Post on 23-Oct-2019
SIGURNOST SNABDEVANJA PRIRODNIM GASOM
Prof.dr.Nenad Đajić
Predsednik Komiteta
Srbije Svetskog saveta
za energiju(WEC)
Uvod
� Prirodni gas zbog svoje raspoloživosti, pristupačnosti i prihvatljivosti pretstavlja za mnoge zemlje šansu da se zadovolje zahtevi zaštite životne sredine.
� Njegove prednosti ,koje sve više dolaze do izražaja sa globalnim klimatskim promenama, dovode do porasta njegove proizvodnje i potrošnje.
� Prema procenama Svetskog saveta za energiju ( WEC) i Internacionalne agencije za energiju (IEA) prirodni gas će u XXI veku imati najveću stopu rasta od svih konvencionalnih goriva, odnosno biće ”energent XXI veka”.
Uvod
� Republika Srbija ne raspolaže većim potencijalom prirodnog gasa, a proizvodnja se ostvaruje samo iz Panonskog basena.
� Prema novoj “Strategiji razvoja energetike Republike Srbije za period do 2025.godine sa vizijom do 2030.godine” preostale bilansne rezerve prirodnog gasa u Republici Srbiji na kraju 2010.godine iznosile su samo 4,23 milijarde m3,što je u tom trenutku činilo mnogo manje od 1 % ukupnih bilansnih energetskih rezervi Srbije.
� Danas je to,zbog već ostvarene proizvodnje, i manje.
� Opcija povećanog udela prirodnog gasa u zadovoljenju energetskih potreba je već davno strateško opredelenje razvoja energetike Srbije,ali se u proteklom periodu nije ostvarivalo.
Uvod
� U “Izmenama i dopunama Strategije razvoja energetike SR Jugoslavije u periodu do 2020.godine sa vizijom do 2050.godine” (Ekonomski institut 1999.g.) predviđao se značajan porast potrošnje prirodnog gasa.
� Potrošnja prirodnog gasa trebala je da ostvari najdinamičniju stopu rasta na bazi supstitucije drugih energenata i povećanja potreba.
� U 2005. god. trebala je da dostigne 3 mlrd m3 i učestvuje sa oko 23% u finalnoj potrošnji,a u periodu 2006-20 godina godišnja potrošnja gasa povećala bi za daljih 2,8 mld m3, odnosno u 2020 god, iznosila bi oko 5,8 mlrd m3 ( u 2015. godini 4,9 mlrd m3) .
� Najveći deo povećanja predviđene potrošnje gasa bio biostvaren u sektoru transformacija, odnosno proizvodnji električne energije, ne samo u industrijskim, nego i velikim elektroprivrednim elektranama.
Uvod
� Analize predviđenih ciljeva prethodne “Strategije dugoročnog razvoja energetike Srbije u periodu do 2015.godine”(2005.g.) i ostvarenih rezultata gasne privrede u dosadašnjem periodu dovode do zaključka da osnovni ciljevi nisu ispunjeni:
– Predviđeni proces gasifikacije Srbije se nije ostvario u predviđenoj meri, a samo delimično je ostvaren željeni razvoj gasovodnog sistema;
– Broj novih domaćinstava priključenih na gasovodnu mrežu u 2015.godini je bio oko100 000 i to je značajno manje od predviđenih 260 000 do 400 000 novih potrošača ( u zavisnosti od scenarija Strategije), a potrošnja prirodnog gasa je oko 2,5 milijarde m3 što je značajno manje od predviđenih 3,5 do 4,0 milijarde m3 u 2015.godini;
– Takođe nije došlo ni do ulaganja u gasni sektor koji je bio predviđen na nivou preko milijarde dolara.
Uvod
� U novoj “Strategiji razvoja energetike Republike Srbije do 2025. godine sa projekcijama do 2030.godine” predviđanja potrošnje do 2030.godine su znatno skromnija.
� Međutim problemi obezbeđivanja uvoznih količina prirodnog gasa, zbog nedovoljne sopstvene proizvodnje, ostaju i dalje veoma složeni.
Gasovodni sistem Srbije
Gasovod visokog pritiska:
2500 km, Dn 150 do 750 mm
Potrošača 850
Distributivna mreža:
Srednji pritisak 150 km
Niski pritisak 15.000 km
Domaćinstva 270.000
Ostali 10.000
ZAKONSKI USLOVI SIGURNOSTI SNABDEVANJA GASOM
� Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice 2006 godine Srbija je preuzela obaveze implementacije propisa Evropske unije i stvaranja zajedničkog tržišta energija,naročito električne energije i prirodnog gasa, država Jugoistočne Evrope koje bi se integrisalo sa tržištem Evropske unije. To je istovremeno bio i prvi ugovor koji je Republika Srbija sklopila sa Evropskom unijom.
� U pogledu veće sigurnosti snabdevanja gasom važni su sledeći evropski propisi:
– Direktiva 2004/67/ЕZ o merama za obezbeđenje sigurnosti snabdevanja prirodnim gasom
– Direktiva 2009/73/ЕZ o zajedničkim pravilima za unutrašnje tržište prirodnog gasa
– Uredba 715/2009 o uslovima za pristup mreži za transport prirodnog gasa
Bezbednosni problem snabdevanja prirodnim gasom Srbije
� Na osnovu ugovora Ruske Federacije i Republike Srbije predviđeno je snabdevanje Republike Srbije sa 5 milijardi m3 do 2022.godine
� Problem je što je snabdevanje Srbije moguće samo iz jednog pravca, preko Ukrajine i Mađarske,a to je diskutabilno,jer se predviđa da 2019 godine dođe do prekida transporta kroz Ukrajinu.
� Gasovod Niš-Dimitrovgrad-Sofija još nije započeta gradnja,zbog nedostatka potrebnih investicija,i ako je još 1985.godine bio predviđen.
� Delimična sigurnost snabdevanja pretstavlja podzemno skladište u Banatskom Dvoru i ,buduće,u Itebeju.
Gasovod “Južni tok”
Година Улаз у
Србију
Потрошња
Србије
Транзит за
Мађарску
Транзит за
БиХ
Транзит за РС Транзит за
Хрватску
2016 9,1 2,4 5,1 0,4 0 1,2
2017 18,5 3,9 10,8 0,6 0,5 2,7
2020 39,3 3,9 31,4 0,6 0,5 2,7
2025 40,5 3,9 32,5 0,7 0,5 2,7
Ranije planirana realizacija gasovoda”Južni
tok” bila je veoma povoljna za Srbiju,jer joj je
omogućavala velike sigurnosne, energetske,
ekonomske i ekološke koristi.I ako je taj
projekat zaustavljen, po mom mišljenju nije i
konačno napušten.
Potencijalne mogućnosti snabdevanja Srbije prirodnim gasom
Gasovodi:
– Nabuko Zapad– Turska-Grčka-Italija– TAP, – TANAP – Severni tok
Tečni prirodni gas:– Američki gas iz gasnih škriljaca
Gasovod “Severni tok 2”
U Vladivostoku,na ekonomskom forumu 2015.godine,potpisan je Akcioni sporazum za gradnju “Severnog toka 2”,kapaciteta 55 milijardi m3, sa učešćem:
� GASPROM Rusija 51 %
� BASF Nemačka (10%)
� E.ON Engleska (10%)
� ENGIE Francuska ( 9%)
� OMW Austrija (10%)
� Rojal Dutch Shell Holandija (10%)
Istovremeno je formirana firma New European Pipeline za
snabdevanje Evropske unije prirodnim gasom
Tečni prirodni gas
� Trenutno je instalisani kapacitet u svetu 208 milijardi m3,što je oko 5
% svetske potrošnje. U izgradnji je još kapaciteta oko 150 milijardi
m3.
� Za nas je moguće snabdevanje američkim tečnim gasom preko
budućeg kapaciteta na ostrvu Krku(Hrvatska),ali uz uslov da
izgradimo magistralni gasovod Krk-Srbija.što nije verovatno.
� Američki gas je dampinške cene, ekološki neopravdane proizvodnje,
nesigurnog snabdevanja zbog prekookeanskog transporta i zahteva za
regasifikaciju na kopnu.
� Zbog toga smatram da za nas ta varijanta nije realna u odnosu na
ruski gas.
Zaključak
� Tržište i potrošnja prirodnog gasa u poslednjih 25 godina je bila na neki način i odraz stanja u kome se nalazila država.
� Ukupna potrošnja prirodnog gasa u 1990 godini je iznosila oko 2,75 milijardi m3,što je bilo 17 % od finalne potrošnje energije u Srbiji, da bi danas bila manja od 2,5 milijardi m3.
� Osnovni problem gasnog sektora Srbije danas je tehničke prirode, jer je transportni sistem linijski sistem sa samo jednim ulazom i sa jednim snabdevačem, što je veoma nepovoljno i sa stanovišta sigurnosti snabdevanja i sa stanovišta razvoja tržišta.
� Za sigurno snabdevanje Srbije( i cele Jugoistočne Evrope) prirodnim gasom neophodna je izgradnja ruskog gasovoda iz oblasti Kaspiskog mora preko naše teritorije,za šta je neophodna saglasnost Evropske unije.