Post on 22-Oct-2021
1
Unaprijeđenje znanja o uticaju socijalnih partnera
zemalja Istočne i Zapadne Evrope na reforme tržišta
rada u periodu globalne ekonomske krize
VS/2016/0368
STUDIJA SLUČAJA:
CRNA GORA
Autori:
István HORVÁTH Dr., Sára HUNGLER Dr., Réka RÁCZ Dr., Zoltán PETROVICS
Dr., ELTE, Pravni fakultet, Katedra za radno i socijalno pravo
Stavovi iznešeni u ovoj studiji ne moraju se podudarati sa stavovima poslodavačkih
organizacija koje učestvuju u projektu. Oni koji žele da saznaju više o stavovima i
aktivnostima projektnih partnera ljubazno se mole da ih kontaktiraju preko kontakt
informacija ili da prate njihov sajt.www.ceelab.eu
This leaflet was prepared in the framework of the project “CEELAB – Improving knowledge on the impact of Central- and
Eastern European social partners on competitive labour market reforms facing the global crisis, VS/2016/0368” The project is
co-funded by the European Union, in frame of the program VP/2016/004 „Improving expertise in the field of industrial relations
2
Nacionalni izvještaj
Crna Gora
Sadržaj
Pregled ..................................................................................................................................... 3
Metodologija .......................................................................................................................... 3
1. Ekonomska kriza u Crnoj Gori .................................................................................... 4
2. Pokazatelji tržišta rada ................................................................................................... 6 2. 1. Veličina tržišta rada ............................................................................................................. 6 2.2. Zarade .....................................................................................................................................10
3. Politika tržišta rada ...................................................................................................... 13 Zakon o radu ........................................................................................................................................... 14 Memorandum o socijalnom partnerstvu u okolnostima globalne ekonomske krize ........ 15 Zakon o Fondu rada.............................................................................................................................. 16 Zakon o Socijalnom savjetu............................................................................................................... 17 Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti .................... 17 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ..................... 18
4. Socijalni dijalog ............................................................................................................. 18 4.1. Socijalni partneri ..................................................................................................................18
4.1.1. Sindikati ....................................................................................................................................... 19 4.2. Kolektivno pregovaranje i kolektivni ugovori ..............................................................20
4.2.1 Kolektivno pregovaranje na sektorskom nivou ................................................................ 20 4.2.2. Kolektivno pregovaranje na nivou poslodavca................................................................ 22
5. Štrajkovi .......................................................................................................................... 22 5.1. Rješavanje sporova o radu .................................................................................................23
6. Učešće zaposlenih .......................................................................................................... 24
7. Zakon o radu i kriza ..................................................................................................... 25
3
Pregled
Crna Gora se suočava s nekoliko strukturnih problema koji se odnose na njenu
ekonomiju, a posebno na tržište rada. Smatra se da je ekonomski napredak nakon
sticanja nezavisnosti prekinut globalnom ekonomskom krizom i da se za sada ne
naslućuje potpun oporavak ekonomije. Usporavanje ekonomskog razvoja rezultiralo
je novim porastom siromaštva. Iako je tržište rada u Crnoj Gori prošlo kroz velike
promjene tokom perioda tranzicije iz socijalizma u tržišnu ekonomiju, ostali su neki
strukturni problemi poput visokih stopa neaktivnosti, niskog učešća žena na tržištu
rada, teritorijalne neravnoteže i sporog povećanja produktivnosti. Crna Gora je uvela
značajne reforme tržišta rada i osnovala nove institucije. Prosječni realni godišnji rast
neto zarada za 2006. i 2007. iznosi 15% i u konstantnom je porastu.
U prvom kvartalu 2007. Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Vlada Crne Gore
usvojili su „Nacionalnu strategiju zapošljavanja i razvoj ljudskih resusra 2007.-2011.”
s ciljem podizanja nivoa i kvaliteta zapošljavanja u Crnoj Gori. Glavni cilj
reformskog paketa bio je poboljšanje uslova zapošljavanja i podsticanje ulaganja u
ljudske resurse. Strategija je izrađena u skladu s odredbama „Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju” s ciljem pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji
(naročito u pogledu Smjernica zapošljavanja EU-a iz 2005.). Ove su strategije
sprovedene, a u onim slučajevima kada su bile potrebne korekcije, iste su
implementirane u dvogodišnje operativne planove zapošljavanja. Akcioni planovi
zapošljavanja predviđaju detaljne aktivnosti (regulatorne promjene, programe,
projekte i odgovarajuće budžete) planirane za sprovođenje mjera predviđenih
„Nacionalnom strategijom zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa 2007.-2011.”.
U uslovima ekonomske krize i rasta nezaposlenosti, mjere aktivne politike
zapošljavanja dobile su na važnosti, kako u društvenom tako i u ekonomskom smislu.
Prevencija dugoročne nezaposlenosti, nezaposlenosti mladih i starijih osoba, kao i
prevencija nezaposlenosti osoba s invaliditetom i drugih ranjivih grupa bili su glavni
ciljevi mjera aktivne politike zapošljavanja. Ove mjere usmjerene su na povećanje
zapošljivosti nezaposlenih (kroz stručno usavršavanje, prekvalifikaciju) u uslovina
promjena zahtjeva tržišta rada s ciljem podsticanja zapošljavanja i stvaranja novih
radnih mjesta (kroz subvencionirano zapošljavanje, zajmove za samozapošljavanje
itd.).
Metodologija
Istraživanje je sprovedeno u dvije faze. Prva faza temeljila se na istraživanju
dokumentacije radi prikupljanja podataka o osnovnim pokazateljima tržišta rada i
nacionalnim zakonskim propisima. Potom su sprovedeni polustrukturirani intervjui s
predstavnicima udruženja poslodavaca, sindikata i Ministarstva rada i socijalnog
staranja. Ukupno su sprovedena četiri intervjua.
4
U Crnoj Gori postoje različite statističke baze podataka koje se smatraju „službenim
podacima”. Primarni izvor je službena statistika koju objavljuje MONSTAT i ona
uključuje podatke o registrovanom zapošljavanju, kao i podatke Ankete o radnoj snazi
(LFS) od 2004. do danas. Drugi izvor statističkih podataka o tržištu rada su podaci o
broju registrovanih nezaposlenih osoba i procjene stope nezaposlenosti, koje je
objavio EAM. Osim toga, Institut za strateške studije i projekcije ima svoju procjenu
zapošljavanja i nezaposlenosti, koji se često koriste u službenim dokumentima. Neka
odstupanja otkrivena su prilikom prikupljanja podataka zbog različitih izvora, ali u
tim slučajevima je izvor podataka naveden u tekstu.
1. Ekonomska kriza u Crnoj Gori
Ekonomska kriza u Crnoj Gori negativno je uticala na nacionalnu ekonomiju i samim
tim i na nacionalno tržište rada. Posebno su primjećene brojne kolektivne otpremnine
u fabrikama kao i velike poteškoće u pogledu stvaranja novih radnih mjesta, što je
dovelo do povećanja stope nezaposlenosti i nesigurnosti posla.
Razvoj u globalnoj ekonomiji doveo je do smanjenja dohotka/prihoda i smanjenja
potražnje, proizvodnje, izvoza, trgovine i građevinskih aktivnosti. Crnogorska
ekonomija doživjela je pad BDP-a od 5,7%, pri čemu je došlo do pogoršanja gotovo
svih makroekonomskih indikatora. Negativni trendovi uticali su na sve vrste
poslovanja, od fabrika do porodičnih preduzeća u svim sektorima. Iako je ublažavanje
negativnih efekata krize u samom središtu Vladih prioriteta, drugi dugotrajni problemi
i dalje su u središtu pažnje i napora za nastavak nužnih strukturnih reformi.
Evropska komisija je tokom procjene tržišta rada u Crnoj Gori identifikovala tri
glavna područja: 1) relativno nisku aktivnost stanovništva, posebno žena, 2) visoku
stopu dugoročne nezaposlenosti i 3) neusklađenost između ponude i potražnje radne
snage. 1
Sve je to učinak nekoliko faktora poput gubitka radnih mjesta zbog
restrukturiranja ili ulaznih barijera na tržište rada, visokog nivoa sigurnosti zaposlenja
i fiskalnih nameta na doprinose na rad. Prisutni su i značajni rizici povezani s
nejednakostima i fenomenom socijalne isključenosti. Osim toga, neprijavljeni rad je
još jedno područje koje izaziva zabrinutost. 2
Međutim, rezultati Vladinih napora otvoreni su za raspravu. Predstavnik Unije
poslodavaca izjavio je da „iako su problemi bili dobro prepoznati, malo pažnje i malo
napora je posvećeno njihovom rješavanju, a bez efikasnih mjera neće doći do
značajnog poboljšanja”.
Kao što je navedeno u Ekonomskom i fiskalnom programu za Crnu Goru 2009.-2012.,
ekonomska kriza ograničila je mogućnosti održavanja postojećeg nivoa zaposlenosti,
posebno u velikim korporacijama. 3
Prema MONSTAT-u, prosječan broj zaposlenih u
1 Procjena tržišta rada u Crnoj Gori. Završno izvješće, Europska komisija, 2010.
2 Prema podacima ISSP Ankete o radnoj snazi iz 2007., oko 50 000 ili 22,6% od ukupnog broja
zaposlenih zaposleni su u preduzećima neformalnog sektora ili imaju neslužbeno zaposlenje u
formalnim sektorima (neformalni zaposlenici). Osim toga, za 31 000 ili 17,5% prijavljenih zaposlenih
doprinosi za socijalno osiguranje uplaćaju se samo za 50% iznosa njihovih stvarnih zarada. 3
Ekonomski i fiskalni program za Crnu Goru 2009.-2012., Vlada Crne Gore
http://www.mf.gov.me/en/sections/presentations/95741/180852.html.
5
formalnom sektoru za prvih deset mjeseci 2009. porastao je za 5,4 posto u odnosu na
isto razdoblje 2008. (sa 165 641 na 174 523). Najveći broj zaposlenih zabilježen je u
avgustu 2009. (179.016 zaposlenih), nakon čega se ta brojka počela smanjivati. Stalno
povećanje formalnog zapošljavanja u prvih osam mjeseci krize rezultat je mnogih
faktora od kojih su najvažniji Vladine mjere usmjerene na ublažavanje posljedica
globalne krize, povoljan fiskalni okvir i smanjenje poreskih opterećenja. Zbog tih
mjera došlo je do velikog prelaza radne snage iz neformalnog u formalni sektor.
Gubici posla zbog krize uglavnom su uticali na one koji rade u sivoj ekonomiji,
prvenstveno samozaposlene i porodične radnike. Takođe, prema podacima EAM-a,
broj stranih radnika takođe je značajno smanjen u toku 2009.4
Neke od mjera koje je Vlada sprovela kao odgovor na negativne efekte ekonomske
krize su:
- Olakšavanje zdravog poslovanja
- Smanjenje troškova, stvaranje boljeg poslovnog okruženja, zaštita MSP-a i pomoć
prilikom osnivanja preduzeća ili nastavka rada preduzeća, kao što su smanjenje
poreza, legalizacija zapošljavanja, formalizacija zapošljavanja
- Restrukturiranje velikih državnih industrijskih sistema
- Smanjenje obaveznog nivoa depozita i rezervi sa 19% na 10% s ciljem
predupređenja krize insolventnosti u finansijskom sektoru (a time i u privatnom
sektoru)
- Smanjenje potrošnje javnog sektora
- Smanjenje zarada u javnom sektoru
- Usvajanje novog zakona u javnom sektoru, reorganizacija programa plaćanja,
isključivanje državnih preduzeća iz poslovanja u privatnom sektoru, poput električne
energije, restrukturiranje javnog sektora
- Strukturne reforme u sektoru zdravstva, obrazovanja, rada i socijalne zaštite, što bi
privatnom sektoru omogućilo nadopunjavanje ili preuzimanje javnih usluga
- Program stručnog usavršavanja za visokoobrazovana lica koji će im omogućiti
ulazak na tržište rada
Na početku globalne finansijske krize (GFC) 2008., budzet je imao mali deficit. Kako
se ekonomija 2009. smanjila za više od 5%, deficit se povećao i od tada je nastavio
rasti. Troškovi u Crnoj Gori nadmašili su rast BDP-a iz 2004. Troškovi su porasli za
154%, dok je BDP porastao za 117%, a prihodi za 136%. Za tekuće i kapitalne
izdatke to znači sveukupno povećanje potrošnje za 23% BDP-a. Tekuća potrošnja
povećala se s 20% BDP-a u 2004. na 41% BDP-a u 2015. Kapitalni izdaci porasli su s
3% BDP-a u 2004. na 6% BDP-a u 2015. Ekonomska aktivnost usporila se u
posljednjem tromjesečju 2008.5 Najznačajniji pad zabilježili su industrija (-32,2%),
građevina (-21,8%) i trgovina (-8,9%). Smanjenja u tim sektorima djelimično su
kompenzovana turističkim prihodima koji su ostali na nivou od prethodne godine.
Osim toga, aktiviranje poljoprivrednih resursa i proizvodnje, kao i povećanje
direktnih stranih ulaganja, koje su u 2009. bile na rekordnom nivou od oko milijardu
eura, pomoglo je ekonomskom oporavku. U toku 2009. inflacija mjerena indeksom
potrošačkih cijena bila je na nivou od 3,4%. Banke su na godišnjem nivou smanjile
kreditne aktivnosti za 14,30%. Visoka potrošnja, posebno u poređenju sa susjednim
zemljama, bila je posljedica niske domaće proizvodnje i potražnje za stranim
4 Procjena tržišta rada u Crnoj Gori, Europska komisija, 2010.
5 IMF Izvještaj za države br. 17/277, str. 10.
6
proizvodima. Tekuća potrošnja je visoka za većinu ekonomskih kategorija, a posebno
za naknadu zaposlenih, socijalne naknade i ostalu tekuću potrošnju. Zajedno ove tri
kategorije čine gotovo 75% potrošnje. Fiskalna politika bila je usmjerena na fiskalna
prilagođavanja uzrokovana ekonomskom krizom, što je rezultiralo budžetskim
deficitom od 2,3% BDP-a. Smanjenje budžetskih prihoda djelimično je posljedica
slabe naplate poreza i doprinosa.6
Negativni učinci krize zabilježeni su na crnogorskom tržištu rada s kašnjenjem u
poređenju s ostatkom ekonomije. Prvi znakovi negativnih trendova zabilježeni su
krajem 2009. Negativni trendovi uzrokovani globalnom ekonomskom krizom postaju
očitiji i vidljiviji na crnogorskom tržištu rada krajem 2009. (zadnji kvartal) i tokom
2010. – sektori poput postrojenja za proizvodnju aluminijuma (KAP), Željezare i
Rudnika boksita Nikšić koji su započeli sa restruktuiranjem koje je nastavljeno 2010.
i na kraju dovelo do masovnih kolektivnih otkaza.7
S obzirom na posljedice ekonomske krize, socijalni partneri nisu zadovoljni
reformama koje imaju za cilj ublažavanje negativnih efekata. Predstavnica Unije
poslodavaca istaknula je kako „Vlada kontinuirano preuzima mjere vezane uz politiku
zapošljavanja (npr. Zakon o stručnom usavršavanju osoba sa stečenim visokim
obrazovanjem) koje, međutim, još nisu donijele očekivane rezultate budući da se
ekonomska kriza produžila i njeni se efekti osjećaju i danas”.
2. Indikatori tržišta rada
2. 1. Veličina tržišta rada
Veličina tržišta rada u Crnoj Gori ubrzano je porasla nakon 2007., ali nakon porasta
uslijedio je snažan pad u drugoj polovini 2009., a nakon 2014. ponovo je dostignut
nivo prije krize. Ove promjene se mogu objasniti strukturnim reformama tržišta rada,
jer je jedan od glavnih ciljeva Vlade bio legalizacija statusa onih koji su prethodno
bili neformalno zaposleni. Međutim, kriza je pogodila nacionalnu ekonomiju i trinaest
hiljada ljudi izgubilo je posao zbog restrukturiranja ili zatvaranja. Podaci o aktivnom
stanovništvu odgovaraju stopi nezaposlenosti.
Slika 1: Veličina tržišta rada između 2007. i 2016.
6 Ibid.
7 Ibid.
150
160
170
180
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016
Veličina tržišta rada (*1,000) - aktivno
stanovništvo
7
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014
.
2015. 2016.
Stopa
nezaposleno
sti
19,4% 16,8% 19,1% 19,7% 19,7% 19,7% 19,5% 18% 17,6% 17,7%
Slika 2: Stopa nezaposlenosti između 2007. i 2016.
Od ukupnog broja nezaposlenih prijavljenih u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore
(ZZZCG) oko dvije trećine čine oni koji su izgubili posao i aktivno traže drugi posao,
a preostalu trećinu oni koji rade (u sivoj zoni ili poljoprivredi) i registrovani su u
svrhu osiguravanja zdravstvenog osiguranja ili drugih naknada za nezaposlenost. 8
Navodi se da mnogi koji su registrovani u Agenciji zapravo nemaju za cilj zaposlenje,
već su registrovani zbog ostvarivanja pogodnosti poput zdravstvenog osiguranja.
Jedan od najvažnijih problema na crnogorskom tržištu rada je strukturna
neusklađenost ponude i potražnje radne snage, što objašnjava visoku stopu
nezaposlenosti. Dodatni faktori povezani s
zapošljavanjem stranih državljana takođe
doprinose visokoj stopi nezaposlenosti. To
je tradicionalna nespremnost domaćih
državljana da prihvate određene struke,
slaba mobilnost nacionalne radne snage,
postojanje neformalne ekonomije i
neformalnog zapošljavanja u formalnoj
ekonomiji. Još jednom valja naglasiti da bi
formalni obrazovni sistem takođe trebao
doprinijeti rješavanju problema visokog
nivoa zapošljavanja stranaca u Crnoj Gori u
situaciji kada isti broj domicilne radne snage
ostaje nezaposlen, u smislu uspostavljanja snažnije veze s potražnjom na tržištu rada.
8 Naknada za slučaj nezaposlenosti isplaćuje se pojedincima na osnovu sljedećih uslova: lica koja su
bila osigurana u razdoblju od devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednjih 18
mjeseci imaju pravo na naknadu za nezaposlene ako podnesu zahtjev u roku od 42 dana od datuma
kada je prestao ugovor o radu, navodeći pritom je li zaposlenje dobrovoljno prekinuto ili je gubitak
posla bio usled njihove krivice. Osim toga, izuzetno, mlade osobe s invaliditetom (čija je invalidnost
nastupila prije navršene 18. godine), koji su završili srednje stručno obrazovanje, imaju pravo na
naknadu u procesu traženja posla. Razdoblje u kojem nezaposlena osoba ima pravo na naknadu zavisi
od odgovarajućeg perioda osiguranja. Pravo na naknadu ostvaruje se: - na tri mjeseca ako je lice bilo
osigurano tokom devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednjih 18 mjeseci; - na
šest mjeseci ako je lice bila osigurano 30 mjeseci neprekidno ili 50 mjeseci s prekidima u posljednjih
pet godina; - na devet mjeseci ako lice ima 5 do 15 godina radnog staža; - 12 mjeseci ako je lice bilo
osigurano duže od 15 godina neprekidno. Osim toga, ako osiguranik ima više od 30 godina radnog
staža, tada on ima pravo na novčanu naknadu dok ne nađe zaposlenje ili stekne pravo odlaska u
penziju. Izuzetak od ovog pravila su majke koje, nakon porođaja, ispunjavaju uslove za ovu naknadu
tokom 12 mjeseci. Novčana naknada za nezaposlene utvrđena je na 65% nacionalne osnovne
minimalne zarade (EUR) i dodatno su plaćeni doprinosi za socijalno osiguranje. Vidjeti: Europska
komisija, SOCIJALNA ZAŠTITA I SOCIJALNA UKLJUČENOST U CRNOJ GORI (Bruxelles,
2008.), str. 28-29.
Godina Broj inozemnih radnika
2009. 17 108
2010. 14 596
2011. 19 469
2012. 20 720
2013. 16 946
2014. 23 061
2015. 16 811
2016. 14 588
2017. 20 969
8
Temeljni problem je konstantno visoka nezaposlenost iako ljetni turizam privlači oko
15 hiljada stranih radnika, budući da domaća radna snaga nema potrebne kvalifikacije
ili – posebno mladi ljudi sa stečenim diplomama – nijesu spremni preuzeti određene
poslove ako smatraju da su prekvalifikovani za njih. Može se zaključiti da ponuda i
potražnja na tržištu nisu usklađene.
U tabeli je prikazan broj odobrenih kvota za zapošljavanje stranaca u Crnoj Gori po
godinama što ukazuje na učešće stranih radnika na crnogorskom tržištu rada. Važno je
napomenuti da je zapošljavanje stranaca u Crnoj Gori uglavnom prisutno tokom ljetne
turističke sezone (od aprila do oktobra).
Objašnjenje je dao predstavnik Unije poslodavaca zbog sve veće prisutnosti stranih
radnika: „vjerovatno zbog činjenice da kriza nije značajno uticala na turistički sektor,
pa je potreba za stranim radnicima više-manje ostala jednaka. Međutim, neki su
problemi bili uzrokovani Vladinom odlukom9 o zaštiti domaćih sezonskih radnika
propisivanjem da preduzeća ne mogu zaposliti strane radnike ako postoji domaći
radnik s istim kvalifikacijama koji je registrovan u evidenciji Zavoda za zapošljavenje
Crne Gore.”
Drugi veliki problem tržišta rada je dugoročna nezaposlenost koja je prisutna u Crnoj
Gori već više od 25 godina, od raspada „velike” Jugoslavije i pada državnog
socijalističkog sistema. Usled globalne ekonomske krize ukinuta su relativno mala i
spora poboljšanja u rješavanju ovog problema i njihova je primjena odložena.
Predstavnik Unije poslodavaca komentarisao je ovaj problem rekavši sljedeće:
„Vjerujemo da su odgovarajuće mjere samo djelimično uspjele – nisu smanjile
dugoročnu nezaposlenost, samo su zaustavile njen rast”.
Predstavnik sindikata objašnjava visoku stopu nezaposlenosti činjenicom da se
„tržište rada u tranzicionom periodu suočilo sa velikim promjenama, ostavljajući
desetine hiljada ljudi bez posla. Samo 2010. godine više od 10.000 radnika postalo je
suvišno, što je bio veliki šok za našu malu ekonomiju. Nasuprot tome, broj otvorenih
novih radnih mjesta bio je zanemarljiv. Do sredine 2009.godine privatizovano je više
od 85% kapitalne vrijednosti crnogorskih preduzeća – glavna industrijska
postrojenja, bankarski sektor, telekomunikacijski sektor, hoteli, uvoz i distribucija
nafte i naftnih derivata ... procesom privatizacije čak nije ni približno ostvareno ono
što je najavljeno, tj. da će privatizacija donijeti nova ulaganja, nove tehnologije, nova
radna mjesta i veće zarade. U suštini, niti jedna privatizacija u Crnoj Gori nije
donijela vidljive pozitivne rezultate. Naprotiv, privatizacija je uglavnom realizovana
sa upitnim strateškim partnerima, dok ugovori o kupoprodaji nisu u sebi sadržavali
klauzule usmjerene na eventualne viškove zaposlenih, a ako i jesu, bile su loše
definisane. U cilju očuvanja društvene stabilnosti, Vlada je omogućila prijevremenu
penziju za veliki broj zaposlenih, čime je ugrožena održivost penzijskog fonda jer se
broj zaposlenih smanjio, za razliku od sve većeg broja nezaposlenih, a naročito
mladih ljudi.”
Od 2000. Crna Gora bilježi tzv. „rast nezaposlenosti” zbog prvog talasa privatizacije
2001., a zatim zbog smanjenja zapošljavanja u javnom sektoru u 2003. godini zbog
reforme javne uprave. Prije raspada državnog socijalizma praktično nije bilo
9 Zakon o strancima, br. 056/14, izmijenjen 24.12. 2014.
9
nezaposlenosti u određenim sektorima poput teške industrije, ali nakon 2000. godine
oko 6.000 ljudi izgubilo je posao, uzrokujući dramatično stanje na tržištu rada od
kojeg se ono još uvjek nije u potpunosti oporavilo.
Zbog krize broj zaposlenih na određeno vrijeme stalno raste. S druge strane, broj
radnika s nepunim radnim vremenom opada. 2011. stupile su na snagu izmjene
Zakona o radu kojim je uglavnom poslodavcima olakšano poslovanje smanjenjem
troškova i pojednostavljenjem raskida ugovora. Očekuje se kako će novi Zakon o radu
stupiti na snagu 2019. godine. Prijedlog zakona u svom sadašnjem obliku sadrži nova
pravila za ugovor na određeno vrijeme. Prema novom predloženom rješenju, ugovor o
radu na određeno vrijeme može se sklopiti na najviše 36 mjeseci, bez obzira je li riječ
o jednom ili više ugovora (za razliku od trenutnog rješenja koji se može sklopiti na 24
mjeseca). Osim toga, vrlo važna očekivana novina je da se u period od 36 mjeseci
uračunava i vrijeme provedeno s poslodavcem u svojstvu ustupljenog zaposlenog
(posredovanjem agencije za privremeno ustupanje zaposlenih). U izuzetnim
okolnostima moguće je zaključiti ugovor na određeno vrijeme na period duži od 36
mjeseci, kao što je zamjena privremeno odsutnog zaposlenog, obavljanje sezonskog
rada ili rada na projektu (do kraja projekta).
Tabela 3: Odnos zaposlenih na određeno radno vrijeme i zaposlenih na puno
radno vrijeme
Unija poslodavaca komentarisala je promjene na sljedeći način: „Zbog ekonomske
krize i nezadovoljavajuće ekonomske situacije u zemlji, smatrali smo da je potrebno
uvesti malo fleksibilnosti u radne odnose. Smatramo da će produženje trajanja
ugovora o radu na određeno vrijeme biti pozitivan potez koji će pomoći poslodavcima
u tom specifičnom aspektu.”
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Rad na
određeno
vrijeme
21,6 % 19 % 17,9
%
18,3
%
18,1
%
21,2
%
26 % 27,4
%
30,2
%
33,8
%
Rad na
neodređen
o vrijeme
78,4 % 81 % 82,% 81,7
%
81,9
%
78,8
%
74 % 72,6
%
69,8
%
66,2
%
10
Tabela 4: Odnos zaposlenih na puno radno vrijeme i nepuno radno vrijeme među aktivnom
populacijom
Aktivnost stanovništva u Crnoj Gori generalno je prilično vrlo niska. Osim toga, niska
stopa zaposlenosti žena bila je strukturni problem crnogorskog tržišta rada.
Najuočljivije razlike u stopi aktivnosti žena bile su u 2008. godine, kada je njihov
odnos u radnoj snazi među aktivnom populacijom bio svega 44%. Premda je
zabilježeno lagano povećanje stope zaposlenosti žena, ono još uvijek nije doseglo
50% do 2016. godine.
Slika 5: Odnos % zaposlenih muškaraca i žena
2.2. Zarade
U periodu od 1996. do 2004.godine10
visok rast zarada može se djelimično objasniti
inflatornim pritiscima kao i stalnim povećanjima minimalne zarade. Minimalna
zarada ima značajan uticaj na prosječnu zaradu, budući da su sve zarade u ekonomiji,
a posebno u javnom sektoru, povezane s njom. Prema shvatanju nacionalne
minimalne zarade, ona je zaštitna kategorija za nekvalifikovane radnike tako da
zarada ne može biti manja od minimalne zarade, dok Opšti kolektivni ugovor
određuje koeficijent zarada za sve nivoe obrazovanja (10 nivoa).
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Minimalna
zarada
53,3 55 55 55 147 147 193 193 193 193
Slika 6: Minimalna plata u EUR
10
Do 1996. je stopa inflacije u Crnoj Gori bila vrlo visoka.
55.1 56 53.8 53.3 53.2 52.8 52.2 52.3 51.4 51.7 44.9 44 46.2 46.7 46.8 47.2 47.8 47.7 48.6 48.3
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016
Odnos % zaposlenih muškaraca i žena
Male Female
Rad na
puno
radno
vrijeme
92,1% 91,1% 93,9% 95% 95,4% 95,5% 96,7% 93,7% 94% 95,1%
Rad na
nepuno
radno
vrijeme
7,9% 8,9% 6,1% 5% 4,6% 4,5% 3,3% 6,3% 6% 4,9%
11
Glavni elementi za formiranje zarada zaposlenih na nacionalnom nivou osigurani su
Opštim kolektivnim ugovorom zaključenim 2014. godine, dok se odnosi definišu na
sektorskom ili pojedinačnom nivou kroz pregovore socijalnih partnera (sindikata i
poslodavaca).11
Poslodavci koji registruju svoje zaposlene plaćaju poreze i doprinose.
Od početka 2003. godine Vlada pokušava smanjiti troškove rada smanjenjem
određenih poreza i socijalnih doprinosa kako bi motivisala poslodavce da registruju
svoje zaposlene ili zapošljavaju nove. Ipak, uprkos ovoj mjeri, poslodavci još uvijek
smatraju ukupne troškove zarada velikim opterećenjem pa ih pokušavaju smanjiti na
različite načine, npr. neprijavljivanjem svojih radnika ili prijavljivanjem lažnih
podataka o zaradama, na osnovu kojih se plaćaju porezi i doprinosi.
Prosječna neto zarada u 2016. godini je iznosila 499,00€. Pretpostavlja se da je kriza
bila najizraženija u 2009. godini, ali poređenje između 2009. i 2008. godine pokazuje
da su bruto zarade porasle za 5,5%, a neto zarade u 2009. godini za 11,2%. Veće
povećanje neto zarade posljedica je smanjenja poreza na dohodak u 2009. godini, jer
je on smanjen sa 15% na 12%, kao i smanjenja stope doprinosa za socijalno i
zdravstveno osiguranje. Samo je nekoliko sektora zabilježilo pad zarada, ali on nije
bio značajan. Najveće smanjenje neto zarade (smanjenje manje od 3%) je zabilježeno
u rudarstvu i vađenju građevinskog kamena.
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Prosječna
bruto
zarada
497 609 643 715 722 727 726 723 725 751
Prosječna
neto
zarada
338 416 463 479 484 487 479 477 480 499
Slika 7: Prosječna zarada u EUR
Predstavnica Unije poslodavaca izjavila je da je porast zarada u Crnoj Gori
posljednjih godina rezultat uticaja nekoliko faktora. Smatra da je „jedan od
najvažnijih faktora koji su doprinijeli ovom rastu pozitivno i stabilno političko
okruženje, posebno nakon sticanja državne nezavisnosti, kao i uspješna poreska
reforma kojom su značajno snižene poreske stope na rad, otvarajući time mogućnost
povećanja neto zarade u državi. Takođe, značajan rast turizma u posljednjih nekoliko
godina izazvao je rast zarada u tom području. Visoki prilivi direktnih stranih
investicija i domaćih ulaganja doprinijeli su rastu zarada, zbog većeg stepena
predvidljivosti ekonomskog ambijenta za poslovanje. Pored ovih faktora, nešto
smanjena siva ekonomija i povećana produktivnost vjerovatno su takođe faktori koji
su doprinijeli povećanju zarade na nacionalnom nivou.”
11
Zakon o radu ne sadrži odredbu o zaradama nego Opšti kolektivni ugovor koji definiše minimalne
zarade, dok kolektivni ugovori na nivou sektora ili pojedinačni kolektivni ugovori mogu ponuditi
povoljnije uslove zaposlenima.
12
Predstavnik sindikata komentarisao je da „u skladu sa Vladinom namjerom da se sa
budzetskim deficitom opterete zaposleni, uvođenjem tzv. kriznog poreza, naša
organizacija uspjela je „zaštititi” sve zarade manje od prosječne zarade u Crnoj
Gori, prvo ulaskom u socijalni dijalog s Vladom, potom lobiranjem među poslanicima
i protestom koji se dogodio na dan usvajanja spornog zakona. Na taj smo način
zaštitili zaposlene sa najnižim i prosječnim prihodima u Crnoj Gori. Drugi tipičan
primjer je zaključivanje Sporazuma o politici zarada zaposlenih koje se finansiraju iz
budžeta Crne Gore, koji je inicirala naša organizacija nakon početka krize a kojem je
cilj održavanje stabilnosti budzeta.”
2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Trošak
rada
31.99
%
31.69
%
27.99
%
33 % 32.96
%
33.01
%
34.02 34.02 33.79 33.55
Slika 8: Trošak rada (porezi, doprinosi u fond za nezaposlenost, socijalno osiguranje (procenat
prosječne bruto zarade12
)
Doprinosi iz zarade 2015. 2012. 2009.
Porez na dohodak
(bez poreza 70 EUR
mjesečno)
19% 17,5% 24%
Penzijsko osiguranje 12 12 15
Zdravstveno
osiguranje
6,5 5,0 8,5
Doprinos za
nezaposlenost
0,5 0,5 0,5
Doprinosi na zaradu
Socijalni doprinosi 15,0 14,5 9,8
Penzijsko osiguranje 9 8,5 5,5
Zdravstveno
osiguranje
5,5 5,5 3,8
Doprinos za
nezaposlenost
0,5 0,5 0,5
Doprinos Privrednoj
komori
0,32 0,32 0,32
Prirez na porez na
dohodak
13-15% PIT 13-15% PIT 13-15% PIT
Slika 9: Porezni i socijalni doprinosi nakon reforme, izvor: Ministarstvo
finansija
12
Penzijsko i invalidsko osiguranje: 15% bruto zarade; zdravstveno osiguranje: 9,5% bruto zarade,
osiguranje za slučaj nezaposlenosti: 0,5% bruto zarade; porez na dohodak: 9% bruto zarade.
13
3. Politika tržišta rada
Crna Gora je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i započela je pristupne pregovore
2012. godine, pa su kontinuirani napori usmjereni na usklađivanje tržišta rada kako bi
se zadovoljili standardi EU-a. Usklađivanje se prvenstveno odnosi na usklađivanje
zakonodavstva kroz sprovođenje direktiva i preporuka EU-a.
U periodu od 2007. do 2016. godine Crna Gora je uvela nove propise i izmijenila
postojeće zakonske akte usmjerene na reformu tržišta rada. Cilj tih mjera bio je
ublažavanje posljedica krize. Socijalni partneri bili su uključeni u proces zajedničke
izrade zakonskih akata s Vladom. Kao rezultat toga, usvojen je Memorandum o
socijalnom partnerstvu. Osim zakonskih propisa, socijalni partneri (UPCG, USSCG i
SSCG i Vlada) sklopili su Opštii kolektivni ugovor 2011. godine.
Što se tiče stvaranja ekonomske i socijalne politike, ovaj period karakteriše nov
pristup politici zapošljavanja. Prema tom pristupu, sprovedene su strukturne reforme,
a usvojene su sektorske politike i pojedinačne mjere. Sve te mjere bile su usmjerene
na uklanjanje prepreka ekonomskom rastu. Kao rezultat toga usvojen je Nacionalni
program zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa 2007.-2011., namijenjen odgovoru
na izazove sa kojima se suočavaju društvo, ekonomija i tržište rada. Strategija je bila
dio opsežnijeg paketa strukturnih instrumenata usmjerenih na društveno-ekonomski
razvoj i sadržala je sveobuhvatan skup mjera usmjerenih na tržište rada i razvoj
ljudskih potencijala, a kreirana je u kontekstu šire makroekonomske politike koje su
proizašle iz Vladinih strategija po sektorima. U skladu s Integrisanim smjernicama
EU-a, prioriteti Strategije bili su usmjereni na podsticanje nezaposlenih na traženje i
zadržavanje zaposlenja, na poboljšanje prilagodljivosti zaposlenih i preduzeća, kao i
na povećanje ulaganja u ljudske resurse kroz bolje obrazovanje i poboljšanje vještina.
Nakon isteka Strategije usvojena je nova strategija za period od 2012. do 2015. sa
ciljem – prema navodima predstavnika Ministarstva rada – „stvaranja boljih uslova
za nova radna mjesta paralelno s ulaganjem u ljudski kapital s ciljem povećanja
zaposlenja i poboljšanja ekonomske konkurentnosti Crne Gore”.
Politike tržišta rada takođe sadrže aktivne i pasivne mjere tržišta rada koje sprovodi
Zavod za zapošljavanje Crne Gore. Aktivne mjere tržišta rada definisane su Zakonom
o zapošljavanju i ostvarivanju prava na osiguranje za vrijeme nezaposlenosti, a
realizuju se u skladu sa raspoloživim finansijskim sredstvima koja su odobrena
shodno Zakonu o budzetu. Pravo na novčanu naknadu (pasivna mjera) takođe je
utvrđeno zakonima.
U kontekstu procjene ovih reformi, predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da „u
većini slučajeva nismo u mogućnosti tačno procijeniti efikasnost određene strategije
jer akcioni planovi koji prate ovu strategiju ne sadrže tačne kriterijume ili bilo kakve
precizne indikatore, a ciljevi su definisani više ili manje apstraktno. Moglo bi se reći
da je to česta pojava kada je u pitanju strateško planiranje.”
Ispitanik dalje izjavljuje da „po našem mišljenju reforma ispunjava svoj cilj tek u
određenoj mjeri. Naš stav temelji se na uvjerenju da bi se efekti krize mogli znatnije
ublažiti kada bi Vlada bila dosljednija u sprovođenju predviđenih mjera. Iz
perspektive organizacije koja predstavlja interese poslodavaca, smatramo da su se
veći napori trebali uložiti da bi se olakšalo smanjenje neformalne ekonomije i time
14
smanjila nelojalna konkurencija. Rješavanje ovih problema direktno doprinosi
poslovnom ambijentu i povećanju budzetskih sredstava. Osim toga, smatramo da
mjere kojima je cilj potpora poslovanju nisu u dovoljnoj mjeri sprovedene i stoga nisu
postigle željeni uticaj na ekonomski razvoj. Primjera radi, tokom krize nije se uložilo
dovoljno napora u smanjenje fiskalnih i parafiskalnih troškova koji opterećuju
privredu.”
Najvažnije zakonodavne mjere usvojene u ovom razdoblju bile su:
Zakon o radu
Novi Zakon o radu usvojen je 2008. i izmijenjen je 2011. godine. U oba slučaja je
postojala jasna namjera da se definišu radni odnosi kako bi bili održivi i sposobni
odgovoriti na izazove koje sa sobom donosi tržišna ekonomija. Ove reforme su
doprinijele da Zakon o radu raspusti bivše državne socijalističke institute. Međutim,
jedan od najvažnijih izazova ovih opsežnih reformi bio je izbjeći šok na tržištu rada
uzrokovan promjenom paradigme.
Fleksibilizacija je bila glavni dio dnevnog reda reformi radnog prava. Neke od
najznačajnijih promjena Zakona o radu bile su usko povezane sa ekonomskom krizom
i njenim negativnim uticajem na ekonomiju. Cilj je bio djelimična fleksibilizacija
radnih odnosa i uvođenje instituta ustupanja zaposlenih posredstvom agencije.
Namjera svih tih promjena bila je inovacija Zakona o radu kako bi se bolje zadovoljili
zahtjevi tržišne ekonomije. Osnovni cilj fleksibilizacije bio je olakšati prekomjernu
zaštitu zaposlenih. Prije svega, sud je morao odobriti raskid ugovora zaposlenih.
Reformom se, najkraće rečeno, pokušala uravnotežiti zaštita zaposlenih i fleksibilnost
radnog odnosa. Predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da je „najvjerovatnije
najveći uticaj imalo uvođenje agencija za privremeno ustupanje zaposlenih iz Zakona
o radu iz 2011. Ovo je rješenje bilo svojevrsno olakšanje za sve poslodavce za koje je
otvaranje novih radnih mjesta predstavljalo velik rizik u nepredvidljivom periodu
krize”.
U pogledu ravnoteže sigurnosti i fleksibilnosti, predstavnik Unije poslodavaca
spomenuo je da su „naši propisi o radu nešto sigurniji, naročito u području raskida
ugovora, porodiljskog odsustva i disciplinskih postupaka. Novi Zakon o radu, koji će
biti usvojen 2018., više ili manje će nekim svojim rješenjima poboljšati ovu ravnotežu.
Generalno, stvaranje ravnoteže vrlo je složen proces u bivšim socijalističkim
zemljama jer utiče na mentalitet i društvene pojmove.”
Kao opšti pravni propis o radnim odnosima u Crnoj Gori, Zakon o radu je mijenjan u
nekoliko navrata. Najznačajnije i bitnije promjene uvedene su 2008. godine, kada je
usvojen novi Zakon, i 2011. godine, kada su donesene izmjene i dopune zakona.
Trenutno je u toku izrada novog Zakona čiji bi prijedlog, prema Vladinom dnevnom
redu, do sredine 2019. godine. Predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da će „novi
Zakon o radu biti najznačajnija reforma koja će se usvojiti u prvoj polovini 2019.
godine. Ovaj pravni projekat sadrži mnoga nova rješenja i osmišljen je kako bi
stvorio bolju ravnotežu između interesa svijeta kapitala i svijeta rada. Takođe, ove
godine očekujemo nove propise kao što je Zakon o posredovanju u zapošljavanju o
15
osiguranju u slučaju nezaposlenosti kojim će se uvesti neke novine u kontekstu onih
koji se smatraju nezaposlenima.”
Predstavnik sindikalnog saveza ocijenio je Zakon o radu na sljedeći način: „Velika
reforma radnog zakonodavstva u Crnoj Gori dogodila se 2008. godine kada je
usvojen novi Zakon o radu koji je odbacio sistem radnih odnosa iz devedesetih
godina. Pristupili smo izradi novog zakona s naglašenom potrebom za
modernizacijom zakonodavnog okvira za radne odnose i usklađivanjem sa
međunarodnim i evropskim standardima. Međutim, tekst novog zakona bio je sve
samo ne modernizacija postojećeg zakona i još manje usklađenost s evropskim
standardima. Naprotiv, reforma je donijela potpuno fleksibilne radne odnose, a
brojna su načela promijenjena na teret zaposlenih u Crnoj Gori. Oni su bili stavljeni
u podređeni položaj u odnosu na poslodavce koji su dobili sredstva za neograničenu
vlast nad svojim zaposlenim. Tipična mogućnost predviđena Zakonom bila je
zaključvanje ugovora o radu na određeno vrijeme sa jednim zaposlenikom
neograničeni broj puta. Negativni efekti ovog zakona ublaženi su izmjenama i
dopunama usvojenima u decembru 2011.godine.”
Predstavnik Ministarstva rada ocijenio je reforme tržišta rada na sljedeći način: „U
okviru reforme radnog zakonodavstva, u avgustu 2008. godine, usvojen je novi Zakon
o radu usklađen s standardima MOR-a (konvencijama i preporukama) i propisima
EU-a. Međutim, sprvođenje ovog zakona priznaje potrebu za usklađivanjem s
određenim konvencijama MOR-a, Evropske socijalne povelje, koja je donesena
krajem 2009. godine, kao i s pravnom tekovinom EU-a”.
U pogledu fleksibilnosti, predstavnik je istaknuo da su fleksibilnost i fleksigurnost
dva glavna aspekta zakonodavstva. Prema njegovu mišljenju, najvažnije promjene
bile su: „Trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme ograničeno je na 24 mjeseca
nakon čega se on transformiše u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje,
Zakon je uveo agencije za privremeno ustupanje zaposlenih koje bi trebale doprinijeti
jačanju evropskog socijalnog modela za nove oblike organizacije rada nad
ugovorenim angažmanom, čime se postiže veća fleksibilnost na tržištu rada imajući u
vidu sigurnost i prilagodljivost zaposlenih. Roditeljsko odsustvo je uvedeno i odredbe
o tom institutu dodatno su pojašnjene u smislu pružanja mogućnosti za oba roditelja
da ostvare jednaka prava na roditeljsko odsustvo na način da je uvedena zaštita
tokom odsustva s posla radi brige za dijete i roditeljskog odsustva u smislu da
poslodavac ne može zaposlenom raskinuti ugovor o radu. Zakon je takođe uveo
mogućnost ostvarivanja prava na penziju za one osobe čiji je ugovor o radu prestao
zbog stečaja preduzeća, a poslodavac nije isplatio svoje socijalne doprinose putem
Fonda rada.”
Memorandum o socijalnom partnerstvu u okolnostima globalne ekonomske
krize
Memorandum o socijalnom partnerstvu u okolnostima globalne ekonomske krize
potpisan je u avgustu 2009. godine na IV redovnom sastanku Socijalnog savjeta.
Potpisali su ga Ministar rada, predsjednik skupštine Udruženja slobodnih sindikata i
predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore. Na taj način, ugovorne stranke su se
obavezale postići konsenzus na nacionalnom nivou o najvažnijim ekonomskim i
16
socijalnim pitanjima poštujući pri tom principe tripartizma. U sporazumu su posebno
naglašeni zajednički ciljevi potpisnica, što se odrazilo na održavanje
makroekonomske stabilnosti, nastavak sprovođenja reformi u procesu pristupanja
Evropskoj uniji, očuvanju konkurentnosti ekonomije, kao i posebnoj zaštiti socijalno
ugroženih građana. Takođe, ugovorne strane su preuzele odgovornost – sve dok kriza
utiče na tržište – da će se suzdržati od pokretanja mjera koje bi mogle stvoriti dodatna
opterećenja za ekonomsku i socijalnu situaciju u zemlji. Stoga će se poslodavci
suzdržati od otpuštanja viška zaposlenih, a sindikati će se oduprijeti organizovanju
štrajka – fokus će biti na mirnom rješavanju spornih pitanja, prvenstveno kroz
socijalni dijalog. Konačno, Vlada će se suzdržati od povećanja fiskalnih i
parafiskalnih nameta.
Predstavnik Unije poslodavaca procijenio je Memorandum kao „ dokument kojim je
izražen zajednički položaj socijalnih partnera i njihovo jedinstvo u periodu
ekonomske krize, kao i spremnost da djeluju u duhu potpisanog zakona. Teško je
procijeniti korist koja proizlazi iz sklapanja Memoranduma budući da je ekonomska
kriza nešto što se dogodilo u Crnoj Gori po prvi put, pa se njeni efekti ne mogu
porediti sa posljedicama neke ranije krize kroz koju je Crna Gora prošla. Stoga je
teško reći šta bi se dogodilo da Memorandum nije bio potpisan. U svakom slučaju,
psihološki učinak Memoranduma kao zakona neosporan je jer je pokazao jedinstvo
socijalnih partnera u zajedničkom cilju – prevladavanju poteškoća koje su nastale
kao rezultat krize. Memorandum je sproveden na isti način kao što su se ugovorne
stranke obvezale - prilagođavanjem svojih aktivnosti postojećoj situaciji u najvećoj
mogućoj mjeri. Generalno, potpisnici su djelovali u duhu potpisanog sporazuma,
naravno, s određenim izuzecima koji su bili prisutni.”
Zakon o Fondu rada
Zakon o Fondu rada donešen je u skladu s preporukama evropskih partnera i odražava
stvarnu potrebu uspostavljanja mehanizma zaštite zaposlenih koji su izgubili posao u
toku perioda tranzicije ili globalne ekonomske krize. Oni su uglavnom izgubili posao
zbog bankrota ili tehnološkog ili ekonomskog restrukturiranja. Fondom upravlja
država, a oni zaposleni koji ispunjavaju određene uslove propisane Zakonom imaju
pravo na otpremninu ili socijalne doprinose.13
13
Zaštita zaposlenih u slučaju stečajnog postupka u Crnoj Gori regulisana je Zakonom o radu.
Zaposleni, kojem je radni odnos prestao uslijed pokretanja stečaja kod poslodavca, na dan pokretanja
stečajnog postupka ima pravo na isplatu neisplaćena potraživanja u skladu s ovim Zakonom i u periodu
za koji su ostvarena prava utvrđena ovim Zakonom. Ako su prava djelimično isplaćena u skladu s
posebnim zakonom, zaposleni ima pravo na isplatu razlike do nivoa utvrđenog ovim zakonom.
Zaposleni ima pravo na:
- zaradu i naknadu zarade za vrijeme odsustva s posla zbog privremene nesposobnosti za rad u skladu s
propisima o zdravstvenom osiguranju koji je poslodavac bio obvezan platiti u skladu s ovim Zakonom
za svaki mjesec za koji zarada nije isplaćena za period od šest mjeseci prije pokretanja stečajnog
postupka;
- odštetu za neiskorišteni godišnji odmor zbog krivice poslodavca za kalendarsku godinu u kojoj je
stečajni postupak pokrenut, ako je zaposleni stekao na njega pravo pravo prije pokretanja stečajnog
postupka;
- otpremninu zbog odlaska u penziju u kalendarskoj godini u kojoj je pokrenut stečajni postupak, ako je
zaposleni stekao pravo na odlazak u penziju prije pokretanja stečajnoga postupka;
17
Ova mjera je dala finansijsku olakšicu pogođenim radnicima prije stupanja na snagu
Zakona o radu. To je omogućilo radnicima koji su bili otpušteni kao tehnološki višak
da pokrenu postupak da svoja neisplaćena potraživanja dobiju iz Fonda rada u roku od
godine dana od dana stupanja Zakona na snagu. Na taj način, gore navedene
kategorije radnika imale su pravo na otpremninu u iznosu od 1.926,00 eura.
Zakon o Socijalnom savjetu
Zakon o Socijalnom vijeću usvojen je 2007. godine, a naknadno je izmijenjen i
dopunjen 2011. i 2013. godine. Ovaj zakon usmjeren je na zadovoljavanje potrebe
socijalnih partnera za jačanjem socijalnog dijaloga. Funkcija Socijalnog savjeta kao
tripartitnog tijela odražava se u jačanju socijalnog dijaloga kao nužnog preduslova za
efikasno reagovanje na izazove koje postavljaju globalna ekonomska kriza i zahtjevi
procesa pristupanja Europskoj uniji. 14
Crnogorski sistem socijalne zaštite obuhvata tri vanbudžetska fonda koja služe
sprovođenju socijalnog osiguranja – Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje, Fond
za zdravstveno osiguranje i prihodi Zavoda za zapošljavanje i aktivne mjere tržišta
rada. Iako su ti fondovi nezavisne javne institucije, njihov rad nadzire Ministarstvo
zdravstva, rada i socijalnog staranja, a od 2008. godine uključeni su u budzet
Ministarstva finansija.
Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava na osiguranje za vrijeme
nezaposlenosti
Drugi važan zakon je Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava na osiguranje za
vrijeme nezaposlenosti, koji zajedno sa Zakonom o radu ima najveći uticaj na
tranziciju tržišta rada. U toku je izrada nacrta novog zakona koji će, poštujući
direktive i preporuke EU-a, doprinijeti pozitivnim trendovima na tržištu rada. To se
- odštetu na osnovu sudske odluke donesene u kalendarskoj godini u kojoj je stečajni postupak
pokrenut zbog ozljede na radu ili bolesti tokom rada, ako je ta odluka postala pravosnažna prije
pokretanja stečajnog postupka.
Zaposleni ima pravo na isplatu doprinosa za obvezno penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa
propisima o obaveznom socijalnom osiguranju. Naknada zarade i zarada isplaćuju se u iznosu
minimalne zarade ili naknade za neiskorišćeni godišnji odmor. Otpremnine zbog odlaska u penziju
isplaćaju se u iznosu od dvije minimalne neto zarade u Crnoj Gori. Naknada se isplaćuje u iznosu
odštete utvrđene odlukom nadležnog suda.
Fond rada isplaćuje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje licu čiji je ugovor o radu prestao
kao rezultat stečaja za period koji je potreban da to lice ispuni uslove za odlazak u penziju, a tokom
kojeg poslodavac nije izvršio plaćanje takvog doprinosa. Pravo se može dodijeliti licu koje je u
trenutku podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava u okviru ovog Fonda ispunila jedan od zakonskih
uslova za penziju. Organ koje odlučuje o postupku sticanja prava na penzijsko i invalidsko osiguranje
dužno je na njegov zahtjev dostaviti relevantnoj osobi podatke za sticanje tih prava. Osnova doprinosa
je minimalna zarada u Crnoj Gori, utvrđena prije podnošenja zahtjeva Fondu rada. Fond rada nadležno
je tijelo za ostvarivanje navedenih prava. 14
Socijalni savjet razmatra i prihvata stavove o sljedećim pitanjima: razvoju i poboljšanju kolektivnog
pregovaranja, uticaju ekonomske politike i mjera za njeno sprovođenje na društveni razvoj i stabilnost
politike zapošljavanja, zarada i cijena; konkurenciji i produktivnosti; privatizaciji i drugim pitanjima
strukturnih reformi; zaštiti radnog prostora i sredine, obrazovanju i stručnom osposobljavanju; zdravlju
i socijalnoj zaštiti i sigurnosti; demografskim trendovima i drugim pitanjima od značaja za sprovođenje
i poboljšanje ekonomske i socijalne politike.
18
prvenstveno odnosi na mjere aktivacije tržišta rada s ciljem smanjenja nezaposlenosti,
s posebnim naglaskom na zapošljavanje lica s invaliditetom.
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom
Ovaj je zakon dio niza antidiskriminacionih zakona koje je Crna Gora nedavno
usvojila i smatra se velikim korakom prema konačnom cilju – omogućavanje prava na
rad licima s invaliditetom. Zakonom je predviđeno osnivanje Fonda za profesionalnu
rehabilitaciju sa ciljem podsticanja osposobljavanja osoba s invaliditetom i
finansiranja njihovih radnih mjesta. Samo poslodavci plaćaju doprinose kojima se
omogućava funkcionisanje ovog fonda.
4. Socijalni dijalog
4.1. Socijalni partneri
U tripartitnom socijalnom dijalogu na nacionalnom nivou Unija poslodavaca Crne
Gore djeluje kao reprezentativni socijalni partner poslodavaca.15
Zaposlene zastupaju
dvije reprezentativne sindikalne organizacije, Unija slobodnih sindikata Crne Gore i
Savez sindikata Crne Gore. 16
Vladu Crne Gore zastupa Ministarstvo rada i socijalnog
staranja.
Prema Ministarstvu rada i socijalnog staranja, koje je zaduženo za vođenje registra
sindikata, u Crnoj Gori je registrovano 1 754 sindikata. Međutim, njih 514 ima
utvrđenu reprezentativnost u skladu sa Zakonom o reprezentativnosti sindikata. Nema
podataka o sindikalnoj gustoći.
Unija poslodavaca Crne Gore zastupa poslodavce tokom socijalnog
dijaloga(pregovaranja) na sektorskom nivou. Unija broji oko 1 500 pojedinačnih
članova (preduzeća) i 40 sektorskih i lokalnih udruženja poslodavaca. Zaposlene na
nivou sektora zastupaju reprezentativni sindikati koji su reprezentativnost stekli na
sektorskom nivou shodno Zakonu o reprezentativnosti sindikata. Opšti uslovi su da
sindikat mora biti registrovan i nezavisan od države, poslodavaca i političkih stranaka.
Dalje, on se mora finansiranati prvenstveno iz članarina i drugih izvora. Poseban
uslov je da sindikat mora zastupati najmanje 15% zaposlenih u sektoru ili podsektoru.
Socijalni partneri uglavnom su zadovoljni kvalitetom i efikasnošću tripartitnog
socijalnog dijaloga nakon reformi budući da je Zakon o socijalnom savjetu donio
značajne promjene u socijalnom dijalogu. Predstavnik Unije poslodavaca izjavio je da
se „pozitivni učinci uticaja naše organizacije ogledaju se u činjenici da su neke od
naših prijedloga prihvatili donosioci odluka u Crnoj Gori ... dobar primjer kvaliteta
regulacije na području rada bila je zajednička inicijativa Unije poslodavaca Crne
Gore i Montenegro biznis alijanse o tome da sve poslodavačka udruženja zajednički
utiču na ishode Zakona o radu koji bi zadovoljili sve interesne strane”. Predstavnik
Saveza sindikata komentarisao je da se „u početnoj fazi razvoja, naša organizacija
15
www.poslodavci.org 16
www.usscg.me, www.sindikat.me
19
suočila se s brojnim preprekama u pogledu učešća u socijalnom dijalogu. Tek nakon
2010. godine, preciznije rečeno, nakon donošenja Zakona o zastupljenosti sindikata i
sticanja statusa reprezentativnosti, naša organizacija postala je potpun i presudan
partner u socijalnom dijalogu uprkos činjenici da je naša organizacija čak i prije
toga zastupala više od 20.000 radnika u Crnoj Gori.” Predstavnik Ministarstva rada
takođe je zadovoljan postignućima socijalnog dijaloga: „vrijedi napomenuti da su
socijalni partneri bili uključeni i značajno doprinijeli usvajanju kvalitetnih zakonskih
rješenja u okviru novog Zakona o radu, Zakona o reprezentativnosti sindikata,
Zakona o fondu rada i Zakona o Socijalnom savjetu koji su se u posljednje dvije
godine smatrali glavnim zakonima... Socijalni partneri su uvijek bili uključeni u
proces usvajanja strateških dokumenata kao i drugih godišnjih akcijskih planova,
čime se doprinosi kvalitetnim rješenjima ili mjerama i aktivnostima u postizanju
postavljenih ciljeva”.
4.1.1. Sindikati
Sloboda sindikalnog udruživanja i pravo na sindikalnu organizaciju sadržani su u
Ustavu Crne Gore. 17
Ta se prava takođe garantuju i Zakonom o radu.18
Zakon o radu
reguliše odgovornosti poslodavaca u odnosu na reprezentativna sindikalna udruženja.
19 Poslodavac ne smije uticati na zaposlene u pogledu slobodnog ostvarivanja
njihovih sindikalnih prava. Predstavnici sindikata20
imaju pravo odsustva sa radnog
mjesta uz naknadu zarade prilikom obavljanja poslova koje organizuje sindikat
shodno kolektivnom ugovoru. Zakon o zdravlju i zaštiti na radu takođe naglašava
saradnju između poslodavca, predstavnika zaposlenih i sindikata u odnosu na
utvrđivanje njihovih prava, dužnosti i odgovornosti s obzirom na zdravlje i zaštitu na
radu.
Opšti kolektivni ugovor pruža sindikatima dodatna prava. 21
Poslodavac mora, shodno
Opštem kolektivnom ugovoru, obezbijediti odgovarajuće uslove za efikasno
obavljanje sindikalnih aktivnosti, uključujući: a) prostorije za rad i održavanje
sastanaka u poslovnim prostorima poslodavca; b) tehničku i administrativnu podršku
za rad sindikata u mjeri potrebnoj za obavljanje sindikalnih aktivnosti (korišćenje
telefona, telefaksa, interneta, oglasnih tabli, računara, fotokopirnih aparata), ako
poslodavac raspolaže tim sredstvima; c) druga sredstva i uslove za rad sindikata,
shodno pojedinačnom kolektivnom ugovoru. Opšti kolektivni ugovor takođe
propisuje da poslodavac predstavniku sindikata koji ne obavlja sindikalnu aktivnost
mora odobriti prisustvo i uključivanje na sindikalnim sastancima, seminarima,
kursevima, kongresima i konferencijama u zemlji i inostranstvu za vrijeme punog
radnog vremena kada je o tome obaviješten pisanim putem najmanje tri dana prije
odsutnosti. Tokom te odsutnosti sindikalni predstavnici imaju pravo na povlastice. 22
Pored toga, predstavniku sindikata se omogućuje, ukoliko je to potrebno, obavljanje
aktivnosti u trajanju od 20 sati mjesečno.
17
Član 53. Ustava. 18
Član 155. Zakona o radu. 19
Član 158-159 Zakona o radu. 20
Najviše dvije osobe iz svake sindikata imaju ovo pravo. 21
Član 52. Opšteg kolektivnog ugovora. 22
Član 56. Opšteg kolektivnog ugovora.
20
U kontekstu zaštite sindikalnih predstavnika protiv jednostranih mjera poslodavca,
Zakon o radu propisuje da se sindikalni predstavnik i predstavnik zaposlenih koji
obavljaju sindikalne aktivnosti i šest mjeseci nakon njihovog prestanka ne mogu biti
pozvani na odgovornost u pogledu njihovih sindikalnih aktivnosti, proglašeni
tehnološkim viškom, premješteni na drugo mjesto s istim ili drugim poslodavcem u
odnosu na sindikalne aktivnosti ili stavljeni u nepovoljniji položaj na bilo koji drugi
način. Isto tako, poslodavac ne smije omogućiti sindikalnom predstavniku ili
predstavniku zaposlenih manje ili više povoljan položaj zbog članstva u sindikatu ili
njegovih sindikalnih aktivnosti. 23
Opšti kolektivni ugovor propisuje da sindikalni predstavnik na odgovarajućem nivou
ili predstavnik zaposlenih u slučaju nepostojanja sindikata na nivou poslodavca ne
snosi odgovornost u pogledu obavljanja sindikalnih aktivnosti, ne može biti razriješen
dužnosti, preusmjeren na drugo mjesto kod istog ili drugog poslodavca s ciljem
obavljanja sindikalnih aktivnosti ili na drugi način stavljen na manje povoljan položaj
tokom trajanja mandata i nakon šest mjeseci.24
Sindikalni predstavnik koji obavlja
sindikalne aktivnosti u okviru punog radnog vremena (profesionalno) ima pravo
povratka, po prestanku sindikalne funkcije, na radno mjesto na kojem je bio prije
stupanja na funkciju i, ukoliko to radno mjesto više ne postoji, na radno mjesto koje
odgovara njegovoj kvalifikaciji.25
Poslodavac može, na zahtjev sindikata, obezbijediti
profesionalno obavljanje funkcije predstavniku sindikata tako što isplata zarade,
doprinosa i ostalih primanja budu na teret poslodavca. 26
4.2. Kolektivno pregovaranje i kolektivni ugovori
U Crnoj Gori je Opšti kolektivni ugovor sklopljen na tripartitnoj osnovi, između
Vlade Crne Gore i Unije poslodavaca Crne Gore kao reprezentativnog udruženja
poslodavaca na nacionalnom nivou i dva reprezentativna sindikata na nacionalnom
nivou. Opšti kolektivni ugovor obavezuje sve poslodavce i zaposlene u zemlji bez
obzira jesu li povezani s Unijom poslodavaca Crne Gore, Unijom slobodnih sindikata
Crne Gore ili Savezom sindikata Crne Gore. U skladu sa tim – “pokrivenost”
zaposlenih ovim aktom je 100%.
Opšti kolektivni ugovor obuhvata sljedeća područja: a) zasnivanje radnog odnosa, b)
obavezan pripravnički staž, c) odmor i odsustva, d) zarade i ostale naknade, e)
disciplinska odgovornost, f) otkaz ugovora o radu, g) sindikalna prava.
4.2.1 Kolektivno pregovaranje na sektorskom nivou
Kolektivni ugovor na sektorskom nivou mogu sklopiti reprezentativne organizacije
poslodavaca na nacionalnom nivou i sindikalni predstavnik u tom sektoru. U Crnoj
Gori se primjenjuje kolektivni ugovor na nivou sektora za sve poslodavce i sve
zaposlene u tom sektoru bez obzira jesu li ti zaposleni i poslodavci članovi sindikata i
organizacije poslodavaca koji su sklopili sporazum.
23
Član 160. Zakona o radu. 24
Član 57. Opšteg kolektivnog ugovora. 25
Član 57. Opšteg kolektivnog ugovora. 26
Član 58. Opšteg kolektivnog ugovora.
21
Sektor Ugovorne stranke Godina Glavni
elementi
kolektivnog
ugovora
Poslodavac Zaposlenik
Turizam i
ugostiteljstvo
Unija
poslodavaca
Crne Gore
Samostalni sindikat radnika turizma i ugostiteljstva
22.10.2007. zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak
Turizam i
ugostiteljstvo
Unija
poslodavaca
Crne Gore
Samostalni sindikat radnika turizma i ugostiteljstva
10.05.2011. zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak
Energetski sektor Unija
poslodavaca
Crne Gore
Sindikat radnika u
energetskom sektoru
and Samostalni
sindikat radnika u
energetskom sektoru
31.10.2016. zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak
Kultura Vlada Crne
Gore
Republički sindikat
radnika u kulturi
29.10.2007. zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak
Kultura Vlada Crne
Gore
Republički sindikat
radnika u kulturi
28.09.2016. zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak
Telekomunikacije Unija
poslodavaca
Crne Gore
Crnogorski sindikat
radnika u
telekomunikacionom
sektoru
31.07.2015. zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak,
disciplinski
postupak
Građevinarstvo i
industrija
građevinskog
materijala
Unija
poslodavaca
Crne Gore
Sindikat
građevinarstva i
industirje
građevinskog
materijala
21.09.2012.
zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak,
disciplinski
postupak
Građevinarstvo i
industrija
građevinskog
materijala
22.01.2016.
(izmjene)
zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak,
disciplinski
postupak
22
Bankarstvo i
finansijske usluge
Unija
poslodavaca
Crne Gore
Sindikat finansijskih
organizacija
2009.27
Hemijska,
farmaceutska i
tekstilna industrija
Unija
poslodavaca
Crne Gore
Sindikat hemijske,
farmaceutske i
tekstilne industrije
18.12.2014. zarada,
naknade zarade
i drugi
dohodak,
otpremnina,
disciplinski
postupak
Slika 10: Kolektivni ugovori na nivou sektora zaključeni u periodu između 2007.
i 2016.
4.2.2. Kolektivno pregovaranje na pojedinačnom nivou
Nadležno tijelo i reprezentativne sindikalne organizacije mogu sklopiti kolektivni
ugovor kod tog poslodavca. Nema podataka o broju kolektivnih ugovora sklopljenih
na pojedinačnom nivou. Međutim, predstavnik Ministarstva rada navodi da „prijedlog
novog Zakona o radu sadrži odredbu kojom se navodi da je poslodavac dužan
podnijeti Ministarstvu kolektivne ugovore na pojedinačnom nivou u svrhu
registracije. Očekuje se, dakle, da će u budućnosti Ministarstvo imati podatke o broju
kolektivnih ugovora sklopljenih na nivou poslodavca.”
U pogledu odredbi i uslova kolektivnih ugovora na nivou poslodavca, član 4. Zakona
o radu propisuje da kolektivni ugovor (ili pojedinačni ugovor o radu) ne može sadržati
odredbe kojima se osiguravaju manje povoljni uslovi za zaposlenog od onih
propisanih Zakonom o radu. Zakonom o radu dalje se propisuje da kolektivni ugovori
mogu pružiti veći nivo prava i povoljnije uslove zapošljavanja u odnosu na one
utvrđene Zakonom o radu. Ako određene odredbe kolektivnog ugovora osiguravaju
manje povoljne uslove za zaposlene od onih propisanih Zakonom o radu, tada se te
odredbe smatraju ništavima i primjenjuju se odredbe Zakona o radu.
Predstavnik sindikalne organizacije izjavio je da je „bipartitni socijalni dijalog
znatno smanjen u period te je tako ostavio neke sektore (poput trgovine,
ugostiteljstva i bankarstva) bez kolektivnog ugovora”.
5. Štrajk
Zakon o štrajku28
reguliše sva pitanja vezana za organizovanje štrajka, minimum
procesa rada, zakonitost štrajka, specifičnost organizacije štrajka koja u određenim
okolnostima znači minimum procesa rada. Štrajkački odbor je dužan najaviti štrajk
27
Tokom 2015. godine ovaj kolektivni ugovor otkazan je od strane Unije poslodavaca Crne Gore zbog
neusklađenosti sa pozitivnim zakonskim propisima, visokim iznosom zarada i otpremnina. 28
Zakon o štrajku, 2015. (Službeni list br. 11/2015) (Član 12., 18.).
23
dostavljanjem odluke o štrajku poslodavcu najkasnije pet dana prije datuma
pokretanja štrajka ili 24 sata prije početka štrajka upozorenja, osim ako drugi rok nije
određen Zakonom o štrajku. Odluka o pokretanju štrajka zaposlenih unutar na nivou
grane ili opšteg štrajka podnosi se reprezentativnom udruženju poslodavaca, osnivaču
i nadležnom državnom tijelu za područje pokretanja štrajka najkasnije deset dana prije
datuma pokretanja štrajka. Odluka o pokretanju štrajka u određenim aktivnostima
mora biti poslata poslodavcu, osnivaču, nadležnom državnom tijelu ili nadležnom
lokalnom tijelu najkasnije deset dana prije datuma početka štrajka. Odluka o
pokretanju štrajka uključuje: vrstu štrajka, zahtjeve štrajkača i vrijeme početka
štrajka. Odluku o pokretanju štrajka na nivou poslodavca donosi nadležno tijelo
ovlašćene sindikalne organizacije ili više od polovine zaposlenih tog poslodavca ili
podružnice. Odluku o pokretanju štrajka unutar ogranka ili odluku o opštem štrajku
donosi nadležno tijelo ovlašćenog sindikata koje je organizovano na nivou grane ili se
međusobnim dogovorom između nadležnog državnog tijela, reprezentativnog
udruženja poslodavaca i reprezentativnog sindikata određuje zakon na državnom
nivou o minimum procesa rada za gore navedene posebne aktivnosti u roku od 90
dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. U nedostatku dogovora, odluku donosi
Arbitražno vijeće u roku od 30 dana.29
Nema dostupnih statističkih podataka o broju štrajkova ili o broju izgubljenog radnog
vremena zbog štrajka.
Predstavnik Saveza sindikata tvrdi da je „najčešći razlog štrajkova u crnogorskim
preduzećima dugotrajno kršenje ustavnog i zakonskog prava zaposlenih na isplatu
zarada. U takvim situacijama, zaposleni koriste štrajk kao posljednje sredstvo zaštite
svojih prava. Prethodni Zakon o štrajku, koji je bio na snazi do 2011.godine, spriječio
je radnike od pokretanja štrajka načelom minimum procesa rada, što je uveliko
uticalo na radnike da ne preduzmu takvu akciju uprkos činjenici da su imali valjane
razloge za nju. Prema neformalnim podacima, samo u 2010. godini bilo je 57
protesta ili štrajkova u 13 različitih opština. Od tog broja, 28 preduzeća je ugašeno,
dok je sedam bankrotiralo. Razlozi nezadovoljstva radnika su neiplaćene zarade,
otpremnine i neuspješna privatizacija. Štrajkove su pokrenuli radnici Željezare
Nikšić, Tehnostil i Radvent, Rudnik boksita, Crnogorski telekom, Televizija Budva,
Trgovina duvanskim proizvodima, Poljoprivredno meso, Autoprevozno, Prvoborac
H.Novi, Hotel Bjelasica, Hotel Bijela Rada, Stručna služba Unije samostalnih
sindikata, Nikpek; Lenka; Novi Prvoborac, Kombinat aluminijuma Podgorica;
Nacionalni park Skadarsko jezero, Radnik Bijelo Polje; Radio Televizija Pljevlja
itd.”.
5.1. Mirno rješavanje radnih sporova
Agencija za mirno rješavanje radnih sporova Crne Gore osnovana je Vladinom
odlukom 2008. i predstavlja prvu institucionalnu službu za vansudsko rješavanje
kolektivnih i individualnih radnih sporova. Agencija je odgovorna za obavljanje
stručnih i administrativnih poslova vezanih za mirno rješavanje kolektivnih i
individualnih radnih sporova. Iako je Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova
donesen još 2007. godine, Agencija je osnovana 2008. i djeluje od 2010. godine. U
Crnoj Gori nema bipartitnog tijela koje pruža usluge mirenja.
29
Član 12., 13. i 25. Zakona o štrajku.
24
Zakon propisuje osnivanje Agencije za mirno rješavanje radnih sporova koja je
zadužena za vansudsko rješavanje individualnih i kolektivnih radnih sporova.
Predstavnik organizacije poslodavaca izjavio je da „nakon što je Agencija počela
djelovati u 2010 godini., dvije godine nakon izbijanja ekonomske krize, ne možemo
komentarisati odnose između ekonomske krize i broja radnih sporova temeljenih na
poslovanju i rezultatima Agencije.”
Godina Broj podnesenih zahtjeva
2010.-2011. 5
2012. 3
2013. 8
2014. 12
2015. 3
2016. 7
Slika 11: Aktivnosti Agencije za mirno rješavanje radnih sporova između 2010. i
2016. godine
Obzirom na uticaj Agencije za mirno rješavanje radnih sporova na eventualne
štrajkove, predstavnik organizacije poslodavaca je rekao da su „zaposleni koji zatraže
posredovanje Agencije u njihovim sporovima iz javnog sektora i, generalno gledano,
oni nisu priznati ili poznati po svojim aktivnostima štrajka”, stoga Agencija nema
nikakav stvaran uticaj na aktivnost štrajka.
6. Učešće zaposlenih
Što se tiče učešća zaposlenih, Crna Gora prati model jednog kanala s pravom
informisanja i savjetovanja sa sindikatima. Član 158. Zakona o radu propisuje da
poslodavac najmanje jednom godišnje mora obavijestiti sindikalnu organizaciju o: 1)
rezultatima poslovanja; 2) razvojnim planovima i njihovim uticajem na radna mjesta
zaposlenih, razvoj i promjene politike zarada, 3) mjerama za poboljšanje uslova na
radu, sigurnosti i zaštiti na radu kao drugim pitanjima od značaja za finansijski i
socijalni status zaposlenih.30
Nadalje, poslodavac je dužan obavijestiti sindikalnu
organizaciju o: 1) mjerama bezbjednosti i zaštite na radu; 2) uvođenju novih
tehnologija i promjena u organizaciji; 3) rasporedu radnog vremena, noćnog rada i
prekovremenog rada; 4) donošenju programa uvođenja tehnoloških, ekonomskih
promjena i restrukturiranja, te programa ostvarivanja prava u slučaju proglašenja
tehnološkog viška; 5) vrijeme i način isplate zarada. 31
Poslodavac je dužan
30
Član 158. Zakona o radu. 31
Član 158. Zakona o radu.
25
pravovremeno obavijetiti i dostaviti odluke za sindikalne organizacije u svrhu učešća
na sastancima nadležnih tijela o inicijativama i prijedlozima poslodavca. 32
Predstavnik sindikalne organizacije ima pravo učestvovati u raspravi pred relevantnim
organom poslodavca. 33
Opšti kolektivni ugovor takođe sadrži detaljne propise pogleda prava na informisanje
i savjetovanje. Poslodavac je dužan zatražiti i razmotriti mišljenje i prijedloge
sindikata prije donošenja odluke od velike važnosti za profesionalne i ekonomske
interese zaposlenih, otpuštanja zbog tehnološkog i ekonomskog razloga,
restrukturiranja i drugih promjena, klasifikacije posla itd. 34
Poslodavac mora odmah,
ali najkasnije pet dana prije sastanka, obavijestiti predstavnike sindikata na
odgovarajućem nivou kako bi njihovi predstavnici mogli prisustvovati sastancima
organa poslodavaca na kojima se razmatraju dostavljena mišljenja i prijedlozi i
donose odluke od velike važnosti za profesionalne i ekonomske interese zaposlenih.
Jednom godišnje poslodavac mora obavijestiti sindikat na odgovarajućem nivou o: a)
poslovnim i finansijskim rezultatima poslovanja ostvarenih na godišnjem nivou; b)
planovima razvoja, njihovom uticaju na status zaposlenih i planiranim promjenama u
politici zarada; c) planiranom uvođenju tehnoloških, ekonomskih i strukturnih
promjena te programu ostvarivanja prava zaposlenih za čijim radom je prestala
potreba; d) popisu zaposlenih, njihovom statusu zaposlenja i kvalifikacijskoj strukturi;
e) ukupnom obračunu isplaćene bruto i neto zarade, uključujući doprinose za
obavezno socijalno osiguranje i iznos prosječne zarade kod poslodavca; f)
zabilježenim povredama na radu i poduzimanju sigurnosnih mjera i bezbjednosti na
radu; g) izvršenom prekovremenom radu.
7. Zakon o radu i kriza
Crnogorska Vlada je 2003. godine usvojila Strategiju borbe protiv siromaštva i
socijalne isključenosti za period od 2004. do 2006. godine, s ciljem, između ostalog:
a) osiguranja uslova za održiv i ujednačen privredni rast, b) osiguranja društvene
stabilnosti i smanjenje stope siromaštva, c) definisanja ključnih indikatora siromaštva
i njihovog mjerenja. Međutim, nijedna opšta strategija zapošljavanja nije bila
formulisana radi stvaranja novih radnih mjesta, što je već 2003. godine bio jedna od
odgađanih ciljeva opšte ekonomske politike. Posebni programi provedeni su, a Zakon
o radu je više puta mijenjan, ali ne kao dio jedinstvene strategije zapošljavanja. 35
Iako je kriza vjerovatno uticala na stvaranje i pravovremeno sprovođenje programa
reformi, valja napomenuti da Crna Gora intenzivno priprema svoj pravni sistem za
pristupanje Evropskoj uniji, stoga postoje neka preklapanja u ciljevima određenih
reformi.
32
Član 158. Zakona o radu. 33
Član 158. Zakona o radu. 34
Član 54. Opšteg kolektivnog ugovora. 35
ILO i Vijeće Europe: Pregled politike zapošljavanja, Crna Gora, 2006.-2007.; Vijeće Europe, 2007.
str 22.
26
Nastojeći postizanju veće fleksibilnosti u radnim odnosima, Zakon o radu izmijenjen
je tripartitnim konsenzusom 2013. godine, čime se omogućilo regulisanje prava
zaposlenih u slučaju stečaja. Ova izmjena predviđa da se pri izračunavanju
otpremnine uzimaju u obzir samo godine rada s tim poslodavcem. U 2011. godini
izmijenjen je Zakon o radu u pogledu uvođenja agencija za privremeno ustupanje
zaposlenih, najdužeg trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme i pojedinačnog
otpuštanja zaposlenih. Poslodavci su bili podstaknuti da zapošljavaju lica s
invaliditetom kroz primanje subvencije. 36
Vjerovatno je uvođenje privremenog rada
posredovanjem agencije najznačajniji korak prema fleksibilizaciji na tržištu rada.
2008. 2011.
Trajanje ugovora na
određeno vrijeme
Bez ograničenja 24 mjeseca
Otpremnina kod
proglašenja tehn. viška
Ne manje od šest mjeseci
prosječne zarade koje plaća
poslodavac
Ne manje od tri prosječne
zarade na nacionalnom nivou
Otkazni rok 30 dana 30 dana
Trajanje probnog rada Ne više od šest mjeseci Ne više od šest mjeseci
Prekovremeni rad Ne više od 10 sati nedjeljno Ne više od 10 sati nedjeljno
Trajanje plaćenog
godišnjeg odmora
Ne manje od 20 radnih dana
(Opšti kolektivni ugovor)
Ne manje od 20 radnih dana
(Opšti kolektivni ugovor)
Privremeni rad
posredovanjem agencije
Nije postojao Prvi put uveden 2011. godine
Slika 12: Glavni indikatori i njihove promjene u vezi fleksibilnosti kao posljedica
ekonomske krize
Vlada preduzima sve napore kako bi podstakla dalju fleksibilizaciju tržišta rada, stoga
je izrađen novi Zakon o radu koji je u skladu s radnim standardima ILO-a i EU
direktivama. Novi Zakon će stupiti na snagu 2019. godine. Socijalni partneri
učestvuju u procesu reforme kako bi se osiguralo uključivanje svih predstavnika na
nacionalnom nivou.
36
Program dostojanstvenog rada za Crnu Goru, 2015.-2017., ILO. str 12.
27
Velike promjene će biti uvedene Zakonom o radu koji će stupiti na snagu 2019.
godine:
- odredbe koje se odnose na dužinu trajanja ugovora na određeno vrijeme: najduže
trajanje iznosi 36 mjeseci, no rad je ograničen na tri godine uz mogućnost produženja
u slučaju zamjene odsutnog zaposlenog, obavljanja sezonskih ili tokom rada na
određenom projektu,
- neiskorišćeni godišnji odmor ne može se kompenzovati u novcu,
- neke manje izmjene kod zapošljavanja na neodređeno vrijeme,
- uvodi se roditeljsko odsustvo i odredbe o porodiljskom odsustvu su konkretnije u
smislu uravnoteženja prava roditeljskog ili porodiljskog odsustva za oba roditelja
- poboljšane su i pojednostavljene odredbe o otkazivanju ugovora o radu i prestanku
radnog odnosa po sili zakona
- nova zaštita radnika zaposlenih posredovanjem agencije za privremeno ustupanje
zaposlenih37
- poboljšani prekovremeni i fleksibilni radni uslovi
- pojednostavljenje postupka davanja otkaza
- nove odredbe koje se odnose na mobing
Uprkos ekonomskom oporavku do 2015. godine, strukturne promjene su i dalje
prisutne. Jedno od najzanimljivijih pitanja bilo je značajna neusklađenost ponude i
potražnje na tržištu rada. Potreba za daljom fleksibilizacijom tržišta rada bila je
takođe intenzivna. Kako bi se povećala fleksibilnost, uvedene su mjere aktivne
politike zapošljavanja, uključujući bolju raspodjelu troškova nezaposlenosti između
Vlade i poslodavaca, programa obrazovanja i osposobljavanja i javnih programa rada.
Vlada je 2015. godine usvojila Program zapošljavanja i socijalne reforme za
poboljšanje razvoja i povećanja kvaliteta rada i zapošljavanja, obrazovanja i socijalne
uključenosti te socijalne zaštite.38
Kako bi se smanjio neprijavljeni rad, ojačani su
kapaciteti inspekcije rada.
37
Prema nacrtu Zakona o radu, pravilo je da zaposleni ne može raditi kod poslodavca na određeno
vrijeme duže od tri godine, bez obzira na to ima li ugovor o radu s tim poslodavcem ili je zaposlen kod
tog poslodavca posredovanjem agencije za privremeno ustupanje zaposlenih. To predstavlja važnu
promjenu, jer trenutno rješenje za period od 24 mjeseca ne uključuje vrijeme koje je zaposleni proveo
kod poslodavca posredovanjem agencije. 38
Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Crna Gora: Prvi godišnji izvještaj o sprovođenju obaveza iz
Akcionog plana za postepeno prenošenje pravnih tekovina i izgradnju potrebnih kapaciteta za
sprovođenje pravnih tekovina. Poglavlje 19 / Socijalna politika i zapošljavanje, 2016., str. 8.