04_Cavarovic

lanci 69

B. avarovi-Gabor: Razvod braka roditelja i simptomi traume kod djece

Izvorni znanstveni lanakUDK 314.55 : 159.97-053.2Primljeno: rujan, 2007.

Brankaavarovi-Gabor1

Dom Grada Zagreba zapsihiki bolesne odrasleosobe Sveta RitaVelika Gorica

Kljune rijei:djeca, razvod, simptomitraume, obitelj.

RAZVOD BRAKARODITELJA I SIMPTOMI

TRAUME KOD DJECE

SAETAKIstraivanje je provedeno na uzorku od 397 djece i mladih

u dobi od 8 do 20 godina (veina je djece u dobi od 8 do 14godina), koji su tijekom 2005. i 2006. bili u tretmanu Poliklinikeza zatitu djece Grada Zagreba. Cilj je istraivanja bio da seispita povezanost iskustva razvoda braka roditelja i postojanjasimptoma traume kod djece koja su klijenti Poliklinike za zatitudjece Grada Zagreba

Razina simptoma traume djece ispitana je upitnikom ek-lista simptoma trauma za djecu koja su doivjela iskustvorazvoda roditelja to je bio primaran razlog dolaska u Poliklinikuu odnosu na djecu koja su upuena iz drugih razloga. Takoerje ispitana povezanost iskustva razvoda roditelja s izloenounasilju u obitelji i meu vrnjacima.

Pokazalo se da u ovom klinikom uzorku razvod brakaroditelja nije varijabla koja pridonosi razini traumatizacijedjeteta. Istraivanje je pokazalo da najvie simptoma traumepokazuju zlostavljana djeca.

1 Mr. sc. Branka avarovi Gabor, socijalna radnica, Dom gradaZagreba za psihiki bolesne osobe Sveta Rita, Velika Gorica, e-mail:[email protected]

70 lanci

Ljetopis socijalnog rada 2008., 15 (1), 69-91 str.

UVODUVODUVODUVODUVOD

Obitelj je temeljna socijalna institucija koja presudno utjee na sudbinu pojedinca teje stoga u aritu znanstvenog zanimanja ve nekoliko desetljea (Mijatovi, 1995.).

Razvod braka je imbenik koji najvie pridonosi poveanju broja obitelji s jednimroditeljem i, s obzirom na stres koji izaziva kod lanova obitelji, moe imati razliite posljedicena psihosocijalni razvoj djece. Prema podacima o sklapanju i razvodu braka u Hrvatskojevidentan je trend opadanja stope sklapanja braka. Tako je npr. stopa sklapanja braka1972. iznosila 8,5, a 2006. godine iznosi 5,0, za razliku od stope razvoda koja se poveava-1972. iznosila je 147,4, a 2006. je iznosila 210,5 (Statistiki ljetopis RH, 2007.). Paralelnos poveanom stopom razvoda rasla je i drutvena zabrinutost i zanimanje strunjaka raznihprofila koji su se bavili utjecajem razvoda braka na djecu (Arambai, 2000.).

Brojna istraivanja pronalaze povezanost izmeu izloenosti stresnim ivotnimdogaajima i raznih oblika tjelesne i psiholoke simptomatologije (Coyne i Downey, 1991.;Kessler, 1997.). ivotni dogaaji na nespecifian nain umanjuju otpornost organizmatako da se opa osjetljivost na bolest poveava porastom ukupnih tetnih utjecaja ivotnogstresa (Kessler, Price i Wortman, 1985.).

StresStresStresStresStres se definira kao sklop emocionalnih, tjelesnih (fiziolokih) i/ili bihevioralnih reakcijado kojih dolazi kad neki dogaaj procijenimo opasnim i/ili uznemirujuim, odnosno kaosklop psihikih i tjelesnih reakcija na stresor koji pred nas postavlja zahtjeve kojima nemoemo udovoljiti (Lazarus i Folkman, 1984.). Sam stresor ili izvor stresa definira se kaodogaaj ili niz dogaaja za koje procjenjujemo da ugroavaju na ivot i/ili ivot namavanih ljudi, materijalna dobra, samopotovanje i sl., odnosno dogaaj za koji smatramoda moe poremetiti (izmijeniti) uobiajeni, svakodnevni tijek naega ivota (Lazarus iFolkman, 1984.). Stresor je, dakle, vanjski dogaaj, a stres je unutranje stanje ili doivljaj.Pojam stresa ne odnosi se na statian odnos pojedinac-okolina, ve se promatra kaoproces koji se razvija u funkciji situacijskih i osobnih promjena. Stresni dogaaji su dogaajikoje procijenimo, protumaimo ili doivimo prijeteima, ugroavajuima ili opasnima zanas i/ili za nekoga tko nam je drag.

Ono to im se dogaa djeca tumae i doivljavaju u okviru svoga nevelikog ivotnogiskustva i unutar tog okvira vrlo intenzivno proivljavaju dogaaje koji su odraslima potpunonevani.

Djeca e se razlikovati s obzirom na nain procjene istih dogaaja. Kod neke edjece odvajanje od jednog roditelja izazvati bijes, srdbu, tugu, razoaranje. Kod drugihtakvi osjeaji nee biti prisutni. Stanje stresa obiljeavaju emocionalni, misaoni, tjelesni iponaajni znakovi, a njihova jaina i trajanje ovise o znaajkama dogaaja i osobinamadjeteta te podrci koju dijete dobiva iz svoje okoline (Arambai, 2000.).

Veina autora izdvaja dugotrajne, kontinuirane ili kronine ivotne tekoe kaoposebnu kategoriju stresnih iskustava koja se po opsegu i trajnosti utjecaja bitno razlikuju

lanci 71


od stresnih dogaaja, bez obzira na to radi li se o znaajnim ivotnim promjenama ilisvakodnevnim stresorima (Depue i Monroe, 1986.; Kessler, Price i Wortman, 1985.).Kronini stresori obuhvaaju kontinuirane i dugotrajne uvjete u socijalnom i/ili fizikomokruenju koji mogu rezultirati previsokom razinom zahtjeva za adaptivne kapaciteteosobe. Sve vei broj istraivakih nalaza upuuje na znaenje dugotrajnih ivotnih tekoakao snanih izvora psiholokog stresa (Lepore, Evans i Schneider, 1991.).

Traumatski dogaajiTraumatski dogaajiTraumatski dogaajiTraumatski dogaajiTraumatski dogaaji za razliku od stresnih dogaaja spadaju u dogaaje izvanobinoga ljudskog iskustva i povezani su s vrlo intenzivnim reakcijama straha i ugroenostiza vlastiti ili tui ivot, a odnose se na dogaaje kao to su: prisustvovanje nasilju, silovanje,prisustvovanje pogibiji drugih ljudi, prijetnja smru, ratovi, prirodne katastrofe (Amerikapsihijatrijska udruga, 1996.). Za razliku od obinih stresnih dogaaja traumatski dogaajiukljuuju ugroenost ivota i tjelesne cjelovitosti, odnosno bliski susret s nasiljem i smru.Oni ljudska bia suoavaju s krajnostima bespomonosti i straha i pobuuju reakcijekatastrofe (Herman, 1996.). Izlaganje traumatskim dogaajima povezano je s nastankomposttraumatskog stresnog poremeaja koji se u rizinim skupinama, kao to su npr. vojniveterani, rtve nasilja, pojavljuje u 3 do 58% izloenih osoba (Amerika psihijatrijskaudruga, 1996.). Osim PTSP-a vrlo su esti i drugi psihiki poremeaji kao to su depresijai anksiozni poremeaji koji se javljaju i u 80% oboljelih (Brady, 1997.). U traumatskedogaaje takoer spada emocionalno i fiziko zlostavljanje koje je takoer povezano spoveanim rizikom nastanka psihikih poremeaja (Schneider, Baumrind i Kimwerling,2007.; Afiti i sur. 2007.).

Razvod braka na ljestvici ivotnih dogaaja uvrten je u izrazito stresne dogaajetako da se na skali nalazi na drugom mjestu, odmah iza smrti branog druga (Holmes iRahe, 1967.).

Nakon razvoda braka slijedi proces alovanja kroz koji prolaze odrasli i djeca u fazama.Djeca prolaze pet faza od trenutka spoznaje da se njihovi roditelji razvode do trenutkaprihvaanja razvoda kao neega na to ne mogu utjecati: faza negiranja, faza ljutnje, fazanagodbe, faza depresije i faza prihvaanja. Wallerstein i Kelly su 1980., promatrajuireakcije djece, uoili razliite tipove neposrednih djejih reakcija na razvod roditelja. Njihovatipologija sadri sljedee emocionalne reakcije:emocionalne reakcije:emocionalne reakcije:emocionalne reakcije:emocionalne reakcije:

Strah od naputanjaStrah od naputanjaStrah od naputanjaStrah od naputanjaStrah od naputanja - prema opservacijama autora, 75% djece nakon razvodaboji se za budunost.

Zabrinutost za roditeljeZabrinutost za roditeljeZabrinutost za roditeljeZabrinutost za roditeljeZabrinutost za roditelje - djeca su zabrinuta kako e roditelji dalje ivjeti. Djecasrednjokolske dobi zabrinuta su za osiguravanje materijalnih sredstava za ivot,zbog preseljenja u novi stan, promjene kole, itd.

Osjeaj tuge, snudenostiOsjeaj tuge, snudenostiOsjeaj tuge, snudenostiOsjeaj tuge, snudenostiOsjeaj tuge, snudenosti - djeca u dobi do 14 godina izraavaju alost i pokazujuosjeaj velikoga gubitka. Vie od treina djece te dobi pokazuje simptome depresije,nesanice i razne tjelesne tegobe, a 50% mata o ponovnom pomirenju roditelja.

72 lanci


Osjeaj osamljenostiOsjeaj osamljenostiOsjeaj osamljenostiOsjeaj osamljenostiOsjeaj osamljenosti - razvod roditelja za djecu esto znai razdoblje osamljenosti.Roditelji su obino zauzeti sami sobom ili meusobnim sukobom te nemaju vremenaza djecu koja ostaju preputena sama sebi.

Osjeaj odbaenostiOsjeaj odbaenostiOsjeaj odbaenostiOsjeaj odbaenostiOsjeaj odbaenosti - djeca esto smatraju da ih je roditelj koji odlazi iz domaodbacio i pitaju se zavreuju li njegovu ljubav.

Sukob lojalnostiSukob lojalnostiSukob lojalnostiSukob lojalnostiSukob lojalnosti - razvod je za djecu razdoblje u kojem dolazi do sukoba lojalnostibudui da ih roditelji gotovo prisiljavaju za kojega od njih da se odlue. Borbaroditelja za naklonost djeteta moe pojaati unutarnje sukobe u djetetu.

Bijes i agresijaBijes i agresijaBijes i agresijaBijes i agresijaBijes i agresija - kod vie od 30% djece autori opaaju agresiju kao glavnu reakcijuna razvod, a 25% djece usmjerava agresiju na roditelja koji pokree razvod.

Istraivanje ovih autora pokazalo je da su najee reakcije na razvod vezane zaanksioznost, depresiju i ljutnju.

Ve od najranije dobi djeca su svjesna emocionalne klime u obitelji i mogu osjetititugu, uznemirenost ili nezadovoljstvo. Nain na koji djeca razumiju razvod svojih roditeljauvelike ovisi i o njihovoj dobi. Meutim, prilagodba moe ovisiti i o naporima koje roditeljiulau u to da ublae loe uinke razvoda na djecu (Amato, 2000.).

Zbog toga je korisno poznavati kognitivne i emocionalne reakcije tipine za djecuodreene dobne grupe i pomoi roditeljima da pomognu djeci u prilagodbi na razvodbraka kako bi se ublaile negativne posljedice razvoda (www.divorcesource.com, 2007.).Istraivanje ovih autora pokazuje da su najee reakcije na razvod braka anksioznost,depresija i ljutnja.

Djeca dojenake dobiDjeca dojenake dobiDjeca dojenake dobiDjeca dojenake dobiDjeca dojenake dobi - primjeuju promjene u koliini energije kod roditelja, njihovemocionalni status i to da jedan roditelj vie ne ivi u kui. Uznemirenija su, sklonapromjenama ritma spavanja i drugim dnevnim rutinama, a doseli li se nova odrasla osobau kuu, mogu postati nervozna i plaljiva. Roditelji im mogu pomoi odravajui uobiajenurutinu i raspored, pruanjem podrke tjelesnim dodirima i rijeima ljubavi.

Djeca u dobi od 2 do 5 godinaDjeca u dobi od 2 do 5 godinaDjeca u dobi od 2 do 5 godinaDjeca u dobi od 2 do 5 godinaDjeca u dobi od 2 do 5 godina - primjeuju da jedan od roditelja vie ne ivi u kui.Pri tome mogu pokazati empatiju prema roditelju koji je tuan i prema njemu pokazivatiljutnju. Mogu se teko odvajati od roditelja, pokazivati neka regresivna ponaanja,promijeniti rutine dnevnog i nonog spavanja te imati none more. Zato je vano da imroditelji posvete vie vremena kad se pripremaju na razvod koristei pri tome verbalnu ineverbalnu komunikaciju.

Djeca u dobi od 6 do 10 godinaDjeca u dobi od 6 do 10 godinaDjeca u dobi od 6 do 10 godinaDjeca u dobi od 6 do 10 godinaDjeca u dobi od 6 do 10 godina - znaju da jedan roditelj vie ne ivi u istom domu,poinju shvaati da razvod znai da njihovi roditelji vie nee biti u braku i ivjeti zajednote da se roditelji vie ne vole. Ona esto krive sebe za razvod, brinu o promjenama usvakodnevnom ivotu. Mogu imati none more, pokazivati znakove tuge i alosti zbogodsustva jednog roditelja, biti agresivni i ljuti na roditelja kojega optuuju. Potrebno jeda roditelji prenesu djeci poruku da nisu ona odgovorna za razvod te da e se i daljenastaviti brinuti o njima.

lanci 73


Djeca u dobi od 11 do 15 godinaDjeca u dobi od 11 do 15 godinaDjeca u dobi od 11 do 15 godinaDjeca u dobi od 11 do 15 godinaDjeca u dobi od 11 do 15 godina - razumiju to znai razvod, ali mogu imati tekoas prihvaanjem promjena koje razvod donosi u njihovu obitelj.

Adolescenti u dobi od 16 do 19 godinaAdolescenti u dobi od 16 do 19 godinaAdolescenti u dobi od 16 do 19 godinaAdolescenti u dobi od 16 do 19 godinaAdolescenti u dobi od 16 do 19 godina - mogu se osjeati naputeni od roditelja,povui se od prijatelja, vrnjaka i svojih omiljenih aktivnosti. Mogu se osjeati nesigurnima.Oni esto reagiraju impulzivno te se kao reakcija na razvod javlja bijes, agresivnost, konfliktlojalnosti, a u nekim sluajevima i depresivnost.

Za roditelje je bitno odravanje otvorene komunikacije s djetetom te ukljuenostoba roditelja u djetetov ivot. Djeca se uvijek lake prilagode na novonastalu situaciju akose s njima otvoreno razgovara.

Razvod braka je stresni dogaaj koji moe dovesti do razliitih emocionalnih reakcijakoje mogu proizvesti kratkotrajne ili dugotrajne posljedice u razvoju djece. Premda serazvod smatra vrlo stresnim dogaajem u ivotu, svi ga ne doivljavaju jednako. Jednimaje to prijelaz u vrlo teak ivot s manje potpore i prihoda i dogaaj od kojega se nikadnee u potpunosti oporaviti, a drugima prekid disfunkcionalnog odnosa predstavlja novumogunost u ivotu, bolje kuno okruenje za dijete, dobitak za budui razvoj (Amato,2000.).

Postoje velike razlike u prilagoavanju djece na razvod roditelja. Dok veina djeceuspjeno savlada to krizno razdoblje, dio djece doivljava emotivne tekoe vee oduobiajene uznemirenosti i tuge, a posljedice razvoda prate ih i u odrasloj dobi ( Arambai,2000.).

Razvod roditelja moe neko vrijeme negativno utjecati na djeji razvoj, ali ti se uincis vremenom gube. Za veinu obitelji s jednim roditeljem dovoljna je godina dana nakonto su takve postale da prihvate svoj novi poloaj i doive znaajna poboljanja u obiteljskomfunkcioniranju i ivotnom zadovoljstvu te se djeca mogu dobro prilagoditi novimokolnostima i bolje napredovati od djece u neslonim cjelovitim obiteljima (Frude, 1991.;Hetherington i Parke, 1999.). Kako e dijete reagirati na gubitak ili odlazak jednog roditeljaiz njegova poznatog okruenja ovisi o dobi i trenutanom razvojnom stupnju djeteta,njegovom vienju situacije, spolu, kvaliteti njegovog okruja, koliini stresa kojem je biloizloeno do tada i, svakako, o sigurnosti i zatiti koju mu pruaju osobe koje ostaju s njim(Anthony i Koupernik, 1974.).

Pokazalo se da djeca iz razvedenih obitelji imaju gori kolski uspjeh, probleme uponaanju i manjak socijalne kompetencije (Amato, 2000.).

Nisko samopotovanje djece i adolescenata jedno je od najkonzistentnijih rezultataispitivanja kratkoronih posljedica razvoda braka (Lackovi-Grgin, 2000.).

Javljaju se tekoe u meuljudskim odnosima kako unutar obitelji tako i u koli imeu vrnjacima (Carr, 1999.).

Kod adolescenata dolazi i do promjene predodbe o njima samima i njihovimobiteljima (Winstock, Sherer i Enosh, 2004.).

74 lanci


Istraivanja pokazuju da je sukob meu roditeljima rizian imbenik za djeji razvoj(Belsky, 1984.). Izloenost roditeljskim sukobima izaziva u djece svih uzrasta znaajneemocionalne i ponaajne probleme. Mehanizmi koji posreduju u tom odnosu razlikujuse s obzirom na djeju dob, odnosno s obzirom na djeje sposobnosti procjenjivanjaroditeljskih sukoba. Neki rezultati upuuju i na to da posljedice roditeljskih sukoba ovisei o spolu, a ne samo o djejoj dobi. Tako vie autora izvjeuje da djeaci ee reagirajuljutnjom i agresijom, a djevojice emocionalnom uznemirenou i internaliziranimproblemima kao to je npr. samookrivljavanje (Smith, 1999.; Winstock, Sherer i Enosh,2004.). Zbog preveniranja nepovoljnog utjecaja sukoba na djecu Buljan-Flander i Karlovi(2004.) savjetuju roditeljima da tijekom razvoda ne trae od djece da biraju stranu.Djeci je sve do sazrijevanja potrebna zatita od njima pretekih odluka i odgovornosti tese roditelji o takvim odlukama moraju dogovoriti. Djeca moraju biti zatiena od sukobaodraslih, znati unaprijed to e se dogoditi te imati kontakt s oba roditelja, osim ako jeto suprotno njihovoj dobrobiti.

Iako su negativne posljedice razvoda braka na dijete podosta dokumentirane, postojedokazi koji govore o tome da razvod moe imati i pozitivne ishode za djecu, ovisno oodreenim faktorima. Naprimjer, ako su djeca ivjela u obitelji u kojoj je kontinuirano bioprisutan sukob, onda je za tu djecu nakon razvoda braka dolo do poboljanja ufunkcioniranju (Amato i Booth, 2001.).

Razvod braka moe imati pozitivne posljedice za dijete kad su roditelji u sukobu jeru tom sluaju razvod za dijete predstavlja bijeg iz nepovoljnog stanja, pogotovo ako jebilo nasilja u obitelji (Simons i sur., 1996.). Meutim, opi je zakljuak da razvod roditeljaima pozitivne posljedice kod manjeg broja djece, a tekoe (ili gore posljedice) nakonrazvoda braka ima vei broj djece (Amato, 2000.).

Osim kvalitete obiteljskih odnosa prije razvoda, na prilagodbu djeteta na razvodutjeu i drugi imbenici kao to su priroda znaajnih odnosa nakon razvoda, druginepovoljni dogaaji, nain sueljavanja sa stresom. Tako se, npr., djeca tee prilagoavajuna razvod roditelja ako su izloena i drugim nepovoljnim dogaajima, poput pogoranjasocio-ekonomskog statusa, promjene kolske sredine te preseljenja u gore i rizinijesusjedstvo. Bolju prilagodbu pokazuju djeca koja imaju aktivne naine suoavanja sastresom i podrku meu svojim vrnjacima te ona djeca koja krivnju za razvod roditelja nepripisuju sebi (Simons i sur., 1996.). Dakle, razvod braka je stresni dogaaj koji moedovesti do posljedica za psiholoki ivot djece. Najee reakcije na razvod braka suanksioznost, depresija i ljutnja. Hoe li razvod braka dovesti do ozbiljnijih i dugoronijihposljedica za razvoj djece ovisit e o intenzitetu stresora vezano uz izloenost djece sukoburoditelja prije i poslije razvoda braka, kvalitete odnosa roditelja prije i poslije braka, duiniizloenosti sukobu, prisutnosti drugih stresnih dogaaja, djejoj dobi, sposobnostisuoavanja sa stresom i podrci okoline.

lanci 75


METODOLOGIJAMETODOLOGIJAMETODOLOGIJAMETODOLOGIJAMETODOLOGIJA

CILJ, PROBLEMI I HIPOTEZE ISTRAIVANJA

Glavni cilj ovog istraivanja je da se ispita povezanost iskustva razvoda braka roditeljai postojanja simptoma traume na klinikom uzorku djece koja su klijenti Poliklinike zazatitu djece Grada Zagreba.

U svrhu ostvarivanja postavljenoga istraivakog cilja definirani su sljedei istraivakiproblemi:

1. Prvi problem je da se ispita postojanje simptoma traumatizacije kod djece koja sudoivjela razvod roditelja te da ih se usporedi s djecom koja nisu doivjela razvodroditelja.

2. Drugi problem je da se ispita postojanje simptoma traumatizacije kod djece iji jeprimarni razlog dolaska u Polikliniku razvod roditelja i da ih se usporedi s djecomkoja su upuena u Polikliniku zbog drugih razloga.

3. Trei problem je da se utvrdi povezanost iskustva razvoda roditelja i iskustva razliitihoblika zlostavljanja i zanemarivanja u obitelji i meu vrnjacima.

POSTUPAK I SUDIONICI

Podaci su prikupljeni uvidom u djeje zdravstvene kartone klijenata Poliklinike zazatitu djece grada Zagreba, koji su primljeni u razdoblju od 2005. i 2006. godine. Svepodatke o djetetu prikupili su psiholozi u sklopu obrade Poliklinike za zatitu djece gradaZagreba, a za potrebe ovog istraivanja koriteni su ve postojei podaci iz djejihzdravstvenih kartona sustavno uneseni u bazu podataka Poliklinike.

Iako je u bazi podataka Poliklinike evidentirano ukupno 1 184 djece primljenih uspomenutom razdoblju, u skladu s postavljenim problemima istraivanja, u uzorak suula samo ona djeca za koju su postojali podaci o simptomima traumatizacije i podaci otome jesu li njihovi roditelji razvedeni ili nisu. Na taj je nain uzorak istraivanja svedenna 397 djece s podjednakim brojem djevojica (51%) i djeaka (49%). Djeja dob variraod 8 do 20 godina, ali je veina djece u dobi od 8 do 14 godina (81%). Djeca dolaze izsvih dijelova Hrvatske, ali vie od polovice uzorka ine ona s prebivalitem u Zagrebu(53%).

Tablica 1. prikazuje obrazovnu strukturu majki i oeva klijenata Poliklinike. Kao tose moe vidjeti u tablici, prevladavaju roditelji sa srednjom strunom spremom (67,2%majki i 69,6% oeva). Viu ili visoku strunu spremu steklo je 13,8% majki i 14,5%oeva.

76 lanci


Tablica 1Tablica 1Tablica 1Tablica 1Tablica 1.Obrazovanje majki i oeva uzorka djece klijenata Poliklinike za zatitu djece gradaZagreba (N=397)

Struna sprema roditeljaStruna sprema roditeljaStruna sprema roditeljaStruna sprema roditeljaStruna sprema roditelja Majka (%)Majka (%)Majka (%)Majka (%)Majka (%) Otac (%)Otac (%)Otac (%)Otac (%)Otac (%)O 19,0 15,9SSS 67,2 69,6VS 3,0 4,5VSS 10,8 10,0

Djeca su u Polikliniku upuivana iz razliitih razloga. Tablica 2. prikazuje popis najeihrazloga dolaska djece u Polikliniku, s odgovarajuim postocima djece u odabranom uzorkukoja su potraila pomo iz navedenih razlog

Tablica 2.Tablica 2.Tablica 2.Tablica 2.Tablica 2.Osnovni razlog dolaska djece koja su upuena u Polikliniku za zatitu djece gradaZagreba (N=397)

Osnovni razlog dolaskaOsnovni razlog dolaskaOsnovni razlog dolaskaOsnovni razlog dolaskaOsnovni razlog dolaska %%%%%Zlostavljanje (bilo koji oblik) 41,2Smetnje ponaanja 20,7Razvod/kontakti 15,2Traumatski dogaaj 8,1Vrnjako nasilje 4,0Smetnje uenja 3,5ADHD 1,3Tugovanje 1,3Neto drugo 4,7

Kao to je vidljivo iz tablice 2., najvie djece koja dolaze u Polikliniku dolazi zbognekog oblika zlostavljanja (41,2%) i smetnji u ponaanju (20,7%). Razvod roditelja iliproblemi u kontaktima s nekim od roditelja nakon razvoda na treem su mjestu (15,2%).

Drugi razlozi dolaska djeteta u Polikliniku su iskustvo traumatskog dogaaja, vrnjakonasilje, smetnje uenja, ADHD, tugovanje i dr. Ipak, treba napomenuti da se neke odponuenih kategorija u odreenoj mjeri preklapaju. Moe se dogoditi da je dijete upuenozbog npr. smetnji u ponaanju ili razvoda braka, a da se daljnjom obradom u Polikliniciutvrdi da postoje i drugi razlozi kao to su npr. vrnjako nasilje ili zlostavljanje.

Slika 1. prikazuje broj djece i roditelja prema nainu na koji su upueni u Polikliniku.

lanci 77


Slika 1.Slika 1.Slika 1.Slika 1.Slika 1.Prikaz broja djece koja su u Polikliniku dola samoinicijativno ili su ih uputile razliite

osobe i ustanove (N=397)

Kao to se moe uoiti na slici 1., najvie djece koja dolaze u Polikliniku uputio jeCentar za socijalnu skrb (42,5%) ili dolaze samoinicijativno (26,1%). Oko 9,4% djeceuputila je kola, a isto toliko lijenici.

Klijenti Poliklinike ive u razliitim oblicima obiteljske zajednice. U tablici 3. upostocima je prikazano s kim djeca ive i s kim dolaze u Polikliniku.

Tablica 3Tablica 3Tablica 3Tablica 3Tablica 3.Prikaz postotaka djece koja ive u razliitim obiteljskim zajednicama te dolaze u

Polikliniku s razliitim osobinama (N=397)

%%%%% S kim dijete ivi?S kim dijete ivi?S kim dijete ivi?S kim dijete ivi?S kim dijete ivi? S kim dijete dolazi u Polikliniku?S kim dijete dolazi u Polikliniku?S kim dijete dolazi u Polikliniku?S kim dijete dolazi u Polikliniku?S kim dijete dolazi u Polikliniku?Oba roditeljaOba roditeljaOba roditeljaOba roditeljaOba roditelja 44,4 18,4MajkaMajkaMajkaMajkaMajka 38,1 60,2OtacOtacOtacOtacOtac 8,6 11,2Baka i djedBaka i djedBaka i djedBaka i djedBaka i djed 1,8 2,0Ostala obiteljOstala obiteljOstala obiteljOstala obiteljOstala obitelj 0,5 0,5UdomiteljiUdomiteljiUdomiteljiUdomiteljiUdomitelji 2,3 1,5Osoblje ustanoveOsoblje ustanoveOsoblje ustanoveOsoblje ustanoveOsoblje ustanove 4,3 6,1

78 lanci


Iz tablice 3. uoava se kako najvei broj djece (44,4%) ivi s oba roditelja. Zatimprema broju slijede djeca koja ive samo s majkom (38,1%), djeca koja ive samo s oevima(8,6%) i ona koja ive u razliitim ustanovama (4%). Relativno je mali broj djece koja ives bakama i djedovima ili su smjetena u udomiteljskim obiteljima, odnosno kod drugihlanova obitelji (ukupno 4,6%). Na obradu u Polikliniku djeca najee dolaze u pratnjimajke (ak 60,2%), 18,4% dolaze u prisustvu oba roditelja, a njih 11,2% dolaze s oevima.Ostali dolaze u pratnji bake ili djeda te djelatnika ustanove u kojoj je dijete smjeteno ilinekog drugog lana obitelji s kojim dijete ivi ili ima bliski kontakt.

U odabranom uzorku (N=397) nalazi se 204 djece iji roditelji nisu razvedeni (51,4%).Roditelji preostale djece su razvedeni (35,8%) ili su u procesu razvoda (12,8%). Dakle,gotovo polovica djece klijenata Poliklinike ima roditelje iji je brak zavrio ili e tek zavritirazvodom. U statistikoj analizi djeca razvedenih roditelja i djeca iji su roditelji u procesurazvoda bit e tretirana zajedno.

MJERNI INSTRUMENTI

U istraivanju su koriteni podaci prikupljeni ulaznim upitnikom socio-demografskihobiljeja te mjernim instrumentom pod nazivom ek-lista simptoma traume za djecu(TSCC - Trauma Symptom Checklist for Children) (Briere, 1996.).

Ulazni upitnik socio-demografskih obiljeja sastoji se od osnovnih podataka o djetetu,rezultata obrade u Poliklinici te dijagnoze koja je postavljena nakon obrade u Poliklinici.Njime se dobivaju odgovori na pitanja: tko je dijete uputio, osnovni razlog dolaska, uputnadijagnoza, je li dijete prije dolaska u Polikliniku bilo ukljueno u neki od oblika tretmana.U njemu se takoer utvruje je li razvod roditelja prisutan ili je u tijeku, s kim dijete ivi, jeli otac branitelj, kakav je kolski uspjeh, koluje li se dijete prema prilagoenom programute je li dijete doivjelo neki od traumatskih dogaaja, odnosno je li doivjelo neki oblikzlostavljanja i je li to bilo prijavljeno. Ovaj upitnik u vidu inicijalnog intervjua provodistrunjak Poliklinike. Pod rezultatima obrade u Poliklinici postavljena su sljedea pitanja:je li dijete doivjelo fiziko zlostavljanje i/ili kanjavanje, je li doivjelo seksualno zlostavljanje,je li dijete svjedoilo nasilju u obitelji, je li zlostavljano emocionalno, je li u bilo kojempogledu zanemareno, je li dijete procijenjeno kao traumatizirano. Je li dijete bilo ili jertva vrnjakog nasilja u koli, pokazuje li agresivno ponaanje, odnosno je li nasilnomeu vrnjacima, pokazuje li seksualno problematino ponaanje. Ima li iskustvoseksualnog nasilja s adolescentima. Ima li tjelesne bolesti te koristi li neku medikamentoznuterapiju. Postoji li u obitelji psihika bolest, alkoholizam ili neke druge bolesti ovisnosti.Na kraju se upisuje podatak o tome je li obrada prekinuta. Na temelju dobivenih podatakastrunjak Poliklinike upisuje dijagnozu sukladnu MKB-10 klasifikaciji te daje preporukekoli, roditeljima, centru za socijalnu skrb ili nekoj drugoj instituciji koja ima potrebupostupati u predmetnom sluaju. Strunjak Poliklinike upisuje i podatak o tome preporua

lanci 79


li Poliklinika psihofarmakoloku terapiju te je li dijete potrebno ukljuiti u neki od tretmanakoje provode strunjaci Poliklinike.

Za potrebe ovog istraivanja koriteni su samo neki od dolje navedenih podatakakoji se inae rutinski uzimaju tijekom obrade u Poliklinici.

Koriteni podaci su podebljani. Djetetova godina roenjaDjetetova godina roenjaDjetetova godina roenjaDjetetova godina roenjaDjetetova godina roenja, djetetov spolspolspolspolspol, godinagodinagodinagodinagodinaoevog roenjaoevog roenjaoevog roenjaoevog roenjaoevog roenja i oevooevooevooevooevo obrazovanjeobrazovanjeobrazovanjeobrazovanjeobrazovanje, otac branitelj, godite i majino obrazovanje,obrazovanje,obrazovanje,obrazovanje,obrazovanje, s kims kims kims kims kimdijete ivi, s kim dijete dolazi,dijete ivi, s kim dijete dolazi,dijete ivi, s kim dijete dolazi,dijete ivi, s kim dijete dolazi,dijete ivi, s kim dijete dolazi, ima li alkoholizmaalkoholizmaalkoholizmaalkoholizmaalkoholizma kod oca ili majke, je li utvrena psihikabolest oca ili majke, jesu li roditelji razvedeni ili je razvod u tijekuroditelji razvedeni ili je razvod u tijekuroditelji razvedeni ili je razvod u tijekuroditelji razvedeni ili je razvod u tijekuroditelji razvedeni ili je razvod u tijeku, zatim osnovni razlogosnovni razlogosnovni razlogosnovni razlogosnovni razlogdjetetovog dolaska, postojanje iskustva ranijeg traumatskog dogaaja koje nijedjetetovog dolaska, postojanje iskustva ranijeg traumatskog dogaaja koje nijedjetetovog dolaska, postojanje iskustva ranijeg traumatskog dogaaja koje nijedjetetovog dolaska, postojanje iskustva ranijeg traumatskog dogaaja koje nijedjetetovog dolaska, postojanje iskustva ranijeg traumatskog dogaaja koje nijezlostavljanje, ranije iskustvo zlostavljanjazlostavljanje, ranije iskustvo zlostavljanjazlostavljanje, ranije iskustvo zlostavljanjazlostavljanje, ranije iskustvo zlostavljanjazlostavljanje, ranije iskustvo zlostavljanja koje nije povod dolasku u Polikliniku, je li ranijezlostavljanje prijavljenozlostavljanje prijavljenozlostavljanje prijavljenozlostavljanje prijavljenozlostavljanje prijavljeno, je li prisutno fiziko, emocionalno i seksualno zlostavljanjefiziko, emocionalno i seksualno zlostavljanjefiziko, emocionalno i seksualno zlostavljanjefiziko, emocionalno i seksualno zlostavljanjefiziko, emocionalno i seksualno zlostavljanje. Koritenisu podaci i o tome je li prisutno zanemarivanje, odgojno-obrazovno prisutno zanemarivanje, odgojno-obrazovno prisutno zanemarivanje, odgojno-obrazovno prisutno zanemarivanje, odgojno-obrazovno prisutno zanemarivanje, odgojno-obrazovno zanemarivanje,zdravstveno zanemarivanje, je li dijete svjedoilo nasilju u obitelji, je li dijete rtva vrnjakogrtva vrnjakogrtva vrnjakogrtva vrnjakogrtva vrnjakognasiljanasiljanasiljanasiljanasilja, je li dijete i samo nasilno, je li dijete procijenjeno kao traumatizirano zbog drugogdogaaja ili zbog zlostavljanja.

Za utvrivanje simptoma traumatizacije koritena je ek-lista simptoma traume zadjecu (TSCC - Trauma Symptom Checklist for Children). To je upitnik samoprocjene oposttraumatskom stresnom poremeaju, psiholokim simptomima povezanima s ovimporemeajem, mjera posttraumatskih poremeaja i pripadajuih psiholokih simptoma.Namijenjen je koritenju u procjenama djece koja su proivjela traumatske dogaaje,ukljuujui psihika i seksualna zlostavljanja vrnjaka u mladosti (psihiki i seksualni napadi),znaajne gubitke, svjedoenje nasilju, drugim i prirodnim katastrofama. Zbog kraegraspona djeje panje, posebno one koja su psihiki traumatizirana, TSCC sainjava vrlomali broj detaljnih traumatskih odgovarajuih elemenata. Raznolika ljestvica TSCC-aprocjenjuje irok raspon psiholokih utjecaja. TSCC sainjava 54 elementa koji pridonosedvama neospornim mjerama-ljestvicama (neodaziv i hiperodaziv); est klinikih mjera-ljestvica (tjeskoba, depresivnost, bijes, posttraumatski stres, odvojenost (s dvije podmjere-podljestvice) i osam kritinih elemenata). Djetetov zadatak je da procijeni koliko se estosadraj svake tvrdnje pojavljuje kod njega. Svaka tvrdnja se procjenjuje na skali Likertovatipa koja se sastoji od etiri stupnja (0=nikada, 1=ponekad, 2=esto, 3=uvijek). Skala jenamijenjena djeci starijoj od osam godina.

Tvrdnje TSCC-a sadrane su u test-knjiici u kojoj dijete izravno odgovara. Djetetu jepredstavljen popis misli, osjeaja i ponaanja te je zatim upitano da ocijeni koliko esto suse te stvari dogodile njemu. Svaka tvrdnja je ocijenjena na 4. bodovnoj mjeri-skali.

Za TSCC treba 15-20 minuta veini djece da u potpunosti odgovori, a moe seocijeniti i profilirati u otprilike 5-10 minuta.

Postupak primjene TSCC-a opisan je u priruniku koji sadri informacije o upitniku,nain primjene, ocjenjivanje, interpretaciju i psihometrine karakteristike te prua

80 lanci


normativne podatke bazirane na 3 008 djece i adolescenata iz ope populacije. Ujednosu prezentirani ogledni primjeri TSCC podataka dobivenih iz traumatskih centara i centaraza zlostavljanu djecu. ek-lista simptoma traume za djecu sastoji se od est klinikihsubskala: anksioznost, depresija, ljutnja, PTSP, disocijacija i seksualne znaajke. Skalaanksioznosti mjeri generaliziranu anksioznost, pretjeranu pobuenost, zabrinutost ispecifine strahove od ena i mukaraca, mraka, straha da e biti ubijen, izlaganjeslobodnofluktuirajuoj anksioznosti i osjeaju opasnosti. Skala depresije mjeri osjeaj tugei nesree, osamljenosti, epizode plaljivosti, depresivno razmiljanje kao osjeaj krivnje,samounitenje, samoozljeivanje i suicidalnost. Skala ljutnje mjeri misli, osjeaje i ponaanjepovezane s ljutnjom, ukljuujui osjeaje bijesa, neprijateljstva i mrnje, tekoe kontroleljutnje, elju da se vie i povreuje ljude, svadljivost i fiziki obraun. Skala za posttraumatskiporemeaj mjeri simptome posttraumatskog stresa, ukljuujui intruzivne misli, senzacijei sjeanja na bolne dogaaje iz prolosti, none more, strahove i izbjegavanje bolnihosjeaja. Disocijativna skala mjeri disocijativne simptome, ukljuujui derealizaciju, prazninuu glavi, emocionalnu otupljenost, pretvaranje da smo neka druga osoba, dnevna sanjarenja,problem s pamenjem i disocijativno izbjegavanje. Skala seksualnih znaajki mjeri seksualnemisli koje su atipine kada se dogaaju ranije nego to bi se oekivalo ili s veom uestalounego to je to oekivano, seksualne konflikte, negativne reakcije na seksualni podraaj,strah od seksualne zloupotrebe.

to se tie pouzdanosti testa pokazala se visoka unutarnja konzistentnost za 5 odpostojeih 6 skala s vrijednostima od 0,82 do 0,89 (osim za seksualne znaajke = 0,77(Briere, 1996.).

Rezultat na pojedinoj subskali je kliniki znaajan ako je njegova vrijednoststandardizirana na T-skalu vea od 65. U bazi podataka klijenata Poliklinike kliniki znaajanrezultat na svakoj pojedinoj subskali je kodiran brojkom 1, a rezultati koji ne dostiukliniku znaajnost su kodirani kao 0.

REZULTATIREZULTATIREZULTATIREZULTATIREZULTATI

Kao odgovor na prvi problem potrebno je ispitati postojanje traumatske simpto-matologije kod djece koja su doivjela razvod roditelja te izvriti usporedbu s djecom kojanisu doivjela razvod roditelja. Tablica 4. prikazuje broj djece razvedenih roditelja (djecaiji su roditelji razvedeni ili je razvod u tijeku) i djece roditelja koji su jo uvijek u braku kojaimaju i njihov rezultat na subskalama ek-liste simptoma traume za djecu. Odnos razvodaroditelja i traumatske simptomatologije ispitana je hi-kvadrat testom, iji su rezultati zasvaku pojedinu subskalu navedeni u tablici, zajedno sa stupnjevima slobode i razinomznaajnosti.

lanci 81


Tablica 4Tablica 4Tablica 4Tablica 4Tablica 4.Rezultati hi-kvadrat testa u ispitivanju razlike u varijabli razvod roditelja i rezultata na

subskalama ek-liste simptoma traume za djecu (N=397)

KLINIKI ZNAAJAN REZULTATKLINIKI ZNAAJAN REZULTATKLINIKI ZNAAJAN REZULTATKLINIKI ZNAAJAN REZULTATKLINIKI ZNAAJAN REZULTAT RAZVOD RODITELJA RAZVOD RODITELJA RAZVOD RODITELJA RAZVOD RODITELJA RAZVOD RODITELJA NE DA NE DA NE DA NE DA NE DA

Anksioznost NE 171 156 2 = 0,612;DA 33 (16%) 37 (19%) df=1; p>0,05

Depresija NE 182 175 2 = 0,233;DA 22 (11%) 18 (9%) df=1; p>0,05

Ljutnja NE 198 182 2 = 1,841;DA 6 (3%) 11 (6%) df=1; p>0,05

PTSP NE 172 156 2 = 0,839;DA 32 (16%) 37 (19%) df=1; p>0,05

Disocijacija NE 181 173 2 = 0,085;DA 23 (11%) 20 (10%) df=1; p>0,05

Seksualne znaajke NE 177 174 2 = 1,113;DA 27 (13%) 19 (10%) df=1; p>0,05

Rezultat na barem jednoj skali NE 140 132 2 = 0,003;Kliniki znaajan DA 64 (31%) 61 (32%) df=1; p>0,05

Kao to se vidi u tablici 4., najvie djece razvedenih roditelja ima kliniki povienrezultat na subskalama anksioznosti (19%) i PTSP-a (19%). Meutim, slian obrazac vrijedii za djecu roditelja koji nisu razvedeni. Naime, podjednaki postotak djece ima klinikiznaajan rezultat na subskalama ek-liste simptoma traume za djecu, neovisno o tomeradi li se o djeci razvedenih roditelja ili djeci iji su roditelji jo uvijek u braku. Hi-kvadrattest nije pokazao statistiku znaajnost niti za jednu skalu. To znai da ne postoji statistikiznaajna razlika varijable razvod roditelja i rezultata djeteta na subskalama ek-listesimptoma trauma za djecu.

Rezultati prikazani u tablici 4. ukazuju na postojanje simptome traumatizacije uuzorku djece razvedenih roditelja. Tako 19% djece pokazuju simptome anksioznosti, 9%depresije, 6% ljutnje, 19% PTSP-a, 10% disocijacije i 10% simptoma seksualnih znaajki.

Posljednji redak tablice 4. prikazuje broj djece razvedenih, odnosno nerazvedenihroditelja koja imaju povienu barem jednu subskalu ek-liste simptoma traume za djecui ukazuje na to da oko 30% djece klijenata Poliklinike pokazuje odreenu simptometraumatizacije. Niti ovdje hi-kvadrat test ne pokazuje statistiku znaajnost, to znai dapodjednaki broj djece razvedenih i nerazvedenih roditelja ima kliniki znaajan rezultat

82 lanci


na barem jednoj subskali ek-liste simptoma traume za djecu ili, drugim rijeima, dapodjednak broj djece s kliniki znaajnim rezultatom na barem jednoj subskali imarazvedene roditelje, odnosno roditelje koji su u braku.

U okviru drugog problema, bilo je potrebno ispitati postojanje simptomatraumatizacije djece iji je primarni razlog dolaska u Polikliniku razvod roditelja i usporeditiih s djecom koja su upuena u Polikliniku zbog drugih razloga (vidi tablicu 2.). Provedenaje serija hi-kvadrat testova kojima se nastojala ispitati odnos varijable osnovnog razlogadolaska djeteta i klinike znaajnosti rezultata djeteta na pojedinim subskalama ek-listesimptoma traume za djecu. Rezultati su prikazani u tablici 5.

Tablica 5Tablica 5Tablica 5Tablica 5Tablica 5.Rezultati hi-kvadrat testa u ispitivanju razlike u varijabli osnovni razlog dolaska irezultata djeteta na subskalama ek-liste simptoma traume za djecu (N=397)

KLINIKI ZNAAJAN REZULTAT OSNOVNI RAZLOG DOLASKA KLINIKI ZNAAJAN REZULTAT OSNOVNI RAZLOG DOLASKA KLINIKI ZNAAJAN REZULTAT OSNOVNI RAZLOG DOLASKA KLINIKI ZNAAJAN REZULTAT OSNOVNI RAZLOG DOLASKA KLINIKI ZNAAJAN REZULTAT OSNOVNI RAZLOG DOLASKA

Razvod/kontaktiRazvod/kontaktiRazvod/kontaktiRazvod/kontaktiRazvod/kontakti Drugi razloziDrugi razloziDrugi razloziDrugi razloziDrugi razlozi

Anksioznost NE 55 272 2 = 4,208;DA 5 (8,3%) 65 (19,3%) df=1; p0,05

Disocijacija NE 57 297 2 = 2,489;DA 3 (5%) 40 (11,9%) df=1; p>0,05

Seksualne znaajke NE 56 295 2 = 1,670;DA 4 (6,6%) 42 (12,5%) df=1; p>0,05

Rezultat na barem jednoj NE 51 221 2 = 8,905;skali kliniki znaajan DA 9 (15%) 116 (34,4%) df=1; p

lanci 83


depresije, u odnosu na djecu koja su stigla u Polikliniku zbog razvoda roditelja. Naknadnomje analizom utvreno da djeca iji je osnovni razlog dolaska u Polikliniku zlostavljanjestatistiki znatno ee imaju kliniki znaajan rezultat na subskalama anksioznost(2=10,212; df=1; p

84 lanci


PRISUTNOST RAZLIITIH OBLIKAPRISUTNOST RAZLIITIH OBLIKAPRISUTNOST RAZLIITIH OBLIKAPRISUTNOST RAZLIITIH OBLIKAPRISUTNOST RAZLIITIH OBLIKA RAZVOD BRAKA RAZVOD BRAKA RAZVOD BRAKA RAZVOD BRAKA RAZVOD BRAKAZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJAZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJAZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJAZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJAZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA NENENENENE DADADADADA

rtva vrnjakog nasilja NE 163 171 2 = 6,220;DA 38 (23,3%) 19 (11,1%) df=1; p0,05

Kao to se moe vidjeti iz tablice 6., nije utvrena statistiki znaajna razlika razvodaroditelja s jedne strane i fizikog zlostavljanja, razliitih oblika zanemarivanja djeteta, tenasilnikog ponaanja djeteta s druge strane, ali je pronaena statistiki znaajnapovezanost razvoda roditelja i emocionalnog zlostavljanja djeteta (2=5,606, df=1; p

lanci 85


simptomatologiju traume (simptome anksioznosti, depresije, ljutnje, disocijacije, PTSP-a isimptome seksualnih znaajki). Najvii rezultati postignuti su na skali za PTSP i anksioznost,to govori o tome da je u ovom klinikom uzorku velik broj djece koja su upuena zbograzvoda, a istodobno su doivjela traumatski dogaaj ili razvod, sam po sebi traumatskidogaaj. S obzirom na to da moemo pretpostaviti da je veina klijenata upuenih uPolikliniku u anamnezi imalo vie razloga od kojih su neki mogli biti i traumatski dogaaji,rezultate moemo tumaiti preklapanjem veeg broja stresnih i traumatskih dogaaja. Zautvrivanje povezanosti razvoda s razvojem PTSP-a trebalo bi istraivanje provesti na uzorkudjece kod koje bi iskljuili iskustva koja spadaju u traumatska.

To je takoer vano saznanje za praktinu primjenu ovog istraivanja u smjeruanamnestikog intervjua u smislu traume. Dakle, razvod na ovom (klinikom) uzorku nijevarijabla kojom moemo predviati je li dijete traumatizirano ili nije, tj. te dvije varijablenisu statistiki znaajno povezane. U skladu s dosadanjim istraivanjima, reakcije na razvodbraka u smjeru anksioznih i depresivnih reakcija u smislu reakcija na uobiajeni stres tesposobnosti prilagodbe jednog broja djeca nakon razvoda (Wallestrein i Kelly, 1980.;Amato, 2000.; Frude, 1991.; Hetherington i Parker, 1999.) moglo se oekivati da djecarazvedenih roditelja nee imati poveanje skale na PTSP, to potvruje naa razmiljanjada su djeca koja su se obratila zbog razvoda imala i druge razloge vezane s traumom.Istraivanja navode da se reakcije na razvod stiavaju nakon godinu, dvije od razvodabraka, pa se moe oekivati poveavanje na skalama anksioznosti, depresivnosti i ljutnjeu razdoblju do dvije godine. Isto se tako moe oekivati da e djeaci vie nego djevojicereagirati ljutnjom (Smith, 1999.; Winstock, Sherer i Enosh, 2004.).

Povezanost spola i razine traumatizacije u ovom istraivanju nismo analizirali, ali bito bilo vano istraivati u nekim daljnjim istraivanjima. U ovom istraivanju takoer nismoistraivali razliku u simptomatologiji u vezi s vremenom proteklim nakon razvoda, kad semoe oekivati da e se, kod jednog broja djece, simptomi povui (Frude, 1991.).Istraivanja takoer pokazuju da e multipli stresni/traumatski dogaaji biti povezani straumatskom simptomatologijom (Simons i sur., 1996.).

Nepostojanje statistike razlike izmeu djece razvedenih i nerazvedenih roditeljamoemo povezati s veim brojem stresora kojima su djeca bila izloena u ovom klinikomuzorku. Zbog specifinosti rada Poliklinike u kojoj je istraivanje provedeno u veine djecekoja su upuena zbog razvod braka bile su prisutne i druge stresne okolnosti i/ili traumatskidogaaj. Preklapanje u razlozima dolaska predstavlja slabost istraivanja, jer veina djeceupuene u Polikliniku dola je s jednim vodeim razlogom, ali su tijekom obrade utvrenii drugi razlozi. Tako su djeca upuena zbog razvoda braka esto imala i druge razlogevezane uz smetnje ponaanja, traumatski dogaaj, zlostavljanje i drugo. Prisutnost PTSP-a i drugih simptoma povezanih s traumom u istom postotku kod djece razvedenih inerazvedenih roditelja govori o tome da su djeca bila izloena traumatskim dogaajimakoji mogu dovesti do razvoja PTSP-a tako da obiljeja reakcije na teak stres prevladavaju

86 lanci


nad moguom reakcijom na razvod braka, to potvruje da razvod braka nije traumatskinego stresni dogaaj. Takoer ne smijemo zanemariti injenicu da je mogue da jedanbroj djece u ovom uzorku razvod braka doivi kao olakanje kad se radi o djeci koja suizloena dugotrajnom stresu ili traumatskim dogaajima. Dakle, nepostojanje razlike uodnosu na simptome traume moemo tumaiti time da jai stresori vezani uz traumatskedogaaje prikrivaju reakciju na razvod i da je u ovoj ispitivanoj grupi razvod moguedoivljen pozitivno kao izlaz iz dugotrajne stresne situacije (Amato i Booth, 2001.).

U okviru drugog problema ispitano je postojanje simptoma traumatizacije djece ijije primarni razlog dolaska u Polikliniku razvod roditelja u usporedbi s djecom koja suupuena u Polikliniku za zatitu djece grada Zagreba zbog drugih razloga.

Serijom hi-kvadrat testova nastojala se ispitati povezanost varijable osnovnog razlogadolaska djeteta i klinike znaajnosti rezultata djeteta na pojedinim subskalama ek-listesimptoma traume za djecu.

Dobiveni su rezultati dokazali da nema statistiki znaajne povezanosti izmeu razlogadolaska djeteta i rezultata na subskalama ljutnja, PTSP-a, disocijacija i seksualnih znaajki.Meutim, pronaena je statistiki znaajna povezanost osnovnog razloga dolaska i klinikeznaajnosti rezultata djeteta na skalama anksioznosti i depresija. Pokazalo se da djecakoja su dola u Polikliniku iz razloga podvedenih pod kategoriju drugi razlozi, kao to suzlostavljanje, traumatski dogaaj, vrnjako nasilje, smetnje uenja, smetnje ponaanja,bilo koji oblik zlostavljanja i drugo, ee pokazuju kliniki znaajne simptome anksioznostii depresije u odnosu na djecu koja su u Polikliniku stigla zbog razvoda roditelja. Takoer jeutvreno da djeca kojima je osnovni razlog dolaska u Polikliniku zlostavljanje statistikiznaajno ee imaju kliniki znaajan rezultat na barem jednoj subskali ek-liste simptomatraume za djecu.

Ovaj je rezultat oekivan s obzirom na to da se radi o djeci koja su bila izloenatraumatskim iskustvima koja su povezana s poveanim rizikom pojavljivanja PTSP-a i drugihpsihikih bolesti kao to su depresija i anksiozni poremeaji (Brady, 1997.; Herman, 1996.).

Zlostavljanje je izrazito jak stresor i esto ukljuuje dugotrajnu izloenost traumi, pamoemo oekivati najvie intenziteta psihopatologije (Lepore, Evans i Schneider, 1991.).

Iz podataka o tome tko je uputio dijete vidljivo je da ih najvie upuuju centri zasocijalnu skrb, iako velik broj djece dolazi i samoinicijativom roditelja. Rezultati istraivanjagovore da 11% djece na tretman u Polikliniku upuuju kole i lijenici. S obzirom na to dase u Polikliniku upuuju viestruko traumatizirana djeca, bilo bi potrebno raditi na edukacijiprosvjetnih radnika i lijenika kako bi oni to ranije prepoznali djecu izloenu traumi iposredovali u traenju strune pomoi.

Rezultati ovog istraivanja slini su drugim istraivanjima koja su pokazala dasvjedoenje o nasilju, djeca rtve vrnjakog nasilja te emocionalno zlostavljanje u obiteljiznaajno koreliraju s razvodom braka roditelja (Buljan Flander, Marijanovi i ori poljar,2007.). Ovo je istraivanje pokazalo statistiki znaajnu povezanost razvoda roditelja i

lanci 87


emocionalnog zlostavljanja djeteta u smjeru eeg razvoda roditelja djece koja su svjedoilanasilju u obitelji, to govori o podatku da se roditelji mnogo ee odluuju za razvodkada se radi o nasilju u obitelji. Ovo je istraivanje takoer pokazalo, suprotno nekimdrugim istraivanjima (Buljan Flander, Marijanovi i ori poljar, 2007.), da su djecarazvedenih roditelja rjee nego bi se oekivalo rtve seksualnog zlostavljanja te vrnjakognasilja u odnosu na djecu nerazvedenih roditelja. Mogue je da djeca razvedenih roditeljakoriste mehanizme suoavanja koji ih tite da postanu rtve, pa bi istraivanja u tompravcu mogla otkriti mogue razloge.

Istraivanja nasilja kod djece pokazuju da se rtve mogu podijeliti na one kojedoivljavaju nasilje i one koji su i sami nasilni (Profaca, Puhovski i Luca Mren, 2006.).Postoji povezanost izmeu nasilnikog ponaanja i rtava nasilja. Nasilnici uvijek pronalazertve koje su zbog neega razliite, odskau ili su ranjive (Dake, Price i Telljohann, 2003.).Nasilniko ponaanje prema vrnjacima povezano je sa svjedoenjem nasilju izmeuroditelja (Baldry, 2003.) i iskustvu zlostavljanja u obitelji (Shields i Cicchetti, 2001.).

Ovo je istraivanje pokazalo da e djeca koja su upuena zbog razvoda roditeljaimati i druge stresne dogaaje koji su nerijetko povezani s traumatskim dogaajima.Stoga je praktina vrijednost ovog istraivanja svraanje pozornosti na potrebu da djecuupuenu zbog razvoda braka treba pitati za podatke vezane uz traumu i zlostavljanje.Kako bi dobili pravo stanje vezano uz reakcije za razvod braka i posljedice na psihosocijalnirazvoj djeteta potrebno je, u nekom od sljedeih istraivanja, kao ispitanike ukljuiti djecukoja se obraaju centrima za socijalni rad u redovnom postupku razvoda braka.

Grad Zagreb i Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje sustavnosufinancira programe i projekte za djecu s podruja promicanja zdravlja i prevencije bolesti.Navedenim programima i projektima potie se kvaliteta aktivnog ivljenja, provoenjepomoi i samopomoi rtvama nasilja. Rezultati ovog istraivanja mogu takoer posluitiza planiranje projekata specifine zatite za djecu koja nose potencijalni rizik za mentalneporemeaje u djejoj i odrasloj dobi.

Posebnu panju, a vezano uz rezultate ovoga istraivanja, trebalo bi usmjeriti naprojekte koji se odnose na pomo djeci razvedenih roditelja koja su bila rtve vrnjaka ilisu i sami nasilnici. No, pri tome ne treba zanemariti preventivne programe provedba kojihbi onemoguila nasilniko ponaanje izmeu vrnjaka.

Preventivne bi programe trebalo svakako provoditi u suradnji sa strunjacima centaraza socijalnu skrb, kolama, resornim ministarstvima te svima onima koji rade na podrujumentalnog zdravlja.

Takoer je potrebno pripremiti jedno opseno istraivanje koje bi se iskljuivo odnosilona djecu razvedenih roditelja koja su potencijalne rtve vrnjakog nasilja.

Nakon provedenog istraivanja, a na temelju dobivenih podataka, bilo bi potrebnoizraditi, na razini lokalne zajednice i resornih ministarstava, mjere za programe podrkeusmjerene rtvama nasilja i njihovim izvriteljima.

88 lanci


Nasilje u obitelji je velik problem, a u ovom je istraivanju uoena korelacija s razvodomroditelja. U tom smislu naglasak treba staviti na prevenciju nasilnikog ponaanja, osobitoza djecu iz razvedenih brakova.

Budui da se zbog specifinosti klinikog uzorka nije mogla utvrditi razlika utraumatskoj simptomatologiji izmeu djece razvedenih i nerazvedenih roditelja, u buduimbi se istraivanjima trebalo orijentirati na populaciju djece iji su roditelji u postupku razvodabraka u nadlenim centrima za socijalnu skrb, ali nisu u tretmanu Poliklinike. Dobiveni birezultati bili dobar orijentir za daljnje aktivnosti i mjere koje bi provodile nadlene institucije.Naime, usporedbom djece u tretmanu Poliklinike i populacije djece razvedenih roditelja,odnosno roditelja koji su u postupku razvoda braka u nadlenim centrima socijalne skrbidobili bi se podaci obrada rezultata kojih bi ukazala na to je li razvod braka imbenik kojipridonosi traumatizaciji djece.

ZAKLJUAKZAKLJUAKZAKLJUAKZAKLJUAKZAKLJUAK

Istraivanje je pokazalo da nije bilo razlike u simptomima traumatizacije djece kojasu se obratila Poliklinici za zatitu djece grada Zagreba zbog razvoda roditelja kao stresnogdogaaja u usporedbi s djecom koja su upuena iz drugih razloga. S obzirom na razlogupuivanja, istraivanje je pokazalo da vie anksioznosti i depresije pokazuju djeca koja sudola iz drugih razloga kao to su zlostavljanje, smetnje ponaanja, traumatski dogaaj,vrnjako nasilje, smetnje uenja, ADHD, tugovanje ili neto drugo. Najvie simptomatraume pokazuju zlostavljana djeca.

Istraivanje na ovom uzorku je takoer pokazalo da se razvod ee dogaa uobiteljima u kojima ima nasilja i da su djeca razvedenih roditelja rjee rtve nasilja vrnjakai to da e simptomi traume biti intenzivniji kada je trauma dugotrajna kao to je sluaj sazlostavljanjem.

Slabosti ovog istraivanja vezane su uz preklapanje razliitih stresnih situacija djecekoja su sudjelovala u istraivanju u odnosu na vodei razlog zbog kojeg su bila upuena uPolikliniku za zatitu djece grada Zagreba. Istraivanje povezanosti spola i vremenaproteklog od razvoda braka i broja stresnih situacija u odnosu na simptome traume takoersu bili slabost ovog istraivanja, pa bi ih bilo zanimljivo istraiti u nekom daljnjem istraivanju.

Razvod braka je stresni dogaaj koji moe dovesti do neeljenih posljedica zapsiholoki ivot djece. Najee reakcije na razvod braka su anksioznost, depresija i ljutnja.Hoe li razvod braka dovesti do teih i dugoronijih posljedica za razvoj djece ovisit e ointenzitetu stresora vezano uz izloenost djece sukobu roditelja prije i poslije razvodabraka, kvalitete odnosa roditelja prije i poslije braka, duini izloenosti sukobu, prisutnostidrugih stresnih dogaaja, dobi djeteta, sposobnosti suoavanja sa stresom i podrci okoline.

Odgovor na pitanje moe li razvod braka biti traumatski dogaaj mogu dati nekadaljnja istraivanja.

lanci 89


LITERATURA

1. Afiti, T. O., Enns, M. W., Cox, B. J., Graaf, R., Have, M. & Sareen, J. (2007). Childabuse and health-related quality of life in adulthood. Journal of Mental Disorder. Journal of Mental Disorder. Journal of Mental Disorder. Journal of Mental Disorder. Journal of Mental Disorder,195 (10), 797-804.

2. Amato, P. (2000). The Consequences of divorce for adults and children. Journal ofJournal ofJournal ofJournal ofJournal ofMarriage and the FamilyMarriage and the FamilyMarriage and the FamilyMarriage and the FamilyMarriage and the Family, 62, 1269-1287.

3. Amato, P. & Booth, P. (2001). Children of divorce in the 1990S: An update of theAmato and Keith (1991) meta-analysis..... Journal of Family PsychologyJournal of Family PsychologyJournal of Family PsychologyJournal of Family PsychologyJournal of Family Psychology, 15, 355-370.

4. Amerika psihijatrijska udruga (1996). Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevneDijagnostiki i statistiki prirunik za duevneDijagnostiki i statistiki prirunik za duevneDijagnostiki i statistiki prirunik za duevneDijagnostiki i statistiki prirunik za duevneporemeajeporemeajeporemeajeporemeajeporemeaje, etvrto izdanje Meunarodna verzija Jasterbarsko: Naknada Slap, 435-440

5. Anthony, E. J. & Koupernik, C. (1974). The child in this Family: Children and Psychi-The child in this Family: Children and Psychi-The child in this Family: Children and Psychi-The child in this Family: Children and Psychi-The child in this Family: Children and Psychi-atricatricatricatricatric RiskRiskRiskRiskRisk. New York: John Wiley and Sons.

6. Arambai, L. (2000). Stresni i traumatski dogaaji te gubitci u djejoj dobi. Dijete i Dijete i Dijete i Dijete i Dijete idrutvodrutvodrutvodrutvodrutvo, 2 (2), 175-186.

7. Baldry, A. C. (2003). Bullying in schools and exposure to domestic violence. ChildChildChildChildChildabuse and Neglectabuse and Neglectabuse and Neglectabuse and Neglectabuse and Neglect, 27 (7), 713-732.

8. Brady, K. T. (1997). Posttraumatic stress disorder and comorbidity. Recognizing themany faces of PTSD. Journal of Clinical Psychiatry Journal of Clinical Psychiatry Journal of Clinical Psychiatry Journal of Clinical Psychiatry Journal of Clinical Psychiatry, 58 (9), 12-15.

9. Belsky, J. (1984). The Determinants of Parenting: A Process Model. Child Develop-Child Develop-Child Develop-Child Develop-Child Develop-mentmentmentmentment, 55 (1), 83-96.

10. Briere, J. (1996). Trauma Symptom Checklist for Children (TSCC)- ProfessionalTrauma Symptom Checklist for Children (TSCC)- ProfessionalTrauma Symptom Checklist for Children (TSCC)- ProfessionalTrauma Symptom Checklist for Children (TSCC)- ProfessionalTrauma Symptom Checklist for Children (TSCC)- ProfessionalManual.Manual.Manual.Manual.Manual. California: PAR Psychological Assessment Resources.

11. Buljan Flander, G. & Karlovi, A. (2004). Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti zaOdgajam li dobro svoje dijete? Savjeti zaOdgajam li dobro svoje dijete? Savjeti zaOdgajam li dobro svoje dijete? Savjeti zaOdgajam li dobro svoje dijete? Savjeti zaroditeljeroditeljeroditeljeroditeljeroditelje. Zagreb: Marko M.

12. Buljan Flander, G., Durman Marijanovi, Z. & ori poljar, R. (2007). Pojava nasiljameu djecom s obzirom na spol, dob i prihvaenost/odbaenost u koli. DrutvenaDrutvenaDrutvenaDrutvenaDrutvenaistraivanjaistraivanjaistraivanjaistraivanjaistraivanja, 1-2, 157-175.

13. Carr, A. (1999). The Handbook of Child and Adolescent Clinical PsychologyThe Handbook of Child and Adolescent Clinical PsychologyThe Handbook of Child and Adolescent Clinical PsychologyThe Handbook of Child and Adolescent Clinical PsychologyThe Handbook of Child and Adolescent Clinical Psychology. Lon-don, New York: Routledge.

14. Coyne, J. C. & Downey, G. (1991). Social factors and psychopatology: Stress, socialsupport, and coping processes. Annual Review of PsychologyAnnual Review of PsychologyAnnual Review of PsychologyAnnual Review of PsychologyAnnual Review of Psychology, 42, 401-425.

15. Dake, J. A., Price, J.H. & Telljohann, S. K. (2003). The nature and extent of bullyingat school. Journal of School Health Journal of School Health Journal of School Health Journal of School Health Journal of School Health, 73 (5), 173-180.

16. Depue, R. A. & Monroe, S. M. (1986). Conceptualization and measurement of hu-man disorder in life stress research: The problem of chronic disturbance. Psychologi-Psychologi-Psychologi-Psychologi-Psychologi-cal Bulletincal Bulletincal Bulletincal Bulletincal Bulletin, 99 (1), 36-51.

90 lanci


17. Frude, N. (1991). Understanding Family Problems: A Psychological ApproachUnderstanding Family Problems: A Psychological ApproachUnderstanding Family Problems: A Psychological ApproachUnderstanding Family Problems: A Psychological ApproachUnderstanding Family Problems: A Psychological Approach. Chich-ester: John Wiley and Sons.

18. Herman, J. L. (1996). Trauma i oporavakTrauma i oporavakTrauma i oporavakTrauma i oporavakTrauma i oporavak. Zagreb: Druga.19. Hetherington, E. M. & Parker, R. D. (1999). Child Psychology, A Contemporary View-Child Psychology, A Contemporary View-Child Psychology, A Contemporary View-Child Psychology, A Contemporary View-Child Psychology, A Contemporary View-

point.point.point.point.point. Boston: McGraw-Hill College.20. Holmes,T. & Rahe, R. (1967). The social readjustments rating scale. Journal of Psy-Journal of Psy-Journal of Psy-Journal of Psy-Journal of Psy-

chosomatic Research,chosomatic Research,chosomatic Research,chosomatic Research,chosomatic Research, 11 (2), 213-21821. Kessler, R. C. (1997). The effects of stressful life events on depression. Annual Re-Annual Re-Annual Re-Annual Re-Annual Re-

view of Psychologyview of Psychologyview of Psychologyview of Psychologyview of Psychology, 48 (4), 191-214.22. Kessler, R. C., Price, R. H. & Wortman, C. B. (1985). Social factors in psychopatology:

Stress, social support and coping processes. Annual Review of PsychologyAnnual Review of PsychologyAnnual Review of PsychologyAnnual Review of PsychologyAnnual Review of Psychology, 36 (2),531-572.

23. Lackovi-Grgin, K. (2000). Stres u djece i adolescenataStres u djece i adolescenataStres u djece i adolescenataStres u djece i adolescenataStres u djece i adolescenata. Jastrebarsko Naklada Slap.24. Lazarus, R. S. & Folkman, S. (1984). Stress, appraisal and coping.Stress, appraisal and coping.Stress, appraisal and coping.Stress, appraisal and coping.Stress, appraisal and coping. New York: Springer

Publishing Company.25. Lepore, S. J., Evans, G. W. & Schneider, M. L. (1991). Dynamic role of social support

in the link between chronic stress and psychological distress. Journal of PersonalityJournal of PersonalityJournal of PersonalityJournal of PersonalityJournal of Personalityand Social Psychologyand Social Psychologyand Social Psychologyand Social Psychologyand Social Psychology, 61 (6), 899-909.

26. Mijatovi, A. (1995). Obitelj i poremeaji socijalnog konteksta. Drutvena istraivanjaDrutvena istraivanjaDrutvena istraivanjaDrutvena istraivanjaDrutvena istraivanja,4-5 (18-19), 465-485.

27. Profaca, B., Puhovski, S. & Luca Mren, J. (2006). Neke karakteristike pasivnih iprovokativnih rtava nasilja meu djecom u koli. Drutvena istraivanjaDrutvena istraivanjaDrutvena istraivanjaDrutvena istraivanjaDrutvena istraivanja, 15 (3),293-618.

28. Shields, A. & Cicchetti D. (2001). Parental maltreatment and emotion dysregulationas risk factors for bullying and Victimization in middle childhood. Journal of ClinicalJournal of ClinicalJournal of ClinicalJournal of ClinicalJournal of ClinicalChild PsychologyChild PsychologyChild PsychologyChild PsychologyChild Psychology, 30 (2), 349-363.

29. Simons, R. L., Conger, R., Elder, G., Lorenz, F. & Whitbeck, L. (1996). UnderstandingUnderstandingUnderstandingUnderstandingUnderstandingDifferences Between Divorced and Intact FamiliesDifferences Between Divorced and Intact FamiliesDifferences Between Divorced and Intact FamiliesDifferences Between Divorced and Intact FamiliesDifferences Between Divorced and Intact Families. London: Sage Publication

30. Schneider, R., Baumrind, N. & Kimwerling, R. (2007). Exposure to child abuse andrisk for mental health problems in women. Violence Victim Violence Victim Violence Victim Violence Victim Violence Victim, 22(5), 620-31

31. Smith, H. (1999). Children, feelings and divorceChildren, feelings and divorceChildren, feelings and divorceChildren, feelings and divorceChildren, feelings and divorce. London: Free Association Books.32. Statistiki ljetopis Republike HrvatskeStatistiki ljetopis Republike HrvatskeStatistiki ljetopis Republike HrvatskeStatistiki ljetopis Republike HrvatskeStatistiki ljetopis Republike Hrvatske (2007). Zagreb: Dravni zavod za statistiku.33. Wallerstein, J. S. & Kelly, J. B. (1980). Surviving the Breakup: How children andSurviving the Breakup: How children andSurviving the Breakup: How children andSurviving the Breakup: How children andSurviving the Breakup: How children and

Parents Cope with Divorce. Parents Cope with Divorce. Parents Cope with Divorce. Parents Cope with Divorce. Parents Cope with Divorce. New York: Basic Books.34. Winstock, Z., Sherer, M. & Enosh, G. (2004). The Effect of Divorce on Personal and

Familial Images: The Adolescents Perspective. Journal of Child CustodyJournal of Child CustodyJournal of Child CustodyJournal of Child CustodyJournal of Child Custody, 1 (3), 19-35.

35. www.divorcesource.com (5. lipanj 2007.)

lanci 91


Branka avarovi-GaborHome for the mentally ill adults Sveta RitaVelika Gorica

DIVORCE OF PARENTS AND THE SYMPTOMS OF TRAUMA IN CHILDREN

SUMMARY

A research was conducted in the Centre for Child Protection of the city of Zagreb on thesample of 397 children and young persons aged between 8 and 20 years (the majority were chil-dren aged between 8 and 14). The aim of the research was to analyse the connection between theexperience of the divorce of parents and the existence of the symptoms of trauma on the clinicalsample of the children who are the clients of the Centre for Child Protection.

The level of the trauma symptoms was assessed by the Checklist of the trauma symptoms. Theconnection between the experience of the divorce of the parents and the exposure to the familyviolence and peer violence was also examined.

The research has shown that, in this clinical sample, the divorce of the parents is not a predic-tor of the level of child traumatization. The research has also shown that abused children displaymost symptoms of trauma.

Key words: children, divorce, symptoms of trauma, family.

92 lanci


04_Cavarovic

Documents

Transcript of 04_Cavarovic