Post on 14-Jan-2016
description
Vrste sociologije
Objašnjenje Razumijevanje
Holizam Marksizam, funkcionalizam
Wittgensteinove “igre”
Individualizam Teorija igara Etnometodologija
Individualističko “objašnjenje”Načela teorije racionalnog izbora
• Pojedinci su racionalni djelatnici, a kolektiv je zajednica racionalnih pojedinaca (metodološki individualizam)
• Racionalnost se mjeri kalkulacijom ciljeva i sredstava (troškova i dobiti; ugode i boli)
• Ljudi slobodno donose odluke o svom ponašanju• Izbor će se se rukovoditi maksimalizacijom
ugode/koristi za pojedinca (maximin načelo)• Izbor se može kontrolirati kaznom ili boli –
društveni ugovor.
Primjer: društveni ugovor
• Sebični interes
• Maksimalizacija dobiti
• Strah od kazne
• Ulog tj. ograničenje suvereniteta/slobode aprox. jednak koristi
Primjeri II:teorija racionalnog izbora
• Podjela uloga u braku (Gary Becker)• “Tragedija seljaka” (Garrett Hardin)
– “racionalizacija potrošnje vode”
• Nastanak korupcije (rent-seeking behaviour)• Ponašanje kolektiva (stranaka) • Mehanizmi sklapanja koalicija • Isplativost ovisnosti (Becker), rasne
diskriminacije
Popper: “načelo racionalnosti”
• Smisao NR: opća premisa “logike situacije”• Formulacije:
– "Subjekti uvijek djeluju primjereno postojećoj situaciji“– "Svaka je akcija racionalni odgovor na neku problemsku
situaciju“– "Svaka osoba u problemskoj situaciji racionalno odgovara na
nju“– “u problematičnim situacijama osobe najčešće racionalno
reagiraju na njih“
• Problem s načelom racionalnosti: što je neistinit
Sociobiološka teorija
• Hamiltonovo načelo inclusive fitness (Dawkinsova teorija sebičnog gena):– žrtvovanje za srodnike u mjeri genetske srodnosti
(srodnička selekcija)– Maksimalizacija dobiti za gen: činiti sve da se umnoži
identičan genski pool
• Trivers: “recipročni” altruizam: – “pozitivno” samo ako donosi korist u budućnosti– (teorija igara – Axelrod)
Razmjeri objašnjenja na temelju teorije sebičnoga gena
• spolni dimorfizam• diferencijalni reproduktivni uspjeh:
– Agresivnost– altruizam
• Spolna distribucija kriminala (Daly/Wilson)• Vremenska raspodjela kriminala• Diferencijalni roditeljski ulog (M/Ž, Trivers-
Willard, pubertet)• Odnos među braćom, blizancima i sl.• Udvaranje, ljubomora, brak, silovanje...
Individualističko razumijevanje
• Ljudske socijalne interakcije su iznimno fleksibilne i raznolike.
• Razlog: mi svjesno interpretiramo svijet kao smislen – simboličan:: ovisan o situaciji
Značenja u tumačenju akta ili događaja
• Akt
• Situacija
• Definicija
• Stvorena emocija kod žrtve
Pljuska
Dva se čovjeka svađaju
Glumci u dramiOtac je ošamario
dijete zbog laži malo dijete
dalo pljusku ocu
Uvreda Gluma Kazna Veselje
Bijes i ljutnjaNikakva ili hinjena
Stid Zabava
Tumačenje (hermeneutika)
• Mogućnost tumačenja tuđih djela i namjera: iz pojma “jastva”, “unutrašnje osobnosti” koja nam dopušta da o sebi i drugima mislimo kao da su “izvan” nas.
• Taj osjećaj “jastva” (self) omogućuje nam da shvatimo da i drugi ljudi imaju “ja” i da preuzmemo ulogu drugih u našoj mašti, da vidimo stvari iz njihove perspektive – i da predvidimo njihove odgovore na naše akcije.
• “Uživljavanje” (empatija)• Svaka interakcija je moguća jer se ponašanje može
uklopiti u definicije i očekivanja koja dijelimo s drugima
Simbolični interakcionizam• Što sve može biti simbol? Sve – ako se ljudi slože – ili ako mogu
priopćiti svoje značenje.• Interakcionizam: mi ne reagiramo na druge ljude izravno, već
tumačimo svakodnevni život pomoću kategorija i definicija koje nam je dala naša kultura i koje smo naučili u interakciji s drugima
• Najveći broj takvih interakcija prolazi nezapaženo, jer ih uzimamo zdravo-za-gotovo.
• Ali svatko ima svoj način izražavanja koji treba uklopiti u širi kontekst značenja.
• “Self” ili “ja” je različito s obzirom na različite osobe i različite situacije. Neka su ponašanja svojstvena formalnim prilikama, neka neformalnim ili pak posve intimnim.
• To ne znači da smo neiskreni: neiskreni smo samo kada se prikazujemo onakvima kakvi ni sami ne želimo biti.
Simbolični interakcionizam II
• Katkada (štoviše često) mi nismo ni svjesni da se ponašamo na određeni (ne)konvencionalan način. Tek kada počnemo razmišljati da nas drugi vide na određeni način, počinjemo shvaćati te implicitne konvencije.
• Kako ljudi rade svoje dojmove? –• Status i uloga: status: muškarca, žene, vozača,
studenta. Tim je statusima pripisana određena uloga – određen tip ponašanja. Stoga svaka “javnost” promatra različite “uloge” našeg “ja”.
Simbolični interakcionizam III• Ponekad su ta ponašanja jasna, a ponekad su dvosmislena ili ih čak
niti nema. Mi često ne znamo kako se ponašati u određenoj situaciji stoga aktivno kreiramo svoju ulogu, ili zamišljamo različite situacije s obzirom na to kako nas drugi vide tj. kako mi smatramo da nas drugi vide.
• Najčešće uzimamo u obzir očekivanja koja drugi imaju o našem ponašanju. Ta očekivanja stvaraju bezbroj malih pravila o kojima ne razmišljamo ozbiljno.
• Goffman: primjeri neizrečenih pravila: “građanska nepažnja” prema strancima: svjesni smo prisutnosti drugih, ali izbjegavamo kontakt očima i sl.
• Ta pravila vidimo samo kada ih netko prekrši: ako buljimo u nekoga u liftu, uskoro ćemo vidjeti da smo prekršili neko trivijalno pravilo prema bijesnoj reakciji drugoga.
• Potpuna slika društva mora uključivati objašnjenje tih nepisanih, malih pravila, a ne samo onih za koje znamo.
Dramaturški pristup• “Dramaturški pristup” (Goffman): ljude brine tzv. Impression
management: oni pokušavaju kontrolirati dojmove koje čine na druge kako bi se prikazali u najboljem svjetlu. Oni paze i na konstrukciju “okoline”,kako bi se njihov “ja” u nju najbolje uklopio. Recimo, paze na odijevanje koje će se uklopiti u određenu situaciju (s prijateljima, pri zapošljavanju i sl.)
• Postoji “prednji” i “stražnji” dio pozornice za naše “ja”. (Konobarica: glumi jednu ulogu sa kupcima i mijenja svoju ulogu kada dođe u kuhinju. Roditelji glume pred djecom da se ne svađaju; parovi kada su sami komentiraju vlastiti i tuđi “učinak” na nekoj zabavi; profesori ne pokazuju svoj prijezir prema kolegama; politički vođe glume “zadovoljstvo” ili “samouvjerenost” pred javnošću; )
• Katkada predstava ne uspijeva, i ljudi su vrlo sposobni raspoznati tuđu “glumu”, preko znojenja, lošeg prostornog rasporeda…Unatoč tome, rijetko izazivamo kredibilitet “glumca”: svi radije održavaju “obraz” drugoga. Loša “gluma” je neugodna za sve. I stoga participiramo u “pomnom nepromatranju” potencijalno neugodnih okolnosti (kruljenje u želucu, kopanje nosa, izgled disfigurirane osobe, loše izgovore itd.) Takozvani “bonton” nije ništa drugo doli implicitni dogovor da jedni drugima pomažemo u “čuvanju obraza”.
Etnometodologija
• Proučavanje konstrukcije i konvencionalne definicije stvarnosti u svakodnevnim interakcijama.
• Razotkrivanje nepisanih pravila ponašanja i konvencija. • 1. eksperiment: uputa studentima da se prema
roditeljima ponašaju kao prema nepoznatim osobama (15 minuta). Reakcija roditelja: konsternacija, začuđenost, bijes, šok, živčanost, nelagoda – ali očajnički pokušaj da se “situacija vrati u normalu”. Roditelji se nisu zabavljali, niti smatrali da je takvo razotkrivanje konvencija posebno poučno.
• 2. eksperiment: razgovor oca i djeteta: “Kuda ideš”/”Van”/”Što ćeš raditi?”/”Ništa”/”Kad ćeš se vratiti?”/”Kasnije”
Etnometodologija
• 3. eksperiment (“što misliš…?”): “Pukla mi je guma”/”Kako to misliš – pukla ti je guma?”/”Kako to misliš, kako to mislim? Probušena guma je probušena guma. Upravo sam to i mislio. Ništa posebno. Kakvog li pitanja.”
• Ili: “Kako si?”/”Kako sam s obzirom na što? Na zdravlje, financije, rad u školi, moju duševnu nepomućenost, moj…?”//”Čuj samo sam htio biti uljudan. Iskreno, uopće me ne zanima kako si!”
Neverbalna komunikacija (“body language”)
• geste, izrazi, pokreti, gestikulacije licem, manipulacija fizičkim prostorom među ljudima.
• Edward Hall (“Nijemi jezik”): Za stolom, fizička “distanca” (do 5cm intimna; do 1m osobna; do 3m socijalna; iza 3m – javna). (Pretpostavka: da su geste i “distance” kulturno uvjetovane)
• Razlike s obzirom “tko” narušava distancu. Muškarci sjede odvojenije jedan od drugoga nego žene; kada prijatelj naruši prostor reagiramo blaže nego kada ga naruši stranac; kod distance različitih spolova – reakcija je različita.
Problematične interakcije• Smisao: uvid u situacije koje ne možemo objasniti “makro” teorijama• H. Becker o korištenju marihuane• Muški liječnik, ženski pacijent (Henslin, Briggs) – formiranje rituala:
kreiranje različitih “scena”: 1. prihvaćanje uloge pacijenta; 2. liječnik pristupa “profesionalno”, gleda u oči, pažljivo sluša; odlučuje da je ispitivanje nužno i odlazi; 3. ulazi sestra – pretvaranje “osobe” u “neosobu” – “kliničko (neosobno) ispitivanje”; tješenje; liječnik je još uvijek odsutan; 4. sestra; ulazi liječnik; deseksualiziranje interakcije; pružanje “pravnog svjedoka” o primjerenosti (neosobnosti) situacije; pacijent ne govori, izbjegava kontakt očima…5. Liječnik izlazi. Sestra pomaže da se uloga neosobe pretvori ponovno u osobu.
• Slučaj ubojstva Kitty Genovese: primjer nevoljkosti da se uplićemo u problematične situacije – apatija promatrača. Ljudi prvo promatraju “ključeve tumačenja situacije kod drugih promatrača”. Nitko ne želi pretjerano reagirati i time “izgubiti obraz”.
• Takooshian/Bodinger: lažne provale• Milgramovi eksperimenti s poslušnošću
Fenomenologija:Socijalna konstrukcija zbilje
• Schutz: danost stvarnosti problematična; ona je samo interpretacija naših dojmova, i različite kulture različito interpretiraju svijet
• Berger – Luckman: proces socijalne konstrukcije: – 1. eksternalizacija (proizvođenje predmeta, simbola
itd.) – 2. objektivacija (gubitak svijesti da smo mi stvorili
predmete svijeta); – 3. internalizacija (navodno “objektivne” činjenice
postaju dio naše “unutrašnjosti” – svijesti)