10.05.2015 za nedžada .pdf
Transcript of 10.05.2015 za nedžada .pdf
-
UNIVERZITET U TUZLI
Filozofski fakultet
Studijski odsjek : Tehniki odgoj i informatika
II ciklus studija
Ispitivanje i analiza termikih ciklusa kod zavarivanja
Zavrni - magistarski rad
Mentor : Dr. sc. Samir Butkovi, docent Student : Kari Nedad
Tuzla , maj 2015 god.
-
Rezime
U uvodnom dijelu ovoga rada je definisan postupak zavarivanja metala sa objanjenjem nekih osnovnih
pojmova zavarivanja topljenjem, promjena strukture osnovnog i dodatnog materijala zavarenog spoja,
podjela postupaka zavarivanja u zavisnosti od vrste upotrijebljene energije, zatim je opisano gasno i
elektroluno zavarivanje pri emu su opisani neki od postupaka elektrolunog zavarivanja kao to su
REL , TIG , MIG , MAG , EPP postupak. Na kraju uvodnog dijela rada je ukratko dato objanjenje
vezano za problem istraivanja i istraivake hipoteze te ispitivanje, mjerenje, kontrolu i greke
zavarenih spojeva kao i propisane higijensko tehnike mjere zatite kod gasnog i elektrolunog
zavarivanja. U eksperimentalnom dijelu ovog rada je prikazano navarivanje gornje granine povrine u
jednom prolazu pri automatskom MIG postupku zavarivanja na etiri eline ploe priblino istih
dimenzija oznaene sa oznakama E1, E2, E3, E4. Ploe sa oznakom E1 i E4 su od austenitnog
nehrajueg elika tipa 18/8 dok su ploe sa oznakom E2 i E3 od obinog ugljeninog elika.
Navarivanje elinih ploa sa oznakama E1 i E2 je izvreno sa potpuno istim parametrima zavarivanja
odnosno veom unesenom pogonskom energijom u osnovni materijal od strane pokretnog toplotnog
izvora dok je navarivanje elinih ploa sa oznakama E3 i E4 izvreno sa drugim parametrima
zavarivanja odnosno manjom unesenom pogonskom energijom u osnovni materijal od strane pokretnog
toplotnog izvora u odnosu na podeene parametre zavarivanja elinih ploa sa oznakama E1 i E2.
Koritenjem odgovarajue raunarske opreme su dobijene odgovarajue krive termikog ciklusa
zavarivanja u ispitivanim takama svake od navedenih elinih ploa posebno. Na kraju
eksperimentalnog dijela je izvrena analiza dobijenih rezultata tabelarnim prikazom.
Kljune rijei : zavarivanje, prenos toplote, termiki ciklus zavarivanja, termopar,
maksimalna temperatura, brzina hlaenja, vrijeme hlaenja
-
Sadraj 1. UVOD ............................................................................................................................................................... 1
1.1. Stanje materijala pri zavarivanju .............................................................................................................. 1
1.2. Osnovni pojmovi zavarivanja topljenjem ................................................................................................. 2
1.3. Strukture zavarenih spojeva ...................................................................................................................... 4
1.4. Podjela postupaka zavarivanja ................................................................................................................. 9
1.5. Gasno zavarivanje ...................................................................................................................................... 9
1.5.1. Gasni plamen ......................................................................................................................................... 9
1.5.2. Naini zavarivanja ............................................................................................................................... 12
1.5.3. Dodatni materijal za gasno zavarivanje ( ica ) .............................................................................. 14
1.5.4. Topitelji za gasno zavarivanje .......................................................................................................... 14
1.6. Runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama - REL postupak .......................................... 15
1.6.1. Elektrini luk ....................................................................................................................................... 15
1.6.2. Oprema za runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama ............................................. 18
1.6.3. Elektrode - Dodatni materijal .............................................................................................................. 19
1.7. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi inertnog gasa - TIG postupak .................................. 20
1.8. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi inertnog gasa - MIG postupak ................................. 23
1.9. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi aktivnog gasa - MAG postupak ............................. 30
1.10. Elektroluno zavarivanje pod zatitom praha - EPP postupak .......................................................... 33
1.11. Ispitivanje, mjerenje i kontrola zavarenih spojeva ............................................................................. 36
1.12. Greke u zavarenim spojevima ............................................................................................................. 37
1.13. Higijensko tehnike zatitne mjere ....................................................................................................... 37
1.14. Problem istraivanja ............................................................................................................................... 38
1.15. Predmet istraivanja ............................................................................................................................... 39
1.16. Cilj istraivanja ....................................................................................................................................... 40
1.17. Istraivake hipoteze .............................................................................................................................. 40
1.18. Metode istraivanja ................................................................................................................................ 40
1.19. Oekivani nauni i/ili struni doprinosi teoriji i praksi .................................................................... 40
2. EKSPERIMENTALNI RAD ......................................................................................................................... 41
2.1. Toplotni procesi pri zavarivanju ............................................................................................................. 41
2.1.1. Eksperimentalno odreivanje temperaturnog ciklusa ...................................................................... 43
2.2. Opis koritenih materijala ....................................................................................................................... 44
2.2.1. Ugljenini elik .................................................................................................................................. 44
2.2.2. Nehrajui elik ................................................................................................................................. 45
2.3. Opis koritene opreme za mjerenje ....................................................................................................... 48
2.4. Probni dio eksperimentalnog rada .......................................................................................................... 51
2.5. Finalni dio eksperimentalnog rada ......................................................................................................... 56
2.5.1. Austenitni nehrajui elik tipa 18/8 sa oznakom uzorka E1 ..................................................... 57
2.5.2. Obini ugljenini elik sa oznakom uzorka E2 ............................................................................. 67
2.5.3. Obini ugljenini elik sa oznakom uzorka E3 ............................................................................. 70
-
2.5.4. Austenitni nehrajui elik tipa 18/8 sa oznakom uzorka E4 ..................................................... 75
2.5.5. Konaan izgled navarenog spoja ugljeninih i nehrajuih elinih uzoraka ............................ 78
2.6. Raunsko odreivanje maksimalne temperature zavarivanja Tmax , brzine hlaenja Vh i vremena hlaenja t8/5 ugljeninog i nehrajueg elika .......................................................................................... 80
2.6.1. Austenitni nehrajui elik tipa 18/8 - navarivanje eline ploe sa oznakom E1 dimenzija 20cm x 14,8cm x 0,5cm .............................................................................................................................................. 83
2.6.2. Austenitni nehrajui elik tipa 18/8 - navarivanje eline ploe sa oznakom E4 dimenzija 20,2cm x 14,8cm x 0,5cm ........................................................................................................................................... 85
2.6.3. Obini ugljenini elik sa 0,2% C - navarivanje eline ploe sa oznakom E2 dimenzija 20cm x 15cm x 0,5cm .............................................................................................................................................. 88
2.6.4. Obini ugljenini elik sa 0,2% C - navarivanje eline ploe sa oznakom E3 dimenzija 20cm x 14,8cm x 0,5cm .............................................................................................................................................. 90
3. REZULTATI I DISKUSIJA .......................................................................................................................... 93
4. ZAKLJUAK ................................................................................................................................................. 96
5. LITERATURA ................................................................................................................................................ 97
6. PRILOG ........................................................................................................................................................... 98
6.1. Popis tabela ............................................................................................................................................... 98
6.2. Popis dijagrama ........................................................................................................................................ 98
6.3. Popis slika ................................................................................................................................................. 99
-
1
1. UVOD
1.1. Stanje materijala pri zavarivanju
U mainstvu se koriste razni razdvojivi i nerazdvojivi spojevi. Razdvojivi spojevi se dobijaju spajanjem
zakovicama, zavrtnjima , itd. dok se nerazdvojivi spojevi dobijaju zavarivanjem, lemljenjem, lijepljenjem.
Danas se zavarivanje i lemljenje upotrebljava za spajanje metala sa metalima, nemetala sa nemetalima
kao i metala sa nemetalima.
Pri zavarivanju je potrebno atome spojenih povrina materijala dovesti na takvo rastojanje na kojem se
oni nalaze u samom metalu tj. kada meu njima djeluju sile meusobnog privlaenja. To je mogue
pri rastojanju atoma oko 4 x 10-7
mm i ostvaruje se jedino pri slijedeim uslovima :
- primjenom velikih pritisaka bez zagrijavanja ;
- zagrijavanjem i istovremenim djelovanjem umjerenih pritisaka ;
- zagrijavanjem materijala na mjestu spajanja do topljenja bez primjene pritiska ;
Za razne materijale odnos temperature i pritiska pri zagrijavanju je razliit. Koliinski taj odnos
temperature i pritiska pri zavarivanju istog gvoa pod uslovom sasvim istih povrina spajanja je
prikazan dijagramom.
Slika 1.1.1 Zavisnost temperature i pritiska pri zavarivanju istog gvoa
Za temperature manje od T1 radi dobijanja kvalitetnog zavarenog spoja potrebni su vrlo veliki pritisci.
Zavarivanje je praktino teko mogue i ta oblast se naziva o b l a s t o g r a n i e n o g z a v a r i v
a nj a ( I ).
Izmeu temperatura T1 i T2 za zavarivanje je potreban odgovarajui pritisak koji se smanjuje sa
poveanjem temperature a ta oblast se naziva o b l a s t z a v a r i v a nj a p r i t i s k o m ( II ).
Pri veim temperaturama od T2 nije potreban nikakav pritisak a materijal se nalazi u rastopljenom
stanju te se ta oblast naziva o b l a s t z a v a r i v a nj a t o p lj e nj e m ( III ).
-
2
1.2. Osnovni pojmovi zavarivanja topljenjem
Zavarivanje je postupak spajanja dva ista ili slina materijala sa ili bez dodatnog materijala u
nerastavljivu vezu tako da spoj ima osobine koje odgovaraju namjeni konstrukcije. Pri ovom postupku
spajanja materijala se tei da kvalitet spojenog mjesta bude priblino jednak kvalitetu materijala koji se
zavaruje.
Navarivanje predstavlja nanoenje dodatnog materijala topljenjem po odreenoj povrini radi poveanja
zapremine ili zatite od korozije i habanja osnovnog materijala ili postizanja nekih posebnih osobina i sl.
Slika 1.2.1 Navareni, zavareni i osnovni materijal
1 - navareni materijal, 2 - zavareni materijal, 3 - osnovni materijal
Osnovni materijal je materijal od kojeg su izraeni dijelovi koje treba spojiti zavarivanjem. Najpoznatiji
metalni materijali sa kojima se susreemo u zavarivakoj praksi su elici , aluminijum (Al) i njegove
legure , bakar(Cu) i njegove legure, hrom (Cr),nikl (Ni),mangan (Mn),molibden (Mo),kobalt (Co), volfram
(W), titan (Ti), vanadijum (V) i magnezijum (Mg). Najpoznatiji nemetalni materijali sa kojima se
susreemo u zavarivakoj praksi su ugljenik (C), silicijum (Si), sumpor (S), fosfor (P), vodonik (H),
kiseonik (O) i azot (N).
lijeb je prostor izmeu dijelova osnovnog materijala na kojima je izvrena odreena priprema a koji
se u procesu zavarivanja popunjava dodatnim materijalom. Ponekad je mogue zavarivanje i bez
prethodne pripreme za zavarivanje lijeba ali se to uglavnom radi samo na materijalima malih
debljina.
Slika 1.2.2 Osnovni tipovi lijebova za zavarivanje
s - razmak u korijenu lijeba, - ugao otvora lijeba, R - irina otvora lijeba,
h - zatupljenje korijena lijeba ( grlo )
-
3
Zavar je ovrsnuti rastopljeni materijal nastao topljenjem osnovnog i dodatnog materijala samo u
jednom prolazu procesa zavarivanja. Ako je rije o navarivanju on se naziva navar. Zavar koji se
izvodi u vrhu lijeba se naziva korijenski zavar a posljednji izvedeni zavar na otvoru lijeba se
naziva zavar lica ava. Ostali zavari u avu se nazivaju ispuna.
Slika 1.2.3 Zavarivanje i navarivanje
1 - zavar lica ava, 2 - zavari, 3 - korijenski zavar, 4 - zavareni spoj, 5 - navari
av je ovrsnuti rastopljeni materijal koji je nastao prilikom topljenja osnovnog i dodatnog materijala
pri zavarivanju u jednom ili vie zavara odnosno koji ini kompaktnu cjelinu svih zavara. Da bi se
rastopljene ivice mogle spojiti obino se u pripremi za zavarivanje treba stvoriti korito u kojem e se
rastop zadrati i ovrsnuti.
Predgrijavanje je zagrijavanje osnovnog materijala prije poetka zavarivanja ( pa i u toku zavarivanja )
sa ciljem sprjeavanja nastajanja neravnotenih ( zakaljenih ) struktura u zavarivanom materijalu.
Dodatni materijal je obino materijal oblika ice ili elektrode za zavarivanje koji prije zavarivanja ne
pripada dijelovima koje treba spojiti nego se za vrijeme procesa zavarivanja ovaj dodatni materijal topi
i uestvuje u ostvarivanju ava. U dodatni materijal se ubrajaju jo i razliiti zatitni gasovi, specijalni
prakovi kao i razni topitelji koji ne uestvuju u formiranju ava nego samo potpomau njegovo
formiranje.
Zavareni spoj je cjelina ostvarena zavarivanjem koja obuhvata dodirne dijelove zavarenog osnovnog
materijala koji je sastavljen od jednog ili vie avova iji oblik zavisi od meusobnog poloaja
zavarivanih elemenata. Na slijedeoj slici su date osnovne vrste zavarenih spojeva.
Slika 1.2.4 Vrste zavarenih spojeva
a - sueoni, b - preklopni, c - rubni ili L, d - ugaoni ili kutni ili T, e - krstasti ili unakrsni
-
4
Sueoni i rubni zavareni spoj imaju po jedan av, preklopni i ugaoni spoj po dva ava, dok krstasti
zavareni spoj sadri etiri ava. Uvar je zapremina osnovnog materijala na kojoj je izvreno pretapanje
osnovnog materijala i njegovo mijeanje sa istopljenim dodatnim materijalom.
Slika 1.2.5 Elementi zavarenog i navarenog spoja
1 - osnovni materijal, 2 - korijenski zavar, 3 - tjemeni av ili zavar lica ava, 4 - uvar,
5 - ZUT, 6 - lice ava, 7 - dubina uvara, 8 - irina ava, 9 - nadvienje lica ava,
10 - debljina navara, 11 - nadvienje korijena, 12 - debljina ugaonog ava
Zavarivaka kupka predstavlja osnovni i dodatni materijal u istopljenom stanju na trenutnom mjestu
zavarivanja.
ZUT - zona uticaja toplote je ono podruje na osnovnom materijalu oko ava koje je pretrpjelo manju
ili veu strukturnu transformaciju zbog toplotnog dejstva prilikom zavarivanja.
Zavarljivost je sposobnost materijala da se moe zavariti to znai da materijal treba da ispunjava
slijedee uslove:
- da nema greaka koje se inae javljaju prilikom izrade ava (operativna zavarljivost)
- av i njegova okolina imaju traene osobine ( metalurka zavarljivost )
- ako avovi zadovoljavaju traene osobine konstrukcije trebalo bi da se ponaaju dobro u eksploataciji
( kontruktivna zavarljivost )
Ako se materijal moe zavariti bez ikakvih potekoa kae se da ima dobru zavarljivost. Ako su
potrebne posebne mjere prilikom zavarivanja ( predgrijavanje, naknadna termika obrada i sl. ) kae se
da je takav materijal oteano zavarljiv. Ako se i pored svih posebnih mjera ne moe dobiti dovoljan
kvalitet zavarenog spoja tada za takav osnovni materijal kaemo da je loe zavarljiv upotrijebljenom
tehnologijom zavarivanja. Materijal smatramo zavarljivim ako odreenim postupkom zavarivanja
postiemo homogen zavareni spoj koji zadovoljava postavljene eksplatacione uslove.
Zavariva je kvalifikovani radnik koji se bavi zavarivanjem.
1.3. Strukture zavarenih spojeva
Promjene strukture osnovnog materijala pri zavarivanju nastaju usljed zagrijavanja toplotnim izvorom
odnosno gasnim plamenom ili elektrinim lukom tj. elektricitetom. Ako se npr. uzme zavarivanje
niskougljeninog elika koji se najvie upotrebljava u zavarenim konstrukcijama tada se na dobrom
metalografskom uzorku presjeka ava mogu tano vidjeti odvojene strukturne zone.
-
5
O s n o v n i m a t e r i j a l se u procesu zavarivanja zagrijava a djelimino i topi usljed toplotnih
efekata gasnog plamena i elektrinog luka. to je vea temperatura zagrijavanja pri zavarivanju to e
promjene u osnovnom materijalu biti vee. U oblasti ZUT gdje temperatura ne prelazi 720C osnovni
materijal e zadrati svoje osobine koje je imao i prije zavarivanja.
M a t e r i j a l a v a ine materijal elektrode i dio otopljenog osnovnog materijala. Pri runom
elektrolunom postupku zavarivanja u materijal ava prelazi oko 10% osnovnog materijala dok je kod
elektrolunog zavarivanja pod zatitom praha sa icom prenika od 4 mm do 5 mm u materijal ava
prelazi od 50% pa i vie osnovnog materijala. Praak ine materijali , dezoksidatori i topitelji , koji tite
materijal ava od oksidacije i azota iz atmosfere, rastvaraju postojeu oksidnu skramu i udaljuju u
vidu ljake tetne primjese iz ava.
a v n i k r a t e r se stvara kretanjem toplotnog izvora odnosno elektrinog luka to je prikazano na
slici 7. Po liniji ABC kratera ava se ostvaruje proces topljenja osnovnog materijala a po liniji CDA
kristalizacija ili ovravanja materijala ava. Materijal ava se razlikuje po sastavu, strukturi i
osobinama od dodatnog i osnovnog materijala. Pod pojmom kristalizacije ili ovravanja materijala se
podrazumijeva prelazak materijala iz tenog agregatnog stanja u vrsto ( kristalno ) agregatno stanje.
Slika 1.3.1 Pokretni toplotni izvor ( elektrini luk )
Tean materijal u krateru se nalazi u stanju stalnog kretanja i mijeanja. Pritiskom elektrinog luka
rastopina ava se pritiskuje u suprotnom smijeru od smijera kretanja elektrinog luka. Vrijeme trajanja
tenog stanja materijala u avu zavisi od naina i brzine zavarivanja npr. :
- pri runom zavarivanju elektrinom energijom od 150 A i brzinom zavarivanja od 3 m/h to vrijeme
iznosi 24 s ;
- pri runom zavarivanju elektrinom energijom od 200 A i brzinom zavarivanja od 11 m/h to vrijeme
iznosi 6,5 s ;
- pri automatskom elektrinom zavarivanju pod zatitnim prahom sa brzinom zavarivanja od 50 m/h ovo
vrijeme iznosi 4,4 s ;
Kristalizacija materijala ava poinje na povrinama hlaenja oko centra kristalizacije koji se stvaraju u
procesu ovravanja materijala ava. Poetak kristalizacije se javlja po granicama djelimino otopljenih
-
6
zrna osnovnog materijala. Od tih poetnih centara se stvaraju nova zrna djelimino sastavljena od
materijala ava a djelimino od osnovnog materijala. Dalja kristalizacija se odvija sjedinjavanjem novih
kristala avnog materijala.to je hlaenje bre kristali e biti manji usljed obrazovanja veeg broja
centara kristalizacije. Pri sporom hlaenju dobiemo krupnozrnastu strukturu jer se sporim hlaenjem
obrazuje manji broj centara kristalizacije i mogunosti za rast kristala su vee. Primjese i neistoe
koje se nalaze u rastopljenom materijalu ava imaju niu temperaturu ovravanja i pri ovravanju
se rasporeuju meu zrna smanjujui vrstou i plastinost ava.Pri automatskom zavarivanju pod
zatitnim prahom se ivice osnovnog materijala otapaju dublje nego pri runom zavarivanju a materijal
ava ima tzv. dendritnu strukturu. Sastav materijala ava je odreen koliinskim uestvovanjem
osnovnog i dodatnog materijala pri njegovom obrazovanju tj. veliinom povrine topljenja osnovnog
materijala i veliine povrine dodatnog materijala. Zrna materijala ava e po obliku i usmjerenosti biti
drugaija od zrna osnovnog materijala koja su uvijek usmjerena u smijeru valjanja. Ako su materijal
ava ili njemu susjedni osnovni materijal u toku procesa zavarivanja bili jako pregrijani pri hlaenju
e se obrazovati isprepletena igliasta struktura nazvana Vidmantetenova struktura. Ovako pregrijan
materijal e imati manju vrstou i povienu krtost.
P r e l a z n a z o n a topljenja je zona izmeu osnovnog materijala i materijala ava. U ovoj zoni se
osnovni materijal i materijal ava mijeaju u rastopljenom stanju. Ako su pri hlaenju zrna osnovnog
materijala i materijala ava dobro srasle dobijamo najbolju vrstou. Prelazna zona je vrlo uska i esto
puta posmatrana mikroskopski se vidi kao granica ava. Meutim ponekad se dosta jasno vidi granica
izmeu zrna osnovnog materijala i materijala ava. Ponekad se na granici izmeu osnovnog materijala i
materijala ava stvaraju skrame oksida. Takav av je umanjene vrstoe zbog veze osnovnog materijala
sa materijalom ava.
Poslije prelazne zone , lijevo i desno od ava , se nalazi zona osnovnog materijala nepromijenjenog
hemijskog sastava. Meutim ova zona se jako zagrijava pri zavarivanju pa se njegova struktura kao i
veliina zrna jako mijenjaju. Ovaj dio osnovnog materijala lijevo i desno od ava koji je usljed zavarivanja
pretrpio izvjesne strukturne promjene toplotnim dejstvom gasnog plamena ili elektrinog luka se naziva
z o n a u t i c a j a t o p l o t e ( ZUT ).
irina ZUT-a uglavnom zavisi od jaine elektrine energije, brzine zavarivanja i uslova odvoenja
toplote sa mjesta zavarivanja. O strukturnim promjenama u ZUT-u je teko govoriti uopteno za sve
elike ali mogu biti pojedinano date osnovne karakteristike ZUT-a za niskougljenine, zakaljive i
visokolegirane elike.
Dakle neizbjena pojava pri zavarivanju je toplota ijim se unoenjem mijenjaju osobine materijala
kako u samom avu tako i u zonama oko ava. Na slijedeoj slici koja se odnosi na elik sa 0,2% C
je prikazan popreni presjek odnosno struktura spoja zavarenog topljenjem bez predgrijavanja i
naknadne termike obrade.
-
7
Slika 1.3.2 Uticaj zavarivanja na strukturu osnovnog materijala, zonu uticaja toplote i materijala ava:
makrografija sueonog zavarenog spoja koja prikazuje strukturu materijala u oznaenim
mjestima ( Primjer niskougljeninog elika sa 0,2% C )
Zone 1 i 2 su pri zavarivanju rastopljene. Zona 1 je lijeb ispunjen dodatnim materijalom sa izraenom
tapiastom strukturom tzv. dendritno-austenitna zrna. Ako se av izvodi sa vie zavara onda gornji
slojevi vre rekristalizaciju donjih slojeva to je povoljno. Obino materijal ava usljed dodatnog
legiranja ima bolje mehanike osobine nego osnovni materijal. Zona 2 predstavlja osnovni materijal koji
je rastopljen prilikom zavarivanja i izmijean sa dodatnim materijalom. Zona 3 je smjetena uz samu
zonu topljenja i ima tipinu Vidmantetenovu strukturu kod koje su zrna veoma porasla usljed dueg
zadravanja u blizini solidusa i naglog hlaenja poslije toga pa su nastale karakteristine izluevine
ferita. Zona 4 je zagrijana pa su upravo zbog toga velika zrna. Ovdje je dolo do potpune
transformacije perlita i ferita u austenit. U zoni 5 toplota je izazvala prekristalizaciju ali je prilikom
hlaenja struktura ostala sitnozrnasta. Zona 6 je zagrijana samo toliko da je zapoeto razlaganje perlita
i obrazovanje globularnog perlita. Zona 7 nije pretrpjela nikakve toplotne uticaje.
Evidentna raznolikost strukturnih zona se moe odstraniti tzv. normalizacijom tj. zagrijavanjem cijelog
komada na odreenu temperaturu ija vrijednost zavisi od vrste materijala a za konstrukcione elike
iznosi izmeu 800 i 900 C. Stepen raznolikosti tj. heterogenosti strukturnih zona zavisi pored unesene
koliine toplote ija vrijednost zavisi od vrste i reima zavarivanja i od hemijskog sastava osnovnog
materijala. Najveu ulogu pri zavarivanju ima ugljenik ( C ) pa se sadraj ugljenika kod konstrukcionih
elika ograniava od 0,2% C do 0,24% C. Kao mjerilo pojave kaljenih struktura ( tvrdih, krtih, sa
vlastitim naponima ) se uzima tzv. ekvivalent ugljenika ( CE )
-
8
Ako ekvivalent ugljenika ima vrijednost do 0,50 smatra se da je taj elik povoljan za zavarivanje
odnosno elik je zavarljiv. Prema tome najobiniji elik .0361 sa hemijskim sastavom: C = 0,14% ; Mn
= 0,5% ; CE = 0,25 je neosjetljiv prema kaljenju dok je kvalitetniji elik .0561 sa C = 0,20% ; Mn =
1,5% i CE = 0,45 na granici zakaljivosti. Sklonost materijala prema kaljenju zavisi i od debljine
komada koji se zavaruje. Ako je komad deblji vee je odvoenje toplote a brzine hlaenja mogu
dostii kritine vrijednosti pa su i efekti kaljenja vei. Pored toga kod debljih komada je vea
mogunost pojave unutranjih naprezanja u sve tri ose dok kod tanjih komada imamo pojavu
unutranjih naprezanja u dvije ose. Pri zavarivanju se mogu javiti izvjesni defekti na koje posebno treba
obratiti panju kao to su tople pukotine avova, hladne pukotine avova, riblje oi, pukotine ispod
zavara, poroznost, sklonost krtom lomu, itd.
Prema tome mali sadraj ugljenika kod niskougljeninih elika ( C < 0,25% ) omoguava dobru
zavarljivost odnosno malu naklonost ka stvaranju neravnotenih struktura u ZUT-u. Pad zavarljivosti
odnosno nastanak zakaljivih struktura nastaje sa porastom sadraja ugljenika preko 0,25%. Upravo zbog
toga niskougljenini nelegirani elici ( C < 0,25% ) za razliku od srednjeugljeninih ( C = 0,25 - 0,6% ) i
visokougljeninih ( C = 0,6 - 0,9% ) elika ne zahtijevaju predgrijavanje u procesu zavarivanja.
Sa poveanjem sadraja ugljenika u eliku ( C > 0,3% ) kao i stepena legiranja elika se dakle
poveava sklonost ka nastanku neravnotenih struktura u ZUT-u i takve elike nazivamo zakaljivi
elici. Pravilan izbor tehnolokih parametara zavarivanja treba da pored ostalog osigura i takvu brzinu
hlaenja koja ne izaziva neravnotene strukture ve ilav i plastian zavaren spoj. U protivnom
zakaljen i krhak ZUT e dovesti do stvaranja unutranjih napona koji ne mogu biti kompenzirani
plastinom deformacijom samog materijala a to e izazvati lom. Pored toga zbog razliitih specifinih
zapremina pojedinih struktura dolazi do tzv. strukturnih napona koji rastu sa poveanjem debljine
zavarivanog elementa. Opasnost nastanka pukotina se smanjuje razdvajanjem zapremina krhke strukture
koritenjem plastinih dodatnih materijala. U tome je smisao koritenja austenitnog dodatnog materijala
za zavarivanje zakaljivih elika. Osnovno sredstvo za izbjegavanje nepovoljnih struktura u ZUT-u kod
visokougljeninih i niskolegiranih zakaljivih elika je smanjenje brzine brzine hlaenja to se postie
predgrijavanjem. Krhkost martenzitne strukture raste sa porastom procenta ugljenika a naklonost ka
zakaljivanju sa optim porastom koliine legirajuih elemenata. Uticaj legirajuih elemenata na
zavarljivost se izraava preko ekvivalenta ugljenika ( CE ).
Zavarljivost visokolegiranih elika je veoma raznolika. Dok se neke vrste jedva mogu zavarivati dotle
se druge bez problema mogu spajati zavarivanjem tako da se uopteni opis ZUT-a visokolegiranih
elika ne moe dati ve se moe analizirati od jedne vrste do druge vrste. Od velikog broja vrsta
visokolegiranih elika u zavarenim konstrukcijama se najee koristi grupacija Cr-Ni nehrajuih
-
9
austenitnih elika. Struktura ZUT-a austenitnih elika ne pokazuje znatna odstupanja od strukture
osnovnog materijala osim izvjesnog porasta kristalnih zrna. est je sluaj zavarivanja austenitnog elika
sa ugljeninim ( feritno - perlitnim ) elikom i tada dolazi do karakteristinog oblikovanja ZUT-a. Naime
kao posljedica difuzije ugljenika na strani ugljeninog elika se javlja razugljenisani sloj a na strani
austenitnog elika naugljenisani sloj to utie na mehanike osobine ZUT-a kod oba materijala.
1.4. Podjela postupaka zavarivanja
Postoji vie podjela postupaka zavarivanja ali je najprihvatljivija podjela u zavisnosti od vrste
upotrijebljene energije pa se na osnovu ovoga razlikuje :
I GRUPA - Zavarivanje topljenjem primjenom toplotne energije ;
II GRUPA - Zavarivanje pritiskom primjenom mehanike energije ;
U I GRUPU - zavarivanje topljenjem spadaju :
- Elektroluno zavarivanje i to :
a. sa obloenim elektrodama ; b. u zatitnoj atmosferi inertnog gasa ( TIG i MIG ) ;
c. u zatinoj atmosferi aktivnog gasa ( MAG ) ; d. pod zatitom praka ( EPP ) ;
- Gasno zavarivanje ;- Aluminotermijsko zavarivanje ;- Elektrozavarivanje pod troskom ;
- Zavarivanje plazmom ; - Zavarivanje laserom ; - Zavarivanje elektronskim snopom ;
U II GRUPU - zavarivanje pritiskom spadaju :
- Elektrootporno zavarivanje ;
a) preklopno - takasto, bradaviasto i avno ; b) sueono - varnienjem i zbijanjem ;
- Kovako zavarivanje ; - Zavarivanje trenjem ; - Zavarivanje na hladno ; - Zavarivanje ultrazvukom ;
- Zavarivanje eksplozijom ; - Difuziono zavarivanje ;
Svaki od ovih postupaka zavarivanja ima svoje prednosti kao i utvreno polje primjene u kojem
postie najpovoljinje tehnike uslove u pogledu kvaliteta zavarenog spoja odnosno koritene tehnologije
zavarivanja tj. najpovoljnije ekonomske uslove.
1.5. Gasno zavarivanje
Poelo se primjenjivati poetkom 19 vijeka. Gasno zavarivanje predstavlja postupak spajanja materijala
pomou gasnog plamena topljenjem sa ili bez dodatnog materijala. Zavareni spoj se ostvaruje
topljenjem osnovnog materijala ili topljenjem osnovnog i dodatnog materijala i kasnijim zajednikim
ovravanjem. Zagrijavanje se vri gasnim plamenom.
1.5.1. Gasni plamen
Zavarivaki gasni plamen se dobije procesom sagorijevanja smjee kiseonika i gasa. Za gasno
zavarivanje materijala se upotrebljavaju gasovi kao to su acetilen ( C2H2 ), metan ili zemni gas ( CH4 ),
propan ( C3H8 ), butan ( C4H10 ), propan butan, itd. Od navedenih gasova najee se upotrebljava acetilen.
Na slijedeoj slici je dat izgled gasnog plamena kada je odnos acetilena ( C2H2 ) kao gorivog gasa i
kiseonika ( O2 ) u optimalnom odnosu od 1,1 do 1,3.
-
10
Slika 1.5.1.1 Struktura i temperature gasnog plamena
I - iak ili jedro plamena, II - jezgro plamena ili redukujua zona, III - omota ili oksidirajua zona
Slika 1.5.1.2 Oblici gasnog plamena acetilena
a) normalni ili neutralni b) redukujui c) oksidirajui
U normalnom gasnom plamenu acetilena koji se inae najee koristi se mogu uoiti etiri
karakteristine zone. Prva zona predstavlja zagrijanu smjeu acetilena i kiseonika koja se zagrijava
odmah po izlasku iz gorionika na temperaturu od 400C do 500C i izrazito je plave boje. Druga zona
predstavlja jezgro plamena koja nastaje nepotpunim sagorijevanjem acetilena, bijele je boje a
temperatura jezgra iznosi oko 1500C.Trea zona je ispunjena nepotpuno sagorjelim vodonikom i
ugljenmonoksidom, ima maksimalnu temperaturu oko 3200C i ona se uglavnom koristi za zavarivanje.
U etvrtoj zoni proizvodi sagorijevanja gasa i kiseonika dalje naknadno sagorijevaju uz prisustvo
kiseonika iz okolnog vazduha.
-
11
Gasni plamen acetilena se definie na osnovu odnosa izmeu zapremine kiseonika VO2 i zapremine
acetilena VC2H2 u gorioniku. Ako je VO2 1 1 3 VC2H2 to znai da je ista koliina oba gasa ili
je kiseonika vie za 30% tada se dobija tzv. neutralan ili normalan plamen acetilena. U ovom odnosu
dolazi do potpunog sagorijevanja acetilena u kisiku pa ovaj oblik plamena daje vee temperature od
drugih oblika plamena i najvie se koristi.
Ako je VO2 VC2H2 dobija se oksidirajui plamen acetilena koji sadri znatno vie kiseonika nego
acetilena to se u plamenu manifestuje smanjenjem jezgre plamena. Ovakav plamen sa vikom kisika se
moe koristiti i za gasno rezanje metala gdje viak kisika pospjeuje sagorijevanje rezanog metala.
Pogodan je za zavarivanje mesinga jer umanjuje isparavanje cinka iz rastopa ava.
Ako je VO2 VC2H2 dobija se redukujui plamen acetilena koji sadri vie acetilena nego kisika i tada
se vidno poveava bijelosvijetlee jezgro plamena koje nije kao kod normalnog plamena otro
ogranieno konusom jezgre. Ovakav plamen se koristi za zavarivanje metala i legura koje imaju
izuzetan afinitet prema kisiku kao to su aluminijum i magnezijum zbog toga to je u plamenu
prisutan znaajan nedostatak kisika pa nema bojazni od njegove reakcije sa metalnim rastopom.
Meutim zbog nepotpunog sagorijevanja ovakav plamen ima kao produkt sagorijevanja i isti ugljenik
( C ) pa se ne moe koristiti za zavarivanje elika jer bi difuzija ugljenika u metal prouzrokovala
smanjenje plastinosti i ilavosti zavarenog spoja.
Maksimalna temperatura plamena obino iznosi od 3100C do 3200C i nalazi se nekoliko milimetara
tj. 25 mm od vrha plavog plamena odnosno prve zone u kojoj se nalazi smjea acetilena i kiseonika
a koja se koristi za zavarivanje. Oksidirajui plamen acetilena raspolae najboljim osobinama za
zavarivanje. Ostali gasovi kao to su metan, propan, butan, itd. pri sagorijevanju sa kiseonikom obrazuju
odreenu koliinu CO2 i H2O i obezbjeuju temperaturu gasnog plamena od 2700C do 2900C.
Rastojanje izmeu gorionika i predmeta koji se zavaruje je prikazano na slici.
Slika 1.5.1.3 Rastojanje izmeu gorionika i predmeta koji se zavaruje
a - vrlo blizu, b - optimalno rastojanje, c - daleko
Optimalno rastojanje predstavlja rastojanje od samo nekoliko milimetara od vrha gasnog plamena i
radnog komada.
-
12
1.5.2. Naini zavarivanja
Slika 1.5.2.1 Shema gasnog postupka zavarivanja
1 - osnovni materijal, 2 - gasni plamen, 3 - gorionik, 4 - gorivi gas + kiseonik, 5 - dodatni materijal
Pri gasnom zavarivanju gorionik se kree uzdu kratera ava pri emu je ugao nagiba gorionika ( )
prema povrini predmeta zavisan od debljine predmeta koji se zavaruje to je prikazano na slijedeoj
slici.
Slika 1.5.2.2 Nagib gorionika
U zavisnosti od poloaja gorionika, dodatnog materijala ( ice ) i pravca zavarivanja razlikuju se dva
naina gasnog zavarivanja i to :
- zavarivanje ulijevo ; - zavarivanje udesno ;
U oba sluaja se moraju potovati slijedea pravila :
- za vrijeme zavarivanja vrh ice odnosno dodatnog materijala mora stalno biti u zoni plamena koja
ga titi od oksidacije ;
- na kraju ava gorionik se ne smije naglo odvojiti od rastopljenog materijala ;
- uvijek kada se prekine av plamen mora da se vrati unazad od 10 mm do 15 mm kako bi se
osiguralo potpuno topljenje kraja prethodnog ava ;
-
13
Zavarivanje ulijevo karakterie to to se ose gorionika i ice kao dodatnog materijala nalaze u istoj
ravni koja je vertikalna u odnosu na ravan koju ine dijelovi koji se spajaju zavarivanjem. Plamen je
usmjeren na vrh ice za zavarivanje tako da e se ica uvijek topiti prije topljenja osnovnog
materijala. Ovaj redoslijed sjedinjavanja rastopljenog materijala ini zavarivanje ulijevo neprikladnim za
zavarivanje materijala debljine preko 5 mm.
Slika 1.5.2.3 Tehnika gasnog zavarivanja ulijevo
Postupak zavarivanja ulijevo je sporiji od postupka zavarivanja udesno jer je ugao otvora lijeba vei
( 90 ) a to znai veu potronju gasa i dodatnog materijala. Zavarivani materijali debljine do 4 mm se
zavaruju bez ikakve pripreme lijeba dok se kod zavarivanih materijala deljine preko 4 mm najee
koristi V-lijeb sa uglom otvora od 90. Postupak zavarivanja ulijevo se primjenjuje za sve vrste
spojeva bez razlike na poloaj.
Zavarivanje udesno karakterie to to su ose gorionika i ice kao dodatnog materijala u istoj ravni
koja je normalna na ravan materijala koji se spajaju zavarivanjem. Sa podunom osom ava ica
zaklapa ugao od minimalno 45 a gorionik zaklapa uglove od 45 do 70. Smijer napredovanja je
slijeva udesno tako da je plamen uvijek usmjeren u vrh ice i u stranice lijeba.
Slika 1.5.2.4 Tehnika gasnog zavarivanja udesno
Prednosti zavarivanja udesno su slijedee :
- kvalitetniji zavareni spoj uz dobar korjeni zavar i pri debljinama materijala veim od 5 mm
- manja je potronja dodatnog materijala jer je ugao otvora lijeba izmeu 50 i 70 a time su i
deformacije zavarenog spoja manje
-
14
Neto je tea obuka i savlaivanje tehnike zavarivanja udesno od tehnike zavarivanja ulijevo. Ovim
nainom zavarivanja se zavaruju sueoni i ugaoni spojevi u horizontalnom i horizontalno-vertikalnom
poloaju a rjee u nadglavnom poloaju. Veoma vanu ulogu kod zavarivanja ulijevo i zavarivanja
udesno ima kretanje vrha mlaznice gorionika.
Slika 1.5.2.5 Linije kretanja gorionika
a - pri zavarivanju tankih limova, b i c - pri zavarivanju materijala debljine od 4 mm do 10 mm,
d - kretanje koje se ne preporuuje pri gasnom zavarivanju
1.5.3. Dodatni materijal za gasno zavarivanje ( ica )
Gasno zavarivanje se izvodi sa dodatnim materijalom ili bez dodatnog materijala ako se radi o
materijalima manje debljine kao to su npr. tanki limovi. Dodatni materijali u obliku ice treba da
budu priblino istog sastava kao i osnovni materijal koji se zavaruje. Za eline ice standardom se
daju vrste i oznake, sadraj sumpora (S) i sadraj fosfora (P), spoljanji izgled, dimenzije i tolerancije,
ponaanje pri topljenju, vrste i nain ispitivanja kao i nain na koji se isporuuju, pakuju i uvaju ove
eline ice. ice moraju biti glatke i iste odnosno bez oksida, masti, boja i drugih neistoa. eline
ice se zatiuju tankim slojem bakra. ica za gasno zavarivanje se bira prema vrsti osnovnog
materijala odnosno prema preporukama proizvoaa. Dodatni materijal treba da se lahko spaja sa
osnovnim materijalom a nastala troska mora lahko da isplivava na povrinu.
1.5.4. Topitelji za gasno zavarivanje
Dodaju se radi prevoenja oksida u lahko topljivu trosku koja kao laka isplivava na povrinu ava.
Pri zavarivanju livenog gvoa, mesinga, bronzi i aluminijuma se koriste topitelji u obliku praha i pasti.
Topitelji se ne koriste kod elika osim pri zavarivanju nehrajuih elika. Vrsta topitelja se bira u
zavisnosti od neistoe u materijalu koji se zavaruje i u zavisnosti od oksida koji se stvaraju pri
zavarivanju. Kao topitelji se najee koriste boraks, borna kiselina, kvarcni pijesak, natrijum karbonat,
usitnjeno staklo. Ako se kao topitelj koristi pasta onda se pastom premazuje mjesto zavarivanja. Kada
se kao topitelj koristi prah onda se zagrijana ica umae u prah a za vee presjeke prah se kaikom
nasipa na mjesto zavarivanja.
-
15
1.6. Runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama - REL postupak
Runo elektroluno zavarivanje nalazi svoju masovnu primjenu prilikom spajanja metala. Pri zavarivanju
obloenim elektrodama elektrini luk se uspostavlja izmeu elektrode i dijela kojeg treba zavariti.
Elektroda se sastoji od:
- metalnog jezgra koje je obino cilindrinog oblika
- omotaa koji se naziva obloga
Elektroda istovremeno slui i kao provodnik elektrine energije i kao dodatni materijal.
Slika 1.6.1 Princip zavarivanja obloenom elektrodom
1 - metalno jezgro elektrode, 2 - obloga elektrode, 3 - kapi istopljene metalne jezgre elektrode ( rastop ),
4 - osnovni materijal, 5 - metalna zavarivaka kupka, 6 - ovrsnuta zavarivaka kupka ( zavar ),
7 - ovrsnuta troska, 8 - tena troska, 9 - zatitni gasovi,
10 - kapi istopljene obloge elektrode ( rastopljena obloga )
Za vrijeme topljenja obloge elektrode se obrazuje troska koja titi rastopljeni materijal. Osim toga
obloga elektrode doprinosi uspostavljanju i stabilnosti odravanja elektrinog luka.
1.6.1. Elektrini luk
Predstavlja elektrino pranjenje u gasovima koje se odvija izmeu elektrode i radnog komada. U
elektrinom luku se elektrina energija pretvara u toplotnu energiju uz stvaranje visokih temperatura i
to do 5000C potrebnih za topljenje radnih komada koje treba spojiti procesom zavarivanja. Elektrini
luk ima slijedee karakteristike:
- elektrini luk dobro provodi elektrinu energiju ;
- elektrini luk posjeduje odreeni elektrini otpor ;
- elektrini luk je toplotno provodljiv ;
- elektrini luk razvija visoke temperature ( oko 4000C ) ;
- elektrini luk oko sebe stvara vlastito magnetno polje ;
- elektrini luk posjeduje odreenu duinu ;
- elektrini luk zrai infracrvene, svjetlosne i ultraljubiaste zrake ;
-
16
- na elektrinom luku vlada odreeni elektrini napon zbog pada napona izmeu vrha elektrode i
radnog komada ;
- elektrini luk izaziva pritisak na rastop materijala koji se zavaruje ;
- u elektrinom luku se nalaze gasovi ;
Na slijedeoj slici je prikazan elektrini luk koji je uspostavljen izmeu elektrode ( katoda ) i radnog
komada ( anoda +).
Slika 1.6.1.1 Elektrini luk : 1 - elektroda, 2 - radni komad, 3 - izvor istosmjerne struje, 4 - elektrini luk,
5 - smjer kretanja elektrona, 6 - smjer kretanja jona, L - duina luka [ mm ], UL - napon luka [ V ]
Prolazom elektrine energije u elektrinom luku se stvara odreena koliina toplote koja zavisi od
jaine elektrine energije koja protie kroz elektrini luk i napona koji vlada u elektrinom luku. Jedan
dio toplote se iskoritava na zagrijavanje elektrode i radnog komada a preostali dio toplote se izgubi
u okolni prostor. Uspostavljanje elektrinog luka moe biti izvedeno na vie naina ali se najee
primjenjuje:
Uspostavljanje elektrinog luka kontaktom
Kada su elektroda i radni komad udaljeni a prikljuen je izvor struje tada imamo tzv. prazni hod.
Kada vrh elektrode dotakne radni komad tada kroz mali presjek protie velika elektrina energija a na
dodirnom mjestu se stvara visoka temperatura. Podizanjem elektrode od radnog komada metal isparava i
dolazi do jonizacije prostora i uspostavljanja elektrinog luka. Kada se elektrini luk uspostavi na
odreenu duinu dobija se jo bolja jonizacija i stabilniji elektrini luk.
Elektrini luk istosmjerne i naizmjenine elektrine energije
Elektrini luk istosmjerne elektrine energije se dobija ako se izmeu elektrode i radnog komada
prikljui izvor istosmjerne elektrine energije procesa zavarivanja ( generator ili ispravlja ). Moe biti
direktnog ili indirektnog polariteta. Kada se elektroda prikljui na negativni pol izvora elektrine
energije tada se radi o direktnom polaritetu. Da li e elektroda biti prikljuena na negativni ili pozitivni
pol izvora elektrine energije zavisi od vrste elektrode, postupaka zavarivanja ili primjenjene tehnike
zavarivanja. Obino se odabere takav polaritet da se dobije stabilniji elektrini luk. U elektrinom luku
istosmjerne elektrine energije, elektrina energija uvijek tee u istom smjeru i ne dolazi do promjene
-
17
polariteta a elektrini luk se lahko odrava. Na katodi ( ) se uoava pojava tzv. katodne mrlje a na
tom mjestu je suen elektrini luk dok je na anodi (+ ) elektrini luk jo manje suen. Anoda odnosno
pozitivna elektroda se vie zagrijava u odnosu na katodu.
Elektrini luk naizmjenine elektrine energije se dobija ako se izmeu elektrode i radnog komada
prikljui izvor naizmjenine elektrine energije ( transformator, pretvara frekvencije ). U ovom sluaju se
stalno mijenja polaritet elektrode i radnog komada to izaziva oteano zavarivanje. Da bi se poveala
stabilnost zavarivanja, izvori naizmjenine elektrine energije imaju vee napone praznog hoda a
elektrode imaju takvu oblogu koja u sebi sadri sastojke kojima dobijamo bolju jonizaciju lunog
prostora. Kod ovog elektrinog luka naizmjenine elektrine energije katodna mrlja mijenja svoje mjesto
elektroda - radni komad.
Napon elektrinog luka zavisi od debljine i vrste obloge elektrode kojom zavarujemo. Prilikom
zavarivanja obloenim elektrodama napon je u granicama od 18 V do 30 V.
Skretanje elektrinog luka
Skretanje elektrinog luka ili puhanje elektrinog luka se uglavnom pojavljuje pri zavarivanju
istosmjernom elektrinom energijom a zanemarljivo je kod zavarivanja naizmjeninom elektrinom
energijom. Ovo skretanje elektrinog luka moe da bude toliko veliko da se poslije nekoliko povijanja
elektrini luk ugasi. Skretanje elektrinog luka ometa zavarivanje jer nastaje naljepljivanje kao
posljedica nemirnog elektrinog luka. Materijal se ne moe dovoljno rastopiti sa nemirnim elektrinim
lukom pa pored naljepljivanja nastaje i odnoenje kapljica elektrode u okolni prostor odnosno nastaje
rasprskavanje. Skretanje elektrinog luka se moe umanjiti primjenom jedne od slijedeih mjera :
- smanjenjem jaine elektrine energije i odravanjem male duine elektrinog luka ;
- premjetanjem suprotnog pola tako da suprotni pol prati kretanje elektrode u toku zavarivanja ;
- postavljanjem stezaljke kabla mase to je mogue blie mjestu zavarivanja ;
- rasporedom stezaljki kablova odnosno mase
- ako to elektroda omoguuje izvriti prelazak na naizmjeninu struju ;
- kosim dranjem elektrode kojim se sprjeava skretanje elektrinog luka na ivicama ;
Prilikom zavarivanja ugaonih avova stezaljka kabla ( masa ) mora biti postavljena na donjem limu jer
je time i elektrini luk automatski skrenut u sam ugao a zavarivanje je olakano.
Kada se vri zavarivanje materijala tada dolazi do prelaza rastopljenog materijala elektrode u rastop na
radni komad kroz elektrini luk. Nain prelaza rastopljenog materijala u osnovni materijal utie na
oblik, mehanika svojstva i metalurki sastav zavarenog spoja. Prelaz rastopljenog materijala je povezan
sa djelovanjem sila koje se stvaraju u elektrinom luku pri zavarivanju i koje omoguuju taj prelaz.
Bez uticaja ovih sila ne bi bilo mogue zavarivati u prinudnim poloajima kao to su vertikalni, zidni
i iznad glave. Stvaranje rastopljenog materijala odnosno kapljica na vrhu elektrode i odvajanje kapljica
su omogueni djelovanjem elektrodinamikih sila, sile gravitacije odnosno zemljine tee, sila povrinskog
napona tenog metala, eksplozionih sila, sila nastalih usljed strujanja gasa, itd.
-
18
1.6.2. Oprema za runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama
Opremu kojom se izvodi REL postupak zavarivanja obloenim elektrodama ine :
- prikljuni kabal koji predstavlja vezu ureaja za zavarivanje za dra elektrode;
- dra elektrode ; - obloena elektroda ; - prikljuak za masu ( stezaljka kabla ) ;
- osnovni materijal koji ustvari predstavlja materijal koji se zavaruje ;
- kabal koji vee ureaj za zavarivanje sa masom ; - ureaj za zavarivanje ;
Slika 1.6.2.1 Oprema za izvoenje REL postupka zavarivanja
1 - prikljuni kabal, 2 - dra elektrode, 3 - obloena elektroda, 4 - prikljuak za masu,
5 - osnovni materijal, 6 - kabal, 7 - ureaj za zavarivanje
Zavarivaki kablovi su provodnici elektrine energije od izvora elektrine energije do mjesta
zavarivanja. Kablovi su izraeni od tankih bakarnih ica upletenih u ue i obloenih odnosno
izolovanih gumom. Postoje dva zavarivaka kabla. Na jednom je dra elektrode a na drugom stezaljke
za spajanje sa osnovnim materijalom. Na drugom kraju provodnika su bakarne stopice ili drugi
prikljuci kojim se provodnici privruju na izvor elektrine energije. Duina provodnika se odreuje
prema potrebi. U radionici je duina obino do 15 metara. Za produenje kablova se mogu upotrijebiti
samo potpuno izolovani utikai odnosno spojevi. Veliina presjeka provodnika se oznaava u mm.
Proizvode se u standardnim veliinama: 35 mm2 , 50 mm2 , 70 mm2 , 95 mm2 , 120 mm2 i 150 mm2.
Presjek provodnika se bira na osnovu jaine elektrine energije kojom se u prosjeku najvie zavaruje i
na osnovu duine provodnika. Spoj kabla sa draem, stezaljkom i stopicama ( prikljukom na izvor )
mora biti besprijekoran inae na tom mjestu dolazi do otpora prilikom proticanja elektrine energije i
zagrijavanja to uzrokuje otapanje izolacije i oteenje bakarnih ica. Kablovi su skupi pa ih upravo
zbog toga treba uvati od oteenja.
Dra elektrode slui za dranje elektrode za vrijeme zavarivanja odnosno topljenja elektrode.
Konstruisan je tako da na jednoj strani vrsto prihvata i stee elektrodu a na drugoj strani je vrsto
spojen sa kablom za ureaj za zavarivanje. Zavarivanje nekvalitetnim, slabo odravanim i istroenim
-
19
draem elektrode uslovljava povremeno slabiju elektrinu energiju i nestabilan elektrini luk to
prouzrokuje greke u zavarivanju. Kvalitetan dra elektrode je skup pa ga treba uvati i odravati.
Osnovno odravanje zahtijeva povremeno ienje od oksida na mjestu spoja elektroda, pregled i
popravljanje spoja sa kablom, podmazivanje navoja grafitom i treba paziti da se ne oteti izolacija.
Dobrim odravanjem se drau elektrode produuje vijek trajanja i do est puta.
Prikljuak za masu slui za spajanje zavarivakog kabla za radni komad. Izraen je tako da se moe
vrsto stegnuti za radni komad koji se zavaruje i tako osigurati dobar spoj i prelaz elektrine energije.
Najbolji tipovi prikljuaka za masu su oni koji se mogu jednostavno premjestiti i privrstiti a da
osiguraju dobar spoj odnosno kontakt. Ukoliko se vri zavarivanje radnog komada sa nekvalitetnim
prikljukom za masu odnosno sa slabim spojem za radni komad dobija se neujednaen prelaz
elektrine energije a time i nestabilan elektrini luk to prouzrokuje greke u zavaru. Prikljuak za
masu treba povremeno istiti od oksida na spojevima i nadgledati i popravljati spoj prikljuka sa
kablom.
1.6.3. Elektrode - Dodatni materijal
Danas se za runo elektroluno zavarivanje upotrebljavaju obloene elektrode dok se gole elektrode
vie praktino ne upotrebljavaju. Obloga obloene elektrode moe biti tanka, srednja i debela. Tanka
obloga iznosi nekoliko desetih dijelova milimetra i ini od 1% do 5% teine elektrodne ice. Debela
obloga je sloj debljine od 1mm do 3mm i ini od 15% do 30% teine elektrodne ice a nekad i vie.
Obloge elektrode imaju viestruki zadatak i to:
- obloge dovode u stub elektrinog luka gasove koji pomau jonizaciju ;
- obloge zaklanjaju elektrini luk i rastop zatitnim gasom od uticaja vazduha a sagorijevanje odnosno
oksidaciju svode na najmanju moguu mjeru ;
- obloge rastopu dovode dodatni materijal koji je potreban za reakcije i legiranje tako da se gubitak
sagorijevanja nadoknadi ili se postie dopunsko legiranje ;
- obloge rastop pokrivaju troskom koja zadrava toplotu, sprjeava prodiranje vazduha i usporava
ovravanje tako da neistoe i gasni ukljuci mogu da izau na povrinu rastopa ;
Vazduni stub izmeu elektrinog luka i osnovnog materijala je slab provodnik pa se golom icom i
naizmjeninom elektrinom energijom teko zavaruje a i prilikom zavarivanja istosmjernom elektrinom
energijom elektrini luk je nestabilan i kree se lijevo-desno pa se upravo zbog toga i upotrebljavaju
obloene elektrode. Pod uticajem temperature elektrinog luka obloga elektrode se topi i isparava.
Troska - Veoma vaan zadatak obloge elektrode je stvaranje takve troske koja e omoguiti uzajamno
dejstvo izmeu nje i rastopa. Troska treba da rastvori nastale metalne okside, izvri dezoksidaciju ( da
vee kiseonik ) i ienje od sumpora, fosfora i azota. Na teljivost rastopa znatno utie kiseonik pa
ak i u malim koliinama pa prema tome i na upotrebljivost elektrode u prinudnim poloajima.
Poveanjem sadraja kiseonika sniavaju se mehaniki kvaliteti ava a to poveanje utie i na nain
prelaska kapljica sa elektrode u rastop.
-
20
Podjela elektroda je izvrena prema:
- tipu obloge na oksidne, kisele, rutilne, bazine i celulozne ;
- namjeni na elektrode za zavarivanje, elektrode za navarivanje i elektrode za lijebljenje i rezanje ;
- posebnim tehnolokim osobinama na duboko penetrirajue elektrode, elektrode prilagoene posebnim
uslovima rada i visoko produktivne elektrode ;
- debljini obloge na tanko obloene elektrode, srednje obloene elektrode i debelo obloene elektrode ;
- vrsti osnovnog materijala za koji su namijenjene na elektrode za zavarivanje nelegiranih i
niskolegiranih elika, elektrode za zavarivanje visokolegiranih elika, elektrode za zavarivanje sivog liva
i elektrode za zavarivanje obojenih metala.
Oznake elektroda prema razliitim standardima najee sadre: tip obloge, mehanike osobine metala
zavara koji se dobija topljenjem elektroda, vrstu i polaritet elektrine energije, poloaj zavarivanja.
Zahvaljujui ovim podacima korisniku je lake da izabere odgovarajue elektrode za materijal koji eli
da zavari ili da ih uporedi sa elektrodama razliitih proizvoaa. Elektrode se biraju prema osnovnom
materijalu odnosno prema osobinama osnovnog materijala i zahtjevima zavarenog spoja. Prilikom
prenosa i transporta elektrode se ne smiju bacati posebo kada se izvade kartonske kutije iz sanduka ili
posebnog pakovanja. Sve elektrode izuzev elektrode sa celuloznom oblogom se moraju uvati na suhom
mjestu. Na svaki nain se mora sprijeiti prodiranje vlage u oblogu elektrode jer se time lahko moe
promijeniti njen hemijski sastav pa obloga elektrode nee imati one osobine koje su potrebne za
uspjeno zavarivanje. Ako se obloga elektrode ovlai elektrode treba suiti prije upotrebe. U oblozi
elektrode ima vlage ako pri zavarivanje elektrini luk mnogo prti. Elektroda se ne smije uzimati
masnim rukavicama jer masnoa na elektrodi prouzrokuje poroznost zavarenog spoja. Kao posljedica
upotrebe previe ovlaenih elektroda nastaju mnoge potekoe kako pri samom zavarivanju tako i u
kvalitetu izvedenog ava. Kada se pone sa procesom zavarivanja posmatra se topljenje elektrode. Kod
vlanih elektroda se uju male eksplozije i pucketanja. Obloene elektrode vremenom ostare. Sa takvim
elektrodama se ne smiju zavarivati vlani spojevi.
1.7. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi inertnog gasa - TIG postupak
Prvi put je primijenjen 1942 godine u SAD u avioindustriji pri zavarivanju magnezijuma u zatitnoj
atmosferi helijuma. U SAD postupak ima oznaku GTAW Gas Tungsten Atc Welding a njegova
meunarodna oznaka je TIG Tungsten Inert Gas. Kod TIG postupka zavarivanja je kao toplotni izvor
upotrijebljen elektrini luk izmeu volframove netopljive elektrode i radnog komada koji se zavaruje u
atmosferi argona ili helijuma.
-
21
Slika 1.7.1 Princip TIG postupka zavarivanja
1 - radni komad ili osnovni materijal, 2 - dodatni materijal, 3 - prolaz gasa, 4 - pitolj,
5 - elektrini provodnik, 6 - netopljiva volframova elektroda, 7 - zatitni gas,
8 - elektrini luk, 9 - ovrsli metal ava, 10 - rastopljeni metal
Osobine TIG postupka zavarivanja su:
- koncentrisan izvor toplote ; - avovi su visokog kvaliteta ; - nema oslobaanja gasova i pare ;
- postupak nije tako brz ; - postoji mogunost zavarivanja veine metala i legura ;
- neznatno troenje volframove elektrode ; -dobra zatita zavara; - obuka zavarivaa je sloenija ;
Napajanjem elektrinog luka istosmjernom elektrinom energijom direktnog polariteta ( znak na
elektrodi ) se dobija duboko rastapanje to je poeljno za zavarivanje za razliku od indirektnog
polariteta ( znak + na elektrodi ) kod koga je zanemareno rastapanje.
Slika 1.7.2 Razlika izmeu direktnog i indirektnog polariteta kod TIG postupka zavarivanja
a - direktan polaritet, b - indirektan polaritet
Sa istosmjernom elektrinom energijom direktnog polariteta se zavaruju materijali koji ne zahtijevaju
ienje povrine za zavarivanje od oksida. To su najee visokolegirani elici ( austenitni ) i obojeni
metali kao to su nikal, bakar i njihove legure, titan i cirkonijum. Oprema za zavarivanje je prikazana
na slijedeoj slici.
-
22
Slika 1.7.3 Oprema za TIG postupak zavarivanja
1 - pitolj sa netopljivom volframovom elektrodom, 2 - komandni ormar,
3 - ureaj za regulaciju protoka, 4 - ureaj za regulaciju pritiska,
5 - boca za argon ili helijum, 6 - ventil za zatitni gas, 7 - osnovni materijal,
8 - generatori istosmjerne elektrine energije ili trofazni transformatori sa ispravljakom grupom,
9 - dodatni materijal
Napajanje elektrinog luka naizmjeninom elektrinom energijom se obino vri jednofaznim
transformatorima kao izvorom naizmjenine elektrine energije. Osnovna oprema je ista kao i kod TIG
zavarivanja istosmjernom elektrinom energijom. Magnezijum, aluminijum i njihove legure se iskljuivo
zavaruju naizmjeninom elektrinom energijom.
Inertni gas koji se upotrijebljava pri TIG zavarivanju je argon, helijum ili mjeavina argona i helijuma.
Vie se koristi argon. Prilikom upotrebe i argon i helijum moraju biti izuzetno isti ( 99,99% ).
Dodavanje vodonika u argon ili helijum poveava napon elektrinog luka za jednu istu duinu. Gasoviti
argon se isporuuje u elinim bocama pod pritiskom. Teni argon se skladiti i transportuje u dobro
izolovanim rezervoarima poslije ega se prilikom potronje prvo preljeva u specijalne rezervoare iz
kojih se preko isparivaa prevodi u gasovito agregatno stanje i centralnim razvodom dovodi do
potroakih mjesta.
Izvoenje zavarivanja se vri tako to poslije izvrenog spajanja zavariva svojim radom nastoji da
obezbijedi ravnomjerno stapanje stranica lijeba radnog komada po cijeloj debljini i popuni lijeb u
jednom ili vie prolaza zavisno od debljine. TIG zavarivanje je znatno sloenije ali je po operativnoj
tehnici slino gasnom zavarivanju. Da bi zavariva mogao izvoditi to kvalitetnije zavarene spojeve
neophodno je da obezbijedi sebi dobre uslove za rad a po mogunosti da sjedi i da ima dovoljno
prostora za voenje gorionika i dodavanje ice. Gorionik se dri malo pod nagibom od 10 do 20 u
odnosu na vertikalu a usmjeren je u pravcu kretanja. Elektrini luk pri tome pokriva rastopljeno
kupatilo i omoguava neprekidno pomijeranje gorionika.
-
23
TIG postupkom zavarivanja se mogu izvoditi zavareni spojevi u svim poloajima zavarivanja s time da
ovo itekako zavisi od obuenosti zavarivaa. Ovim postupkom se obino zavaruju limovi od minimalno
0,8 mm do maksimalno 6 mm debljine sa i bez dodatnog materijala. Mogue je takoe pomou TIG
postupka zavarivati i materijale vee debljine od 6 mm ali su one uglavnom rezervisane za MIG
postupak zavarivanja. TIG je takoe pogodan za zavarivanje cijevi. Gorionik se moe fiksirati za cijev i
kretanjem gorionika oko obima cijevi se vri zavarivanje. Osim toga to TIG postupak moe biti i
mehanizovan postoje isto tako i automatski ureaji kojim se zavaruju rupe na ploama izmjenjivaa
toplote pomou TIG postupka.
TIG postupak se primjenjuje u proizvodnji i montai zavarenih metalnih konstrukcija. Posebno je naao
primjenu u zavarivanju metala i legura koji imaju veliki afinitet prema kiseoniku odnosno oksidaciji u
rastopljenom stanju. Ovdje prije svega spadaju visokolegirani elici legirani sa hromom i molibdenom,
aluminijum i njegove legure, magnezijum i njegove legure, bakar i njegove legure, titan, cirkonijum i dr.
Pored spomenutih materijala ovaj postupak se koristi najvie u montai raznih cjevovoda u
kotlogradnji, petrohemijskoj industriji odnosno uglavnom na onim mjestima gdje se zahtijeva vrlo visok
kvalitet.
1.8. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi inertnog gasa - MIG postupak
Ovaj postupak zavarivanja se pojavio u SAD izmeu 1948 godine i 1951 godine gdje je poznat po
skraenici GMAW Gas Metal Arc Welding. Njegova meunarodna oznaka je MIG Metal Inert Gas.
MIG postupak predstavlja tehniku zavarivanja elektrinim lukom u atmosferi inertnog gasa u kojoj je
uspostavljen elektrini luk izmeu materijala koji se zavaruje i topljive gole ice.
Slika 1.8.1 Princip MIG postupka zavarivanja
1 - elektroda ( topljiva gola ica ), 2 - zatitni gas, 3 - elektrini provodnik, 4 - kontaktna voica,
5 - mlaznica, 6 - elektrini luk, 7 - rastopljeni metal, 8 - radni komad ili osnovni materijal,
9 - ovrsli metal ava
-
24
Osnovna karakteristika MIG postupka zavarivanja se sastoji u upotrebi poveane jaine elektrine
energije u ianoj elektrodi u iznosu od I 100 A/mm2. Ova karakteristika kombinovana sa protokom
zatitnog inertnog gasa, jednom topljivom icom i odgovarajuom elektrinom energijom s kojom se
vri zavarivanje omoguuje prelaz metala u elektrini luk u obliku finih kapljica koje se odvajaju sa
vrha ice prema radnom komadu koji se zavaruje. Elektrini luk je stabilan i pravilno usmjeren. Dakle
kod ove vrste zavarivanja elektroda se kao dodatni materijal topi u atmosferi inertnog gasa tako da se
osnovna karakteristika ovakvog naina zavarivanja sastoji u primjeni istosmjerne elektrine energije
velike gustoe sa elektrodom vezanom za pozitivan pol izvora elektrine energije. Gustoa elektrine
energije za zavarivanje iznosi za :
- aluminijum od 100 do 500 A/mm2 presjeka ice ;
- obini i nehrajui elik od 100 do 200 A/mm2 ;
- bakar od 150 do 250 A/mm2 ;
Velika gustoa elektrine energije osigurava pravilan proces zavarivanja i dobar kvalitet ava. Ako je
gustoa elektrine energije mala dolazi do padanja krupnih kapljica elektrode u krater ava to ima za
posljedicu u uslovima zatitnog gasa stvaranje poroznog ava sa nedovoljnim provarom osnovnog
materijala i njegovom razbrizgavanju. Meutim pri znatnom dejstvu elektromagnetnih sila male kapljice
se slivaju u struju te takav prenos elektrodnog materijala osigurava duboko provarivanje osnovnog
materijala i formiranja kompaktnog ava sa ravnom i istom povrinom dok e razbrizgavanje biti u
doputenim granicama. Zbog visoke gustoe elektrine energije se upotrebljavaju elektrode malih
prenika od 0,6 mm do 3 mm sa velikom brzinom njenog dovoenja.
Kao zatitni gas se koristi argon. Mogue je dodati i druge gasove sa argonom ali u manjem procentu.
Za magnezijum, aluminijum, bakar i njihove legure se upotrebljava ist argon odnosno 99,99% argona.
Ako se MIG postupkom zavaruje aluminijum vee debljine u jednom ili dva prolaza tada se kao
zatitni gas upotrebljava smjesa argona i helijuma. Npr. za nehrajue elike zatitni gas = argon + 1%
kiseonika, za elike uopteno zatitni gas = argon + (35)% kiseonika, itd. U principu svi metali i legure
koji su zavarljivi TIG postupkom zavarivanja su takoe zavarljivi i MIG postupkom zavarivanja.
Prednosti MIG postupka zavarivanja su:
- elektrini luk je vidljiv i mogue ga je regulisati pa je zbog toga i lake kontrolisati teno kupatilo ;
- samo kod lahkih legura je mogue zavarivanje u svim poloajima dok za ostale metale postupak nije
upotrebljiv u horizontalnom poloaju i horizontalno vertikalnom ( zidnom ) poloaju zavarivanja ;
- zavarivanje je bez praha pa nema prisustva klasinih neistoa a samim time ni ienja pogotovu
kod zavarivanja u vie prolaza ;
- elektrini luk se lahko uspostavlja prilikom zavarivanja pa nema zaustavljanja npr. za ienje a
dovod dodatnog materijala odnosno ice je konstantan ;
- postupak moe biti upotrijebljen kao poluautomatski i automatski ;
- avovi su visokog kvaliteta ;
-
25
- zbog toga to se uvijek moe izvoditi zavarivanje u vie prolaza dijapazon zavarljivih debljina je
vrlo irok a jedino ekonomska opravdanost odreuje ovu veliinu ;
Praktino MIG postupak je optimalno upotrebljiv do debljine od 4 mm kod runog a 1,5 mm kod
automatskog zavarivanja. Na pravilno izvrenje ovog postupka zavarivanja utie vie faktore koji se
uglavnom odnose na elektrini luk i tehniku zavarivanja samog zavarivaa. Faktori elektrinog luka su :
- elektrina energija zavarivanja ( priroda, intenzitet, polaritet )
- elektroda ( topljiva gola ica )
- zatitni gas
Kada se govori o elektrinoj energiji kojom se vri zavarivanje kod MIG postupka se upotrebljava
jedino istosmjerna elektrina energija. U istom argonu ili helijumu elektrini luk se razliito ponaa
prema polaritetu i jaini elektrine energije tako da ovdje razlikujemo slijedee sluajeve :
1. SLUAJ KADA JE ICA POVEZANA NA POZITIVAN POL ( indirektan polaritet )
Slika 1.8.2 Indirektni polaritet kod MIG zavarivanja
a - argon + kiseonik, b - argon, c - helijum + argon, d - helijum
Ako je jaina elektrine energije zanemarljiva odnosno mala tada se prelaz kapljice sa vrha ice u
osnovni materijal ostvaruje velikim kapljicama i u kratkom spoju ( od 2 do 3 kapljice u sekundi ).
Prelazak kapljice je ostvaren u obliku finih, sitnih kapljica koje se kreu prema radnom komadu koji
se zavaruje a to svakako zavisi od prirode i prenika ice. Ovdje pod dejstvom sila nastaje pojava
suavanja kapljice.
Slika 1.8.3 Topljenje ice kod MIG zavarivanja
1 - mlaznica, 2 - ica ( topljiva elektroda ), 3 - kapljica, 4 - spoljanja zona, 5 - centralna zona
-
26
Posebnom kamerom velikih brzina odnosno analizom snimljenih kapljica je mogue ustanoviti stvarne
putanje kapljica ice kao i poveanje ubrzanja kapljica ice sa poveanjem jaine elektrine energije.
Ovo ubrzanje kapljica ice je veoma vano jer moe biti i preko dvadeset puta bre od ubrzanja sile
zemljine tee. Elektrini luk je stabilan i penetracija je dobra. Vrh ice je pravilno raspodijeljen po
cijeloj povrini anodne mrlje.
2. SLUAJ KADA JE ICA POVEZANA NA NEGATIVAN POL ( direktan polaritet )
Slika 1.8.4 Direktni polaritet kod MIG zavarivanja
a - argon + kiseonik, b - argon, d - helijum
Elektrini luk je povijen i nestabilan sa formiranjem velikih kapljica rastopljenog metala na vrhu ice.
Veliina ovih kapljica moe biti i ak deset puta vea od prenika ice. Tom prilikom brzina topljenja
ice raste, penetracija je vrlo mala i mogua je povrinska oksidacija radnog komada. Ovdje sva
elektrina energija polazi prema katodnoj mrlji odnosno jednoj maloj povrini A2 u odnosu na
povrinu A1 presjeka ice. Aksijalna sila F je u ovom sluaju usmjerena od katodne mrlje prema ici.
Slika 1.8.5 Suavanje kapljice pod dejstvom sila tzv. pinch effect
Kod direktnog polariteta imamo mnogo veu brzinu topljenja ice nego kod indirektnog polariteta ali
je elektrini luk nestabilan. Brzina topljenja ice je itekako vana za stabilnost elektrinog luka. Tako
poevi sa dodavanjem kiseonika u iznosu od 5% argonu elektrini luk postaje stabilan i prelaz metala
ice se ostvaruje malim kapljicama. Poveanje procenta kiseonika u zatitnom gasu utie na smanjenje
mehanikih karakteristika, penetracija je slaba a elektrini luk je slabo voen. Na osnovu ovoga se
zakljuuje da se pri MIG zavarivanju iskljuivo upotrebljava indirektan polaritet.
Brzina topljenja ice je u funkciji svoga zagrijavanja odnosno toplotne snage koja je topi.
-
27
Slika 1.8.6 Pitolj za MIG zavarivanje
1 - kontakt, 2 - iana elektroda, h - duina izvuenog dijela iane elektrode,
B - udaljenost mlaznice zatitnog gasa
Brzina topljenja ice raste ako se poveava veliina h a najvea je kada je jaina elektrine energije
zavarivanja maksimalna a specifian otpor ice znaajan. Ovo je posebno izraeno kod elika.
Slika 1.8.7 Dijagram: brzina ice - jaina elektrine energije kod MIG zavarivanja
Ukupan napon elektrinog luka raste linearno u funkciji jaine elektrine energije za istu icu i istu
duinu elektrinog luka l i duinu h.
Slika 1.8.8 Dijagram: napon - jaina elektrine energije kod MIG zavarivanja
Kod oba prethodna grafika se radi o istosmjernoj elektrinoj energiji ( indirektan polaritet ), elinoj ici
prenika 1,6 mm i argonu kao zatitnom gasu. Napon raste mnogo bre kada je vee h i kada je
znaajan specifini otpor ice. Dakle napon elektrinog luka raste sa duinom elekrinog luka. Brzina
topljenja ice raste sa jainom elektrine energije, istovremeno je u funkciji prirode ice i duine h ali
ne zavisi od duine elektrinog luka ija je vrijednost l 4 mm. Brzina topljenja ice je u potpuno
-
28
istim uslovima mnogo vea kod direktnog nego kod indirektnog polariteta. Takoe pri istim uslovima
zavarivanja ( jaina elektrine energije pri zavarivanju, zatitni gas ) postoji razliita penetracija i
razlikujemo dvije bitne zone u elektrinom luku :
- spoljnju koja je u obliku zvona ; - unutranju kroz koju prolaze kapljice ;
Slika 1.8.9 Zone prenosne kapljice pri zavarivanju razliitih materijala kod MIG zavarivanja
Prenici ica koji se upotrebljavaju prilikom prelaska metala ice u finim kapljicama kod MIG
zavarivanja su 1,2 mm; 1,6 mm i 2,4 mm. ica se obino isporuuje savijena na standardnim
koturovima.
Zatitni gas koji najvie upotrebljavamo kod MIG zavarivanja su argon i helijum ( kao i kod TIG
zavarivanja ). Za istu duinu elektrinog luka i istu jainu elektrine energije, napon elektrinog luka je
mnogo vei u helijumu nego u argonu. Upravo iz ovog razloga je bolje upotrebljavati helijum ili
smjesu argon+helijum sa visokim sadrajem helijuma za zavarivanje bakra, aluminijuma i njihovih
legura veih debljina gdje imamo dobro provoenje toplote. Isto tako vai i obrnuto odnosno argon je
poeljniji za zavarivanje manjih debljina i za poziciona zavarivanja. U Evropi a i kod nas argon je gas
koji je vie u upotrebi od helijuma. U argon se moe dodavati i kiseonik koji stabilizuje elektrini luk
i sprjeava pojavu zareza. Protok gasa se kontrolie pomou mjeraa protoka vodei rauna da
cjevovodi budu isti i kvalitetni.
Oprema za MIG zavarivanje ili instalacija kod MIG postupka moe biti runa, poluautomatska ili
automatska i identina je sa instalacijom za MAG zavarivanje.
Slika 1.8.10 Oprema za MIG zavarivanje
1 - pitolj za zavarivanje, 2 - ureaj za dovoenje ice, 3 - ormar sa komandama,
4 - izvor istosmjerne elektrine energije
-
29
Sa pitoljem za zavarivanje zavariva upravlja elektrinim lukom, osigurava dolazak zatitnog gasa,
voenje ice kao i dovod elektrine energije za zavarivanje. Postoji vie sistema dovoenja ice u pitolj
kao to su potiskivanjem ice, izvlaenjem ice, potiskivanjem i izvlaenjem ice, itd. Pri
poluautomatskom zavarivanju se pitolj vodi runo a dovoenje ice je automatizovano. Pri
automatskom MIG/MAG zavarivanju pitolj ili radni komad se vodi specijalnim ureajima ili
mehanizmima.
Putanje u rad je kod MIG postupka takoe veoma bitno jer se mora izvriti podeavanje odreenih
parametara zavarivanja. etiri parametra su veoma bitna prilikom izvoenja zavarivanja a to su:
- napon zavarivanja ; - jaina elektrine energije pri zavarivanju ; - prenik ice ; - brzina odmotavanja
ice ;
Tehnika zavarivanja koja se najee koristi kod MIG postupka jeste tehnika zavarivanja ulijevo koja
se veoma lahko izvodi. Pri istim podeenim uslovima tehnika zavarivanja ulijevo daje manju
penetraciju, ravnomjerno nanoenje i veu brzinu izvoenja u odnosu na tehniku zavarivanja udesno.
Kod zavarivanja aluminijuma i lahkih legura se ne primjenjuje MIG zavarivanje u pozicijama.
Poloaj pitolja je takav da moe biti skoro vertikalan. Ugao koji pitolj gradi sa vertikalom je izmeu
0 i 30. Rastojanje izmeu vrha mlaznice i materijala koji se zavaruje se uzima od 2 do 2,5 puta
duine elektrinog luka za sueono zavarivanje. Zavretak cijevnog kontakta moe biti malo uvuen u
zavisnosti od ravne povrine pred mlaznicom. Ovo rastojanje iznosi od 3 mm do 4 mm za lahke legure
a do 6 mm za ostale metale.
Priprema ivica za zavarivanje se u zavisnosti od vrste materijala koji se zavaruje i njegove debljine vri na
slijedei nain:
- za sueono zavarivanje ( sa i bez zazora minimalne debljine su 4 mm za runo i poluautomatsko
zavarivanje ; za automatsko zavarivanje debljine materijala mogu biti i nie a uglavnom se kreu od
1,5 mm do 3 mm )
- V priprema sa obaranjem ivica i uglom = 6090;
- X priprema sa obaranjem ivica i rastojanjem u centru od 1mm do 3 mm;
Mjeavina 30% argon+70% helijuma daje izvjestan broj prednosti u odnosu na ist argon prilikom
zavarivanja lahkih legura. Pri zavarivanju veih debljina ova mjeavina poboljava stabilnost elektrinog
luka kod velikih jaina elektrine energije (650 A) to kod istog argona to nije sluaj (500 A).
Slika 1.8.11 Priprema ivica za MIG zavarivanje
-
30
Takasto MIG zavarivanje ima prilagoenu specijalnu mlaznicu na pitolju za zavarivanje. Komande
su podeene na razliite sisteme vremenskog kanjenja. Izgled zavarenog spoja pri takastom MIG
zavarivanju je prikazan na slijedeoj slici za koji je karakteristino to da se sa poveanjem %
kiseonika poveavaju veliine P i d dok veliina D opada.
Slika 1.8.12 Izgled zavarenog spoja pri takastom MIG zavarivanju
Kao zatitni gas u upotrebi je argon, mjeavina 70% argona + 30% helijuma ili mjeavina argon +
(0,5%2%) kiseonika.
1.9. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi aktivnog gasa - MAG postupak
Njegova meunarodna oznaka je MAG - Metal Aktiv Gas. Predstavlja ustvari zavarivanje topljivom
ianom elektrodom u zatiti aktivnog gasa. Prvi put je upotrijebljen 1953 godine. Elektrini luk se
uspostavlja izmeu topljive iane elektrode i radnog komada. ica je ukljuena u kolo elektrine
energije i dovodi se automatizovano u rastop. Osnovne karakteristike MAG postupka su :
- minimalna jaina elektrine energije izraena u amperima ( A ) se obino uzima kao Imin = 60 + 135d gdje
je d prenik upotrijebljene ice izraen u mm ( d = 0,6 - 0,8 - 1,0 - 1,2 - 1,6 mm ) npr. za d = 1 mm
slijedi Imin = 195 A ;
- postupak se iskljuivo upotrebljava za zavarivanje nelegiranig i niskolegiranih elika ;
- prijelaz dodatnog materijala u osnovni materijal se vri u slobodnoj zapremini rastopljenim velikim
kapljicama ( normalnim elektrinim lukom ) i u kratkom spoju ( vrlo kratkim elektrinim lukom od 2
mm do 4 mm ) usljed sila povrinskog napona, elektro magnetne sile i gasne erupcije ;
- produktivnost odnosno uinak postupka je visok ;
- gustina upotrijebljene elektrine energije je promjenljiva i varira ak do maksimalno 350 A/mm2 ;
Zatitni gas koji se upotrebljava za MAG postupak je ugljen dioksid CO2 koji se nekad koristi sam a
nekad pomijean sa kiseonikom, argonom ili azotom. Posebno se mora voditi rauna o sadraju vode
u zatitnom gasu koja na niskim temperaturama oko 40C tzv. taka rose prelazi u suhi led. Kao
zatitni gas se upotrebljavaju :
1) gasne smjese na bazi ugljen dioksida CO2 :
- CO2 + ( 5 10 )% kiseonika ; - CO2 + 20 % kiseonika koja se upotrebljava u Japanu ;
2) gasne smjese na bazi argona Ar :
- Ar + ( 15 25 )% CO2 ; - Ar + 5% O2 + 15% CO2 ;
3) Azot i smjesa Ar + ( 25 30 )% azota koji se upotrebljavaju za zavarivanje bakra i njegovih legura ;
4) ist ugljen dioksid CO2 ;
-
31
Elektrina energija zavarivanja koja se najee koristi za zavarivanje materijala MAG postupkom je
istosmjerna elektrina energija indirektnog polariteta koja daje stabilniji elektrini luk, ravnomjerniji
prenos dodatnog materijala, relativno male gubitke usljed razbrizgavanja i veu dubinu provarivanja.
Istosmjerna elektrina energija direktnog polariteta se rijetko koristi jer elektrini luk pri istoj jaini
elektrine energije zavarivanja postaje vrlo nestabilan iako je koeficijent topljenja sa direktnim
polaritetom vei od koeficijenta topljenja sa indirektnim polaritetom. Izuzetak ini navarivanje kada je
topljiva iana elektroda povezana na negativan pol pa se samo u ovom sluaju postie vei koeficijent
topljenja iane elektrode bez predgrijavanja kao i ravnomjerniji i manji provar. Naizmjenina elektrina
energija nije nala primjenu kod MAG postupka zavarivanja.
Duina slobodnog dijela iane elektrode predstavlja dio iane elektrode koji izlazi iz kontaktne
voice.
Slika 1.9.1 Zavisnost duine ice ( h ) u funkciji irine i dubine provarivanja