Od kuda starim Sumeranima prije 6 000

godina poznavanje svih planeta Sunèevog

sustava, znanje iz astronomije i matematike

koje u pojedinim elementima nadmašuje naše?

Kako je moguæe da su svoje bolesne Iijeèili

zraèenjem, genetski oblikovali biljni okoliš i

križanjem vrsta usavršavali poljodjeljstvo?

OvO je veliko èudo Sina,Koje se nije dogodilo zemljiOd davnih dana:Kojeg narod zemlje

Nije vidio, nije zapisaoNa glinenim ploèicama. da bi se zauvijek saèuvalo:

Daje Sin,Gospodar svih bogova i božica,Koji boravi na nebu.

Sišao sa nebesa.

(Tekst sa glinene ploèice starih Sumerana)

Jesu li Sumerani imali kontakte s

vanzemaljskim civilizacijama? Tamo gdje je

stao Erich von Daniken nastavlja Zecharia

Sitchin.

Prièa zapoèeta tisuæama godina u prošlosti,

I doživljava svoj rasplet u vremenu koje danas

živimo, u vremenu otkriæa DVANAESTOG

.PI.ANFTA

BibliotekaSV JETLOST

Urednik bibliotekeDARKO IMENJAK

Copyright @ ZECHAR/A SlTCHlN

Tiskano uz dozvolu autora

Prijevod

Prqf, VESNA KUÈERA

lSBN:

953-98034-0-3ClP -Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuèlišna knjižnica Zagreb

Naslov originala:THE TWELFTH PLANET

Nakladnik

TELEdisk d.o.o.

ClPETlÆd.o.o.

PRVA KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

.,.uor,..

'QI'

-

TELEdisk 2002

Kažu da se pri umiranju èovjeku ispred oèiju odvrti ubrzani film njegovogcijelog života. Svi važni i nevažni dogaðaji ukažu se velikom brzinom i on imajedinstvenu priliku da prije odlaska u carstvo sjenki sagleda svoje postojanje izsasvim nove i èesto puta iznenaðujuæe perspektive. Možemo li istu pretpostavku

generalizirati na nivou èitavog èovjeèanstva?Razne ezoterijske škole iznova su podsjeæale na važnost ciklièkog poimanja

èitave kreacije. Lineamo vrijeme samo je projekcija našeg uma i glavni oslonacza održavanje iluzije u kojoj se nalazimo. Svaki kraj je ujedno i poèetak neèeg

novog.Svijet u kojem živimo kao da je došao do neke vrste praga. Pod okriljem

novog milenija na svjetlo dana izlazi, sad veæ potpuno oèigledna, potreba za mijen-janjem veæine postojeæih vrijednosti. Povijest se oèigledno ponavlja i ništa višenije apsolutno, a naizgled neuništiva kula suvremene znanosti poèela se opasnoljuljati. Svima polako postaje jasno da je za opstanak èitavog planeta potrebnonapraviti temeljitu reviziju svih znanja, vratiti se u daleku prošlost i pronaæi raz-loge zbog kojih smo otišli u krivom smjeru.

Unutar ljudske rase postoji stalno prisutan i potiskivan strah od konaènoguništenia. Poiedinaèna sviiest individualne smrtnosti korespondira s idejom pot-

punog dokinuæa vrste. Razlièiti scenariji se izmjenjuju ovisno o povijesnimrazdobljima, ali osnovna tema ostaje ista. U pravilu opasnost dolazi s neba. Tomogu biti gnjevni bogovi, bešæutni osvajaèi s drugih planeta, ogromna kometa,zalutali asteroid...

Približavanje treæeg milenija ponovno je aktualiziralo stare prièe o posljedn-jem sudu, pojavljivanju Antikrista i povratku Mesije. U kolovozu 1999. godineèitav svijet je spektakulamo doèekao veliku eklipsu. Išèitavala su se Nostrada-musova proroèanstva i pokušavalo dokuèiti koji je to veliki kralj straha kojeg jeon najavio. Nakon eklipse zavladalo je razdoblje stalnih elementamih nepogoda.Veliki broj ljudije stradao pri zemljotresima, poplavama i tajfunima. Svemu tomesu se još pridružile i avionske nesreæe, potonuæa brodova, sudari vlakova, uruša-vanja stambenih kuæa i tko zna kakve još ne nesreæe. Krajem listopada ove god-ine u novinama je osvanula kratka ali ipak upeèatljiva vijest. Astronomi vjerujuda su na tragu novog planeta u Sunèevom sustavu.

Dr. John Murray s engleskog Otvorenog sveuèilišta morao se nekoliko godi-na boriti s astronomskim establishmentom da bi objavio svoju studiju o èudnimodstupanjima putanje udaljenih kometa. Tek kad su do sliènih rezultata došli iznanstvenici na amerièkom sveuèilištu Louisiana Englesko kraljevsko astronom-sko društvo je pustilo u javnost senzacionalne podatke.

Novi planet imao bi golemu masu (pet do deset puta veæu od Jupitera) i nalaziose unutar podruèja gdje su se dosad mogli oèekivati samo manji planeti. Veæinaastronoma ipakje sumnjièava prema Murrayevim stavovima,jer postojanje takvogplanetamog diva bilo bi suprotno svim dosadašnjim teorijama o nastanku Sunèevogsustava.

Trenutaèna je pretpostavka kako se ovaj planet goleme mase najvjerojatnijekreæe u suprotnom smjeru od ostalih planeta. Nalazio bi se na vrlo velikoj udal-jenosti od Sunca (gotovo pola svjetlosne godine) i usmjeravao komete premaunutrašnjosti Sunèevog sustava. Prevladava mišljenje kako je rijeè o neuspjelojzvijezdi, nekoj vrsti konkurenta našem Suncu kojije bio previše mali da se zapa-Ii.

Svi ti podaci vrlo su plodno tlo za poèetak astrološkog dešifriranja karakteris-tika eventualnog novog èlana naše svemirske zajednice. Pretpostavka kako jerijeè o propaloj zvijezdi koja se kreæe po rubu Sunèevog sustava i gaða ostaleplanete više je nego inspirativna. Ljubitelji psihološke astrologije odmah æe seuhvatiti za Junga i zaroniti u podzemlje nesvjesnog, a ezoterièari æe napokondobiti konkretnu rnraènu suprotnost Suncu, ono što je prije bio Saturn (Satan).

Èini se daje tijekom dvadesetog stoljeæa Saturn detinitivno izgubio veliki diosvoje karmièke zlokobnosti i pretvorio se u neku vrstu vodeæeg životnog uèitelja.Poslije pojave novootkrivenih planeta (Uran, Neptun, Pluton) prestao je i odre-

ðivati granice stvamosti i bio prinuden svoju ulogu posljednjeg predati Plutonu.No, izgleda da Pluton nije ljudima bio dovoljno upeèatljiv pa žele nešto rnnogomarkantnije i oèiglednije, traže nešto što æe svojom zastrašujuæom prisutnošæudetinitivno obilježiti zadnju toèku evolucijskog niza.

Krajem sedamdesetih godina unutar Sunèevog sustavaje otkriveno novo tije-10. Radilo se o Kironu, èudnom planetoidu (ili bivšoj kometi?) koji je svojomekscentriènom putanjom povezao Satum i Uran. Bilo je to razdoblje utemelji-vanja Intemeta i procvata razlièitih metoda altemativnog lijeèenja. Svijetom seproširio punk pokret i uèinio smiješnim sve dotadašnje lažne kultume i subkul-tume ideale. U trend takvih temeljitih pomaka na nivou svijesti uklopila se i prvaknjiga Zecharie Sitchina, jednog od rijetkih struènjaka za sumersku i babilonskukulturu. Njegovo dosljedno dešifriranje starih zapisa iznijelo je na svjetlo dana

zapanjujuæe èinjenice.Izgledala je nevjerojatnom teza o postojanju ogrornnog planeta (Nibiru)

na rubu našeg Sunèevog sustava, planeta kojije direktno odgovoran za najvažnijei najdramatiènije preokrete u zemaljskoj povijesti. Kroz povezivanje razlièitihpodataka iz davne prošlosti Sitchin je na fascinantan naèin sastavio jednu alter-nativnu zemaljsku povijest. Njegova knjiga porušila je glavninu tradicionalnihpredrasuda i veæinu dotadašnjih neprikosnovenih teorija o postanku ljudske vrstesvela na razinu neuvjerljivih tikcija.

Sad kad i znanstvenici poèinju svojim istraživanjima od rijeèi do rijeèipotvrðivati sadržaj Sitchinove knjige došlo je pravo vrijeme za njeno ponovnoèitanje. Ono što se èinilo tek zanimljivom bajkom polako poprima obilježje zaèu-dujuæe stvamosti. Prošlost se pretvara u buduænost, a planet Nibiru postajemetaforom krajajedne civilizacije. Ovo je idealna knjiga za ulazak u novo tisuæl-

jeæe.

Igor Ognjenoviæ

...10Bilješka autora

11Prolog

131.Poèetak bez kraja

212.Neoèekivanja civilizacija

3. Bogovi neba i zemlje 51

4. Sumer: zemlja bogova 79

5.Nefili: narod vatrenih raketa 111

1496. Dvanaesti planet

1737. Ep o stvaranju

8. Kraljevstvo nebesko ... ..199

9. Spuštanje na planetu Zemlju . 217

1 0. Gradovi bogova .

26511. PobunaAnunnakija

12. Stvaranje èovjeka 289

13, Kraj svih biæa ""',.,.,. 313

14. Kada su bogovi otišli sa Zemlje.. 336

15. Kraljevstvo na zemlji

.369O autoru

Temeljni izvor biblijskih stihova citiranih u kn-jizi "Dvanaesti Planet" je originalni hebrejski tekstStarog zavjeta. Treba imati na umu da su svi pr-ijevodi koji su korišteni pri nastanku ove knjige,od kojih su najvažniji navedeni na njenom kraju,upravo i samo to: prijevodi i interpretacije. Prikonaènoj analizije najmjerodavniji originalan he-brejski tekst.

Kako bih dobio ono što smatram najispravnijimprikazom, za konaènu verziju citiranu u Dvanaes-tom Planetu, usporedio sam dostupne prijevodemeðusobno i s hebrejskim izvornikom, teparalelnim sumerskim i akadskim tekstovima/

prièama.Mnogi istraživaèi bave se prikazima sumerskih,

asirskih, babilonskih i hetitskih tekstova veæ višeod stoljeæa. Nakon odgonetavanja rukopisa ijezi-ka slijedila je transkripcija, transliteracija ikonaèno, prijevod. U mnogim sluèajevima, pri oda-biru izmeðu razlièitih prijevoda i interpretacija biloje moguæe odluèiti samo provjerom tj. usporedboms ranijim transkripcijama i transliteracijama. Udrugim sluèajevima, tek kasniji uvid modemogistraživaèa bacio bi novo svjetlo na stariji prijevod.

Izvori bliskoistoènih tekstova, navedeni na kra-ju ove knjige, kreæu se od najstarijih do najnovijih,a dopunjeni su publikacijama u kojima nalazimovrijedne doprinose razumijevanju tekstova.

Z. Sitchin

PR0I1)(;: POSTA1"AK

Moj život je od djetinjstva ispunjen Starim zavjetom. Kad je, prije skoro pedesetgodina, posijano sjeme ove knjige, nisam ni bio svjestan rasprava koje su se u tovrijeme vodile na temu: evolucija naspram Biblije. Ali veæ kao mladi uèenik, prouèava-juæi Knjigu Postanka na izvomom hebrejskom, stvorio sam vlastito suoèenje. Jed-nog dana smo èitali u Glavi VI kako su, kad je Bog odluèio uništiti èovjeèanstvoVelikim potopom, "sinovi božji", koji su se ženili ljudskim kæerima, bili na Zemlji.U hebrejskom originalu oni su se zvali Nefili. Uèitelj nam je objasnio da to znaèi"divovi", ali ja se nisam složio: zar to ne znaèi doslovno "oni koji su sišli", koji su sespustili na zemlju? Bio sam ukoren i reèeno mi je da prihvatim tradicionalnu inter-

pretaciju.Buduæi da sam, u godinama koje slijede, prouèavao jezike, povijest i arheologiju

drevnog Bliskog istoka, postao sam opsjednut Nefilima. Arheološka otkriæa i odgon-etavanje sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tek-stova i epskih prièa sve više i više su potvrðivali ispravnost biblijskih aluzija nakraljevstva, gradove, vladare, mjesta, hramove, trgovaèke puteve, rukotvorine, alatei obièaje drevnih vremena. Stoga, zar ne bi bilo vrijeme da se prihvati rijeè tih istihdrevnih zapisa koja se odnosi na Nefile kao posjetitelje zemlje s neba?

Stari zavjet na više mjesta utvrðuje: "Prijestolje Jahveaje u nebesima", "s nebesaGospodin gleda na Zemlju". Novi zavjet kaže: "Qèe naš, kojijesi na nebesima". Ali,nastup i opæe prihvaæanje evolucije uzdrmao je vjerodostojnost Biblije. Ako je èovjeknastao evolucijom, tada ga sigumo nije iznenada stvorio Bog kojije, unaprijed prom-islivši, rekao: "Naèinimo Adama na svoju sliku, sebi slièna." Svi drevni narodi vjerov-ali su u bogove koji su se spustili na zemlju s neba i koji su se po želji mogli vinuti unebo. Ali tim prièama nikad nije priznata vjerodostojnost, a uèenjaci su ih od samogpoèetka oznaèavali kao mitove.

Rukopisi drevnog Bliskog istoka, koji ukljuèuju obilje tekstova o astronomiji,jasno govore o planeti sa koje su stigli ti astronauti ili bogovi. No, kada su uèenjaci,prije pedeset ili sto godina odgonetavali i prevodili drevne popise nebeskih tijelanaši astronomi još nisu znali da postoji Pluton, koji je otkriven 1930-te godine. Kakose onda moglo oèekivali da prihvate dokaze o postojanju još jednog èlana našegSunèevog sustava? Ali sada, kada smo i mi, kao i nekadašnji drevni narodi, svjesnida postoje planete iza Satuma, zašto ne bismo prihvatili i njihove dokaze o postojan-

ju dvanaestog planeta?

Sada kad smo se i sami odvažili kroèiti u svemir, pravo je vrijeme za novi pogledi prihvaæanje drevnih rukopisa. Danas, kada su se astronauti spustili na Mjesec, asvemirski brodovi bez posade istražuju druge planete, više nije nemoguæe povjero-vati da je neka naprednija civilizacija s drugog planeta spustila svoje astronaute naZemlju u nekom trenutku u prošlosti.

Doista, brojni populami pisci nagaðali su kako su drevne gradevine poput pira-mida i divovskih kamenih skulptura zasigumo oblikovali napredni posjetioci s drugogplaneta, jer je sigumo da primitivan èovjek tog doba nije posjedovao za to potrebnutehnologiju. Kako to, na primjer da je civilizacija Sumera prije skoro 6000 godinaprocvjetala naglo, bez ikakvog prethodnika? No, buduæi da ovi pisci obièno ne us-pijevaju pokazati kada, kako, i iznad svega, odakle su stigli ti drevni astronauti,njihova zagonetna pitanja ostaju tek spekulacije bez odgovora.

Bilo je potrebno trideset godina istraživanja, vraæanja na drevne izvore, i doslovnogprihvaæanja istih, da bih u svojoj glavi rekonstruirao neprekinut i vjerojatan scenarijpretpovijesnih dogadaja. "Dvanaesti Planet" stoga nudi èitatelju pripovijest koja dajeodgovore na specifièna pitanja: kada, kako, zašto i odakle. Navedeni dokazi sastojese uglavnom od drevnih tekstova i slika.

U "Dvanaestom Planetu" želio sam odgonetnuti sofisticiranu kozmogoniju kojaobjašnjava, možda jednako dobro kao i modeme znanstvene teorije, kako je mogaonastati Sunèev sustav, kako je u njemu ostala zatoèena planeta koja je u nj provalila,kako su nastali Zemlja i ostali dijelovi Sunèevog sustava.

Dokazi koje nudim ukljuèuju nebeske karte svemirskih Ietova na Zemlju sa teplanete, dvanaeste po redu. U nastavku slijedi dramatièno uspostavljanje prvih na-selja na Zemlji od strane Nefila, imenovanje njihovih voda, opisi njihovih odnosa,Ijubavi, Ijubomore, postignuæa i borbi, objašnjenje prirode njihove "besmrtnosti".

Iznad svega, namjera "Dvanaestog Planeta" je da uðe u trag znaèajnim dogadaji-ma koji su doveli do stvaranja èovjeka, i naprednih metoda pomoæu kojih je to bilopostignuto. Ova knjiga govori o zamršenom odnosu èovjeka i njegovih gospodara ibaca novo svjetlo na znaèenje dogadaja u Rajskom vrtu, kuli babilonskoj, Potopu.Na kraju je èovjek, kojeg su njegovi stvoritelji obdarili biološki i materijalno, istisn-uo svoje bogove sa Zemlje.

Ova knjiga podsjeæa da nismo sami u našem Sunèevom sustaYU. Ipak, ta idejamože samo poveæati a ne umanjiti našu vjeru u Boga Svemoguæeg. Jer, ako su Nefilistvorili èovjeka na Zemlji, moguæe je da su tako samo izvršavali beskrajni Plan

Gospodnji.

New York, Veljaèa 1977 .

Z. Sitchin