratimo u Essex,

GIGA

82


gospo. - O, neka bude. - Princeza je, gotovo muši avom kretnjom, okrenula glavu na

jastucima. Zacijelo e mi moje druge dvorske dame dobro služiti. Ali ne više od etiri dana. - Zahvaljujem, gospo. - Pen je napravila kniks. - Ho ete li sada doru kovati? - Ne smiju me vidjeti da jedem s tekom dok bolesna ležim u krevetu - obrecne se

Mary. - Možda malo zobene kaše? - predložila je Pen Navikla je na princezine mrzovolje.

Mary nije voljela kad joj nešto poremeti planove. - Neka bude. Pen je pozvonila sluškinji koja je ekala vani i rekla joj što da donese, a potom se

vratila do princezina kreveta. Dugim je potezima etkala Marynu kosu, vedro avrljaju i dok se ženino raspoloženje nije popravilo.

- Nedostajat ete mi, Pen - rekla je Mary kad je stigao njezin doru ak i Pen je odložila etku. - Vi ste jedina osoba s kojom doista mogu razgovarati.

- Ne e me biti samo etiri dana, gospo - odlu no e Pen, shvativši da princeza nastoji djelovati na njezinu taštinu ili na suosje anje. Ustala je i stisnula oko sebe no ni ogrta . - S vašim dopuštenjem, sad bih se pošla odjenuti.

- Ne morate se vra ati ovamo prije nego odete - re e Mary i žlicom zagrabi zobenu kašu iz porculanske zdjelice. - Sigurno jedva ekate da po ete. - Namršteno je pogledala žlicu zobene kaše. – Jeste li sigurni da su ovamo stavili meda?

- Uvjerena sam da jesu, gospo. Poznat im je vaš ukus. - Pen je napravila kniks i izišla, odahnuvši od olakšanja kad su se za njom zatvorila vrata.

Požurila je natrag do svoje odaje. Sad se ve posve razdanilo, pa su zrake hladne sun eve svjetlosti prodirale kroz veliki prozor iza kreveta, okrenut prema istoku. Pippa je sjedila kraj nedavno zapaljene vatre te je s užitkom jela kruh i slaninu. - Tu si. Bila si kod princeze?

- Da, nije joj bolje - re e Pen, uzme s pladnja hrskav komadi slanine i ubaci ga u usta. - Ostat e u krevetu nekoliko dana. Kad bi mama i lord Hugs jutros trebali sti i?

- Mislim, oko devet. - Pippa joj pruži vr piva. Pen je popila nekoliko gutljaja, a zatim je odlomila komad kruha, još uvijek toplog iz

pe nice, a njegov se zamamni miris miješao s mirisom goru ih cjepanica i ešera u kaminu. Krišom je promatrala sestru. Unato dojmu neurednosti, Pippa je izgledala svježe i

odmoreno kao da je cijelu no prospavala, mada se tek u zoru srušila u krevet. Pippa je izabrala još jedan komadi slanine, drže i ga palcem i kažiprstom. - Što ti se

sino dogodilo? - pitala je, a u o ima joj se pojavio vragolast sjaj. - Izgubila sam te iz vida. - Normalno. Ugasili su svije e - naglasi Pen. - O, ali vidjela sam da si s kavalirom otišla iza tapiserije. - Kako si mogla vidjeti? - upita Pen. - Bilo je mra no. - Bila sam ma ka, sje aš se? Ma ke vide u mraku. - Pippa se nasmijala i

nastavila jesti slaninu. - Izgubila sam te iz vida nakon što si nestala iza tapiserije. Pen je samo slegnula ramenima i ovlaš se zavjereni ki osmjehnula. Njezinom e

planu koristiti injenica da ju je Pen vidjela kako odlazi iz velike dvorane. Tako e njezin motiv djelovati uvjerljivije.

- Onda, jesi li doživjela zabavnu pustolovinu? Jesi li provela no neobuzdane strasti, Pen? -Pippine su o i blistale.

- Gledaj svoja posla - odbrusila je Pen, ali se i dalje smiješila. - Ti si moj posao - odgovori Pippa. - Kad te vidim s kavalirom, nisam sigurna

uživaš li u njegovu društvu ili ne. - Jasno da uživam! - uzvikne Pen. - Ne bih toliko vremena provodila s njim da

GIGA

83


ne uživam. - Drago mi je ako je tako! Vrijeme je da se napokon izvu eš iz potištenosti. Svi

smo bili tako zabrinuti za tebe. - Pippa zastane, a potom s oklijevanjem re e: - Bila si tako nesretna i sve nas je veoma zabrinjavalo to da si razmišljala samo o djetetu... - Glas joj je zamro kad je vidjela kako se Penino lice zatvara, usta vrsto stiš u.

Odlu no je nastavila malo druk ijim smjerom, a ton joj je ponovno postao vedar kao ranije. - Dakle, je li oženjen?

- Kaže da nije. - Pen je sjela za toaletni stoli i Uzela etku za kosu. Pippa se namrštila. - Zar mu ne vjeruješ? - Jasno da mu vjerujem. Zašto ne bih? - Ne znam. Samo si zvu ala malo nesigurno.

Pen je šutjela dok je provla ila etku kroz kosu razbarušenu od sna. Sje ala se udnih sjenki koje su se pojavile u Owenovim o ima kad ga je pitala je li oženjen. Njegovo se lice tada naglo smrknulo.

Okrenula se na stolcu. - Uop e nisam sigurna, ni u što, Pippa. I treba mi tvoja pomo . Pippine su se o i raširile. Gorljivo se nagnula naprijed. - Kako? - Morala bi lagati za mene - jednostavno e Pen. - Želim oti i na nekoliko dana. Imam princezino dopuštenje da provedem etiri dana sa svojom obitelji, ali ne idem onamo. Želim da mami kažeš da sam zatvorena s princezom tijekom njezine bolesti i nikoga ne mogu vi ati. Mary me ne želi pustiti iz vida dok se ne bude bolje osje ala. To se ve doga alo. Ne e biti baš tako velika neistina.

- Ho e - vatreno e Pippa. - To je užasna, velika laž. Pen uzdahne. - Znam. No ho eš li to u initi? - Da, jasno da ho u. Ali kamo ideš? - U prodornim o ima mlade žene više nije

bilo ni nestašluka ni smijeha. Pen se opet okrene zrcalu. Kraljeva pala a u Greenwichu puna je tih dragocjenih

predmeta, sve talijanskog dizajna. Pravi luksuz ak i za Pen, koja je odrasla u luksuzu. Po ela je plesti kosu u pletenicu, usredoto uju i se na pokrete prstiju koji su gustu

sme u masu dovodili u red. - Kažem li ti da ima veze s kavalirom, ho eš li prestati zapitkivati?

Pippa je tiho zazviždala. Prišla je sestri i stala iza njezina stolca. - Po i eš na ljubavni sastanak s Owenom d'Arcyjem? etverodnevni?

Pen je u zrcalu srela njezin zapanjeni pogled. -Da. - Pa, tiha voda brege dere - re e Pippa nakon kratke šutnje. - Samo se svim srcem

nadam da nitko ne e saznati. - Nitko ne bi trebao saznati, pod uvjetom da mama i lord Hugh ne do u u situaciju da

razgovaraju s princezom. Barem dok se ne vratim. Ako tada saznaju, sna i u se. - Zvu ala je mirno i odlu no.

Pippa je zurila u nju. Ovo uop e nije sli no Pen. Smireno držanje, to da, ali da bi Pen uop e pomislila na takvu varku, a kamoli da je provede u djelo! To joj nije nimalo svojstveno. Pippa nije vjerovala ni da bi se ona sama to usudila u initi, a daleko je sklonija pustolovinama nego njezina sestra.

- To je samo strast? - pitala je nakon cijele minute tišine ispunjene nevjericom. - A zašto ne? - Pen je po ela uživati u sestrinoj reakciji. Tako se rijetko doga a

da netko uspije Pippu izbaciti iz ravnoteže. - Ni tebi strast nije nepoznata, je li? Pippa se namrštila. - Ja o ijukam, igram igrice, ali strasti Ne. - Odlu no je odmahnula

glavom. -Iskreno mogu re i da je to nešto što nikad nisam osjetila. Pen uzdigne obrvu. - Nije bilo seksa?

GIGA

84


Pippa se odjednom nasmiješi. - Ne onog strastvene vrste, Pen. Samo razigrane. Vjerovala ili ne, veoma sam oprezna.

Pen kimne. To ju nije iznenadilo. Pippa nije glupa, bez obzira na o itu lakoumnost. Na vratima se za ulo kucanje, pa su se obje okrenule, nimalo zadovoljne prekidom

razgovora. Njihova je mla a sestra promolila glavu unutra. -O, dobro, obje ste budne. - Ušla je ne ekaju i poziv.

- Nismo te tako rano o ekivale - re e Pen i ustane sa stolca kako bi poljubila Annu, prikrivaju i svoju malodušnost. Nadala se da e biti daleko prije nego stigne obitelj Kendal, pa bi svi lakše povjerovali u Pippine izmišljotine.

- O, krenuli smo im je svanulo - re e Anna i zagrli Pen, a potom se okrene kako bi zagrlila i Pippu. Pippa je preko djevoj ine tamnokose glave kimnula Pen. Morat e prilagoditi svoj plan.

- Provela sam tako dosadnu ve er uo i Tri kralja! - požalila se Anna, jurcaju i odajom, zaustavljaju i se kraj razbacanih stvari svojih sestara, kratko ih prou avaju i i kre i dalje, poput p ele iznad cvjetne gredice. - Bilo mi je sasvim dobro do poslijepodneva. Lako smo mogli do i.

Malo se durila. - Moj otac zapravo uop e ne želi da se pojavljujem na dvoru. Iskoristit e svaku izliku da me zadrži kod ku e.

- Ne želi da prebrzo odrasteš - re e Pen, razmijenivši pogled s Pippom. Njihov o uh obožava svoju k er te jedva može podnijeti da ona provede no pod nekim krovom koji nije njegov. Njegova žena, sin i pastorke prili no se zabavljaju na ra un njegove gotovo fanati ne brige i ljubavi. Me utim, predmet njegovog obožavanja, koji je kao dijete u tome uživala, ve to po inje doživljavati kao nešto iritantno.

- Nije pravedno - prigovarala je Anna. - Jane Grey ima samo petnaest godina, a ve godinama ide na zabave, plesove i gozbe.

- Jane Grey je kraljeva sestri na - re e Pippa. -O ekuje se da ona bude izložena. Ti to ne moraš.

- Sasvim to no, Anna - složila se Pen. - Možeš biti zahvalna što nisi Jane. Njezin je život pravi pakao uz onako groznu majku koja je uvijek štipa i kritizira pred svima. Znaš da e biti primorana udati se za onoga koji odgovara vojvotkinji i Krunskom vije u. Tebe barem

nitko ne e tjerati na tako nešto. - Ne, ali morat u se za nekoga udati, a kako u ikoga upoznati ako me otac nikad ne

pušta s oka? - Re e Anna, vrte i se ispred dugog zrcala. Svi a li vam se moja haljina? Nije li dražesna?

- Veoma - složile su se njezine sestre. Anna jurne do ormara. - Smijem li ti pomo i u odijevanju? Što eš nositi, Pen? Pippa joj se pridružila kod ormara. - Mislim da bi Pen ovo trebala odjenuti. - Izvadila

je haljinu od vatreno naran astog baršuna. Kad je vidjela kako se Pen namrštila, preduhitrila je njezin prigovor. - Znam da u

pravilu ne voliš jarke boje, no sigurna sam da bi danas željela najbolje izgledati. - Zna ajno je uzdigla obrvu.

Pen joj je dobacila pogled upozorenja, shvativši da je njezina sestra raspoložena za zadirkivanje. -Anna, možeš li mi dodati košulju?

Anna joj je dodala košulju od bijelog materijala s finim vezom oko vrata i zapeš a. Pippa re e: - Anna, ljubavi, bi li pošla u naše ime pozdraviti mamu i lorda Hugha i re i

im da emo im se pridružiti za pola sata? - O, oni to znaju - vedro e Anna. - Mogu e, ali ne želimo ispasti nepristojne - re e Pen. - Ne možemo jednostavno

ignorirati njihov polazak i pojaviti se kad budemo spremne. Znaš da je to neuljudno.

GIGA

85


- O, dobro - re e Anna i izi e. - Sad se brzo odjeni - re e Pippa. - im odeš, po i u k njima i re i im da si, nakon što

je Anna otišla, hitno pozvana k princezi. Pretvarat u se da si zatim poslala poruku da moraš ostati uz nju... lije nik je veoma zabrinut. Ništa ne e posumnjati.

- Ne e - složila se Pen. - I tada e se vratiti u Holborn. Nema razloga da ostanu ovdje ako ne mogu vidjeti ni princezu ni mene.

- Pojavi li se vojvotkinja od Suffolka, još e brže pobje i - re e Pippa, nasmijavši se. - Mama ne može boraviti u istoj prostoriji s tom ženom. Jahat eš na sastanak?

- Da - re e Pen. Ve je zaklju ila da usred bijela dana može bez opasnosti sama jahati od pala e Greenwich do grada. Trebat e joj malo više od sat vremena. Bila je prili no sigurna da e odande na i put do kona išta gazdarice Rider.

Owen zacijelo ne e žuriti s polaskom. Nije bio osobito oduševljen tim zadatkom. Ali ukoliko je ve krenuo, slijedit e ga iz grada cestom za High Wycombe. Negdje e ga susti i.

- Ovo e ti trebati za jahanje. - Pippa joj je pružila uškrobljenu podsuknju umjesto one s obru ima, koju je nemogu e nositi na konju.

- Što još moraš uzeti? - Samo novac - re e Pen. - U škrinji je kesa. -Navukla je podsuknju i provukla ruke

kroz naran astu haljinu koju joj je sestra pridržavala. Nije imala vremena razmisliti što bi još trebala ponijeti na takvo putovanje. Morat e se usput snalaziti.

- Mislim da bi trebala ponijeti bodež - ozbiljnu e Pippa. - Sama eš jahati. Nikad dovoljno opreza, Osobito nakon onoga što se prošli put dogodilo.

- Bodež mi ne bi pomogao protiv gomile lopova - primijeti Pen. No Pippa je imala pravo. Maleni srebrni bodež, što ga može nositi u rukavu, pružit e joj odre eni osje aj sigurnosti.

Srce joj je prebrzo lupalo. Uvukla je trbuh dok joj je sestra vezivala uzice steznika. - Odjednom osje am mu ninu - rekla je. - Nisi stvorena za pustolovine - primijeti Pippa, te doda: - Ali i ja osje am mu ninu,

pa vjerojatno ni ja nisam stvorena za to. Barem ne za ovu vrstu. Ne ovu pravu vrstu... Hajde, moraš požuriti, za slu aj da se Anna vrati. Gdje su ti izme?

Kopala je po ormaru dok je Pen svoje pletenice gurala u mrežicu za kosu koja e ih vrstiti ispod kapulja e ogrta a dok bude jahala.

Pen je uzela izme od Pippe i navukla ih, zagladivši skute preko njih. Njezin izgled nije bio važan za ono što je naumila, ali se ipak pogledala u zrcalu.

Haljina od naran astog baršuna otvarala se iznad podsuknje od crnog damasta s vezenim si ušnim zelenim cvjeti ima. Rukavi su široki do lakata, a uski na podlakticama i zapeš ima. Maleni ipkasti ovratnik uzdizao se na njezinu zatiljku. Nabrani izrez oko vrata zahtijevao je broš na prsima, ali je ponovno rekla sebi da njezin izgled nije važan, a takav bi ukras bio apsurdan u danim okolnostima.

No ak je i bez nakita djelovala veoma elegantno. Doista se inilo da boja daje sjaj njezinoj koži i isti e mješavinu boja u njezinim o ima. Iako je sasvim mogu e da je to samo posljedica njezina grozni avog raspoloženja.

- Evo ti tvoj bodež. - Pippa joj je pružila maleni nož. U vrš ivao ga je tanki kožni remen što ga je Pen vezala oko zapeš a. - A ovdje je kesa.

Pen je navukla kožnu kesu na zlatni lan oko struka. Djelovala je umiruju e teško. Novac je tako er jedan oblik zaštite.

- Plašt i rukavice. - Pippa joj ih je pružila. Ponašala se mirno i staloženo, nije pokazivala nikakvu zabrinutost.

Pen se omotala plaštem od debelog crnog baršuna podstavljenim krznom i na glavu podigla široku kapulja u. Navukla je rukavice. Progutala je prili no veliku knedlu u grlu. -

GIGA

86


Sigurna si da ti ne smeta, Pippa? - O, za Boga miloga, Pen. Idi! - uzvikne Pippa i gurne je prema vratima. - Obje

emo se prestrašiti ako budeš oklijevala. Pen je znala da se ona ne e prestrašiti ni predomisliti. Bez obzira koliko je nervoze

osje ala, ak i krivnju što je dovela sestru u ovako neugodnu situaciju, bila je odlu na. U init e sve što je potrebno. Ono što otkrije tijekom ovog putovanja, donijet e joj neku vrstu

spokoja. Završetak, ako tako mora biti, ali možda i po etak. Samo možda i po etak. Pippa je otvorila vrata i provirila van. - Brzo -rekla je. - Nikoga nema u blizini. Nemoj

po i glavnim stubištem. - Nisam ni namjeravala - re e Pen. – Vratit u se za etiri dana. - Stisnula je

Pippinu ruku i žurno se udaljila, vrsto stegnuvši crni plašt oko sebe. Pippa je ekala dok Pen nije nestala niz usko stubište koje vodi u stražnje dijelove

pala e, a potom se vratila u odaju kako bi se i sama odjenula. Skupila je kosu i još uvijek donekle neurednu frizuru sakrila ispod svilenog vela.

Prsti su joj se zaustavili dok je stavljala ukosnice. Namršteno se zagledala u zrcalo, ali više nije vidjela vlastiti odraz.

Što li je Pen naumila? Sve te pri e o strastvenom ljubavnom sastanku. Pippa ni na trenutak nije povjerovala da je to cijela istina. Pippi je na um pao samo jedan razlog koji bi njezinu prakti nu, staloženu sestru

mogao navesti da se upusti u bilo kakvu varku, pogotovo neku tako opasno impulzivnu. Novoro en e. ako je o tome rije , pomaže li joj Pippa ili samo pogoršava situaciju? Ukoliko se Pen

vra a u grozno stanje u kojem je bila nakon što je izgubila dijete, njezina joj sestra nimalo ne koristi time što joj pomaže.

Pippino srce zadrhti. Teško je lagati majci u bilo kakvim okolnostima, ali ako e time nauditi Pen, bit e neoprostivo.

Me utim, obe ala je. I ne e iznevjeriti Pen, bez obzira na posljedice.

GIGA

87


GIGA

88


Sedanaesto poglavlje Cesta od Greenwicha do Londona tog je vedrog sun anog jutra bila krcata. Kola su

tandrkala izme u pješaka; žene su na glavama nosile košare, ili su visjele s teških štapova na njihovim ramenima; muškarci su gurali ru na kolica puna ugljena iskrcanog s teglenica u luci.

Tu i tamo bi netko pogledao ženu u plaštu s kapulja om na njezinu šarcu, no Pen je uglavnom privla ila veoma malo pozornosti. Njezin je konj o ito bio istokrvan, a plašt debeo i raskošan, ali joj se lice jedva vidjelo ispod kapulja e. Netremice je gledala cestu, ne osvr i se ni lijevo ni desno.

Jahala je onoliko brzo koliko se usudila, a da ne privu e pozornost na sebe. William, premda uškopljen, ima prili no hiroviti temperament, ali on je najve i od njezina tri konja, a ujedno i najizdržljiviji. inio se kao logi an izbor za putovanje koje e iziskivati naporno jahanje, a ona je vrsto vjerovala da ga može kontrolirati.

To se uvjerenje malo pokolebalo kad se propeo i hodao postrance jer su naišli na dje aka koji je na lancu vodio medvjeda. opor pasa jurnuo je na medvjeda, laju i i cvile i. William je puhao kroz nozdrve i zabacivao glavu, snažno potežu i žvale.

Dje ak je bacao kamenje na pse i okupila se nasmijana gomila ljudi; dobro udno su poticali dje aka u njegovim o ajni kim nastojanjima da rastjera opor. Na koncu se nekoliko muškaraca smilovalo momku, pa su mu pomogli rastjerati bijesne životinje. Mada je huškanje pasa na medvjeda zanimljiva i unosna zabava, svi znaju da se to treba izvoditi u jami, a ne uz cestu pred publikom koja ne pla a.

Pen je smirila konja i pustila ga da se kre e vlastitim tempom dok se nisu udaljili od gužve. Kretanje ga uvijek smiruje. Cesta je slijedila vijugavi tok rijeke koja je tekla s njezine lijeve strane. Kroz gola je stabla na obali vidjela polja i malena sela na drugoj strani. Uskoro je ula zvuk zvona brojnih londonskih crkvi koja kao da su bez prestanka zvonila, te je ugledala krovove u predgra u.

Kona ište gazdarice Rider nalazi se blizu Westminstera, gdje obitelj Bryanston ima svoju londonsku rezidenciju. Splav za konje prelazio je rijeku na relativno uskom dijelu, odmah iza pala e Lambeth na južnoj obali, prevoze i putnike do Westminstera na suprotnoj strani. Jedini drugi prijelaz nalazio se mnogo dalje, na London Bridgeu, a premda je most sigurniji i ugodniji prijelaz, Pen nije željela gubiti vrijeme i toliko skrenuti s puta.

Kraj pala e je okrenula konja prema rijeci i sa skupinom trgovaca i radnika ekala na obali da se vrsta splav vrati s druge strane.

Splav je pristala uz obalu. Putnici su se ukrcavali uz psovke i povike splavara. William se usplahirio i udario u drugoga konja kad je na njemu pokušala prije i na platformu koja je plutala i njihala se. Obje su životinje zabacile glave, raširenih nozdrva.

- Vodi ga! - viknuo joj je ovjek kojemu je platila peni. - Sve e nas pobacati u vodu!

Pen je sjahala, rumena od posramljenosti zbog Williamova lošeg ponašanja i svoje nesposobnosti. U jedinoj drugoj prilici kad je ovo u inila, ondje se nalazio konjušar koji je preuzeo brigu o njezinom konju. Povela je životinju na splav, vrsto drže i uzde odmah iznad zvala, tiho mu govore i dok se nemirno micao i puhao kroz nos, s nepovjerenjem gledaju i druge konje na splavi koji su izgledali kao da se ondje osje aju kao kod ku e.

- Ovo mu je prvi put, je li? - ljubazno je pitao krupan ovjek u haljetku od doma eg sukna koji je putovao pješice. - Meni se ini malo nervozan. Ali se vidi da je istokrvan. - Znala ki ga je pogladio izme u lopatica. - I to je lijepa koža.

Penino je sedlo izra eno od prekrasno obra ene kože; njezini srebrni stremeni svjetlucali su na suncu. Osjetila je nervozu. Njezin konj, kao da je uskla en s njom, toptao je

GIGA

89


kopitima. Splav je škripala i nagnula se, a jedan od splavara viknuo je neku psovku. ovjek joj vjerojatno ne kani nauditi, ali je na sebi osje ala njegov znatiželjan pogled,

mada se okrenula od njega i vrš e stisnula kapulja u oko glave. - Onda, kamo idete, gospo o? Pen je ignorirala pitanje.

- Niste navikli sami hodati naokolo, rekao bih primijetio je i spustio ruku na sedlo. - Konjušar nije s vama?

Pen je i dalje šutjela, uko eno zure i u blatnjavu vodu po kojoj su se kretali. Kožna kesa ispod njezina plašta odjednom se doimala veoma teškom i vidljivom, premda je bila dobro skrivena. Je li ju vidio dok je pla ala za vožnju?

ovjek je prestao pri ati, ali je zadržao ruku na sedlu, fu kaju i kroz široku rupu izme u pocrnjelih ostataka prednjih zuba. Splav se približila drugoj obali.

Ostali su se konji, koji kao da su poznavali rutinu, po eli kretati naprijed. William je nesigurno podrhtavao na zvuk pomicanja kopita oko njega. Pen se osje ala veoma ranjivo dok je stajala usred svih tih velikih i jakih konja, a ovjek do nje još je uvijek fu kao, promatraju i je. Obuzeo ju je silan osje aj prijetnje. Apsolutni predosje aj opasnosti.

Splav je dotaknula drveni molo i ljudi na su konopce kako bi je privezali. Pen je vrš e stisnula uzde. Premda je silno željela izi i na obalu, morala je ekati da se iskrcaju

ostali, ina e bi je drugi konji mogli zgaziti. Drugi su putnici sišli sa splavi na molo, a ovjek u haljetku od doma eg sukna tako er je ekao, s rukom koja je i dalje po ivala na Peninu skupom sedlu.

- Hajde, Williame. - Povukla je uzde, a grlo joj se stegnulo od straha. Bila je sigurna da e je ovjek pokušati zaustaviti, a nije mogla uzjahati bez bloka za penjanje. Konj je naglo krenuo naprijed, tako silno žele i sti i do vrste obale, da je Pen umalo izgubila ravnotežu i našla se pod njegovim kopitima.

- Samo polako - rekao je ovjek, stavivši hrapavu šaku preko njezine. Sagnuo je glavu prema njoj, a ona se pokušala okrenuti od smrada luka i piva u njegovom dahu. - Dajte da vam pomognem, gospo, jer ste ovako sami.

Zarila mu je lakat u trbuh; zatim je, u trenutku dok se on oporavljao od udarca, izvukla svoj maleni bodež i zabola ga u njegovu šaku kad je ponovno posegnuo za uzdama.

ovjek je pao unatrag i žestoko opsovao, stežu i šaku. Krv je tekla iz rane. Vikao je za njom dok je tr ala s Williamom vode i ga na molo. Skuti su joj se pleli oko gležnjeva, plašt je vijorio oko nje ometaju i njezino kretanje. Lica su zurila u nju, ljudi su joj se po eli primicati.

Još uvijek je u jednoj ruci držala nož s kojeg je kapala krv dok je vukla Williama do panja. Stavila je držak bodeža u usta i stegnula ga zubima, te hitro uzjahala, prebacivši koljeno preko uporišta na ženskom sedlu. Snažno je šutnula konja.

Iznena en, William je jurnuo uskom stazom koja je vodila od rijeke. Pen je iza sebe ula psovkii tr e korake, ali William je brzo odmicao progoniteljima.

Njezino se odredište nalazi blizu pristaništa Horseferry, nedaleko mola za splav, ali sad ne može odmah po i onamo kako je namjeravala. Morat e pri ekati da se situacija smiri.

Tek kad je stigla do labirinta prolaza i uli ica podalje od rijeke, maknula je nož iz usta, ali ga nije vratila u rukav. Osje ala se sigurnijom dok joj je bio spreman u ruci.

Sad se nalazila na poznatom terenu, u podru ju oko rezidencije obitelji Bryanston. ak i usred bijela dana, kad su ulice pune uobi ajenog prometa, nije uspijevala potisnuti

drhtaj pri sje anju na napad one no i prije Boži a. Ovo je opasan svijet za ženu bez pratnje, kiselo je pomislila. Premda to ne bi trebalo biti nikakvo iznena enje za razumnu osobu. No s druge strane, razumne se osobe ne dovode u situacije u kojima moraju bodežima probadati ljude.

Prošla je kraj kapije rezidencije Bryanston i instinktivno vrš e stisnula kapulja u oko glave. Pogledala je prema tornji ima i vidjela da stjegovi obitelji Bryanston lepršaju na

GIGA

90


povjetarcu. To je potvrdilo ono što je znala, da se obitelj još uvijek nalazi u Londonu. No ta ju je potvrda umirila. Ne bi mogla slobodno postavljati pitanja da su otišli na svoje seosko imanje. Ovako su nekih pedesetak kilometara daleko od High Wycombea, a ona e se mo i bez straha raspitivati o tra evima me u Bryanstonovim zakupcima.

Nakon što je prošla kroz nekoliko ulica, skrenula je natrag prema rijeci, prilaze i pristaništu Horseferry iz suprotnog smjera. Zaustavila je konja na uglu i provirila ispod strehe neke ku e kako bi pogledala nizvodno. Promet na rijeci normalno se odvijao, djeca su u pli aku tražila jegulje ili školjke i puževe. Splav se nalazila otprilike na sredini rijeke, vra aju i se u Lambeth s novim teretom. Na molu je sve djelovalo mirno.

Pen je izišla iz uli ice. Kona ište je bilo to no onakvo kakvog se sje ala, malo dalje od pristaništa, okruženo vlastitim vrtom. Dim se uzdizao s krova, a škure na prozorima bile su zatvorene da se hladno a jutra zadrži vani.

Sjahala je pred vrtnim vratima i povela Williama do ulaznih vrata. Mjedena je alka svjetlucala na debelim hrastovim vratima. Pen je pokucala i ekala. Shvatila je da je nevjerojatno mirna sad kad je stigla na cilj. Opet je imala kontrolu nad situacijom, bila je posve sigurna u ono što mora u initi i znala je kako e to u initi.

Vrata je otvorila malena djevoj ica s prstom u ustima, promatraju i je odozdo. - Je li gazdarica Rider ovdje? Umjesto odgovora, dijete je preko ramena doviknulo: - Mama! - Zatim je opet

krupnim o ima pogledala goš u. Gazdarica Rider do e do vrata. - Vrati se svojim posudama, Ellie - re e i okrene dijete

od vrata. Prou avala je Pen. - Vi ste mlada dama koja je došla s kavalirom - re e. - Bili ste ozlije eni.

- Da, tako je - re e Pen. - Je li kavalir ovdje, gazdarice? - Još je u krevetu - re e vlasnica kona išta. Vratio se kad je ve svanulo i otišao ravno

u krevet. Mladi Cedric, tako er. Zna i, nije ranom zorom odjurio kako bi održao obe anje. Pa, to nije ni o ekivala.

Zašto bi ina e došla ovamo? Pen je zaobišla gazdaricu Rider i ušla u hodnik. - Onda idem gore - mirno re e. - Biste

li zamolili Cedrica da se pobrine za mojega konja, molim vas? O, i kavaliru e trebati doru ak i topla voda za umivanje. Ide na put koji e trajati nekoliko dana.

Gazdarica Rider ju je zabezeknuto gledala. Pogled joj je skrenuo na bodež što ga je Pen još uvijek držala u ruci. - Meni ništa nije rekao, gospo,

- Ne, rekla bih da je bio veoma umoran kad je jutros stigao. Ali vidjet ete da e upravo to u initi. Dakle, ako biste gore mogli poslati doru ak... što god on voli. Sigurna sam da znate. – Ljubazno se nasmiješivši, Pen pode uza stube.

To no se sje ala gdje se nalazi kavalirova soba. Oštro je pokucala prije nego je pritisnula kvaku. Vrata su se otvorila i ona je ušla.

- Cedric... Božjih mi kostiju, mom e, nisam te pozvao! - naprasit se glas za uo iza draperija oko kreveta.

Pen je razmaknula draperije. - Dobro jutro, Owene. Owen je sjeo, odmah se razbudivši, trenutno posve pribran. - Pen! Sto je ovo,

dovraga? - Opazio je bodež. O i su mu se suzile, a pogled naglo izoštrio. - Što radiš s tim nožem?

- O, ovo. - Pen je spustila pogled na nož. Tako ga je dugo držala da se inilo kao da je postao produžetak njezine ruke. - Na splavi za prijevoz konja bio je neki ovjek. Mislim da je imao loše namjere, a nisam željela riskirati. - Spustila je bodež na stoli kraj kreveta.

Owen je odgurnuo pokriva i spustio noge na pod. Bio je nag. Snažan i lijep. Sino , u okrugloj odaji iza tapiserije nije ga vidjela nagog. Pen je skrenula pogled. Ku ni je ogrta

GIGA

91


visio na kukici kraj vrata. Uzela ga je i bez rije i mu ga pružila. Owen je pri ekao trenutak duže no što je bilo potrebno prije nego ga je uzeo. Jedino

mu je palo na pamet da je tijekom no i požalila zbog svojeg naglog povla enja nakon što su vodili ljubav. Sad je na ovaj neobi an na in došla k njemu kako bi popravila situaciju me u njima. Krv mu je brže potekla žilama dok ju je gledao, jasno se sjetivši kako je radosno reagirala na njega, predivnog sjaja u njezinim o ima dok se pomicala ispod njega.

Polako se nasmiješio dok je navla io ogrta . -Ovo je neo ekivano iznena enje, dušo, ali predivno.

- Nije ono što misliš. - Pen se brzo odmaknula od njega kad je posegnuo za njom. Prišla je kaminu i žara em žustro raspirila žar, a potom dodala novo triješ e.

Owen je bio svjestan vala razo aranja, a odmah potom obnovljene ljutnje i frustriranosti. inilo se da je distanca jednako ledena pustoš jutros kao i sino . Dakle, kojeg vraga radi ovdje?

Pogled mu je ponovno pao na maleni srebrni bodež. S mješavinom užasa i zbunjenosti, vidio je da se na oštrici nalaze sme e mrlje krvi. - Koristila si ovo? - oštro je pitao, podigavši ga sa stola. Krv se zgrušala, ali je još uvijek bila pomalo ljepljiva.

- Nema baš previše smisla nositi nož ako nisi spreman upotrijebiti ga - re e Pen. - Sigurna sam da se slažeš.

Mrtva hladna! Pa, dvoje može igrati tu igru. - Svakako - suho je odgovorio, te tonom u itelja koji se obra a u eniku koji

griješi dodao: - Ali uvijek bi trebala o istiti oružje nakon uporabe. Oštrica e izgubiti sjaj ako to ne u iniš. To bi trebala znati ako ti probadanje ljudi prije e u naviku.

Uzeo je krpu sa stalka za lavor i oprao krv s oštrice, a potom je prstom prešao duž njezina ruba. Uzdigao je obrvu. - Barem je dovoljno oštar. -Vratio joj je bodež. - Evo. Gdje ga nosiš?

- U rukavu. - Pen je gurnula oružje u remen. - I korištenje noža ne e mi postati navika. Iskreno re eno, obi no ga uop e ne nosim, ali majka nas je nau ila da moramo biti sposobne same se obraniti. Pippa se pobrinula da ga uzmem, i drago mi je zbog toga.

Na trenutak je zvu ala kao ona stara. inilo se da na svakom koraku mijenja raspoloženje i držanje prema njemu, a on još uvijek nije znao koji ju je vrag ovamo doveo.

Pomalo je ironi nim glasom pitao: - Molim te, prosvijetli me, Pen. Zašto si se zapravo izložila na milost i nemilost svakojakim ljudima na splavi samo da bi me probudila?

Pen nije izravno odgovorila. - Znam da si sigurno kasno legao, ali o ekivala sam da eš u ovo doba ve biti spreman za polazak - rekla je.

- Ah. - Po eo je shva ati, ali mu se zaklju ak nije svi ao. - Došla si me ispratiti na moj put u High Wycombe?

- Ne baš - polako e Pen. - Ovdje sam kako bih pošla s tobom. Owen je to bez rije i prihvatio. Pen ga je intrigirala, uzbu ivala, zabavljala, smu ivala.

Ali prije onoga sino , nikad ga nije ljutila. Sad je promatrao njezino mirno, odlu no lice i shvatio da mu po tom pitanju ne e dopustiti pregovaranje. Primorat e ga da u ini ono što ona želi i kada to želi.

Sklopio je nagodbu. Ali nije o ekivao da e ga goniti kao vola upregnutog u plug. - Samo da vidimo jesam li dobro shvatio - polako je rekao. -Imam li pravo kad mislim da ti ne vjeruješ da u ispuniti svoju obvezu prema tebi?

Pen nije zavarao miran ton njegovoga glasa. Shvatila je da ga je uvrijedila i žurno pokušala objasniti. - Nije rije o tome, Owene, doista nije. Ali shvatila sam da moram biti ondje - razborito je govorila. - Ovo je moja potraga. Ti to doživljavaš samo kao dio nagodbe.

GIGA

92


Treba mi tvoja pomo , ali osje am potrebu sudjelovati u tome. - Kako eš se na tako dugo maknuti od princeze? - No još dok je postavljao to pitanje,

shvatio je da je Pen ve uspjela sve organizirati, naravno. - Pobrinula sam se za to - odgovorila je i slegnula ramenima. Prekinulo ih je kucanje na vratima. Naglo se okrenuo i otvorio ih bez svoje uobi ajene

staloženosti. Vani je stajao Cedric s lavorom u kojem se nalazio vr vru e vode. - Odveo sam

gospo ina konja u konjušnicu - rekao je. - Gazdarica Rider me poslala ovamo s toplom vodom. Rekla je da idemo na putovanje, gospodine. - Pogledao je iza Owena do mjesta gdje je Pen stajala kraj kamina.

- Ostavi vodu, Cedric, i dovedi konje - re e mu Owen. - I gospo ina? - Da, i konja ledi Bryanston - re e Owen. - Ledi Bryanston se vra a u pala u

Greenwich. John Rider e je otpratiti. Reci mu neka osedla konja za sebe. - Da, gospodine. - Cedric je ostavio lavor i vr znatiželjno pogledao Pen i otišao.

Kavalirovesu odrješite naredbe pažu otkrile da je njegov gospodar opasno blizu gnjeva, a Cedric je jedino mogao zaklju iti da je dama uzrok tome.

- Ne - rekla je Pen im su se vrata zatvorila. -Idem s tobom, Owene. - Nemoj biti smiješna. - Ulio je vru u vodu u lavor. - Nema potrebe. Mogu sam

obaviti ono što želiš. Vratit eš se u Greenwich. Sin gazdarice Rider bit e ti sasvim dovoljna zaštita u slu aju da nai eš na još neku opasnost.

- Ne - ponovila je s istom kona noš u. - Nitko to ne može obaviti umjesto mene. Treba mi tvoja pratnja... i tvoja... - Oklijevala je, pažljivo biraju i rije i. - Tvoja profesionalna stru nost - rekla je. -Ja sam pomogla tebi, a sad eš ti pomo i meni.

Owen je umo io ru nik u vodu i prislonio ga na lice. Previše ga je naljutio njezin beskompromisni ton da bi joj odmah odgovorio, pa se usredoto io na svoju jutarnju higijenu. Omotao je ru nik oko vrata i po eo oštriti britvu na kožnom remenu.

Pen je malodušno shvatila da je uznemiruje intimnost njegovih postupaka, intimnost koja se produbila kad se po eo brijati. Philip je nosio bradu, urednu trokutastu bradu koja je odgovarala njegovom mršavom licu. Nastojala je u mislima zadržati Philipovo lice; dozvala je u sje anje trenutke kad ga je gledala kako se brije i polako joj se vratila pribranost. Ovo ini za njega. Za njihovo dijete.

Skinula je plašt i sjela na stolac kraj kamina. Na tom je stolcu sjedila kad joj je Owen istio i previjao ranu.

Ta joj je spoznaja samo proletjela glavom. Šutjela je i ekala. On se ljuti, ali to nije

važno. Zapravo, pomaže da se pove a distanca me u njima koja joj tako o ajni ki treba ako želi ostati usredoto ena na svoj cilj. Odgovori su sad tako blizu. Ništa drugo nije važno.

Owen je skinuo ku ni ogrta i posegnuo za arapama. Pen je zurila u vatru, prisiljavaju i se da misli na bilo što, samo ne na Owena d'Arcyja i njegovu nagost.

Owen ju je pogledao i njegov je gnjev nestao. itao je njezine reakcije tako jasno kao da ih je napisala. Svaki miši njezinih uko enih le a govorio mu je koliko se bori kako ne bi reagirala na njega. O ito nije dobro promislila o ovoj situaciji. Nije joj palo na pamet da bi je nešto moglo uznemiriti kad bude uvala stražu u muškar evoj spava oj odaji dok on obavlja tako osobne stvari.

Usne su mu se trznule u jedva zamjetljiv osmijeh. Mogu e je da se usredoto ila samo na jedan cilj, ali nije predvidjela mogu e probleme.

Zamišljeno je zakop avao košulju. Što bi bilo loše u tome da po e s njim, barem u prvoj etapi putovanja? Jasno je da ne može biti uz njega dok se raspituje oko Bryanstonova

GIGA

93


imanja. Ljudi bi je prepoznali, pa nikad ne bi dobili iskrene odgovore. Ali dotad mogu zajedno putovati.

Nakon nekoliko dana bliskog, zapravo intimnog druženja, zasigurno e uspjeti srušiti njezin otpor Ponovno e zavesti Pen Bryanston.

A ovoga e puta Owen d'Arcy raditi nešto što nema nikakve veze s francuskom

diplomacijom. - Pa, valjda moraš ako je tako - nehajno je rekao kad je sjeo da bi navukao izme. Pen se odmah okrenula, iznena ena tako naglom kapitulacijom. - Zašto si se

predomislio? -Sumnji avo je zurila u njega. Owen odmahne glavom. - ini se da se tebi nikako ne može udovoljiti. Ti insistiraš. Ja

se složim. A sada dovodiš u sumnju moje motive. - Zna i, nisi uvrije en? - upita Pen. - Želim re i,

više nisi. Slegnuo je ramenima. - Kao što si rekla, to je tvoja potraga. Imaš pravo provesti je do

kraja. - Hvala - re e Pen, pomalo zbunjeno. Owen je samo kimnuo i zavladala je tišina. Dovršio je odijevanje, a kad mu je

gazdarica Rider donijela doru ak, pojeo ga je u jednakoj tišini. U jodnom ju je trenutku gestom pozvao za stol, ali je Pen samo odmahnula glavom. Jedva je ekala da krenu. Na raspolaganju ima samo etiri dana. Dan i pol da onamo stignu, isto toliko za natrag. Nemaju vremena za meko kuhana jaja i bubrežnjak.

Sjedila je na stolcu i zurila u vatru, pitaju i se zašto je zapravo kapitulirao bez daljnje prepirke. Bio je tako odlu an, i tako o ito ljutit. Što je to promijenilo? Mu ila ju je slabašna sumnja, ali nije kala kako bi na ela tu temu prije nego on to u ini. Nije željela izazvati podrugljiv odgovor. Ipak, ako ništa ne kaže, možda prešutno pristaje. Što sigurno nije to no!

Owen je pojeo doru ak i skupio svoje stvari te u kožnu torbu spakirao no nu košulju, donje rublje, britvu i par izama.

Pen se okrenula od vatre, znatiželjno promatraju i njegove pripreme. Otkrila je da on slabije djeluje na nju ako se koncentrira na njegove postupke.

S komode je uzeo sklopivu kožnu tintarnicu i spremio je u torbu. Pen se pitala zašto misli da e na takvom putovanju pisati pisma, ali ništa nije rekla.

Cedric se vratio i rekao da su konji osedlani i spremni. - Dao sam gospo inom konju malo zobi - rekao je. - Doima se veoma hirovitim.

- Postaje nervozan na nepoznatim mjestima - re e Pen. Nasmiješila se pažu. - Hvala ti što si se pobrinuo za njega.

Cedric je porumenio. - Bilo mi je zadovoljstvo, miledi. - Morat u ponijeti jednu pticu, Cedric - rekao je Owen dok je ispod vrata u vrš ivao

svoj kratki plašt. - Ti eš nositi krletku. Torbu stavi na mojeg konja. Odmah emo si i. - Da, gospodine. - Cedric je uzeo torbu i žurno se udaljio. Pen je popustila svojoj znatiželji i prekinula tvrdoglavu šutnju. - Pticu? - Golub pismonoša - objasnio je. - Vjerovala ili ne, imam posla koji nema izravne

veze s tvojim interesima. - Oh - izustila je. Sad je razumjela zašto je ponio tintarnicu i pribor za pisanje. -

Misliš, moraš pisati izvještaje, depeše, takve stvari? - Tako je. Nadao se da e je barem malo dovesti u nepriliku, pokazati joj kako je nametljiva, ali

nije uspio. Pen je samo rekla: - Pa, onda je dobro da imaš sve što ti treba. Putni pribor za pisanje i

GIGA

94


sve to. Tek emo sutra sti i do High Wycombea, pa eš ve eras mo i raditi... Oklijevala je, mole i se da joj obrazi ne porumene. - Bit e ti drago da ve er možeš

provesti rade i na svojim depešama, gdje god stanemo... stanemo da bismo preno ili. Bojim se da ti ja ne u biti osobito dobro društvo.

Eto, pomislila je, sad je valjda shvatio poruku. Owen je navukao rukavice. Njegove su crne o i živahno svjetlucale. - Doista? -

promrmljao je, a zatim se okrenuo na peti i izišao iz odaje. Pen je razdraženo prebacila plašt oko ramena i slijedila ga u prizemlje. To nije prošlo

onako kako je željela. Bit e primorana otvoreno mu re i da može odmah zaboraviti na eventualne ideje, ako ih ima.

Gazdarica Rider pojavila se iz kuhinje kad ih je ula na stubama. - Zna i, odlazite na neko vrijeme, gospodine?

- Da. Vratit u se za nekoliko dana. - Da, Cedric je tako nešto rekao. Naš je John spreman i eka da otprati gospo icu. Pen se nasmiješila gazdarici Rider i rekla. -Zapravo, vaš mi sin ne e trebati, gazdarice.

Idem s kavalirom. Vlasnica kona išta doimala se zbunjenom. - Ali kavalir je rekao... - Pogriješio sam, gazdarice Rider - vedro e

Owen. - ini se da nisam dobro shvatio situaciju. Mladi je ovjek stajao na cesti odmah ispred vrta i držao Williama. Mirna kobila

širokih leda pasla je suhu zimsku travu uz rub ceste. Cedric je remenjem u vrš ivao Owenovu torbu iza sedla na lijepom crnom konju. Krletka u kojoj se nalazio golub bila je na tlu kraj paževa manjeg konja.

Pen je pošla stazom. - Zahvaljujem vam, mladi gospodine Rider, ali ipak mi ne e trebati vaše usluge. Objasnila sam vašoj majci. Ali možete mi pomo i da uzjašem, ako biste bili tako dobri.

- Nema potrebe, Johne. Ja u pomo i dami - re e Owen, jednako vedro kao i ranije. - Do ite, ledi Bryanston. - Uhvatio ju je rukama oko struka i podigao u sedlo.

Pen je ostala bez daha zbog ovako neuobi ajene pomo i, ali je to izveo tako brzo i bez suvišnog kompliciranja da je odlu ila ignorirati taj postupak. Prebacila je desnu nogu preko jabu ice sedla i namjestila skute oko sebe. William je zabacio glavu i njištao.

Owen se namrštio. - Ne svi a mi se temperament te životinje. Zar je to najbolje što si mogla na i?

- On je najbrži - odgovori Pen. - inilo mi se da je brzina najkorisnija osobina na ovom putovanju.

- Bolje je i i polako pa sigurno - primijetio je Owen, još uvijek se mršte i. - Izreka koja se esto pokazala to nom.

- William e biti sasvim u redu - rekla je Pen i vrsto uhvatila uzde. - Ne emo te usporavati, kavaliru. To ti obe avam.

- Pa, imaj na umu da u te držati za rije - suho je rekao. - Konj je tvoja odgovornost. Uzjahao je i okrenuo konja na uskoj cesti. Cedric je jahao uz njega, a Pen je potjerala

Williama ta njima.

GIGA

95


Dvanaesto poglavlje - Baš je šteta što jutros nismo mogli vidjeti Pen - rekla je Guinevere kad je sjahala

ispred kamene ku e, njihove rezidencije u Holbornu. Bila je skromna u usporedbi s velikim kamenim zdanjima izgra enima na obalama Temze tijekom posljednjih godina. No Guinevere i Hugh preziru novope ene bogataše koji se tako razme u svojim imetkom, uglavnom ukradenim od onih koji su izgubili mo i utjecaj u turbulentnoj politici na dvoru dinastije Tudor.

Me utim, nitko nije nepretenciozan londonski na in života Kendalovih brkao s pomanjkanjem sredstava. Guinevere svoje golemo bogatstvo ve dugo dijeli s mužem, te i dalje svoje poznavanje prava, ra unovodstvene i upravlja ke sposobnosti posve uje vo enju njihovih imanja i pove avanju bogatstva.

- Princeza je zacijelo teško bolesna - rekla je Pippa i sjahala kraj majke - kad cijelo vrijeme drži Pen uza se. - Poravnala je skute, sagnuvši glavu kako bi sakrila o i, poželjevši da bolje zna lagati.

Nikad nije imala previše potrebe za laganjem, pa joj to nije išlo osobito dobro. - Rano ste se vratili. - Robin je silazio stubama da bi ih pozdravio. - Mislio sam da

ete provesti malo vremena s Pen. - O, Pen je morala ostati s princezom - Anna je važno obavijestila brata. - Princeza je

rekla da ne bi mogla izdržati kad Pen ne bi bila uz nju. - Nije rekla ništa tako dramati no, Anna! - ustvrdila je Pippa. - Pen je samo

poru ila da ne može oti i. Ne znam kakvog bi smisla imalo ostati u pala i ako mama nije mogla vidjeti ni Pen ni princezu.

- I vojvotkinja od Suffolka je bila ondje - dometne Anna. - Zato smo brzo otišli, prije nego je mama morala razgovarati s njom.

- Anna, ne smiješ govoriti takve stvari - blago ju je ukorila Guinevere dok se penjala stubama do ulaznih vrata.

- Ali govorim samo Robinu - pobunila se mlada djevojka. - Možda je tako, ali ipak je nesmotreno - izjavio je njezin otac, propustivši je u ku u

ispred sebe. Robin je ostao na stubama i namršteno promatrao Pippu. - Princezin je poziv

zasigurno bio veoma iznenadan. Pen je uživala na zabavi, pa ovjek nikad ne bi pomislio da je zabrinuta za Maryno zdravlje.

- Možda tada nije bila - rekla je Pippa, prošla kraj njega i ušla u ku u. - Mary je tek u zoru poslala po nju.

Znala je da e se lakše zaplesti u laži ako budi' primorana više govoriti o toj temi, a osobito s Robinom. - Moram napisati neka pisma. - Požurila je stubama do svoje odaje.

Bila je sama tek toliko da pozdravi dražesnu srebrnu ma ku sklup anu na sjedalu ispod prozora, Pippina je Mjese ina jednako stara kao Oraš , ali je mnogo živahnija u starosti, bez obzira na brojne okote. Vitka, lijepa ma ka samo je zatvorila o i i podigla bradu za o ekivano milovanje.

Robin je ušao nakon što je kratko pokucao. - Mogla sam ovdje stajati u potkošulji! - pobunila se Pippa i sjela na sjedalo kraj svoje

ma ke. - Bio sam ti za petama, pa si jedva stigla skinuti rukavice - nehajno odgovori njezin

polubrat. Nikad nije obra ao pozornost na doli no ponašanje prema svojim polusestrama, kao ni one prema njemu. Naslonio se na vrata i provukao prste kroz kosu tako da mu se nakostriješila oko glave. - Gdje je Pen?

GIGA

96


Pippa se iznena eno trgnula. Ma ka je pokazala nezadovoljstvo. Pippa ju je brzo nastavila milovati.

- Ve sam ti rekla. Pen je s princezom. - Nešto tu nije u redu - ustvrdi Robin. - Ma daj, Pippa. Mene ne možeš prevariti. Što

se doga a? Pippa je nježno potezala ma ku za uši. Bilo bi golemo olakšanje podijeliti teret, a

Robin ne bi izdao Pen baš kao ni ona. Ali Robin je tako neprijateljski raspoložen prema Owenu d'Arcyju, a on i Pen su ve tjednima u sukobu upravo zbog tog kavalira. No ako ovaj bijeg ima neke veze s Peninim mrtvim djetetom, možda bi Robin mogao znati kako je u to umiješan Owen d'Arcy.

- Ne e ti se svidjeti - rekla je nakon kratkog razmišljanja.

GIGA

97


- D'Arcy? - odmah je pitao. Pippa kimne. - Rekla je da je rije o ljubavnom sastanku, etiri dana strasti.

- Strasti! - s gnušanjem uzvikne Robin. – Pen nikad ne bi rekla nešto tako... tako nevjerojatno!

Pippa slegne ramenima. - Pa, rekla je. - Potom je gotovo sebi u bradu, gotovo kao da nije željela da Robin to uje, dodala: - Ali ne vjerujem da je doista tako mislila. Mislim da je to bila izlika.

Robinove su jarko plave o i gorljivo prou avale njezino lice: - Za što? Pippa je oklijevala. Tako se silno željela povjeriti Robinu. Trebalo joj je njegovo

mišljenje. Istim je tihim glasom rekla: - Bojim se da bi to moglo imati nekakve veze s novoro en etom.

Robin je problijedio. - Ne opet? - Ne vjerujem da je to ikad doista ostavila za sobom - re e Pippa. - Više ne

govori o tome jer se svi uzrujamo, ali to je još u njoj. Grickala je donju usnu u tišini koja je uslijedila, a govorila joj je da Robin tako er

vjeruje da se Pen nije oslobodila svoje opsesije. Tada je Pippa oprezno na ela jedan aspekt teme o kojemu nikad ranije nitko nije raspravljao: - Robine, misliš li da je mogu e... želim re i, samo se pitam...

- Što se pitaš? - Robin je potakne zabrinutim glasom. Pippi uop e nije svojstveno tako okolišati, Pippa duboko udahne. - Samo se pitam je li mogu e da u tome ima ne ega... u Peninoj opsesiji želim re i.

Robin je zurio u nju. - O emu to govoriš, Pippa? Pippa ga je pogledala u o i. - Mislim da znaš, Robine. Zašto bi se Pen tako dugo

držala toga ako je posve neutemeljeno? Nije poludjela ili tako nešto. Ona je najrazumnija, najstaloženija osoba koju poznajem. ak više nego ti, rekla bih - dodala je.

Robin je uzdahnuo poput ovjeka koji na ramenima nosi teret cijelog svijeta. - Ne mogu re i da to i meni nije palo na pamet - progun ao je. - Ali nema smisla, Pippa. Zašto bi joj itko rekao da se dijete rodilo mrtvo ako to nije istina?

- Možda je otišla potražiti odgovor na to pitanje - odgovori Pippa. - Ali kako joj Owen d'Arcy može u tome pomo i?

- Još važnije, zašto bi joj pomogao? - oštro e Robin. - Strast? - re e Pippa, odmah poželjevši da može bolje kontrolirati svoj nestašni

smisao za šalu. Robin uop e nije izgledao kao da ga to zabavlja. Ali zapravo, razmišljala je, to nije rekla samo radi šale. Nešto se mo no i neobi no zbiva izme u Pen i kavalira.

Robin je po eo hodati odajom, od prozora do vrata. Odlu io je Pen re i o onome što zna o d'Arcyju, ali sad je ona otišla s tim ovjekom prije nego je uspio otvoriti usta. A Pippi ne može re i istinu o Francuzu prije nego o tome raspravi s Pen. Sve je tako prokleto komplicirano.

- Samo možemo ekati da se Pen vrati – re e Robin. - Što drugo možemo initi? Ne znam gdje bih je po eo tražiti.

Pippa je ula o aj u njegovu glasu. Prišla mu je i stavila mu ruku na rame. - Bit e ona dobro, Robine. Nitko od nas zapravo ne zna koliko je Pen jaka.

Robin se nije kanio osloniti na to. Zapravo, podrobnije e istražiti Owena d'Arcyja. Postoji jedan ovjek koji mu može otkriti svaku ne asnu tajnu o francuskom agentu do koje se može do i. Odlu i li Pen nastaviti sa svojom straš u - Božjih mu kostiju, ta mu je rije kao kost u grlu - onda to mora biti širom otvorenih o iju.

U glasu mu se osje ao divlji gnjev kad je progovorio. - Kunem ti se, Pippa, da u probosti d'Arcyja ako joj na bilo koji na in naudi. - Spustio je ruku na držak ma a, naglasivši svoje rije i, a potom se bez rije i pozdrava okrenuo i izišao.

GIGA

98


Kao da bi to nešto riješilo, pomisli Pippa. Tipi no muška reakcija u situaciji koja iziskuje profinjenost.

- Isto tako, ne vjerujem da bi daleko stigao s Owenom - rekla je ma ki. Kavalir je u njezinoj nazo nosti uvijek bio šarmantan, ali je Pippa, jednako kao i Pen, osjetila opasnost, suzdržanu snagu, ispod sofisticirane, otmjene fasade.

Owen je odlu io izi i iz Londona kroz Aldersgate. U Ulici Fleet vladala je velika gužva i Pen je morala vrsto držati Williamove uzde jer se konj trzao i poskakivao na svaki neobi an miris ili neo ekivani pokret u mnoštvu, a toga je bilo mnogo. Trebala je uzeti mirnu kobilu, Lightfoot, shvatila je Pen dok ih je okruživala gomila ljudi koji su ekali da prije u London Bridge sa svojim sablasnim frizom od odsje enih glava na kolcima koje su zurile prema rijeci.

Ceste koje vode iz Londona bile su zagušene lokalnim prometom, ali kad su grad ostavili iza sebe, jahali su izme u krcatih teretnih kola i skupina dobro odjevenih trgovaca koji su se kretali prema blještavim tornjevima Oxforda. Farmerska kola puna repe i kupusa tandrkala su njima usu-sret na svojem putu za londonske tržnice.

Bilo je gotovo podne kad su prošli kroz Aldersgate, a Owen je jahao onoliko brzo koliko mu je to prometna gužva dopuštala. Kanio je prije mraka stati u Gerrards Crossu, trideset pet kilometara od Londona. To je prihvatljiva udaljenost za konje, a idu eg jutra morat e prije i još samo petnaestak kilometara. Jedan dan u High Wycombeu trebao bi biti dovoljan za ono što njemu treba, ako uop e postoji nešto što bi se moglo otkriti.

Osvrnuo se preko ramena i pogledao Pen koja je jahala uz rub ceste, gdje je manje stvari uznemirivalo njezinog plahog konja. Životinja je doista naporna, zaklju io je. Pen je bila posve zaokupljena držanjem konja pod kontrolom, pa uop e nisu imali prilike za razgovor. A bez razgovora, teško može o ekivati da e obnoviti prisnost me u njima. Morat e nešto u initi po tom pitanju kad se zaustave radi ru ka.

- Ho emo li uskoro stati i pojesti nešto za objed, gospodine? - Cedric je posve to no pogodio Owenove misli.

Owen se nasmijao. - Jesi li gladan, mom e? - Pa, gotovo su dva sata, pa sam mislio da bi konje trebalo napojiti i nahraniti. - Ah, da, konje. Naravno - ozbiljno se složio Owen. - S pravom si me podsjetio. Stat

emo u Nurtholtu, to je sljede e selo. Opet se okrenuo u sedlu i pogledao Pen. Pitao se kad je zadnji put jela; odbila je s njim

podijeliti doru ak. Kako ne bi prestrašio konja, tiho joj je doviknuo: - Pen, zaustavit emo se u Northoltu radi objeda.

Jesi li gladna? - Umirem od gladi - kratko je rekla. inilo se da je prošla cijela vje nost otkako

je u zoru uzela malo sestrina kruha i slanine. vrš e je uhvatila Williamove uzde. Približavali su se selu Northolt i preko polja je dopirao zvuk crkvenih zvona. Na

raskrižju su stajala vješala s kojih je u lancima visjelo truplo, zloslutno se njišu i na vjetru. Vrane na popre noj šipki glasno su graktale dok su se putnici približavali.

William se prestrašio i jurnuo prema sredini ceste. Pen je povukla uzde i konj se užasnuto propeo kad su vrane poletjele u zrak grak i u divljem kaosu i štite i ono što je preostalo od njihove gozbe.

Pen se vrsto držala dok William nije sva etiri kopita spustio na tlo. - To je krajnje neodgojen konj!

- uzviknuo je Owen, nagnuo se prema njoj i zgrabio uzde. - Posve je neprikladan za jednu ženu.

- Sasvim se dobro ponaša kad je na vlastitom terenu - defanzivno e Pen. -

GIGA

99


Nema potrebe da ti držiš njegove uzde, kavaliru. - Vrhom bi a ozloje eno ga je lupnula po ruci.

Owen joj je istrgnuo bi iz ruke. - Ima nekih stvari koje nisam voljan trpjeti - primijetio je izrazito hladnim glasom. - Na i eš drugog konja kad se zaustavimo, ili ne eš nastaviti ovo putovanje. -Vratio joj je bi i udaljio se.

Pen je napravila grimasu na tu naredbu, ali ništa nije komentirala, duboko požalivši zbog posprdnog udarca bi em. To je u inila automatski, ali nimalo mudro.

Kona ište Rising Sun nalazilo se na travnjaku u selu Northolt. Udobno kona iste, dobro smješteno za ugoš avanje putnika koji se kre u cestom od Londona do Oxforda. Owen je sjahao pred glavnim ulazom i prepustio konja konjušaru koji je dotr ao iz konjušnice.

- Pridružit u vam se u kona ištu - re e Pen prili no potištenim tonom. Ne ekaju i odgovor, usmjerila je Williama oko kona išta prema konjušnici otraga.

Pregovori i upute o Williamovu zbrinjavanju iziskivali su malo vremena i još malo kovanica, a kad je Pen ušla u punu to ionicu kona išta, našla je Owena i Cedrica za zajedni kim stolom. Jeli su pirjanu ov etinu u gustom umaku s povr em na maslacu i pe enim kestenima.

Stajala je na vratima i zbacila kapulja u s glave, a potom je otkop ala plašt. Hrana na stolu napunila joj je usta slinom. Owen ju je kretnjom pozvao k sebi i pomaknuo se na klupi kako bi joj napravio mjesta.

Pen je oklijevala, ali na njegovom smirenom licu nije opazila nikakav ostatak ranije razdraženosti. inilo se da joj je ona nepromišljena gesta oproštena.

Objesila je plašt na kukicu kraj vrata i podigla naran aste skute kako bi prekora ila klupu.

To je veoma elegantna haljina - primijetio je Owen kad su se skuti spustili oko nje. - Prikladnija za pala u nego za kr mu. - Vrhom bodeža uzeo je debeli komad kruha i pružio joj ga.

- Nemam niti jednu haljinu prikladnu za kr mu - odgovori Pen. No shvatila je da se trebala usprotiviti Pippinu izboru. U

to ionici s tamnim gredama, izme u odje e od doma eg sukna i prigušenih seoskih nijansi ostalih ljudi na objedu, njezina se naran asta haljina isticala kao prodiranje sunca kroz olujne oblake.

- Nema ni razloga za to - re e Owen i neutralno se nasmiješi. Nastavio je jednako neutralnim tonom. - Jesi li našla zamjenskog konja?

Na stolu nije bilo pribora za jelo. Prije nego je odgovorila, Pen je vješto savila kruh u oblik lopatice. Umo ila ga je posudu pirjanog jela i u usta uzela obilan zalogaj mesa i umaka.

- Da - odgovorila je punim ustima, a potom je uzela povr e na svoj pladanj. - Životinja tupa izgleda, navikla na promet. - Odlu no je kimnula.

- Ne e mi stvarati probleme. Ho eš li mi dodati vr piva? Owen joj je udovoljio. - Onda emo danas poslijepodne možda mo i jahati u

druželjubivijem raspoloženju - primijetio je. Pen nije znala kako bi se to moglo izbje i. No to e vrijeme iskoristiti za razgovor o

na inu postupanja u High Wycombeu. Pitala se ima li on nekakav plan. Ona svakako ima vlastite zamisli. Razmotrit e sve prijedloge, a to bi trebalo initi korisno i relativno sigurno putovanje.

Pila je iz vr a, a zatim je iz rukava izvadila vlastiti bodež i uzela komad so ne ov etine iz posude. Vrhom noža odvojila je hrskavicu od mesa i pojela ga. Bodež nije koristan samo za obranu, pomislila je. Nije ni udo što je njezina majka poticala svoje k eri da ga uvijek imaju pri ruci. Jasno, Pen ina e ne jede bez pribora za zajedni kim stolom u kr mi uz cestu.

GIGA

100


Me utim, hrana je bila dobra. Nije ni znala koliko je gladna. Nagnula se ustranu kako bi krupna sluškinja mogla na stol staviti golemi puding od smokava. Djevojka je rukavom obrisala svoje znojno elo i gurnula žlicu u sredinu pudinga. Odande se izdignula para.

Puding se dodavao naokolo duž dugog stola, a s njim i zajedni ka žlica. Pen je promatrala ostale ljude kako jedu, a kad je puding stigao do nje, zaklju ila je da više nije gladna.

Owen je tako er odbio, ali Cedric je zagrabio žlicom i s guštom jeo. - Mladost nije izbirljiva - promrmlja Owen. -Važan je samo apetit. - Pen se

nasmiješila, na trenutak zaboravivši potrebu da zadrži distancu me u njima. Previše je to lako zanemariti dok ovako sjedi kraj nje, tako druželjubiv i opušten.

Dotaknuo joj je vrat tik iza uha, lagani pritisak vrhom prsta kraj delikatnog ovratnika što se uzdizao na stražnjem dijelu njezine haljine. Pen se posve uko ila. Njegov je prst po ivao na njezinoj koži. Osje ala je otkucaje njegovoga pulsa. Zadržavala je dah. Tada je okrenula glavu na drugu stranu, a on je spustio ruku.

- Trebali bismo krenuti - rekao je Owen, kao da se taj trenutak nije ni dogodio. - Hajde, Cedric, pojeo si dovoljno za potapanje teglenice ugljena.

Po i im re i neka dovedu konje. Ledi Bryanston je našla zamjenu za svoju plahu životinju.

Cedric je brzo ustao s klupe i pograbio svoju kapu koja je pala na pod. Odjurio je, uklanjaju i s kape svakojake mrvice.

- Pridružit u vam se vani - re e Pen. - Ne u se dugo zadržati. - Zahod je kraj kokošinjca - susretljivo e Owen. - Uzet u tvoj plašt. - Zahvaljujem, kavaliru. - Podrugljivo se naklonila i pošla prema mra noj i

smrdljivoj šupi iza kona išta. Brzo je izišla jer to nije mjesto gdje je poželjno zadržavati se te požurila stazom oko

kr me. Owen je pregledavao vrstoga konja širokih le a kojeg je Pen unajmila. Spustio je

kopito što ga je provjeravao vrhom bodeža. - Mislim da e te mo i nositi. ini se da je dobro potkovan.

- Znam i ja ponešto o konjima - pomalo ga je osorno obavijestila Pen. Samo je kimnuo, suzdržavši se od komentiranja injenice da je izabrala posve

neprikladnoga konja za krcate ceste. - Ho u li te podi i ili bi radije koristila panj?

Pen je gotovo refleksno dotaknula vrat. Sjetila se kako ju je tog jutra podigao na Williamovo sedlo.

- Radije u koristiti panj. - Kako želiš. - Kretnjom je pokazao konjušaru da konja odvede do panja za

penjanje, te uzjahao vlastitoga konja. Pen je uzjahala. Na životinju su stavili njezino sedlo, pa joj nije baš sve bilo

nepoznato, ali joj je ipak trebalo vremena da se navikne na na in hoda novoga konja. Kretao se vlastitim tempom, pa je Owen razmijenio nekoliko rije i s Cedricom i tako er usporio.

- Nema žurbe - rekao je. - Cedric je pošao naprijed kako bi nam organizirao smještaj u Bullu.

Pen je o ekivala samodopadni ili snishodljivi ton, li nije ula ni jedno ni drugo. Bio je šarmantan i pažljiv kao da je on nju preklinjao da s njim po e na to putovanje.

Sino je bio orao, grabežljivi kljun, gramzive pandže. Sino se prepustila tim pandžama, prepustila se žudnji, fascinirana muškarcem koji je nosio tu masku.

Ovog vedrog i hladnog poslijepodneva on je topao, druževan, ugodan kao i Robin.

GIGA

101


Ponovno je dotaknula mjesto iza uha. Ne, ne kao Robin. Ni slu ajno kao Robin.

GIGA

102


Trinaesto poglavlje Mjesec se pojavio na obla nom nebu kad su ušli u prili no veliko selo Gerrards Cross.

Pen je iz Owena pokušala izvu i neku ideju o tome kaki namjerava postavljati pitanja u High Wycombeu, ali joj je davao neodre ene odgovore. Kad mu J6 iznijela svoje zamisli, samo je uzdigao obrvu. inilo se da je spreman razgovarati o bilo emu, osim o pravom razlogu ovog putovanja.

Pen je na koncu utihnula, a Owen više nij« pokušavao zapodjenuti razgovor. Penje osje ala dl se on potajno zabavlja na njezin ra un, ali vrsti je odlu ila da mu više ništa ne e re i. Posljednji sat vremena sutona jahali su u tišini, a Pen po ela maštati o ve eri, vatri koja veselo plams.i, vru em mlijeku s dodatkom vina, za injenom muškatnim oraš em i cimetom, te o mekanom krevetu.

Ovo posljednje trgnulo ju je iz sanjaren|.i Automatski je pogledala svojeg pratitelja, zahvala na polumraku, svjesna da su joj se obrazi odjcil nom zagrijali.

GIGA

103


Owen se odmah okrenuo k njoj. - Umorna? - To je blago re eno - Pen je odgovorila što je smirenije mogla. Valjda joj ne može

itati misli? - Pa, kraj se nazire. - Bi em je pokazao ku u gra enu od drvenog kostura ispunjenog

opekom. Svjetla su dopirala kroz prednje prozore bez škura. Penin je konj malo ubrzao, kao da je nanjušio konjušnicu, a Owenov je slijedio njegov primjer.

- Sve e biti spremno ako je Cedric dobro obavio svoj zadatak. - Owen ju je pogledao. - Usput re eno, mislio sam kako bi bilo mudro re i da si ti moja sestra, a ja te pratim k ro acima u Oxfordu.

Ta je apsurdna ideja navela Pen da zaboravi na svoju nelagodu. - Uop e ne izgledamo kao brat i sestra - pobunila se. - O ekivala bih da e špijun smisliti nešto pametnije.

Podrugljivo joj se naklonio s konja. - Morat eš mi oprostiti, ali i ja sam umoran. Jedva sam odspavao dva sata prije nego si me onako nepristojno probudila.

- Mislim da ja nisam ni toliko spavala - odgovorila je i odmah požalila zbog svojih rije i.

- Loše si spavala? - Uzdigao je obrvu, ali u mraku nije vidjela izraz njegova lica. - Pitam se zašto.

Pen nije morala odgovoriti jer su stigli do svjetla koje je dopiralo kroz prozore kona išta i dva su konjušara dotr ala po njihove konje.

Pen je nastojala skupiti dovoljno snage da može sjahati. Njezini su joj udovi odbili poslušnost. Nije se bunila kad ju je Owen bez rije i spustio s konja.

Postavio ju je na noge, zadržavši joj ruke na struku, te se trenutak uop e nisu micali. Tada je tiho rekao: - Zašto si zapravo loše spavala, Pen? Nemiran um, možda?

Pen je oklijevala. Promatrao ju je prodornim pogledom pa joj se inilo kao da e prodrijeti kroz lubanju do njezinih misli. - Možda - polako je rekla. - Mnogo me toga drži budnom, kavaliru. Blizu sam otkrivanju istine o mojem djetetu. -Odmaknula se od njega. -

imo. Slijedio ju je u svjetlost i toplinu kona išta gdje ih je do ekao golemi muškarac, lica

rumena od godina kušanja vlastite robe. Glas mu je bio izrazito dubok. - Dobro došli u Bull, gospodine. Miledi. -

Naklonio se. - Popit ete ašu ne ega da se zagrijete? - Pošla bih ravno u svoju sobu - brzo e Pen. Biste li mi gore poslali vru u kupku i

ve eru, molim vas? - Da, gospo. Poslat u Mary da vam pomogne. Odmah u narediti da se vaša prtljaga

odnese gore. Pen je zastala. Nije razmislila kako e izgledati ako do e u ugledno kona ište bez

ikakve rezervne odje e. Nije imala ak ni etku za kosu. - Nažalost, prtljaga moje sestre je ukradena s njezina konja dok smo bili na

ru ku - brzo e Owen. - Odnesite moju torbu u njezinu sobu. - Okrenuo se k Pen. - Draga moja, slobodno upotrijebi sve što ti treba.

- Zahvaljujem - rekla je i lagano se naklonila. Ispružio je ruku i uhvatio joj bradu na na in koji se nije doimao nimalo bratskim. Podigao joj je lice kako bi susrela njegov miran i topao pogled. Na usnama mu je lebdio osmijeh. Na licu mu se vidjelo obe anje. Njegova ruka na njezinoj bradi kao da je inila akutno osjetljivim svaki dio njezine kože.

- Zajedno emo ve erati. Pošalji sobaricu k meni kad budeš spremna. - Veoma sam umorna, brate - odgovorila je i izvukla bradu iz njegovih prstiju. - Unato tome, moraš ve erati - spokojno je odgovorio. - A trebali bismo

raspraviti o našim planovima za sutra.

GIGA

104


- Mislila sam da to ne želiš - odbrusila je. Cijelo poslijepodne nisi htio razgovarati o tome.

- Moji planovi nisu bili zgotovljeni - blago je rekao. - Sad sam spreman razgovarati o njima... uz ve eru.

Pen se osje ala poput crva na udici. Nije se mogla prepirati pred vlasnikom kona išta, koji ih je ve sa zanimanjem promatrao.

- Kako želiš, brate - rekla je, a o i su joj sijevale. - Ali naš razgovor mora biti kratak, ina e bih mogla zaspati s glavom u tanjuru. - Okrenula mu je le a i pošla prema stubama.

- Odvedite njezino gospodstvo na kat. U me uvremenu u ja popiti vr piva u to ionici - Owen re e vlasniku kona išta.

Kako želite, gospodine. Ovuda, gospo. - ovjek je krenuo uza stube ispred Pen. Otvorio je vrata prostrane odaje. - Nadam se da e vam ovo odgovarati, gospo. - Da,

sasvim e mi odgovarati - re e Pen i u e u odaju. - Poslat u Mary s torbom njegovoga gospodstva. - ovjek je izišao klanjaju i se. Pen je otkop ala plašt i objesila ga na kukicu kraj vrata. Nesvjesno je uzdahnula. Ne želi mu se opirati. To je iscrpljuje. Ali ne smije ponovno popustiti žudnji... to je

prevelika izdaja njezine misije i Philipa, a tako er bi zna ilo da vlastitim potrebama daje prednost u odnosu na djetetove potrebe.

Sad je tako blizu istine. Osje ala je koliko je blizu. Osjetila je to jutros im je krenula iz Greenwicha... gotovo kao neko nadnaravno uvjerenje.

Na vratima se za ulo kucanje i ušla je vesela mlada žena koja je donijela Owenovu kožnu torbu. Slijedila su je tri krupna momka koji su nosili drvenu kadu i nekoliko bakrenih kotlova iz kojih se dizala para.

- Gazda je rekao da želite kupku, gospo - re e djevojka i napravi kniks. - Da, hvala. - Pen je oslobodila kosu iz mrežice dok su momci spuštali kadu kraj

kamina i punili je vru om vodom. Nasmiješila se mladoj ženi. - Zoveš se Mary, zar ne? - Da, gospo. Vama na usluzi. - Sluškinja je kriti ki gledala kako se priprema kupka, a

potom je zapovjednom kretnjom odaslala muškarce iz sobe. Jedan joj je namignuo, a ona je porumenjela.

- Pomo i u vam da se skinete, gospo. - Hvala ti. - Pen se prepustila vještim Marynim rukama i uskoro ostala bez haljine i

donjeg rublja. - Tako lijepa haljina - re e Mary, poravnavši naran asti baršun i istresavši nabore

podsuknje od damasta. - Treba je o istiti i izgla ati - re e Pen i pri vrsti pletenice na vrh glave kako se ne bi

smo ile. - Odmah u se pobrinuti za to, gospo. - Bi li mi donijela pehar vina? Željela bih se malo opustiti u vodi. Mary se opet naklonila i požurila u kuhinju po vino. Pen se ispružila u kadi i zatvorila

i, ne žele i ni o emu razmišljati. Kad se sluškinja vratila, pijuckala je vino, i dalje zatvorenih o iju, skupljaju i snagu za bitku koja je o ekuje. Bitku koju e voditi jedino protiv sebe.

Ura je odbila osam i trgnula je iz snatrenja. Mary je oprezno rekla: - Mislila sam da spavate, gospo. Nisam vas željela buditi.

- Vjerojatno sam zadrijemala. - Pen je spustila na pod prazan pehar. Ustala je i uzela ru nik što joj ga je Mary pružila.

Pen je vidjela da je Mary dok je ona drijemala, ispred kamina postavila malen stol i

GIGA

105


dva stolca, po jedan sa svake strane, pripremivši ve eru a deux. Polako se obrisala, a zatim je, umotana u ru nik, po ela pregledavati sadržaj Owenove

torbe. Uzeo je istu svilenu košulju, ali jedva bi joj dopirala do koljena. Teško da bi u danim okolnostima mogla s njim ve erati polugola, kiselo je pomislila. To bi svakako odaslalo pogrešnu poruku. S druge strane, u njegovom bi se no nom ogrta u utopila. Daleko bolji dojam.

Odjenula ga je i zatim oslobodila svoje pletenice, pustivši ih da joj padnu niz le a. Odvezala je vrpce i prstima rasplela pletenice. Nije imala etku za kosu, a inilo se da je nema ni kavalir, pa e njezina kosa morati ostati neuredna. Odjednom se sjetila jutra u kona ištu gazdarice Rider. I tada je morala prstima dovesti u red svoju kosu.

- Sad možeš donijeti pladanj s ve erom, Mary. Mary je otišla, a Pen je prišla prozoru. Otvorila

je škure i nagnula se van, duboko udišu i hladan zrak. Oblaci su prekrili mjesec, a ni zvijezde se nisu vidjele. Bilo je veoma mra no i veoma tiho nakon buke i vreve u Londonu. Okrenula se od prozora kad su se otvorila vrata i Mary je unijela krcat pladanj.

- Evo ve ere, gospo. Ostrige u ljušturama, fina prsa od kopuna s umakom od kiselice i pite s kremom od jaja. - Djevojka je s o itim zadovoljstvom nabrajala jela dok ih je spuštala na maleni stol. -Kuharica kaže da e to odgovarati i najprofinjenijem ukusu.

- A moj nije osobito profinjen... Kakva gozba -zadivljeno e Pen, gladnim o ima promatraju i stol. - Umirem od gladi.

- Milord d'Arcy je izabrao jela - re e joj Mary, požuri van i gotovo se odmah vrati s bocom burgunca i dva kositrena pehara. Podigla je bocu. Najbolje iz podruma. Vaš je brat osobno izabrao vino.

Ki enim je pokretom namjestila pehare i bocu na stolu. - Veoma lijepo, Mary - re e Pen i nasmiješi se djevojci. - Jesi li dobila ime po

princezi? - Da, gospo - odgovori Mary i napravi kniks. - Tvoji su roditelji veoma lojalni - re e Pen.- I to je lijepo ime. - Djevojka porumeni i

opet se nakloni. - Ho eš li obavijestiti mojega brata da može do i? - re e Pen, potiskuju i misao da

nikad nije bila manje spremna za susret s Owenom d'Arcyjem. Mary je još jednom pogledala stol i zadovoljno kimnula prije nego je pošla u potragu

za kavalirom. Pen je ulila vino u dva pehara. Tamnocrveni mlaz svjetlucao je u svjetlosti svije a

poput rubina na suncu. Usta su joj se ispunila slinom. Kako je Owen znao da su ostrige njezino omiljeno jelo? Ili je to samo slu ajno izabrao?

- Naprijed - doviknula je kad se za ulo kucanje na vratima. Okrenula se, s peharom u ruci, i uputila Owenu osmijeh za koji se nadala da je hladno uljudan.

Stajao je kraj vrata i promatrao je kao da je s divljenjem procjenjuje, a to je izazvalo trzaj u njezinu trbuhu. Odlu no se usredoto ila na preslagivanje stvari na stolu što ga je Mary tako pažljivo postavila.

- Izgubila si se u tom ogrta u - sa smiješkom primijeti Owen. - Ne bi li košulja bila bolja?

- Ne želim golih nogu sjediti s tobom za stolom - kiselo e Pen, a zatim odmah požali što je spomenula takav prizor. Vidjela je bljesak uzbu enja u njegovim o ima, a njegov je smiješak postao zavodni ki.

Pro istila je grlo i rekla što je mogla neutralnije: - Moram ti estitati, kavaliru, na tako dobro izabranoj ve eri.

- Nekako sam to no znao što e ti se svi ati -primijetio je, te tihim, brzim koracima

GIGA

106


prešao sobu. Dlanom joj je obuhvatio bradu i poljubio joj usta. Zavukao joj je ruke u raspuštenu kosu i raširio je oko njezina lica. - Ve eras izgledaš više nego uobi ajeno lijepo, dušo. ini se da ti umor

odgovara. - O i su mu blistale od poziva i obe anja. Dragi Bože, kako e uspjeti u svojoj namjeri? - Ne mogu shvatiti kako si znao što e mi se svi ati. - Pen se okrenula od njega i

uzela drugi pehar. - Vina, kavaliru? - Zahvaljujem gospo - odgovorio je jednako formalno i uzeo pehar. Popio je gutljaj,

promatraju i je preko ruba aše s osmijehom razumijevanja u svojim crnim, crnim o ima. - Promatrao sam te tijekom mnogih obroka -re e. - Opazio sam što si birala za jelo.

Voliš pti ja prsa, govedina ti se ne svi a, i nikad ne propustiš uzeti ostrigu. - Nasmijao se kao da mu njegova zapažanja pri injaju zadovoljstvo.

- Špijunov trik - optužila ga je Pen. - Ili ljubavnikov. - Ne - odlu no je rekla. - Jedan trenutak slabosti, kavaliru, ne ini ljubavnika. - Sjela

je za stol i pokazala stolac su elice sebi. - Ho emo li jesti? - Uzela je žlicu za posluživanje i zagrabila ostrige.

- Svakako. Owen je sjeo i, drže i pehar u ruci, gledao kako ih oboje poslužuje. - Trenutak slabosti

nije bio moj, Pen. Nisam se prepustio ne emu što nisam s ushi enjem prihvatio. - Onda si nemaš što prigovarati - primijeti Pen.

Odlomila je komad je menog kruha i namazala ga debelim slojem maslaca. Osje ala se kao da se bori za vlastiti život, a samo ga je njezina domišljatost mogla držati podalje.

Owen je uzdigao obrvu i odrezao krišku kopuna, spustivši je na njezin tanjur. - Op enito pazim da ne inim nešto zbog ega bih se mogao kajati.

Pen je polako vilicom nabola ostrigu. – Kuharica u ovom kona ištu veoma je dobra - primijetila je.

- Rijetko sam kad jela ovako dobre ostrige. Pastrve iz ovdašnjih rijeka tako er su izvrsne. Trebao bi ih kušati dok smo u ovom podru ju.

Owen je opet napunio svoj pehar. Neko ju je vrijeme bez rije i promatrao. Nikamo ne e dospjeti ako se bude igrao rije ima. - Zna i, prepustila si se trenutku slabosti. Zašto, Pen? Ne iniš mi se poput osobe koja lako odustaje od samokontrole.

Pen je stavila umak od kiselice na krišku kopuna. - Rekla bih da sam previše popila - staloženo je odgovorila. - Osim toga, u no i uo i Tri kralja tradicionalno se zaboravlja na sve skrupule. Ljudi ine najnevjerojatnije stvari. Zacijelo mi je sveop e raspoloženje udarilo u glavu.

- O, Pen... Pen... - Prijekorno je odmahnuo glavom. - Mnogo toga mogu tolerirati, ali ne tako o ite neistine.

- To je jedini odgovor što eš ga dobiti, kavaliru. - Pogledala ga je preko stola. - A sada, ne bismo li trebali razgovarati o tome kako emo sutra postupati s onim popisom imena?

- Po redu, kako je uvijek moj obi aj - odgovorio je. Nagnuo se naprijed i spustio ruku na njezinu, pritisnuvši je tek toliko da joj zadrži ruku na stolu.

Pen je ponovno postala svjesna onog neobi nog osje aja da gubi doticaj s onim dijelom svojega tijela koji dodiruje njegovo. Kao da se stapalo s njime, a njegova je toplina postala njezina.

- Pen? - rekao je, pretvorivši njezino ime u blago pitanje. - Ne - rekla je. - Ne, ne želim, Owene.

Maknuo je ruku s njezine. Izraz lica bio mu je napet, o i prodorne, a ona se osje ala razgoli enom, kao da se nema kamo sakriti, kao da su njezine prave misli i emocije

GIGA

107


rasprostrte pred njim. - Nemoj mi lagati, Pen. Možeš mi re i da si odlu ila da ne eš voditi ljubav, ali

mi ne možeš re i da to ne želiš. Izgubila je muža i dijete. Ne bi podnijela još boli, pretrpjela je dovoljno za cijeli život.

Ne može voljeti špijuna, neuhvatljivu osobu koja bi je povela u mo varu patnje i izdaje. Ne može.

- Neka bude - tiho je rekla. - Odlu ila sam da ne u. Bio je posve miran, a ruke su mu lagano po ivale na stolu. - Ho eš li mi re i zašto? Tako mnogo razloga, takav zbunjuju i splet razloga. Pen se uhvatila onog što ga je

lako mogla objasniti, onoga u koji bi morao vjerovati. - Zar ne znaš? - pitala je uz navalu dobrodošloga gnjeva. - Primorao si me na

odvratnu nagodbu, kavaliru, ali to e uskoro završiti. Kad ispuniš svoj dio nagodbe, više te ne u željeti vidjeti.

- Dakle, ekaj malo - po eo je, ali ga je oštrom kretnjom prekinula. - Nemam povjerenja u tebe, Owene. Ne znam govoriš li mi istinu kad kažeš da

Francuzi podržavaju Mary. Nisam sigurna da mi ne bi lagao samo da bi osigurao moju suradnju. A ak i ako nisi lagao, tvoja vlada može u svakom trenutku promijeniti svoj stav.

Nestrpljivo je odgurnula pramen kose koji joj je pao preko lica dok je govorila. - Bi li mi to rekao? - izazovno je pitala. - Bi li mi rekao kad bi se odjednom pokazalo da sam izdala princezu? Ne, jasno da ne bi. - Odgovorila je na vlastito pitanje, a u glasu joj se osje ao prezir.

- Nikako ne mogu voditi ljubav s ovjekom u kojeg nemam nimalo povjerenja... s ovjekom koji je mene i moj o aj iskoristio za vlastite ciljeve. Ti si podao, kavaliru.

ula je ogor enu, uvredljivu bujicu kao da nema veze s njom, kao da dolazi iz daljine. Uvjerila je sebe da bi se, ako bi se još jednom spojili u ljubavi, neizbježno rastali s gor inom, gnjevom i razo aranjem. Sad se pobrinula da ipak do e do toga. Ali bolje da to bude sada.

Owen je ustao. Izišao je bez rije i, veoma tiho zatvorivši vrata za sobom. Pen je zagnjurila lice u ruke dok su je u o ima pekle vrele suze.

* * * Owen je izišao iz kona išta. Vrata su se uz tresak zatvorila za njim. S gotovo je

ajni kom žurbom hodao glavnom ulicom kako da bi za sobom mogao ostaviti bijes, povrije enost i smu enost. Kako se usu uje? Kako se usu uje govoriti takve stvari? Uvijek je bio iskren prema njoj. Istina, natjerao

ju je da sklopi nagodbu s njim, nimalo ugodnu, svakako, ali nikad ju nije pokušao prevariti. I ona to zna.

Lagala je. Ona bujica optužbi stigla je odnekud, ali ne iz njezina srca. Zar doista misli da ga je zavarala? Ili misli da e odustati ako ga dovoljno naljuti?

ega se boji? Zaustavio se na drugom kraju seoske ulice i pogledao prema obla nom nebu. Ledeni

je vjetar fijukao oko njegove gole glave, ali on to nije osje ao. Možda bi trebao prihvatiti takav kraj i biti zahvalan na tome. Možda je s tom ženom

zašao previše duboko. Možda bi se i on trebao bojati. U njegovom životu nema mjesta za trajnu vezu, za ljubav i predanost kakve Pen

zaslužuje. Takva bi veza ugrozila i njega i nju. To se jednom dogodilo, dogodilo bi se opet. To je cijena što je pla a za život kakav je izabrao.

Cijelo vrijeme riskira, prora unato riskira, ali ne nepromišljeno. Sve što radi ima

GIGA

108


nekakvu svrhu, svrhu koja e koristiti njegovom poslu. Ono što je odlu io u initi posve je nepromišljeno i nimalo ne e pomo i njegovom poslu, ve bi ga lako moglo omesti.

Ali to mu je posve svejedno. Okrenuo se na peti i dugim koracima pošao natrag prema kona ištu. Vrata su opet

tresnula za njim i vlasnik je promolio glavu iz krcate to ionice - Sve u redu, milorde?

GIGA

109


Owen nije odgovorio. Penjao se stubama, grabe i po dvije odjednom. Iz Penine je odaje izlazila sluškinja Mary, nose i pladanj prljavog posu a i ostatke

njihove ve ere. Izgledala je iznena eno kad je kavalir uhvatio vrata prije nego ih je uspjela zatvoriti za sobom.

Zurila je u njega. - Gospode - promrmljala je. Daminom je bratu sva krv navrla u glavu, to se jasno vidjelo.

Prošao je kraj nje u Peninu odaju i zatvorio vrata pred Marynim nosom. - Ne - odlu no e Owen, le ima se naslonivši na vrata. - Ne, Pen, ne u to prihvatiti.

Poslušat u istinu, ako je uop e ti sama znaš, ali ne u trpjeti više niti jedne rije i besmislica koje nas oboje vrije aju.

GIGA

110


etrnaesto poglavlje Pen je sjedila na krevetu i bez rije i zaprepašteno zurila u njega. - Ne razumijem - na koncu je izustila. - O, da, razumiješ. Zvu ao je ljutito, a ipak nije osje ala da iz njega zra i gnjev. Pogled mu je bio

staložen i miran, premda je vidjela napetost oko njegovih usta, kao i u na inu na koji je stisnuo eljust.

Opazio je crvenilo njezinih o iju, sjaj suza u njihovim svijetlosme im dubinama, te ga je ispunila emocija koju ne bi znao imenovati, ali je znao da nije rije o obi noj požudi. Radilo se o suosje anju, ak sažaljenju; to je ljubav, duboka potreba da je zagrli, poljupcima obriše tugu i zbunjenost... da joj pruži ozdravljenje.

Prišao je krevetu, kleknuo ispred nje i uzeo njezine ruke u svoje. Podigao ih je do usana i poljubio joj dlanove. - Sirota moja Pen. Koliko si toga morala pretrpjeti - šapnuo je.

- Ne želim pove avati tvoje nevolje, dušo. - Nasmiješio se i jednom joj rukom pomilovao obraz, a potom odmaknuo pramen kose ljepljiv od suza. - Ne e se dogoditi ništa što ne želiš.

Sjeo je na krevet kraj nje i privukao je u zagrljaj. uo je njezin uzdah, dubok izdisaj koji kao da je iz nje odnio cijeli svijet bola i smucenosti. Osjetio je kako se opustila uz njega, a njezina mu je glava po ivala na ramenu.

Pen je bila svjesna ravnomjernih otkucaja njegova srca, mirisa njegove kože, topline njegova tijela. Ovo nije divlja, impulzivna strast na zabavi uo i Tri kralja, ve samo uživanje u njegovoj blizini, potreba za njegovom blizinom. Dopustila je da mu na sumnja i nesigurnost kliznu iz nje. Ovo je ne e povrijediti. Ovo što joj je tako silno potrebno, ovo što e joj donijeti tako mnogo užitka i radosti.

Prstima je prešla po gumbima njegova haljetka, otkop avši ga kako bi mogla unutra zavu i ruku i osjetiti snažne, ritmi ne otkucaje njegova srca koje kao da se sad sjedinilo s njezinim.

Owen je odbacio odjevni predmet, obujmio joj lice dlanovima i poljubio je. Vješto je olabavila uzice njegove košulje i razotkrila mu vrat. Palcem u kojem se osje ao puls pritisnula je puls u njegovu grlu. Na trenutak nije bilo rije i, ve samo nijema komunikacija njihovih srca koja su kucala kao jedno.

Na as odmaknuvši svoje usne s njezinih, Owen je izuo cipele. Zatim je uspravio svoje dugo, vitko tijelo.

Pen je prikovala pogled za napete linije njegova tijela u tijesnim arapama, njegov nabrekli ud, snažan vrat, široka prsa ispod razdrljene košulje.

Dah joj je zastao u grlu, a sad se strujanje iste požude širilo duboko u njezinu trbuhu, rastjeravši lirski dojam posljednjih trenutaka. Stegnula je bedra kad se inilo da su joj se prepone otvorile i ispunile.

Otkop ala je ogrta ispod vrata i pustila ga da se rastvori. Stajala je ondje, s rukama spuštenima niz tijelo, ekaju i njegov dodir na svojoj koži. Owen joj je uhvatio ruke i kratko ih zadržao u svojima prije nego ih je okrenuo i ponovno joj poljubio dlanove. Prešao je rukama uz njezine podlaktice ispod širokih rukava ogrta a, zastavši na laktovima prije nego je nastavio kliziti uz nadlaktice do njezinih ramena.

Ljubio ju je, lagano pomi i jezik u njezinim ustima; svojim se jezikom pridružila tom sporom, odmjerenom istraživanju obraza, usana i zuba. Vrhom jezika dotaknuo je njezin, polizao ga, a ona se tiho nasmijala od užitka što joj ga je pružao taj neobi an osje aj dok se njezin jezik omatao oko njegovoga. inilo se da sad ne postoji ništa do njih dvoje u toj

GIGA

111


vatrom osvijetljenoj odaji, izgubljenih u aroliji ljubavi i žudnje. inilo se da ništa ne može prekinuti tu aroliju, da se ništa ne može umiješati.

Odvezala je posljednje uzice njegove košulje, odgurnula mu je s ramena i spustila usta na nje gova prsa, jezikom kruže i oko bradavica dok se nisu pretvorile u tvrde, vrste pupoljke. Ljubila ih je, jezikom prelazila duž njegove prsne kosti, do udubine na vratu. Rukama mu je stisnula bokove, prstima pritisnuvši tvrde vrhove njegovih kukova. Polako je kliznula niz njegovo tijelo dok se nije spustila na koljena pred njim. Odvezala je uzice nje-govih arapa i zavukla jezik u udubljenje njegova pupka. Spustila mu je arape preko bokova, sve do gležnjeva, a potom ih je povukla s njegovih stopala, tako sigurna u ono što radi.

Stajao je posve nepomi no dok mu je jezikom prelazila po trbuhu, slijede i tamnu stazu njegovih dla ica. Uzela je u usta njegov penis, jezikom lagano dodiruju i vrh, zubima prelaze i po cijeloj dužini dok je rukama obuhvatila njegove testise, gnje i ih nježno, ali vrsto.

Owen joj je zavukao prste u kosu, spustio ih do njezina sagnutog vrata, zavukao ih ispod olabavljenog ogrta a i stisnuo joj ramena. Zagledao se u nju, gledaju i kako se njezina usta kre u po njegovu spolovilu, a tamni krugovi njezinih trepavica po ivaju na blijedim obrazima. Pomislio je da nikad nije vidio ni doživio nešto eroti nije.

Pen ga je pogledala odozdo, drže i njegovo spolovilo na dlanu. Usne su joj bile vlažne, obrazi blago rumeni, o i duboke i blistave. - To ti je godilo? - Zvuk njezina glasa djelovao je šokantno nakon duge svilenkaste tišine njihovih tijela.

- Neizmjerno. - Povukao ju je na noge. Spustio joj je ogrta niz ramena i bacio ga ustranu. Zagledao se u njezino tijelo, a ona ga nije ni pokušala sakriti pred njegovim žarkim

ima. Osje ala se lijepom u njegovim o ima, a nesavršenosti njezina tijela inile su se

nevažnima. Kad ju je dotaknuo, koža joj je blistala pod dugim glatkim milovanjima njegovih ruku. Bedra su joj se razmaknula kad ih je pritisnuo, a kad su njegova usta našla pune, otvorene usne njezina spolovila, te joj je pružio užitak kakav je ona njemu pružala ranije, prepustila se valu za valom veli anstvenih užitaka.

Zajedno su se srušili na krevet, a Pen se inilo da se kre u kao u sporim, gracioznim pokretima pavane uz tihe zvukove lutnje. Ležao je promatraju i je, dodiruju i joj obraze, o i, nos, usne nježnim pokretima vrhova prstiju. Zagrlila ga je, pritisnuvši prepone o njegove, ali bez žurbe, dopuštaju i onom poznatom osje aju stapanja njihovih tijela da polako njome te e. Prebacio je nogu preko njezina boka i laganim pokretom svojih bokova ušao u nju. Dlanom joj je obujmio obraz i prstom slijedio oblik njezinih usta dok se pomicao u njoj.

To je bilo sporo, slatko klizanje u ushit. Kasnije su nepomi no ležali, gledaju i se, oboje nasmiješeni, uživaju i u dubokom

zadovoljstvu svoga spajanja. Owen joj je vrhom prsta dotaknuo kut usta. -Umorna si, dušo. Sad bi trebala spavati. - Hvala ti - tiho je rekla. - Hvala ti što mi nisi vjerovao. Ništa nije rekao, ve joj je samo poljubio o i, a potom je nevoljko, ali odlu no izišao

iz njezina kreveta. Na trenutak ju je privinuo uza se dok je odmicao pokriva , a potom ju je pokrio. - Spavaj, Pen.

- Zar baš moraš i i? - O i su joj se ve zatvarale dok ju je obuzimala predivna tromost.

- Imam posla - rekao je i skrušeno se nasmiješio. - O, da - sneno je rekla. - Sje am se. I rekla sam ti da eš imati dovoljno vremena za

to jer ja ve e ras ne u biti s tobom. - Tako je - ozbiljno se složio dok je navla io odje u. - Pa, svi griješimo. Penin se smijeh jedva uo.

GIGA

112


Owen je obuo cipele i ugasio svije e prije nego je izišao. Zaputio se u vlastitu odaju, shvativši da je njegov umor nestao. Osje ao se svježe i odmorno, pun energije.

U svojoj je odaji našao Cedrica sklup anog kraj kamina, a golub je šutio u pokrivenoj krletki.

Owen ga je veselo pozdravio. - Jesi li našao pristojnu ve eru, mom e? - Da, gospodine. Ve erao sam u kuhinji sa slugama. Ukiseljeni jezik i jelo od ov jeg

mozga -rekao mu je Cedric s oduševljenjem što ga je tek malo narušilo zijevanje. - Zvu i slasno - promrmlja Owen. - Je li ti društvo bilo ugodno? Cedric porumeni. - Ona Mary je prava drznica, gospodine. Katkad je stvarno nabusita.

- Zvu ao je kao da to ne odobrava, ali nije zavarao Owena. Cedric je u dobi kad zamje uje djevojke, ali mu je lakše nositi se sa zbunjenoš u što je u njemu izazivaju ako ih kritizira. Neka još godina dana, pomisli Owen, i momak e drugim o ima gledati na suprotni spol.

- Vjerojatno te pokušala impresionirati – re e Owen. Cedric je ja e porumenio, a zatim se okrenuo kako bi odmaknuo pokriva na krevetu s

baldahinom. - Ho u li vam pomo i da se pripremite za spavanje, gospodine? - Ne, ne, imam posla. Ti po i spavati. - Owen je pokazao pomo ni ležaj ispod

kreveta. Paž je izuo cipele, izvukao ležaj, srušio se na nj, pokrio se i istog trena zaspao. Owen se nasmiješio kad se u odaji ulo ravnomjerno dje akovo disanje. Prije pet

godina spasio je Cedrica s ulica Le Havrea. Tada je imao šest godina. Šest. Andrew e ove godine navršiti šest godina. Owen je nepomi no stajao i ekao da bol popusti. Na koncu ho e, kao i uvijek. Jednog

e dana mo i po i k svojoj djeci. Jednog e dana biti dovoljno sigurno. Ali njima e on biti stranac. Propustit e njihovo odrastanje.

Sjeo je za stol ispod prozora. Iz unutrašnjeg džepa haljetka izvadio je malenu okruglu srebrnu kutiju te je otvorio i ugledao dvostranu minijaturu. Primaknuo je svije u i zagledao se u slatka lica svoje djece, dojen adi kovr ave kose, ozbiljnih tamnih o iju i pr astih nosi a. Me u njima je godinu dana razlike. Estelle se ljutila kad je zanijela Lucy tako brzo nakon Andrewova ro enja. Zalila se da e joj to uništiti figuru.

Owen je dugo zurio u portrete prije nego je zatvorio malenu srebrnu kutiju. Vratio ju je u džep i posegnuo za perom. Naoštrio ga je bodežom, a zatim je uzeo veoma maleni papir i zapo eo pisati šifrirani izvještaj veleposlaniku o onome što mu je Pen ispri ala o Marynim strahovima i njezinoj lažnoj bolesti.

Kanio je tog jutra posjetiti de Noaillesa i osobno mu prenijeti informacije, ali Penino neo ekivano pojavljivanje kraj njegova kreveta primoralo ga je da promijeni plan.

Nakratko je odložio pero i pokušao iznova osjetiti ono što je osje ao dok su vodili ljubav. Ali sad su ga u tome ometale slike u malenoj srebrnoj kutiji. A s njima i spoznaja da je spustio svoj gard, dopustio da emocije vladaju njegovom glavom, a slijedom toga možda je ugrozio Pen, jednako kao što je ranije ugrozio Estelle.

Odlu no je podigao pero. Rad je uvijek dobar lijek, a šifra je dovoljno kompleksna da ga posve zaokupi.

Dok je no prolazila, jednom ili dvaput je ustao kako bi bacio cjepanicu u vatru ili skratio stijenj u lampi, ali su mu misli ostale na zadatku. Kad je kroz škure prodrla prva svjetlost, posuo je pijeskom maleni list papira s nizom slova i brojeva na obje strane, vrsto ga smotao i uvukao u bron ani cilindar.

Uzeo je goluba iz krletke, pri vrstio cilindar za prsten oko njegove noge i odnio ga do prozora. Otvorio je škure i unutra je prodro ledeni zrak, ali oblaci su se raspršili i nije slutilo

GIGA

113


na snijeg. Pustio je pticu i gledao kako ravno leti, slijede i svoj tajanstveni instinkt. Do ve eri e sti i u London.

Legao je na krevet u košulji i arapama, spojio ruke iza glave i prepustio se snu. Pen se nije sje ala kad je zadnji put tako duboko spavala. U snu se vrsto sklup ala,

kao što je to ; inila uvijek kad je Oraš dijelio njezin krevet. Ma ak se svake no i, otkako je starost okon ala njegov no ni lov i skitnju, uvla io ispod pokriva a i stiskao se uz njezin trbuh.

U snu ju je smirivalo ma kovo pravilno disanje, njegova toplina i potreba za njom, kao i utjeha koju joj je pružao. Kad se probudila u mra noj odaji gdje je vatra dogorjela, shvatila je da se smiješi pri pomisli kako je ma ak mrzio Philipa koji mu nije dopuštao da se zavu e pod pokriva e, premda je nakon jednog neuspjelog pokušaja da ga posve otjera s kreveta, mudro popustio i Oraš je zauzeo svoje mjesto u podnožju kreveta na Peninim nogama.

Ostaci sna su se raspršili. Pen se sad posve jasno sje ala Philipa. Kao da je ponovno bio s njom.

Uspravila se, pitaju i se je li ju probudio osje aj krivnje. Je li time što je vodila ljubav s Owenom istinski izdala Philipa? eprkala je po tom pitanju, pr kaju i kao da jezikom istražuje bolni zub. A ipak nije uspjela na i pravi odgovor.

Philip ne bi želio da ostatak života provede u žalovanju. Vrijeme je da tugu ostavi za sobom. Kad jednom otkrije istinu o njihovom djetetu, tada e sve to postati samo uspomene.

Zagrlila je koljena i spustila bradu na njih. Philipova je smrt bila tako okrutna, tako iznenadna, razmišljala je. U jednom je trenutku bio na vrhuncu zdravlja, snažniji nego ikad, a u idu em...

Za ulo se kucanje i vrata su se odmah otvorila. Ušao je Owen i donio veliki zavežljaj ne ega što je izgledalo kao tkanina.

Pen mu se sanjarski nasmiješila. - Nedostajao si mi. Jesi li završio posao? - Jesam. ak sam uspio odspavati sat vremena - odgovorio je. - Ali nisam o ekivao da

eš ti bili budna tako rano. - Odložio je zavežljaj na škrinju u podnožju kreveta i pošao otvoriti škure na prozorima.

Sun eva je svjetlost nahrupila u odaju. - Nisam znala da je tako kasno - primijeti Pen. Owen pri e krevetu. Nagnuo se nad njome i lagano joj pomilovao obraz, a u o ima mu

se pojavio izraz zabrinutosti. Podigla je ruku i pokrila njegovu. - Nisi požalila, Pen? - tiho je pitao. - Ne - odlu no je rekla. - Nisam požalila i ne osje am krivnju. Ona je tako iskrena, tako poštena. Imala je pravo kad je rekla da je ugrozio to iskreno

poštenje time što joj je nametnuo onu nagodbu. Pen je kliznula s kreveta i zagrlila ga. Osje ala je kako mu srce kuca ispod nagih prsa

dok je udisala izrazito ugodan muški miris njegove kože. To je bio samo zagrljaj, nije tražila ništa više, a Owen je reagirao obavivši je rukama i poljubivši joj tjeme.

Na koncu se odmaknula i pogledala ga. -Izgledaš zabrinuto. - Zabrinut sam - odgovorio je i skrušeno se nasmiješio. - Veoma rijetko dovodim u

sumnju svoje odluke, ali ti si, dušo, moj život okrenula naglavce. - Je li to kompliment? Odmahnuo je glavom, zadržavši isti osmijeh na licu. - Ne znam, Pen. Doista ne znam. - No, je li to dobro za tebe? - uporno e Pen.

Polako se odmaknuo od nje. - Ni to ne znam. Možda je dobro za dušu, ali nije dobro za moj duševni mir. Pošao je zapaliti vatru u kaminu. Pen je posegnula za odba enim no nim ogrta em i

omotala ga oko sebe kako bi se zaštitila od hladnog jutarnjeg zraka dok je promatrala njegove

GIGA

114


vješte, znala ke pokrete, snagu u njegovom vitkom, vrstom tijelu.

GIGA

115


Pitala se što je to no mislio kad je spomenuo svoj duševni mir, ali nešto joj nije dopuštalo da ga to pita. Imala je predosje aj da to možda ne bi željela znati.

Nastojala je smisliti neku neutralnu primjedbu kako bi prekinula iznenadnu nelagodnu tišinu, a pogled joj je pao na zavežljaj što ga je donio.

- Što si to donio? Uspravio se kad se vatra rasplamsala. - Ah, pa, razmišljao sam. Palo mi je na pamet, s

obzirom na... - Zastao je, biraju i rije i dok mu je osmijeh poigravao na usnama. - Snagu tvoje

odlu nosti, ako tako možemo re i, da danas vjerojatno ne eš željeti ostati ovdje dok se ja raspitujem u High Wycombeu.

- Ne, jasno da ne u - pomalo otresito re e Pen. Prišao joj je. - Razmisli malo - rekao je, uhvativši je za ramena. - Ako postoji neka

gadna pri a, nitko je ne e spomenuti u tvojoj nazo nosti. To ti je sigurno jasno, Pen. - Ali ne mogu ovdje besposleno sjediti dok se ti prepuštaš uzbu enju. - Uzbu enju? - Uzdigao je obrvu. - Pa, istraživanju - objasnila je. - I ja želim nešto raditi. Na kraju krajeva, radi se o

mojem problemu. - Pa, slu ajno sam predvidio baš takvu reakciju. - Nagnuo se prema škrinji. - Palo mi je na pamet da je Cedric otprilike tvoje

veli ine. Stoga ovdje imam njegovu rezervnu odje u, nakon što sam ga nagovorio da ti je posudi. Misliš li da bi rnogla igrati ulogu sluge?

Penine su o i blistale dok je od njega uzimala hla e, košulju i haljetak. - Zaboga, da, naravno.

Kako sjajna zamisao, Owene! Ovako u te mo i pratiti i sama procijeniti ono što ujem, a mogu ti re i što eš pitati ako imam neke druge ideje.

- Ali što u sa svojom kosom? - rekla je, mršte i se. Owen je podigao težak slap njezine guste sme e kose i omotao ga oko zapeš a,

primaknuvši je sasvim blizu sebi. - Kad je spleteš u pletenicu i saviješ, bit e nevidljiva ispod Cedricove kape. ; Navu eš li kapu nisko na o i, i budeš li se držala skromno poput sluge, nitko te ne e dvaput pogledati.

Podigla je prema njemu pogled pun vragolastog uzbu enja. - Upravo onakvo rješenje kakvo bih o ekivala od špijuna.

Lice mu se odjednom posve uozbiljilo. - Možda je tako, Pen. Ali moraš nešto shvatiti. Ako ugroziš istragu, morat eš prihvatiti injenicu da sam ja ispunio svoj dio nagodbe. Prekosutra se moram vratiti u London, pa je ovo jedina šansa. Je li to jasno?

- Naravno - nestrpljivo je odgovorila. - I jasno je da ništa ne u ugroziti. Što misliš, što sam ja?

- Veoma tvrdoglava žena - odgovorio je, namotavši još njezine kose oko svojeg zapeš a tako da joj je glava dotaknula njegova prsa.

- i moje majke - rekla je Pen i podigla lice za poljubac za koji je znala da e uslijediti.

Poljubac je bio dugotrajan, posve ju je smutio, a kad ju je na koncu pustio, odmotavši njezinu kosu sa svojeg zapeš a, prstima je dotaknula usne, osjetivši da su otekle kao da ih je ubola p ela.

Nemoj dopustiti da te netko vidi da tako ljubiš svojeg paža, kavaliru. To bi svakako izazvalo govorkanja.

Nasmijao se i energi nim koracima pošao prema vratima. - Možeš nositi vlastite jaha e izme i arape. Na i emo se u konjušnici nakon što pojedeš doru ak.

im je izišao, Pen je pozvonila za Mary i zamolila je da donese kruha i mesa. - O, i

GIGA

116


maleni vr piva, molim te - dodala je dok je na krevet slagala posu enu odje u. Mary je zurila u odje u. - Bože mili, gospo, ne ete valjda nositi tu odje u. - Ho u - spokojno odgovori Pen. - Kad se vratiš, možeš mi re i kako mi pristaje. - To nije u redu! - zaprepašteno e Mary - Nije u redu za krš ansku damu, i to

visokoro enu damu, da hoda naokolo tako odjevena. Pen se samo nasmijala. - Donesi mi doru ak, Mary budi dobra djevojka. To je isto jutro u Londonu bilo hladno i vedro, ali Robin nije bio svjestan

veli anstvenog plavog neba, svježine zraka koji kao da, za promjenu, nije sadržavao neugodan smrad grada. Nije se osje aj osobito dobro, ali je mra no zaklju io da je sam za to kriv. Prethodnu je ve er proveo smiruju i svoju savjest vr evima kuhanog piva, a potoni je nemirno spavao.

Nije znao ho e li ga Pen mrziti zbog onoga što e uskoro u initi, ili e mu na koncu biti zahvalna. No prisegnuo je sebi da e o kavaliru d'Arcyjn saznati sve što se može otkriti. Ako je Pen uvukla kavalira u svoju opsesiju djetetom, onda mu je povjerila nešto što baš nikad ne bi rekla nekome s kim nije u dubokoj intimnoj vezi. Bez obzira je li strast poticaj ili posljedica te veze, ona je u opasnosti. Owenu d'Arcyju ne može se vjerovati.

Ukoliko d'Arcy ima neke neugodne tajne, onda e Simon Renard, španjolski veleposlanik, znati za njih. Znat e da d'Arcy radi za de Noaillesa, jer su špijunske mreže javna tajna, te se zasigurno pobrinuo da sazna sve što se može znati o glavnom agentu suparni kog veleposlanika. Jasno, to ne zna i da e biti voljan podijeliti ono što zna s nekim tako nevažnim kao što je Robin od Beaucairea.

Robin je ostavio konja konjušaru u konjušnici iza visoke, uske ku e španjolskog veleposlanika u Cheapsideu, a u ku u ga je pustio ovjek ije je mrko držanje uvelike podsje alo na ono njegova poslodavca.

Uveo je posjetitelja u salon gdje su raskošne tapiserije i oplata od tamnog drva samo poja avali tmuran ugo aj, a sun eva svjetlost koja je dopirala kroz okna na prozorima nimalo nije uljepšavala dojam. Me utim, vatra je unosila vedrinu u odaju, a Robin se zahvalno približio kaminu i okrenuo mu le a kako bi ih zagrijao.

Bio je nervozan, mada je Renard poslao sasvim uljudan odgovor na njegovu pismenu zamolbu da ga primi na razgovor. Me utim, ta pomisao nije osobito pomogla Robinovu samopouzdanju. Ruke su mu bile vlažne i ljepljive, pa ih je brisao rup em kad su se vrata otvorila.

Gurnuo je rup u džep haljetka takvom brzinom da je polovica visjela van, mlitavi i zgužvani komadi ne osobito iste tkanine. Veleposlanik je pogledom odmjerio gosta i zapazio sve, od mamurnih o iju do neurednog rup a. Ali ono što je znao o Robinu od Beaucairea, mnogo više no što je Robin slutio, bilo je zanimljivo. Mladi je ovjek veoma cijenjen zbog njegove pameti i njegove estitosti, a uvijek je mogu e da e se to pokazati korisnim.

Simon Renard kimne Robinu. - Dobro došli, prijatelju. Molim vas, sjednite. Popit ete malo vina?

Robin se mrmljanjem zahvalio i sjeo na ponu enu stolicu. Renard je ulio vino u aše od venecijanskog kristala, jednu pružio svojem gostu, a potom i sam sjeo, prekriživši gležnjeve u elegantnim cipelama.

- Onda, što Simon Renard može u initi za Robina od Beaucairea? - Glas mu je bio blag i s jedva zamjetljivim naglaskom. Premda mu se osmijeh pojavio na usnama, o i su mu bile oštro prora unate dok je promatrao ovjeka koji mu je sjedio su elice.

Robin je popio gutljaj vina i zaklju io da ga okrepljuje. Pro istio je grlo. - Zanima me Owen d'Arcy, gospodine.

- Ah. - Renard polako kimne. - Odmah prelazite na stvar. Cijenim to. No pitam

GIGA

117


se zašto ste došli k meni. Robin je malo razmislio. Ne može zavarati Renarda i izgledao bi glupavo kad bi to

pokušao, i to bi zasigurno iritiralo veleposlanika, što mu nimalo ne bi koristilo. - Španjolski bi veleposlanik trebao znati o francuskim špijunima - odgovorio je. Renard se tiho nasmijao, mada se taj zvuk Robinu u inio pomalo prijete im. - No,

dakle, dobro ste odlu ili da ne valja igrati igrice, prijatelju. Zašto vas taj ovjek zanima? inilo se najpametnijim nastaviti jednako otvoreno kako je po eo. - Posve uje znatnu

pozornost mojoj polusestri, Penelope, ledi Bryanston. Njezina me dobrobit itekako zanima pa bih želio biti siguran da joj ne e nanijeti nikakvo zlo.

Renard ponovno kimne, a potom zamišljeno popije iz svoje aše. - Zna i, ovo je isto osobna stvar.

- Da, gospodine. - Mislim da slobodno možete pretpostaviti da državni poslovi leže iza svega što

d'Arcy radi -re e veleposlanik. - Ništa ne radi ako nema odre enu svrhu, a svi su njegovi ciljevi neminovno povezani s francuskom diplomacijom. Dami zacijelo udvara na de Noaillesov zahtjev.

Robin je vrtio vino u svojoj aši. - To sam i o ekivao. No pitao sam se postoji li još nešto, bilo što osobno što možda znate o d'Arcyju, gospodine.

- Nešto što bi damu moglo navesti da negdje drugdje potraži ljubavne interese? - pitao je veleposlanik, uzdigavši tanku obrvu.

- Da, gospodine. Uslijedio je trenutak tišine. Renard je vrtio ašu u rukama tako da je zraka sunca

bljesnula na kristalu, razotkrivaju i dugine boje u staklu. Mogao je vidjeti na in na koji bi Robinu od Beaucairea dao ono što želi, a time bi si osigurao neku budu u uslugu. Što je uvijek korisno. Tako er nije vidio zašto bi oživljavanje starog skandala uznemirilo delikatnu ravnotežu izme u francuskog i španjolskog veleposlanstva i dvora St. Jamesa. Na kraju krajeva, to nije nikakav državni problem, ve samo osobna stvar. I to je stara pri a, puna glasina i pakosnih tra eva. Ali nitko ne bi mogao re i da je nešto izmislio ako je prepri a.

Po eo je polako govoriti, i dalje vrte i ašu u rukama. - Ispri at u vam jednu pri u. Vi je možete shvatiti kako želite. Jednom davno

postojao je jedan ovjek na francuskom dvoru, veoma pametan i cijenjen mlad ovjek izvrsnog podrijetla. Majka mu je bila Velšanka, visokog roda, ako je tako nešto mogu e u onoj barbarskoj zbrci klanova i plemena. - Renardov se nos nabrao od gnušanja.

- Me utim, njegov je otac bio u rodu s vojvodom od Guisea, a stoga je imao kraljevske veze. Taj je ovjek ve i dio života proveo u Francuskoj, uz povremene posjete maj inoj domovini. Bio je odgojen za život dvoranina, ali je bilo o ito da ima druk ije sposobnosti. Dvorski mu je život bio dosadan i to nije tajio. To je bio ovjek kojemu je trebao rad, hrana za njegov mozak.

Ustao je i donio bocu. Iznova je napunio njihove aše dok je Robin sjedio i jedva prikrivao svoju nestrpljivost.

- Uskoro se taj mladi ovjek oženio. Od samog je po etka bilo jasno da nisu dobar par, ali brak je dogovorio njegov otac, uz kraljevu podršku.

Renard slegne ramenima. - Što je ovjek mogao u initi pod takvim pritiskom? Dama je došla s lijepim mirazom. - Opet je sjeo, poravnavši nabor svojih svilenih arapa prije nego je nastavio.

- Nije tajio svoju netrpeljivost prema životu na dvoru, kao ni injenicu da nema strpljenja za frivolnosti svoje žene. - Po eo je provoditi vrijeme u Burgundiji, navodno upravljaju i svojim imanjima. Ali oni kojima je to bilo važno znali su da je to samo paravan za njegovo sudjelovanje u tajnoj

GIGA

118


diplomaciji za kralja. Bio je... još uvijek je... veoma dobar u svojem poslu. Vjerojatno najbolji. Nema nikakvih skrupula kad je rije o metodama pomo u kojih dolazi do informacija.

Renard je kucnuo po rubu svoje aše i za uo se zvonak i ist zvuk. Robin ga je promatrao, fasciniran dugim prstima koji poigravaju po aši, podmuklom

aluzijom u pri i što ju je Renard raspredao. - Njegova je žena ostala na dvoru dok je ovjek esto odlazio u takozvane

obilaske svojih imanja. Na dvoru se uvelike pri alo o njihovom otu enju.

ovjekova je žena bila veoma lijepa i mogla je birati ljubavnike. Bila je veoma tražena. Obožavanje je tako zavodljivo, osobito na dvoru gdje se s blagonaklonoš u gledalo na diskretne veze. - Renard je rukom napravio gestu kao da želi re i: Što se uop e može o ekivati od dvora koji je razuzdan poput francuskog?

inilo se da španjolski veleposlanik nema previše trpeljivosti za obi aje drugih, pomislio je Robin. Me utim, uljudno je kimnuo, itekako svjestan injenice da je španjolski dvor prekomjerno strog- Ovo nije prvi put da uje kako netko s tog dvora prezirno govori o slobodnijim, više prijateljskim pravilima i ponašanju na francuskom dvoru. - Žena je s vremenom rodila dvoje djece.

Dje aka, a zatim djevoj icu. ovjek je u po etku bio iznena uju e predan otac, a netko bi mogao re i da je time nadokna ivao o itu ravnodušnost majke. inilo se da ona djecu smatra smetnjom. Smatralo se da ona vjeruje kako maj instvo ženu ini matronom, a dama nije željela da je smatraju takvom.

Renard je opet zastao, udahnuo miris vina, a potom nastavio. - Šaptalo se o ženinoj vjernosti, što se moglo i o ekivati. Duga je razdoblja provodila bez muža i svakako je voljela koketirati. inilo se da je ovjek ravnodušan prema tra evima o svojoj ženi kao i prema njoj samoj. Bio je brižan otac kad god je boravio kod ku e. Tada se iznenada sve promijenilo.

ovjek je objavio da je svoju ženu našao in flagrante delicto. Veleposlanik se osmjehnuo. - Dakle, morati razumjeti da su šaputanja o ženinim

ijukanjima bila samo za zabavu. Nitko na dvoru nije doista vjerovao da je uzela ljubavnika. Nisu postojali nikakvi dokazi o preljubu, a op enito se smatralo da je previše glupa da bi imala diskretnu ljubavnu vezu. Na kraju krajeva, injenica da nije bila osobito pametna smatrala se jednim od razloga za muževljevu ravnodušnost prema njoj. Stoga je njegova javna objava za sve bila veliko iznena enje,

Robin je napeto sjeo naprijed, a zglavci su mu pobijeljeli jer je previše vrsto stezao ašu.

Veleposlanik je popio malo vina. - Objava je sve iznenadila, ali ni izbliza onako kao žestina njegovi osvete.

Nagnuo se ustranu i stavio ašu na maleni stol - Ljubavnik nije imenovan, navodno je pobjegao s mjesta doga aja prili no... prili no uznemiren, i više ga nitko nikad nije vidio.

ovjek ga je proglasio kukavicom jer je pobjegao kako bi izbjegao dvoboj. To je svakako imalo smisla. Naš je ovjek bio... jest... vrhunski ma evalac, nije muškarac s kojim se treba sukobiti, upozoravam vas. - Zna ajno je kimnuo Robinu, koji je porumenio, ali ništa nije rekao.

- Tada se ovjek veoma javno razveo od svoje žene, odrekao se nje i svoje djece pred cijelim dvorom, a zatim ju je odveo. Otad je nitko nije vidio ni uo.

- Ubio ju je? - Pitanje je bilo šokirani šapat. Renard je prikrio osmijeh i slegnuo ramenima. Možda. Pri a se da ju je dao zatvoriti u neki samostan u Pirenejima, osobito strog red, tihi red

GIGA

119


predan životu u krajnjem siromaštvu, koliko sam shvatio. To bi bila grozna egzistencija za ženu koja je navikla na bogat i uzbudljiv dvorski život, ženu koja je trebala ulagivanje u svakom trenutku. Vjerojatno bi radije pošla u smrt. Zapravo, tako er se pri a da je umrla od vlastite ruke.

Robin ništa nije rekao. Nije mu padao na pamet nikakav adekvatan odgovor na takav užas.

- Teška kazna, zacijelo ete se složiti - Renard je nastavio na svoj smireni na in. - ak i za nevjernu ženu. Ako je doista bila nevjerna.

Veleposlanik uzdigne obrvu. - Veoma je malo ljudi vjerovalo u njezinu krivnju, koju je nijekala do posljednjeg trenutka. Op enito se vjerovalo da je ovjek izmislio te optužbe kako bi je se riješio. Smatralo se da je rije o drugoj ženi.

Renard ponovno slegne ramenima. - Ako je takva postojala, nije se pojavila. U svakom slu aju, uzeo je djecu, koju je javno proglasio nezakonitima. Nitko ne zna kamo ih je odveo, ali se op enito vjeruje da ih otad nije vidio. Potom je izbjegavao društvo, koje ga je ionako gotovo bojkotiralo, a vi en je u Parizu jedino kad je ondje imao nekog posla.

- Što se ti e francuskog dvora, izgubio se iz vida... a stoga su ga, budu i da Francuzima pozornost traje kao i mušicama, svi zaboravili. Pojavljuje se u Londonu i drugdje, naravno, kad obavlja svoj posao. Ali malo je onih kojima je poznata njegova mu na pri a.

Renard ponovno uzme ašu. - Eto, uli ste moju malu pri u, prijatelju, i kao što sam rekao, možete je shvatiti kako god želite.

Robin je šutio duže no što je to uljudnost dopuštala prije nego se pribrao. - Zahvaljujem vam, gospodine. - Njegov se zamišljeni pogled vratio na praznu ašu što ju je držao u ruci.

Renard ga je pomalo cini no promatrao, kao i ranije. - Je li to ono što ste željeli uti, lorde Robine?

Robin je podigao pogled, a o i su mu bile mrke. - Možda, gospodine. Ali nije mi drago prouzro iti bol onima koje volim.

- Ah. U našem svijetu, prijatelju, to muškarca ini ranjivim. A to je veoma opasno. - Renard je ustao, a Robin je shvatio mig.

- Hvala vam što ste odvojili malo vremena za mene, gospodine. Veoma sam vam zahvalan. -Prili no je nespretno spustio ašu, pa se zanjihala na rubu stola. Na vrijeme ju je uhvatio i veoma oprezno stavio na sredinu stola.

- Nema na emu. Drago mi je da sam vam mogao pomo i. Moj e vas ovjek ispratiti. -Renard se kratko naklonio i izišao iz odaje dok je Robin još uvijek izvodio dublji naklon za svojeg doma ina.

Odmah se pojavio mrki sluga i u tišini otpratio gosta do ulice. Robin je stajao i promatrao ku u koja mu se inila jednako mra nom i tajnovitom kao i njezin stanar. Renard je bio susretljiv koliko je Robin mogao poželjeti, ali Robin je dovoljno dobro poznavao svoj posao da bi bio siguran kako e veleposlanik jednom naplatiti tu uslugu.

Upozorio je Robina protiv otvorenog izazivanja vrhunskog ma evaoca. Upozorenje je malo povrijedilo Robinov ponos, ali ga je ipak ozbiljno shvatio. Ni on nije bio loš s ma em, ali se ne bi mogao nositi s prvoklasnim ma evaocima.

No taj e most prije i kad i ako stigne do njega. Pen je njegova prva briga. A od toga mu se ohladila krv u žilama. Kako e svojoj najdražoj prijateljici re i da je njezin ljubavnik udovište?

GIGA

120


Petnaesto poglavlje Owen je prasnuo u smijeh kad se Pen pojavila u dvorištu konjušnice. - Što je tako smiješno? - upita Pen i navu e Cedricovu kapu nisko na elo. - Mary je

rekla da je skandalozno, ali ništa u mojem izgledu nije joj bilo smiješno. - Samo je tako nevjerojatno - kroza smijeh re e Owen. - Previše si lijepa za paža. Pen je razmislila treba li to prihvatiti kao kompliment ili kao nepovoljnu primjedbu na

njezino prerušavanje. Zaklju ila je da je i jedno i drugo. -Pa, tu nema pomo i - ustvrdila je, natežu i rub Cedricova kratkog haljetka, kao da bi ga time mogla produžiti i pokriti više svojih bedara.

- Ima svoje privla ne aspekte - primijetio je Owen. - Nisam znao da imaš tako zamamno zaobljenu stražnjicu.

U nekom bi drugom trenutku možda bila polaskana, ali ne nasred dvorišta konjušnice jednog kona išta. Pen je porumenjela do korijena kose. -Netko e te uti!

- Nikoga nema u blizini - odgovorio je, sasvim to no. - Konjušar je otišao po Cedricova konja za tebe. Vjerujem da emo bolje napredovati budeš li jahala Nuggeta.

- Smeta li to Cedricu? - sumnji avo upita Pen. - Ne više no što mu smeta posu ivanje rezervne odje e i ostajanje po strani cijeli dan.

Ako želi nekamo po i, može uzeti tvojeg unajmljenog konja, mada ne vjerujem da e se upustiti u takvu sramotu. - U Owenovu se smiješku jasno vidjela naklonost prema dje aku.

Pen je opazila koliko Cedric obožava svojega gospodara, ali i Owenovu srda nost prema dje aku. Zaklju ila je da izme u gospodara i paža postoji vrsta veza. To je još jedna od zagonetki koje obavijaju Owena d'Arcyja.

Iz konjušnice se pojavio konjušar koji je vodio Cedricovu sivkastu kobilu. Jedva je pogledao paža. Sad u dovesti vranca, milorde.

Owen kimne i okrene se k Pen. - Dopusti da ti pomognem uzjahati. Pen nije vjerovala njegovom pomalo zlo estom smiješku, ali kobila je bila previsoka

da bi sama uzjahala. Me utim, ovako odjevena mo i e jahati kao muškarac. Nisu joj se svi ala nova ženska sedla koja su se sad smatrala obveznima za dame s dvora. Previše ograni avaju kretnje.

Savila je koljeno kako bi je Owen mogao podi i u sedlo. Kao što je o ekivala, iskoristio je priliku da joj rukama prije e po stražnjici, a u jednom je trenutku, koji ju je ostavio bez daha, zavukao ruku izme u njezinih bedara u brzom intimnom milovanju prije nego ju je podigao u sedlo.

- Lijepo - primijetio je s istim zlo estim smiješkom. - Doista veoma lijepo. Pen nije osje ala ni najmanju želju za seksualnim igricama. Pred njima je bio itekako

ozbiljan zadatak, a Owen se ponašao kao da su na izletu. Nije se nasmiješila, ve je zurila ravno naprijed.

Owen je uzjahao svojega konja, a smiješak mu je još uvijek lebdio na usnama, ali nije ni pokušao izmamiti odgovor. Okrenuo je konja prema izlazu iz dvorišta konjušnice i poveo ga na cestu za High Wycombe.

Bilo je tek sedam sati, ali svijet se ve budio. Prošli su kraj mljekarice s punim kabli ima i mladog pastira koji je gonio stado koza kroza selo prema livadama. Skupina djece u dronjcima natiskivala se oko seoskog bunara; bacali su kamen e jedni na druge, smijali su se i igrali lovice, sve dok ljutita žena nije izišla iz jedne od koliba duž ulice i pošla prema njima mašu i metlom. Prvo dvoje djece do kojih je stigla dobilo je oštru zaušnicu, a ostali su žurno napravili uredan red sa svojim vjedrima.

Vrata koliba bila su otvorena dok su žene mele otpatke na ulicu; dim s ognjišta

GIGA

121


uzdizao se u hladan zrak. Si ušna je djevoj ica, žva i koricu crnoga kruha, bosonoga istr ala na ulicu love i pile. Nije se obazirala na konje koji su joj se približavali te je iznenada skrenula ustranu kako bi piletu presjekla put.

Owen je povukao konja ustranu, za dlaku izbjegavši dijete. Psovao je, bujica francuskih rije i što ih je Pen, koja je više nego dobro vladala tim jezikom, jedva razumjela.

Djevoj ica se podigla, a inilo se da je tek tada shvatila u kakvoj se opasnosti našla. Owen je prešao na engleski dok ju je grdio jer ne gleda kuda ide.

Veoma prestrašena, djevoj ica je zurila u gnjevnog muškarca na velikom bojnom konju, a potom se okrenula i potr ala natrag u kolibu iz koje je izišla, odustavši od lova na pile.

Owen je posve nepomi no sjedio dok se njegov konj nije smirio. Doimao se potresenim, a Pen se inilo da je posve izgubio boju, usne su mu gotovo pobijeljele, o i otupjele od šoka. Nije znala je li to od gnjeva ili straha jer je dijete umalo stradalo, ili oboje, ali je znala da ga nikad nije ovakvog vidjela.

Ni ona sama još nije mogla vjerovati da se djevoj ica izvukla bez ozljede. Zapanjuju a brzina Owenove reakcije, snaga njegovih ruku kad je zaustavio konja, ostavili su je bez daha. Kao da je konj bio njegov produžetak, gotovo oružje koje može kontrolirati jednako kao i svoj rapir. Vješt, siguran, opasan. Ali kad je vitlao svojim rapirom uz smrtonosne posljedice, kasnije se ponašao mirno kao da se ništa nije dogodilo. Ali sad je njegova reakcija bila posve druk ija, a ona nije znala što bi rekla.

Owen je zurio u prošlost. Vidio je malenog Andrewa, starog samo dvije godine, kako izlazi u suncem obasjano dvorište zamka u Burgundiji i vitla malenim drvenim ma em. Dje ak je vidio oca kako se vra a iz lova, pa je uzbu eno vi i pošao prema njemu, spotaknuo se i pao ravno na put Owenova velikog konja, životinje gra ene tako da može nositi ovjeka pod punim oklopom na turnirima ili bojnim poljima. Konj se propeo kad ga je Owen užasnuto povukao natrag, a željezom potkovano kopito zahvatilo je dje aka po ramenu. Samo ga je okrznuo, ali dovoljno da mu iš aši maleni zglob. Owen je još uvijek mogao uti krikove bola svojega sina, gotovo kao da ih sad sluša.

Pen više nije mogla podnijeti tišinu. Prestrašena njegovim izrazom lica, nagnula se k njemu i dotaknula mu ruku. - Owene?

Trgnuo se kao da ga je nešto ubolo i pogledao je kao da ne zna tko je ona. Stisnula mu je ruku i rekla: - U redu je, Owene. Dijete nije ozlije eno. Tako si brzo

reagirao... poput munje. Nije ozlije ena. Njezine su rije i i dodir doprli do njega kroz šok sje anja. Pogled mu se ponovno

izoštrio i boja mu se vratila u obraze, a usta su mu se opustila. - Ne, imaš pravo. Hajde, idemo dalje.

Pen nije odmah potjerala konja za njim. Trenutak je bio opasan, ali nikad nije vidjela da Owen izgleda tako izgubljeno. Zapravo, nikad ne bi pomislila da bi mogao tako izgledati. Situaciju je riješio uobi ajenom u inkovitoš u, ali je izgledao izgubljeno. inilo se da, što više vremena provodi u njegovu društvu, sve manje zna o njemu.

- Pen! Na zapovjedni je poziv potjerala konja u kas kako bi ga sustigla. Owen ju je

pogledao. - Nemamo vremena za sanjarenje. Pen nije ništa rekla u svoju obranu. Jahao je brzo, ali je Pen, udobno jašu i na muški na in mladog i vrstog konja, s

lako om pratila njegov tempo. Do High Wycombea imali su petnaestak kilometara, a do odredišta su stigli za malo manje od dva sata.

- Kamo emo najprije po i? - pitala je Pen, promatraju i poznato selo ispod oboda kape što ga je navukla na o i.

GIGA

122


- U kr mu - re e Owen. - Izvorište svih tra eva. - Jedva je nešto progovorio otkako su otišli iz Gerrards Crossa, a Pen nije ometala njegovo razmišljanje. Zasad je odlu ila zaboraviti na tu zagonetku te se prepustila vlastitim mislima dok su se približavali mjestu koje je za nju uvalo tako mnogo uspomena, ali su one sretne gotovo nestale pred strašnima.

- Je li ono ku a obitelji Bryanston? - Owen je bi em pokazao zatvorenu željeznu kapiju u visokom kamenom zidu na rubu sela.

- Da, vlastelinski posjed - re e Pen, osjetivši hladno u u sebi. Nije bila ovdje otkako su je majka i Hugh odveli nakon poro aja. Ona i Philip voljeli su život na selu te su mnogo u inili kako bi pove ali ljepotu i udobnost posjeda Bryanston. Pitala se je li Miles nastavio s poboljšanjima... Miles i njegova majka.

- Bryanston Arms je na seoskom trgu - rekla je. Owen je jahao prema velikom travnjaku usred sela. Bio je ukrašen stupom srama i kladama u kojima se nalazio skitnica jadnog izgleda, obilato zasut otpadom.

- Ništa se ne mijenja - promrmljala je Pen kad je u skitnici prepoznala Starog Toma kojega je njegova traljavost i sklonost uzimanju svega što mu se svi a esto dovodila u klade.

Kr ma je bila malena, a slamnati je krov trebalo popraviti. Zapravo, opazila je Pen, selo op enito djeluje zapušteno, što nije bio slu aj dok je Philip upravljao posjedom Bryanston. Grofova je odgovornost, odnosno njegovog upravitelja imanja, da ku e zakupaca budu u dobrom stanju, ali vidjela je urušene krovove, razbijena vrtna vrata, porušene zidove i korov u živicama. Sve što je vidjela ukazivalo je na odsutnost gospodara imanja.

Spomenula je to Owenu, a on je rekao: - Dobro. To bi trebalo i i nama na ruku. Ako je obitelj rijetko kad ovdje, a njihovi zakupci imaju zamjerki na njih, vjerojatnije je da e govoriti.

Povukao je uzde kraj klupe ispred kr me i sišao s konja. - Odvedi konje u konjušnicu i pobrini se da ih nahrane i napoje. Ja idem unutra podmazati neke jezike.

- ekaj! - uzvikne Pen i si e s kobile. - I ja idem unutra. To je cijela svrha mojeg prerušavanja.

Okrenuo se prema njoj, o i su mu ponovno blistale, a Pen je s olakšanjem shvatila da je nestalo ono njegovo udno raspoloženje.

Rekao je: - Nažalost, nije onako uvjerljivo kako sam se nadao. Ali budeš li igrala ulogu sluge, ina e neuvjerljiva pri a mogla bi postati prihvatljivija.

- Ja sam paž, a ne konjušar - pobunila se. Owen se nasmijao. - Nemoj se uvrijediti, dušo, ali osim što si previše lijepa, malo si prestara da bi bila uvjerljiv paž. Po i i razgovaraj s konjušarima i timariteljima, pogledaj što od njih možeš saznati, ali trebala bi izbjegavati razgovor sa svakim tko to poznavao.

Rekavši to, ušao je u kr mu i ostavio Pen rastrganu izme u ozloje enosti i spoznaje da je on vjerojatno u pravu.

Uhvatila je uzde obiju životinja i povela ih oko kr me do konjušnice. Najprije joj se inilo da je prazna, a sigurno u njoj nije vladao onakav red kakvog se sje ala. Kamene su

plo e bile skliske od izmeta, slama prljava i smrdljiva. Povela je konje do korita za vodu i jaha im bi em razbila tanku koricu leda. Voda ispod leda bila je zelena i smrdljiva.

- Želiš nešto? Okrenula se na grubi glas i našla licem u lice s ovjekom koji joj je bio neodre eno

poznat. Mlad, mrzovoljan, zacijelo je bio tek dje ak prije etiri godine. - Svježu vodu za konje - rekla je, nastoje i govoriti dubljim glasom, ali je ipak zvu ao

previše ženski. - Bunar je na travnjaku - nehajno je rekao. -Kabao je ondje. - Pokazao je kabao u kutu

dvorišta.

GIGA

123


Pen je oklijevala. Palo joj je na pamet da možda ne poznaje momka, ali je zacijelo poznavala njegovog oca ili strica. On je tako er imao mrzovoljna usta i mastan pramen kose padao mu je na o i. No bio je susretljiviji; u ono se vrijeme to od njega o ekivalo.

- Stvari su se promijenile otkako sam zadnji put bio ovdje - primijetila je i pošla po kabao.

Momak je pljunuo na tlo. - Da. Oni u velikoj ku i. Više ništa ne ine za nas. - Ne trebaju ti da bi o istili konjušnicu umjesto tebe - kiselo je rekla. - Eh, pazi što govoriš! - Koraknuo je prema njoj, u Pen je mudro zgrabila kabao i

požurila iz dvorišta. Sukob joj ne bi nimalo koristio. Izvukla je vodu iz bunara i s teškim kablom teturala natrag do konjušnice, pitaju i se

što bi Maryne dvorske dame rekle kad bi je sad vidjele. Princezina pouzdanica do koljena u blatu i gnojivu.

Napojila je konje, povela ih u konjušnicu, vilama prebacila nimalo primamljivo vlažno sijeno u korita te se zaputila prema kr mi. Osim što je jedva ekala da vidi kako Owen napreduje, bila je žedna.

Owen je vodio glavnu rije za šankom. Bio je okružen ljudima iz sela, svi su držali vr eve piva, a ak je i kr mar imao jedan dok se naginjao preko prljavog šanka.

- Onda, zašto tražite Baku Wardel, gospodine? - pitao je kr mar kad je Pen ušla u polumrak prostorije. - Otmjeni gradski

gospodin kao vi? - Ja sam odvjetnik - re e mu Owen. Glas mu se promijenio, pa se ja e osje ao

blag melodiozan ton. - Imam vijesti za nju... nešto u njenu korist – dodao je i zavjereni ki namignuo. - Božjih mi kostiju! - uzvikne neki farmer. Nellie Wardel dobit e imetak! - Ne baš - oprezno e Owen. - Ali ako biste mi rekli kako u je na i... ? Opazio je Pen u sjenkama kraj vrata. Koraknula je prema njemu, ali ju je zaustavio

jedva zamjetljivim pokretom ruke. - Doma ine, napunite vr piva za mojeg slugu, molim vas. - Bacio je nov na

šank. Kr mar je napunio vr iz ba vice i gurnuo ga šankom prema mjestu gdje je Pen stajala.

Bez rije i ga je uzela i žedno pila. Ime Nellie Wardel bilo je prvo na stranici što ju je istrgnula iz poslovne knjige. Pen nikad nije ula za nju, no inilo se da je ovdje dobro poznata. Baka Wardel. Pokušala se sjetiti, zamisliti lica koja su se natiskivala oko nje dok je bila u agoniji. Je li ondje bila neka žena kojoj bi mogao odgovarati nadimak Baka?

Nije se mogla sjetiti. Sve iz tih strašnih trenutaka prekrivala je sjenka bola i užasa. Owen se okrenuo od šanka i prišao joj. Kretnjom glave jasno joj je pokazao da treba

ispiti svoje pivo i po i s njim. Pen je iskapila vr i slijedila ga van. - Mrsko mi je ostaviti konje u onoj konjušnici. Ono je prava sramota - rekla je tihim

glasom. - Ionako e nam trebati da bismo posjetili Baku Wardel. Živi oko tri kilometra preko

polja. - Opet je govorio svojim normalnim glasom. Pen nije trebalo dvaput re i. - Onda idem po njih. - Podrugljivo je povukla uvojak na

elu i pošla obaviti zadatak. ekala je dok nisu uzjahali i ponovno se našli u relativnoj samo i na stazi prije nego je

pitala: - Što je s drugim imenima? Je li netko nešto znao? Owen odmahne glavom. - inilo se da misle da je rije o osobama koje nisu odavde.

Zaklju io sam da pridošlice nisu osobito simpati ne ljudima u High Wycombeu. - Isto je u svim selima ovog podru ja. Svi se drže za sebe, osim kad je sajmeni dan, a

ak i tada pregovaraju s velikim nepovjerenjem.

GIGA

124


- Hmm. - inilo se da Owen razmišlja o toj injenici. - Korisno - promrmljao je. - Kako to? - Podijeli pa vladaj - rekao je. Doimao se zamišljenim, a Pen je mudro pustila

majstora da kuje planove i nije ga ometala bujicom pitanja, ideja i mogu nosti koje su joj navirale na usta. Šutke je jahala kraj njega dok su prelazili tri polja i približavali se malenoj kolibi smještenoj u si ušnom vrtu kraj jezerca na kojem su se patke gegale po ledu.

- Možeš u i sa mnom, ali ako prepoznaš tu ženu, moraš smjesta izi i. To e meni biti potvrda da je bila nazo na tijekom poro aja, a tako er ne e postojati opasnost da te prepozna. - Govorio je odrješitim tonom. Pen je samo promrmljala pristanak.

Vezali su konje kraj živice gdje su mogli pojesti nešto primamljivije od smrdljivog sijena u konjušnici Bryanston Armsa. Owen je žustrim koracima pošao stazom i pokucao na vrata. Pen je stajala iza njega, nastoje i djelovati sitno i neupadljivo.

Vrata su se škripavo otvorila. Stara ko je lice provirilo van. - Onda? - Gospo a Wardel? - uljudno upita Owen. - Tko je traži? - Gospodin Rhoscolyn - Owen je rekao istim melodioznim tonom što ga je koristio u

kr mi. Velški, shvatila je Pen. Savršeni velški naglasak. Nije mogla jasno vidjeti ženu jer je

još uvijek stajala unutar kolibe iza tek malo odškrinutih vrata - Ako bih mogao kratko razgovarati s vama, gospo o? - Njegov je smiješak bio topao

i otvoren, - Koliko sam shvatio, imali ste brata u Highgateu. - Da? - Još uvijek je izgledala sumnji avo, ali je malo šire otvorila vrata. - Naš Ned.

Što s njim? - Zamolio me da vam nešto donesem. Ja sam odvjetnik - re e Owen. - Kad bismo

mogli u i,,, maknuti se s vjetra... ? Baka Wardel je zbunjena izraza lica šire otvorila vrata. Owen je ušao u istu

unutrašnjost jednosobne kolibe. Pogledao je preko ramena i vidio da Pen, koja je sad jasno vidjela ženu, još uvijek stoji na stazi.

Baka Wardel je onog poslijepodneva bila nazo na. Mo ila je Penino elo lavandinom vodicom tijekom jednog od njezinih lucidnijih trenutaka.

Pen je osjetila navalu uzbu enja, mada su je sje anja na užas i o aj umalo svladala. Ova je žena bila ondje. Znat e nešto. Mora znati.

Owen je nakon pola sata izišao iz kolibe. Izraz lica bio mu je odsutan, a kesa lakša nego prije po etka razgovora s Bakom Wardel.

- Što je rekla? - pitala je Pen, nesposobna i dalje šutjeti. - Zna li što se dogodilo s djetetom?

Owen odmahne glavom. - Nije bila ondje u trenutku poroda, ali vjeruje da je dijete ro eno mrtvo.

Pen je osjetila razo aranje koje ju je gušilo poput guste crne deke. - Zna i, ništa ti nije rekla.

- Nisam to rekao. - Pogledao ju je. Izgledala je tako o ajno, kao da su iz nje istisnuti sav život i energija.

Blago je rekao: - Moramo svratiti na još jedno mjesto, a vjerujem da emo ondje nešto saznati.

Pen se bez rije i popela na konja. - Kamo sad idemo? - na koncu je pitala kad su ostavili kolibu iza sebe. - U Wycombe Marsh. Ondje živi žena po imenu Betsy Cosham. Tre e ime na istrgnutoj stranici. - Betsy Cosham je za svoje usluge pla ena više od svih drugih žena - re e Pen jer je u mislima jasno vidjela stranicu.

- I ja tako mislim. To nije poboljšalo mišljenje Bake Wardel o Betsy Cosham,

GIGA

125


koje mi je mnogo toga razotkrilo. - Poveo je konja kroz otvor u živici kraj puta. - Vjerujem da je ovo pre ica. Reci mi.... zna i li ti nešto ime gospo a Goodlow?

Pen se namrštila. - Pa, da, ona je travarka ledi Bryanston. Ima kolibu na podru ju imanja i vlastiti vrt ljekovitog bilja. Lije i cijelo ku anstvo.

- Je li bila nazo na tijekom tvojeg poro aja? - Ne sje am se da je baš tada bila ondje. Uvijek je dolazila k bolesnicima, pa je

zacijelo ne bih ni opazila. Davala mi je ljekovite napitke tijekom trudno e, kad mi je cijelo vrijeme bilo loše. Zar ju je Baka Wardel spomenula?

- Samo usput. Zaklju io sam da u ovim krajevima nije nimalo popularnija nego Betsy Cosham. Istog su soja... ili potje u iz istog kotla, re eno živopisnijim rije ima Bake Wardel - dodao je.

Odmahnuo je glavom. - Lako je nekoga optužiti za arobnjaštvo, ali ne može se zanijekati da se sposobnost injenja dobrih djela lako može preokrenuti u negativnom smjeru. Ovako ili onako, nema nikakvih simpatija izme u babica High Wycombea i onoga tko bi mogao za i na njihov teritorij.

- Zato ti je Baka Wardel tako mnogo ispri ala? - Zato i zbog novca, draga moja. Zlatnici e razvezati mnoge jezike - cini no je

odgovorio. - Vjerovala je da joj donosim nekoliko zlatnika od brata Neda koji se prili no kasno sjetio svoje dužnosti prema siromašnoj sestri.

- O, ali moram ti to vratiti - žurno e Pen. - Imam novca... ali sam ga ostavila u kona ištu u Gerrards Crossu zajedno s mojom odje om.

- Uskoro emo napraviti obra un - rekao je. Pen je ula podrugljivost u njegovu glasu. -

Ho emo - odlu no je ustvrdila. - Svakako - složio se. - Zapravo, vjerojatno u ti naplatiti svoje usluge. - Ve sam ih platila - re e Pen i uko eno se nasmiješi. Owen je to izrekao kao lagano senzualno zadirkivanje, nadaju i se da e joj time

popraviti raspoloženje. - Mislio sam da smo to sino riješili - re e. - Da - tihim se glasom složila Pen. - Jesmo.

Teško se riješiti starih navika. - Valjda - hladno se složio.

U tišini su jahali do malenog sela Wycombe Marsha, a Owen se bez oklijevanja zaustavio ispred pove e kolibe smještene malo izvan sela.

- Žena je snalažljiva i ne svi aju joj se susjedi - primijetio je, gotovo sebi u bradu. Sjahali su i privezali konje za stup vrtnih vrata. - U i sa mnom, ali odmah izi i ako je prepoznaš.

Betsy Coham otvorila je vrata im je pokucao. Bila je neuredna žena srednjih godina. Malenim blijedim o ima pomno je prou avala

Owena. – Što želite, gospodine? Imam ve inu stvari. I mogu nabaviti ostale. - Smijem li u i? - upita Owen, ponovno svojim velškim naglaskom. Kimnula je i širom otvorila vrata. Lukav je pogled dobacila Pen i opet kimnula. - Bolje

da u ete - rekla je i ostavila vrata otvorena da Pen u e. U polumra noj unutrašnjosti kolibe Betsy Cosham je sjela za stol i prou avala svoje

posjetitelje. - Zna i, cura je u nevolji, je li? - Pokazala je Pen. - Iz dobre je obitelji, je li? Zato je morala do i k Betsy odjevena kao dje ak? - Betsy je zabacila glavu i glasno se nasmijala. - Božje mi krvi, curo, mene ne možeš zavarati! Nitko ne može preveslati Betsy Cosham.

Ali si ovoga puta pogrešno shvatila, pomislila je Pen dok se plaho povukla u sjenke, pogrbivši ramena kako bi se doimala krivom. Nije prepoznala ženu, ali to ne zna i da ona nije bila u sobi za poro aj. inilo se razumnim pretpostaviti da žena u toj pogrbljenoj figuri ne e

GIGA

126


prepoznati jedva svjesnu ledi Bryanston, ije je lice bilo iskrivljeno od bolova tijekom poro aja.

Owen je ignorirao tu me uigru. - Što možete u initi? - Ovisi o tome koliko je trudna. - Betsy je ustala od stola, a njezin je stolac

strugao po kamenom podu. Prišla je polici s prašnjavim bo icama i kutijicama. - Koliko, curo? Manje od tri mjeseca? Onda je mnogo lakše.

Pen je u nijemoj muci odmahnula glavom, .1 Owen otresito re e: - Šest. - Nije mogu e! - uzvikne Betsy. - Nikad nisam vidjela tako mršavu ženu koja je

u šestom mjesecu. - Nije za nju, nego za njezinu sestru – re e Owen. Betsyne su se o i suzile. - Pa, imam nešto što e izazvati raniji poro aj. Dijete ne e

preživjeti sa šest mjeseci. Pen je osje ala takvu hladno u da je pomislila da e umrijeti. Baš ovdje, u ovoj

odvratnoj kolibi s policama punim opakih napitaka. Je li Philipova majka došla k Betsy kako bi izazvala prijevremeni poro aj? Ili je poslala gospo u Goodlow?

- A što ako preživi? - upita Owen. - Što ako je prošlo više od šest mjeseci i dijete preživi?

- To se mene ne ti e - progun ala je Betsy, ali iznenadan bljesak sumnji avosti u njezinim o ima bio je poput munje u polumraku kolibe.

- Vratite se na stolac, Betsy - re e Owen i kretnjom je pozove natrag. Nešto u njegovu glasu stvorilo je naelektrizirani ugo aj u kolibi. Pen se još više povukla u sjenke. Betsy je gotovo nesvjesno opet sjela.

- Ovo je nešto što vas se ti e - nastavio je Owen, a glas mu je bio svilenkasto miran. - Pretpostavimo da je prije otprilike dvije i pol godine beba od osam mjeseci silom natjerana da se prerano rodi, ali je poro aj bio uspješan i beba je, unato svim o ekivanjima, uspjela preživjeti. Što mislite, što se moglo dogoditi s tim djetetom?

Betsy je posve problijedjela. Zurila je u Owena, jezikom prelaze i po usnama. Malo joj se sline zadržalo u kutu usta. - Ne znam o emu govorite.

- Ne? - Izvadio je kesu iz haljetka i spustio je na stol. Kovanice su zveckale. Zatim je izvukao bodež iz korica na boku i stavio ga kraj kese. - Pomo i u vam da shvatite, Betsy.

Betsyn je pogled bio prikovan za kesu i bodež, za otmjene bijele ruke koje su po ivale kraj njih. Otmjene, ali pune snage.

- Nudim vam mogu nost izbora, Betsy Odgovorite li to no na moja pitanja, kesa je vaša. Ili možete izabrati ovo drugo. - Lagano je spojio ruke na stolu i promatrao je.

Bodež je bio obi an, oružje za korištenje. Nije imao draguljima ukrašen držak, ništa osim izrazito opake oštrice. Pen je govorila sebi da on ne bi upotrijebio nož. Jasno da ne bi ispunio takvu prijetnju. Neizgovorenu prijetnju.

Ali tada je shvatila da ne zna... ne zna bi li ga upotrijebio, baš kao što zapravo ništa istinski ne zna o Owenu d'Arcyju. On je špijun, rapir koristi kao ubojica. Kako bi uop e mogla o ekivati da zna što bi on u inio?

Osje ala je Betsyn strah, osje ala je ženino uvjerenje da bi stranac u tamnoj odje i, žarkih crnih o iju i blagoga glasa doista upotrijebio taj bodež.

- Ponovno pitam, Betsy. Što mislite, što se moglo dogoditi s tim djetetom? Polizala je usne, uhvativši kapljicu sline. O i su joj djelovale prestrašeno, koža joj je

pobijeljela. -Postoje mjesta - na koncu je progun ala. - Mjesta gdje se ostavljaju takve bebe. Kad nisu željene.

Nisu željene! Rije i su odzvanjale u Peninoj glavi, ali je nepomi no stajala i jedva disala.

GIGA

127


- Tko je uzeo dijete? - Owenovi su se prsti iznenada pomaknuli, lagano su taknuli oštricu noža, kao da su milovali držak. Betsy je zadrhtala.

- Milord - rekla je. -Milord ga je uzeo. Zamotao ga je u flanel i odnio. To je sve što znam, stvarno.

I ubit e me ako ikad saznaju da sam rekla. - Ne e saznati - mirno e Owen. - Kamo su ga odnijeli? - Ne znam. Stvarno ne znam - rekla je žena, a o i su joj izgledale mahnite od straha. - Poga ajte! - Vrh noža zario se u stol. Njegov je pokret bio tako hitar da ga ni Pen

nije o ekivala. Betsy zadrhti. - ula sam ih kako govore o Londonu. Owen je veoma polako spremio nož u korice. Jednako je polako gurnuo kesu preko

stola. Tada je ustao i bez rije i pozdrava pošao prema vratima. Rukom je obavio Penina ramena i poveo je van iz kolibe.

- Ne bi to u inio, zar ne? - pitala je Pen, previše zaprepaštena da bi shvatila Betsyne informacije, glave pune onoga što je Owen u inio.

- Što ne bih u inio? - Nož... ne bi je ozlijedio? - Znao sam da to ne e biti potrebno - tiho je rekao. Pen je shvatila da nije odgovorio na njezino pitanje, a isto je tako znala da ga ne e

ponovno postaviti. Neke je stvari bolje ne znati. Polako je ono što je ula postalo stvarno. - Moje dijete - promrmljala je. - Rekla je da

je dijete preživjelo. - Da - složio se. Oklijevao je, a potom re e: -To ne zna i, Pen, da dijete još uvijek

živi. - Moje dijete je živo - ustvrdila je. - Samo ga moram na i. - Njezin je glas bio miran i

pun sigurnosti, a Owen je znao da je nikakve njegove sumnje ne e pokolebati. - Kako si bio tako siguran da je lagala kad je rekla da ništa ne zna? - pitala je kad su

stigli do kraja puteljka. To je trik mojeg zanata - odgovori Owen. Pogledao ju je mirnim o ima. - Špijunskog

zanata, Pen. Imam nepogrešiv osje aj za to kad neki ljudi prikrivaju informacije. Nisi li upravo zato željela oju pomo ... moju profesionalnu stru nost, mislim da si tako rekla? Ne bi se smjela zgražati nad metodama što ih koristim kako bih postigao rezultate koje ti želiš.

- Ispri avam se - bez oklijevanja re e Pen. – Nije postojao razlog da baš tada spominjem našu nagodbu... ili onim tonom. Jasno mi je da te to uvrijedilo.

Owen ju je pozorno promatrao. Iznenadilo ga je kako se povrije eno i razo arano osje ao kad je po ela eprkati po tome. No u njezinu je iskrenom pogledu vidio samo istinsko žaljenje.

Na koncu se nasmiješio i toplina se vratila u njegove o i. - Onda emo na to zaboraviti.

Laknulo joj je, pa mu je uzvratila smiješkom. Odvezali su konje i zaputili se natrag do ceste za Gerrards Cross.

- Dakle, dijete moramo tražiti u Londonu - zaklju i Owen. - Ali gdje? Grad je ogroman. - Pusti me da razmislim o tome. - Izbjegavao je odgovor; bio je uvjeren da zna gdje se

nalazi Penino dijete, ako je još uvijek živo. Owen se sjetio susreta s Milesom u zloglasnom podru ju na južnoj obali kad je izlazio iz jedne od gadnijih uli ica. Ima veoma malo razloga koji bi ovjeka podrijetla i bogatstva Milesa Bryanstona odveli u opasne potleušice Southwarka, pune boleština.

Owenu je pao na pamet jedan takav razlog, a to ga je ispunilo hladnim i divljim

GIGA

128


bijesom.

GIGA

129


Šesnaesto poglavlje Vojvoda od Northumberlanda hodao je amo-tamo predsobljem kraljeve bolesni ke

odaje. Bilo je gotovo podne. Iz kraljevih se odaja pružao pogled na dvorište odakle su dopirali neobuzdani povici mnoštva okupljenog radi odavanja po asti vladaru. Svakog se dana mnoštvo okupljalo u nadi da e vidjeti Edwarda. I ve su tjednima svakoga dana razo arani.

- Danas ga moramo pokazati - re e Northumberland. Kraljevi su lije nici pozvani k Edwardovu krevetu, a Krunsko vije e je sad nestrpljivo ekalo njihovu procjenu kraljeva stanja. Ho e li biti sposoban pojaviti se pred ljudima?

Vojvoda od Suffolka potezao je svoju kratku bradu kad se pridružio Northumberlandu. - Ljudi rogobore jer ga žele vidjeti - progun ao je.

- Imam uši. I ja ih ujem - razdraženo e Northumberland. esto je imao poteško a s kontroliranjem svoje nestrpljivosti sa svojim kompanjonom koji malo sporije misli. Nije rije o tome da Suffolk nije inteligentan, ali Northumberland je daleko inteligentniji.

Suffolk se nije uvrijedio. Trpio je previše ženina sarkazma da bi se uvrijedio na povremenu vojvodinu otresitost.

- Možda bismo ga mogli skrivati još nekoliko mjeseci - predloži Suffolk. - Opasnost od hladno e, zimskih prehlada... Ljudi e to razumjeti.

- Da - složio se Northumberland. - Ali za nekoliko bi mjeseci mogao umrijeti. A tada emo imati Mary koja e se udati za Filipa Španjolskog i uzeti natrag zemlju za proklete

katolike. Obojica su ušutjela, razmišljaju i o tome koliko bi vlastitog osobnog imetka izgubili

kad bi Mary ponovno uspostavila Katoli ku crkvu, a znali su da bi upravo to u inila. Oba su ovjeka, kao i ostali u kraljevu predsoblju, izvukli veliku korist iz raspuštanja Katoli ke crkve

jer su prigrabili zemljišta, posjede i druga blaga. Uslijedili su mo i titule. Previše bi izgubili kad bi Mary naslijedila Edwarda.

- Možda bismo mogli nagovoriti kralja da imenuje Elizabetu umjesto Mary - s oklijevanjem predloži Suffolk. - Zbog religije. Njemu su religiozni argumenti uvijek uvjerljivi. On je tako fanati an protestant da sigurno ne želi na prijestolju vidjeli svoju sestru katolkinju. Elizabeta tvrdi da je pridana protestantkinja...

- Elizabeta je prevarantsko maleno kopile - divlje ga prekine Northumberland. - Re i e ono što smatra politi ki ispravnim. Nitko je dobro ne poznaje, a ona prokleto dobro pazi da

tako i ostane. Sva je slatka i poslušna prema svojem bratu, a za sestru ima samo osmijehe pune razumijevanja. Ali nitko ne zna što se zbiva u onoj crvenokosoj glavi. Daleko je pametnija no što se ini, vjeruj mi, Suffolk.

- Zna i, misliš da se njome ne bi dalo upravljati? Na kraju krajeva, ima tek dvadeset godina.

- Možda bi se njome lakše upravljalo nego njezinom sestrom - prizna Northumberland. - No ako to uspijem izvesti, ne emo imati ni jednu ni drugu.

Suffolk je izgledao iznena eno, a tako se i osje ao. - Ne možeš zanemariti nasljedni red.

- Ja ne mogu, sigurno. Ali onog sirotog invalida ondje unutra možda bi se dalo nagovoriti – re e Northumberland veoma blagim glasom, ali o i su mu gorjele od iznenadne strasti.

Jednako je iznenadno Suffolkov izraz lica postao lukav. Ponovno je gladio bradu, prstima navla i i savijaju i kratke sijede dlake. - Ako odbaci svoje sestre, moja je žena, kao Henrikova ne akinja, sljede a na redu. - Prepredeno je pogledao Northumberlanda.

GIGA

130


- Da - Northumberland se složio sa spokojnim smiješkom. - Ali takvo rješenje meni ne bi donijelo osobito zadovoljstvo, Suffolk. Brak o kojem smo razgovarali zadovoljit e sve naše potrebe.

- Jane i tvoj sin? - Suffolk je izgledao zbunjeno. - Upravo tako. - Northumberland ga je kretnjom ušutkao kad su se otvorila vrata kraljeve sobe i pojavila se procesija lije nika u crnoj odje i, a jedan je odmahivao glavom nad pokrivenom no nom posudom što ju je držao pred sobom.

- Loše je, milorde vojvodo. Njegovom je Veli anstvu veoma loše - objavio je glavni lije nik.

- Bojim se da je stimulans koji smo mu ranije dali u nadi da e mo i ustati iz kreveta imao nepovoljan u inak.

- Kako to? - prasne vojvoda. - Osim injenice da nije djelovao. - Neobjašnjivo je, ali ini se da je izazvao upalu crijeva. - Lije nik je pokazao no nu

posudu. -Njegovo je Veli anstvo izbacilo mnogo krvi. Northumberland je napravio grimasu. - Može li ga se odvesti do prozora? - Ne bih to savjetovao, Vaša Milosti. - Dovraga s vašim savjetima! - U predsoblju je zavladala tišina kad je

Northumberland tako povisio ton. - Pembroke, recite kraljevim dvoranima da ga umotaju i odnesu van. - Svim srcem protestiram, Vaša Milosti!

Njegovom Veli anstvu stanje e se pogoršati - protestirao je lije nik kad je grof od Pembrokea požurio izvršiti vojvodin nalog.

- Stanje mu se ve pogoršalo – Northumberland je ustvrdio ledenim glasom. - Neka nas Bog uva lije nika.

Lije nik se uspravio do svoje pune visine. Mene smatraju najsposobnijim u mojoj profesiji, milorde.

- Da, upravo zato imam veoma loše mišljenje o vašoj profesiji - grubo e vojvoda. - Okrenuo je le a ovjeku koji je izišao iz predsoblja drže i se ozloje eno.

Netko se diskretno nakašljao kraj Northumberlandova ramena. - Milorde. Vojvoda je pogledao ovjeka koji se pojavio kraj njega. Namrštio se kao da se ne

može sjetiti njegova imena. - Bryanston, milorde vojvodo - Miles mu je pomogao uz ulizi ki smiješak. - O - kiselo e Northumberland. - Što vas dovodi u kraljevo predsoblje? Miles je znao da samo lanovi Krunskog vije a imaju neograni eno pravo ulaziti u

ovu svetu prostoriju. Ali imao je maj ine naredbe koje su mu odzvanjale u glavi. - Razmišljao sam, milorde vojvodo, da možda lije nici Njegova Veli anstva više nisu

inkoviti - rekao je. - U inilo mi se da možda dijelite to mišljenje. - Nervozno je protrljao ruke, svjestan injenice da mu kapljice znoja po inju te i niz lice.

- Što ako dijelim? - Postoje drugi na ini, milorde. - Obrisao je lice rukavom od tirkiznog brokata i

okrenuo se kako bi naprijed povukao postariju ženu, dotad skrivenu iza njegovog krupnog tijela. - Moja obitelj ima staru sluškinju koja je veoma vješta iscjeliteljica. Poznaje mnoge tajne i želi svoje usluge ponuditi kralju.

Northumberland je zurio u stariju ženu koja mu je, iznena uju e, uzvratila mirnim pogledom svojih sivih o iju. U njoj je bilo ne eg sigurnog, ne eg što je izazivalo povjerenje. - Vaše ime, gospo o? -upita vojvoda.

- Gospo a Goodlow, Vaša Milosti - Miles odgovori umjesto nje. - Veoma iskusna iscjeliteljica i travarka. Moja je majka mislila...

- Ne zanima me što vaša majka misli, pustite ženu da sama govori - prekine ga

GIGA

131


vojvoda.

GIGA

132


- Posjedujem dar, Vaša Milosti - žena re e tihim glasom. - Izlije ila sam mnoge kojima je život visio o koncu.

- Vaša Milosti, ne e škoditi ako joj se dopusti da pregleda kralja, budu i da se ini da lije nici nisu od neke koristi - usrdno dometne Miles.

- To je svakako to no - re e Suffolk. Zamišljeno je promatrao Northumberlanda. - Nemamo što izgubiti.

Northumberland je pogledao grofa od Bryanstona koji je izgledao, pomislio je vojvoda, poput velikog i previše revnog šteneta koje želi van. - Vi i gospo a Goodlow možete ekati u stražnjem dijelu predsoblja. Nakon što kralja pokažu ljudima, opet emo razgovarati.

Miles se ozario. Njegova e majka napokon biti zadovoljna. Sad ima pristup pravoj mo i. U init e se nezamjenjivim Northumberlandu i Krunskom vije u. Gospoda Goodlow e lije iti kralja, iscjeliteljica koju je on doveo do kraljeva kreveta. Odsad nadalje njegov e položaj biti osiguran.

Vrata kraljeve odaje su se otvorila i izišao je krupan ovjek koji je u naru ju nosio nešto sitno umotano u deku.

Northumberland se zaputio predsobljem. Tiho se obratio kralju. - Veli anstvo, narod vas želi vidjeti.

- Oni su moji podanici - Edward re e jedva ujnim glasom. - Pozdravit u ih. Odnesi me do prozora, Samuele.

Northumberland kretnjom pokaže neka se širom otvore dugi prozori, a kad je pošao do njih, odozdo se za uo gromoglasan povik. - Kralj! Kralj!

Northumberland je koraknuo ustranu kako bi se na prozoru mogao pojaviti ovjek koji je nosio mladoga kralja. Šeširi su poletjeli u zrak, a klicanje je potjeralo golubove u zrak. Edward nije mogao stajati, ali je zahtijevao da se deka odmakne kako bi mnoštvo moglo vidjeti njegovo lice. Pogrešno je procijenio. Kad su vidjeli njegovo iscrpljeno lice, ljudi su ušutjeli. Edward je pokušao mahnuti, ali je to bilo previše za njega, pa je nastupio težak napadaj kašlja.

Northumberland je ovjeku dao znak neka vrati dje aka u predsoblje, a potom je sam zatvorio prozore pred mnoštvom koje se ve razo arano razilazilo.

- Odnesi ga u krevet - rekao je i slijedio ovjeka u kraljevu odaju, a Suffolk mu je bio za petama.

ekali su kraj vrata dok su Edwarda ponovno smještali u veliki krevet s baldahinom. Njegovo je tijelo inilo jedva zamjetljivu kvrgu ispod pokriva a. Zrak u odaji bio je

zagušljiv, zaudarao je po bolesti. Prozori su bili vrsto zatvoreni, a u kaminu je gorjela vatra. Vojvode su prišli krevetu. Edward je malaksalo kašljao, a smrad truleži u njegovu

dahu natjerao ih je da koraknu unatrag. - Oprostite mi, Northumberland, ali nisam mogao dulje ostati - šapnuo je. Vojvoda je gestom pokazao ostalima da se maknu od kreveta, a on je prišao bliže,

ignoriraju i smrad. - Northumberland, umirem - šapne kralj. - Ali najprije treba toliko toga obaviti. - Da, Veli anstvo - mirno se složio Northumberland. Bilo je besmisleno nijekati istinu

kad ju je kralj i sam prihvatio, a nije imao ni vremena za to. - Morate dobro razmisliti želite li princezu Mary imenovati za svoju nasljednicu.

- Ve je imenovana - odgovori Edward. - Moj ju je otac imenovao. - Ali sad ste Vi kralj, Veli anstvo - blago e Northumberland, podigavši kuglicu

mirisa do nosa. - Vladali ste protestantskom državom. Želite li je vratiti Katoli koj crkvi? Vaša e se sestra udati za Filipa Španjolskog, a protestantska e Engleska pasti u vatru Inkvizicije.

Edward je zastenjao. - Radije bih sam gorio u paklenim vatrama. Ali kako se to može

GIGA

133


izvesti? - Objasnit u vam, Veli anstvo. Kad se budete malo bolje osje ali. - Vojvoda se

odmaknuo od kreveta. Kimnuo je Suffolku i njih su dvojica tiho izišli iz kraljeve odaje. Northumberland se progurao kroz ljude u predsoblju, ignoriraju i njihova pitanja.

Prošao je kraj Milesa Bryanstona i stare žene, ali ih nije ni pogledao. Zaputio se u odaju na kraju hodnika, zatvorio vrata nakon što je Suffolk ušao, a zatim se brzo i u tišini dao na posao. Pogledao je iza svake tapiserije, micao slike kako bi provjerio zid iza njih, zavirio u kamin, kuckao po drvenoj oplati.

- Nikad ne možeš biti siguran - re e. - Kad god izi em iz ove odaje, bojim se da e je netko u initi nesigurnom. - Rukom je prešao preko vora u drvenoj oplati, mršte i se,

nastoje i se sjetili je li ranije bio ondje. Lako bi mogao skrivati špijunku. Kad je napokon bio zadovoljan, sjeo je u izrezbarenu stolicu iza masivnog stola i

prstima lupkao po hrastovini. - Kralj ne smije umrijeti prije nego se pobrinemo za nasljednika koji e nam odgovarati.

Posegnuo je u svoj haljetak od purpurne svile, izvadio klju i otklju ao ladicu stola. Zavukao je ruku unutra, potražio oprugu koja e osloboditi lažno dno, a zatim izvadio zape eni omot. Spustio ga je na stol ispred Suffolka.

- Kao što smo se dogovorili, sastavio sam bra ne ugovore kojima se tvoja k i, ledi Jane, zaru uje s mojim sinom, Guildfordom Dudleyjem. Ti i tvoja žena pomno ih prou ite, ali mislim da ete otkriti da su to no onakvi kakve smo dogovorili.

Suffolk je uzeo zape eni omot i njime lupnuo po dlanu. - Koliko sam shvatio, brak bi se trebao sklopiti odmah.

- Za nekoliko tjedana. Suffolk kimne. - Ledi Frances e obavijestiti Jane. Djevojka bi mogla imati neke

budalaste prigovore jer postoji predugovor s lordom Hertfordom, ali moja e draga žena bez ikakvih poteško a pobiti svaki prigovor.

- Siguran sam da ho e - složio se Northumberland. Uop e nije sumnjao da e impresivna vojvotkinja pokoriti svoju plahu k i. - U me uvremenu bismo možda trebali iskušati vještine Bryanstonove travarke. Kralj mora živjeti dovoljno dugo da za nasljednicu proglasi svoju sestri nu Jane. Mora isklju iti obje sestre i prijestolje ostaviti Jane.

- A time i njezinu mužu, tvojem sinu - zaklju i Suffolk. - I mojem sinu - složio se Northumberland. -U me uvremenu moramo smiriti napete

živce Francuza koji se užasno boje da e se Mary, dok je Edward na samrtni koj postelji, udati za Filipa Španjolskog. Nitko ne smije slutiti što kanimo. Predlažem da Francuzima kažemo kako planiramo Marynu udaju za vojvodu d'Orleansa. Savez što ga odavno žele. To bi trebalo na neko vrijeme zaokupiti de Noaillesa.

Suffolk ga je pozorno gledao. Jasno je vidio da Northumberland zna kamo sve to vodi. - I? -potaknuo ga je.

- Beaucaireova sestra - re e Northumberland i spoji prste pred sobom. - ini se da se spetljala s jednim francuskim agentom. Palo mi je na pamet da bi to mogla biti korisna veza, pa sam Robinu rekao neka se ne upli e, neka pusti da se veza razvije.

- Iskoristit eš je za prenošenje informacija Francuzima? - Upravo tako. Robin je veoma blizak s njom, pa nikad ne bi posumnjala u nešto što

joj on kaže, Govorit e joj ono što mi želimo da Francuzi znaju. - Northumberland se hladno osmjehnuo. Zgodno, ne misliš li, Suffolk?

- Veoma. - U me uvremenu se moramo pobrinuti da Mary ostane u pala i pod našim

nadzorom. I dalje tvrdi da je previše bolesna da bi izlazila iz svoje odaje te nastavlja dodijavati kralju molbama za posjet, ali naravno, kralj ne dobiva njezine poruke.

GIGA

134


Northumberland je naglo ustao kao da je rekao sve o toj temi. - Pogledajmo opet onu

ženu Goodlow. Uspije li nešto u initi za kralja, ona budala Bryanston e zacijelo željeti neku uslugu u zamjenu. Na i emu još jedan grofovski posjeti ili tako nešto. - Izišao je iz odaje na svoj uobi ajeno energi an na in, a Suffolk mu je bio za petama.

Pen se protegnula i lijeno zijevnula. Još je bio mrak. Žeravica u kaminu još je uvijek

tinjala, a njezina soba u kona ištu Buli bila je topla, tiha i udobna. Okrenula se na bok i usnama dotaknula udubljenje Owenova ramena, polizavši njegovu slanu kožu dok je spavao.

Nešto je promrmljao i ispružio ruku, zavukavši je ispod nje kako bi je privukao bliže. - Još spavaš? - pitala je. - Zar te ne mogu probuditi? - Spavam snom pravednika - odgovorio je, a ona je ula smiješak u njegovu glasu. - A

po pravdi, trebalo bi mi dopustiti povratak u snove. Pen je pomaknula ruku ispod pokriva a. I ona se nasmiješila kad je osjetila kako

postaje tvrd u njezinom stisku. - Pravda iziskuje da ja dobijem svoj zasluženi desert. - Popela se na njega i smjestila se iznad njegovih bedara. Rukama je prešla preko njegova trbuha i rebara, pritisnuvši svoje vrele, vlažne nabore uz njegovo tvrdo, istureno spolovilo. - Ne vjerujem da još uvijek spavaš.

- Ne, ini se da ne spavam - složio se Owen. Dotaknuo joj je koljena, kliznuo rukama duž njezinih glatkih bedara, stisnuo joj bokove.

Pen je lagano podigla bokove i uvela ga u sebe. Njezino se tijelo stegnulo oko njega te je posve nepomi no stajala, uživaju i u tome kako ju je ispunjavao, kako je njegov penis pulsirao unutar tijesnog otvora koji ga je obavijao.

Owen je zabacio ruke iznad glave i podigao bokove. Ležernim se ritmom pomicao u njoj. Pen se tiho nasmijala, slijede i njegov ritam dok je užitak polako, nezaustavljivo rastao. Tek su etvrti put vodili ljubav, a ipak se inilo da njegovo tijelo poznaje jednako intimno kao i svoje. Nastojala je odgoditi radost orgazma, zadržati se na rubu još jednu veli anstvenu sekundu. Ali na koncu se prepustila, predala se valu zadovoljstva, pustila da je nosi kamo želi.

Zagnjurila je lice u njegovo rame, kušaju i znoj njegova ispunjenja. Zrak je ispunjavao miris seksa, njihovih spojenih tijela. Njegov je penis sad u njoj bio malen i mekan. Polako, nevoljko, otkotrljala se s njega i legla na bok.

Owen joj je milovao obraz, zavukao ruke u njezinu razbarušenu kosu na svojem ramenu.

- Ovoga puta nismo pazili - šapne Pen. - Tako mi se više svi alo. - I meni - odgovorio je. - Ali ne bih želio da do e do neugodnih posljedica. - Podigao

se na lakat i nadvio nad njome. - Ni ti to ne bi željela, Pen. - Ne sada - složila se. Pogledala ga je u o i, a sad se u njezinima naziralo pitanje. - Ali

što je s tobom, Owene? Bi li jednoga dana želio imati dijete? Owenovo se lice zatvorilo, a premda se njegov položaj nije promijenio, osjetila je

kako se naglo povukao. - U mojem životu nema mjesta za djecu - rekao je, sjeo i odbacio pokriva e.

Lucy i Andrew. Oboje imaju maj ine o i. Zelene poput mahovine. Pen je nepomi no ležala dok je on sjedio bez rije i, zure i u prazno. Koža joj je bila

hladna i odjednom je osje ala težinu obeshrabrenosti. Nije smjela postaviti tako intimno pitanje. Oni su ljubavnici, ali još uvijek mnogo toga ne zna o njemu. Toliko je toga što on ne želi razotkriti o sebi. Je li to samo pretjeran oprez koji je nužan u životu jednog špijuna? Ili je rije o ne em drugom, ne em što je bitno za njega osobno?

Ispružila je ruku i dotaknula mu le a. Koža mu je bila vru a dok je njezina bila

GIGA

135


hladna. Nešto doista nije u redu. Kroz kožu je osje ala koliko pati. inilo se da se opet izgubio, kao prethodnoga dana kad je njegov konj umalo zgazio dijete. Nije mogla šutjeti, pa je tiho pitala: - Owene, što te mu i?

Zavladala je tišina, a ona je požalila što ga je to pitala. Tada se inilo kao da se svjesno oslobodio tog trenutka depresije. - Ništa... stara pri a. -Nagnuo se prema njoj i lagano je pljesnuo po boku. - Hajde, ustani. Moramo biti na cesti za London im svane.

Kakva stara pri a? Željela je znati, ali ak i da nije zaklju io tu temu, nije imala vremena za daljnja pitanja. Što se prije vrate u London, prije e na i svoje dijete. Owen krije previše tajni da bi se odjednom razotkrile. Ova e tako er pri ekati.

Sko ila je s kreveta, požurila do škrinje po svoju košulju i arape što ih je Mary prethodnoga dana oprala i stavila u lavandu dok je ona lutala naokolo u Cedricovoj odje i.

Sagnula se kako bi otvorila škrinju. Owen ju je promatrao, a biserni sjaj njezine gole kože, zamamne obline izbo ene stražnjice, linija kralješnice, slatka udubljenja iza koljena, ponovno su ga uzbudili.

Uspravila se s odjevnim predmetima u rukama, drže i ih uza se kad se okrenula prema njemu.

- Ne bi to opet mogao u initi, je li? - pomalo je zapanjeno pitala kad je opazila njegov ud.

- Bez problema - odgovorio je. - Pa, nemamo vremena - ustvrdila je Pen i žurno spustila košulju preko glave kako bi

pokrila svoju zamamnu nagost. Sjela je na škrinju u podnožju kreveta da navu e arape. - Ho u li pozvati Mary, ili eš mi ti vezati uzice?

- Pozovi Mary. Premda bih uživao u tome, ali se i sam moram odjenuti. - Zavukao je ruke u vlastiti no ni ogrta i zaputio se prema vratima.

- Znam da ne ideš daleko, ali zar me ne eš poljubiti na rastanku nakon ovakve no i? - Pen mu se smiješila, pružaju i ruke prema njemu. inilo se previše hladnim tako se naglo rastati nakon dugih veli anstvenih sati vo enja ljubavi.

Vratio se. - Pokušavao sam odoljeti iskušenju -rekao je. Obujmio ju je oko struka i poljubio joj usta. Automatski je zatvorila o i, a potom ih je naglo otvorila. Nešto nije bilo u redu. Osje ala je da on zapravo nije ovdje. Owenove su o i bile širom otvorene i kao da je gledao preko njezine glave premda su mu usta bila topla i vrsta na njezinima.

Osjetivši hladno u, Pen se odmaknula. Pomalo se nelagodno nasmijala. - Misliš na druge stvari.

- Oprosti mi, malo sam rastresen - priznao je Owen. Uputio joj je osmijeh isprike. - Jedino me može opravdati injenica da mislim na tvoj problem, Pen. Jedva ekam da krenemo.

- Kao i ja - re e Pen i korakne dalje od njega. Vjerovala mu je, ali je ipak osje ala nelagodu pri pomisli da on može djelovati tako fizi ki blizu, a ipak biti na drugom kraju svijeta. - Pridružit u ti se u prizemlju im se odjenem.

Owen je oklijevao, kao da e još nešto re i, a zatim ju je opet brzo poljubio i otišao. U svojoj je odaji probudio Cedrica i brzo se odjenuo. Postoje trenuci kad njegova

sposobnost da odvoji um od svojih postupaka može biti mana. Poljubio je Pen jer je to tražila od njega, ali mislio je na druge stvari. Ve ina žena to ne bi opazila, ali Pen je druk ija, a do toga ga je trenutka njihovo vo enje ljubavi sasvim zaokupljalo. Nikakvo udo da je opazila njegovu rastresenost.

Ali razmišljao je o tome koji bi trebao biti sljede i korak u Peninoj potrazi. Nije želio previše o ito njuškati po ozloglašenim ku ama na južnoj obali i tražiti izgubljenu djecu, jer bi to moglo upozoriti Bryanstone, pa je nastojao nešto smisliti. Trebao mu je razlog da ide od jednog do drugog bordela, a jedini dobar plan morat e uklju ivati Pen. Još joj nije povjerio

GIGA

136


svoje sumnje o tome gdje se dijete nalazi. Zapravo, nije znao kako e to u initi, ali ona mora znati.

Tada e se suo iti s novim problemom. Ho e li Pen mo i prepoznati dvogodišnje dijete koje nikad ranije nije vidjela?

GIGA

137


Sedamnaesto poglavlje Rano uve er vratili su se do pala e Greenwich. Owen je ostavio Pen pred ulazom s

ceste. To je bio stražnji ulaz i cesta je još uvijek bila puna ljudi koji su se gurali unutra ili van, trgovci i uli ni prodava i, pralje i kuhari, glasnici i konjušari, svi koji služe potrebama pala e.

- ekat u te na pristaništu u osam - tiho e Owen. - Tada eš biti slobodna? - Mislim da ho u. Mary se, ak i kad se ponaša uobi ajeno i ne glumi da je bolesna,

obi no rano povla i radi molitve i nekoliko sati itanja... O, budi miran, Williame! - uzvikne jer je konj natezao uzde, jedva ekaju i da se vrati u poznatu konjušnicu.

- Bio bih veoma sretan kad više nikad ne bih vidio tu životinju - primijetio je Owen, ljutito promatraju i nemirnoga konja. William se, nakon što su ga uzeli iz kona išta u Northoltu, pobrinuo da posljednji dio njihovog putovanja bude prili no uzbudljiv.

- Krasno se ponaša na selu - zaštitni ki e Pen. - To ne vjerujem - re e Owen. - Što prije si eš s njega, to u biti sretniji. On je doista

opasan za jahanje. - Priznajem da sam o ekivala da e se bolje ponašati - re e Pen i uzdahne. - Pa, ve eras emo po i vodenim putem. Odjeni debeli plašt, bit e hladno. - Ako se ne uspijem izvu i do osam... ? -Zabrinuto ga je promatrala. - ekat u do devet. Nakon toga bit e prekasno i morat emo pokušati neke druge

ve eri. - Ne mogu ekati drugu ve er! - Pen re e tihim glasom koji je treperio od

nestrpljivosti. - Ali gdje emo po eti tražiti? Znam da imaš nekakav plan... neku zamisao. Owen je oklijevao. Uspio je cijeli dan izbjegavati njezina pitanja jer ne bi mogao

podnijeti bol koju bi joj istina nanijela. Imala bi previše vremena za razmišljanje o tome, zamišljanje strahota. Previše vremena za patnju u agoniji neaktivnosti.

Pogled Penininih bistrih o iju po ivao je na njegovu licu. Vidjela je iznenadan bljesak gnjeva u njegovim crnim o ima. Ustuknula je pred njim, a William je puhnuo kroz nos i toptao nogama.

- Doista imam plan - rekao je, ali bezizražajnost njegova glasa ni na koji na in nije umanjila onaj bljesak bijesa. - Ali treba ga dotjerati i zasad bih ga želio zadržati za sebe.

Nasmiješio joj se, a njegovo je lice opet postalo smireno i naoko bezbrižno. - Nikad ne volim iznositi svoje planove prije nego sve do e na svoje mjesto, Pen. To je trik mojeg zanata, bojim se.

- Neka bude - rekla je. - Sastat emo se u osam na pristaništu. - Vidimo se. - Nagnuo se prema njoj i lagano joj poljubio usne prije nego je okrenuo

konja natrag na cestu za London. Pen se pridružila mnoštvu koje je ulazilo u stražnje dvorište pala e. Nitko joj se nije

obratio. Konjušar je preuzeo Williama u dvorištu konjušnice i odveo ga, a konj je zabacivao glavu i željno hodao prema poznatom okruženju.

Pen je ušla u pala u i požurila u svoju odaju, podignute kapulja e i pognute glave. Nije željela da je zaustavi netko tko je poznaje prije nego popravi svoj izgled jer je bila sigurna da ne izgleda kao dvoranka.

Oraš je, kao i obi no, bio sklup an u podnožju njezina kreveta. Otvorio je jedno oko i okrenuo joj le a, pokazuju i svoje negodovanje zbog njezina izbivanja.

Potezala mu je uši i škakljala mu bradu dok se nije udobrovoljio i pozdravio je, hrapavim jezikom polizavši njezinu ruku i grleno predu i. - Glupi ma ak - rekla je. - Znao si da u se vratiti. Uvijek se vratim.

Pozvonila je svojoj sluškinji i odbacila ogrta prou avaju i svoj odraz u zrcalu. To no

GIGA

138


je pretpostavila. Volani njezine haljine bili su zgužvani, rub svilene podsuknje poprskan blatom. Ina e nosi zaštitu za haljinu tijekom jahanja, ali tako joj se žurilo da je na to zaboravila.

Ellen je gun ala kad je vidjela u kakvom je stanju haljina njezine gospodarice. Rekla je da se veoma iznenadila kad je ledi Pen otišla u posjet grofu i grofici u Holborn, a nju nije povela. I još k tome, otišla je bez rije i i nije uzela ak ni torbu s rezervnom odje om.

- Otišla sam veoma naglo, Ellen, a ondje imam dovoljno odje e - Pen je rekla umiruju im tonom.

- A znaš da Tilly ne bi nikome dopustila da se brine o meni dok je ona ondje. To je bilo posve to no, pa se Ellen malo primirila, mada je mrko šutjela dok je

donosila toplu vodu i ru nike, a zatim pomogla Pen da odjene istu haljinu i popravila joj frizuru.

- Samo jednostavan platneni veo i kapicu, Ellen - re e Pen. - Danas ne u ve erati u društvu. Kad je odjenula obi nu haljinu od sivog damasta s bijelim plisiranim umetkom ispod

vrata, tamnosivi veo i bijelu kapicu, Pen se osje ala ednom poput redovnice. Mary e to smatrati prikladnim za bolesni ku sobu, pomislila je dok je poravnavala nabore svojih skuta.

- Ellen, sama u ve erati u svojoj odaji nakon što posjetim princezu. Rano u po i na po inak. Ne u te trebati nakon sedam sati.

- Dobro, miledi. O, lord Robin je bio ovdje i tražio vas. Želio je znati jeste li se vratili. Jako sam se iznenadila. O ekivala bih da e on znati kad ete se vratiti, budu i da ste otišli k obitelji u Holborn. Pen je brzo razmišljala. Pippa je Robinu zasigurno rekla istinu, ina e bi, kao i ostatak njezine obitelji, vjerovao da je zatvorena s princezom. Me utim, on je ne bi izdao.

- O, lord Robin je bio zauzet s vojvodom - neodre eno je rekla. - Sigurna sam da u ga kasnije vidjeti.

Sve se inilo tako jednostavnim dok je stvarala svoj plan, usmjerena samo na jedan cilj. Sada, usred svih sitnica svakodnevnog života, poteško e koje je tako bezbrižno zanemarila dobile su novu dimenziju. Nije imala pojma kako bi mogla i dalje zavaravati i svoju obitelj i princezu o tome gdje je provela protekla etiri dana. Za po etak, Ellen bi lako mogla spomenuti nešto o neobi nom odlasku svoje gospodarice, a to bi doprlo do Guinevereinih ušiju.

Ali ništa od toga ne e biti važno ako na e svoje dijete. Sve e se razjasniti. ak e i Mary morati razumjeti.

No ako ne uspije prona i svojeg sina... Ne, ne e ni razmišljati o toj mogu nosti. - Sad idem k princezi. - Požurila je do princezinih odaja prije nego je Ellen

uspjela iznijeti još neku nezgodnu primjedbu. Zbor glasova pozdravio ju je kad je ušla u predsoblje. - O, Pen, princeza je tako bolesna - re e ledi Matilda i sko i na noge, a oko nje

se rastresu svilene niti za vez. - Otkako si ti otišla, niti jednu od nas ne pušta u svoju odaju. Prima jedino lije nika i Lucy.

Lucy je Maryna osobna sluškinja, žena jednako strastveno odana svojoj gospodarici kao i Katoli koj crkvi, žena ije su ruke izrazito vješte, a jezik šutljiv.

- I kralj - po ne druga dvorska dama. - Dok te nije bilo, odnijeli su kralja do prozora kako bi ga pokazali ljudima koji su ga dozivali iz dvorišta. Bio je previše slab da bi hodao, ali vojvoda je insistirao da ga se odnese k njima. No kad su ljudi vidjeli njegovo lice, nitko nije klicao ni bacao kape u zrak. - Pretjerano je zadrhtala. - Tako je bolesno izgledao!

GIGA

139


Pen je s nekom vrstom o aja slušala bujicu informacija. Nije ju zanimalo ništa od toga. Zapravo, inilo joj se da osoba, koju bi to prije etiri dana zanimalo, više ne postoji. Ovo je brbljanje samo ometalo ono što je jedino željela. Svu je svoju energiju usmjerila na to da do osam sati neometano stigne u pristanište. A ipak je morala obratiti o ekivanu pozornost na brbljarije oko sebe. Kraljevo je zdravlje veoma važno za Mary, ali Pen bi u tom trenutku bilo svejedno da je Edward umro tijekom njezina izbivanja.

- Oprostite mi, ali smjesta moram po i k princezi. - Žustrom je gestom prekinula brbljanje i okrenula se prema vratima Maryne odaje.

- Gospo, jeste li doista bolesni? - uzviknula je i požurila do kreveta, na trenutak zaboravivši vlastite brige kad je vidjela kako princeza izgleda. Mary je ležala poduprta jastucima, a lice joj se doimalo bjeljim od fine posteljine na kojoj je ležala. Imala je upale o i i tamne podo njake.

- O, Pen, bili ste mi tako potrebni - slabašno je rekla. Pen ju je uhvatila za ruku koja se doimala poput kostura.

Mary je izgledala kao da umire, a Pen je najprije pomislila na otrov. - Jeste li pojeli nešto neobi no, gospo?

- Ništa što Lucy nije kušala - re e Mary. - Ne, mislim da je dobri lije nik bio previše revan s iš enjem i kupicama. Jedva se mogu micati.

- Zašto ga niste zaustavili? - upita Pen. - Zasigurno ste sami mogli odlu iti, gospo?

U mutnim princezinim o ima pojavio se razdraženi bljesak. - Northumberland me posjetio danas poslijepodne. Morala sam ga uvjeriti u težinu svojega stanja. Da ste vi bili ovdje, Pen, mogli biste se pobrinuti za njega.

Pen nije odgovorila. Premda ju je šokirao princezin izgled, nije kanila blagoglagoljivim isprikama ohrabrivati Marynu muši avost.

- Je li udovoljeno vašoj molbi da vidite kralja? - neutralno je pitala. - Ne vjerujem da Northumberland prenosi moje molbe - ustvrdila je Mary, a svakog je

trenutka zvu ala snažnije. - Ali mislim da je došao ovamo kako bi sam procijenio moje stanje. - Onda e možda, budu i da se osobno uvjerio u težinu vaše bolesti, sad prenijeti vašu

poruku kralju. - Ne - sa sigurnoš u e Mary. - Ne e. Pojest u malo zobene kaše, Pen. Vrijeme je da

povratim svoju snagu. Pen joj je pružila srebrnu posudu i sjela kraj kreveta, a Mary je pojela nekoliko žlica

kaše. - Koliko sam shvatila, vojvoda je insistirao na tome da se vašega brata pokaže ljudima

- rekla je kad je pružila Mary ašu vina. Laknulo joj je kad je vidjela da se malo boje vratilo u princezine obraze.

- Tako er sam shvatila da to pojavljivanje nije bilo osobito uspješno - dodala je. - Ne, Lucy mi je rekla - Mary je odgovorila mnogo snažnijim glasom. Popila je gutljaj vina. - Moj je brat na samrti i ja moram na i neki na in da bez

odlaganja odem odavde, Pen. Ujutro mi morate pomo i. Moramo smisliti na in na koji u potajno oti i odavde i pobje i natrag u Essex. Brodovi mojeg brati a ekaju nedaleko obale. Ako opasnost za mene postane prevelika, odvest e me u Flandriju. Kad Edward umre, vratit u se kao prava kraljica, a careva e vojska do i za mnom.

Slabost je nestala iz njezinih o iju te je žarkim pogledom fiksirala Penino lice dok je s mirnom odlu noš u izgovarala tu tvrdnju. - Northumberland me ne e poraziti.

Pen nije željela umanjiti tu odlu nost sumnjama o spremnosti svetog rimskog cara da zapo ne krvavi rat kako bi osigurao prijestolje svojoj sestri ni. Car je hladan i prora unat vladar. Lako bi mogao zaklju iti da se ne isplati ugrožavati vlastite ljude radi Maryna

GIGA

140


prijestolja. Kad se jednom na e u njegovim rukama, mo i e je udati za nekoga kako bi vrstio vlastite saveze.

Maryno prijestolje ovisi o tome ho e li ona ostati na engleskom tlu. Ali Pen nije glasno izrazila svoja mišljenja.

- Ne, gospo - složila se. - Ne e. Pustite me da no as razmislim kako je najbolje postupiti. - Ustala je. - Sigurna sam da emo na i neki na in. Ali ako me sad više ne trebate, pošla bih u svoju odaju. Veoma sam umorna.

Sad je Mary izgledala zabrinuto. - Nadam se da se niste prehladili, Pen. O ekivala bih da e ledi Kendal voditi ra una o vašem zdravlju.

Pen se kratko nasmijala. - Ne, gospo, nisam se prehladila, ali moja sestra treba malo sna te smo nas dvije sjedile do kasno u no i rano ustajale. Pippa me oduvijek umarala, mada je silno volim. - S iznena uju om je lako om izgovorila tu laž. Sebe nije smatrala tako vještom u laganju.

- Pa, ako je to sve... - Mary je izgledala kao da joj je laknulo. - Po ite se odmoriti, Pen, a ujutro emo razgovarati o tome što bih dalje trebala napraviti.

I ujutro u u naru ju možda držati svoje dijete. Pen se zavrtjelo u glavi od te pomisli. Ispružila je ruku i uhvatila se za izrezbaren i

pozla en stup kreveta. Ako ve eras prona e svoje dijete, više ne e morati lagati. Mary e, ak u trenutnoj opasnosti, morati razumjeti zašto je Pen lagala. Sebi na, arogantna, muši ava, Mary je sve to. Na kraju krajeva, ona je k i svojeg oca. Ali duboko u sebi ona je pravedna i poštena žena. I lojalna je onima koji stoje uz nju.

Mary e kao kraljica imati potpunu mo nad svojim podanicima... mo da potpiše smrtnu presudu ili pomilovanje.

Mo da pomogne prijateljici utvrditi legitimitet ukradenog djeteta, kao i mo da kazni kradljivce.

Trenutak vrtoglavice je prošao, a Pen je bila zahvalna na injenici da to Mary nije opazila. Poželjela je princezi laku no i izišla, tek se nekoliko minuta zadržala u predsoblju gdje su ostale dame tražile da im se pridruži na ve eri.

- Ne... ne, jako sam umorna - odbila je. – Ve erat u u svojoj odaji. - Izišla je uz povike za laku no , silom se oduprijevši porivu da potr i do svoje odaje, prisiljavaju i se na to da kimne poznanicima koje je sretala u hodnicima, razmijeni uljudne pozdrave s drugima. Svima je rekla da ju je princeza poslala nešto obaviti i nitko ju nije pokušao zadržati.

Ellen joj je donijela ve eru i tanjuri mljevene ze etine za Oraš a, koji se visoko podigao na svojim nogama, izvijaju i le a u lijenom protezanju prije nego je sko io s kreveta i prišao tanjuri u, drže i se nadmeno.

- Ve eras te više ne u trebati, Ellen - rekla je Pen dok je maslacem mazala komad pšeni noga kruha. - Možeš oti i i vratiti se ujutro.

- Ne trebate me da vam pomognem spremiti se za spavanje, gospo? - Ne... ne, sama u se sna i, hvala ti. - Pen je uzela pile i batak i nasmiješila se

sluškinji, otpuštaju i je. im je Ellen otišla, Pen je spustila pile i batak i iskrivila lice od gnušanja. Uop e nije

imala apetita, a želudac joj se gr io od uzbu enja i straha. Sjedila je i gledala uru. Kucanje na vratima bilo je tako neo ekivano, tako iznena uju e i neželjeno, da Pen

nije odmah reagirala. Za ulo se ponovno, a ovog je puta Robinov glas popratio kucanje. - Pen? Pen, znam da si unutra. Moram razgovarati s tobom. - Otvorio je vrata

dok je govorio i zastao na pragu s rukom na kvaki, kao da eka dopuštenje da u e. Ina e nije tako ekao jer mu Pen nikad ne bi zabranila ulaz, ali ve eras je oklijevao. Žena koju je poznavao se promijenila, pa nije bio siguran da stara pravila, ili nepostojanje istih,

GIGA

141


još uvijek vrijede. A ono što je došao re i, što se spremao re i, bilo mu je tako odvratno da se na neki udan na in osje ao kao da je zlostavlja.

Pen je pogledala na uru. Bilo je gotovo sedam. Krenut e za pola sata. Treba joj petnaest minuta do pristaništa, a željela je imati dovoljno vremena.

- Jako sam umorna, Robine - rekla je i spustilo glavu na naslon stolice, slabašno se osmjehnuvši.

- Možemo li ujutro razgovarati? - Ovo ne e dugo trajati. - Odlu no je ušao u odaju i zatvorio za sobom vrata. Pen je osjetila kako je obuzima o aj. Mora ga se riješiti. - Robine, molim te, zar to ne

može pri ekati? - Ne - rekao je. - Moraš mi vjerovati, Pen, ne želim ti to govoriti. - Skinuo je rukavice

i puhao u šake, stavivsi ih na usta dok je namršteno zurio u vatru. - Ali ne mogu stajati po strani. Previše te volim da bih šutio.

- Pretpostavljam da je rije o Owenu d'Arcyju. - Njezin je glas bio hladan. Nije joj padao na pamet nijedan drugi na in na koji

bi ga mogla udaljiti. - Ve sam ti rekla, Robine, da je to moja stvar.

- Kamo si išla s njim? - I to je moja stvar. Ako si o tome došao razgovarati, odmah ti kažem da te ne u

slušati. - Opet je pogledala uru. - Ne želim se sva ati s tobom, ali ne u razgovarati o Owenu. - Ti ne moraš ništa govoriti. Ja u govoriti, a ti me moraš slušati. - Robin joj nije dao

vremena za odgovor. - Kavalir je francuski agent, Pen. Radi za francuskog veleposlanika. - Znam to - prezirno e Pen. - Sam mi je to rekao... zacijelo kako bi preduhitrio

naklapanja - cini no je dodala. Morala je ostati u prednosti. Robin je porumenio, a njegova se nelagoda pretvorila u agresivnost. - Je li ti pri ao i o

svojoj ženi? I svojoj djeci? Pen je na trenutak bilo teško disati. - Rekao mi je da nije oženjen - tiho je priznala. - Nije... ne sada. - Robin je vidio da je kona no privukao njezinu pozornost.

Po eo je hodati odajom amo-tamo, šakom udaraju i u dlan druge ruke. - Žao mi je, ali moraš me saslušati, Pen.

- Slušam te - rekla je bezizražajnim tonom. Naglo je ustala, kao da e tako lakše podnijeti udarac, i nesvjesno prekrižila ruke na prsima. Robin je nervozno hodao dok joj je pri ao pri u koju je uo od Simona Renarda. Ništa nije uljepšavao i ništa nije izostavio.

- Objavio je da su njegova djeca nezakonita? -Pen je izustila kad je ušutio. To je više rekla sebi u bradu nego u o ekivanju odgovora.

- Tako sam shvatio. - I otad ih nije vidio? - Zadrhtala je i stisnula ruke oko sebe. - Tako sam shvatio. Informacije sam dobio iz... iz pouzdanog izvora - rekao je. - Od još jednog špijuna? - Na neki na in. - A to je i tvoj svijet - ustvrdi Pen. Nije joj trebala potvrda, ali sad je to prvi put

otvoreno izgovoreno me u njima. - Molim te da tu spoznaju zadržiš za sebe -rekao je. Pen je samo nestrpljivo odmahnula glavom. Robin je znao da ga nikad ne bi izdala. Isto je tako ona znala da joj on nikad ne bi lagao. Morala je vjerovati u ono što joj je ispri ao. Ne samo da Robin nikad ne bi izmislio

takvo što, ve je ta pri a odgovorila na mnoga pitanja, razriješila mnoge zagonetke oko Owena. No, je li on sposoban za takvu okrutnost? Optužila ga je da je njezinu nesre u iskoristio za vlastite ciljeve. To je bila istina. Ali nije se pretvarao da je druk ije.

GIGA

142


Nije želio razgovarati o djeci, rekao je da u njegovu životu za njih nema mjesta. Tako se uzrujao zbog one djevoj ice na cesti...

Krivnja... kajanje... žaljenje. Je li ga to mu ilo u onim trenucima kad je izgledao tako povrije eno i izgubljeno? Pomaže li njoj prona i njezino dijete jer ga mu i krivnja zbog vlastite djece?

Nesvjesno je opet pogledala na uru. Odbila je sedam i pol kad je pogledala. Njegovi razlozi nisu važni.

- Pen? - Robin je pošao prema njoj, a ona je odmahnula glavom. - Ne... Idi. Idi sada. Molim te. - Pen... Pen... tako mi je žao. Mrzim kad te moram povrijediti. - Znam. Ali sad me ostavi! - Podigla je ruku kao da e ga odgurnuti. - Moram biti

sama. Robin je oklijevao, nesiguran, ne žele i je ostaviti samu dok izgleda tako blijedo i

ajno. Želio ju je utješiti, ostati s njom dok se ne pribere. Pen je zurila u dugu kazaljku ure koja se primi e broju sedam. - Izlazi! Robin je znao da ne može ostati, bez obzira na vlastite potrebe. Okrenuo se i izišao

bez ijedne rije i. Pen se grozni avo obavila plaštem i navukla rukavice. Bez obzira što je Owen d'Arcy

inio, ona ga treba. Sve dok u naru ju ne bude držala svoje dijete, u njemu ne e vidjeti ovjeka sposobnog odre i se vlastite malene djece. Ne e ga smatrati sposobnim za takvo

divljaštvo prema ženi koju ostali smatraju besprijekornom. Ne e uop e razmišljati o njemu, osim kao o sredstvu do cilja.

Zašto je, za Boga miloga, Robin izabrao baš ovu ve er da joj iznese tu pri u ? Ne! U njezinoj glavi nema mjesta ni za što, osim za ono što e se ove ve eri razotkriti.

Navukla je kapulja u preko glave i otvorila vrata odaje, oprezno pogledavši u hodnik, pomalo se pribojavaju i da Robin ondje uva stražu. Ali nigdje ga nije vidjela.

Izišla je iz pala e, kao i ranije, stražnjim hodnicima što ih uglavnom koristi služin ad. Kad je izišla, vidjela je da je po ela padati lagana hladna kiša. Pogledala je prema nebu bez mjeseca i neodre eno se pitala ho e li takvo vrijeme odgovarati Owenovu planu. Bez obzira kakav je plan špijun smislio.

Zurila je stazom od crvene cigle ispod grana tisa s kojih je kapala voda, a put su joj osvjetljavale baklje postavljene uz stazu koja vodi do rijeke. Svjetla su treperila s teglenica u pristaništu te splavi i amaca koji su ekali posred rijeke u nadi da e imati putnika. Na rijeci se jednako marljivo radilo uve er kao i danju.

Izišla je iz sjenki i odmah ugledala Owena. Stajao je na rubu mola i gledao prema stazi koja vodi iz pala e. Podigao je ruku kad ju je opazio, jedva zamjetan pokret koji je istodobno bio pozdrav i upozorenje - kao da joj ovo drugo uop e treba, pomislila je Pen.

Pogledom je preletjela razne skupine ljudi koji su u pristaništu ekali prijevoz do Londona, ali joj je laknulo kad nije vidjela nikoga poznatog. Još je više navukla kapulja u na lice i ležerno pošla do ruba mola gdje je stajao Owen.

Nije ekao da stigne do njega, ve je zakora io u pove u teglenicu koja je ak imala i kabinu. Sigurno je rije o privatnoj teglenici. Ali ijoj?

Zakora ila je unutra jednako nonšalantno kao i on. Vesla i su je pogledali, a kormilar je uzviknuo naredbu im se ukrcala. Ljudi su žurno odvezali teglenicu. Pen je ušla u kabinu, osjetivši kako se plovilo pomaknulo udaljivši se od mola.

- Dobro je, uranila si - rekao je Owen kad je Pen ušla u kabinu osvijetljenu samo petrolejkom koja je visjela s niskog stropa. Glas mu je bio odsje an, lice rezervirano, a Pen je to odgovaralo. Ne bi mogla podnijeti poljupce i nježne rije i.

Odmah je na njemu opazila neku promjenu. Pažljivije ga je pogledala u treperavim

GIGA

143


sjenkama petrolejke. Bio je obavijen dugim, debelim, crnim plastom obrubljenim neprepoznatljivim tamnim krznom. Shvatila je da je dragulj, na preokrenutom obodu njegovog crnog šešira, lažan. Tada je ugledala blijedi ožiljak na njegovu licu i neobi no iskrivljena usta; promijenio se ak i oblik njegove brade.

Zapanjeno je shvatila da izgleda kao zlikovac. Elegantnog je Francuza zamijenio neugledan, pomalo ofucan ovjek u jeftinoj i ni po emu upadljivoj odje i. I nije se radilo samo o odje i, ve i o njegovom držanju, sveukupnom dojmu. Njegov je nemiran pogled poja avao dojam da je rije o ovjeku koji se bavi pomalo nezakonitim poslovima.

Lako je mogla povjerovati da bi taj ovjek izdao ženu i djecu. Zatvorila je tu misao kao da za epljuje odvod, te se osvrnula po malenoj kabini koja je

imala raskošne tapiserije na malenim prozorima i klupe pune jastuka. Luksuzna kao jedno od kraljevskih plovila.

- ija je ovo teglenica? - Veleposlanikova - odgovorio je. - Moje veze imaju nekih prednosti. Pen je samo kimnula. Bila je napeta poput opruge, a njezine su misli i emocije bile u

kaosu smu enosti, razdraženosti, odlu nosti, uvjerenja. Bilo bi joj svejedno da je ovdje i sam veleposlanik s cijelom vojskom francuskih špijuna, samo da je ne ometaju u njezinoj namjeri.

U kabini se grijanom žeravnikom bilo je zagušljivo toplo, pa je olabavila svoj plašt.

Owen se odjednom nasmiješio i prvi put izgledao kao stari Owen. - Odjevena si za samostan, dušo. Nimalo prikladno za ulogu koju sam ti ve eras namijenio.

- Koja je to uloga? - Stisnula je šake tako da su joj se nokti žarili u dlanove. Ne smije je dotaknuti. To ne bi mogla podnijeti.

Me utim, nije to ni pokušao, ve je samo jednostavno odgovorio: - Kurve. Sre om, donio sam kostim za tebe.

- A koju ulogu ti imaš? - pitala je, tijela napeta poput tetive luka. - Svodnika - odgovorio je, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Pen je polako udahnula. To je svakako objasnilo njegov promijenjen izgled. Nikad

nije upoznala nekog svodnika, ali ova ofucana, pomalo prijete a figura, u koju se elegantni Owen pretvorio, zasigurno bi odgovarala. Me utim, i dalje joj se to inilo nevjerojatnim.

- Ozbiljno govoriš? - Posve. Ako netko želi posjetiti javne ku e, mudro je prilagoditi svoj izgled. Pen je zurila u njega kad je shvatila implikacije. - Moj sin je u javnoj ku i? - Ako sam u pravu - odgovorio je. Tiho joj je ispri ao kako je vidio Milesa

Bryanstona da izlazi iz stražnjih uli ica zloglasne etvrti na južnoj obali. Owen je strepio od trenutka kad e joj to morati razotkriti, ali se iznenadio kad je vidio da se Pen ne doima osobito šokiranom.

Bez rije i je slušala. Owenove je sumnje nisu mogle užasnuti. Dvije godine je živjela s tako mu nom neizvjesnoš u da je nešto konkretno, bez obzira koliko loše bilo, zapravo doživjela kao olakšanje.

- Ta mjesta primaju neželjenu djecu - rekla je, gotovo sebi u bradu, kad je završio. Hitro ga je pogledala, o ekuju i nekakvu reakciju na taj opis. Nije vidjela nikakvu promjenu na njegovu licu ili u o ima.

- Mislim da su to, op enito govore i, nesretne posljedice profesije njihovih majki - suho je odgovorio. - Jedno dijete više ili manje ne e stvarati previše nevolja, a siguran sam da Bryanstoni dobro pla aju za smještaj i šutnju.

Pen je stajala i stiskala svoje laktove. - Onda, kakav je tvoj plan? - Prodat u te onome tko najviše ponudi.

GIGA

144


S nerazumijevanjem je zurila u njega. - Kako to misliš? - Posjetit emo sve javne ku e i u svakoj u te ponuditi na prodaju. Ne e mi se svi ati

cijena, pa emo po i dalje dok ne na emo ono što tražimo. - Djecu? - Ili dokaze da su ondje. Nakon što suzimo podru je, odlu it emo kako je najbolje

nastaviti. - Ako ve eras na em svoje dijete, uzet u ga -ustvrdila je s vatrenim bljeskom u

svijetlosme im o ima. - Ho eš li ga prepoznati? - pitao je Owen,

pozorno je promatraju i. Pen odmahne glavom. - Ne znam - rekla je i vatreni je bljesak nestao kad joj se u

ima pojavio o aj. - Kako bih uop e mogla znati? Nikad ga nisam vidjela. - Pa, to emo premostiti kad stignemo do njega - žustro e Owen. - A sad se moramo pripremiti. - Podigao je kožnu torbu na stol vijcima pri vrš en za pod na sredini kabine. Pen je gledala kako vadi otrcanu haljinu od plavog platna i prljavu podsuknju. - To je

za mene? - Skupila je nos zbog ustajalog vonja koji se širio iz odjevnih predmeta. - Moraš izgledati onako kako tvoja uloga iziskuje. Dopusti da ti odvežem uzice. Pen ga je poslušala, mada su joj se miši i napeli dok je ekala njegov dodir na svojoj

koži. Prsti su mu bili spretni i obavili su zadatak brzo i bez nepotrebnih dodira. Pen je shvatila da špijun u akciji nema vremena za ljubavna milovanja.

Malo se opustila, ali je ipak zadrhtala od gnušanja dok je navla ila podsuknju i haljinu. - Gdje je to bilo? Možda je zaraženo nekom boleš u.

- Ne, uvjeravam te da izgledaju gore nego što jesu - odgovorio je Owen. Vezao je uzice plave haljine koja je imala tako dubok izrez da joj je jedva pokrivala bradavice.

Pen je zurila u bijele obline koje su se uzdizale iz dekoltea. - Nisam znala da sam tako obdarena - progun ala je.

- To je zbog haljine - odgovorio je. U druk ijim bi okolnostima Pen pridodala neki šaljivo ironi an odgovor na tu nimalo

laskavu primjedbu, premda istinitu. No ve eras nije bila raspoložena za smijeh. Opet se okrenuo prema torbi i izvadio malenu limenku. - Do i ispod svjetla. Pen ga je poslušala. Otvorio je limenku i izvadio etkicu, neki crni prah i sivu pastu.

Okrenuo joj je lice prema gore i dao se na posao. - Što to no radiš? - pitala je Pen dok je prstima nanosio prašak ispod jednog njezinog

oka. - Želim da izgledaš kao zlostavljana kurva -rekao joj je. Pen je napravila grimasu, ali više ništa nije pitala. Na koncu je koraknuo unatrag i

prou io svoje djelo. - Mislim da je tako u redu. - Voljela bih imati zrcalo. - Ne e ti se svidjeti ono što vidiš, ali ako baš moraš, ovo e ti otprilike pokazati. - Iz

svoje torbe pune trikova izvadio je maleni krug zagla enog bakra i držao petrolejku kako se ne bi njihala dok se ona prou ava.

Pen je vidjela lice sivo od blata i lošeg zdravlja. Ispod jednog oka nalazila se grozna purpurna modrica koja se protezala do jagodi ne kosti. inilo se da su joj usne malo ote ene. - Ovo je užasno - šapnula je.

- Tako i treba biti. - Odjednom je zvu ao suzdržano. - Žene u tim ku ama nisu ondje po vlastitom izboru. Nalaze se u blatu jer nemaju kamo drugamo i i. U eš li onamo izgledaju i svježe i netaknuto, to bi odmah pobudilo sumnju. Ne eš morati ništa govoriti;

GIGA

145


samo se drži iza mene, izgledaj prestrašeno, skutri se... što god ti se ini prikladnim. I samo slijedi moj primjer.

Pen je kimnula i okrenula se od grozne slike u bakru. Stvarnost onoga kamo idu sad je postala izraženija, a nju je ispunjavala strepnja. Ukoliko njezino dijete jest živo, kakvo e na i? Zapušteno, ozlije eno...

Dragi Bože, nije mogla podnijeti takva razmišljanja.

Osamnaesto poglavlje

GIGA

146


- Robine? Drago mi je da smo se sreli. Želim razgovarati s tobom. - Vojvoda od

Northumberlanda pojavio se iz sjenki velike dvorane, izišavši iza stupa gotovo kao da je ekao u zasjedi, pomislio je Robin.

Robin se zaustavio, nimalo ne žale i što e ga to odvu i iz kaosa vlastitih misli. - Milorde? Northumberland se osvrnuo naokolo. Dvorana je ak i u ovo doba bila krcata. - Za

pola sata do i u moju privatnu odaju. - Rekavši to, udaljio se. Robin je slegnuo ramenima. inilo mu se da je prili no kasno za takav poziv, ak i od

Northumberlanda koji nema nikakav raspored za kovanje svojih urota, ali nije ga mogao ignorirati.

To no pola sata kasnije javio se stražaru koji je stajao pred vratima vojvodine privatne odaje, Stražar je o ito upozoren da ga treba o ekivati jer mu je odmah otvorio vrata.

Tri muškarca u odaji nisu odmah obratili pozornost na njega, ve su nastavili svoj razgovor.

- Brak e biti sklopljen na Duhovsku nedjelju - govorio je Northumberland. - U me uvremenu bi se mladi ljudi morali bolje upoznati. Guildford e biti uslužan prema Jane u narednim danima... Ah, Robine, tu si, dobro. - Northumberland mu je, sa svoje izrezbarene stolice iza masivnog pisa eg stola od hrastovine, pokazao da sjedne na obi an stolac bez naslona za ruke.

Robin se naklonio vojvodi od Suffolka i grofu od Pembrokea koji su zajedno stajali kraj prozora, s kojeg se pružao pogled na bakljama osvijetljeno dvorište.

Kimnuli su Robinu i pošli sjesti na stolice s obje strane stola. U inilo mu se da obojica izgledaju napeto, a u odaji je vladao neki osje aj iš ekivanja.

Robin je sjeo, ali se na njegovom licu nisu odražavale nikakve misli i naga anja. Ve je sumnjao da Northumberland kani oženiti svojeg najmla eg sina s ledi Jane Grey, Suffolkovom k eri, a sad je dobio potvrdu. Ali što bi se trebalo posti i tim brakom, osim jednostavnog povezivanja dviju vojvodskih ku a? Robin je bio uvjeren da Northumberland ima nešto važnije na umu.

- Proslavit emo vjen anje, milorde vojvodo? -spokojno je pitao. - Da, moj sin i Jane Grey - re e Northumberland, trljaju i bradu. - Kralj je dao svoj

blagoslov. - Moje estitke objema stranama - rekao je Robin, pitaju i se kako je sirota malena

Jane primila vijest o skorom stupanju u brak. Ne dobro, bio je siguran. Niti jedan od Dudleyjevih sinova nije joj osobito simpati an. Grubi su i esto su je maltretirali kad je bila dijete.

Ima li ovaj poziv ikakve veze s vjen anjem? Na trenutak je zaboravio svoju zaokupljenost s Pen i Owenom d'Arcyjem. Ova su tri ovjeka najistaknutiji lanovi Krunskog vije a. Dobro ih je poznavao, ali ga nikad ranije nisu pozvali da sudjeluje u njihovim raspravama.

- Pa, dosta o tome - re e Northumberland i spoji prste pred sobom. - Robine, želimo razgovarati o tvojoj sestri.

Zabrinutost se vratila. Robin ništa nije rekao, ali sad je sjedio posve nepomi no, a svi su mu se živci napeli.

- Ledi Pen je još uvijek bliska s kavalirom d'Arcyjem - nastavi Northumberland. Upitno je uzdigao obrvu. - Vjerujem da je još uvijek tako. Mnogo su vremena provodili zajedno tijekom boži nih blagdana.

- Da, veoma su bliski - dometne Suffolk. - Led i Pen pokazuje izrazitu sklonost kavalirovu društvu.

GIGA

147


- Pa što s tim, milorde? - pitao je Robin, a njegov je ton bio odrješit do to ke

neuljudnosti. Northumberland je mahnuo Suffolku da šuti te re e kao da odgovara na Robinovo

pitanje: -Kavalir je francuski agent. Zna i, o tome je rije ? Northumberland je napokon našao neki na in na koji e

iskoristiti Peninu vezu sa špijunom. Robin je u mrkoj tišini ekao objašnjenje. Northumberland se nagnuo preko stola. - Je li tvoja sestra svjesna te injenice? - Nije, naravno, milorde vojvodo - odgovorio je Robin, bistra pogleda, smirena

izraza lica, bez ikakva traga unutrašnjoj oluji dok je tražio najbolji na in na koji e zaštititi Pen.

- Moja sestra ništa ne zna o špijunima. U posljednjih je nekoliko godina proživljavala veliku tragediju, a ini se da joj je kavalir malo odvukao misli od svega toga. Njezina obitelj u tome nije vidjela ništa loše. - Govorio je bezizražajnim glasom i samo bi onaj tko bi veoma pozorno slušao uo izazov duboko u njemu.

Northumberland nije pozorno slušao. Kuckao je prstima po stolu, a veliki je rubin na njegovom prstu svjetlucao na svjetlosti lampe. - Vidim na in na koji bismo situaciju mogli okrenuti u našu korist. Moramo dostaviti neke informacije Francuzima... informacije koje nisu sasvim to ne. -Hladan se osmijeh pojavio na njegovim usnama.

Robinove su se nosnice raširile jer je naslutio što slijedi, ali je ekao, inilo se, s uljudnom pozornoš u.

Vojvoda je nastavio, gestom pokazavši Suffolka i Pembrokea: - Milordi i ja odlu ili smo iskoristiti ledi Pen za to. Sto god kaže kavaliru, a važno je za francuske interese, on e zasigurno prenijeti svojim poslodavcima. Sad im moramo dati nešto što e ih toliko zaokupiti da se ne e petljati u naše prave poslove. - Tiho se nasmijao. Zvuk je bio neugodan, posve lišen humora.

- Robine, iskoristit eš svoju sestru za prenošenje odre enih informacija njezinu ljubavniku.

Protrljao je ruke i rubin je bljesnuo crvenom vatrom. - Preko tvoje sestre re i emo Francuzima da se zalažemo za brak izme u Mary i vojvode d'Orleansa. To je projekt kojemu su itekako skloni, a držat e ih podalje od pravog traga. Preko ledi Pen primat e redovita izvješ a o kraljevu zdravlju... da iz trenutka u trenutak postaje sve ja i... te da njegova sestra sklapanjem braka sad definitivno kani sklopiti savez s Francuskom, a ne Španjolskom.

- Krasna prijevara - re e Suffolk i žustro kimne. - Francuzi bi najviše voljeli plesati na grobu englesko-španjolskog saveza.

Robin je poravnao svoj ovratnik, koji kao da se nakrivio ustranu. Ima li to kakve veze s Janeinom udajom za Dudleyja? Mora imati. Northumberland nikad ne gubi vrijeme na površne zavjere.

- A koji je pravi trag, milorde? - upita. inilo se da je vojvoda razmišljao prije nego je

naoko srda no rekao: - Sve u svoje vrijeme, Robine. Sve eš znati kad bude vrijeme. Zasad emo se usredoto iti na ulogu tvoje sestre.

Robin se ovlaš pitao ho e li Pen pristati na takvo što sad kad zna istinu o svojem ljubavniku. Premda to nije kanio otkriti. Prošlo je ve mnogo mjeseci otkako je po eo gubiti povjerenje u Northumberlandovu predanost dobrobiti zemlje, kao i nekoliko godina da je spoznao dubinu vojvodine osobne ambicije. Ponudio je svoje usluge vojvodi slijedom bliske povezanosti sa Suffolkom u ijoj je ku i Robin proveo ve i dio svoje mladosti. Ali sad je vrijeme da te stare lojalnosti proglasi mrtvima.

Bez obzira što misli o Peninu odnosu s d'Arcyjem, Robin je ne e uplitati u

GIGA

148


Northumber-landove prljave poslove. Što god vojvoda planira, cilj mu je ve a slava ku e Northumberland. Neka nade neki drugi na in na koji e manipulirati francuskim špijunom.

GIGA

149


Ustao je i mirno rekao: - Moja sestra nije špijun, milorde. Ne u je u to pretvoriti. Northumberland je zurio u njega s posvemašnjom nevjericom. Nije se mogao sjetiti

kad je itko imao smjelosti njemu prkositi. - Što si rekao? -rekao je, stavivši ruku iza uha kao da sumnja u svoj sluh.

- Rekao sam, milorde vojvodo, da ne u uplitati svoju sestru u neku takvu zavjeru, bila ona toga svjesna ili ne.

Za ulo se uvla enje daha, a potom je u odaji zavladala napeta tišina. Vatra je pucketala, vosak svije a kapao je na stol. Robin nije ustuknuo pred bijesnim vojvodinim pogledom.

Tada je Northumberland progovorio, a glas mu je bio tih i opasan. - Nemoj se zavaravati, Beaucaire. Ne prenese li tvoja sestra ove informacije, na i e se u Toweru. Ima mnogo izlika pod kojima bi se nju, princezinu najbliskiju pouzdanicu, moglo uhititi. Ne uspiješ li je nagovoriti na suradnju, platit e punu kaznu za izdaju. Ne e je mo i zaštititi ak ni njezina obitelj.

Robin uop e nije sumnjao da bi vojvoda ispunio svoju prijetnju. To je, naravno, daleko u inkovitije nego da je zaprijetio Robinu osobno. Više ništa nije mogao re i, pa se naklonio i izišao iz odaje.

Northumberland je cijelu minutu namršteno promatrao zatvorena vrata. Tada je odmahnuo glavom, odbacivši udnu misao da njegova prijetnja nije osigurala Robinovu suradnju.

- Kralj radi na onome što naziva Plan nasljedstva - rekao je nešto kasnije. - Priprema se ostaviti prijestolje Suffolkovoj k eri. Ali novu povelju o naslje ivanju mora potpisati i ratificirati cijelo vije e prije kraljeve smrti.

Grof od Pembrokea uzdahne. - Ne vjerujem da e biti lako dobiti suglasnost vije a. - O, složit e se oni - nestrpljivo e vojvoda. -

Na kraju krajeva, mo i e slijediti dobar primjer krajnje lojalnog grofa od Pembrokea. Pembroke je lagano porumenio, ali ništa nije rekao. Ustao je. - Želim vam laku no ,

milordi. - Ona žena, Goodlow, misliš li da pomaže kralju? - Suffolk je upitao kad su se za

grofom zatvorila vrata. - Zapravo, izgleda lošije nego prije. Ali nešto ga drži na životu - odgovorio je

Northumberland. -Mahnito radi na tom Planu i možda je malo živnuo. Mislim da ga vjerojatno drži odlu nost da svoju zemlju ne e vratiti katolicima.

Suffolk odmahne glavom. - Njegove su patnje tako velike, Northumberland. Jedva ih mogu gledati.

- Pa, glavno da u ini ono što je potrebno prije nego mu se Bog smiluje - hladno e Northumberland.

- Barem emo nakon njegove smrti završiti s onom pijanom budalom Bryanstonom. Jer sve dok njegovo stvorenje njeguje kralja, on može tražiti pristup najvišim krugovima dvora. ini se da je zaklju io kako je on moj najdraži prijatelj i pouzdanik. Kamo god po em, on mi je za petama, šap e mi u uho, gleda naokolo da bi vidio tko ga je primijetio u tako prisnom druženju s Northumberlandom. - Usna mu se cini no izvila.

- Siguran sam da eš na i neki na in da ga zatvoriš u Tower - pomalo suho primijeti Suffolk.

- O, bez brige. - Northumberland ustane. -Zna i, nisi imao nikakvih problema s Jane po pitanju zaruka.

- Malo otpora, ali ništa što njezina majka i ja ne bismo mogli riješiti. - Suffolk ga je slijedio iz odaje. - Planovi za vjen anje ve se naveliko razra uju.

GIGA

150


Robin je pokucao na vrata Penine odaje. Nije bilo odgovora. Tiho je otvorio vrata i

šmugnuo u mra nu prostoriju. Odmah je znao da Pen nije ondje; nije osjetio njezinu nazo nost. Ma ak na krevetu otvorio je jedno oko, a potom ga je opet zatvorio.

Je li možda kod princeze? Robin se osvrnuo naokolo i frustrirano opazio da plašt ne visi na kukici kraj vrata.

Imao je samo jednu misao: mora izvu i Pen iz pala e i do jutra je smjestiti na sigurno pod ev krov. Grof od Kendala zaštitit e je ak i od Northumberlanda, bez obzira što vojvoda

kaže. Morat e je odvesti daleko od Londona kako bi izbjegli posljedice vojvodina gnjeva, ali lord Hugh e znati što treba u initi.

- Gdje si, dovraga? - pitao je praznu sobu i nezainteresiranog ma ka. Ali znao je odgovor. Sigurno je s onim prokletim špijunom. Zar je tako op injena njime da niti jednu no ne može biti odvojena od njega? Ili ga je otišla suo iti s informacijama koje joj je Robin dao?

Ovako ili onako, nije ovdje. Ali do jutra e se morati vratiti. Sjeo je kraj kamina u kojem se vatra ve gasila i ekao. Što leži iza braka Suffolkove k eri i Northumberlandova sina? Ta je zagonetka bila dovoljno zanimljiva da zaokupi njegov nemiran um dok je no

polako prolazila. - Koja? - Pen je zurila niz mra nu, smrdljivu uli icu malo dalje od južne obale

Temze. Tlo pod njezinim nogama prekrivao je debeli sloj blata i sadržaja koji se izlijevao iz jarka. Uli ica je bila tako uska da su se krovovi susjednih ku a gotovo spajali nad njihovim glavama, donekle ih štite i od uporne kišice.

- Po et emo od prve. - Owen pokaže bliži od dva osvijetljena ulaza. Pen zadrhti. Nije vjerovala da je ikad bila na nekom mjestu tako bijednom, tako

ajno jadnom i punom prijetnje. Pogledala je Owena i vidjela da ima nož u ruci. Osje ala je njegovo tijelo dok je stajao kraj nje. Napeta budnost svakog miši a i tetive bila je u posvemašnjoj suprotnosti s pogrbljenim i pomalo podmuklim držanjem što ga je poprimio svojim prerušavanjem.

Prišli su prvim vratima i kraj njih se progurao neki ovjek koji je izlazio u kišnu no . Još u hodu je popravljao svoj haljetak i vezivao arape. Dobacio je Pen hitar procjenjiva ki pogled.

- Mi i pogled s nje, ona je moja - Owen re e tako grubim i hrapavim glasom da je Pen jedva mogla vjerovati da je njegov. Posegnuo je za njezinim zapeš em i vrsto ga stisnuo. - Do i ovamo.

Poslušala je oštar trzaj i prestrašeno zacviljela. Neznanac se podmuklo osmjehnuo. - Možda u je jednog od ovih dana na i ovdje.

- Da, možda - re e Owen i u e u prigušeno osvijetljen hodnik, povukavši Pen za sobom.

- No, no, što mogu u initi za vas, dragi gospon? - Neka je žena govorila s vrata salona. - U ite i pogledajte što imam. - Pokazala

je iza sebe dok je oštrim, prora unatim, krvlju podlivenim o ima procjenjivala posjetitelje. - Došao sam prodati, a ne kupiti - re e Owen - ali pogledat u što imate. - Ušao je u salon, još uvijek vuku i Pen za sobom,

kao da je pas na povodcu. Držala je glavu spuštenu i nagnutu ustranu, shvativši da je nevjerojatno lako u ovom

okruženju ponašati se kao zlostavljana žena. Osluškivala je ho e li uti neki zvuk koji e joj otkriti da tu ima djece.

S kata se za uo krik i ona je zastala, povla i ruku iz Owenove. Opet ju je trgnuo

GIGA

151


naprijed i podigao ruku. Ustuknula je. Krik se opet uo, ali nije bio dje ji. Pen je osjetila hladno u i mu ninu dok je zamišljala što se zbiva na katu.

Salon je, ako se to tako može nazvati, bila oskudno namještena prostorija. Slaba je vatra tinjala u kaminu, lojanice su treperile u svije njacima. Osje ao se vonj jeftinih parfema i neopranih tijela. Tri su žene sjedile na stolcima kraj kamina.

Svaka je nosila samo košulju, raskop anu tako da joj se vide grudi. Promatrale su pridoslice tupim pogledima mutnih o iju ispod raš upane, masne kose.

- Ovamo. - Owen je povukao Pen do svjetlosti jedne od svije a. Uhvatio ju je za bradu i podigao joj lice. - Što mislite?

Žena je prišla bliže. - Zovem se gazdarica Boulder - rekla je, promatraju i Pen. - Izgleda kao da je bila u ratu. Voli stvarati probleme, je li?

- Mora znati gdje joj je mjesto - otresito e Owen. - Ali sad je to nau ila. - No, no, dušice. - Gazdarica Boulder je hodala oko Pen. Zaustavila se i uštipnula je

za nadlaktice. Pen se morala lecnuti. Žena se promuklo nasmijala. - Ne izgleda dovoljno snažno za mušterije kakve ovdje

imamo. - Koliko tražite za nju? inilo se da Owen razmišlja, a tada re e: -Najprije u pogledati naokolo, gazdarice.

Vidjeti ho e li joj odgovarati. - Namignuo je, a žena se nasmijala. - O, znam ja što vi želite, gospon. Želite zaviriti na kat? Pa, ondje imam jednu ili dvije poslastice, ali sad su s mušterijama.

- Pogledat u - rekao je. - Onda možemo razgovarati o uvjetima. - Naglo je pustio Penino zapeš e i gurnuo je u kut salona. - Ne mi i se! – Slijedio je gazdaricu javne ku e van, do klimavih stuba koje su vodile na kat.

Pen se polako okrenula prema salonu. Tri su je žene kraj kamina promatrale neprijateljskim o ima, pa je zaklju ila da ne žele suparnicu. Nadlanicom je prešla preko o iju kao da briše suze. Tako je pokušala izazvati suosje anje, ali nije naišla na plodno tlo.

- Imam bebu - šapnula je. - Ho e li mi dopustiti da je zadržim? Jedna od žena pljune u vatru. - Ne želiš ovamo dovesti dijete, curo. - Ali, bi li mi dopustila? - Ne! Nema strpljenja za njih, osim ako netko ne pla a njihovo uzdržavanje. Srce joj je posko ilo u prsima. Istim je šaptom rekla: - Ima li sad neko takvo dijete?

Moje bi bilo dobro kao zlato. Platila bih za njegovo uzdržavanje od zarade i možda pomogla uvati ostale.

Žene su odmahnule glavama. - Nova si u ovome, zar ne? - primijetila je jedna. - Govoriš nekako sladunjavo.

- Da, jedna od onih sluškinja, rekla bih – dodala je druga. - Trbuh ti se napuhnuo, pa su te bacili na ulicu, kladim se.

Govore o njoj kao da nije ondje, pomisli Pen. No inilo se da su smislile uvjerljivu pri u koju bi mogla koristiti u sljede oj javnoj ku i, ako ovdje ne bude rezultata. - Ima li ih ovdje? - pitala je. - Ako ih ima, re i u mojem ovjeku da bih ostala.

Na to su se ushi eno nasmijale. - Ne, trenutno ih nema. Bio je jedan prije nekoliko tjedana. Ali, za Boga miloga, dušice, misliš da eš svojem ovjeku re i gdje želiš ostati? - Sve su se ponovno nasmijale.

Owen se ponovno pojavio. Trgnuo je glavom prema Pen i ona je brzo izišla iz salona, sagnuvši se dok je prolazila kraj njega kao da o ekuje udarac. Kad su izišli, ak se i smrad uli ice doimao svježim i istim.

- Nema djece - kratko je rekao. - Ne, rekle su mi. Ali bilo je jedno dijete. - Pokušajmo u sljede oj. - Kratko je zastao i pozorno je pogledao. - Kako se držiš?

GIGA

152


- Dosta dobro - rekla je, a njome je doista kolala energija sad kad je po ela spoznavati stvarnost. Ve eras e na i svoje dijete. Ako je živ iza nekih odvratnih vrata u ovim odvratnim uli icama, ona e ga na i i odvesti.

- Idemo onda. Sljede a je javna ku a bila veoma sli na prvoj. Pen je svoju pri u ispri ala ženama

dok je Owen istraživao mjesto s gazdaricom. Ni ondje nije bilo djece. Owen je sišao vanjskim stubama i ljutitim glasom optuživao gazdaricu da ga pokušava

prevariti. Povikom je dozvao Pen, a ona mu se žurno pridružila na ulici. Žena je stajala na stubama i oba-sula ih bujicom prostota.

- Zvu i kao da si previše tražio za mene - primijetila je Pen s neobi nim crnim humorom.

Owen nije odgovorio. Lice mu je bilo mrko dok je stajao na ulici, a kiša je kapala s oboda njegova šešira. U prošlosti je imao posla s kurvama i znao je kako je mu na stvarnost njihova života, ali ove su ga dvije ku e ispunile gnušanjem.

- Kamo sada? - Razmišljam - kratko je rekao. - Vratimo se do rijeke. - Žustrim se koracima zaputio

prema južnoj obali. Svjetla iz uglednijih ku a blistala su kroz kišu. Osvrnuo se naokolo, pokušavaju i zamisliti trenutak kad je ugledao Milesa Bryanstona kako izlazi iz jedne od uli ica koje se pružaju od rijeke.

Mislio je da je prvi put pogodio, ali o ito nije. Zurio je u izlaze iz preostalih uli ica, nadaju i se da e mu nešto potaknuti sje anje.

Pen se skupila u svojem mokrom plaštu i ekala. Sad je više nego ikad ranije shvatila koliko ovisi o Owenu. Ovamo nikako ne bi mogla do i bez njega. Bez obzira tko ili što je on, bez obzira iz kojih joj razloga pomaže, on je sve što ima.

Sve te proklete uli ice jednako izgledaju, mislio je Owen. Osobito na kiši. No pažnju mu je privukla jedna ku a na kraju reda na uglu uli ice, to no ispred njih. Bila je nakrivljena, a jedna se strana tako nagnula da se inilo da bi se svakog trenutka mogla srušiti.

Što je više gledao, to je bio sigurniji. Bryanston je izišao iz te uli ice. - Ovuda. - Uhvatio je Penin lakat i poveo je ispred sebe. Tu je bio samo jedan

fenjer, a ukoliko je to mogu e, ova je uli ica još prljavija od one iz koje su malo as izišli. Vrata ispod fenjera bila su vrsto zatvorena. Owen je pritisnuo kvaku, ali su vrata

imala zasun s unutrašnje strane. - Nisu osobito željni mušterija - progun ao je. Zapovjedni ki je drškom ma a lupio po vratima.

Nešto kasnije uli su korake i gun anje te su se vrata odškrinula. Krezuba ih je starica gledala iznutra.

- Jeste otvoreni za posao, ženo? - Owen je pitao hrapavim glasom kakvim je cijelu ve er govorio. -Svjetlo je upaljeno.

- Ovisi - re e žena. - Što imate? - Curu. Ako je želite i cijena je prava, možete je imati. - Povukao je Pen na svjetlo. -

Svježe meso, da. Može se lijepo o istiti... usluživati vaše izbirljivije mušterije. - Kratko se nasmijao i ušao u ku u, odgurnuvši ženu ustranu.

Osvrnuo se po onome što se inilo kao jedina prostorija u prizemlju. Bila je prazna. - Mirna ve er.

- Imam stalne mušterije - re e baba. - Straga. - Prou avala je Pen. - Ne želim one koje stvaraju probleme - rekla je i pokazala na Penino lice.

Pen se skutrila iza Owena. Pogledom je preletjela odaju i srce joj je sko ilo u grlo. Na stolu se nalazila šalica mlijeka u koje je bila umo ena krpa. Sjetila se jedne uspomene iz djetinjstva u Derbyshireu, posve živo i jasno. Neka je žena sjedila na suncu i držala bebu u krilu, kapaju i joj mlijeko u usta s natopljene krpe. Tilly joj je rekla da žena ne može dojiti

GIGA

153


svoje dijete jer joj je mlijeko presušilo. - Imate bebu u ku i, gazdarice? - pitala je tugaljivim, laskavim tonom. Cupkala

je Owenov rukav. - Molim vas, gospon, pitajte je ho e li uzeti i moje dojen e? Molim vas.

Owen se izderao na nju i ona je ustuknula, rukama pokrivši lice. - Na ulici sam uo pri e, gazdarice, da sa strane vodite još jedan mali posao -

rekao je, glade i bradu. - Primate dojen ad uz pla anje. - Pa što s tim? - Ženine su se o i nemirno trznule. - Imate nešto takvo što treba

zbrinuti? Owen je rukom pokazao Pen, koja je još uvijek stajala s rukama na licu. - Možemo li

negdje nasamo razgovarati, gazdarice? Žena je pogledala Pen, a zatim je, vuku i noge, pošla prema stražnjem dijelu prostorije

gdje je Owen sad ugledao uska vrata. Slijedio ju je u prljavu spremnicu. Spustio je ton glasa. - Sklopio bih nagodbu s vama, gazdarice. Unosnu nagodbu. Želim

se riješiti njezina djeteta. Ometa njezin rad, a ona samo na njega misli. Uzmite nju i derište, pa se pobrinite da balavac nestane. Dok derište ne nestane, možete je dobiti besplatno, a ja u vam dobro platiti kad obavite posao.

- ini se da je to velika gnjavaža radi jedne kurve - progun a žena. - Ona je po ne emu posebna?

Owen se nasmiješio, ali je to bio veoma neugodan smiješak. - Ima neke posebne talente za one kojima se svi a ono što može ponuditi. Skupo pla aju za to, uvjeravam vas. Ali nije mi bila ni od kakve koristi s tim djetetom,

- Zašto ga se sami ne riješite? Owen odmahne glavom. - Ne bavim se time, gazdarice. Radije u platiti da se to

obavi. - Zavukao je ruku u džep i bacio šaku zlatnika na stol. Žena je zurila u njih. - I curu dobivam besplatno? - Da - kratko je rekao. - Kada derište nestane, razgovarat emo o poštenoj cijeni,

ako je još budete željeli. - Pa, da vidimo. - Žena je rukom pokušala pokupiti zlatnike sa stola. Owen ih je pokrio svojom šakom. - Najprije emo razgovarati, gazdarice. Želim znati

što pla am.

GIGA

154


Devetnaesto poglavlje Pen je ekala da se vrata zatvore za njima, a tada je izjurila van. Zastala je i pogledala

na kat gdje je vidjela dva veoma malena prozora zatvorenih škura. Popela se drvenim stubama sa strane ku e, uhvativši se za slomljenu ogradu kad se trula stuba urušila pod njom. Na vrhu su se nalazila vrata.

- Molim te, neka budu otklju ana - šapnula je. Pritisnula je kvaku. Vrata su se uz škripu otvorila prema mra nom, smrdljivom prostoru, hladnom kao u grobu.

Trenutak je ondje stajala s rukom na kvaki. Paralizirao ju je ledeni strah od onoga što e na i... od onoga Što ne e na i... da možda ništa ne e na i nakon što je dospjela ovako

daleko. Zatim joj se naglo vratila snaga, a s njom i vrsto uvjerenje da je našla ono što je tražila.

Nije imala svjetiljku, ali je zakora ila unutra, ostavivši vrata odškrinuta. O i su joj se ve privikle na mrak ulice, a sad je uspjela razabrati tri obli ja na podu.

- Tko je? - Iznena eno je pitanje stiglo od jednog obli ja, a Pen je oprezno kora ala po neravnim daskama na podu, boje i se da e stvoriti neki zvuk koji e se uti u prizemlju.

Kleknula je kraj prvog obli ja. Mršava je djevoj ica treptala prema njoj, a o i su joj se doimale golemima na prljavom licu. Kraj nje je spavalo si ušno dojen e beba. - U redu je - šapnula je Pen i besmisleno dodala: - To sam samo ja. - Tada je na koljenima pošla do sljede eg obli ja.

Maleni je dje ak sklup an spavao na hrpi slame koja je inila njegov krevet. Bio je veoma mršav ispod poderanog komada deke, a ona je pokušala odrediti njegovu dob, ali je u mraku bilo teško procijeniti.

Pošla je do tre eg i posljednjeg ležaja. Još jedan maleni dje ak. Ali ovaj je bio budan. Zurio je u nju i sisao prljavi palac.

aj ju je obuzeo snagom plimnog vala, prijete i uništenjem svih njezinih uvjerenja, snova, odlu nosti. Valjda bi trebala znati koji je od njih njezin sin? Dijete koje je nosila osam mjeseci, dijete koje je nakon dugih sati agonije živo donijela na ovaj svijet.

Zasigurno postoji neki maj inski instinkt koji e joj omogu iti da prepozna vlastitog sina.

Pen je sjela na pete i borila se protiv suza. Ne e joj nimalo koristiti. Koliko vremena ima? Koliko dugo Owen može razgovorom zadržavati ženu? Uop e joj nije pala na pamet mogu nost da niti jedno od ove djece nije njezino.

Sagnula se i podigla dje aka. Slama ispod njega bila je mokra, a na sebi je imao samo poderanu košulju. Prestrašenim je o ima zurio u nju. - Tiho... tiho, maleni - šapnula je, njišu i ga u naru ju. Palac mu je ispao iz usta, ali nije zaplakao, ega se bojala.

Odnijela ga je do vrata gdje je bilo malo više svjetla. Prou avala je njegovo prljavo lice; tražila je Philipove o i, nos, usta. Nije ih vidjela. Na licu tog djeteta nije bilo baš ni eg poznatog. Zadržavala je dah dok ga je stezala na prsima, pitaju i se ho e li osjetiti nešto, neku vezu, ali je osje ala jedino golemo sažaljenje za to zanemareno djetešce.

Spustila ga je odmah kraj vrata, a on je stajao i lagano se njihao, sisao je palac, promatrao je nijemom znatiželjom. Pen je podigla drugog dje aka i odnijela ga do vrata. Probudio se i treptao, iznena en, a zatim prestrašen, te je otvorio usta da bi zaplakao.

- Ššš. - Pen mu je nježno stavila ruku na usta. - U redu je. - Prou avala je njegovo lice, traže i neki znak, ali opet ništa nije našla.

Kakva je to majka koja ne može prepoznati vlastito dijete, nesretno je pomislila.

GIGA

155


Spustila je dje aka kraj prvoga. Bili su podjednake visine, obojica izrazito mršavi, obojica prljavi. Zaklju ila je da imaju oko dvije godine. nula je ispred njih. - Kako se zoveš? - šapnula je dje aku koji je sisao palac.

Odmahnuo je glavom. - On nema ime. - Djevoj ica se iznenada javila iz mraka, a kad je prišla vratima, Pen

je vidjela da je starija no što je mislila. Vjerojatno ima šest ili sedam godina. Držala je dojen e na svojim koš atim prsima.

- Sigurno ne e ostati toliko dugo da ga dobije - obavijestila je Pen. - Ja sam zadužena za njih. Što želite s njima?

- Odakle svi vi dolazite? - Moja mama radi otraga - rekla joj je djevoj ica, pokazavši prema tmini iza ku e. -

Ovo je moja sestra. - Ispružila je dojen e koje je tiho zaplakalo. - Ne znam za ovu dvojicu. Nisu dugo ovdje. - Gladno je pogledala Pen. - Imate

li hrane? Pen je požalila što se nije sjetila nešto ponijeti, ali kako je mogla zamisliti nešto

ovako? Owen ju je upozorio tek kad su bili na teglenici, a ak ni tada, ak ni u najgoroj no noj mori, nije mogla zamisliti ovaj grozni svijet.

Njezin se o aj povukao dok je razgovarala s djevoj icom i sad je znala što treba initi. Podigla je oba dje aka, svakog naslonivši na jedan bok, te se okrenula prema

klimavim stubama. - Hej, ne možete ih odnijeti, ja pazim na njih! - uzviknula je djevoj ica. -

Gazdarica e me išibati! - Zasad ih ne u odnijeti - Pen re e preko ramena. - Po i sa mnom ako želiš. - Nemam izbora - re e djevoj ica i pode za njom. - Ne smijem ih pustiti iz vida. Bez problema su stigli do ulice. Penina su dva tereta bila tako lagana da ih je jedva

osje ala. Doimali su se poput papira u njezinim rukama, krhki i lomljivi. Ranije je ostavila vrata odškrinuta, a sad ih je gurnula nogom i odlu no ušla.

- Owene? - Glas joj je bio oštar dok je hodala prema vratima u stražnjem dijelu i tako er ih gurnula nogom.

Owen i žena okrenuli su se prema vratima. – Ah - izustio je. - Hej, što vam pada na pamet? - žena je pitala ljutitim glasom. - To su moja

djeca. Nellie! - Zgrabila je drvenu kutla u i pošla prema djevoj ici koja se skrivala iza Pen. - Koliko sam ti puta rekla da nikoga ne puštaš k njima? Koliko? - Mahala je kutla om.

Djevoj ica se uhvatila za Penin plašt. - O, nisam ja kriva. Stvarno nisam. - U redu, sad je dosta! - Owenov je glas presjekao galamu hladno poput eli ne

oštrice. Uhvatio je ženinu podignutu ruku i vješto joj uzeo kutla u, niti jednom ne maknuvši pogleda s Pen. Nikad ju nije vidio da tako izgleda, razjarena od o aja dok je stezala dvoje djece.

Odmah je shvatio koji je razlog tog o aja, i nije se iznenadio. Bilo bi previše o ekivati da e na prvi pogled prepoznati svojeg sina, osim ako dijete nema neki poseban biljeg. No Pen je od sebe o ekivala nemogu e, odmah je to vidio i srce mu se ispunilo suosje anjem. Ali samo suosje anje ne e ih bez opasnosti i uspješno izvu i iz ove situacije.

Pen je naumila silom izvu i istinu iz te uvarice djece, a Owen nije znao bolji na in na koji bi mogli brzo ostvariti cilj. Mogao se jedino nadati da je jedan od tih pateti no sitnih dje a doista pravi grof od Bryanstona. Ako nije, bit e paklenski teško nastaviti potragu. Bit e upozorena cijela mreža bordela u Southwarku.

- Jedan od ovih dje aka je moje dijete – ustvrdi Pen i pri e bliže ženi. - Jednog od njih doveo vam je ovjek koji se zove lord Bryanston. Kojeg? - Fiksirala je ženu tako prodorno žarkim pogledom da je vlasnica bordela ustuknula.

GIGA

156


- Ne znam o emu govorite - rekla je. - To su moja djeca. Ne ti u se vas. Ljutito je gledala Pen, ali se u njezinim o ima vidio tra ak nesigurnosti. Mlada je žena

još uvijek izgledala kao premla ena kurva. Ali sve se drugo na njoj radikalno promijenilo. Stajala je uspravno, tijela napeta kao u strijelca koji e upravo odapeti strelicu. Vatra je bjesnila u njezinim svijetlosme im o ima. Prezirno je izvila usta i odlu no stegnula eljust. Izgledala je kao da bi mogla ubiti.

Pen je spustila djecu na prljavi stol od dasaka i opet se okrenula ženi tako da su joj dje aci ostali iza le a. - Kojeg? - opet je pitala ledenim, a ipak nekako distanciranim glasom. - Moj je prijatelj veoma vješt s nožem. Sigurno ne želite da ga zamolim za pomo .

ini se da joj sasvim dobro ide i bez toga, pomalo je zadivljeno pomislio Owen, ali je koraknuo naprijed s nožem u ruci. Radije bi koristio mito nego prijetnje, ali Pen je odredila put i zasad e ga slijediti.

Žena je preko ramena pogledala Owena i nož u njegovoj ruci. - Ne znam o emu govorite - progun ala je.

Owen je bolje uhvatio držak noža. - O, mislim da znate, gazdarice. Recite nam koje vam je dijete donio grof od Bryanstona.

- Ništa ne znam o nekakvom grofu - rekla je i koraknula unatrag, netremice gledaju i nož. inilo se da je odustala od tvrdnje da su to njezina djeca. - Nije rekao kako se zove. Nitko od njih ne kaže.

- Debeo, crvena lica, opake sitne sme e o i -odmah e Pen. Iza nje su djeca po ela tiho plakati. Djevoj ica Nellie, još uvijek drže i dojen e,

stajala je na vratima spremna za bijeg, premda je zapanjeno gledala što se zbiva. Žena je u inila još jedan korak unatrag prema razbijenoj komodi, zavukavši ruku iza

sebe. Owen se pokrenuo munjevitom brzinom na koju se Pen ve navikla. Žena je kriknula i teški nož što ga je dohvatila pao je na zemljani pod. Owen joj je iskrivio ruku na le ima, a svoj je nož naoko nemarno prislonio uz njezin vrat.

Dje ji se pla poja ao i taj je žalosni zvuk ispunio prostor. Pen je prišla zarobljenoj ženi. Primaknula je lice veoma blizu njezinomu, ignoriraju i

ženin neugodni vonj. - Debeo. Crveno lice. Sitne sme e o i. Kratko ošišana kosa mišje boje. Zacijelo je bio bogato odjeven i nosio je ma . Vjerojatno je zaudarao po pi u. Dakle, kojeg od ovih dje aka vam je donio?

Ženin je pogled prešao na uplakanu djecu, a Owen joj je oslobodio ruku i spremio nož u korice, pravilno izabravši povoljan trenutak. Vrijeme je za mrkvu.

Pen ga je pogledala iznena eno i ozloje eno, ali joj je kratko, umirujuce kimnuo i opet se okrenuo ženi.

- Gazdarice, najbolje da više ne spominjemo noževe - prijazno je rekao. - Umjesto toga, razgovarajmo o novcu. Riješit u vas skrbi za dijete i platiti vam tri puta više od onoga što vam pla a Bryanston. Možete mu re i da je dijete umrlo od groznice ako želite. To mu se sigurno ne e initi udnim. - Prezirno je pogledao naokolo.

Zavladala je iznenadna tišina, a ak se i dje ji pla pretvorio u štucanje i poneki jecaj. Pen se okrenula k njima i zagrlila ih, ne mare i za šmrkave nosove i mokra prljava lica

pritisnuta uz njezinu otrcanu haljinu. Owen ju je kratko pogledao, a potom je istim prijaznim tonom rekao: - Dakle,

gazdarice, dopustite da se dogovorimo. Pen je opet podigla djecu i okrenula se, nagnuvši se na stol od dasaka. Netremice je

promatrala lice stare žene, a žena kao da se povukla pred njezinim žarkim pogledom, gledaju i ustranu, zvjeraju i naokolo, nigdje se na zaustavljaju i.

- Koji? - opet upita Pen. Owen je iz džepa izvadio kožnu kesu. Bila je veoma sli na onoj koju je dao Betsy

GIGA

157


Cosham. Pen se ovlaš sjetila da mu nije vratila novac što ga je potrošio za nju. Žena je pogledom fiksirala kesu što ju je Owen držao na dlanu. - Koliko? - pitala je

muklim glasom. - Pet gvineja. Stisnula je o i, a u njima se pojavio pohlepan, spekulativan sjaj. - Lord pla a dvije

gvineje mjese no za njegov smještaj. - Besmislice! - automatski uzvikne Pen. - Njegova ga majka nikad ne bi pustila

van s toliko novca. - Ledi Bryanston je škrta da škrtija ne može biti, što je Pen znala iz vlastitog iskustva.

Owenovo se držanje naglo promijenilo. Svi znakovi prijaznosti posve su nestali, a o i su mu postale crni kamen i na odjednom bezizražajnom licu. Hladno je rekao: - Dvije gvineje mjese no prehranile bi cijelu etu dvogodišnjaka. ini se da vi nijedno dijete ne hranite kako treba. Platit u vam pet gvineja. Ili emo iskušati drugu metodu uvjeravanja?

Stara je žena pogledala dvoje djece u Peninu naru ju. Pen je zadržavala dah. - Lord je donio onoga. - Pokazala je dijete koje je opet sisalo palac. - Rekao je da e

mi davati dvije gvineje mjese no. - Okrenula se i pljunula u piljevinu na podu. - Nisam vidjela ni pola toga.

- Pa, sad ete vidjeti pet gvineja - re e Owen i otvori svoju kesu. Istresao je pet kovanica i stavio ih na stol.

Pen je zurila u prljavo lice svojeg djeteta. Uporno je sisao palac i pospano je promatrao. O i su mu sme e kao Philipove, pomislila je. ekala je navalu maj inskog obožavanja, ali ništa nije osjetila. Samo udno hladnu rezerviranost. Njezina je potraga završena. Ima svoje dijete. Živ je, oporavit e se. Ali umjesto olakšanja, imala je samo taj osje aj kao da nešto nedostaje.

Pogledala je Owena. On je tako miran... tako ravnodušan, pomislila je. Ravnodušan prema ovom udesnom trenutku kad ona prvi put drži svoje dijete. Ispunio je obe anje. Je li to sve što osje a? Ali naravno, u njegovom životu nema mjesta za djecu, ak ni za vlastitu.

Sad kad se približava kraj, ono što joj je Robin rekao, informacije što ih je tijekom ve erašnje potrage gurnula u zape ak svojeg uma, odjednom su se progurale naprijed. Promatrala je Owena, svojeg ljubavnika, kao da ga prvi put vidi. Ona ne poznaje tog ovjeka, zapravo ga nikad nije poznavala. On je neznanac s kojim je sklopila nagodbu koja je sad ispunjena, pa je postao samo stranac kojemu duguje novac.

Pen je pogledala drugo dijete koje je držala. Šmrcao je na njezinim prsima. Bezizražajno je rekla: -Plati joj i za drugo dijete.

Owen je naglo udahnuo: - Što da u inim, Pen? Mirno je susrela njegov pogled dok je držala oba dje aka. - Ja ne mogu napustiti

dijete, premda ti možeš, Owene. Nije to kanila re i, ali rije i su joj same izletjele iz usta. Odmah je požalila zbog toga.

Na samom po etku ove ve eri rekla je sebi da se Owenova prošlost, špijunova prošlost, nje nimalo ne ti e niti je zanima. Kad bude pronašla svoje dijete, njihova e nagodba biti ispunjena. Nikad ga ne e morati suo iti s onim što zna, nikad ne e morati izraziti gnušanje koje ju je sad zahvatilo punom silinom. Rastat e se onako kako se moraju rastati, prirodan završetak onoga što je moglo biti jedino kratka idila prije nego špijun po e za svojim poslom.

Bilo je ljubavi pomiješane s neospornom požudom, ali oduvijek je znala da ta ljubav nema budu nosti, da e sa sobom ponijeti samo sje anja na požudu i njeno zadovoljavanje. Samo to. Ništa više. Sad je shvatila koliko se zavaravala. Ipak je važno. Njezine e uspomene biti nepopravljivo umrljane poznavanjem tog dijela njegove prošlosti. I željela je razumjeti zašto je to u inio.

Owen je dugi trenutak zurio u nju, a u o ima mu se pojavilo zbunjeno pitanje. Tada se

GIGA

158


njegov pogled naglo stvrdnuo, a usta stisnula. Tko joj je rekao? - Plati tom odvratnom stvorenju koliko želi za ovo dijete - zahtijevala je Pen,

ajni ki žele i završiti s time. Bez obzira što je sad iskrsnulo izme u nje i Owena d'Arcyja, to se ne može ovdje rješavati.

- A što je s druga dva djeteta? - pitao je oštrim tonom, promatraju i je neugodnim pogledom.

- Imaju majku, kakva god bila - bezizražajnim glasom re e Pen. - Ali ne u ostaviti ovog drugog.

Stara je žena pogledavala jedno pa drugo, a o i su joj postale oštre i pohlepne. - Dvanaest gvineja za obojicu. - Glas joj je postao laskav. - Imat u problema kada do u po njih, milorde.

- Plati joj! Ne u pregovarati o cijeni djetetova života - prasne Pen. Okrenula se i izišla na ulicu, stežu i uza se djecu.

Vani je skinula plašt i obojicu umotala u debele nabore. Bilo je teško nositi ih tako zajedno umotane, ali ih je podigla na rame i, ne ekaju i Owena, krenula uli icom prema rije noj obali.

Owen je bacio novac na stol, a dok je prolazio kraj djevoj ice s dojen etom, spustio je nov od šest penija u njezinu šaku nalik pandži. Više od toga nije mogao u initi. ovjek ne može spasiti svako napola izgladnjelo dijete od mu ne egzistencije u londonskim uli icama.

inilo se da je ak i Pen to shvatila. Kad je izišao, vidio je da je uli ica prazna. Progun ao je psovku i krenuo prema

slabašnim svjetlima na rije noj obali. Tko joj je rekao? Tko joj je dao tu iskrivljenu verziju istine? Owen je znao da nije mogla uti istinu. Nitko ne zna istinu, osim njega i njegove

majke. Ako se itko sad sjeti skandala, samo slegne ramenima. Estelle je odavno umrla, a njezinog se muža više ne može vidjeti na francuskom dvoru. To je stara i nevažna pri a. Dakle, tko ju je odlu io oživjeti? I zašto?

Brzo ju je sustigao jer je njezino kretanje ometao neobi an teret. Bila je posve mokra i plava se haljina priljubila uz njezino tijelo. Kapulja a plašta više joj nije štitila kosu, pa se izvukla iz ukosnica i mokra joj padala niz le a.

Otkop ao je svoj plašt i prebacio ga oko njezinih ramena. - Sad je prekasno - progun ao je. -Daj meni dje ake. - Uzeo ih je od nje prije nego se dospjela pobuniti, te po eo brzo hodati kroz kišu prema gatu gdje ih je ekala veleposlanikova teglenica.

Pen je tr ala kako bi održala korak s njim. Sko ila je za njim na plovilo, a fenjer iz kabine obasjavao je dio palube.

Owen je ušao u kabinu s dje acima, a Pen je, spoti i se u žurbi, umalo pala unutra za njim. Žeravnik je jarko gorio; njegova toplina i svjetlost fenjera pretvarali su maleni prostor u arobnu špilju.

Owen je spustio djecu na pod. Okrenuo se k Pen koja je, drhture i, kleknula ispred dje aka i odmotala svoj plašt s njih.

Owen je prekopavao po ormari u ugra enom u palubnu ogradu, te izvadio hrpu ru nika i dvije deke. - Evo. - Dobacio ih je njoj. Glas mu je bio odrješit, pokreti žustri i jednostavni. - Najprije obriši njih, a onda se preodjeni u vlastitu suhu odje u.

Ru nikom je obrisao svoju kosu, a potom je skinuo mokri haljetak od doma eg sukna što ga je nosio ispod plašta. Tada je i košulju bacio na pod, te istrljao tijelo, nagnuvši se nad toplinu žeravnika.

Pen je jedva bila svjesna njegove nazo nosti dok je dje acima skidala košulje, uzrujano mrmljaju i kad je vidjela kako su mršavi i krhki. Ali nisu imali modrica ni nekih

GIGA

159


drugih ozljeda, pa ju je to malo utješilo. Obojicu je zamotala u deku, a zatim ih posjela na baršunom pokrivenu klupu uz palubnu ogradu.

- Voljela bih da imamo nešto hrane, malo mlijeka, bilo što za njih. - Ima kruha i sira, mlijeka i piva u ormari u na drugoj strani - rekao je pokazuju i

glavom. - Ali najprije osuši sebe. Ne eš im biti ni od kakve koristi ako se razboliš. To je imalo smisla, pa je Pen hitro skinula mokre odjevne predmete i omotala se

ru nikom, razmišljaju i o tome kako Owen nije zaboravio na potrebe djeteta, a ona jest. Njezina je zbunjenost sve više rasla.

Dje aci su mirno sjedili jedan kraj drugoga, ne ispuštaju i baš nikakve zvukove. Izgledali su šokirano, prestrašeno, a ipak nekako rezignirano, kao da je sasvim uobi ajeno da ih posve nepoznati ljudi usred mra ne no i odjednom sele s jednog mjesta na drugo.

- Evo. - Owen je pružio Pen plosku žestokog pi a i ona je popila veliki gutljaj, zagrcnuvši se kad ju je vatrena teku ina zapekla u grlu, ali toplina se polako širila njezinim trbuhom, pa je prestala drhtati.

Po ela je navla iti odje u u kojoj je stigla na teglenicu. Bila je predivno suha i topla. Sad je opazila da je Owen odjeven u suho, tamne vunene hla e, lanenu košulju, obi an vuneni haljetak.

Pomogao joj je s uzicama steznika, ne pitaju i treba li joj pomo , ponovno žustar i staložen, a dok je ona zakop avala svoje rukave, izvadio je kruh i sir. Svojim je nožem odrezao po komad jednog i drugog, te ih dao djeci na klupi.

Krupnim su o ima zadivljeno zurili u ponu eno, zatim su pogledali Owena, pa Pen, kao da o ekuju da e im tu gozbu netko oteti jednako naglo kako se i pojavila.

- Jedite - tiho e Pen. Prišla im je, nasmiješila se i kleknula ispred njih. - Jedite. Zar niste gladni?

Istodobno su kimnuli i tako er istodobno napunili usta kruhom i sirom. - Nisu rekli ni rije i - re e Pen. - Misliš li da znaju govoriti? - Nemam pojma. Ne vjerujem da su ljudi mnogo razgovarali s njima - odgovori

Owen. Pen se lecnula na hladnu ravnodušnost njegova tona. Morat e razgovarati i razjasniti

neke stvari. Ali ne sada. Ne dok su pred njom dva zbunjena dvogodišnjaka koji se smrzavaju i gladuju.

Owen je istim tonom nastavio. - Što sad želiš u initi s njima? Ne možemo više dugo držati veleposlanikovu teglenicu vezanu u pristaništu Southwark.

Nije dobro razmislila što e biti nakon što prona e svoje dijete. inilo se o itim da sina mora odvesti svojoj majci... njegovoj baki i djedu. Guinevere i Hugh e paziti na njega. Ali kako e ga odvesti... njih... sama i usred no i? A do jutra se mora vratiti u Greenwich jer je obe ala Mary da e joj pomo i da pobjegne iz pala e koja je sad njezin zatvor.

Taj je bijeg sada dobio osobnu važnost za Pen. Maryna bi podrška mogla itekako mnogo zna iti kad bude trebalo potvrditi identitet njezina sina. Kao nasljednica prijestolja što ga sad zauzima kralj na samrti, Mary bi trebala imati mo proglasiti Philipova sina legitimnim grofom. Ali dok je Northumberland drži u zato eništvu, ona nema ni mo i ni utjecaja. Kad se na e na slobodi, osigurat e si podršku naroda. Ljudi su apsolutno lojalni Mary te e se okupiti oko nje tako da može izdržati svaku Northumberlandovu urotu.

Ali najprije mora riješiti vlastiti problem, a za to joj treba Oivenova pomo . Pen se okrenula od Owena prema djeci, nude i im mlijeka. Skrivaju i lice pred

Owenovim prodornim o ima. Bez obzira na ono što zna o njemu, bez obzira na taj ponor koji zjapi me u njima, bi li

mogla samo još jednom zatražiti špijunovu pomo ? Kani li njegova vlada doista podržati Mary u usponu na prijestolje, onda e joj zasigurno pomo i, zanemarit e osobne nesuglasice

GIGA

160


me u njima. Owen se naslonio na stol u sredini kabine i prekrižio gležnjeve. - Moram dati upute

la aru. Vra amo li se u Greenwich? - pomalo je nestrpljivo pitao. - Da... da, moramo - re e Pen. - Ne znam što bih drugo mogla u initi. Djecu moram

odvesti majci u Holborn, ali ne mogu to u initi dok princezi ne pomognem da pobjegne iz Greenwicha.

Odložila je mlijeko i okrenula se k njemu, polako se podigavši na noge. - Jednako dobro kao i ja znaš da je Northumberland drži kao neslužbenu zato enicu. Njezinog brata huška protiv nje, a ona svake minute svakoga dana strepi od Towera. Northumberland bi svakog trenutka mogao nagovoriti kralja da je za nešto optuži. Bude li izvan njegova dohvata, bit e mu mnogo teže to u initi. Trebam te da mi pomogneš osigurati njezinu slobodu. Kad jednom bude slobodna, kao nasljednica prijestolja, kao kraljica nakon Edwardove smrti, a on više ne može dugo živjeti, mo i e se pobrinuti da Philipov sin bude legalno priznat.

ekala je, s rukama spuštenima niz tijelo, ne skidaju i pogleda s njegova lica. Kad on ništa nije rekao, nastavila je mirnim i odlu nim glasom: -Ako tvoja vlada doista podržava Mary, onda eš mi pomo i.

Dobacila mu je izazov. Ho e li sad re i da Francuzima više nije u interesu podupirati princezu? Ho e li joj sad re i da ju je cijelo vrijeme zavaravao?

inilo joj se da joj je tijelo teško kao olovo, a duh obeshrabren kao nikad ranije. ak ni kad je pogledala prema klupi i vidjela svoje dijete, njezin teret nije postao nimalo lakši. Ništa ne zna o tom ovjeku. Poznaje samo njegovo tijelo. Ali samog ovjeka, što ga pokre e, uop e ne poznaje Owena d'Arcyja.

Owen nije reagirao na izazov. - Ništa ne možeš u initi dok si optere ena djecom - ustvrdio je. -Ostavit u te u Greenwichu i sam odvesti djecu tvojoj majci. Tada emo razgovarati o Marynu položaju.

- Ne! - nesvjesno uzvikne Pen. - Ne, ne smiješ uzeti djecu. - Kako može nekome tko je napustio vlastitu djecu dopustiti da preuzme odgovornost za njezinu?

- Zašto ne? - Glas mu je sad bio isti led; njegov je izraz lica izazvao paniku u dubini njezina trbuha.

Žurno je rekla: - Sad kad sam našla svojeg sina, kako ga mogu pustiti iz vida? - Ali u ima mu je vidjela da joj ne vjeruje. Znao je što se nalazi iza njezinog impulzivnog

odbijanja. Owenova su se usta iskrivila, a o i su mu postale tamne i nedoku ive. Okrenuo se od

nje i doviknuo la aru: - Greenwich! - Da, milorde. - Za uli su se užurbani koraci i teglenica je krenula rijekom. Owen se opet naslonio na stol. - Dakle? - Jedina je rije pala kao kamen u mu noj

tišini. Zahtijevao je objašnjenje, a Pen nije mogla na i rije i kojima bi iznijela tako tešku

optužbu. Opet se okrenula djeci. - Mislim da znaš. - Glas joj je bio tih dok je spuštala djecu na

baršun i pokrivala ih dekama. - Tvoja žena... tvoja djeca? - Oni se tebe ne ti u - rekao je, a u glasu mu se osje ao prezir koji ju je zapanjio. Kao

da je ona za nešto kriva. Nije zanijekao, niti se branio. Nije tražila tu pri u iz njegove prošlosti, ali zasigurno je op epoznata u nekim krugovima, jer kako bi je Robin ina e otkrio?

- Ne - složila se uz dobrodošli plamsaj gnjeva, a u glasu joj je odzvanjao sarkazam. - Jasno da nemaju nikakve veze s tobom i sa mnom. Kako bi tvoja prošlost mogla imati veze s tvojom sadašnjoš u? Ali sad mnogo toga razumijem.

- Ti? - pitao je s uvredljivom nevjericom. - Ti? Ti ništa ne razumiješ... Ništa! - Zgrabio je svoj mokar plašt i izišao iz kabine.

GIGA

161


Pen je sjela na klupu nasuprot djeci. inilo se da spavaju. Što to ona ne razumije? Znala je da Robin ne bi mogao izmisliti takvu pri u. Znala je da su njegovi izvori

pouzdani. I sve se tako lijepo uklapa. Sve malene zagonetke i ve e tajne, sve je to nekako objašnjeno takvom tragedijom. I sva krivnja i žaljenje na svijetu ne mogu poništiti takvu tragediju.

Ustala je i pošla pogledati svojeg sina. Bilo ga je lako razlikovati od drugog dje aka ija je kosa, koliko je mogla procijeniti kroz prljavštinu, vjerojatno boje mrkve. Sagnula se

nad svojim djetetom i promatrala ga, ekaju i trenutak otkrivenja, tren apsolutne sigurnosti, poplavu ljubavi koja ne poznaje granice.

Na koncu se okrenula, još uvijek nezadovoljna svojom reakcijom. Uzela je svoj plašt i izišla na palubu. Owen je stajao na krmi i gledao natrag prema treperavim svjetlima grada.

Što to ona ne razumije? Mora znati. Voli ga... voljela ga je. ak i ako za njih nema budu nosti, mora shvatiti. Trebalo je imati hrabrosti da mu pri e jer je držanjem svojeg tijela odbijao sve od

sebe. - Zašto, onda? - pitala je, zaustavivši se odmah iza njega. - Zašto si to u inio? Nije se okrenuo, ali mu je glas bio tvrd kao željezo, oštar poput rapira. - Ništa ne znaš

o mojem svijetu. Kako se usu uješ osu ivati! Idi u kabinu! ula je izmu enost u njegovu glasu i shvatila da je po inila strašnu grešku. A sad nije

znala kako bi to ispravila. Ako ne želi razgovarati s njom, kako bi mogla nešto ispraviti? Ukoliko ne želi objasniti, kako bi mogla razumjeti?

Vratila se u kabinu usnuloj djeci i nepomi no sjedila na klupi, sklopivši ruke u krilu, ekaju i da teglenica dotakne pristanište u Greenwichu, a na nebu se ve pojavljivalo sivilo

zore. Robin se naglo probudio. Shvatio je da ga je iz laganog i nemirnog drijemanja trgnulo

tiho zvonce mjedene ure na polici iznad kamina. Pogledao je koliko je sati. Upravo je odbilo pet.

Pen se još uvijek nije pojavila. No negdje tijekom no i njegov je um pronašao motiv za Northumberlandovu želju da svojeg sina oženi kraljevom sestri nom. To je divlja, izdajni ka zamisao. Ali sasvim odgovara Northumberlandovoj prekomjernoj ambicioznosti, prepredenosti njegova uma.

Bit e potrebna kraljeva suradnja, ali Northumberland ima apsolutnu mo nad slabim kraljem. To tako er zna i da su princeza Mary i njezina polusestra Elizabeta u velikoj opasnosti. Kao i svi koji su njima bliski.

Robin je uko eno ustao i protegnuo se, osje aju i bolove po cijelom tijelu i hladno u. Prišao je prozoru i pogledao sivu zoru. Northumberland je zacijelo zaklju io da e odvu i pozornost Francuza obe anjem braka izme u Mary i njihovog kandidata, vojvode d'Orleansa, pa oni ne e previše pomno paziti na drugo što Krunsko vije e radi.

Kad vojvoda jednom dobije ono što želi, Francuzi se mogu žaliti i prijetiti odmazdom koliko god žele. Kad Jane bude okrunjena za kraljicu, dvije princeze negdje na sigurnom pod klju em, ni sve udružene vojske Francuske i Španjolske ne bi je mogle svrgnuti. Ali dotad mora raditi u tajnosti.

Pen je u opasnosti samim tim što je bliska s Mary, bez obzira ho e li u initi ono što vojvoda želi ili ne.

Jutros e se morati vratiti u Greenwich. Kad bi je uspio uhvatiti na vrijeme, mogao bi je ukrcati u teglenicu i odvesti u Holborn prije nego nogom kro i u pala u. Ali najprije mora otkriti kamo je nestala.

Nešto kasnije, Robin je istr ao iz odaje, usput se omotavši plaštem. Nekoliko ga je

GIGA

162


slugu ravnodušno pogledalo dok je tr ao kraj njih. Presko io je metlu krupnog ovjeka koji je prao mramorni pod velike dvorane, te kroz sporedna vrata izišao na stazu od crvene cigle koja vodi do rijeke; istu stazu na kojoj je sino jedan od slugu vidio Pen. Ljudi su gasili baklje koje osvjetljavaju stazu, ali ih nije zanimao dvoranin koji tako rano nekamo žuri.

Kiša je prestala padati, ali je s tisa i dalje kapalo na neki melankoli an na in i staza je bila skliska pod Robinovim nogama. Rijeka je podsje ala na masnu traku.

U ovo gluho doba jutra, kad je no ni promet završio, a dnevni poslovi još nisu po eli, pristanište je bilo pusto. Nekoliko se plovila njihalo malo dalje na vodi, nejasni oblici u polumraku koji ekaju svoje prve jutarnje mušterije.

U pristaništu se nalazila teglenica francuskog veleposlanika. Robin se zaustavio na kraju staze, zasad skriven od pogleda s teglenice, ali je on sve jasno vidio.

Pen je izišla na molo. Nešto je držala u naru ju. Owen d'Arcy pojavio se iza nje. On je tako er nešto držao u rukama.

Robin je izišao iz skrovišta. - Pen?

GIGA

163


Dvadeseto poglavlje Pen je obeshrabreno i zapanjeno gledala kako njezin polubrat žuri molom prema njoj.

Što on ovako rano radi ovdje, zaime svijeta? Nesigurno je preko ramena pogledala Owena koji je nosio malenog crvenokosog dje aka. Owenove su se o i suzile; usta su mu bila napeta.

Dijete se u njezinim rukama, kao da je osjetilo njezinu uznemirenost, probudilo i po elo plakati, tiho jecaju i kao da hvata dah.

Owen je zurio u Robina od Beaucairea, a u njemu je rastao hladan gnjev sa spoznajom da je to izvor otrova. O ekivao je neku vrstu problema od Penina brata, ali mislio je da e do toga do i ranije. I nije o ekivao da e biti u tako otrovnom obliku.

A Pen je bez ikakvih pitanja progutala cijelu groznu pri u. Nije imala ni mrvicu povjerenja u njega.

Pen je osjetila kako je probada Owenov hladan pogled. Oklijevala je, smiruju i dijete u naru ju, ne znaju i što bi trebala re i ili u initi dok joj je Robin prilazio.

Tada ju je, posve iznenada, preplavio prvi osje aj radosti. U naru ju drži svoje dijete. Sasvim je prikladno da Robin bude prvi lan njezine obitelji koji e upoznati njezina

sina. Ona i Robin su oduvijek izrazito bliski, a Pen je sad željela da dotakne dijete, nasmiješi mu se, pruži mu potpuni blagoslov i priznanje cijele njihove obitelji. Tada e sve postati stvarno. Tada e znati da je dugotrajna no na mora završila.

Po ela je tr ati prema njemu. - Robine... Robine... imam svojeg sina. Našla sam svoje dijete. - Zadihano je stigla do njega, grle i malenog dje aka na prsima.

- Gledaj... gledaj... Philipov sin. Pogledaj mu o i. To su Philipove o i. - Nije znala kad je s posvema šnjom sigurnoš u zaklju ila da je dijete svoje sme e o i naslijedilo od oca, ali sad se to inilo o itim.

Robin je zbunjeno zurio u nju, a zatim je tupo pogledao maleno prljavo stvorenje u njezinu naru ju.

- Pen... Pen... najdraža Pen. - Ispružio je ruke prema njoj, žele i je zagrliti. - Što je ovo, Pen? O emu govoriš? Kakvo je to dijete?

Pen se odmaknula od njega, a sjaj se ugasio u njezinim o ima. - Rekla sam ti. Ovo je moj sin. Našla sam svojeg sina. Zar mi ne vjeruješ, Robine?

Robin na trenutak nije mogao na i prave rije i. Mogao je jedino misliti da je Pen izgubila razum, a postoji samo jedna osoba koja ju je mogla navesti na tako o ajni ku grešku.

Okrenuo se prema Owenu d'Arcyju. Ma mu se gotovo nesvjesno stvorio u ruci. - Zar ne shva ate što ste u inili mojoj sestri? -gnjevno je pitao Robin, ali nije

pomaknuo ruku u kojoj je držao ma dok su mu o i divlje gorjele. -Kako ste to mogli dopustiti? Zašto ste je ohrabrivali u njezinom ludilu?

- Robine! - kriknula je Pen kad je vidjela srebrni bljesak. - Nemojte biti glupi - hladno e Owen. Spustio je dijete koje je nosio. Dje ak se

odmah stisnuo uz Penine skute, zagrlivši joj koljena. - Robine, znam da ti je teško vjerovati - usrdno e Pen. - Ali ovo je moje dijete. Owen

mi je pomogao da ga na em. Robin se okrenuo prema njoj, mada je njegov ma ostao uperen u Owena. - Pen, kako

si mogla vjerovati ovom ovjeku nakon onoga što sam ti ispri ao... nakon što si saznala ono o njemu? Zašto bi ti on pomogao? ovjek koji se odrekao, koji je napustio svoju vlastitu djecu, ovjek...

Naglo se prekinuo kad je osjetio strelovitu bol u ruci. Divlji udarac po oštrici njegova ma a savio mu je zapeš e i zbacio oružje na tlo. Owen d'Arcy je nepomi no stajao, njegove

GIGA

164


crne o i stisnute, rapir miran u njegovoj ruci, s vrhom koji je lagano dodirivao tlo. Robin se uhvatio za zapeš e, obamrlo od siline udarca koji ga je razoružao. - Dragi Bože na nebesima! - šapne Pen. Osje ala je kako oba djeteta drhte uz nju

dok je ružno nasilje ispunilo zrak oko njih. - Prekinite ovo! Prestanite! Owen je spremio rapir u korice i polako se odmaknuo od njih. Zatim se podrugljivo

naklonio Pen, pa Robinu, te se okrenuo prema teglenici. - Ne... ne, Owene! - krikne Pen, spoti i se za njim, a njezine je korake

ometalo dijete koje joj se držalo za skute. Zar je zaboravio da još uvijek treba njegovu pomo ? Njezina je misija tek napola dovršena.

Owen je stao s jednom nogom na palubi teglenice. Polako se okrenuo prema njoj, a u ima mu je bljesnuo tra ak nade.

Pen to nije opazila. - Owene... Owene, moramo pomo i Mary da pobjegne. Moraš mi pomo i... radi dobrobiti mojeg sina. - Zaustavila se to no ispred njega, jednom rukom obgrlivši dijete uza svoje skute, a drugom drže i sina na boku.

Nada je nestala. Ništa nije rekao. Robin je još uvijek trljao svoje obamrlo zapeš e, ali se trgnuo iz omamljenosti. Opet je

pogledao dijete u Peninu naru ju. Je li mogu e da su svi pogriješili? Ispunio ga je užas. Stranac je vjerovao Pen kad ju je njezina obitelj iznevjerila. Ali zašto je ovdje dvoje

djece? Tako su jadna, zanemarena djeca. Kako bi Penino i Philipovo dijete moglo biti u takvom stanju?

Dragi Bože, što su svi oni u inili? Koraknuo je prema Pen, o ajni ki nastoje i prona i prave rije i usred mu nih pitanja

koja su mu letjela umom, ali ona ga je ignorirala. Vidjela je jedino Owena. - Owene... molim te? - re e Pen. Ništa drugo nije važno. U ovom ju je trenutku

jedino zanimala Owenova suradnja. Nitko drugi ne može u initi ono što je potrebno. Našla je svoje dijete. Sad se mora pobrinuti da to dijete bude sigurno.

Nastavila je odlu noš u usmjerenom samo na jedan cilj. - Ovo nema nikakve veze s onim što stoji izme u nas. To ne mogu razumjeti, ako ne želiš objasniti... a sad nema vremena.

Trenutak je zastala, ekaju i nešto, ublažavanje izraza njegova lica, ali nije ga bilo. Nikakve ponude da e kasnije objasniti, nikakve naznake emocija u njegovom tvrdom pogledu. Baš ni ega.

Ponovno je potisnula sve osim trenutnog cilja. -Ne tražim da to u iniš samo za mene, Owene. Vjerujem da bi Maryna sloboda odgovarala objema stranama naše nagodbe.

Robin je napokon progovorio. - Kakve nagodbe? - oštro je pitao, i dalje promatraju i dijete u Peninu naru ju.

Pen se okrenula k njemu. - Kavalir i ja sklopili smo nagodbu. Ja u špijunirati Mary za njega, a on e mi pomo i prona i sina.

Stisnula je eljust kad je vidjela zaprepašten izraz Robinova lica. - Sumnjam da imaš pravo baciti prvi kamen - rekla je.

- Tratite moje vrijeme - re e Owen i nestrpljivo se okrene prema teglenici. - Ne zanimaju me vaše obiteljske razmirice.

- Ne, ekaj! - re e Pen s o ajem u glasu jer je shvatila kako je sad krhka veza izme u nje i Owena. - Ovo nije razmirica. Svima nam je u interesu poraziti Northumberlanda.

Robinu se vrtjelo u glavi. inilo se da je uhva en u vrtlogu koji ga baca iz jedne drame u drugu. Napeto je rekao: - Prokletstvo, Pen! Zato sam te ekao. Moram s tobom nasamo razgovarati. O Northumberlandu. - Uhvatio ju je za podlakticu i lagano je protresao.

GIGA

165


Dijete što ga je držala po elo je plakati i on je odmah povukao ruku. - Pen... molim te. Moramo razgovarati. - Ako se to ti e Northumberlanda, vjerojatno bismo uštedjeli na vremenu kad bih i ja

uo o emu je rije - primijeti Owen. Pogledao je nebo. Kiša je prestala padati i oblaci su se razilazili.

Robin je naglo udahnuo. Odmahnuo je glavom kao da to ne želi, a potom re e: - Pen? Okrenula se Owenu. - Owene, ho eš li mi pomo i, bez obzira na situaciju medu nama?

Ho eš li još samo to u initi za mene? - Kakva je to no situacija me u nama, Pen? - pitao je s ironi nim, podrugljivim

bljeskom u o ima. Srce joj se kidalo. Tiho je rekla: - Loša, vjerujem. Owen samo kimne. Opet je pogledao tmurno nebo, crte njegova lica oštre i jasno

istaknute u sivoj svjetlosti, ali kad ih je ponovno pogledao, Pen je prepoznala špijunovu objektivnu koncentriranost dok je razmišljao o problemu.

- Po imo na teglenicu. U pristaništu po inje radni dan i netko bi nas mogao uo iti.

Robin se sagnuo da podigne ma , a potom ga je ljutitom kretnjom vratio u korice. On i Pen slijedili su kavalira na teglenicu, a njezine su kretnje i dalje ometala djeca, jedno uz njezine skute, drugo u naru ju. No shvatila je da ne može pustiti ni jedno ni drugo. A inilo se, po na inu na koji su se prilijepili uz nju, da ni oni nisu spremni pustiti nju.

- Dakle, što je tako hitno da ste morali u zoru prona i Pen? - bez uvoda upita Owen, naslonivsi se na stol kao i ranije, ispruživsi noge ispred sebe i ležerno prekriživši gležnjeve. Njegovo je držanje ukazivalo na odre enu bezbrižnost, ali nije bilo ni eg nehajnog u prodornim crnim o ima.

- Northumberland zahtijeva da ona prenosi lažne informacije svojem... - Robin je oklijevao i progutao slinu prije nego je uspio nastaviti. - Vama... svojem ljubavniku. Odbije li to u initi, zaprijetio je da e je optužiti za izdaju. Mora oti i odavde, smjesta po i na sigurno.

Robin je pogledao Pen i djecu. Što e s njima? Kako bi trenutno uop e mogao jasno razmišljati?

- Ljigavi, odvratni gad! - uzvikne Pen. - Ne bojim se Northumberlanda. - Trebala bi se bojati - mrko e Owen. - Kakve su to informacije? - Kratko se

nasmijao. - Baš mi možete i re i kad bih to ionako trebao uti. Robin je shvatio da se nekako našao duboko u francuskoj diplomaciji. Ne može

osje ati nikakvu lojalnost prema ovjeku koji je prijetio Pen, ovjeku ija ambicioznost ugrožava sigurnost kraljevstva. Sad više nije imao drugog izbora, osim ponuditi svoje usluge ovjeku koji je uvukao Pen u zaku asta strujanja konfliktnih diplomacija.

Grozna zbrka, a Robin je ipak vidio samo jednu mogu nost. Iskreno re eno, bio je tako zbunjen, tako smu en i uzrujan, da je mogao gotovo sa zahvalnoš u prihvatiti objektivni profesionalizam iskusnog francuskog agenta.

Rekao je Owenu d'Arcyju što Northumberland želi da Francuzi vjeruju. Ponovno se za uo Owenov neveseli smijeh. – Taj ovjek zacijelo misli da smo mi

budale. To je taktika odugovla enja, ali zašto? - Mislim da znam - re e Robin i tiho objasni svoje sumnje. - Bude li Jane okrunjena za kraljicu, Northumberlandov e sin postati kralj, a

njegov e otac biti pravi vladar Engleske - zaklju i Robin. - Ali trebat e mu suglasnost Krunskog vije a, ak i ako je kralj promijenio dokument o naslje ivanju, i mora svoje planove držati u potpunoj tajnosti do trenutka kad ih razotkrije kao fait accompli. Dakle, ako su Francuzi zauzeti planiranjem Maryna vjen anja s jednim od svojih ljudi, a Španjolci strepe

GIGA

166


zbog mogu nosti saveza s Francuskom, Northumberland može na miru kovati svoju zavjeru. Owen kimne i suho primijeti: - Pronicavo zaklju ivanje. estitam, Beaucaire. Robin je izgledao kao da bi takav kompliment radije uo od bilo koga drugoga, samo

ne od Owena d'Arcyja. - Zna i da je Mary u još ve oj opasnosti - re e Pen. Sjedila je na klupi, a djeca su

ležala kraj nje s glavicama u njezinu krilu. Živcirali su je svi ti razgovori, svi ti planovi, jer je nestrpljivo iš ekivala trenutak kad e mo i biti sama s dje acima, trenutak kad e mo i po eti upoznavati svojeg sina i on nju.

- Vojvoda e je željeti maknuti s puta - rekla je, promatraju i dvije glavice u svojem krilu.

- Tako er e i Elizabetu željeti maknuti s puta - re e Robin. - Ali, Pen, i tebi prijeti opasnost, kao i svakome tko je blizak s Mary, osobito ako odbiješ špijunirati za Northumberlanda. Sad se ne smiješ vratiti u pala u.

Owen je potisnuo sve svoje emocije na na in što ga je usavršio tijekom godina. Njegov je um bio objektivan, usredoto en samo na zadatak pred njim. Otresito je rekao: - Nema izbora. Želimo li osigurati princezinu slobodu, Pen se mora ponašati kao i ina e. Zapravo, Beaucaire, zasad morate re i vojvodi da je vaša sestra pristala na njegove zahtjeve. Time bi se trebalo kupiti dovoljno vremena.

Okrenuo se k Pen. - Ako te pita, re i eš Northumberlandu da eš u initi sve za dobrobit svoje zemlje i, naravno, sve kako bi služila vojvodi. Je li to jasno?

Pen kimne. - A što e biti s Mary? - Ovo moramo izvesti u dvije etape. - Lupkao je nadlanicom o dlan druge šake dok je

objašnjavao. - Postoje samo dva na ina odlaska iz Greenwicha, cestom ili rijekom. Zaustavit e je na bilo kojem putu prije nego prije e kilometar ili dva. Moramo je izvu i iz Greenwicha

i vratiti u dvorac Baynard. Odande se na niz razli itih na ina može izi i iz grada. Bit e jednostavno zbuniti progonitelje i odvesti je na sigurno.

- Jednostavno? - upita Pen. - Grof od Pembrokea vlasnik je dvorca Baynard. On sudjeluje u zavjeri što je Northumberland kuje.

- Postoji na in - rekao je, a njegov je ton jasno odbacio taj nevažni prigovor. - I vjerujem da Pembroke, zatraži li njegovu zaštitu, ne e odmah znati kako bi to odbio.

- Mislim da je to to no - re e Robin. - Primijetio sam da se esto protivi Northumberlandu... to ne traje dugo, priznajem, ali katkad ipak gun a.

- Da, tako mi je re eno - nemarno e Owen. Pen je zaklju ila da on ima vlastite špijune koji drže otvorene o i i uši. Druge poput

nje... koji ine ono što je ona u inila. - Northumberland ništa ne e posumnjati ako princeza poželi udahnuti malo

zraka na rijeci - nastavi Owen. - To ne bi bilo nimalo udno nakon njezine bolesti, a znat e da na rijeci nikako ne bi mogla pobje i njegovom nadzoru. Danas poslijepodne pratit eš je ti i još nekoliko njezinih dvorskih dama. Jasno je da ništa ne može ponijeti sa sobom, ništa što bi ukazivalo da o ekuje da e izbivati više od sat ili dva. Iskrcat e se ispred dvorca Baynard i opet ostati ondje.

- Ali što tada? - upita Robin. - Organizirat u njezin odlazak za sutra ujutro im svane. Pen, ve eras bi me trebala

potražiti u dvorcu Baynard, a tada u ti re i što ti je initi. U me uvremenu ete, Beaucaire, Northumberlandu odvu i pozornost tako da ne razmišlja previše o princezinoj odluci da po e na zrak. Recite mu za spremnost vaše sestre da u ini ono što on od nje traži. Predložite i druge na ine na koje bi mogla biti korisna... siguran sam da ete nešto smisliti. -Owen je nemarno mahnuo rukom, što je naljutilo Robina, ali ništa nije rekao.

Pen je ustala i privinula djecu uza se. Oklijevala je, gledaju i Owena, žele i nešto re i,

GIGA

167


nadaju i se da e on nešto re i, ali samo joj je hladnom rezerviranoš u uzvratio pogled. - Dakle, mi idemo - re e Pen. - Da. - Nije se maknuo sa svojeg mjesta dok su ga Pen, djeca i Robin bez rije i

zaobilazili i izlazili na dnevnu svjetlost. Zakora ili su na molo gdje je sad ve vladala gužva. Teglenica francuskog

veleposlanika gotovo se odmah udaljila, a Pen je stajala i gledala kako plovi prema sredini rijeke.

Bez obzira na Owenovu navodnu ravnodušnost, opazila je povrije enost, gnjev i razo aranje u njegovim o ima, a to ju je zaboljelo u duši. Ali zašto se nije htio braniti?

Vjerovala bi mu da joj je rekao da to nije istina. Ne bi li? Pen je spustila pogled na dijete u svojem naru ju. Jer sad je samo to važno. - Ovo je moj sin - rekla je, a o i su joj blistale.

Robin ju je bespomo no pogledao. - Kako to možeš znati? Penino je objašnjenje bilo sažeto. - Otišli smo u High Wycombe. Žena koja je bila

nazo na tijekom poro aja rekla nam je da ga je Miles odnio im se rodio. Rekla nam je gdje da ga tražimo. I ve eras smo ga našli.

Robin se zagledao u dijete. Nije mogao podnijeti pomisao na ono što je pretrpjela tijekom posljednje dvije godine... ona i to si ušno dijete u njezinu naru ju. - A što je s ovim drugim? - upita.

Pen je polako udahnula. - Još ne znam što u isplanirati za njega, ali nisam ga mogla ostaviti na takvomu mjestu. Tako grozno mjesto, Robine. Mislim da u ubiti i Milesa i njegovu majku.

Rije i je izgovorila tako tihim i gnjevnim glasom da je Robin na trenutak pomislio da je sposobna za to.

- Postoje drugi na ini odmazde - rekao je. – To prepusti svojoj majci i mojem ocu.

- Da, ali potvr ivanje njegova identiteta, preuzimanje titule koja mu pripada, to e biti teže. -

Rije i su se sad spoticale jedna o drugu od silne žurbe. - Ali Mary bi to mogla u initi. Mary je nasljednica prijestolja; kad jednom bude slobodna, imat e mo potvrditi legitimno pravo mojeg sina na posjede i titulu njegova oca.

Pen je prestala govoriti. Sad je u pristaništu bilo mnogo ljudi, splavara sa splavima krcatim namirnicama za kuhinju pala e, slugu koji su ih žurno iskrcavali. Uskoro e se pojaviti dvorani, ljudi koji bi je mogli prepoznati. Možda ak i Miles. Budu nost je mra na zbrka, ali sad prednost imaju neposredne potrebe dva malena života za koje je preuzela odgovornost.

- Moram se pobrinuti za njih - rekla je. – Na i im odje u... hranu... mlijeko... toplinu... kupke. Robine, ne znam gdje bih po ela. Pogledaj ih, sirota stvorenja. Ne govore. Jedva pla u.

Sjetila se kako je Owen mislio na potrebe malene djece. Donio je hranu, a njoj to uop e nije palo na pamet. Hranu, mlijeko i deke. Više od nje zna o takvim stvarima. On je otac.

To nema nikakvog smisla. Ali ona je majka. Majka dvojice dje aka. Sad je ona odgovorna za njihove živote. To

ima smisla. - Ho u li ih sad odvesti u Holborn? - predloži Robin. Nije imao pojma kako bi to

inio, ali je pretpostavio da bi našao neki na in. - Ne - re e Pen. - To su moja djeca. Ne u ih više pustiti od sebe. Sagnula se i s malo poteško a podigla drugo dijete. Trenutak je razmišljala, a tada

GIGA

168


re e: -Vjerujem da se zove Charles. Robin se pomirio s neminovnim. Njegova e pomajka uskoro razmrsiti tu zavrzlamu. -

Što ako ga netko do e potražiti? - Odbacili su ga... ostavili su ga u paklenoj rupi.

Nitko ga ne e tražiti. Robin se po ešao po glavi. Pen govori kao da je sve tako jednostavno, tako o ito. -

Pen, moraš pomo i princezi da ode iz Greenwicha. Kako eš to izvesti s dvoje djece u naru ju? Kako uop e misliš da eš ih držati u svojoj odaji, a da to ne sazna cijela pala a? Da to Bryanston ne sazna?

- O, brzo e on to saznati - mrko e Pen. – Ali zasad, dovedi Pippu. Ellen e mi sad pomo i oko njih; ima mnogo mla e bra e i sestara, pa e sigurno znati što treba u initi. Kad se vratiš, možeš organizirati prijevoz tako da ih ona i Pippa mogu odvesti u Holborn. Ja u ostati s Mary dok Owen ne uspije organizirati njezin bijeg. Kad Mary bude

slobodna, i ja u biti slobodna. Robin je malo oklijevao, a potom upita: - Imaš li povjerenja u d'Arcyja u ovome? - Apsolutno. - Pen je podigla djecu prema gore, pa joj Robin više nije vidio lice.

- To je i u njego vom interesu. Opet je oklijevao. - Voliš li ga? Pen nije odgovorila na pitanje. Umjesto toga, drže i lice okrenuto od njega, ponovila

je: - Dovedi Pippu, Robine. Odnijet u djecu u svoju odaju. Ellen e paziti na njih dok ja budem kod Mary i ispri am joj Owenov plan.

Ogor eni Robin poželio je da se mogu sna i i bez pomo i Owena d'Arcyja. No znao je da resursi francuskog veleposlanika i domišljat um njegovog najboljeg agenta mogu obaviti ono što on sam ne može.

- Daj mi da nosim Charlesa. - Uzeo je crvenokosog dje a iz Penina naru ja. Dje ak je dopustio da ga prebace iz jednog naru ja u drugo nijemom pasivnoš u koja je u Robinu izazvala želju da zapla e.

Penina je odaja još uvijek bila prazna kao kad je Robin izišao odande. Ellen je ujutro

uvijek ekala da je njezina gospodarica pozove, premda je to o ekivala odmah nakon svanu a jer je princeza Mary tada spremna primiti svoje dvorske dame.

- Pippi reci istinu - rekla je Pen dok je uzimala Charlesa iz Robinovih ruku. - Ona e razumjeti.

- Ne e se iznenaditi. - Robin je izvadio svoj ne osobito ist rup i kleknuo, te obojici dje aka obrisao nos. - Ona i ja smo razgovarali o tome kako možda ima ne ega u toj tvojoj opsesiji... Ne mogu ovo obrisati. Kao da se skorilo.

Pen se nasmijala i na trenutak osjetila vedrinu. - Ne eš ih prepoznati kad Ellen i ja završimo. -Tada se nasmiješila i rekla: - Pa, uvijek sam mislila da e Pippa na koncu shvatiti.

Robin, još uvijek kle i na jednom koljenu, pogleda gore u nju. - Tako smo silno pogriješili. Možeš li nam to oprostiti, Pen?

- Da - jednostavno je rekla. Zastala je s rukom na zvonu kojim e pozvati Ellen. - To je bila udna pri a, Robine. Sigurno sam se doimala ludom od tuge i bola. Mogu razumjeti koliko je bilo teško.

Svi su inili ono što su smatrali najboljim za Pen. Robin je sad pomislio na to kako se, u istom pogrešnom uvjerenju, upleo izme u svoje sestre i Owena d'Arcyja. U inio je ono što je smatrao ispravnim, ali sad je shvatio da se umiješao nekamo kamo nije trebalo. Pen je njezina obitelj izazvala dovoljno muke i bez toga. Pošao je prema vratima.

- Vratit u se s Pippom za tri sata. Pogledao je Pen koja je kle ala ispred djece, odmataju i deke. - Da... da, požuri natrag -

GIGA

169


rastreseno je rekla. Robin je otišao, usput prošavši kraj Ellen. Iznena eno je napravila kniks kad ga je

vidjela da tako rano ujutro izlazi iz Penine odaje. Odsutno joj je kimnuo i požurio svojim putem.

Ellen je ušla u sobu svoje gospodarice, a zatim je zabezeknuto zastala. - Bože mili, gospo. Što je ovo?

- Moj sin, Ellen - re e joj Pen. - I njegov brat. Moramo ih okupati, nahraniti i na i nešto odje e za njih.

- Bože mili! - opet je progun ala Ellen i spustila se na stolac, hlade i se rukom. Znala je, kao i svi lanovi ku anstva obitelji Kendal, za tragediju ledi Pen; sad je mogla jedino zuriti otvorenih usta.

Pen je o ekivala takvu reakciju. Oštro je rekla: -Trenutno ne trebaš razumjeti, Ellen, samo mi moraš pomo i. Sve moraš sama donijeti jer nitko, i doista tako mislim, nitko ne smije znati da su ovdje. im lord Robin i ledi Pippa stignu ovamo, ti i moja sestra ete ih odvesti u Holborn k mojoj majci i lordu Hughu. Sad mi donesi toplu vodu.

Ellen je polako ustala. Doista nije bila glupa žena, a ledi Pen joj se nije inila poput osobe koja je izgubila pamet. - Mislila sam da je samo jedan, miledi.

- Pa, to je druga pri a - re e Pen. Laknulo joj je kad je vidjela da je Ellen barem voljna sura ivati.

Ellen je prišla djeci. Zurili su u nju, goli i drhture i na hladno i ranog jutra. - O, kakva sramota -rekla je. - Pogledajte kako su mršavi.

- Požuri! - oštro e Pen. - Ja u potpaliti vatru dok tebe ne bude. - Opet ih je zamotala u deke, a zatim bacila triješ e na ostatke žeravice, raspirivši vatru prije nego je dodala cjepanice.

Sjela je na pod ispred kamina i uzela dje ake u krilo. - Znate li uop e govoriti? - šapnula je. -Možete li mi nešto re i?

Ali oni su šutjeli, obojica zure i u vatru kao da su op injeni plamenom i toplinom, njezin sin opet s palcem u ustima.

Ellen se vratila s dvije srebrne zdjele zobene kaše. - Mislila sam da je najbolje najprije ih nahraniti, ledi Pen. Sumnjam da su ikad ranije vidjeli toplu vodu, sirotani maleni, a ne želimo ih naglo šokirati.

- O, da, Ellen. Dobro si se sjetila - s odobravanjem e Pen. - Hrana e ih smiriti. Ho eš li ti nahraniti Charlesa? - Podigla ga je s krila.

Ellen ga je posjela na stolac i podigla poklopac zdjele. Dijete je pružilo ru ice prema njoj dok se mirisna para dizala u zrak. - Polako - re e Ellen, rukom uhvativši njegove ru ice i primaknuvši žlicu zobene kaše s medom njegovim ustima.

Pen je svojeg sina držala u krilu i hranila ga na isti na in. Nije skidao pogled sa žlice, slijede i je od zdjele do svojih usta i natrag.

- Misliš li da sli i svojem ocu, Ellen? Ellen ga pogleda. - Teško je re i, gospo, pod svim tim blatom - diplomatski je

odgovorila. - Da - složila se Pen, skupljaju i posljednje ostatke zobene kaše po zdjeli. Dje je

polizao usne, a njoj se inilo da mu pogled više nije onako prazan, ni tijelo uko eno. Posegnuo je za praznom zdjelom. Pustila je da je uzme, a on je prstom prošao naokolo, polizavši ga prije nego je preokrenuo zdjelu.

- Treba im još, Ellen. - Da, ali ne previše odjednom - autoritativno e Ellen. - Nakon kupke, dat emo im

kuhano jaje i još malo mlijeka. Pen je posegnula ispod kreveta i izvukla bakrenu kadu, te je namjestila ispred kamina.

GIGA

170


-Trebat e nam odje a za njih. - Da, gospo, tu ne e biti problema - re e Ellen.

- Donijet u vodu. Pen je opet uzela u krilo oba djeteta i nježno ih njihala, pjevaju i im tihu dje ju

pjesmicu koje se sje ala iz vlastitog djetinjstva. To joj se inilo prirodnim. Moraju nau iti vjerovati; moraju nau iti o ekivati dobre stvari.

Suze su je pekle u o ima dok je razmišljala o potra enom vremenu, o svim mu nim mjesecima što su ih ova dva djeteta provela na svijetu bez nade ili o ekivanja.

Ali odsad nadalje poznavat e samo ljubav, toplinu i pune trbuš e. Kupka je bila mnogo manje uspješna od zobene kaše s medom. Mlatarali su rukama i

nogama, otimali se, ali su i dalje stvarali zapanjuju e malo zvukova, samo bi zacviljeli, što je ponekad prerastalo u tihi pla .

Obojicu su zajedno stavile u kadu. Charles se trenutno uspentrao van i mokar pobjegao u kut.

- Ostavi ga zasad - re e Pen. - Obje emo se morati pozabaviti samo jednim. vrsto je držala svojeg sina dok ga je Ellen sapunala i trljala. Ovo je poput iš enja

potamnjelog srebra, pomislila je Pen dok je gledala kako se blijeda ista koža pojavljuje nakon korištenja krpe za pranje. Imao je sitno koš ato lice, blijedo zbog nedostatka svježeg zraka i odgovaraju e hrane, ali inilo joj se da sad može vidjeti Philipa u liniji njegova nosa, obliku usta. I svakako u njegovim o ima. Imao je iste duge trepavice kao i Philip. Trepavice koje lome srca, obi avala je re i, zadirkuju i ga.

- Sli an je svojem ocu - promrmljala je, više sebi nego Ellen. - Da, ima neke sli nosti - složila se Ellen dok je ispirala djetetovu glavu. Još uvijek

mekana dje ja kosa bila je svijetlosme a i kovr ala se na vratu. Prestao se koprcati i pasivno se prepustio Peninim rukama dok ga je umatala u ru nik.

Opet je gurnuo palac u usta i naglo zatvorio o i. - Iscrpljen je, siroto djetešce. Neka spava dok okupamo drugoga. Pen ga je vrsto zamotala u suhi ru nik i položila na krevet. Oraš ga je oprezno

promatrao i pomaknuo se na udaljeni rub kreveta. Maleni se Philip nije pomaknuo, ali mu je palac polako kliznuo iz usta.

Kad se Charlesa oslobodilo blata, pojavio se dje ak pjegava lica, zelenih o iju i veoma svijetle puti.

Njegova je oprana kosa doista bila boje mrkve; bila je mnogo bujnija od kose

malenoga grofa, pa je poput bodljikave aureole stajala oko njegove glave. - Sad moram po i k princezi - re e Pen nakon što se Charles tako er našao na

krevetu i zaspao. - Ostani ovdje s njima, Ellen. Nemoj izlaziti iz odaje. - Posegnula je iza sebe

kako bi odvezala uzice. Njezina haljina nije bila u stanju prikladnom za posjet kraljevskim odajama.

Ellen je požurila da joj pomogne. - Samo ih odveži, a zatim po i po još hrane i odje u, ili što god e im zatrebati

dok mene nema - re e joj Pen. - Moraš ostati s njima iza zaklju anih vrata dok ja nisam ovdje.

Ellen je pošla po sve što e biti potrebno. Pen se preodjenula, drže i usnulu djecu na oku dok je to inila. Dovela je u red svoju kosu i gurnula je ispod obi ne platnene kapice. Jutros nije imala vremena za kompliciranu frizuru.

im se Ellen vratila, Pen je požurila prema vratima. - Ako se ne vratim prije nego stignu lord Robin i ledi Pippa, pusti ih unutra. Ali nikoga drugoga!

GIGA

171


- Oprostite mi, gospo, ali ja nisam glupa - odgovori Ellen. Pen se nasmiješi. - Nisi, znam. - Zatvorila je vrata te kratko zastala pripremaju i se za

posjet Mary. Bilo je tako teško prebaciti misli s obiteljskih briga oko djece na grubu stvarnost koja je o ekuje. Na plan što ga treba pokrenuti.

Nije imala vremena, baš nimalo vremena za razmišljanje o onome što je izgubila.

GIGA

172


Dvadeset prvo poglavlje - Zašto bi mi Francuzi pomogli u tome? - zamišljeno e Mary, stavljaju i svilenu

vrpcu u knjigu kako bi obilježila stranicu. - Da bi stekli vašu naklonost, gospo - re e Pen, premda je pretpostavila da je

princezino pitanje bilo retori ko. - Koliko sam shvatila, nadaju se da e do i do vaše udaje za vojvodu d'Orleansa.

Mary se ironi no nasmijala. - Sigurna sam da se nadaju. I nimalo ne škodi ako ih ostavimo u uvjerenju da bih mogla pristati... jednoga dana. - Ustala je i pošla do stalka za Bibliju postavljenog tako da hvata dnevnu svjetlost kroz prozor u udubljenju. -Vjerujete li svojem kavaliru, Pen?

Pen je smatrala da nema nikakvog smisla opovrgavati svoju osobnu vezu s kavalirom. -Svakako, gospo. - Stajala je kraj kamina, rukama pritiš i skute svoje haljine.

- On je jedan od de Noaillesovih špijuna, rekla bih? - Maryn je ton izražavao malo zanimanja za pitanje ili odgovor.

- Vjerujem da je on veleposlanikov glavni špijun. Mary je okretala stranice velike knjige koja je stajala na stalku, kao da traži neki

odre eni odlomak. - Koliko dugo to vjerujete, Pen? Ili ne bih trebala to pitati? - Možda ne biste, gospo. - Pen je postala svjesna injenice da su joj se nokti

žarili u dlanove, da osje a bol od napetosti izme u lopatica. Pokušala se opustiti i polako je otvorila šake.

Mary je kratko podigla pogled. - Vjerujem vam, Pen. Stoga u vjerovati i vašem agentu. Predat emo se Francuzima u ruke. - Ovlaš se osmjehnula. - Nije baš da imamo previše izbora, a to e silno naljutiti Northumberlanda.

- Da, gospo. - Pen je okretala glavu s jedne na drugu stranu, nastoje i se riješiti bolova u vratu. Shvatila je da je iscrpljena. ini se da ovih dana provodi mnogo besanih no i.

- Ja u vas pratiti, naravno. Ali koga ete još povesti? Ne više od jedne ili dvije dvorske dame. Ne smije izgledati da se ne ete vratiti.

- Što mislite, tko je najbolji za takav podvig? Pen je razmislila o lanicama Maryne pratnje. - Matilda i Susan.

- Neka bude. Organizaciju prepuštam vama. Ali ne u i i bez svojih knjiga. Nekako ih treba spakirati i odnijeti na la u.

Pen se nije ni pokušala prepirati. To je samo još jedan logisti ki problem s kojim e se morati nositi.

- Što kaže kavalir, kako bih trebala oti i iz dvorca Baynard? - Nije rekao, gospo. - Shva am. Kako umiruju e. - Mary je odjednom postala zajedljiva. - Odlazim u

lavlji brlog, ali nemam siguran na in odlaska odande. - Pošla je prema klecalu i rekla, otpuštaju i je: - Trebat e mi molitva, budu i da se jedino u Boga mogu pouzdati.

Pen se naklonila i izišla iz odaje. Mary nosi težak križ, ali ima trenutaka kad uvelike otežava život onima oko sebe.

Povela je ustranu Susan i Matildu, te im objasnila situaciju. Služile su Mary gotovo jednako dugo kao i Pen. Matilda e se uskoro po drugi put udati, za jednog od kraljevih konjušnika, a Susan je udovica, kao i Pen.

- Ne e biti lako ponijeti sanduk knjiga, a da to nitko ne primijeti - re e Matilda. - Ne - složila se Pen. - Morat emo se pretvarati da je rije o košari za piknik. - Veoma teškoj košari - re e Susan. Iz nekog im je razloga to svima izmamilo

smiješak, pa su na trenutak zaboravile opasnost u kojoj se nalaze.

GIGA

173


- Pa, po nimo - re e Pen. - Imamo mnogo posla. Matilda, možeš li naru iti teglenicu za podne? Ako uspiješ, pokušaj se pobrinuti da za kormilom bude kapetan Braddock. Njegova je lojalnost princezi neupitna. - Matilda kimne, a onda su se rastale kako bi sve pripremile.

Ura u tornju u središnjem dvorištu odbila je devet sati. Pen je pogledala dolje kroz jedan od visokih prozora Maryna predsoblja. Robin je otišao u sedam. Ne može ga o ekivati natrag prije deset.

inilo se da joj srce prebrzo kuca, a koža joj se doimala suhom i tijesnom. Znala je da je umorna, ali nije bilo samo to. Bila je napeta, ispunjena strepnjom koja se nekako pomiješala s uzbu enjem što ga donosi današnji dan. S opasnoš u što je donosi današnji dan.

Jedan pogrešan potez i Northumberland e imati svaku potrebnu izliku da optuži Mary, da i ne spominje one koji su joj pomogli u bijegu. Plan u potpunosti po iva na njezinim ramenima, barem dok ne stignu u dvorac Baynard. Tada e se Owen uklju iti, ali ona e i dalje imati odre enu ulogu.

Owen. Uzbu enje, strepnja, sve se smanjilo. Nije mogla zamisliti da e ga ikad ponovno vidjeti kad ovo završi.

Kad ovo završi, imat e svoje dijete i pružiti mu mir, ljubav i sigurnost. Svu svoju emocionalnu energiju mora usmjeriti na to. Njezin odnos s Owenom d'Arcyjem po eo je s time, a s time e i završiti.

Pen je odmah izišla iz Marynih odaja, hitrim koracima, a njezine draguljima ukrašene cipelice nisu se ule na poliranom drvenom podu. Njezina je djeca ekaju.

- Ledi Pen? Zaustavio ju je neugodan glas vojvode od Northumberlanda. Polako se okrenula. -

Želim vam dobro jutro, milorde vojvodo. - Kako je princeza? - Hladnim je pogledom preletio njezinim licem, a njoj je bilo

drago da je svjetlost u hodniku slaba. - Malo bolje, vjerujem, milorde vojvodo. Govori o tome da e kasnije danas malo

izi i na zrak. ini se da se sunce napokon pojavilo. - Na zrak? - Gladio je svoju urednu bradu. -O ito se mnogo bolje osje a. - Njezin lije nik vjeruje da bi joj moglo koristiti malo rije nog zraka. Želi da je

kasnije na nosiljci odnesu do teglenice kako bi provela na vodi oko sat vremena. - Shva am. U koje vrijeme? - Nakon njezinih molitvi, milorde vojvodo. Kad se digne jutarnja magla, a sunce još

nije previše jako. - To je, pomisli Pen, izbjegavanje konkretnog odgovora, ali ne previše o ito. Zapravo ne postoji to no odre eno vrijeme za Maryne molitve, a esto znaju trajati satima.

Northumberland ju je promatrao ispod gustih obrva, lagano se mršte i. Palo mu je na pamet da je Pen Bryanston previše sli na svojoj majci. Nešto u na inu na koji je držala glavu, sjaj u njezinim o ima. A ipak se inilo da se ponaša savršeno korektno.

- Jeste li od sino vidjeli svojeg brata, gospo? - Kratko sam s njim razgovarala prije sat vremena, gospodine. - Pen se nasmiješila. Vojvoda je ponovno dotaknuo svoju bradu. Možda mu to pomaže u razmišljanju,

pomislila je Pen. - Jeste li razgovarali o ne em važnom, ledi Pen? - Vjerujem da jesmo, milorde. - Napravila je kniks, ali je promatrala njegovo lice. -

Otkrit ete, gospodine, da ja znam što mi je dužnost, jednako kao i moj brat. Northumberland je kratko razmislio o tome, s rukom još uvijek na bradi. Zatim se

naklonio, kao da je zadovoljan. - Molim vas, gospo, prenesite princezi moje zadovoljstvo injenicom da joj se zdravlje poboljšalo.

- A kralj... kakvo je kraljevo zdravlje jutros? - Pen je pitala ljubaznim i zabrinutim tonom.

GIGA

174


Northumberland se namrštio. - Zdravlje Njegovog Veli anstva poboljšava se iz dana u dan - uko eno je rekao i pošao svojim putem.

Kako da ne, pomislila je Pen, ekaju i da on nestane iza ugla hodnika. Impulzivno je skrenula u prolaz kojim e pro i kraj kraljeva predsoblja dok se vra a u svoju odaju. Bit e korisno znati koji su lanovi Krunskog vije a u Greenwichu dok Mary bježi odande.

Mnogo prije nego je stigla do ulaza u predsoblje, ula je kako glas Milesa Bryanstona reve iznutra.

- Gospo a Goodlow je, milorde vojvodo, uvijek imala najbolje rezultate. Goodlow. Pen je stala. Nepomi no je stajala u sjenkama zidova, sretna što se njezina tamna

haljina stapa sa sivom svjetloš u. Goodlow! Omiljena travarka ledi Bryanston. Žena za koju je baka Wardel rekla da je

kolegica Betsy Cosham. Žena koja je bila uz Philipov krevet tijekom njegove bolesti... gledala ga je kako umire.

Žena koja je Pen davala tonike za ja anje tijekom trudno e. Bilje, napitke što ih je možda nabavila kod Betsy Cosham, koja poznaje niz na ina na koje se može prekinuti neželjena trudno a.

Što je Owen rekao? Nešto o tome kako se sposobnost injenja dobra lako može preokrenuti u zlo.

Philip je bio zdrav, tijekom te zime bio je mnogo snažniji nego ina e. Kašalj ga gotovo uop e nije mu io. Tada je tako naglo po eo pobolijevati... i tako je brzo po eo slabiti. Gospoda Goodlow ga je njegovala.

Prije nego se razbolio ili nakon toga? Pen je stajala u sjenkama s jednom rukom na vratu, a njezina su sje anja na to

razdoblje postala jasnija. Njegova se majka zabrinuto motala onuda, puna suosje anja. Pozvala je travarku kad je Philip po eo pobolijevati. Samo je travarki bilo dopušteno približiti se Philipovu krevetu, niti jednom drugom lije niku. Pen se nije mogla sjetiti je li gospo a Goodlow davala Philipu neke lijekove ili ne. Ako jest, ništa nije djelovalo. Njegov je kašalj postajao sve gori i gori. Pen ga je iz vlastitog bolesni kog kreveta slušala iz dana u dan, iz no i u no .

Pen je u mislima opet vidjela Philipovo sivo lice, zelenkasto bljedilo kad je po eo povra ati, znojiti se, strašan o aj u njegovim o ima kad je prihvatio neminovnost svoje smrti. Svi su ga gledali kako umire. Njegova je majka tiho stajala u sjenkama, suhih o iju. Gospo a Goodlow, tako mirna da se doimala gotovo ravnodušnom, sklopila je Philipove o i i povukla plahtu preko njega.

Pen je zurila u hodnik, a dah joj je zastao u grlu kad je strahovita misao dobila oblik. Philipova majka. Žena sposobna izazvati prijevremeni poro aj, osuditi dojen e na

pakleni život što ga je trpio maleni Philip... žena koja se s Betsy Cosham savjetovala o na inu na koji se može riješiti neželjene djece...

Takva bi žena bila sposobna gledati kako njezin sin umire. Njezin sin koji ne zadovoljava i nije spreman na suradnju.

Philipova majka nikad ga nije osobito voljela... ne, mnogo gore od toga. On je predstavljao prijetnju za nju, prijetnju za njezinu kontrolu. S druge strane, Miles je slinio nad njezinom rukom poput dresiranog lova kog psa koji eka znak da ubije. Je li ledi Bryanston iskoristila Philipovu krhkost? Je li dopustila da umre?

Pen je napeto slušala razgovor u predsoblju. - ini se da rezultati gospo e Goodlow zasad nisu osobito dobri, Bryanstone -

sarkasti no je ustvrdio vojvoda. - Izgleda da nije nimalo uspješnija od lije nika. Zapravo, rekao bih da je stanje gore.

GIGA

175


- Još nekoliko dana, milorde vojvodo. Još samo nekoliko dana i sigurno ete vidjeti poboljšanje -ulagivao se Miles.

- Doista, milorde, sposobnosti gospo e Goodlow su op epriznate. Pen se uko ila kad je za ula mrski poznati glas svoje svekrve. Obuzela ju je panika, ali

se inilo da se uop e ne može pomaknuti. Njezin sin... djeca... udaljeni su samo nekoliko metara. Odjednom ju je obuzela o ajna misao da e njezina svekrva nanjušiti svojeg unuka, poput neke grabežljive zvijeri koja njuši vjetar.

- Otkrit ete, milorde vojvodo, da lijekovi gospo e Goodlow djeluju nakon nekog vremena - govorila je ledi Bryanston, a uobi ajenu oštrinu svojega glasa nastojala je ublažiti.

O, da, pomislila je Pen. Um joj je postao hladan i bistar poput kristala. Na jeziku je osje ala gorak okus teku ine koju joj je Goodlow davala u danima prije po etka trudova. Trbušni su joj se miši i stegnuli u nesvjesnoj reakciji na to jasno sje anje.

Je li to na in na koji su Miles i njegova majka odlu ili ste i vojvodinu naklonost? Uvo enjem vlastite travarke u kraljevu spava u odaju? Žena se pokazala posve odanom ledi Bryanston, a zacijelo može initi i dobro i zlo.

Ali što ako ne uspije? Što ako se kraljevo stanje pogorša? Koga e Northumberland smatrati odgovornim?

Ledi Bryanston, bez obzira na svu njezinu pakost i ambicioznost, ima sirov um. Njezine strategije nisu nimalo rafinirane, te je uletjela ravno u šake svoje snahe.

Pen se maknula iz sjenki. Ušla je u kraljevo predsoblje, a njezini su se mekani skuti lagano njihali oko nje. Smiješila se.

- Želim vam dobro jutro, ledi Bryanston... lorde Bryanston. - Njezin je naklon bio besprijekoran. Njezin se šogor dovoljno brzo pribrao od šoka, te se uspio nakloniti.

- Jesam li dobro shvatila da gospo a Goodlow njeguje kralja? - pitala je Northumberlanda. Prostorija je bila krcata, kao i uvijek, neki su imali razloga biti ondje, ve ina nije, ali je vidjela da grof od Pembrokea stoji u skupini dvorana. Ovdje je, a ne u dvorcu Baynard. Tim bolje.

- Da, gospo. Poznata vam je ta žena? - Vojvoda ju je pronicavo promatrao. - Svakako, gospodine. Bila je nazo na kad je umro moj muž, kao i tijekom mojeg

prijevremenog poro aja. - Pen se nastavila smiješiti. - Ja sam praznovjerne naravi, milorde vojvodo. Više volim an ela milosr a nego an ela smrti.

Ledi Bryanston je glasno udahnula. Lice njezina sina postalo je tamnocrveno. - To mogu razumjeti, gospo - re e vojvoda. -Velika je nesre a da ste doživjeli dvije

takve tragedije jednu za drugom. - I ja tako mislim - složila se Pen. - Ali nesre a dolazi do mnogih bolesni kih kreveta.

Nije li tako, gospo? - Svoj je blistavi smiješak uputila svekrvi. - Ugled gospo e Goodlow poznat je nadaleko i naširoko, milorde - kroz uko ene je

usne izustila udova grofica. - Da - složila se Pen. - Ona je žena koja pobu uje povjerenje. Iz nekog razloga -

dodala je i lagano slegnula ramenima, i dalje se smiješe i. -Morat ete mi oprostiti ako mi je vlastito iskustvo poljuljalo povjerenje u njezine iscjeliteljske mo i. -Naglasak je bio jedva zamjetljiv, ali dovoljan za Northumberlanda, iji napeti pogled nije silazio s Penina lica.

Posijala je sjeme. Pen spokojno re e: - Ako biste me ispri ali, moram se posvetiti svojim dužnostima. - Opet je napravila kniks i kroz gužvu u predsoblju izišla u hodnik.

Miles je, ignoriraju i maj in pogled upozorenja, pošao za njom. - ekaj! - Uhvatio je Pen za podlakticu, bolno je stisnuvši prstima. - Tako si grub, Milese - blago ga je ukorila. -Ako želiš razgovarati sa mnom, samo

izvoli. Stojim ti na usluzi.

GIGA

176


- Ništa ne možeš dokazati! - Sitne kapljice sline letjele su dok je govorio, premda mu je glas bio malo ja i od šapta. - Ništa!

Pen je iskrivila lice u grimasu i obrisala ga. - Što bih to željela dokazati, Milese? - Sad je dosta, glupane! - Stigla je njezina svekrva, a usta su joj se stisnula od

pakosti i bijesa. - Vrati se vojvodi. Miles je bijesno gledao Pen. - Ništa! - ustvrdio je, ignoriraju i maj in lakat kojim ga je

udarila. Tada se progurao kraj majke i poslušao njezinu naredbu. Ledi Bryanston je promatrala Pen dok je stajala le ima uza zid i trljala podlakticu

nakon stiska Milesovih prstiju. U oštrim sme im o ima nazirao se tra ak panike iza iste mržnje od koje se Pen naježila.

- Ne znam kakvu igru igraš, Pen, ali upozoravam te. Nemoj se postavljati protiv mene. Miles ima pravo. Ništa ne možeš dokazati.

- Doista, gospo? - Pen je uzdigla obrvu, postrance kliznula od grofice i hitrim se koracima udaljila hodnikom.

Doista, pomislila je. Moje je dijete živi dokaz. I tako mi Boga, gospo, to e vam se obiti o glavu.

Lagano je pokucala na zaklju ana vrata svoje odaje. - Ellen? Vrata su se odmah otvorila i Pen je brzo ušla, okrenuvši se kako bi zaklju ala vrata za

sobom. Djeca su je ozbiljno promatrala. Sad su na sebi imali dje je haljinice i podsuknje, što

je prikladno za dje ake koji još ne nose hla e. Svaki je u ruci držao komadi marcipana, a na licima su im se vidjeli izrazi nalik blaženstvu.

- Jesu li išta rekli? - promrmljala je i kleknula na pod kako bi joj lice bilo na njihovoj razini.

- Ne baš, miledi - odgovori Ellen. - Ali su se kretali po cijeloj odaji, istražuju i. Najviše im treba hrana.

- Da. - Pen se sagnula da bi poljubila sina, a on je ustuknuo i sakrio šaku iza le a. - Ne... ne... ne u ti to uzeti - uznemireno je rekla.

Uspravila se i pomaknula ruku kako bi mu pomilovala glavu. Odmaknuo se, a kad je isto pokušala s Charlesom, on se tako er povukao, pomaknuvši se unatrag na krevetu.

- Ubit u je! - Pen re e tihim, ali divljim tonom. - Tako mi Bog pomogao, vidjet u je kako trune!

Stajala je i gledala djecu, drže i se za laktove. -Igra ke... treba im nešto ime e se igrati.

Osjetila je kako je obuzima bespomo nost. Ne zna kako biti majka. Nema nikakvog iskustva, nije imala priliku nau iti. A sad ima dvoje zlostavljane djece kojima treba majka, koja ne razlikuju nježno milovanje od prijete eg udarca.

Ali nije sama, podsjetila se. Ima svoju majku koja zna sve o brižnom roditeljstvu, i ona e je voditi. Bit e u redu.

A Owen? Kakav je otac bio prije nego se odrekao svoje djece? Sad kad je bolje razmislila, znala je da nešto u Robinovoj pri i nije u redu. Silom je gurala djeli slagalice koji se inio ispravnim na pogrešno mjesto na slici. Samo zato što je komadi plavi, to ne zna i da se mora uklopiti u nebo. Mogao bi biti more, dio nekog odjevnog predmeta.

Kucanje na vratima trgnulo ju je iz razmišljanja. - Tko je? - Ja! - za uo se Pippin nestrpljiv uzvik. Ellen je otvorila vrata. Pippa je uletjela u odaju, a Robin joj je bio za petama. Zagrlila

je Pen. - O, Pen, najdraža, tako mi je žao... tako silno žao. Mama i lord Hugh su izjahali,

GIGA

177


pa im nisam imala prilike re i, ina e bi došla sa mnom. Obrazi su joj bili mokri od suza kad se okrenula prema krevetu i tiho rekla: - O... tu

je... ali... ali koji, Pen? - Zar ne vidiš nikakvu sli nost? - Pen je pitala s bolnom tjeskobom. Pippa je obrisala suze iz o iju i nula ispred dje aka, uspjevši se vedro nasmiješiti. -

Dakle, koga to imamo ovdje? Je li to marcipan? Moj omiljeni slatkiš. Ozbiljno su je promatrali i nastavili sisati slatkiš. - Ne vjerujem da bi Philipovo dijete moglo imati crvenu kosu - re e Pippa i tiho

se nasmije. - A ovaj ima o eve trepavice. Svugdje bih ih prepoznala. - O, Pippa! - Smijeh i suze miješali su se u Peninu glasu kad je zagrlila svoju

sestru. - To su doista Philipove trepavice, nisu li? Robin je prišao dje acima na krevetu. -Nevjerojatno je - promrmljao je. - Ali doista

postoji sli nost. - Što eš u initi? - upita Pippa, uspravivši se. - Kako eš posti i da ga priznaju

kao Philipova sina? Pen pogleda Robina. Lagano je odmahnuo glavom, a ona je shvatila da ak ni Pippa ne

smije saznati tajnu Maryna planiranog bijega. - Imam ideju - re e Pen. Okrenula se sluškinji.

- Ellen, ho eš li donijeti malo mesa i piva? Još nisam doru kovala. Ellen nije izgledala osobito zadovoljna tim otpustom, ali je napravila kniks i izišla. - Dakle - re e Pen. - Uspijemo li nekako diskreditirati Milesa i njegovu majku,

možda se ak pobrinuti da budu uhi eni, onda e biti daleko lakše osigurati priznavanje Philipa.

- Kako eš to izvesti? - upita Pippa, a o i su joj bljesnule od zanimanja. - Ve sam po ela. - Pen sjedne na krevet i mirnim pokretom zagrli sina. Ovog se puta

nije odmaknuo, ve je svoje ljepljivo lice naslonio na njezina prsa. - Ako se Northumberlanda uspije uvjeriti da je Goodlow možda jednom u prošlosti

koristila otrov kako bi pomogla interesima Bryanstonovih, u tome e vidjeti izdaju, ne e li? Pippa i Robin su neko vrijeme bez rije i zurili u nju. Tada Pippa re e: - Zar vjeruješ da

ju je ledi Bryanston koristila kako bi izazvala tvoj prijevremeni poro aj, Pen? - O, da - odgovori Pen, iskrivivši usta. -

Pokušala je silom izazvati spontani poba aj. I vjerujem da je dopustila da Philip umre. Ali to ne mogu dokazati, što su rekli i ona i Miles.

- Teško da bi rekli da ništa ne možeš dokazati ako se doista nema što dokazivati. - Pippa je provukla ruku kroz suho cvije e na stolu, rastresena izraza lica.

- Poslužit e - re e Robin i mrko se osmjehne. - Northumberland vidi izdaju u svakom kutu, a ve je izgubio strpljenje s Bryanstonom, koji ga slijedi naokolo poput odanog psi a, uvijek se hvale i svojim bliskim vezama s velikim meštrom kraljevstva.

Pen kimne. - Sada ti možeš uzgajati sjeme što sam ga ja posijala, Robine. Vojvoda ti vjeruje, a zahvaljuju i obiteljskim vezama, ti možeš izgovoriti sumnje po pitanju Philipove smrti... malo glasno naga ati. Prema onome što sam ula, ta žena Goodlow nimalo ne koristi kralju svojim pokušajima, upravo suprotno, pa vojvoda ne e imati razloga proturje iti tvojim slutnjama.

Robin ustane. - Onda u po i po tom poslu. -Prišao je vratima baš kad je Ellen ušla i donijela pladanj.

Zaustavio ju je i uzeo vr piva s pladnja. Popio je nekoliko dugih gutljaja i vratio vr na pladanj.

- Zahvaljujem, bio sam žedan poput deve nakon mjesec dana u pustinji. Nadlanicom je obrisao usta i pogledao Pen. -Zna i, vidimo se kasnije.

GIGA

178


- Da, vidimo se kasnije. - Dolje eka ko ija da Pippu i Ellen s djecom odvede u Holborn. - Odmah e krenuti - re e Pen. Robin je kimnuo i, kao da ga to umiruje, ponovio: - Vidimo se kasnije. - Potom je

izišao. - Trebala bi jesti - re e Pippa, pokazuju i pladanj što ga je Ellen spustila na niski

stoli . Pen kimne i odlomi komad kruha, stavivši na njega krišku bubrežnjaka obilno

namazanu gorušicom. - Zna i, Ellen i ja emo djecu odvesti u Holborn - re e Pippa i instinktivno

zauzme Penino mjesto na krevetu izme u dje aka. Lijeno je ispružila ruku i pomilovala Oraš a, koji je još uvijek oprezno promatrao što se zbiva. - Ne možeš napustiti Mary? ak ni zbog ne eg ovako važnog?

Pen odmahne glavom i proguta zalogaj. - Nisam joj rekla. Ne smijem riskirati da Bryanstoni na uju za ovo dok su djeca još uvijek u pala i.

- Ne, zacijelo ne smiješ. - Pippa uzdigne obrvu. - Me utim, postoji nešto što ni meni ne govoriš.

Kad Pen nije odgovorila, Pippa nije vršila pritisak. Njezin je zadatak o ovome obavijestiti majku i lorda Hugha. Ništa joj ne smije odvla iti pozornost.

Ellen se užurbano kretala sobom i skupljala stvari potrebne za njihovo putovanje. - Zna i, uzet emo Oraš a - primijetila je i ubacila ma ka u njegovu košaru, ne ekaju i odgovor.

Pen podigne svojeg sina i prisloni ga na rame. Glava mu se pospano njihala. Poljubila mu je tjeme, udahnuvši njegov dje ji miris, blag i ist. Toliko druk iji nego kad ga je prvi put vidjela.

- Najbolje da krenemo - re e Pippa. Pošla je prema Pen kako bi uzela Philipa, a Ellen je podigla Charlesa.

- Da - re e Pen, ali je nastavila držati sina. Njezine ruke nisu htjele napraviti potrebne kretnje da bi ga predala.

Tada je rekla: - Ne... ne, ne mogu ga pustiti. Odvedi Charlesa mami. Ja u donijeti Philipa im budem mogla. - Poljubila mu je obraz.

- Ali, Pen... Pen... kako možeš skrbiti za... Tada je Pippa ušutjela. - Vidjet emo vas oboje im obaviš ono što si odlu ila u initi - promrmljala je u sestrino uho kad ju je poljubila. - Ne vjerujem da e se ikad više neki lan obitelji prepirati s tobom, Pen.

Pen se na to nasmiješila; tipi no je za Pippu da se tako našali. Dvije su žene otišle s dobro umotanim djetetom i ma kom u košari. Pen je odnijela

Philipa do prozora. Nije znala kako e ga objasniti Mary. No to joj je bilo svejedno. On je njezin sin. I više ga nikad ne e pustiti od sebe.

GIGA

179


Dvadeset drugo poglavlje - Riješi ga se! - naredila je ledi Bryanston uzrujanim glasom, a skuti su vijorili oko nje

dok je hodala knjižnicom. - Ali kako, gospo? - upita Miles. Znao je na što misli njegova majka, ali ga je

iznenadila ta nagla naredba. - Nemam pojma! - prasnula je. - Samo to ini! - Ali nitko ne može imati pojma gdje je on -bunio se Miles. - Zakopan je u zloglasnoj

etvrti jednako sigurno kao da je dva metra pod zemljom. - Trebala sam to riješiti im se rodio - rekla je njegova majka, zastavši kraj stola gdje

je prstima nesvjesno milovala masivan komad granita oblikovan u lavlju glavu koji je služio kao uteg za papir.

- Da si jutros držao jezik za zubima, sve bi bilo u redu. Umjesto toga, ti si je morao zaustaviti i trabunjati o tome kako se ništa ne može dokazati! Ti si idiot, Milese!

Miles je uzdahnuo i sagnuo glavu. Ovaj se refren ponavlja otkako su otišli iz pala e Greenwich nakon njegove konfrontacije s Pen. Rijetko je kad vidio svoju majku tako uzrujanu, ali tako er nikad nije vidio Pen tako trijumfalnu. A bila je trijumfalna, samodopadna, tako nevjerojatno sigurna u sebe. Upravo je to, znao je Miles, uzrujalo njegovu majku.

- Što ona zna? Što bi mogla znati? - gun ala je ledi Bryanston. Podigla je nož za papir, a Miles je nesvjesno koraknuo unatrag. Njegova majka, premda se ne libi angažirati druge za takve stvari, nije sklona fizi kom nasilju - njezin jezik nanosi svu potrebnu štetu - no njezino je sadašnje raspoloženje posve nepredvidljivo.

- Moramo ga se riješiti! - ponovila je i zarila vrh noža u stol. Samo je uspjela saviti vrh oštrice, ali simbolika geste bila je jasna ak i njezinom tupavom sinu.

- Dijete je jedina mogu a veza. Dok je ono živo, uvijek postoji opasnost da e ga prona i, a tada bi cijela pri a izišla na vidjelo.

- Ranije nisi tako mislila, majko - oprezno e Miles. - Prošle su dvije godine, ili više. - ekivala sam da e u takvim uvjetima odavno umrijeti - ustvrdila je glasom koji je

Milesa uvelike podsje ao na siktanje. - Ali uo si što je Pen rekla o gospo i Goodlow. Po ne li stvarati takve veze, nikad se ne zna kamo bi je to moglo odvesti.

- Ne, gospo - složio se, spustivši glavu. - Ali kako bi se to trebalo izvesti? - Nadi neki na in! - Prezirno ga je gledala okrutnim sme im o ima, a u glasu joj

se osje ala ledena mržnja. - Da, gospo. Miles se naklonio i žurno izišao iz knjižnice, vrativši šešir na glavu. Ledi Bryanston je pogledala portret svojeg sina Philipa koji je visio iznad police

kamina. On je barem imao pameti, pomislila je. Ali nije se želio pokoriti njezinoj volji... ak ni kao dijete. Uvijek je slijedio vlastiti put, vlastitu savjest, a oženio je ženu koja je bila posve ista. Oboje tvrdoglavi, nije ih se dalo pomaknuti, nisu imali ni mrvice ambicioznosti, osim što su željeli da se Philipova poezija objavi.

Da je barem uspjela Philipov mozak upregnuti u svoju ambicioznost... Uzdahnula je i odmahnula glavom zbog gubitka takvih sposobnosti i prilike. - Milorde vojvodo. - Robin je prišao Northumberlandu u odaji Krunskog vije a.

Vojvoda je sam stajao kraj prozorskog udubljenja, mra nijeg lica nego ina e, naoko tanjih usta, prodornijih o iju.

- Robine? - Glas mu je bio odrješit.

GIGA

180


- Razgovarao sam sa svojom sestrom, milorde... Robin re e povjerljivim tonom. - Ona e, naravno, rado postupiti po vašim naredbama.

- Da, i ja sam s njom razgovarao - re e vojvoda i još se više namršti. - Upoznala me sa svojom poslušnoš u. Zaklju it u da je vaš trenutak drskosti bio zastranjivanje.

Robin sagne glavu. - Molim vas za oproštenje, milorde. Bio sam zate en i na trenutak sam zaboravio na svoju dužnost.

Vojvoda kimne, ali mu je izraz lica ostao tmuran. - Kako je kralju? - upita Robin i pogleda preko ramena prema vratima kraljeva

predsoblja. - Loše... veoma loše - re e Northumberland. - Pripravci travarke ne koriste? - Ne. Zapravo, kralju je gore. - Mi smo praznovjerna obitelj i osobno nemamo previše povjerenja u sposobnosti

gospo e Goodlow - ležerno e Robin. - Uop e nije imala sre e kad je lije ila muža moje sestre, a zatim i moju sestru koja je pobacila u kasnom stadiju trudno e, unato nastojanjima gospode Goodlow.

- Da, uo sam o tome. - Vojvoda je pronicavo promatrao mla eg ovjeka. - Me utim, ledi Bryanston je svim srcem preporu uje.

- Da - složio se Robin. - Pobjeda nade nad iskustvom, moglo bi se re i. - Moglo bi. - Northumberland je prstima trljao usta. - Ledi Pen je tako nešto

natuknula. - Razumljivo je da moja sestra ima predrasude - mirno e Robin. - Ali ledi Bryanston

ima mnogo toga na kocki. - Nasmiješio se. - O? - Vojvoda uzdigne obrvu. - Imati nekoga od vlastitih ljudi tako blizu Njegovom Veli anstvu... - Robin zastane.

- To svakako mora pove ati njezin zna aj i, naravno, zna aj njezina sina. - Opazio sam - suho e Northumberland. Skrenuo je pogled s Robina i zagledao se

kroz prozor u rijeku, svjetlucavu pod slabašnim zrakama zimskog sunca. Robin je pogledao uru na polici iznad kamina. Gotovo jedan. Maryna je teglenica

zacijelo odavno otišla iz pristaništa pala e, ali pro i e nekoliko sati prije nego stigne do dvorca Baynard. Njegov je glavni zadatak pobrinuti se da vojvoda ne opazi njezino dugotrajno izbivanje, a Robin je uvelike uživao u onome što je upravo radio.

Promrmljao je: - Muž moje sestre veoma je naglo umro. Svima nam je to bila velika zagonetka; jednog je dana bio sasvim zdrav, a idu eg je bio vezan za krevet i više nije ustao, unato njezi gospo e Goodlow i njegove majke.

Northumberland se opet okrenuo Robinu. - I njegove žene, valjda? - Ledi Pen ni sama tada nije bila zdrava.

Smatralo se da je rije o uobi ajenim problemima trudno e, premda joj je dotad bilo dobro – re e Robin i ovlaš slegne ramenima. - Uglavnom nije bila dovoljno jaka da njeguje muža.

- Shva am. - Northumberland ponovno dotakne svoja usta. - Pokušavate li nešto re i, Robine?

- Ako želite, milorde. - Robinove izrazito plave o i nisu se pokolebale dok je zurio u vojvodine, usta su mu bila neuobi ajeno mrka, a tijelo veoma nepomi no i uspravno. - Kraljevo se stanje ne popravlja.

- Ne - re e Northumberland, bez rije i isprike pro e kraj Robina i izi e iz odaje Krunskog vije a.

Ušao je u kraljevu odaju, ali je ostao kraj vrata, mašu i svojom kuglicom mirisa

GIGA

181


uzaludno pokušavaju i osvježiti zrak. Samo je žena Goodlow njegovala kralja, a trenutno je držala bakrenu posudicu iznad plamena svije e. Pogledala je vojvodu, ali nije pokazala nikakav znak poštovanja, a usne su joj se cijelo vrijeme micale kao da izgovara nekakve arolije.

- Kako je kralju? - oštro upita Northumberland. - Bit e mu dobro za manje od tjedan dana, milorde - re e žena, mirna izraza

lica, samouvjerena pogleda. - Treba vremena da lijekovi po nu djelovati. Northumberland se namrštio, oklijevaju i. Što je Beaucaire natuknuo? Da su

Bryanstoni doveli tro-va icu u kraljevu odaju? To je bilo nemogu e vjerovati, i ne samo zato jer Northumberland nije mogao ni zamisliti što su se nadali dobiti kraljevom smr u. A ipak je kralju gore, a ne bolje. Možda je ta žena samo obi na šarlatanka.

Stisnuo je usta. Šarlatanka ili nešto gore, ona je instrument Bryanstonovih. Prišao je vratima odaje i zaurlao: - Stražari! Dotr ala su šestorica s izvu enim oružjem. Northumberland pokaže ženu Goodlow. -Ispitajte je o smrti Philipa Bryanstona -

hladno im re e. Gospo a Goodlow je problijedjela, prvi put otkako ju je Northumberland upoznao;

užas se jasno vidio na njezinu licu. - Povedite je na ispitivanje - rekao je ledenom ravnodušnoš u. - I pošaljite po

kraljeve lije nike. Moraju popraviti štetu koju je ta žena po inila.

Ako im Bog da snage za tako nemogu zadatak. - Ne razumijem ništa od toga - Mary je rekla po deseti put kad je pogledala na

drugu stranu kabine gdje je Pen sjedila i držala svoje dijete. - Kako uop e možemo bježati zemljom s malenim djetetom na brizi?

- Ne vjerujem da e stvarati bilo kakve poteško e, gospo - mirno e Pen. - Zasad nije. - Poljubila je dje akovo tjeme.

Philip je jedva ispustio neki zvuk otkako su otišli iz Greenwicha, ali joj je laknulo kad je vidjela da sad obra a pozornost na svoje okruženje. Njegove su tamne o i bile širom otvorene i neprestano je pogledom kružio po kabini, povremeno se zaustavljaju i na licima žena, a sve tri su njegov ozbiljan pogled uzvra ale nekom vrstom užasnute smu enosti nad pri om što su je upravo ule.

Da situacija nije bila tako ozbiljna, Pen bi pomalo zabavljala zapanjenost kojom su do ekale njezin dolazak na teglenicu s djetetom u naru ju. ekala je da se Mary, Susan i Matilda s teškom košarom za piknik ukrcaju prije nego im se pridružila, a la aru je dala naredbu da krene im je nogom kro ila na palubu.

To je bilo prije više od sat vremena, a tijekom tog je sata objasnila što se dogodilo. Na Maryne je prigovore s mirnom odlu noš u ustvrdila da se u doglednoj budu nosti više nema namjeru odvajati od svojeg sina.

- Kavalir ti je pomogao da ga na eš - rekla je Susan, još uvijek smu ena. - Kako itko može biti tako zao kao tvoja svekrva? - Matilda je s nevjericom izustila. -

initi takvo što? To je gotovo nemogu e vjerovati. Mary je šutjela. Razmišljala je o tome kako je njezin vlastiti otac nju proglasio

nezakonitom, a svoj brak s njezinom majkom incestom; kako joj je oduzeo titulu i primorao je da bude dvorska dama svojoj polusestri. Prema njegovim je naredbama bila lišena dobre hrane i pristojne odje e, zatvorena u hladnim ku ama punima propuha, lišena maj ina društva. ak i kad je Mary bila jednom nogom u grobu, kad su ona i njezina služin ad bili uvjereni da je otrovana i ima još samo nekoliko dana života, Henrik nije dopustio da je majka

GIGA

182


njeguje. Roditelji mogu initi strašne stvari uime dinastije i ambicija. - Vaš je kavalir o ito domišljat - rekla je nešto kasnije. - Sto je dobro jer smo sve nade

položile u njegovu domišljatost. Je li osigurao ono što je potrebno za dijete? - Nije - prizna Pen. - Ali nimalo ne sumnjam da se ne e sna i. - Nadajmo se. - Mary rezignirano odmahne glavom. - Kako eš potvrditi njegov identitet, Pen? -

Susan se nagnula prema njoj i s oklijevanjem dotaknula djetetovu ruku. Trgnuo se kao da se prestrašio, ali nije ispustio nikakav zvuk.

Pen ga je vrš e stisnula i pogledala Mary. -Nadam se da e moja majka i lord Hugh znati nešto o pravnim pitanjima, ali mojem bi slu aju uvelike pomogla vaša podrška, gospo. Ukoliko biste izjavili da ste uvjereni da je on doista pravi grof od Bryanstona, to bi imalo veliku težinu.

Mary je gorko odmahnula glavom. - Ne u mojem sadašnjem položaju, Pen. Imam mo i otprilike kao i uli ni prodava .

- To ne e potrajati, gospo - re e Pen. - Postat ete kraljica kad vaš brat umre. - Možemo se nadati tome - re e princeza i kiselo se osmjehne. - Jesmo li blizu? Pen ustane s Philipom i po e na palubu. Bili su blizu pala e Whitehall na sjevernoj

obali. Podigla je dijete na ogradu i tiho mu tepala, usnama mu miluju i obraz. inilo se da sad prihva a njezina milovanja, ali još uvijek nije izustio ni rije i.

Uzela je njegovu ruku i osjetila kako je suze peku u o ima jer je bila tako mršava i krhka, gotovo kao pandža. Sje ala se kako su Anneine ru ice u toj dobi bile bucmaste, i njezinih punašnih prsti a. Kako su joj ruke i noge bile zaobljene.

Ali uskoro, obe ala je sebi. Uskoro e maleni Philip izgledati kako treba. I uskoro e svanuti dan njezine osvete.

Okrenula se i vratila u kabinu. - Vjetar i plima nam odgovaraju. Trebali bismo sti i do Blackfriarsa za sat ili malo više, a ne vidim nikakav znak progonitelja, gospo.

* * *

Antoine de Noailles je vrš e stegnuo plašt oko sebe kako bi se zaštitio od hladnog

vjetra s rijeke. - Zašto moramo hodati vani? - gun ao je svojem sugovorniku. - Moj je salon posve siguran i daleko topliji.

- Radije u vani obaviti ovaj razgovor - re e Owen. - Ima trenutaka kad i zidovi imaju uši. Osim toga, poslijepodne je prekrasno; malo prohladno, priznajem, ali ina e veli anstveno. -Pokazao je gola stabla duž rije ne obale. Njihove su grane bile izrazito bijele na pozadini od jarko plavog neba, ledena je ipka svjetlucala na gran icama.

De Noailles uzdahne, nimalo impresioniran zimskom ljepotom. Pogledao je ustranu i prema gore u višeg muškarca. Osje ao je oštru napetost kavalirova raspoloženja, vidio ju je u njegovoj stegnutoj eljusti, nemirnom sjaju u o ima. Nešto doista nije u redu s Owenom d'Arcyjem.

Pljesnuo je rukama u rukavicama i vratio se na glavnu temu razgovora. Ako mu Owen želi povjeriti svoje nevolje, u init e to kad bude spreman. -Dakle, mi bismo trebali pomo i Mary da sigurno pobjegne u Essex - rekao je. - Zar doista mislite da Northumberland namjerava promijeniti nasljedni red?

- Mislim da je to veoma vjerojatno - re e Owen i otkine gran icu živice kraj staze. - To se ini najvjerojatnijim objašnjenjem za te iznenadne planove o sklapanju braka izme u njegovog sina i kraljeve sestri ne.

Protrljao je zelenilo izme u šaka i udahnuo miris. - Njezina je ku a u Woodham

GIGA

183


Walteru samo tri kilometra od obale, pa bude li trebala pobje i iz zemlje, ondje e do nje lako sti i carsko brodovlje.

- Da - progun a francuski veleposlanik i naglašenim pokretom navu e kapu na uši. - Northumberland bi je u svakom trenutku mogao dati uhititi pod optužbom za izdaju jer ona uporno prakticira vlastitu religiju, unato kraljevim izri itim naredbama.

- Bit e mu teže to u initi ako više ne bude pod kraljevim krovom. - Owen se okrene od rijeke i zaputi se stazom prema ku i, a drugi je ovjek morao žuriti kako bi pratio njegove duge korake.

- Pitam se je li Simon Renard došao do istog zaklju ka o Northumberlandovim namjerama - re e de Noailles. - Moram pitati naše uši u španjolskom veleposlanstvu.

Renard! Naravno. Owen se naglo zaustavio na stazi, a veleposlanik se umalo zaletio u njegova le a. Renardu je zasigurno poznat stari skandal, a ukoliko je mislio da e mu to imalo koristiti, spremno bi ga razotkrio nekome kao što je Robin od Beaucairea. I što je prirodnije od toga da je Beaucaire znao gdje treba potražiti neugodne informacije? Francuzi mu ništa ne bi rekli, ali njihovi suparnici, španjolski veleposlanik...? Naravno.

- Što je? - oštro je pitao de Noailles, malo se odmaknuvši od Owenovih le a. - Samo sam nešto shvatio - re e Owen i stisne usta. - Rješenje jedne zagonetke. - Kakve zagonetke? - Osobne. De Noailles je napravio grimasu na otresiti ton, ali je znao da ne treba insistirati na toj

temi. -Zna i, ujutro ete odvesti princezu iz dvorca Baynard. Pobrinut u se da malo prije zore nastane gužva pred kapijom. Naši e ljudi ve eras proširiti glasine po kr mama.

- Da, i sve za initi naga anjima da Northumber land namjerava nauditi princezi. To bi ih trebalo pokrenuti.

De Noailles kimne. - Ho ete li je vi osobno pratiti u Essex? - Ovisi - re e Owen, još uvijek napetih usta. - O emu? Owen se kratko nasmijao, ali njegov je smijeh bio posve lišen humora. - O tome ho u

li zaklju iti da imam pametnijeg posla, prijatelju. Veleposlanika nije zadovoljio taj odgovor, ali je samo slegnuo ramenima i rekao: -

Onda neka vas prati Bog i sre a. - I vas, veleposlanice. - Owen je izišao iz vrta i zaputio se ledom pokrivenom stazom

prema kr mi koju je poznavao. Ondje je naru io vr kuhanog vina i ekao ve er, a tada e pod zaštitom mraka pri i dvorcu Baynard.

Pen. Zurio je u svoj vr , udišu i miris klin a i muskatnog oraš a. Iznevjerila ga je,

gnjevno je mislio. Povjerovala je u pri u svojega brata, pri u Simona Renarda. Bez oklijevanja je povjerovala u najgore.

Iskapio je sadržaj vr a i njime tresnuo po stolu. Zagledao se u vatru, promatraju i obrasce u plamenu. Po eo je misliti da njihova ljubav možda ima budu nost, premda još nije otkrio kako bi se to moglo posti i.

Tada bi joj morao ispri ati cijelu nesretnu pri u, radi njezine vlastite sigurnosti. Ali ona bi razumjela. Ne bi dovela u opasnost niti jedno od njih, kao što je to u inila budalasta Estelle. Sirota, budalasta, tašta Estelle.

Owen je zurio u plamen i dopustio da se njegova povrije enost i gnjev rasplamsaju zajedno s vatrom, a potom zgasnu kad se i vatra smanjila. Nije spreman pustiti Pen. Stvar je tako jednostavna. Još uvijek je ogor en, još ga boli. Želio ju je uti kako ga preklinje da joj oprosti, želio joj je to uskratiti, gledati njezinu malodušnost. Želio je da pati jednako kao i on. A ipak, nije ju spreman pustiti od sebe.

GIGA

184


Na to je mislio, naravno, kad je veleposlaniku rekao da ne zna kakvi e biti njegovi planovi za sutradan. Ovisit e o Pen. O tome kamo e ona po i, što je odlu ila u initi. Ili bolje re eno, što e odlu iti kad se suo i s mogu noš u izbora.

Naglo je ustao, maknuo ma na bok i zgrabio plašt s klupe kraj sebe. Trenutno mora obaviti špijunski posao.

Vjetar se okrenuo i struja je bila jaka kad se vratio do rijeke. Pozvao je amac da ga odveze do dvorca Baynard.

Ve er je bila izrazito hladna, a nebo puno zvijezda koje su bacale srebrnu svjetlost na tamne, brze vode Temze. Maleni brodi pun lovaca na jegulje poskakivao je kraj koliba od blata duž rije ne obale, a glasovi su se jasno uli kroz oštar zrak.

Owen je uvukao bradu u ovratnik plašta, poput puža koji se uvla i u svoju ku icu, te razmislio o svojim planovima.

- Dvorac Baynard, šefe. ini se da imate društvo. Vesla ev ga je glas vratio u stvarnost. Uspravno je sjeo i zagledao se prema uš u

rijeke Fleet gdje se ulijevala u Temzu. Ondje se uzdizao golemi dvorac, dominiraju i nad rijekom. Tri su se teglenice gurale kako bi zauzele položaj nasuprot struji dok su pokušavale pristati uz molo. Prva teglenica, tako er i najmanja, imala je stijeg vojvode od Northumberlanda.

- Zaustavite vesla - šaptom re e Owen, sjetivši se kako su se glasovi ribara uli preko rijeke. - Zadržite se na sredini rijeke.

Ladar je spremio vesla i skutrio se na klupi, povukavši kapu dolje, a ovratnik gore, pokrivši uši.

Owen se okrenuo na klupi i hitro ugasio lampu na stupu. Zvijezde su obasjavale rijeku, ali amac je bio malen i mirno je stajao na vodi.

Nepomi no je sjedio i usredoto io se na prizor. La ari prve teglenice imali su problema s pristajanjem uz molo jer ih je nosila struja, a druge su se dvije njihale na vodi i katkad dolazile opasno blizu jedna drugoj. ule su se prigušene psovke, nošene vjetrom. Tri su muškarca izišla iz kabine.

Northumberland, Pembroke i Suffolk. Owen kimne. O ekivao je da e vijest o prince-zinu dolasku u Pembrokeovu

rezidenciju do sredine poslijepodneva sti i u Greenwich. inilo se da tri lana Krunskog vije a nisu gubili vrijeme. Sto zna i da Owen nema previše vremena.

Tri su se muškarca stisnula uz palubnu ogradu, zadubljeni u razgovor dok su gledali pristajanje. Owen ništa nije uo. Ali nije ni trebao. Pogledom je preletio obalu.

- Pri ite obali odmah iza uš a rijeke Fleet - šapnuo je. Govorio je veoma tihim šaptom, ali ga je vesla dobro uo.

Opet je uhvatio vesla i snažno povukao prema obali. Owen mu je platio i zakora io u pli ak. Blato je prekrivao debeli sloj leda koji je štitio njegove izme i arape od vlage. Oprezno je kora ao, a vesla u se inilo da klizi po glatkoj površini jer nije stvarao gotovo nikakav zvuk. inilo se da pronalazi uporišta za noge kao da zna da su ondje, te je za manje od minute stajao na rije noj obali, a neobi no iskrcavanje uop e nije ostavilo traga na njego-vim nogama i odje i.

Owen je osluškivao. Nije vidio pristanište ispred dvorca jer ga je skrivalo uš e rijeke Fleet, ali sad je jasno uo glasove.

Primaknuo se bliže, skrivaju i se iza rogoza. Tri su muškarca sad stajala na molu, a iza njih se iskrcavala malena eta vojnika.

- To mi se ne svi a - govorio je Pembroke. - Ne ako nema izravne kraljeve naredbe. - Kralj još uvijek ne želi izdati naredbu o uhi enju svoje sestre, još ga treba uvjeravati

- nestrpljivo e Northumberland.

GIGA

185


- Nadao sam se da u ga nagovoriti tijekom narednih dan ili dva dok je ona još uvijek u Greenwichu, pod našom paskom, ali princeza je uzela stvari u svoje ruke. Silno bih želio znati tko je savjetuje, tko joj pomaže. Ovo nije mogla sama isplanirati. Je li uop e bila bolesna?

Pljunuo je preko ograde i opsovao. - Ali uskoro u saznati. Dakle, moramo je zaustaviti prije nego napusti London.

Owen se udaljio i krenuo prema zidinama dvorca, koraci su mu bili brzi i sigurni dok se penjao kroz raslinje, a led je pucketao pod njegovim izmama. Tri su ovjeka nastavila raspravljati na molu ispod njega.

Na vrhu brda skrenuo je ustranu, duž zida, prema malenim, rijetko korištenim stražnjim vratima što ih je otkrio tijekom ranijih posjeta, prije nego je princeza sa svojom pratnjom otišla u Greenwich.

U jednom je trenutku stražar mrzovoljno zurio u ledeni mrak i pokušavao prona i ono što ga je uznemirilo, a u idu em je u blaženoj nesvjesti po ivao ispod grmlja.

im je ušao, Owen je po eo brzo hodati, drže i se poput ovjeka koji zna kamo i zašto ide, zahvalan na slami kojom su prekrili kamene plo e kako bi sprije ili klizanje po ledu. Baklje su plamsale u drža ima visoko na zidovima zatvorenih dvorišta koja vode do zapadnog krila dvorca gdje Mary ima svoje odaje.

Vojnik je stajao u podnožju širokog, zavojitog kamenog stubišta koje vodi do velikih hrastovih vrata princezinih prostorija. Zijevnuo je i naslonio se na zid. Ovo je bila rutinska dužnost, a on je eznutljivo razmišljao o vatrom zagrijanoj prostoriji za stražare, vr u piva i posudi za kockice što e ga ekati kad mu za pola sata stigne zamjena.

Owen je zastao u sjenkama trijema prije stubišta. Iz džepa haljetka izvadio je šaku kamen a što ih je pokupio na rije noj obali. Stražar je opet zijevnuo i pomaknuo svoje koplje.

Owen je bacio kamen e ispred sebe. Za ulo se glasno lupanje kad su pali. To je bio stari trik, a kao i ve ina starih trikova, uvijek upali.

Stražar se naglo okrenuo prema buci i koraknuo na trijem. Owen je šmugnuo iza njega, posve ne ujno. Bio je ve napola puta uza stube, njegova se tamna odje a stapala sa sjenkama, prije nego je stražar zaklju io da je zvuk bio nevažan i zijevaju i se vratio na svoje mjesto.

Owen je pritisnuo kvaku vrata na vrhu stubišta.

GIGA

186


Dvadeset tre e poglavlje U dvorcu je gotovo zavladao kaos kad se princeza neo ekivano vratila. Njezine odaje

nisu bile pripremljene, pa je služin ad tr ala na sve strane, nose i istu posteljinu i draperije za oko kreveta, kabli e užarenog ugljevlja za kamine, vr eve vrele vode, sve to u niz odaja kako bi se gostima osigurala potrebna udobnost.

Princeza je stajala ispred tek zapaljene vatre u svojem salonu, zure i u psaltir što ga je držala u rukama. Usne su joj se micale u bezglasnoj molitvi.

Pen je ušla u salon, nose i Philipa na boku, a slijedile su je dvije sluškinje s krcatim pladnjevima za ve eru.

- Budu i da je naša košara za piknik sadržavala samo knjige, mislila sam da bismo trebale dobiti ve eru - vedro e Pen.

- Nisam osobito zainteresirana za ve eru. Ovdje je užasno hladno. - Maryno je krhko tijelo zadrhtalo te se sagnula prema još uvijek slabašnoj vatri. - Ne znam zašto ugljen ne gori jednako dobro kao i drvo. Vatra je zapaljena prije sat vremena, a još uvijek ne daje nimalo topline.

- Imaju veoma malo drva u gradu, gospo. Ali u Woodham Walteru imat ete obilje cjepanica. – Pen je nastojala prikriti razdraženi ton. Svima je hladno, svi su gladni i zabrinuti, a Maryne pritužbe nimalo ne poboljšavaju situaciju. Zapravo, Pen je zanimala samo Philipova dobrobit. Dijete je po elo cendrati; što je dobar znak, zaklju ila je. Barem se na neki na in izražava, možda sad s odre enim o ekivanjem da e se njegove potrebe ispuniti.

Sluškinje su spustile pladnjeve na stol i izišle. Mary je odložila svoj psaltir. - Pa, onda jedimo. Pitam se kad e do i vaš kavalir.

- Kad bude smatrao da je pravi trenutak za to, gospo - re e Pen. I dalje drže i dijete, sa stola je uzela srebrnu zdjelicu zobene kaše i žlicu. Philip je, sa svojeg mjesta na njezinu boku, posegnuo za zdjelicom, a ona se nasmijala. - Da... da... stiže.

Odnijela ga je do sjedala u prozorskom udublje-nju, a on se frustrirano migoljio i cvilio. Spustila ga je na podstavljeno sjedalo i sjela kraj njega te ga po ela hraniti mlije nom zobenom kašom zasla enom medom. Suze su mu se osušile na obrazima dok je nestrpljivo mahao mršavim ru icama.

Mary ih je namršteno promatrala. Djeca joj nisu smetala, a Penina ju je pri a užasnula i rastužila, ali dijete odvla i Peninu pozornost koja bi se trebala usredoto iti na princezine nevolje.

Vrata su se otvorila i Pen je podigla glavu, sa žlicom u zraku. Philip je zaplakao jer je hranjenje prestalo, a Owen d'Arcy je ušao u odaju. Zatvorio je vrata, okrenuo klju u bravi i spustio teški zasun.

Trenutak je stajao le ima okrenut prema vratima. Energija je strujala iz njega dok je promatrao prostoriju. Na sebi je imao tamnosivi haljetak ukrašen crnom svilom, a visoki se ovratnik otvarao i razotkrivao moderno uzak, gusto nabran, tanjura-sti ovratnik. Košulja mu je bila tamnosiva, obrubljena srebrnom ipkom; arape od crne svile. Podsjetio je Pen na smrtonosni srebrno-sivi rapir u crnim koricama što ga je nosio na boku.

- Povela si dijete - rekao je, a njegov pogled ništa nije otkrivao dok je po ivao na njezinu licu. - Je li to bilo mudro?

- Nisam imala izbora - jednostavno odgovori Pen, svjesna da su joj obrazi odjednom porumenjeli, svjesna osje aja ežnje... željela je vidjeti njegov zavjereni ki osmijeh, njegove razigrane o i osvijetljene toplinom za koju je katkad mislila da jedino može biti ljubav. Me utim, bio je distanciran, a njegovo lice bezizražajno.

- Nisam mogla podnijeti pomisao na rastanak s njim. Ne vjerujem da e nas ometati -

GIGA

187


rekla je tihim, mirnim glasom. - Drago mi je da vas vidim, kavaliru. - Mary je ustala, ali se u njezinim o ima vidio

strah, premda je govorila mirnim tonom. Donio je opasnost sa sobom, pucketala je oko njega poput aure. - ekale smo vas. Ima li kakvih vijesti iz Greenwicha?

- Samo trenutak, gospo. - Owen je govorio odrješito. Pošao je u susjednu odaju, brzim i bešumnim koracima. Princezine su se odaje sastojale od niza prostorija od kojih su neke bile tek malo ve e od ormara, a druge velike i udobne, a sve su bile me usobno spojene.

Pen je podigla Philipa i pošla za Owenom. Žurio je kroz niz pustih prostorija. U sedmoj i posljednjoj odaji, predsoblju za princezine paževe, trenutno praznom, Owen je zaklju ao vrata i spustio zasun.

Okrenuo se k Pen koja je zadihana stajala kraj njega. - Postoje li još neka vrata koja vode u druge odaje dvorca?

Odmahnula je glavom. - Ne, koliko mi je poznato. - Onda do i, imamo malo vremena. Svakog e trenutka sti i ovamo. - Prošao je

kraj nje i požurio natrag u princezin salon. Pen ga je slijedila, a sad je ve morala tr ati kako bi ga sustigla. Ušao je u salon i tri su

žene ustale. Osje aj hitnosti i straha proširio se me u njima poput zaraze. - Što se zbiva, kavaliru? - Mary je govorila staloženo, ali ruke su joj drhtale dok

ih je pritiskala uza skute. - Prijeti vam opasnost od uhi enja, gospo - rekao je i prišao uskim ostakljenim

prozorima na vanjskom zidu. Pogledao je dolje u dvorište. Skupina strijelaca izišla je iz vratarove ku ice. - Nadao sam se da e Northumberland biti oprezniji, ali ini se da ga tjera o ajna potreba.

Mary je dotaknula vrat. Puls joj je brzo kucao ispod ukrasa od bijele ipke što ga je nosila oko vrata. Ništa nije rekla.

Owen se okrenuo od prozora. - Me utim, možemo ih nadmudriti, pa situacija nije tako loša. - Odjednom se nasmiješio, a Pen je opazila kako su se svi, osim nje, neobjašnjivo opustili.

Smiješkom je samo želio ohrabriti tri žene, uliti im samopouzdanje. Zašto to nisu shvatile, pitala se Pen. Njoj je bilo posve jasno da Owen uop e nije raspoložen za smiješak, bez obzira koliko je siguran u svoju sposobnost va enja kestenja iz ove vatre.

Philip je zaplakao i ona ga je njihala u rukama. Možda su samo impresionirane pokazivanjem sirove muške snage. Ta bi je pomisao u druk ijim okolnostima nasmijala i u njoj izazvala želju da je podijeli s Pippom. K eri ledi Guinevere nisu odgojene tako da ih impresioniraju takve predstave.

- Nitko ne zna da sam ovdje, pa ne e znati ni da ste svjesni neposredne opasnosti - Owen je nastavio na svoj miran na in. - Do i e k vama o ekuju i da ete ih mirno primiti. Ne e pokušati silom u i ovamo. Takva bi se pri a brzo proširila i razbjesnila puk. Uvjeren sam da je njihova namjera izmamiti vas van i brzo vas odvesti dok grad još spava.

Mary je kimnula kavaliru, a boja joj se vratila u obraze. - Narod me doista voli - rekla je, posve ispravno.

Owen nije odgovorio, ve se opet okrenuo prema prozoru. Vojvode i grof od Pembrokea ulazili su u dvorište kroz glavnu kapiju, odmah iza strijelaca i okruženi etom vojnika. Prili no velika sila za uhi enje jedne sitne žene, suho je pomislio. Ali naravno, zabrinjavaju ih gra ani Londona. Londoncani su sami sebi zakon, ništa ih ne može zastrašiti, i vatreno su odani princezi Mary U tome je ležao klju Owenova plana.

- Pen, ugasi sve svije e u ovoj odaji, osim jedne. Pen ga je bez rije i poslušala.

GIGA

188


Owen je sad govorio šaptom, ali su ga sve jasno ule. - Kada do u, gospo, vidjet e da ispod vrata nema svjetla. Vrata se ni u kojem slu aju ne smiju otvoriti. Pen, ti eš iznutra obavijestiti grofa da je princeza pošla na po inak. Putovanje ju je umorilo i postoji bojazan da opet ima groznicu.

Pen kratko kimne. Nekako joj se inilo da stoji izvan svega toga, gledaju i dramu kao da se odvija na pozornici. Podigla je Philipa na ramenu i protrljala mu le a. Zaspao je, ali je bio tako mršav da je jedva osje ala njegovu težinu.

- im svane, gospo, bit ete na putu za Woodham Walter - ustvrdio je Owen s istim mirnim samopouzdanjem.

Nitko ništa nije rekao jer su se na kamenom stubištu za uli teški koraci. Zvu alo je kao da se pred Marynim vratima zaustavila pove a skupina.

Mary je stajala posve mirno; prstima je potražila svoju krunicu, skrivenu ispod gornje haljine. Usne su joj se bezglasno micale. Sad je samo jedna svije a obasjavala odaju, kao i slabašna vatra, pa se inilo da je pet osoba u prostoriji zamrznuto u sjenkama.

Za ulo se kucanje na vratima i grof od Pembrokea progovorio je toplim i prijateljskim tonom. - Gospo, po aš en sam vašim povratkom u moju ku u. Smijem li razgovarati s vama? -Kvaka se zatresla.

Owen je kimnuo Pen, ali ona je ve prišla vratima. - Milorde, princeza je umorna i povukla se u krevet. Ne bih je uznemirivala.

- Ali tek je osam sati - vedro je protestirao grof. - Želio bih ve erati s princezom Mary.

- Njezina se groznica vratila, milorde. Ve eras je više ne emo uznemiravati. - Pen je mirno stajala kraj vrata i govorila staloženim glasom.

- Onda bismo trebali poslati po lije nika. - Grof je sad ve gotovo preklinjao. - Princeza je uzela napitak za spavanje i ve eras se ne e uznemiravati - odlu no je

ponovila Pen. S druge strane vrata za ulo se kretanje, a zatim zapovjedni udarac drškom ma a po

hrastovim. -Ledi Bryanston? - Da, milorde Northumberland - slatko odgovori Pen. - Dopustit ete nam da u emo. Moramo razgovarati s princezom. - Uslijedila je jedva

zamjetljiva stanka prije nego je rekao: - Nosim poruku od Njegovog Veli anstva. To je bila brzo smišljena laž, pomislila je Pen, ali je po Marynu naglom pokretu iza

sebe zaklju ila da bi mogla upaliti. Pogledala je preko ramena i vidjela da je Owen laganim pokretom zaustavio princezinu ruku.

- Milorde vojvodo, princeza spava. No uvjerena sam da e vas ujutro rado primiti.

- Želim to uti od princeze osobno! - Northumberland je zvu ao uzrujano. Philip se promeškoljio na njezinu ramenu, pa mu je opet protrljala le a, nadaju i se da

ne e ispustiti nikakav zvuk. Opet je smireno ponovila: -Miledi je popila sredstvo za spavanje, milorde. Ni s kim ne može razgovarati.

Owen je stajao izvan slabe svjetlosti svije e i vatre. Ruka mu je po ivala na dršku rapira. Gledao je kako Pen smiruje dijete, te pomislio kako se u tih nekoliko sati, otkako su našli njezina sina, ve nau ila njime baviti. inilo se da su srasli zajedno. To je samo plod mašte, naravno, a ipak je gotovo mogao vidjeti kako veza me u njima ja a.

Uslijedila je stanka, mnogo šaptanja, struganja izama po hladnom kamenu ispred vrata. Tada Northumberland re e: - Ledi Bryanston, molim vas, isporu ite princezi naše iskrene želje za brz oporavak. ekat emo je ujutro.

- Uvjerena sam da e vas rado primiti, milorde vojvodo - ponovila je Pen.

GIGA

189


Northumberland je bijesno zurio u masivna hrastova vrata koja su za njega ostala

zatvorena. Suffolk i Pembroke su stajali u tišini, a malena skupina vojnika iza njih zurila je u prazno.

Northumberland je gun ao sebi u bradu: -Trenutno se ništa ne može u initi. No as e biti sigurna ondje unutra. Vratit u se u Durham House do jutra, a do i u ovamo im svane. Uza se ima samo tri žene, a jednom e morati otvoriti vrata. Jednostavno emo ekati.

- Da, ini se da je tako najbolje. - Pembroke je zvu ao kao da mu je laknulo. Silno ga je zabrinula zamisao da se princeza silom odvede iz njegove rezidencije. Ako Northumberlandovi planovi propadnu, te zbog neke pogrešne procjene Mary doista postane kraljica, svi koji su ve eras ovdje suo it e se s krvnikovom sjekirom.

* * *

Svi su u prigušeno osvijetljenoj odaji ostali nepomi ni, osluškuju i zvuk brojnih

izama kako se gubi na stubama prema dvorištu. Tada su svi odahnuli. - Dakle, ini se da ste nam osigurali malo vremena, kavaliru - Mary re e tihim

glasom. - Vrijeme je da malo po inete, gospo - re e Owen. - Ne možemo oti i prije nego

svane. - Ne bih mogla spavati. - Glas je bio nabusit; krunica je zveckala. - Onda se, gospo, možete moliti - otresito je odgovorio. Opet se okrenuo prema

prozorima iza sebe, promatraju i aktivnosti u dvorištu kad su Northumberland i Suffolk izišli iz dvorca. Doveli su im konje te su izjahali kroz otvorenu kapiju. Zacijelo e no provesti u svojim londonskim rezidencijama kako bi se ujutro mogli brzo vratiti. To e princezi ostaviti veoma malo vremena za bijeg.

Mary je osje ala kao da ju je kavalir nekako zanemario. U njegovoj je nestrpljivosti bilo drskosti, kao da mu se živo fu ka za kraljevsku krv. No shvatila je da ne može osporavati njegovo preuzimanje kontrole. - Kako emo neopazice oti i odavde?

- Ne možemo neopazice oti i - ustvrdio je. – Ali na našoj e strani biti iznena enje i svjetlost zore. Meni možete prepustiti pojedinosti. Po ite na po inak, gospo.

Mary je prevelik dio svojeg života provela u smrtnoj opasnosti da bi se prepirala, bez obzira koliko joj je smetao njegov odsje an ton. Izišla je iz salona, kretnjom pozvavši Susan i Matildu da po u s njom.

Pen je zatvorila vrata izme u odaja. Stajala je le ima okrenuta vratima, jedna joj je ruka još uvijek po ivala na kvaki, a drugom je držala usnulo dijete.

Owen se okrenuo prema unutrašnjosti odaje. Dirnuo ga je prizor što ga je inila s djetetom u naru ju, istodobno ga ispunjavaju i gorkom zaviš u.

- Možda bi ga trebala spustiti ako spava – rekao je i sagnuo se kako bi raspirio vatru.

Pen je spustila Philipa na sjedalo u prozorskom udubljenju i pokrila ga dekom. Palac mu je bio u ustima, a njoj se inilo da su mu se obrazi malo popunili; svakako su imali više boje.

- Mokar je - rekla je. - Ali probudit u ga ako ga sad presvu em. Owen se uspravio ispred kamina. - Gdje je drugi? - Charles... zovem ga Charles - re e Pen. – Sad je ve sigurno u dje jim odajama

GIGA

190


u Holbornu. Nisam vjerovala da bih se trenutno mogla nositi s obojicom.

Razgovor je neobi no uko en, pomislila je, kao da ga vodi dvoje sasvim drugih ljudi, dvoje neznanaca. Osje ala je prazninu dok ga je gledala. Prazninu i bezna e. Njegove su o i tako tvrde, tako nemilosrdne, i u njima ništa nije uspijevala pro itati. Nikakvu blagost, nikakvo razumijevanje.

Ali ona ga je iznevjerila, prisjetila se, a ini se da Owen to ne oprašta. Samo je slegnuo ramenima. - Ne eš ga mo i sama iznijeti odavde. Bojim se da eš ga

morati nekome prepustiti na nekoliko minuta. - Zašto? - Osjetila je tra ak panike u vlastitom glasu, kao da je Philip u

opasnosti. Pogled joj je hitro skrenuo na usnulog dje aka te se morala primorati da ga ostavi na miru.

Owen nije odmah odgovorio, a Pen je ula apsolutnu tišinu koja je vladala u odajama oko salona. Zastrašuju a tišina iš ekivanja. Izvana je dopirao slabašan zvuk marširaju ih koraka. Ne iji je glas uzviknuo naredbu. Konj je toptao po kamenim plo ama.

Owen je promatrao nju i ona je promatrala njega, a njezine su svijetlosme e o i bile duboka jezera zbunjenosti i izmu enosti na blijedom, umornom licu.

- Owene? - tiho je izustila. - Owene, ne mogu podnijeti ovakvu situaciju me u nama. Zar je ne možemo pokušati popraviti?

Tada se pomaknuo, prišao joj sigurnim i odlu nim koracima. Zaustavio se to no ispred nje, ali ju nije dotaknuo, tako blizu da je osje ala toplinu njegova tijela. Govorio je polako i jasno, u o ima mu još uvijek nije bilo topline, a obra ao joj se kao da je neznanka.

- Ja sam muškarac od trideset pet godina. Imao sam ženu i dvoje djece. Mnogo sam toga radio u životu. Borio sam se na bojnim poljima i na palubama brodova skliskim od krvi; mu ili su me u maurskom zatvoru i pobjegao sam iz španjolskoga. Po naravi sam borac, a ne dvoranin. I moj je posao špijunaža. Nikad se pred tobom nisam pretvarao da je druk ije.

- Nisi - složila se, traže i adekvatne rije i. - I sad mi govoriš da možda ne znam mnoge stvari o tebi... o tvojoj prošlosti... o onome što si inio... morao initi. Kažeš da ja to ne moram znati. Moram te prihvatiti, vjerovati ti, a da mi za to zapravo ne treba razlog.

- Ali ti to ne možeš - ustvrdio je hrapavim glasom. Podigla je ruku prema njemu, ali ga nije dotaknula. - Možda - rekla je. - Mogu e je...

ne znam. Dim se širio iz kamina kad se vjetar sru io niz dimnjak. Na prozorima su se stakla

zatresla. Vedro i lijepo vrijeme naglo se promijenilo. Owen je koraknuo unatrag. Njegove su o i, crne poput brušenog opsidijana, zurile u

njezine kao da joj žele prodrijeti u dušu. ekala je da on nešto kaže, ponudi joj nešto, neku naznaku svojih misli, ali ništa nije

rekao, a tišina kao da ih je gušila. Tupo je rekla: - Onda, kako emo izi i odavde a da nas nitko ne zaustavi? Što e biti s

Philipom? Zašto ga ne smijem nositi? - Objasnit u - odgovorio je, a glas mu je ponovno postao miran i rezerviran. -

Morat eš odigrati važnu ulogu, a vidim i na in na koji bismo mogli dobro iskoristiti djetetovu nazo nost.

Pola sata kasnije polako su prošli kroz niz mra nih, pustih odaja. Susan i Matilda su spavale, posve odjevene, na jednom krevetu. Draperije su bile navu ene oko princezina kreveta, a iznutra se nije uo nikakav zvuk.

Pen je prišla no nom ormari u i uzela okruglu kutijicu. Pružila ju je Owenu, a on ju je spustio u džep svojeg haljetka. U praznom predsoblju za paževe, Owen je oprezno otvorio

GIGA

191


vrata i provirio u uski hodnik. Bio je prazan, kako se i nadao. Pembroke nije imao razloga posumnjati da bi njegova goš a mogla pokušati no ni bijeg iz dobro uvanog dvorca.

Izišao je iz sobe i nestao u sjenkama. Pen je zaklju ala vrata za njim i spustila zasun. Potr ala je natrag do salona gdje je

Philip i dalje vrsto spavao. Bojala se da e je svladati strah, koji je bio veoma blizu užasu, iscrpljenost i strahovito prazna ljuštura njezine ljubavi prema Owenu. Primorala se da pojede malo kruha i mesa, a zatim se spustila na nisku stolicu kraj kamina.

GIGA

192


Dvadeset etvrto poglavlje -Pen? Pen se trgnula, shvativši da je zadrijemala. Sko ila je na noge. - Gospo? Budni ste. Mary je stajala na vratima, posve odjevena, ali bez vela. Kosa joj je u mekanim

pletenicama po ivala na ramenima. Izgledala je mla e od svojih trideset šest godina. - Nisam spavala - odgovorila je. - Gdje je kavalir? - Otišao je organizirati naš odlazak. Mary je prišla kaminu. - Kako to namjerava izvesti? - Uz velike fanfare, gospo. - Pen se sagnula i nstavila još ugljena u gotovo

ugašenu vatru. – Ali morali smo posuditi vaš pe at. - Pogledala je princezu iji izraz lica nije odavao nikakve emocije.

Pen je mirno nastavila: - Naredio je da nam prijevoz bude spreman im se razdani. Nitko ne e tako rano imati ovlasti da sprije i vaš neo ekivani odlazak. Northumberland i Suffolk su otišli iz dvorca kad ste ih odbili primiti, ali kavalir o ekuje da e se vratiti uskoro nakon svanu a, pa moramo biti brze.

- Shva am. - Mary se spustila na stolicu što ju je Pen oslobodila. - Kavalir vjeruje da vaša sigurnost u Londonu danju ne može biti ugrožena. Krenut

emo kao da kanimo oti i na ranu misu u katedralu Sv. Pavla. Francuski se veleposlanik pobrinuo da se ispred kapije okupi veliko mnoštvo koje e ekati na vaš izlazak i klicati vam, a potom vas pratiti na putu do crkve. Ne e vas uhititi pred o ima javnosti.

Mary je naslonila bradu na ruku dok je gledala u vatru koja još uvijek nije davala nimalo topline.

- Jednostavno i vjerojatno to no - primijetila je. - No, trebam li zatražiti uto ište u Sv. Pavlu? Kad budemo na seoskim cestama izvan Londona, vojvoda e zasigurno mo i poslati nalog za uhi enje za mnom.

- Ne, gospo. Kad u emo u crkvu, izi i ete na sporedna vrata i tajnim putem napustiti grad, a ja u ostati u crkvi umjesto vas. Kavalir e vam osigurati pratnju. Ostat u u molitvi još neko vrijeme nakon vašeg odlaska, a to bi vam trebalo osigurati dovoljno prednosti. Do rane ve eri trebali biste sti i u Woodham Walter. Tada ete biti pod zaštitom carskih brodova.

- Što e biti s vama, Pen? Pen je okrenula lice prema vatri. - Odvest u svoje dijete u Holborn i zatražiti zaštitu

svoje obitelji. Zastala je, biraju i rije i; Mary mnogo drži do dostojanstva na koje princeza ima

pravo. - Kao dodatna mjera predostrožnosti, ja u biti vaša zamjena kad izi emo iz dvorca. Vi biste se trebali prerušiti u sluškinju, i nosit ete Philipa kako bi varka bila potpuna. Susan i Matilda e nas pratiti, pa e izgledati kao da sam ja ostala u dvorcu.

Pogledala je Mary i vidjela izraz kakav je o ekivala. Brzo je nastavila: - Svi znaju da esto pozivate lanove ku anstva da se mole s vama. Nazo nost sluškinje s djetetom u vašoj

malenoj skupini ne e izazvati neželjena pitanja. Mary je zurila u Pen. - Ja... ja da se odjenem kao sluškinja? Pen mirno re e: - Služinska odora za prijestolje, gospo. Nitko ne e loviti sluškinju po

seoskim cestama. Mary je šutjela, ponovno se zagledavši u vatru. Ako e joj ta varka omogu iti da

ostane živa i nadmudriti Northumberlanda, prijestolje e biti njezino. S mukom je rekla, opet se sjetivši svoje mladosti: - To ne e biti najgore poniženje.

- Zacijelo bih se trebala smatrati sretnom jer su francuski interesi trenutno i moji. - Slegnula je ramenima, nagnula se prema vatri i ispružila ruke prema plamenu. Na njezinim je

GIGA

193


rukama svjetlucalo prstenje. - Nau ila sam uvijek koristiti ono što mi je pri ruci. Pen je kimnula, a zatim je prišla prozoru. Zagledala se u dvorište gdje su bakljonoše

hodali svojim ustaljenim pravcima. Vjetar je prestao puhati i bilo je mirno i tiho, a poneka je pahulja snijega polako pala na kamene plo e.

* * *

Kad je otišao iz princezinih odaja, Owen je nekoliko puta skrenuo kroz uske hodnike

za služin ad. Pitao se jesu li poja ali stražu na glavnom ulazu u princezine odaje, ali to nije smatrao previše vjerojatnim. Ne e vidjeti nikakvu opasnost. Kako bi ona i njezine tri dvorske dame, bez ikakve pomo i, mogle izi i iz osiguranog okruženja dvorca Baynard?

U dvorcu nije proveo dovoljno vremena da bi upoznao njegove tajne prolaze, ali je svakako znao za sve stražnje izlaze, pa se za nekoliko minuta našao u kuhinjskom dvorištu. Iza toga bile su konjušnice.

Našao je pospanog konjušara koji je ondje dežurao kako bi oglasio alarm ako bi grof kasno no u odlu io napustiti dvorac. To se nije rijetko doga alo.

Owen mu je dao svoje upute. Pokazao je princezin pe at, te autoritativno i sažeto iznio naredbe. Zbunjeni je konjušar potezao pramen kose na elu i prikrivao zijevanje.

Princeza je odlu ila sa svojim dvorskim damama po i na ranu jutarnju misu u katedralu Sv. Pavla. Ko ija mora spremna ekati u središnjem dvorištu im svane. Konjušar nije u tome vidio ništa udno. Takav bi izlazak sasvim odgovarao duboko religioznoj princezi.

Owen je izišao iz dvorca Baynard kroz ista, rijetko korištena stražnja vrata kroz koja je i ušao. Stražar se još uvijek nalazio ispod grma, a na sljepoo nici mu se vidjela velika modrica. Zastenjao je kad se Owen sagnuo nad njim kako bi potražio puls. Owen je oklijevao i pogledao prema nebu gdje je zvijezda Ve ernjica brzo blijedjela. Imao je malo vremena za sve ono što je morao obaviti, ali ovaj ovjek previše dugo leži u ledenoj no i. Uhvatio ga je ispod pazuha i odvukao u zaklon stražarske ku ice. Nije bilo mnogo toplije, ali je barem bio zašti en od snijega. Spustio ga je na pod i le ima naslonio na zid. Zatim je otišao obaviti svoje zadatke, prije nego provjeri jesu li veleposla-nikovi ljudi pošli pokrenuti bu nu i lojalnu skupinu pristaša princeze Mary.

- Trebale bismo krenuti, gospo. - Pen se okrenula od prozora gdje je gledala kako blijedi zvijezda Ve ernja a.

Mary je stajala odjevena u obi nu sluškinjinu haljinu od serža i plašt. To su stari odjevni predmeti koji su pripadali njezinoj sluškinji Lucy a ostavljeni su u dvorcu Baynard kad su otišle u Greenwich. Mary je bila sitnija od Lucy te se doimala još otrcanijom u odje i koja joj nije pristajala. Nitko ne e vidjeti dostojanstvenu princezu Mary u toj haljini iji se rub vu e po podu i ima preduge rukave. Matilda i Susan su stajale kraj nje, blijede i prestrašene.

- Jeste li sigurni da nas ne e zaustaviti? - Nisam - iskreno e Pen, podigavši pospanog Philipa sa sjedala u prozorskom

udubljenju. - Ali mislim da je ovo najbolja prilika koju imamo. - Neka bude. Morat ete po i ispred mene. -Mary je, s veoma malo ironije, pokazala

prema vratima. Pen joj je pružila dijete i osje ala se kao da sa sebe dere vlastitu kožu. Zabrinuto je

gledala kako princeza nespretno drži uza se dijete. - Dopustite da ga bolje pokrijem, gospo. - vrsto je omotala deku oko djeteta pokrivši

mu glavu. - Samo ga mirno držite da se ne prestraši. - Mislim da mogu nositi dijete - cini no e Mary. - Barem do ko ije. Onda ga možete

dobiti natrag. Pen je napravila kniks. Susan je podigla teški zasun s vrata i okrenula klju . Pen je,

GIGA

194


zastrta gustim velom, izišla na hodnik. Iza nje su redom izišle ostale. Penino je srce divlje lupalo, ali je shvatila da je puna samopouzdanja. Ko ija e biti

ondje, kapija e se otvoriti, jer se mora otvoriti za k er Henrika VIII, i one e slobodno izi i na ulicu. Owen e se pobrinuti da bude tako.

Stražar u podnožju stuba po ešao se po glavi dok je skupina žena silazila. Nije dobio naredbu da bilo kome sprije i izlazak iz princezinih odaja; njegov je posao bio samo provjeriti dokumente svakoga tko onamo ulazi. Koliko je on znao, princeza je samo asna goš a grofa od Pembrokea.

- Princeza ide na jutarnju misu u katedralu Sv. Pavla - obavijestila ga je jedna od dviju bahatih dama koje su pratile vitku figuru princeze Mary, pokrivenu velom i plaštem.

- Da, gospo - odgovorio je stražar i duboko se naklonio. Nezainteresirano je pogledao skromno odjevenu sluškinju koja je nosila dijete te zaklju io da je princeza odlu ila da ženi treba malo duhovnih savjeta.

Stajao je i još uvijek ešao glavu sve dok skupina nije prešla na trijem, a tada je napustio svoje mjesto i zaputio se u stražarnicu gdje je našao narednika kako drijema kraj vatre.

- Što radiš ovdje? - oštro upita narednik. - Tvoja smjena traje do osam. - Pa, budu i da su princeza i njezine dame otišle u crkvu, mislio sam da bih se mogao

malo zagrijati. - Zahvalno je pružio ruke prema žera-vniku. - Otišle su u crkvu? - Narednik se naglo uspravio. Njegova se tunika raširila iznad

velikog trbuha. - Nitko nam to nije rekao. Stražar slegne ramenima. - Valjda su zaboravili. Ili je možda to iznenada odlu ila. Narednik je ustao i zakop ao svoju tuniku. -Najbolje da to kažem milordu. - Požurio je

prema grofovim odajama. Pen je nastojala hodati polako, ležerno, odre uju i tempo ostalima. Bilo je teško ne

žuriti, ali nisu smjele ostaviti dojam neuobi ajene hitno e. Sva su njezina osjetila bila usredoto ena na Mary i Philipa iza sebe, osluškivala je ho e li dijete zaplakati. Uskoro e ga trebati nahraniti. Kako e ga mo i nahraniti ako kle i u crkvi Sv. Pavla? inilo se da je to pitanje važnije od svega ostaloga.

Dvorac se budio za novi dan. Bakljonoše su napuštali svoja mjesta u središnjem dvorištu, a sluge su brzale naokolo gase i baklje u nosa ima na zidovima. Svi su prekidali ono što su radili kako bi se naklonili dok su žene prolazile. Princeza, pokrivena velom, lagano im je kimala glavom.

Pen je odahnula od olakšanja. U hladnoj sivoj svjetlosti ledenog jutra u središnjem je dvorištu ekala ko ija, uz nju dva prate a jaha a, a konjski se dah pretvarao u paru.

Pen je zauzela svoje mjesto u kolima. Ostale su se popele za njom, a sluškinja je ušla posljednja.

Pen je odmaknula kožnu zavjesu i pogledala van. Mary se skutrila u najmra nijem kutu ko ije, zure i u grb izrezbaren u drvu iza Penine glave, i razmišljala o kruni.

Ko ijaš je pucnuo bi em iznad konjskih ušiju u trenutku kad je grof od Pembrokea izišao iz dvorca, neuredne odje e, na brzinu prebacivši plašt preko krznom obrubljene no ne košulje. Potr ao je preko dvorišta do ko ije, umalo se spotaknuvši preko ruba košulje.

Pen je srce sko ilo u grlo. Šaptom je prate em jaha u sa svoje strane ko ije rekla neka dade znak da se smjesta otvori kapija koja vodi prema Ludgateu. Spustila je zavjesu, skrivaju i se u mra noj unutrašnjosti ko ije.

- Gospo... gospo, preklinjem vas... molim vas, ekajte trenutak. Ja u vas pratiti. Pen se nakašljala u rup i, bez pomicanja zavjese, prigušenim glasom rekla: - Ne

mogu ekati, milorde. Želim se jutros moliti na misi u crkvi Sv. Pavla. - Opet se nakašljala.

GIGA

195


- Gospo, zvu ite veoma promuklo. Ne biste smjeli izlaziti po ovoj jutarnjoj hladno i, doista ne biste - o ajni ki e grof.

Ko ija je krenula. - Milorde, idem u crkvu - ustvrdila je, prili no dobro oponašaju i Marynu bahatost. - Krenite naprijed.

Grof je podigao ruku kako bi naredio zatvaranje kapije, ali je tada ugledao što ih eka iza nje. Veliko se mnoštvo okupilo duž puta za Ludgate. Glasno su izvikivali princezino ime.

Pembroke je spustio ruku. Bespomo no je gledao kako ko ija prolazi kroz kapiju, a potom kako je okružuje ushi ena gomila.

Kape su se bacale u zrak, ljudi su tr ali uz ko iju i klicali. Pen se nagnula naprijed, odmaknula zavjesu i podigla ruku. Njezin je veo bio crn i

gust. Vidjela je lica uzdignuta u obožavanju i njome je prostru-jao drhtaj. Ovoga se Mary ne e odre i.

A zašto i bi? Spustila je zavjesu i nagnula se naprijed kako bi preuzela svojeg sina od princeze, koja

joj ga je veoma rado prepustila. Pogledao ju je svojim krupnim ozbiljnim o ima i tada se odjednom nasmiješio. Njezino se srce ispunilo neopisivom radoš u, te je tiho i ushi eno uzviknula, pokrivši mu lice poljupcima.

Ko ija se penjala brdom Ludgate, a strma je uzbrdica usporavala njihovo kretanje, pa je mnoštvo moglo pratiti konje.

- Pembroke je sigurno odmah poslao po Northumberlanda - re e Mary. - Znat e za manje od sat vremena.

Pen, još uvijek op injena sinovljevim smiješkom, rastreseno re e: - Tada ete ve biti daleko, gospo.

Mary je grickala usnu; kraj nje su Susan i Matilda uko eno sjedile u tjeskobnoj tišini. ak je i buntovni ka podrška mnoštva djelovala zastrašuju e, kao da bi odjednom iz divljeg

dobrog raspoloženja mogla prije i u nasilje. Zaustavili su se ispred glavnog ulaza u crkvu. Jedan od prate ih jaha a otvorio je vrata

ko ije i Pen je, nakon što je dijete vratila princezi, izišla te podigla ruku prema mnoštvu koje je i dalje klicalo. Ostale su je slijedile te su za nekoliko minuta bile na sigurnom u mra noj unutrašnjosti crkve. Sve enik u obi noj halji stajao je ispred oltara pripremaju i se za održavanje protestantske mise.

Mary se uko ila, a nos joj se trznuo. Samo bi pod prinudom došla na protestantsku službu. Vrije ala ju je odsutnost tamjana. Kad bude kraljica, vratit e se svi stari obredi. Obe ala je to Bogu dok je slijedila Pen u Gospinu kapelu. Bit e grimiznih halja i tamjana, sve anog sjaja mise, euharistije, svega što je njezin brat zabranio.

Maknule su se iz glavnog dijela crkve, pa je vratila dijete Pen. Kleknula je ispred oltara i rukom dotaknula krunicu skrivenu ispod haljine.

- Gospo, ovo nije trenutak za molitvu - šapne Pen. - Uvijek ima vremena za molitvu - odgovori Mary. - Onda se nadam da se možete moliti na konju, gospo. - Owen d'Arcy izišao je iz

sjenki iza oltara. - Do ite ovuda. Nemamo vremena za gubljenje. Mary je nevoljko ustala, bez obzira na sve što je bilo na kocki. - Idu li moje dvorske

dame sa mnom? - Sve osim Pen - rekao je. Odmaknuo je tapiseriju kraj oltara, koja je prikazivala

raspe e, i otvorio malena vrata iza nje. Mary je žurno prošla kraj njega u mrak uskog prolaza, a Susan i Matilda pošle su za njom.

Owen je preko ramena pogledao Pen. - Ostani ovdje dok se ne vratim po tebe. - Kako dugo? - šapnula je, a usta su joj se osušila od pomisli da e ondje kle ati sama

sa svojim bespomo nim djetetom, nezašti ena u polumraku ove vlažne kapelice, ekaju i ni

GIGA

196


sama nije znala što. vrsto je držala dijete na prsima, pritisnuvši mu usta uza se kako ne bi po elo plakati.

- Ne dugo. - Tada je nestao, zatvorivši uska vrata za sobom. Tri su žene zastale u mra nom prolazu. Pro-mrmljavši ispriku, progurao se kraj njih i

poveo ih stubištem po neravnim kamenim plo ama, u kriptu koja je zaudarala po vlazi i starim kostima. Samo je jedna svije a osvjetljavala prostor.

Owen nije gubio vrijeme na rije i. Prešao je kriptu i poveo ih drugim uskim stubištem. Vrata na vrhu otvorila su se prema uli ici izme u zidova katedrale i velikog susjednog zdanja.

Tri su muškarca sjedila na konjima koji su imali pomo na sedla. Owen je pomogao princezi da se popne na pomo no sedlo iza krupnog muškarca umotanog u plašt od doma eg sukna, sa šeširom širokog oboda što ga je navukao na elo. Nije ju pozdravio, kao ni ona njega.

- Putem ete se dvaput zaustaviti kako biste promijenili konje, gospo - tiho e Owen. – Budite spremni na brzo jahanje. Ovi ljudi znaju kojim putem treba po i i kako izbje i progonitelje pa im morate posve vjerovati. Ne vjerujem da ete nai i na poteško e jer imate dovoljno prednosti. Neka vas Bog prati.

- I vas, kavaliru - promrmlja Mary. – Možete svojim gospodarima zahvaliti na pomo i. Ne u to zaboraviti.

Owen se naklonio, a zatim se okrenuo kako bi pomogao Susan i Matildi da se popnu na konje.

Kad su odjahali, Cedric je izišao iz sjenke ku nog zida. - Ho u li sada dovesti naše konje, gospodine?

- Kad ura odbije pola sata. Jesi li spakirao bisage kako sam ti rekao? Cedric je izgledao uvrije eno. - Da, gospodine. Naravno, gospodine. Ništa nisam

zaboravio. ak i pelene? - U glasu mu se osje alo pitanje, mada nije izravno pitao zašto su sve te stvari potrebne za predstoje e putovanje. Me utim, nije dobio odgovor na neizgovoreno pitanje.

- Dobro. Onda budi ovdje kad ura odbije pola sata. - Owen se okrenuo prema skrovitim vratima crkve Sv. Pavla, a Cedric se žurno udaljio, pomislivši da od povratka iz High Wycombea niti jednom nije vidio da se njegov gospodar smiješi.

Pen se trgnula kad je za ula šuštanje tapiserije ispred vrata. Philip je podigao glavu s njezinih prsa. Owen je ušao u Gospinu kapelu i odmah prišao prolazu koji vodi u la u. U glavnom dijelu crkve bilo je nekoliko vjernika, ali nitko iz mnoštva koje je pratilo princezu nije ušao u svetište. Sve enikov se glas uo s oltara.

Kleknuo je kraj Pen uz ogradu malenog oltara. - Oti i emo za pet minuta. - Moram po i ravno u Holborn - šapnula je. - Northumberland e znati za moju

upletenost u Maryn bijeg. Sigurno e... - Ne, po i eš sa mnom - prekinuo ju je Owen, tako er šaptom. Usprkos dojmu

mirno e, krv mu je jurila žilama, a svaki mu je živac bio napet zbog rizika u koji se kani upustiti. Posve se predao jednom cilju. Ako ne uspije, sve e izgubiti.

- Ali kamo? - Okrenula se i pogledala ga, slobodnom rukom podigavši teški veo. Prou avala je njegove o i u prigušenoj svjetlosti jedine svije e koja je gorjela na oltaru.

- Želio bih da po eš sa mnom bez traženja ikakvih odgovora - rekao je. Pen je zavukla ruku ispod vela i protrljala zatiljak. - Želio bih da po eš sa mnom bez traženja ikakvih odgovora, i bez oklijevanja -

ponovio je. Ovo je provjera. Odmah je to shvatila. Provjera, a možda i druga prilika za kojom je

eznula. No njezin se duh pobunio, premda je znala da sad od nje traži potpuno povjerenje. Ali

GIGA

197


ona je neovisna, slobodoumna žena. Nije spremna odre i se vlastite volje. Zurila je u njega, a zatim je u tamnim o ima vidjela molbu, o ajnu tjeskobu, nadu koju

nije mogao izraziti. Sve je stavio na kocku tim jednim zahtjevom. Mora po i s njim pod tim uvjetima, ili nikako. Ali po i kamo? emu?

- Moje dijete... što e biti s Philipom? - samo je rekla. - Po i e s nama. - Moji roditelji? - Po Cedricu eš im poslati objašnjenje. - Nemam objašnjenja - naglasila je. - Sa mnom si. To e biti dovoljno. Tišina je zavladala u Gospinoj kapeli. Kao iz velike daljine ula je kako kongregacija

izgovara ritualne odgovore. Tražio je da ne oklijeva, a ipak ne vrši pritisak. Shvatila je kako se boji da e ga odbiti.

Ona se tako er bojala da e ga odbiti. S lako om je ustala i udobnije namjestila Philipa na boku. - Idemo li ovim putem? -

Pokazala je tapiseriju. Owen je kimnuo i podigao tapiseriju za nju. Nije znao je li pristala ili ne. Srce mu je i

dalje divlje lupalo; bio je svjestan injenice da su mu dlanovi u rukavicama vlažni. Pen je ušla u uski prolaz. Hitro i u tišini prošli su kriptu i izišli u hladno jutro. Ura je

odbila pola sata kad je Owen za sobom zatvorio vrata. Cedric je jahao uli icom i vodio dva konja.

Brzo je sjahao, skinuo kapu i naklonio se Pen, a pogled mu je skrenuo na dijete u njezinim rukama. inilo se da je dobio objašnjenje za udan sadržaj bisaga.

Owen nije znao je li pristala ili ne, ali je preuzeo inicijativu, nadaju i se da e njegova odlu nost nadja ati njezinu neodlu nost.

Odrješito je rekao: - Cedric, odmah eš po i u rezidenciju grofa od Kendala u Holborn. Tražit eš da te primi jedino grof ili ledi Kendal. Objasnit eš da su ledi Pen i njezin sin pod mojom zaštitom. Ne moraju se bojati za njezinu sigurnost, a ja u uskoro dovesti natrag nju i njezina sina.

- Ne - re e Pen. Takva bi poruka razbjesnila njezine roditelje, a bi ih ujedno zbunila i zabrinula.

Pomisao na bol i zbunjenost što ih sad zasigurno osje aju, nakon što je Pippa stigla s Charlesom i ispri ala im o spašavanju njihova unuka, ispunila ju je tugom. Trebala bi sad po i k njima, odmah.

A ipak to nije mogla. Ne, želi li slijediti svoje srce. Oni e razumjeti. Na koncu e razumjeti. Pogledala je Owena i vidjela da su mu se usta iskrivila od bola i razo aranja. Njezino

je oštro nijekanje shvatio kao kona no odbacivanje. Brzo je rekla: - Cedric, moraš re i da kavalir i ja moramo obaviti još nešto u vezi s

mojim sinom. Reci im da bih sad silno željela biti s njima, ali da u do i im budem mogla. Reci im da sam zadovoljna onim što sad inim.

Dotaknula je Cedricovu podlakticu. - To je najvažnije, Cedric, razumiješ. Reci im da sam zadovoljna, da ne moraju brinuti.

Cedric se doimao iznena en tonom njezina glasa i dodirom njezine ruke, ali je samo rekao: -Da, gospo. Razumijem.

Pen se pitala što e im Robin ispri ati o kavaliru. Ho e li im ispri ati ono što on smatra istinom? Ili e imati dovoljno razuma da drži jezik za zubima i pusti da Pen na svoj na in ispri a vlastitu pri u?

- Gdje u se sastati s vama, gospodine? - upita Cedric.

GIGA

198


Owen ga nije odmah uo. Njezine su mu rije i donijele radost, ali je tako er bolje razumio težinu njezine odluke. Uop e se ne radi samo o njemu. Misao koja izaziva poniznost, ali otkako su zajedno, Pen je izazvala mnogo takvih.

Pomislio je kako se jedva sje a vlastitog obiteljskog života, snažnih veza izme u roditelja i djeteta. Njegov je otac bio distanciran, majka puna ljubavi, ali su ga veoma rano poslali da živi u drugoj aristokratskoj obitelji, što je iziskivala dvorska tradicija. Što se ti e njegove vlastite žene i djece...

Postao je svjestan da Cedric ponavlja svoje pitanje, te se s naporom pribrao. - Sam idem na ovo putovanje, Cedric. Ti eš se javiti veleposlaniku. Re i eš mu da slijedim zvijezdu vodilju. On e razumjeti. Onda eš mu ponuditi svoje usluge da ih koristi kako želi... Pen, daj mi Philipa dok ti Cedric pomogne uzjahati.

Pen mu je pružila Philipa, krišom promatraju i kako je Owen, s naoko prirodnom lako om, namjestio dijete na boku, ekaju i da joj nezadovoljni Cedric pomogne uzjahati sme u kobilu širokih prsa.

Bez rije i joj je pružio dijete, a potom je uzjahao velikog vranca kojeg se Pen sje ala s njihovog prethodnog putovanja.

Cedric je odjahao niz uli icu, zaputivši se prema Ludgateu i Holbornu. Owen je krenuo u suprotnom smjeru, prema Ulici Watling.

Pen je morala jahati iza njega sve dok nisu stigli do šire prometnice, a kad mu se primaknula, neutralnim je tonom rekao: - Moramo jahati gotovo dvjesto etrdeset kilometara. Želio bih da to prije emo za pet dana, ako je ikako mogu e. Jahat emo do kasno uve er i svakoga dana kretati u zoru. Ho eš li se sna i s djetetom bez pomo i dadilje?

- Da, svakako. Ali nemam ništa za njega. - U bisagama. Pogledala je bisage koje su visjele s obje strane sedla. Ranije ih nije opazila. Poja ao

se njezin osje aj nestvarnosti. Bilo je ne eg snovitog u injenici da nema pojma kamo ide, a ne zna ni što je razlog tome. Što je mislio kad je rekao da slijedi zvijezdu vodilju? Zacijelo je to nekakva šifra koju e veleposlanik razumjeti.

Prepustila se Owenu d'Arcyju, bez obzira kakav je njegov cilj. A ipak, unato tome, nije osje ala nikakvu bliskost me u njima. Bilo je kao da se uop e ne poznaju te da moraju krenuti iznova. Možda i moraju.

Zastrašuju a pomisao, a ipak je sadržavala obe- avaju e zadovoljstvo i sre u kakvu ve dugo nije imala. ak i ako se pitala kako e u praksi biti mogu e voljeti špijuna, živjeti u obiteljskom skladu s ovjekom kakav je Owen d'Arcy, potisnula je to u najudaljeniji kutak svojeg uma.

Izišli su iz Londona kroz Bishopsgate, a po ela se osje ati sigurnom tek kad su zidine grada ostavili iza sebe. Neposredna je opasnost prošla. Northumberland ne e znati kamo ni kako da ih slijedi.

* * *

- Otišla je? - Northumberland je s nevjericom zurio u grofa od Pembrokea koji

je, premda odjeven, izgledao gotovo jednako neuredno u vojvodinoj spava oj odaji u Durham Houseu kao i ranije u dvorištu dvorca Baynard, kao da se odijevao po mraku.

- Da - odgovorio je Pembroke. - Pošla je na ranu misu u crkvu Sv. Pavla. Vidjeli su je kako onamo ulazi s ledi Susan i ledi Matildom. Ko ija je ostala vani, ali kad sam onamo stigao, misa je završila i nigdje nije bilo traga ni princezi ni njezinim dvorskim damama.

- A što je s ledi Pen? - oštro upita Northumberland. - Ona je ju er pratila princezu u London. Sino smo razgovarali s njom. Što ona zna o tome?

GIGA

199


- Nije vi ena s princezom, ali je i ona nestala -rekao je Pembroke, nesretno grickaju i usnu.

Northumberland je nizom psovki obasuo svojeg sobara koji mu je pomagao da se odjene. ovjek je to trpio u stoi koj tišini, sretan da psovke ne prate udarci.

- Tko stoji iza toga? Tko ih je izvukao? -Northumberland je pitao zrak oko sebe. - Ledi Pen sigurno ima svoje prste u tome.

- I možda kavalir d'Arcy? - naga ao je Pembroke. - Znamo da tu postoji veza. Northumberland uzme pehar vina i iskapi ga. -Da, Francuzi - gorko je rekao. - No je li

i Beaucaire upleten u to? Cijeli klan Kendal? Praznim je peharom tresnuo po stolu. - Kendal nije naš iskreni prijatelj. Nikad nije

tajio svoju lojalnost Mary. U ovome vidim i njegove prste. Istrgnuo je plašt iz sobarovih ruku uz nešto nalik rezanju. - Vra amo se u Greenwich,

Pembroke. Dugim je koracima izišao iz odaje, rekavši preko ramena: - Kralj mora danas potpisati

svoj Plan, a Krunsko vije e odmah ga mora ratificirati. Mary nam je zasad izmakla iz ruku, ali nije sve izgubljeno.

- Što emo s ledi Pen? - Kad u rukama budem imao potpisan kraljev Plan, mo i u uhititi Mary. Onda

u se pozabaviti ostalima - vojvoda re e uz mrki osmijeh. – Zasad ne smijemo pokazati da nam je princezin odlazak u Essex unio pomutnju u planove. Moramo ublažiti sumnje, a ne im dati vjerodostojnost.

Pošli su na konjima i prešli rijeku na splavi za prijevoz konja; vojvoda je bijesno šutio i zurio preko vode dok je njegov um birao i odbacivao mogu nosti koje su mu preostale.

Stigli su u Greenwich prije podneva, a Northumberland je, otresitim pokretom odaslavši od sebe zabrinutog grofa, ušao u kraljevu odaju. Smrad ga je pogodio poput fizi kog udarca. Otkako je zadnji put bio ovdje, nije se micao dalje od dovratka.

Prišao je krevetu. Kralj je ležao na hrpi jastuka, tijelom prepunim gnojnih rana, dahom jedva remete i zrak.

- Gotovo je, Northumberland. Moj Plan naslje ivanja je dovršen. - Nekako je slabašnom rukom uspio pokazati no ni ormari na kojem se nalazio list pergamenta ispisan kraljevim lijepim, sitnim rukopisom.

Northumberland je uzeo papir, ude i se kako je taj dje ak na samrti uspio stvoriti tako savršeno djelo. Sve je bilo tu, zakonski se ništa nije moglo osporiti, a tu su bili i kraljev potpis i pe at.

- Ovo je dobro, Veli anstvo - promrmljao je Northumberland. - Ali sad se morate odmarati. - Pogledao je to jadno tijelo izmu eno boleš u i osjetio silan strah. Dje ak ne bi smio umrijeti prije nego Krunsko vije e odobri novi plan naslje ivanja.

Ali, dragi Bože, koliko to još može potrajati?

GIGA

200


Dvadeset peto poglavlje Guinevere je pogledala paža kad je završio svoj uvježbani govor i rekla: - Ne

razumijem. Kamo ide? Cedric je stezao kapu na prsima. - Ne znam, gospo. Milord mi nije rekao. Samo sam

trebao re i da ledi Pen poru uje da je zadovoljna. Hugh je spustio ruku na ženino rame. - Dje ak ne zna ništa više od onoga što mu je

Pen rekla da kaže, Guinevere. Svojom je rukom pokrila njegovu. - Znam. Ali to je tako teško razumjeti, Hugh! Želim

da budu ovdje, Pen i njezino dijete... naš unuk. Trebam je... razgovarati s njom, zagrliti je... re i joj koliko mi je žao. - Rije i su joj zapele u grlu pa je slobodnom rukom dotaknula vrat kao da može odmaknuti smetnju.

- Svi to želimo - tiho e Hugh. Kimnuo je Cedricu. - Zahvaljujem ti, mom e. Cedric se naklonio i s olakšanjem požurio van. Ugo aj u ku i neugodno je podsje ao

na žalovanje. Guinevere je i dalje nepomi no stajala kraj muža. - Možda e Robin nešto znati - rekla

je. - Robin ne zna ništa više od mene - ustvrdi Pippa. - Možda i manje. On nije žena. - Kako to misliš? - Majka je pogledala prema njoj, a ona je stajala kraj stola, krše i

ruke i njezino držanje bilo je neuobi ajeno napeto i nervozno za živahnu, uvijek veselu Pippu. - Pen je zaljubljena u Owena d'Arcyja - re e Pippa. - Strastveno zaljubljena. - Njezine

su svijet-losme e o i zasjale kad je naglasila tu rije . - Bila je zaljubljena u njega prije nego joj je pomogao prona i Philipa, ali sad mu sve duguje. Zapravo je sasvim jednostavno. - Slegnula je svojim koš atim ramenima.

- Zaljubljena je u francuskog špijuna - re e Hugh. - Zna li ona to? - O, da - re e Pippa. - Vjerujem da je to oduvijek znala. Ne znam što e u initi po tom

pitanju, ali zacijelo to sad pokušava doku iti. Njezini su roditelji prihvatili te rije i. Objašnjenje je odgovaralo Peninu trezvenom i

odlu nom karakteru. Nije od onih koji odustaju, što je dokazala svojom nevjerojatnom bitkom za povratak sina. U init e sve što je potrebno kako bi donijela odluku, u inila ono što smatra ispravnim.

- Mislim da je možda u najsigurnijim rukama - primijetio je Hugh, stisnuvši Guinevereino rame. - Prema svemu što sam uo, kavalir ima izniman ugled. - Glas mu je postao pomalo suh. - ini se da je višestruko nadaren, ma evalac, strateg, špijun, diplomat. Posve kompetentan u gotovo svemu što bi ti moglo pasti na pamet.

- Uklju uju i zavo enje - kiselo primijeti Guinevere. - Pen se ni u što nije uvalila zatvorenih o iju.

Guinevere polako kimne. - Zasad ionako ništa ne možemo u initi, osim pomo i onom malenom siro u kojega je nazvala Charles. - Lagano je zadrhtala. - Kako užasna, užasna pri a, Hugh. Kako smo mogli...?

- Imali smo na umu samo ono što je najbolje za Pen - re e Hugh. - Pogriješili smo. init emo sve što je našoj mo i kako bismo se iskupili.

- Da. - inilo se da se Guinevere uspravila, da je crpila snagu iz muževljeve odlu ne tvrdnje. Hugh se nikad nije optere ivao prošloš u; zahvaljuju i vojni koj svrsishodnosti i jasnim stavovima, uvijek e se kretati naprijed, popravljaju i ono što je mogao, prihva aju i ono što nije.

Odlu no je nastavila: - A dok je Pen odsutna, prvi su na redu Bryanstoni. Sredit u tu ženu, kao i njezina sina.

GIGA

201


- Pa, Pen i Robin su ve po eli raditi na tome - re e Pippa i ispri a im Penin

plan. - Mislimo da e vojvoda zagristi mamac. Hugh se mrko osmjehnuo. - Kako sjajno lukav plan. Ne bih o ekivao da Pen ima takav

um. - Družila se sa špijunom - podsjetila ga je Guinevere. Hugh se kratko nasmijao. - Mislim da bi se trebala naviknuti na to, ljubavi. Naš je

zadatak sada osloboditi svijet Milesa Bryanstona i time raš istiti put za uspostavljanje Philipa na njegovo mjesto. Svejedno mi je kojim emo se oru em služiti.

- Istina - složila se Guinevere. - Sad idem u dje ju sobu pogledati kako se Ellen snalazi s malenim. Želim da bude bucmast i brbljav kad se Pen vrati. - Odmaknula se od svojeg muža i izišla iz salona, kre i se graciozno kao i uvijek.

Hugh kimne. Sve e to pomo i Guinevere da ublaži svoj osje aj krivnje. Tako er je mislio da je bolje da Pen neko vrijeme ima Philipa samo za sebe. Moraju stvoriti vezu koja je trebala biti stvorena prije dvije godine.

* * *

Sunce na zalasku te je ve eri otkrilo Pen da putuju prema zapadu. Ulazili su sve dublje

u seoska podru ja, jahali su uskim stazama, puteljcima, šumama. Vrijeme je postalo prekrasno; jarko plavo zimsko nebo, prohladna sun eva svjetlost.

Nije bilo dovoljno toplo da se smekša zale eno blato na puteljcima i stazama, pa su se konji lako kretali. Premda su jahali cijeli dan, Owen nije nametao brži ritam, te se nekoliko puta zaustavio kako bi se nahranilo i napojilo konje.

Seoskih je kona išta bilo malo, a udaljenost me u njima velika. Prve su se ve eri zaustavili u kr mi uz cestu, no ponudili su im preno ište jedino u potkrovlju konjušnice. Pen je promatrala slamarice pune buha i bez uvijanja rekla da bi radije spavala na zemljanom podu.

Owen se nije prepirao. Ostavio ju je u jadnoj prostoriji, a nekoliko minuta kasnije vratio se s naramkom suhe paprati.

- Bodljikavo je, ali nema buha - kratko je rekao. Pen se divila njegovoj vještini dok je ispred vatre, što ju je sam zapalio u kamenom

ognjištu, gradio gnijezdo od paprati. Donio je bisage s konja i preko paprati stavio deke, te spustio bocu vina na pod.

- Pogledat u možemo li dobiti ve eru i vode. Pen je položila Philipa na improvizirani ležaj i promijenila mu pelene. Sisao je palac, zure i u strop, pogledom slijede i treperave sjenke što ih je vatra stvarala na gredama. Poškakljala ga je po trbuhu, a on je tiho gugutao i podigao koljena.

Sagnula se da ga poljubi, a on je ponovno gugutao i gurnuo joj ru ice u lice. - Znaš li da sam ja tvoja mama? - šapnula je. - Mislim da znaš.

Okrenula se kad je za ula Owenove korake na ljestvama koje su služile kao stube. Pomalo mu se smeteno nasmiješila, kao da ju je ulovio kako ini nešto budalasto.

- Govorila sam mu - rekla je. - Tako bih željela da kaže barem jednu rije , ali se ipak po eo smijati.

- Mora mnogo toga nadoknaditi - re e Owen, spustivši drveni kabao i kotli na pod. - U kotli u ima tople vode. Nije mnogo, ali možda eš uspjeti osvježiti sebe i dijete.

- Spremit u malo za tebe. Odmahnuo je glavom. - Nema potrebe. Posve sam zadovoljan i hladnom vodom. Sad

u donijeti ve eru.

GIGA

202


- I mlijeko - Pen dovikne za njim. Otvorila je još jedne bisage što ih je Owen napunio za Philipa. Osim pelena, našla je

krpe od flanela, dvije malene deke, dvije nove podsuknje i dje je haljinice. Pitala se kako je uspio nabaviti sve te stvari. Kad je odlu io da e po i na ovo putovanje?

Smo ila je jednu krpu od flanela i brzo oprala Philipa da mu ne bude previše hladno. Kao i uvijek, rastužila ju je njegova mršavost. Plakao je dok ga je prala, ali kad ga ja oprala i obrisala, opet joj se nasmiješio, s iš ekivanjem pogledavaju i prema bisagama iz kojih su tijekom cijeloga dana izlazili kruh, sir, jabuke.

- Dobit eš malo mlijeka - rekla je Pen i postavila ga na noge, gledaju i kako se kre e naokolo i prou ava svoje okruženje. Možda još ne zna govoriti, ali svakako je živahan i zainteresiran, pomislila je, a potom je smo ila krpu i oprala lice, zatiljak i ruke.

Owen se vratio s vr em mlijeka, štrucom kruha i kotli em ne ega što je izgledalo kao varivo. -Prostor za spavanje nije nešto, ali hrana se ini prihvatljivom - primijetio je kad je odložio stvari. Prekopao je po bisagama i izvadio dvije žlice i dva noža.

Pen se iznova divila. inilo se da ništa nije zaboravio. Kad su pojeli, ostavila ga je s Philipom i pošla u potragu za zahodom. No je bila

ispunjena zvijezdama, tlo okupano srebrnom svjetloš u. Bilo je veoma tiho nakon buke i vreve Greenwicha i grada. Bila je tako umorna da joj se inilo da bi mogla zaspati na nogama, a pomisao na ležaj od gran ica ispunila ju je ežnjom.

Imala je osje aj da joj Owen ve eras ne e pri i. Zapravo, mislila je da ne e ni pokušati voditi ljubav sve dok se situacija me u njima ne razriješi onako kako on želi, ili je odlu io. Bilo je udno, kao da žive u limbu, dok su u tako bliskom, prisnom kontaktu, a ipak svjesni goleme udaljenosti me u sobom, koja je tako er nekako nametnuta.

Te su no i ležali ispod svojih plašteva, u deku umotano dijete ugnijezdilo se u Peninu zagrljaju, a gran ice su ispod njih ugodno mirisale. Owen ništa nije govorio, ve je nepomi no ležao i disao duboko i ravnomjerno, ali je Pen bila svjesna svakog miši a i linije njegova tijela. Sve ju je boljelo od umora, ali i od isto fizi ke ežnje za njegovim dodirom. No san ju je svladao, a kad se probudila u sivilu zore, bila je sama na gran icama.

Srce joj je lupalo u prsima. Philip je nestao. Bila je sama. Naglo je ustala, raspuštena kosa padala joj je oko lica, o i divlje od straha. Potr ala je prema ljestvama, a tada je odozdo iz konjušnice ula Owenov glas.

Govorio je tihi monolog, a kad se ona nespretno sjurila dolje i u žurbi umalo pala na koljena, vidjela je da drži Philipa i ohrabruje ga kako bi potapšao vrat konja u pregratku.

Philip je oprezno ispružio ruku, dotaknuo konja, a zatim je povukao, radosno se nasmijavši.

Owen je postao svjestan Penine nazo nosti i okrenuo se. Divlji se izraz još nije ugasio u njezinim o ima, pa je shvatio ega se prestrašila. Pro i e mnogo vremena prije nego postane istinski mirna, posve sigurna da više ne e izgubiti svoje dijete.

- Samo smo gledali konje - mirno je rekao i pružio joj Philipa. - Ako eš ti spakirati bisage, pobrinut u se za doru ak i zalihe za današnji dan. Onda moramo krenuti.

Pen je priljubila Philipovu glavu na svoja prsa, duboko dišu i kako bi se smirila. Owen je prošao kraj nje i vratio se u kolibu. Bilo mu je tako teško držati se podalje od

nje. Kad je vidio njezino užasnuto lice, jedva je obuzdao poriv da joj pri e, zagrli je, umiri, poljubi ta mekana usta, poljupcima ukloni strah iz njezinih dubokih o iju.

Ako mu okrene le a kad sazna istinu, više ništa ne e mo i u initi, ali samom je sebi prisegnuo da e idu i put kad budu vodili ljubav, to biti po etak, a ne kraj.

Neobi an osje aj da žive u limbu potrajao je i dalje. Svake su no i svi troje ležali u jednom krevetu, edno spavaju i, a micali su se što manje na razli itim šuštavim ležajevima koji su im ponu eni.

GIGA

203


Dok su jahali, Pen je Philipu pokazivala razne stvari dok je sjedio na sedlu ispred nje, obavijen njezinom rukom. Stabla, ptice, rijeke, strašilo. Ponavljala je nazive svega toga. Ozbiljnim je pogledom slijedio njezin prst dok je žvakao krišku jabuke ili koricu kruha. Pitala se je li ikad vidio stablo ili pticu, onako zatvoren u smrdljivoj tmini bordela u Southwarku.

Kad bi se njezina ruka umorila, Owen bi se nagnuo k njoj i uzeo dijete. Nikad nije pitao je li umorna, ali se inilo da uvijek zna u kojem je to no trenutku spremna prepustiti mu svojeg sina.

Pen se opustila u neobi nom, tihom ritmu iš ekivanja dok su tih dana putovali prema zapadu.

Petog su se dana ukrcali na splav za prijevoz konja i prešli rijeku Severn, te se našli u Walesu. Sad je posve sigurno znala ono u što je protekla dva dana sumnjala. Ali ništa nije rekla, a nije ni Owen.

Philipa su fascinirali splav i rijeka, a prvi je put glasno pokazao svoju volju kad mu Pen nije dopustila da tr i po ravnoj palubi izme u konja, ili da gura glavu izme u grubih dasaka ograde.

- Ljuti se - zapanjeno e Pen. - Nije li to divno? Owen se nasmijao, pa je na trenutak opet ugledala toplog i vedrog ovjeka koji joj je oteo srce.

No smijeh je nestao jednako brzo kako se i pojavio, a njegovo se lice opet zatvorilo, i postale ne itljive. Kad su sišli sa splavi, Pen je osje ala njegovu napetost, osje ala je kako

raste dok su jahali kroz mnogo ugodniji zrak, preko zelenog podru ja koje se pruža duž obala široke rijeke Severn. Ispred njih su se kroz isti zrak jedva nazirale tamne stijene Brecon Beaconsa2. Sad je Pen shvatila zna enje njegove neobi ne poruke veleposlaniku.

- To je zvijezda vodilja? - pitala je, pokazuju i planine. - To je šifra koju smo dogovorili prije mnogo godina. Nikad je ranije nisam imao

razloga koristiti - odgovorio je. - Zatreba li me, postoji li opasnost, veleposlanik e - i samo veleposlanik - znati gdje me može na i.

Pen je to bez rije i prihvatila. Iznova ju je podsjetilo na nepredvidljiv, opasan život što ga vodi radi dobrobiti svoje zemlje. Pomislila je na Robina i pitala se, osjetivši strah, što mu se dogodilo nakon Maryna bijega. Jesu li ga za nešto optužili? Jesu li zaklju ili da je izdao Northumberlanda?

Skrenuli su kroz kamenu kapiju u sivom kamenom zidu i jahali travnatom stazom kraj koje su se s obje strane nalazila polja. Staza je vijugala, a pred njima se nalazila malena vlastelinska ku a od istog sivog kamena s krovom od škriljevca i malenim prozorima. Dim se uzdizao iz etiri dimnjaka, kokoši su eprkale u malenom dvorištu ispred ku e, na jednoj strani je bilo pataka u jezercu, a iz golubinjaka su gukali golubovi.

Pen je pogledala Owena. Zaustavio je konja i samo sjedio promatraju i taj idili ni prizor. Duboko je udahnuo.

Kad je progovorio, njegov je glas djelovao šokantno u napetoj tišini. - Mislio sam da ovo više nikad ne u vidjeti.

Pen nije pitala zašto. Znala je da e ovdje na i odgovor. Ulazna su se vrata otvorila i jedna je žena izišla. Visoka, mršava, sijede kose ispod

jednostavne bijele kapice, elegantna unato upalom licu i prega i što ju je nosila preko jednostavne haljine. Iza njezinih skuta virilo je dvoje djece zelenih o iju.

Žena je podigla ruku iznad o iju, kao da ih želi zaštititi od svjetla. U inila je još jedan korak naprijed.

- Owene? - Glas joj je bio tih, melodiozan, pun nevjerice. 2 Beacon - svjetionik; zvijezda vodilja

GIGA

204


Owen je sjahao. Pošao je prema njoj. - Majko. -Sagnuo se i zagrlio je. Dugo su ostali zagrljeni, a promatralo ih je dvoje djece s vrata i Pen, koja je ostala na konju.

Polako su se razdvojili. Owen se vratio do Pen, a njegova je majka hodala uz njega. Podigao je ruke te spustio Pen i njezino dijete na tlo.

- Majko, ovo su Pen Bryanston i njezin sin, Philip. Pen, ovo je moja majka, Esther, ledi d'Arcy. - Okrenuo se prema ku i. Glas mu je zapinjao u grlu. - A ono su moja djeca, Lucy i Andrew. Oni ne poznaju svojeg oca.

Pen je pogledala ženu, a zatim djecu koja su znatiželjno promatrala neznance. Tada je bespomo no pogledala Owena.

Owen tiho re e: - Majko, želio bih da sve ispri aš Pen. Owenova je majka pogledavala jedno pa drugo. Njezino je lice bilo ozbiljno, ali se u

bistrim sivim o ima nazirao sjaj. - Siguran si, Owene? - Da. Sam to ne mogu u initi. - Neka bude. - Njezin je ton bio odlu an, unato melodioznim tonovima. - Vi i vaše

dijete doista ste dobrodošli uz moje ognjište, Pen Bryanston, jer ste zasigurno dobrodošli u srcu mojeg sina. Jedino bi vas u tom slu aju doveo k meni. U imo.

Okrenula se natrag prema ku i. Pen je pogledala Owena. Njegovo se lice otvorilo, u o ima je imao izraz olakšanja,

kao da se kona no riješio golemog tereta. - Ho eš li u i? - tiho je pitao. - Da... da, naravno. - ekat u te. Pen je kimnula i požurila za ledi d'Arcy u toplinu ku e, gdje je zrak mirisao po svježe

pe enom kruhu, dimu, suhoj lavandi i ružinim laticama. Ledi d'Arcy je povela Pen u maleni salon u stražnjem dijelu ku e. Dje je je vreteno

stajalo u jednom kutu, napola ispredeno klupko vune na preslici; krpena je lutka nakrivo ležala na sjedalu ispod prozora. Pen je prekora ila zvrk, opazila list pergamenta na stolu na kojem je dje ja ruka mukotrpno ispisala slova abecede.

Ledi d'Arcy je opazila kako je Pen hitro gledala naokolo. Osmjehnula se. - Owenova su djeca pametna. Brzo u e, jednako kao i njihov otac.

Pomno je i otvoreno prou avala svoju goš u. -Moj sin vas zasigurno silno voli kad vas je doveo ovamo - primijetila je. - Zahvaljujem Bogu na tome. Posljednje su godine bile veoma teške za sve nas.

Pen jednostavno re e: - Volim Owena, gospo. Ali ima pitanja... problema... - Slegnula je ramenima i malo se okrenula da bi Philip mogao gledati kroz prozor.

- Da, vjerujem da ima. Sjednite, molim vas. -Ledi d'Arcy pokazala je klupicu kraj kamina. -Uzmite pehar bazgova vina. - Nato ila ga je iz vr a na stolu, a potom je izabrala jabuku iz košare na niskom stoli u i dala je Philipu.

- On nije Owenov sin? - blago je pitala. - Ne - re e Pen. - Moj i mojeg pokojnog muža. Ali Owen je u njegovom životu

odigrao ulogu za koju nema cijene. Esther d'Arcy se na to nasmiješila, a smiješak se proširio i u njezinim o ima,

otkrivaju i Pen kako je neko morala biti lijepa žena, prije nego su je svladali brige i tuga. - Mislim da ste je vi ve platili - rekla je kad je sa svojim peharom sjela na

klupicu su elice Pen. - Time što ste ga doveli ku i. - Zamišljeno se zagledala u široke hrastove daske na podu

prije nego je kona no podigla glavu. - Owen se oženio prije nekih deset godina, po nalogu svojeg oca. Njegov je otac

GIGA

205


bio lan kraljevske obitelji de Guise. To je bio dobar brak, dobar savez za lana te obitelji i Estelleine. Spustite dijete, u ovoj sobi ne može napraviti nikakvu štetu – rekla je kad je vidjela kako se Philip vrpolji u maj inu krilu.

Pen ga je spustila, a on je odmah krenuo u istraživanje prostorije. - Estelle je bila veoma lijepa, prili no tašta, ne osobito pametna - nastavila je Esther. -

Ništa nije znala o Owenovu radu za Francusku. - Oštro je pogledala Pen, a ona je kimnula. - Owen je veoma predan svojem poslu, esto je na putu. Me utim, bio je kod ku e

dovoljno dugo da dobije dvoje djece - suho je dodala. - Ukratko re eno, Estelle je voljela o ijukati, možda ak i više od toga, ne znam

i ne u naga ati. Ništa nije znala o Owenovu životu; Owen ju nije upozorio, niti je dovoljno pazio na nju. Nije predvidio u kakvu e je opasnost odvesti njezina taština, pa ju nije uspio zaštititi.

Pen ništa nije rekla. Owenova je majka tu kritiku na ra un svojeg sina iznijela bez emocija, ali je pozorno promatrala Pen kako bi vidjela njezinu reakciju. Pen joj ništa nije pokazala, ve je samo uspravno sjedila na klupi, rukama obavila pehar što ga je držala u krilu, te svakih nekoliko minuta provjeravala što radi Philip.

- Owen je imao... još uvijek ima, pretpostavljam... neprijatelje. Neprijateljstvo nije osobno, ve profesionalno, razumijete? Pen kimne.

- Imao je neke informacije o pripadniku španjolskog dvora koje bi dovele do ovjekova uhi enja i pogubljenja. Kako bi ga sprije io da razotkrije te informacije, taj ovjek

i njegova struja postavili su klopku za Estelle. Predstavili su joj dvoranina koji je bio tako pažljiv i vješt da mu je poklonila svoje puno povjerenje. Bila je povjerljive naravi - dodala je Esther i popila gutljaj vina.

- Namamljena je na tajni sastanak i oteta, zajedno s njezinom djecom. Nekoliko tjedana ranije zaposlila je novu dadilju, koju je zdušno preporu io njezin udvara ... Još vina?

- Ne, hvala vam. - Dobro. Owenova žena i djeca držani su kao taoci. Ne pristane li Owen ne samo

zakopati te informacije, ve i postati izdajnik, stupiti u službu Španjolaca kao dvostruki agent, oni e umrijeti.

- To nije bila neozbiljna prijetnja - dodala je, blago naglasivši svoje rije i. - Ne - složila se Pen, ispruživši ruku kako bi uhvatila Philipa koji se spotaknuo o

stoli kad je posegnuo za još jednom jabukom. - Owen je izbavio svoju ženu i djecu. I on ima mnogo prijatelja, ak i takvih koji bi

dali život za njega. Pen je to bez problema mogla vjerovati. Bila je op injena tom pri om, u mislima

odbacuju i pogrešno shva ene djeli e Robinove verzije. Esther je odjednom uzdahnula. - Kad je svoju obitelj smjestio na sigurno, zaklju io je

da, ukoliko se i dalje bude bavio svojim poslom, njihovu sigurnost može jam iti jedino ako ih isklju i iz svojeg života. Kad bi svi povjerovali da mu oni ništa ne zna e, ne bi imali nikakvu vrijednost za ucjenjiva e. Odbacio je svoju ženu, odrekao se svoje djece, posve se predao radu za Francusku.

Pen je nesvjesno masirala svoje sljepoo nice. To je ipak bila zastrašuju a pri a o sposobnosti jednog ovjeka da se odrekne svih emocionalnih veza, da se odrekne svoje djece.

- Njegov je izbor bio veoma jednostavan - rekla je Esther, pozorno promatraju i Pen. - Ili e se odre i svojeg životnog djela, ili svoje obitelji. Platio je svoju glupost jer nije upozorio Estelle, jer ju nije bolje uvao. Duboko je volio - voli - svoju djecu. Vjerujem da si nikad nije oprostio. Ali isto tako ne vjerujem da pogrešnom smatra svoju odluku da izabere zemlju umjesto obitelji.

- Za Owena - re e Pen. - Nije pogrešna za Owena.

GIGA

206


- Ali za druge možda jest - re e Esther. - Da, to mogu shvatiti. - Jeste li je vi smatrali pogrešnom? Esther je oklijevala. - Radi Lucy i Andrewa, da. Nikad nisu uli da se izgovara ime

njihova oca otkako su prije tri godine došli k meni. Andrew je tada imao tri godine, Lucy dvije... otprilike iste dobi kao vaš sin. - Osmjehnula se i blagim pogledom pratila Philipovo istraživanje salona.

Tada je ponovno uzdahnula. - Owen je vjerovao da je to jedini na in na koji se može pobrinuti da budu sigurni.

Pen je i dalje masirala svoje sljepoo nice, kao da e to njezinom umu pomo i da shvati tu zavrzlamu. Owenova joj je majka ispri ala golu, neuljepšanu istinu. Nije se ustru avala kritizirati svojeg sina, nije se ustru avala izraziti vlastite sumnje u ispravnost puta što ga je izabrao.

No Pen je duboko u sebi znala koliko mu je teško pala odvojenost od djece. Sjetila se malene djevoj ice koja je istr ala pred njegovoga konja, dubokih sjenki u njegovim o ima kad bi govorio o djeci, kompetentnosti kad je predvidio potrebe dvogodišnjaka na putovanju, lako e s kojom je pristupao Philipu, te ugode s kojom se njezin vlastiti sin prepuštao Owenu.

- Što je bilo s Estelle? - Umrla je prije dvije godine. Kuga je posjetila gradi u kojem je živjela. - Nije bila u samostanu... gdje postoji zavjet šutnje? Esther odmahne glavom. - Ne. To je bila izmišljotina. Zapravo, živjela je na jednom

od imanja svoje obitelji u Provansi. Nedostajalo joj je uzbu enje dvora, ali malo što drugo. Uživala je u društvenom životu provincije, a vjerujem da je imala i ljubavnika. Nije bila nesretna... a bila je izvan opasnosti.

- Shva am. - Pen se namrštila. - Zašto mi Owen sam to nije želio ispri ati? - Zacijelo zato jer se bojao da e pokušati opravdati svoje postupke, a znao je da ja to

ne u u initi - tiho e njegova majka. - Nikad nije bio kukavica. Pen je podigla Philipa koji se naslonio na njezina koljena i sisao ostatak jabuke, a o i

su mu se sklapale. Owen je želio da ona razumije, prihvati, oprosti. Pen je držala djetetovu glavu dok mu

se o i nisu zatvorile i tijelo se opustilo uz nju. - Smijeni li ga ostaviti ovdje? - Svakako. Ustala je i oprezno smjestila sina na klupi, a potom je izišla iz salona. Tihi zvukovi harfe vodili su je hodnikom i preko predvorja do napola otvorenih vrata

odaje s drvenom oplatom u prednjem dijelu ku e. Owen je sjedio za instrumentom, zatvorenih o iju, prstima prebiru i po žicama. Svirao

je nježnu melodiju. Pen je stajala na vratima i slušala. ula je ežnju, tugu i nadu u zvukovima što ih je izvla io iz instrumenta. Njegovo je dvoje djece sjedilo na podu i pozorno slušalo.

Owen je otvorio o i i pogledao Pen. Sva ežnja, tuga i nada što ih je unio u glazbu vidjela se u njegovim o ima.

Nasmiješila mu se, gledaju i ga u o i, a potom je tiho pošla sjesti na stolicu iza njegove djece. Owenovi su prsti prebirali po žicama, ali je sad stvarao glazbu ispunjenu nadom i obe anjem.

* * *

- Žena je priznala da je koristila arolije i magiju u svojem radu u ku i

Bryanstonovih, milorde vojvodo. - U crno odjeveni stražar držao je kapu na prsima i naklonio se kad je to izgovorio.

GIGA

207


Northumberland je podigao pogled s papira na svojem pisa em stolu. - A što je s kraljem? Je li priznala izdaju?

- Nije, milorde vojvodo. ak se i na mu ilima držala pri e da ju je poslala ledi Bryanston kako bi u inila sve što može za kraljev oporavak.

- Je li Philipu Bryanstonu dala otrov na zahtjev njegove majke? - To je zanijekala, milorde vojvodo. Ali je priznala da ništa nije u inila kako bi

pomogla grofu tijekom njegove bolesti, prema naredbi ledi Bryanston. Tako er je priznala da je ledi Pen Bryanston dala napitak za izazivanje prijevremenog poro aja, i to prema naredbi ledi Bryanston.

- No, dakle - re e Northumberland, ispruživši duge noge ispod stola. - Zna i, ledi Bryanston i njezin ljigavi sin uveli su u kraljevu odaju poznatu trova icu, vješticu, ženu koju su koristili za vlastite ciljeve. - Dlanom je prešao po papirima na stolu, poravnavši ih.

- Uhitite ledi, njezina sina i njegovu ženu te ih optužite za izdaju. Neka ih odvedu u Tower, a potom mi javite što su rekli.

- Da, milorde vojvodo. - ovjek se opet naklonio, salutirao i izišao iz vojvodine odaje.

Northumberland je ustao od stola. Grofovski posjed Bryanstonovih nema nasljednika. Sad e ga mo i nekome darovati za pružene usluge. Koliko se sje ao, rije je o prili no velikom posjedu, sa zemljištem u Oxfordshireu i negdje na sjeveru Engleske. Bogata imanja koja su neko pripadala nekim samostanima, raspuštenima u vrijeme vladavine staroga kralja. Bit e korisno mito nekom lanu Krunskog vije a u zamjenu za potpis na Planu mladoga kralja o promjeni reda naslje ivanja.

* * *

Miles Bryanston je izišao iz bordela, navla i draguljima ukrašene rukavice. Dijete je

nestalo. Žena je rekla da je umrlo od groznice, ali nešto u njezinim nemirnim o ima i laskavom tonu izazvalo je nelagodu kod Milesa. Me utim, najbolje da majci kaže da je umrlo. Ne treba joj stavljati nikakve ideje u glavu.

i su mu zasjale. Možda e joj jednostavno re i da je u inio ono što je naredila. Možda e re i da ga je bacio u rijeku. Tako e se njemu pripisati zasluge, a nitko ne e znati istinu.

U pristaništu je zaustavio amac. - Westminster! - Sjeo je na klupu i vrš e se omotao plaštem. To je dobar plan. Preuzet e zasluge, smiriti majku i sve e biti u redu.

Zviždukao je sebi u bradu kad je ušao u ku u obitelji Bryanston. Joan je hodala predvorjem, doimaju i se uzrujanom, što nije bilo neobi no.

Pozdravila ga je podigavši ruke u zrak i glasno uzdahnuvši. - O, Miles - rekla je. Njegovo je dobro raspoloženje isparilo. - Sto je, ženo? Zašto uvijek izgledaš tako

nesretno? Od toga bi se mlijeko moglo ukiseliti. Joan opet uzdahne. - Ledi Bryanston... tvoja majka... - Suze su joj navrle na o i. -

Cijelo je jutro bila tako neljubazna prema meni. Dolly je imala još jednu malu nezgodu, veoma malenu, a ledi Bryanston ju je izbacila u kuhinjsko dvorište i zabranila joj da ikad više

e u ku u. A sad je tako bolesna... - Još je jednom drhtavo uzdahnula, a suze su joj potekle niz obraze.

- O, Miles, gotovo bih mogla povjerovati da je otrovana. Miles je napravio grimasu. Dolly je Joanin španijel, posve beskorisna životinja po

njegovom mišljenju, uz nesretnu naviku da ima ono što Joan eufemisti ki zove "nezgodama". - Vjerojatno je u dvorištu pojela otrov za štakore - rekao je, uz vrlo malo

GIGA

208


suosje anja. - Gdje je moja majka? - U knjižnici, na katu. - Joan se polako udaljila, gorko pla i. Miles se popeo stubama i ušao u knjižnicu. Ledi Bryanston podigne pogled s poslovne

knjige na pisa em stolu. Izgledala je frustrirano. Ra uni su je uvijek zbunjivali. Iznosi se nikad nisu slagali, a sad je bilo isto.

- Dakle? - oštro je pitala. - Riješio sam problem - re e Miles i nasloni se na vrata, pun samozadovoljstva. -

Nema ga više. - Ah. - Ledi Bryanston se zavalila u svojoj stolici i promatrala sina s ne im sli nim

odobravanju. - Dobro. Onda nas više ništa ne mora zabrinjavati. Opet se okrenula poslovnoj knjizi i razdraženo rekla: - Željela bih da nešto poduzmes

po pitanju svoje žene. Njezino me cmizdrenje izlu uje. Miles je otvorio usta da odgovori baš kad je ku om odjeknulo glasno lupanje. - Što je to, dovraga? - Otvorio je vrata i pogledao u hodnik. Lupanje se ponovno

za ulo. - Netko je pred vratima - re e njegova majka i ustane. - Ne treba biti genij da se to

shvati. - Prošla je kraj njega do hodnika. - Iz predvorja su do njih dopirali povišeni glasovi. Glasni, grubi tonovi. Odgovarao im

je Joanin glas, kreštav i prestrašen. - Božje mi krvi, što je to? - pitao je Miles kad je vidio veliko predvorje

ispunjeno ljudima... muškarcima naoružanima kopljima i ma evima. Sišao je s posljednje stube i odmah su ga okružili. - Lorde Bryanston, imam nalog za vaše uhi enje, kao i za uhi enje vaše majke,

pod optužbom za bavljenje arolijama i izdaju - izgovorio je ovjek koji je nosio srebrni lanac i službeni štap, znakove dužnosnika.

Miles je posivio. - Što... kako to mislite... kakve arolije... kakva izdaja? Ledi Bryanston, koja je sad ve tako er bila opkoljena, povišenim tonom re e: -

Kakve su to besmislice? Sigurno je došlo do neke greške. - Uhi eni ste, gospo, jer ste u kraljevu odaju doveli vješticu, te za kovanje urote

kako bi se kralja ubilo otrovom. Ledi Bryanston se odjednom zanjihala i podigla ruku do vrata. - Na temelju ega?

Kakve dokaze imate za te optužbe? - Priznanje žene Goodlow koju ste vi doveli u kraljevu odaju. Priznala je da je na

vašu zapovijed izazvala prijevremeni poro aj vaše snahe, kao i esto pripremanje otrovnih napitaka i bacanje ini, tako er na vašu zapovijed.

- Priznanje! - inilo se da je prili no potrajalo dok nije shvatila ozbiljnost situacije. Zurila je u dužnosnika, a zatim pogledala kamena lica stražara koji su je okruživali.

- Moramo vas odvesti u Tower na ispitivanje -re e dužnosnik. - Vas, vašeg sina i vašu snahu.

Joan je kriknula i bez svijesti pala na pod. Milesovo je lice postalo zelenkasto. Ledi Bryanston je nastavila zuriti, polako shva aju i strahotu situacije.

Tower... ispitivanje. Više ništa nisu smjeli re i, a zapravo nisu bili ni sposobni govoriti, te su ih la om

odveli u Tower, kamo su ušli ispod podizne rešetke kapije izdajnika i uskoro se našli u tamnicama ispod Towera.

GIGA

209


Dvadeset šesto poglavlje Pen je izišla na blagi zrak lipanjske ve eri. Držala je Philipa za ruku i slušala kako

nabraja sve što vidi, te neprestano ponavlja: - Vidi, mama, vidi. Lucy i Andrew bili su jednako zaslužni za njegovo brzo svladavanje govora kao i Pen.

inilo se da Philip brže i lakše reagira na njih nego na odrasle. Owen i njegova majka su, rukom pod ruku, zaobišli ugao ku e i stigli iz povrtnjaka.

Nosio je košaricu mlade mrkve. Bio je odjeven u seosku odje u, zamijenivši raskošno vezene svile i baršune iz Londona vunenim arapama, platnenim košuljama i haljecima od doma eg sukna.

Ali uvijek je uza se imao rapir i bodež, ak i kad je obavljao tako jednostavan zadatak kao što je va enje mrkve iz zemlje za ve eru. Nije prošao niti jedan dan da nije vježbao ma evanje, rukovao kopljem u dvorištu iza ku e, ga ao strelicama u metu. Te su aktivnosti fascinirale njegovu djecu, a Andrew je tr ao naokolo i mahao vlastitim drvenim ma em. No Pen i Esther su znale da to usredoto eno vježbanje nije igra.

Pen je pri ekala da stignu do nje. U posljednjim je tjednima osje ala kako u njemu raste nestrpljivost. Zaklju ila je da se ovo mirno razdoblje iscjeljivanja, obnove, me usobnog upoznavanja bliži kraju. Zapravo je i sama jedva ekala da se vrati svojoj obitelji.

Posegnula je u džep i izvadila pismo što ga je upravo primila od svoje majke. Pisala je svojoj obitelji preko francuskog veleposlanika, a Guinevere je odgovarala na isti na in. Tijekom pet mjeseci, otkako je Pen napustila London, razmijenile su malo pisama. Owen je još uvijek smatrao opasnim maj in dom razotkriti nekome izvana. No pisma koja su razmjenjivale u veoma su malo rije i sadržavala sve emocije što su ih osje ale, sve neizgovo-rene spoznaje do kojih su došle.

Owen i Esther stigli su do nje. Owen joj je poljubio usta kad je podigla lice prema ve ernjem suncu. Esther se nasmiješila i sagnula se do Philipa, a on je spremno stavio svoju ruku u njezinu kad je predložila da po u u kuhinjski vrt ubrati jagode za ve eru.

- ini se da tvoja majka uvijek zna kad želimo nasamo razgovarati - re e Pen i zaštiti i od sunca dok je gledala kako se udaljavaju. Tanki zlatni prsten bljesnuo je pod sun evim

zrakama. - Vidio sam kurirova konja - re e Owen. - Ima li vijesti? - Pokazao je pismo što ga je

držala. - Miles i njegova majka prognani su prije dva tjedna - rekla je. - Dobra vijest - rekao je. - Da. ini se da nije bilo dokaza protiv Joan, ali je protjerana na imanje svoje obitelji

u Lincolnshireu. Grofovski je naslov slobodan. - Onda je možda vrijeme da se vratimo i zatražimo ga za tvojeg sina. - I ja sam to pomislila, ali ne znam. Northumberland to zasad drži u svojim

rukama. Pomalo se zbunjeno nasmiješila i rekla: - ini se da mi to više nije osobito važno.

Philip je bucmast, brbljav i sretan. Ne znam koliko se sje a onog teškog razdoblja, ali to mu ne ometa san. Možda njegovo nasljedstvo nema nikakvu važnost.

- Mislim da ima - re e Owen. - Ako je mogu e boriti se za to, onda se moramo boriti. - Možda - re e Pen. - Tako sam zadovoljna, tako pospano troma, kao Oraš . ini se

da nemam želje za lovom na miševe. Tiho se nasmijala, ali su se njezine o i tada uozbiljile. Oprezno je na ela temu koja se

više nije mogla izbjegavati. - No tako er sam mislila da je možda i tebi vrijeme da nastaviš sa svojim životom.

GIGA

210


Uzeo joj je ruku i vrtio prsten na njezinu prstu. - To je naš život, Pen. - Nismo razgovarali o na inu na koji emo živjeti - rekla je. - Nismo - složio se, miluju i joj kosu. - Imali smo previše drugih tema za razgovor. Nasmijala se i priljubila uz njega, udišu i miris košulje sušene na suncu, vonj svježeg

znoja od rada u vrtu, osje aju i pomicanje njegovih prsnih miši a pod svojim obrazom. - Mislim da smo više vodili ljubav nego razgovarali.

- I to je oblik razgovora. - Nastavio joj je milovati kosu koju je, ovdje na selu, ve i dio dana nosila spuštenu. Ve ernji je povjetarac zahvatio fini zlatno-smedi pramen i prebacio ga preko njezina ela.

- Ho emo li povesti Lucy i Andrewa? - Pogledala ga je i vidjela kako se u njegovim o ima pojavljuje stara sjenka.

- Ne - rekao je. - Zasad im je najbolje s mojom majkom. London je za njih previše opasan i ne bi bili sretni. Kasnije, kad sve bude jasnije, tada u ih dovesti.

Pen se nije prepirala. Oni su Owenova djeca, mada izme u nje i njih ve ja a povezanost. Ali Owen mora sam odlu iti kad e ih bez opasnosti mo i ponovno javno priznati.

Sto se nje ti e, ona nosi njegov vjen ani prsten i ponosno e stajati kao njegova žena, ali svjesna je opasnosti, a i njezina e je obitelj biti svjesna. Bude li trebalo izvu i ma eve radi njezine zaštite, ako Owen ne bude ondje, imat e Hugha i Robina, kao i sve koji e uz njih stati. To je rizik o kojem su raspravili i stigli do dogovora. Ali Owen još nije spreman izložiti svoju djecu... niti zamoliti nekoga drugoga da ih štiti.

Pen je znala da se u sebi bori s odlukom o tome ho e li nastaviti služiti Francuskoj ili e se zadovoljiti nimalo pustolovnim, ku anskim životom. Ne e vršiti pritisak na njega.

Mislila je da je stekla vlastiti mir, te e svoj život prilagoditi njegovoj odluci. On e je uvijek voljeti.

Esther je, jednako kao i Pen, osje ala Owenovu nestrpljivost. Bez iznena enja je prihvatila njihove planove o odlasku, premda joj je bilo teško skrivati tugu.

Lucy i Andrew su se gr evito držali Owena dok im je objašnjavao da ovaj put ne e tako dugo izbivati. On i Pen e se vratiti po njih.

- Ali povest ete Philipa - naglasio je Andrew. - Da - složila se Lucy, a brada joj je podrhtavala i o i blistale od suza. - I mi želimo

po i, a želimo povesti i baku. - Ne ovaj put - blago e Owen. Privukao ih je k sebi, ljube i ih, vrsto ih grle i.

Morao je uložiti fizi ki napor kako bi ih prepustio rukama svoje majke. - Uskoro, obe avam. Pen je osje ala suze i u svojim o ima. Razumjela je koliko mu je teško ponovno ih

ostaviti, kako ga to zasigurno podsje a na užasne trenutke kad ih je prvi put poslao od sebe. Ali je tako er znala da e Esther silno patiti kada do e vrijeme da ih uzme k sebi.

Zašto ljubav, najvelikodušnija od svih emocija, izaziva takvu patnju?

* * * Otišli su iz Walesa krajem lipnja, ali ovaj put njihovo putovanje nije iziskivalo žurbu.

Sunce je sjalo, živice i vo njaci raskošno su cvali, a u zraku se osje ao njihov miris. Druge ve eri, kad se sunce spustilo prema zapadu, naišli su na potok. Owen je sjahao i

ispružio se na obali. Zasukao je rukave i uronio ruke u vodu koja je sporo tekla. Izvukao je sme u pastrvu koja se bacakala u njegovom stisku. Bacio ju je na obalu i dokraj io kamenom, sve jednim pokretom, ili se barem tako inilo Pen koja je sjahala s Philipom u naru ju.

- Une nuit sous la lune - re e Owen i pogleda prema sjenci mjeseca na još uvijek svijetlom nebu. - Hrana, vatra, deke.

GIGA

211


- O, da - re e Pen. - I možemo se okupati u potoku. - Okrenula se Philipu. - Bi li želio plivati, ljubavi? Pra akati se u potoku?

Philip je pomalo ozbiljno promatrao potok. Ispružio se na obali, kako je vidio da Owen ini, i ispružio ruku, pokušavaju i dotaknuti vodu. Nije ju uspio dosegnuti, pa se namrštio i potrbuške pomaknuo naprijed.

Pen se pomaknula kako bi ga uhvatila prije nego naglavce padne u vodu, ali je Owen bio brži. Podigao je dje aka visoko u zrak i dijete se glasno i ushi eno smijalo.

Pen ga je razodjenula, a potom je skinula i svoju odje u. Skupila je kosu na tjemenu, podigla Philipa i odnijela ga u potok.

Owen ih je promatrao s obale, a u njegovim se o ima vidjelo divljenje. Obožavao je njezin zatiljak, oblik uskih le a. Volio je suženje njezina struka, lagano zaobljeni trbuh, ugodno široke bokove. inilo mu se da je u posljednje vrijeme malo dobila na težini, da ju je sre a proteklih mjeseci nekako zaoblila. Nikad nije bila mršava, ne poput njezine sestre, ali se doimala upalo i napeto kad je bila nesretna. Sad je zamamna poput zdjele gustog, masnog vrhnja, ili zrele breskve, a on je volio svaki centimetar njezina tijela.

Svjesna njegova pogleda, Pen se okrenula, bradavica ukru enih od hladne vode. Philip je mlatarao nogama i vrištao od zadovoljstva, prskaju i oko sebe, a kapljice vode namigivale su na suncu koje je zalazilo.

- Zar ne eš u i? Ili radije glumiš voajera? -doviknula mu je. - Zasad ovo drugo - odgovorio je. - Možda bi bilo druk ije da ne držiš dijete. Pen se nasmijala. Philipova ih je nazo nost pomalo sputavala. Neko se vrijeme s njim

igrala u vodi, ispiru i mu prašinu putovanja s kože, uživaju i u svježini. Kad je izišla, najprije podigavši Philipa na obalu, a potom se i sama nimalo dostojanstveno uspentrala van, Owen je ve zapalio vatru i još su dvije pastrve ležale kraj one prve.

Zamotao je dje aka u ru nik i brisao ga, a on se radosno smijao. Pen se obrisala i odjenula, a zatim je sjela kraj vatre dok je Owen pripremao pastrve.

Kasnije, pod zvijezdama, dok je Philip spavao sklup an u svojoj deki, Pen se posvetila Owenovu tijelu, uživaju i u svakom poznatom centimetru njegove kože, jezikom povla i široke poteze, zubima mu grickaju i bradavice, cijelu dužinu penisa kad ga je uvukla duboko u usta, udišu i raskošan miris njegova uzbu enja, na obrazima osje aju i oštre kovr ave dla ice na unutrašnjoj strani njegovih bedara.

Ispružio se na le ima, podigavši ruke iznad glave, raširenih nogu, prepuštaju i se. No ni je zrak bio ugodan, srebrnasta svjetlost mjeseca i zvijezda mreškala se na mirnoj vodi potoka.

Podigla je glavu s njegovih prepona i zagledala se duž miši avog tijela. Lijeno je prešla rukom po udubljenju njegova trbuha, prstom pronašavši pupak. Podigla se na laktove i poljubila mu puls u dnu vrata.

Spustio je ruke i uhvatio joj glavu, zavukavši prste u gustu sme u kosu. Poslušala je njegovu želju i primaknula lice njegovomu. Nasmiješila mu se odozgo, leže i cijelom dužinom tijela na njemu, trbuha priljubljenog uz njegov, mekih bedara naslonjenih uz njegova miši ava bedra.

- Poljubi me - zatražio je, a ona je polako spuštala glavu, zadirkuju i ga, promatraju i sjaj u njegovim o ima, sve dok se njezine usne nisu spojile s njegovima. U po etku tek lagan dodir, vrhom jezika dotaknula mu je kutove usta, gurnula ga izme u njegovih usana do zuba, u unutrašnjost usta, kušaju i vino što su ga pili uz ve eru. Tada je po eo uzvra ati poljubac, njegov se jezik ma evao s njezinim, milovao joj unutrašnju stranu obraza, zubima joj je grickao vrh jezika, prije nego joj je objema rukama uhvatio glavu i jezikom uronio duboko u njezina usta.

Podigla je donji dio tijela i on je ušao u nju sporim, dugim pokretom. Njihova su se

GIGA

212


usta spojila, njihova su se tijela spojila, obuzeo ih je predivno poznati ritam, poznat, a ipak svaki put druk iji. Dotaknuli bi neki drugi živac, jedno iz drugoga crpili neku druk iju emociju.

Pen se polako odvojila od njegovih usta i sjela, naslonivši se na njegova podignuta koljena. Zavukao joj je ruku izme u raširenih bedara i dotaknuo nabrekle usne njezina spolovila, miluju i vrele, vlažne nabore. Kad je došao pravi trenutak, dotaknuo je ukru eni i ote eni pupoljak užitka. Ugrizla se za usnu kako ne bi kriknula na toj tihoj obali potoka kad su joj se prepone po ele gr i ti od ekstati ne navale, a bedra kao da su se pretvorila u teku u radost. Opet se srušila naprijed na njegovo tijelo, a dok je i njegov orgazam pulsirao duboko u njoj, nju je zahvatio drugi val užitka. Pomaknula je prepone uz njegove i zadržavala dah, ekaju i tre i, malo slabiji val zadovoljstva.

- Žene doista imaju sre e - promrmljao je Owen, miluju i joj kosu dok je troma i znojna ležala na njemu. - To se ini nepravednim.

- To je nagrada za poro ajne bolove - promrmljala je kad je došla do daha. Tiho se nasmijao, miluju i joj le a, a ruka mu se zaustavila na njezinoj stražnjici,

lijeno gnje i mekane obline. Pen se nešto kasnije podigla tako da je opet sjedila na njemu. ula je svoj glas, koji

kao da je dopirao iz velike daljine, kako govori ono za što je sebi obe ala da ne e re i. - Ne znam kako u izdržati život bez tebe. -

Maknula je kosu s o iju. - Znam da eš esto izbivati, i znam da ja ne u znati gdje si, i ne znam ho u li to mo i izdržati, nesigurnost, opasnost. Mislila sam da ho u. Obe ala sam sebi da ti ovo nikad ne u re i, ali Owene, ne znam kako u izdržati.

Zatim je vatreno dodala: - Ho u, jasno da ho u. Samo ne znam kako. Pogledala ga je, a o i su joj postale tmurne, ispunjene o ekivanjem tuge, straha za koji

je znala da e do i, žaljenja što je uop e nešto rekla. Uhvatio ju je rukama oko struka i podigao sa sebe. Sjeo je kraj nje. Uzeo je njezinu

ruku na kojoj je nosila vjen ani prsten. Govorio je tiho, gledaju i njezinu ruku. - Obitelj, prijatelji, moj je posao uvijek imao

prednost nad njima. Sve do sada, živio sam za svoj posao. To me odredilo, i meni i ostalima. - Znam - brzo je rekla i stavila mu prst na usta.

- Više ništa ne treba re i. To je bio samo trenutak slabosti. - Pokušala se nasmiješiti. - Otkrila sam da u ekstazi postajem slabija.

Uhvatio joj je zapeš e i spustio drugu ruku, vrsto joj jednom rukom drže i oba zapeš a uza svoje koljeno. - Rekao sam, do sada, Pen.

ula je njegove rije i, osje aju i svježi zrak na svojoj oznojenoj koži, lagani povjetarac u kosi. - Ali ne bi se mogao toga odre i - rekla je. - A ja ne bih mogla podnijeti pomisao da sam te ja na to natjerala.

Prijekorno je odmahnula glavom. - Kad je rije o ovome, dušo, ne bi me mogla natjerati. Uvijek sam inio ono što sam smatrao ispravnim, ak i ako... - Sjenka mu je preletjela licem. - ak i ako su drugi patili zbog toga.

Odjednom se skrušeno nasmiješio. - Ali imam trideset pet godina, možda je vrijeme da priznam svoju poodmaklu dob i na em neku manje nepredvidljivu profesiju.

- Poodmaklu dob! - posprdno e Pen. - Kakve besmislice. - Imam ženu i troje djece - rekao je. - A koliko ja znam, moglo bi ih biti još. -

Slobodnu je ruku stavio na njezin trbuh. - Nije baš da ne dajemo prirodi priliku. - Ne - složila se, ali se nije smiješila, svjesna da je ovo možda najvažniji razgovor što

e ga ikad voditi. Bude li osje ao da je vršila pritisak na njega, možda e kasnije osje ati mržnju; bude li ona osje ala da je omalovažavao njezine strahove, možda e mržnje biti na njezinoj strani.

GIGA

213


- Ali što bi radio, ljubavi? Ne mogu te zamisliti kao farmera, ili dvoranina, ili besposli ara, ak ni uz užitke kao što je glazba.

- Antoine prezire Englesku - rekao je. - Kad bi se mogla na i odgovaraju a zamjena, mislim da bi se rado vratio u Pariz.

Pen je zurila u njega. - Bio bi veleposlanik na Marynu dvoru? - Imam razloga vjerovati da bi kralj Henri to odobrio, uz Antoineovu podršku. Pen je to shva ala. Diplomacija, otvorena diplomacija. Mnogo sigurnije od tajnog

svijeta jednog agenta. A ipak, možda jednako uzbudljivo, s jedne to ke gledišta. - I dalje bi špijunirao? - Ne. Vodio bih špijune - rekao je. - Što ve ionako radim. A to je još jedno podru je

stru nosti koje ide u prilog veleposlaniku. - Njegov je smiješak na mjese ini bio pomalo cini an.

- Zna i da bismo živjeli u Londonu. Svi mi? - inilo se da nastoji shvatiti što on to no govori, o ajni ki se boje i da nešto pogrešno ne protuma i i prerano se po ne radovati.

- Ako to uspije, da. - Pustio joj je ruke i ustao, a njegovo je dugo mršavo tijelo svjetlucalo na mjese ini. Stajao je s rukama na bokovima i gledao sre-brnasti potok i polja iza njega.

- Ne bih mogao obe ati da e to biti zauvijek. Možda emo neko vrijeme morati živjeti u Francuskoj. Bi li imala nešto protiv?

Ustala je prišla mu iza le a, obavila mu ruke oko struka i spustila bradu na njegovo rame, promatraju i isti krajolik. - Sve dok sam s tobom, živjela bih u Surinamu, ili me u Kozacima u divljini.

Okrenuo se i privinuo je na svoja prsa. Bila je rana ve er šestog srpnja kad su ujahali kroz kapiju ku e lorda Kendala u

Holbornu. Pen je jedva obuzdavala svoje uzbu enje, uzbu enje pomiješano s udnom strepnjom.

Znala je da e biti dobrodošla, da ne e biti nikakvih prigovora, ak ni zbog njezinoga braka koji je sklopljen u malenoj crkvi u selu Owenove majke. Pisala im je i obavijestila ih o tome, a oni su pisali kako bi Owenu zaželjeli dobrodošlicu u obitelj, s toplinom i zahvalnoš u zbog svega što je u inio. Unato tome, nije uspijevala suzbiti tjeskobu.

Ho e li se svidjeti jedni drugima? Kako e se Owen, jedinac, ovjek koji je uvijek živio sam, barem emotivno, osje ati kao lan bu ne, brižne, veoma blisko povezane obitelji?

Vratar je poslao svojeg sina da odjuri do ku e kako bi upozorio obitelj o njihovom dolasku, a kad su na konjima stigli do šljun anog okretišta ispred ku e, vrata su se otvorila i izišao je val ljudi, ispunjavaju i zrak svojim radosnim povicima.

Okružili su Pen. Philip je prelazio iz jednog naru ja u drugo, zašutjevši od iznena enja. Owen je sjahao i ekao, promatraju i prizor, pitaju i se kako e tu ikad prona i mjesto za sebe.

- Nemojte dopustiti da vas to prestraši – rekao je Hugh, stigavši do njega. - Guinevere i njezine k eri svakoga mogu ostaviti bez rije i. Što se ti e ostalih, to su obiteljske sluge koji poznaju Pen otkako se rodila. Uskoro e se svi smiriti.

Nasmiješio se Owenu i pružio mu ruku. - Veoma ste dobrodošli, Owene d'Arcy. Tako ste zdušno pazili na moju k er. Nisam je vidio tako vedru, tako sretnu, nije tako zra ila otkako je Philip umro.

- Drago mi je - re e Owen, prihvativši pruženu ruku i vrsto je stisnuvši. - I zahvaljujem vam na dobrodošlici. - Opet je pogledao bu nu skupinu, primijetivši: - Robin nije ovdje?

- Ne. Northumberland ga drži uza se tijekom posljednjih mjeseci. Nije bio osobito

GIGA

214


zadovoljan kad je princeza Mary otišla, a Pen nestala. Pomno pazi na Robina. Zabrinut se izraz pojavio u Hughovim jarko plavim o ima. - Ako Northumberland

zaklju i da ga je Robin izdao, onda... Naglo se prekinuo. - Ali to je briga za neki drugi dan. Do ite, ženska vam strana mora zaželjeti dobrodošlicu.

Pen se divila malenom Charlesu ija se kosa doimala još više nakostriješenom i crvenijom oko okruglog, pjegavog lica i iznad dobro uhranjenog tijela. - Govori li? - pitala je Pippu.

- Bez prestanka - nasmijala se Pippa. – Osobito ako u blizini ima hrane. Zvuk konjskih kopita na šljunku prekinuo je sveop u gužvu. Robin je na znojnom

konju galopom stigao do proširenja, a šljunak je letio na sve strane ispod konjskih kopita. Sko io je s konja, u po etku jedva opazivši Owena i Pen. Hugh je požurio k njemu. -

Što je? - Edward je mrtav. - Robin je teško disao i znoj mu se cijedio niz lice. - Jutros u

neko doba, ali vojvoda to ne želi objaviti. Poslao je po Mary u Hundson i po Elizabetu, pozivaju i ih k bratu. Do u li u London, odmah e ih uhititi i odvesti u Tower.

Podlakticom je obrisao lice, zaprljavši svilu svojeg haljetka. - Namjerava Jane proglasiti kraljicom im zaklju a gradska vrata, a u druge je

gradove poslao vojnike da budu spremni ugušiti svaku pobunu. Pogled mu je pao na Pen, na dijete u njezinim rukama. Brzo mu je prišla i poljubila ga.

vrsto ju je zagrlio. - Tako mi je drago što si se vratila, ali bolje bi bilo da si ostala skrivena. - Okrenuo se Owenu i njih su dvojica razmijenili poglede koji nisu bili neprijateljski, ali ni osobito topli, premda se u njima vidjelo prihva anje.

Tada je Robin nastavio: - Northumberland e nam se svima osvetiti kad u svojim šakama bude imao Mary i Elizabetu, a Jane bude nosila krunu.

- To se ne smije dogoditi - re e Owen. - Mary treba upozoriti neka ne dolazi u London.

- Da - složio se Hugh, zaputivši se prema ku i. - Mora pobje i na sjever, gdje ima najviše pristaša Katoli ke crkve. Odmah u po i u Hunsdon. Robine, ti eš po i sa mnom. Pošalji u konjušnicu po mojega konja i svježega za sebe.

Guinevere ništa nije rekla. Njezin je muž izabrao stranu. Izgubi li Mary u ovoj bitki za krunu, onda e Hugh i njegov sin izgubiti glave.

Pen pogleda svojeg muža. - Owene? - Njegovo je ime izgovorila kao blago pitanje. - Ja ne sudjelujem u ovoj borbi - rekao je. - Francuska podržava Mary, kao i ja,

ali nije na meni uzeti oružje u gra anskim sukobima Engleske. Razumiješ li to, Pen?

Namršteno ju je promatrao, pitaju i se ho e li razumjeti zašto on mora zadržati politi ku, diplomatsku rezerviranost u ne emu za što se zalaže njezina obitelj, a njihova im lojalnost ugrožava živote.

- Da - rekla je. - Razumijem. Ti si lojalan Francuskoj. Owen je kimnuo, osjetivši više olakšanja nego zadovoljstva. - Moje mjesto je uz

veleposlanika. -Okrenuo se prema Guinevere. - Gospo, moja žena i posvojeni sin nalaze se pod francuskom zaštitom.

Guinevere kimne. - To je dobro. Odvedite ih pod veleposlanikov krov, na sigurno. - I Pippu, Annu i Charlesa - re e Pen. – Znam da ti ne eš po i, mama, ali oni bi

trebali. Guinevere upitno pogleda Owena, a on re e: -Naravno. Oni su brakom dobili ro ake u

Francuskoj. Jeste li sigurni da vi ne ete zatražiti istu zaštitu, ledi Guinevere?

GIGA

215


- Ne, hvala. Moje je mjesto pod muževim krovom - mirno je rekla. Hugh je izišao iz ku e kad se Robin pojavio na svježem konju i doveo Hughova.

Njihov je oproštaj bio kratak, ali zato ne manje intenzivan. Tada su odjahali prema kapiji. - Spakiraj nekoliko stvari - Guinevere re e Pippi. - I povedi Tilly i Ellen. One e

vam pomo i s djecom. etiri dana kasnije, Jane Dudley proglašena je kraljicom i uvedena u kraljevske odaje

White Towera u londonskom Toweru gdje e ekati krunidbu. Dok su se duž rijeke oglašavali veliki topovi kako bi najavili kralji ino kretanje, Pen,

Pippa i Anna izišle su iz veleposlanikove rezidencije u Whitehallu i pošle do rijeke da bi gledale kako procesija izlazi iz Durham Housea. Mnoštvo na obalama bilo je tiho, mrzovoljno, nitko nije klicao, nitko nije bacao kape u zrak dok se veli anstvena procesija teglenica dostojanstveno kretala rijekom,

- Zemlja to ne e trpjeti - šapnula je Pen, a usne su joj se jedva micale jer se nije moglo znati koga su podmetnuli u mnoštvo.

Pippa je samo kimnula i vrš e stisnula Anneinu ruku. Vratile su se u rezidenciju, ispunjene depresijom koja je bila na rubu straha. Cijeli je

grad, sparan i zagušljiv od ljetne žege, djelovao kao da e svakog trenutka eruptirati u divljem nasilju za koje su London ani tako sposobni.

Owen ih je do ekao s olakšanjem. - Opasno je biti ondje vani - ukorio ih je, niti ne pokušavaju i prikriti svoju ljutnju.

- Bilo je prili no bezopasno - re e Pen i skine kapulja u. - Ali nismo se zadržavale. Ima li kakvih vijesti o Mary?

- Upravo je stigao glasnik. - Odgovorio joj je veleposlanik koji je upravo izišao iz salona u hladnije predvorje. - Mary je na sigurnom u Framlinghamu. Vaš otac i brat su s njom. Vojvoda je naredio itanje proklamacija na svakom trgu, ali ljudi hrpimice podržavaju princezu.

- Sad možemo jedino ekati - re e Owen. Spustio je ruku na Penino rame. - I, ako nemaš ništa protiv, moja gospo, ekat eš unutar ku e. Ti i tvoje sestre. - Pokušao je zvu ati kao da je zadirkuje, ali nije uspio zavarati ni Pen ni Pippu.

Anna ga je pomalo pani no promatrala. Novi joj šogor nije bio antipati an, ali joj je i u najboljim trenucima djelovao zastrašuju e, premda je prema njoj uvijek bio uljudan i obziran. Me utim, nasmijavao je Pen, a Pippa ga je zadirkivala s lako om i samopouzdanjem kojem se njezina mla a sestra divila.

Pen se nasmiješila. Pomislila je da bi tu zabrinutost i strogost trebala smatrati iritantnom, ali nije. Owen nije zaštitio svoju prvu ženu, a druga e se morati nositi s posljedicama tog neuspjeha.

ekali su devet dana, a za to vrijeme uop e nisu izlazile iz ku e. Owen je dolazio i odlazio, katkad ranom zorom ustaju i iz Penina kreveta da bi se ponovno pojavio tek kasno poslijepodne. Glasnici su gotovo svakog sata stizali sa sjevera, gdje je Mary stjecala golemi broj pristaša. Northumberland je diljem zemlje pokušavao skupiti vojsku protiv nje, ali je nailazio samo na otpor.

Bila je sredina poslijepodneva 19. srpnja kad je Pen, dok je sa svojim sestrama sjedila u veleposla-nikovom salonu i igrala se s Philipom i Charlesom, za ula prve povike s ulica.

Sko ila je na noge, a vuna je pala i zaplela se kraj njezinih nogu. - Što je? Potr ale su do prozora s kojih se pružao pogled na ulicu. Onuda je hodalo mnogo ljudi

koji su pjevali, plesali, plakali.

GIGA

216


- Što se dogodilo? Gdje je Owen, dovraga? -pitala je Pippa. - Drži nas ovdje zatvorene, a onda ga nema kad nam treba re i što se zbiva.

- Ovdje sam. - Owenov vedar, melodiozan glas za uo se s vrata. - Gotovo je. Mary je proglašena kraljicom. O ekuje se da e se Northumberland do no i predati.

GIGA

217


Epilog Kraljica Mary ustala je iz naslonja a ispod baldahina u kraljevskim odajama u White

Toweru i koraknula naprijed kako bi primila posjetitelje. - Pen, draga moja. Pen se naklonila, a njezini su se skuti od damasta raširili po raskošnom turskom sagu. -

Veli anstvo - promrmljala je i duboko se naklonila. Mary ju je uhvatila za ruku i podigla iz naklona. Toplo ju je poljubila. - Nedostajali ste

mi, Pen, ali treba vam estitati, koliko sam shvatila. Blago se nasmijala. - Vaš mi je kavalir u inio golemu uslugu, a vjerujem da emo ga

mnogo eš e vi ati na dvoru, u više... - Opet se nasmijala. - U više konvencionalnoj ulozi. - Tome se nadam, gospo - re e Pen. Mary je bila veli anstveno odjevena, njezina tunika prosivena zlatom i draguljima, a

gornja haljina blještala je od dragocjenih ukrasa. Kraljevske odaje u Toweru ukrašavale su višebojne raskošne tapiserije, mekani sagovi i birani namještaj, a Mary je, premda se tek prije tjedan dana trijumfalno vratila u London, boravila ondje s gracioznom ležernoš u osobe koja nikad nije sumnjala da na to ima pravo.

Mary je skrenula svoju pozornost na Owena koji je stajao kraj Pen. - Kavaliru, kad se obave sve formalnosti, zaželjet u vam toplu dobrodošlicu u pala i St. James, kao prijatelju engleske kraljice.

Owen se naklonio, drže i na prsima svoju kapu od crnog baršuna. - A koga to imamo ovdje? - Mary je spustila pogled na malenu figuru izme u Pen i

Owena. Philip, koji je vrsto držao njihove ruke, bio je odjeven u haljinicu i podsuknje od vezene bijele svile. Širom otvorenih o iju znatiželjno je promatrao svoju kraljicu.

- Vjerujem da smo se ti i ja ve sreli - rekla je kraljica, dobrodušno se smiješe i. - Otad se djetetov izgled znatno popravio - primijetila je i svoj pogled vratila na Pen.

- Ljubav i dobra hrana, gospo - nasmiješeno e Pen. Mary kimne. Poigravala se teškim, draguljima opto enim križem na svojim prsima.

Safiri i rubini tako su blistali da ih je bilo teško gledati. - Pen, vjerujem da imate jednu molbu. – Toplina u njezinu glasu i smiješak u

ima jasno su pokazivali da e molbi biti udovoljeno. - Da, Veli anstvo. Grofovski posjed i titula Bryanstonovih nemaju vlasnika

nakon izgnanstva lorda Bryanstona. Zatražila bih to za svojeg sina, za sina Philipa Bryanstona.

- Ružna pri a - re e Mary. Sagnula se k djetetu iji je pogled bio prikovan za draguljima ukrašen križ. Trepnuo je i izvukao ruku iz maj ine, ispruživši je da dotakne blještavu igra ku.

- Zna i, dodiruješ križ - blago e Mary. – Odrast eš u pravoj vjeri, dijete moje, jer e se Engleska vratiti svetim na inima štovanja.

Drhtaj je prostrujao Peninim le ima; poznavala je dubinu kralji ine religiozne gorljivosti, ali je stajala posve nepomi no.

- Philipe, grofe od Bryanstona, vra am ti o evu titulu i posjede - re e Mary - Budi snažan u vjeri i u lojalnosti svojoj kraljici.

Philipa je prestrašila ozbiljnost svega toga, pa je briznuo u pla . Pen se sagnula da bi ga smirila i nespretno ga podigla, jer joj je ceremonijalna haljina

ostavljala malo mjesta za kretnje. Owen je uzeo dijete od nje i obrisao mu suze vlastitim haljetkom od sive svile.

- Nedostajat ete mi u mojoj službi, Pen, ali sad vas puštam da služite mužu -

GIGA

218


formalno e Mary Pen je napravila kniks, skrivaju i bljesak u svojim o ima. Ona ne služi Owenu, baš

kao ni on njoj. Koraknula je unatrag i vidjela kako to Owena zabavlja. - Sluškinjo moja - šapnuo joj je u uho. – Dobro došla u moju službu. Pen mu je dobacila pogled podrugljive ozloje enosti te ga ostavila kako bi pozdravila

svoje roditelje, koji su stajali na drugoj strani odaje s Pippom i ženom koja je imala crvenu kosu svoje majke i crte lica svojeg oca. Elizabeta, k i Henrika VIII i Anne Boleyn.

Pen se naklonila princezi, Hughu i Guinevere, te zagrlila svoju sestru koja je bila ushi ena i radosna više nego ina e.

Pippa je nestrpljivo ekala da se obave pozdravi i formalnosti, a zatim je povukla sestru ustranu. -Ja bih trebala pratiti princezu Elizabetu nakon krunidbe - Pippa je tihim glasom obavijestila Pen. -Ne e ostati na dvoru, ali je zatražila moje društvo. Misliš li da je pametno to u initi?

- Ne znam - nesigurno e Pen. - Ako ne e boraviti na dvoru, tebi bi moglo biti prili no dosadno.

- O, negdje uvijek ima uzbu enja - re e Pippa. - Ti si uspjela na i egzoti nog i opasnog muža dok si bila u princezinoj službi, a ja sam vrsto odlu ila iskušati svoju sre u.

Pen se nasmijala. - To je budalasto. - O, vidjet eš - re e Pippa. - Vidjet eš. – Vratila se Elizabeti, a njezini su

koraci više sli ili plesu nego klizanju. Pen i Owen su s Philipom uskoro potom otišli iz kraljevskih odaja. Gavrani su se

okupljali na travnjaku Towera, a njihovo se graktanje uzdizalo u ve ernjem zraku. Hodali su, njišu i Philipa izme u sebe, prema izlazu iz Towera.

Pen je pogledala prema ku i džentlmena tamni ara, lijepoj dvokatnici okrenutoj prema travnjaku. U inilo joj se da na jednom od prozora vidi obrise neke figure. Sitna figura u tmurnoj sivoj haljini, kose povu ene ispod uredne bijele kapice.

Jane Dudley. - Jadna djevojka - tiho e Pen. - Još nema ni šesnaest godina. Kraljica devet

dana, a sad je zato enica. Sve zbog ambicije koja uop e nije bila njezina. Sagnula se i poljubila Philipov obraz. - Kakvog sve zla ima na svijetu, Owene. Otac

ovog djeteta umro je radi ambicija svoje majke. Sirota malena Jane suo it e se tko zna s im radi ambicija Suffolka i Northumberlanda.

Izišla je na pristanište kraj Lavljih vrata. - Naša djeca ne e patiti ako mi to budemo mogli sprije iti - re e Owen i podigne

Philipa u teglenicu. - Ne - složila se Pen i sjela na pramac kad se plovilo odmaknulo od mola. - Vrijeme je

da po emo po Andrewa i Lucy. Owen se smiješio dok je stajao na palubi, s rukama na bokovima, gledaju i kako kraj

njih klizi grad. - Volim te - šapne Pen. - I ja tebe, dušo - odgovorio je, i dalje se smiješe i. - Volim te - objavio je Philip, poskakuju i na sjedalu kraj majke. - Volim te... volim

te... - Vrištao je od smijeha kao da je rekao nešto izrazito smiješno. Pen je ustala i prišla Owenu kraj ograde. Zagrlio ju je, a ona mu je spustila glavu na

rame. Iza njih je njezin sin nastavio radosno pjevušiti iste rije i, a to je bio najljepši zvuk na svijetu.

- Poljubi me - tiho je zatražila, okrenuvši lice prema Owenu. - Uvijek - rekao je i dlanom joj obujmio obraz. Spustio je usta na njezina. - Provest u

ostatak života ljube i te, dušo. Ovako... i ovako... sada i zauvijek.

117263698 Jane Feather Špijunov Poljubac Drugi Roman Trilogije Poljubac

Documents

Transcript of 117263698 Jane Feather Špijunov Poljubac Drugi Roman Trilogije Poljubac