Prof. dr Vlado G. Vukasović

Mr Dragan Radović

PREDUZETNIŠTVO

Literatura

Blagoje Paunović: PREDUZETNIŠTVO I UPRAVLJANJE MALIM PREDUZEĆIMA, CID Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2012.

David Deakins, Mark Freel: PREDUZETNIŠTVO I MALE FIRME, peto izdanje, prevod: DATA STATUS Beograd, 2012.

Robert D. Hisrich, Michael P. Peters, Dean A. Shepherd: PREDUZETNIŠTVO, sedmo izdanje, prevod: Mate Zagreb,2011.

Blagoje Paunović, Dimitraki Zipovski: POSLOVNI PLAN vodič za izradu, CID Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2011.

Harvard Business Press: KAKO DA NAPRAVITE BIZNIS PLAN, prevod: DATA STATUS Beograd, 2009.

Investiciono-razvojni fond Crne Gore A.D.: Priručnik za izradu investicionoh projekata malih i srednjih preduzeća.

Oblici provjere znanja i ocjenjivanja

Kolokvijum I = 20

Kolokvijum II = 20

Seminarski = 10

Završni ispit = 50

Plan predmeta – prvi dio

I. POJAM I ZNAČAJ PREDUZETNIŠTVA

II. PREDUZETNIK I PREDUZETNIČKI NAČIN RAZMIŠLJANJA

III. POSLOVNA IDEJA I ANALIZA PRILIKE

IV. INOVACIJE I PREDUZETNIŠTVO

V. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO I DRUGA PRAVNA PITANJA ZA PREDUZETNIKE

I. POJAM I ZNAČAJ PREDUZETNIŠTVA

PREDUZETNIŠTVO je proces stvaranja nečeg novog i vrijednog kroz posvećivanje vremena i truda, pretpostavljajući propratne finansijske, fizičke i društvene rizike, i na kraju primanje nagrade u materijalnom obliku, ličnom zadovoljstvu i nezavisnosti.

PREDUZETNIŠTVO je proces stvaranja nečeg novog pod pretpostavkom rizika i nagrada.

Preuzimanje inicijative.

Organizovanje i reorganizovanje društvenih i ekonomskih mehanizama i resursa u praktičnom smjeru.

Prihvatanje rizika ili neuspjeha.

Preduzetništvo je prepoznatljivo po: rizikovanju, kreativnosti, nezavisnosti, nagradama.

Definicije preduzetništva polaze od ponašanja koje uključuje:

Pristupi preduzetništvu

Ključni doprinosi ekonomskih autora

1. Razvoj preduzetništva

Najraniji period (“ići između”)

Trgovac uzima zajam da ostvari poduhvat.

- Aktivna uloga u trgovini – fizički i emotivni rizik.

Osoba koja posuđuje novac za visoku kamatu.

- Pasivni nosilac rizika.

Dobit se dijelila po uspješno završenom poslu.

- Vlasnik novca i do 75%.

- Trgovac 25%.

Primjer: Marko Polo – trgovina na daleki istok.

Srednji vijek

Termin preduzetnik označava izvođača i osobu koja upravlja velikim proizvodnim projektom.

Pojedinac nije preuzimao rizik već je samo upravljao projektom pomoću raspoloživih resursa obično omogućenih od političkih autoriteta zemlje.

Primjer: izgradnja dvoraca, tvrđava, itd.

XVII vijek

Preduzetnik se vidi kao osoba koja ulazi u ugovorni sporazum sa vladom kako bi nabavljala sporazumom utvrđene proizvode i pružala usluge.

Ugovorna cijena je bila fiksna, a dobitak ili gubitak preduzetnikov.

Ponovo se razvija direktna veza između preuzimanja rizika i preduzetništva.

XVIII vijek

Period jačanja industrijalizacije.

Kapitalista: finansira poduhvat u očekivanju visoke zarade na ulaganja, ujedno i profesionalno upravlja novcem dodijeljenim preduzetniku.

Preduzetnik: koristi novac kapitaliste za realizaciju poduhvata.

Primjer: Edison – razvoj i eksperimenti na području električne energije.

XIX i XX vijek Kasni XIX i rani XX vijek izjednačava

preduzetnika i menadžera – organizuje i upravlja preduzećem za ličnu dobit.

Sredinom XX vijeka preduzetnik se javlja kao inovator.

Preduzetnik kao inovator je pojedinac koji razvija nešto jedinstveno – novi proizvod, nova upotreba postojećeg, novi input, nova organizaciona struktura, novi sistem distribucije, itd.

2. Proces preduzetništva

FAZE procesa preduzetništva:

1) Identifikacija i procjena prilike.

2) Razvoj (izrada) poslovnog plana.

3) Određivanje potrebnih resursa.

4) Upravljanje preduzećem koje nastaje kao rezultat.

1) Identifikacija i procjena prilike

IDENTIFIKACIJA PRILIKE

Proces kojim preduzetnik dolazi do prilike za novi poduhvat.

PROCJENA PRILIKE

Stvaranje i dužina prilike.

Stvarna i percipirana vrijednost prilike.

Rizici i povrati na priliku.

Prilika naspram ličnih vještina i ciljeva.

Konkurentsko okruženje.

2) Razvoj (izrada) poslovnog plana

POSLOVNI PLAN

Opis budućeg smjera poslovanja.

OSNOVNI ELEMENTI poslovnog plana:

Formalni elementi.

Marketing plan.

Operativni plan.

Finansijski plan.

Razvoj prilike i određenje potrebnih resursa.

Obezbjeđivanje potrebnih resursa.

Uspješno upravljanje poduhvatom.

Svrha poslovnog plana

3) Određivanje potrebnih resursa

Procjena potrebnih resursa.

Procjena trenutno raspoloživih resursa preduzetnika.

Procjena resursa koje treba pribaviti i mogućih dobavljača.

Obezbjeđenje da potrebni resursi budu pravovremeno i pod najpovoljnijim uslovima na raspolaganju.

4) Upravljanje formiranim preduzećem

Po obezbjeđanju potrebnih resursa pristupa se upravljanju formiranim preduzećem na implementaciji poslovnog plana.

Razvoj menadžerskog stila.

Razumijevanje ključnih faktora uspjeha.

Identifikacija problema i potencijalnih problema.

Razvoj strategije rasta.

Firma životnog stila – mali poduhvat koji podržava vlasnike i obično ne raste.

Osnivačka kompanija – formirana na osnovu istraživanja i razvoja.

Poduhvat visokog potencijala – ima visoki potencijal rasta (gazele).

Vrste formiranog preduzeća

Bitne komponente preduzetničkog procesa

3. Uloga preduzetništva u privrednom razvoju

Uvodi nove proizvode i otvara nova radna mjesta.

Inicira i mijenja strukturu poslovanja.

Komercijalizuje inovacije.

Stimuliše privredni rast.

Omogućuje raspodjelu većeg bogastva na veći broj učesnika.

Doprinosi napretku društva.

Doprinosi razvoju područja.

4. Budućnost preduzetništva

Hiperkonkurencija i globalizacija poslovanja upućuju na dinamičan dalji razvoj preduzetništva.

Preduzetništvo je prepoznatljivo (i pored mnoštva interpretacija) po: rizikovanju, kreativnosti, nezavisnosti i nagradama.

Preduzetništvo se intezivno razvija kao praksa, akademski predmet i istraživanje.

II. PREDUZETNIK I PREDUZETNIČKI NAČIN RAZMIŠLJANAJ

PREDUZETNIK

Pojedinc koji rizikuje u namjeri da započne nešto novo.

Entrepreneur (engleska riječ francuskog porijekala) = “onaj koji uzima između” ili “ići između”.

1. Ličnost preduzetnika

Najčešće isticane osobine preduzetnika:

Naglašena potreba za uspjehom (postignućem).

Spremnost da se prihvate proračunati rizici.

Izrazito interni lokus kontrole (samostalnost – potreba da se kontroliše svoj život).

Samopouzdanje, energičnost i emocionalna stabilnost.

Kreativnost i inovativnost, konceptualnost i liderstvo.

Tolerancija na neuspjeh.

Tolerancija neizvijesnosti.

Proaktivnost: inicijativa i prodornost.

Orjentacija ka postignuću: sposobnost da se uoče i iskoriste šanse.

Posvećenost kupcima, korisnicima, klijentima.

Ključne kompetencije uspješnih preduzetnika

“Tamna strana preduzetništva” – negativne osobine preduzetnika kao pokretača preduzetničke aktivnosti.

Devijantna ličnost nastaje usled raznih aspekata ličnog iskustva (porodica, posao, pripadnost društvenim grupama, odnosi sa drugim ljudima...)

Tamna strana preduzetništva

Kritike pristupa zasnovanog na karakteristikama ličnosti

Neprikladno je tragati za jednom jedinom značajnom osobinom.

Zanemareni su faktori okruženja koji mogu biti značajniji od karakteristika ličnosti.

Obuhvata u suštini statičan pristup u analizi dinamičnog procesa preduzetništva.

Zanemaruje se uloga učenja, usavršavanja i slučajnih srećnih okolnosti do kojih se dolazi u procesu preduzetništva.

2. Sociobihevioristički pristupi preduzetništvu

Sociobihevioristički pristupi preduzetništvu – naglašavaju uticaj okruženja i kulture:

Suočavanje sa neuspjehom.

Uticaj okruženja.

Uloga socijalnog kapitala.

Sposobnost učenja.

Upravljanje rizikom.

Učenje u duplom krugu

Kognitivne teorije preduzetništva

Kognitivne (spoznajne) karakteristike preduzetnika – način na koji uočavaju i interpretiraju informacije iz okruženja (nepotpuna informisanost, različito tumačenje raspoloživih informacija zavisno od ranijeg iskustva i sposobnosti).

Naglašavaju potrebu postojanja:

Određene sposobnosti preduzetnika.

Poslovnih mogućnosti u okruženju.

Postojanje društvene podrške.

3. Kako preduzetnici razmišljaju

PREDUZETNIČKI

NAČIN RAZMIŠLJANJA

Odnosi se na sposobnost brzog uočavanja, reagovanja i mobilizacije, čak i u uslovima nesigurnosti.

Preduzetnici često moraju donositi odluke u izrazito neizvjesnom okruženju – gdje su ulozi visoki, vremenski pritisci veliki, i gdje postoje značajni emotivni ulozi.

Zato preduzetnik ponekad mora:

1) Ostvarivati.

2) Biti kognitivno (spoznajno) prilagodljiv.

3) Učiti na neuspjehu.

Proces koji počinje željenim ishodom, a zatim se fokusira na sredstva za postizanje tog ishoda (segmentacija – targetiranje – pozicioniranje):

Analiza dugoročnih prilika na tržištu.

Istraživanje i izbor ciljnih tržišta.

Identifikacija segmentacionih varijabli i segmentacija tržišta.

Razvoj profila dobijenih segmenata.

Nastavak na sledećem slajdu!

Uzročni proces

Procjena privlačnosti svakog segmenta.

Izbor cilnog/-ih segmenta/-ata.

Odrađivanje mogućih koncepata za pozicioniranje svakog ciljnog segmenta.

Izbor, razvoj i komunikacija izabranih koncepata za pozicioniranje.

Razvoj marketing strategija.

Planiranje marketing programa.

Organizovanje, implementacija i kontrola marketing napora.

1) Ostvarivanje

PROCES OSTVARENJA

(alternativno razmišljanje preduzetnika)

Proces koji počinje onim što pojedinac ima (ko je, što zna, i koga poznaje), a zatim se fokusira na izabrani od mogućih ishoda.

Slikovito rečeno: “pripremiti ručak od onog što imamo u frižideru”.

Implikacije ostvarenja za preduzetnika:

Patchwork (patch – zakrpa) načelo. Aktivnost vođena sredstvima, koja naglašava stvaranje nečeg novog postojećim sredstvima, a ne otkrivanjem novih načina za postizanje datih ciljeva. Pri tom “nisu važne zakrpe (ko sam, što znam, koga poznajem) nego ono što preduzetnik od njih napravi”.

Načelo dopustivih gubitaka. Propisuje da unapred definišemo ono što smo spremni izgubiti, umjesto da kalkulišemo o očekivanim povraćajima na projekat. To zavisi od preduzetnikovog finansijskog stanja i psihičke spremnosti da podnese odrađen gubitak. Posebno je pogodno u slučaju eksperimentisanja u nesigurnom okruženju.

Načelo vrapca u ruci. Uključuje pregovaranje sa bilo kim i svima koji su zainteresovani i žele se uključiti u poduhvat. Ko se pridruži projektu određuje ciljeve preduzeća, a ne obrnuto. Naglašava se doprinos učesnika poduhvata, koji pomažu u njegovom oblikovanju. “Bolje vrabac u ruci nego golub na grani”.

Načelo limunade. Propisuje okretanje iznenađenja u svoju korist – umjesto da se iznenađenja pokušavaju izbjeći, boriti se protiv njih, ili im se prilagoditi. Težnja je da se neočekivano okrene u vrijedno i profitabilno. Traži se svijetla strana prijetnji i pronalaze se i stvaraju prilike.

Načelo pilota u avionu. Zagovara oslanjanje na ljude i rad sa ljudima kao primarnim pokretačima prilika. Ali bez ograničavanja preduzetničkih napora da se koriste pojedincu spoljnji faktori poput tehnoloških momenata i socio-ekonomskih trendova. Kada je budućnost stvarno nepoznata ne koristi fokusiranje na bolje načine predviđanja budućnosti, već se treba fokusirati na aspekte budućnosti koji se mogu kontrolisati svojim aktivnostima.

Navedeni principi omogućuju preduzetniku da, u okruženju u kojem vlada velika neizvijesnost, uspostavi kontrolu nad svojim novim poduhvatom (a ne da se oslanja na programirani razvoj) tako ne samo da može upravljati okruženjem nego ga može i oblikovati i iskoristiti neočekivane događaje.

2) Kognitivna (spoznajna) prilagodljivost

Opisuje mjeru u kojoj su preduzetnici dinamični, fleksibilni, upravljaju sami sobom, kao i uključeni u proces generisanja višestrukih okvira odlučivanja fokusiranih na opažanje i procesuiranje promjena u svom okruženju i zatim djelovanje prema njima.

Povećanje spoznajne prilagodljivosti povećava sposobnost:

Prilagođavanja novim situacijama – osnova je da predhodno znanje i iskustvo osobe utiče na učenje ili rešavanje problema u novoj situaciji.

Kreativnosti – može voditi originalnim i prilagodljivim idejama, rešenjima i pogledima.

Komunikacije – nečije rezonovanje u odnosu na dati odgovor.

3) Učenje iz poslovnog neuspjeha

Motivacija za upravljanje sopstvenim poslom obično nije samo u dobiti, nego i privrženost proizvodu, tržištu i klijentima, lični razvoj i potreba za samodokazivanjem.

Porodična firma ne mora biti samo izvor dobiti nego i kontekst funkcionisanja porodice, kao i oličenje porodičnog ponosa i identiteta.

Neuspjeh posla će vjerovatno prouzrokovati negativnu emotivnu reakciju (žalost) kod preduzetnika. Tuga može omesti preduzetnikovu sposobnost učenja iz neuspjeha, a vrlo vjerovatno i motivaciju da ponovo pokuša.

ŽALOST (tuga)

Negativna emotivna reakcija koju osoba osjeća zbog gubitka nečega važnog.

Primarni procesi oporavka od žalosti: Orjentacija prema gubitku – odnosi se na

obradu nekih aspekata iskustva gubitka i kao rezultat raskidanje emotivnih veza sa izgubljenim objektom.

Orjentacija prema obnovi – zasniva se na izbjegavanju i proaktivnosti prema sekundarnim izvorima stresa (lošija finansijska situacija, potreba za novim poslom, pad nivoa standarda) koji proizilaze iz glavnog gubitka.

Dvostruki proces oporavka od žalosti Uključuje oscilacije između predhodno

navedenih pristupa oporavka od žalosti (orjentacije prema gubitku i orjentacije prema obnovi).

To ubrzava proces oporavka jer osobi

omogućuje da iskoristi njihove dobre strane, kao i da umanji cijenu predugog zadržavanja na jednoj.

Implikacije dvostrukog procesa oporavka od žalosti:

Saznanje da su osjećanja i reakcije kroz koje preduzetnik prolazi normalne u takvoj situaciji može pomoći da se smanje postiđenosti i nelagodnost.

Postoje psihološke i fiziološke posledice prouzrokovane osjećajem gubitka – razumijevanje simptoma može pomoći oporavku.

Proces oproravka od žalosti sadrži i osjećaj olakšanja u saznanju da će trenutni osjećaj gubitka, tuge i bespomoćnosti konačno nestati.

Oporavak i proces učenja se mogu pojačati oscilacijom između orjentacije prema gubitku i orjentacije prema obnovi.

Oporavak od gubitka daje priliku za povećanje znanja iz preduzetništva, koristan i pojedincu i društvu.

4. Menadžersko nasuprot preduzetničkom odlučivanju

Preduzetništvo predstavlja i model upravljanja postojećim preduzećem koji se razlikuje od načina na koji se njime tradicionalno upravljalo – razlike preduzetničkog i tradicionalnog upravljanja su u:

Strategijskoj orjentaciji i predanosti prilici.

Angažovanju resursa i njihovoj kontroli.

Strukturi menadžmenta (upravljačka struktura) i filozofiji nagrađivanja.

Orjentaciji prema rastu i preduzetničkoj kulturi.

Strategijska orjentacija i predanost prilici

Strategijska orjentacija – filozofija preduzeća koja podstiče njegovo strategijsko odlučivanje – način na koji gleda na svijet i na sebe (to su ključni faktori kreiranja strategije).

Preduzetnički menadžmet – strategija je vođena prisutnošću i rađanjem prilike za novi ulazak na tržište (sticanje i alokacija potrebnih resursa je tek drugi korak).

Tradicionalni menadžment – strategija je efikasno iskorišćavanje resursa preduzeća.

Angažovanje resursa i njihova kontrola

Preduzetnički menadžment (u fokusu je prilika) – vodi se pitanjem kako preduzće može umanjiti resurse potrebne za ostvarivanje prilike (daje fleksibilnost). Težište je na osiguranom pristupu tuđim resursima.

Tradicionalni menadžment – kad preduzeće odluči vezati resurse za određenu priliku ono to radi sveobuhvatno i kontinuriano. Težište je na vlasništvu i daljoj akumulaciji resursa.

Upravljačka struktura i filozofija nagrađivanja

Preduzetnički menadžment – struktura je organska – ima nekoliko slojeva birokratije između top menadžmenta i klijenata, kao i višestruke neformalne mreže. Nagrađuje se doprinos otkrivanju i eksploataciji prilika.

Tradicionalni menadžment – formalizovana struktura prilagođena efikasnoj raspodjeli kontrolisanih resursa. Nagrađivanje je prema odgovornostima – količina resursa (imovina i ljudi) koju zaposleni kontroliše.

Orjentacija prema rastu i preduzetnička kultura

Preduzetnički menadžment – teži se ubrzanom rastu. Organizaciona kultura podstiče zaposlene na generisanje i eksploataciju ideja i uključivanje u druge aktivnosti koje daju kreativan rezultat.

Tradicionalni menadžment – teži se stabilnom rastu. Organizaciona kultura podstiče zaposlene na nove ideje koje se tiču resursa koje preduzeće kontroliše.

5. Etika i društvena odgovornost preduzetnika

POSLOVNA ETIKA

Proučavanje ponašanja i morala u poslovnoj situaciji.

Proučavanje poslovnih praksi u svijetlu ljudskih vrijednosti.

(Etika – proučavanje svega što je dobro za ljude).

ETIKA PREDUZETNIKA: Preduzetništvo je efikasno sredstvo za postizanje povoljnih ishoda za sve, a ne na štetu drugih.

Stav prema društvenoj odgovornosti:

Menadžera – proizilazi iz korporativne kulture koja podržava zakone i profesionalne etičke kodekse.

Preduzetnika – (koji u novom preduzeću razvija interni etički kodeks) mnogo više zavisi od njegovog ličnog vrijednosnog sistema.

Mada se više oslanjaju na lični moralni sistem, preduzetnici su se pokazali izuzetno osjetljivim na pritiske svojih kolega i opšte društvene norme zajednice, kao i na pritiske konkurencije.

Razlike među preduzetnicima u različitim zajednicama i zemljama donekle odražavaju opšte vrijednosti i norme tih zajednica i zemalja.

III. POSLOVNA IDEJA I ANALIZA PRILIKE

1. Izvori novih ideja

Klijenti. Preduzetnici bi trebali stalno obraćati pažnju na potencijalne klijente, njihove ideje i potrebe.

Postojeći proizvodi i usluge. Preduzetnici bi trebali stalno posmatrati i procjenjivati konkurentske proizvode i usluge na tržištu. Tako se dolazi do otkrivanja načina poboljšanja tih proizvoda i usluga sa boljim prodajnim i profitnim potencijalom.

Nastavak na sledećem slajdu!

Kanali distribucije. Učesnici distribucije su odličan izvor novih ideja jer su upoznati sa tržišnim potrebama.

Vlada.

Postojeći patenti mogu ukazati na prilike.

Zakoni mogu pružati nove mogućnosti.

Istraživanje i razvoj. Najveći izvor novih ideja je preduzetnikov trud uložen u istraživanje i razvoj.

2. METODE GENERISANJA IDEJA

a) Fokus grupe

b) Brainstorming

c) Problemska analiza

a) Fokus grupe

Grupe pojedinaca koje pružaju informacije u strukturiranom obliku.

Moderator vodi grupu (usmjerava direktno ili indirektno) kroz otvoren, dubinski razgovor. Grupa (8 do 14 članova) podstiče se komentarima članova druge grupe kako bi kreativno uobličili i razvili ideju za novi proizvod koji će popuniti tržišnu ponudu.

b) Brainstorming

Grupna metoda za dobijanje novih ideja i rešenja. Kroz učestvovanje u organizovanom grupnom iskustvu se postiže veća kreativnost. Pravila su:

U grupi nije dozvoljeno kritikovanje – svaka ideja je dobrodošla.

Ohrabruje se slobodna volja – što šira ideja to bolje.

Poželjna je velika količina ideja – što ih je više to je vjerovatnije pojavljivanje korisnih ideja.

Ohrabruju se kombinacije i poboljšanja ideja – tuđe ideje se mogu koristiti kako bi se dobila nova ideja.

c) Problemska analiza

Metod dobijanja novih ideja i rešenja fokusiranjem na probleme.

Potrošačima se daje popis problema iz opšte kategorije proizvoda – oni određuju i raspravljaju o proizvodima iz kategorije sa kojom imaju odrađeni problem. Metod je često efikasniji od fokus grupe jer je lakše povezati poznate proizvode sa predloženim problemima i doći do ideja za novi proizvod nego generisati potpuno novu ideju za proizvod.

3. KREATIVNO REŠAVANJE PROBLEMA

Metode:

a) Brainstorming.

b) Obrnuti brainstorming.

c) Braniwriting.

d) Gordonova metoda.

e) Metoda kontrolne liste.

f) Slobodno asociranje.

g) Prisilni odnosi.

h) Metoda zajedničkih bilješki.

i) Ispisivanje svojstava.

j) Pristup velikog sna.

k) Analiza parametara.

a) Brainstorming

Počinje problemskom izjavom.

Izabere se 6 do 12 učesnika (ni jedan član grupe ne treba biti priznati stručnjak iz područja problema – kako bi se izbjeglo ometanje odgovora).

Sve ideje, ma koliko bile nelogične, trebaju se zabilježiti, a učesnici spriječiti da kritikuju i procjenjuju.

b) Obrnuti brainstorming

Grupni metod dobijanja ideja fokusiran na negativno (kritika ideja).

Pronalaze se nedostaci postavljanjem pitanja: na koje sve načine ova ideja može propasti?

Definiše se sve što nije dobro u vezi ideje, a potom slijedi rasprava o načinima prevazilaženja uočenih problema.

c) Brainwriting

Oblik pisanog breinstorminga.

Tiho, pismeno generisanje ideja grupe ljudi.

Članovi grupe (obično od 6 ljudi) upisuju 3 ideje u roku od 5 minuta na posebno dizajniranoj kartici. Formular se dodaje susjednom članu koji dalje upisuje tri ideje, sve dok svi formulari ne obiđu sve članove. Može se izvesti i putem interneta.

d) Gordonova metoda

Metoda razvijanja novih ideja kada pojedinci nijesu svjesni problema. Članovi grupe ne znaju što je tačno problem – omogućuje da rešenje ne bude zamagljeno predhodno smišljenim idejama i obrascima ponašanja.

Preduzetnik navodi opšte pojmove vezane za problem. Grupa odgovara brojnim idejama. Pojam se razvija i slijede povezani pojmovi. Potom se otkriva stvarni problem i grupa poboljšava konačno rešenje.

e) Metoda kontrolne liste

Razvijanje nove ideje putem popisa vezanih problema. Opšta kontrolna lista:

Koristiti za nešto drugo? Novi način upotrebe ovakvog kakav je? Nove upotrebe ako je modifikovano?

Prilagoditi? Što je još slično tome? Koje druge ideje ovo sugeriše? Je li prošla ponuda slična? Što mogu kopirati? S kim se mogu takmičiti?

Modifikovati? Novi zaokret? Promijeniti značenje, boju,

pokret, miris, izgled, oblik? Ostale promjene?

Nastavak na sledećem slajdu!

Povećati? Što dodati? Više vremena? Veća frekventnost? Jače? Veće? Deblje? Dodatna vrijednost? Dodatni sastojak? Duplirati? Umnožiti? Pretjerati?

Umanjiti? Što zamijeniti? Manje? Kondezovano? Minijatura? Niže? Kraće? Lakše? Izostaviti? Pojednostaviti? Razdvojiti? Nedovoljno iskazati?

Zamijeniti? Ko drugi umjesto? Što drugo umjesto? Drugi sastojak? Drugi materijal? Drugi proces? Druga energija? Drugo mjesto? Drugi pristup? Drugi ton glasa?

Preurediti? Međusobno zamijeniti komponente? Drugi obrazac? Drugi izgled? Drugi poredak? Zamijeniti uzrok i posledicu? Promijeniti put? Promijeniti redosled?

Okrenuti? Zamijeniti pozitivno i negativno? A suprotnosti? Okrenuti naopako? Prevrnuti? Zamijeniti uloge? Promijeniti cipele? Okrenuti stolove? Okrenuti drugo lice?

Kombinovati? A smesa, legura, asortiman, grupisanje? Kombinovati jedinice? Kombinovati svrhe? Kombinovati privlačost? Kombinovati ideje?

f) Slobodno asociranje

Razvijanje nove ideje putem lanca asocijativnih riječi. Jedna od najefikasnijih i najjednostavnijih metoda. Pomaže u razvoju potpuno novih viđenja problema.

Zapiše se riječ ili izraz povezan sa problemom, pa sve po jedan novi dalje kroz stalni misaoni proces, tako se dobije lanac ideja koji završava novom proizvodnom idejom.

g) Prisilni odnosi

Razvijanje nove ideje posmatranjem kombinacije proizvoda.

Izolovati elemente problema.

Pronaći odnose/veze među tim elementima.

Redom zabilježiti odnose.

Analizirati rezultirajuće odnose kako bismo pronašli ideje ili obrasce.

Razviti nove ideje iz tih obrazaca.

h) Metoda zajedničkih bilješki

Razvijanje nove ideje na način da članovi grupe redovno bilježe ideje.

Učesnici uzmu džepne notese sa izjavom o problemu, razmotre problem i njegova moguća rešenja, bilježeći ideje tri puta dnevno. Na kraju sedmice se formira spisak najboljih ideja i rešenjima, koji se razmatra od strane iste grupe učesnika.

i) Ispisivanje osobina

Razvijanje ideje posmatranjem pozitivnih i negativnih osobina.

Preduzetnik bilježi osobine predmeta ili problema, a zatim razmatra svaku sa različitih stanovišta.

j) Pristup velikog sna

Razvijanje nove ideje razmišljanjem bez ograničenja.

Traži od preduzetnika da ima san o problemu i njegovim rešenjima. Svaka mogućnost se bilježi i istražuje bez obzira na negativnosti i potrebne resurse. Ideje se konceptualizuju bez ograničenja, sve dok se neka ideja ne razvije u zadovoljavajući oblik.

k) Analiza parametara

Razvijanje nove ideje fokusiranjem na određivanje parametara i kreativne sinteze.

Određenje parametara se odnosi na analizu varjabli u datoj situaciji kako bi se odradila njihova relativna važnost.

Kreativna sinteza – pošto se odrede glavni problemi, razvijaju se odnosi između parametara koji opisuju glavne probleme. Putem ocjene parametara i odnosa razvija se jedno ili više rešenja.

Ilustracija analize parametara

Kreativnost

Kreativnost je veoma važna za preduzetnika.

Kretativnost obično opada sa godinama, obrazovanjem, manjkom korišćenja, birokratijom.

Skriveni kreativni potencijal pojedinca može biti prigušen perceptivnim, kulturnim, emotivnim i organizacionim faktorima.

Kreativnost se može osloboditi, a ideje i inovacije generisati, metodama kreativnog rešavanja problema.

4. PREPOZNAVANJE PRILIKE

Prepoznavanje prilike daje mogućnost preduzetniku da uspješno odgovori na dovoljno veliku nezadovoljenu potrebu, što rezultira dovoljno velikom prodajom i profitom.

Prepoznavanje prilike je često rezultat:

Predhodnog znanja i stručnosti preduzetnika (rezultat je kombinacije obrazovanja i poslovnog i ličnog iskustva).

Preduzetničke opreznosti.

Preduzetničke mreže.

Prepoznavanje prilike

PLAN PROCJENE I RAZVOJA PRILIKE

Plan (analiza) procjene i razvoja prilike služi procjeni inovativne ideje ili prilike (osnova je za odlučivanje). Ima sledeće djelove:

a) Opis ideje (proizvoda ili usluge) i njene konkurencije.

b) Procjenu domaćeg i međunarodnog tržišta za ideju.

c) Procjenu preduzetnika i njegovog tima.

d) Korake (aktivnosti i resurse) da se ideja napravi održivim poslovnim poduhvatom.

a) Ideja i njena konkurencija

U fokusu je sama ideja i njena konkurencija. Proizvod ili usluga se opisuju što detaljnije. Prototip ili grafički prikaz proizvoda pomaže u potpunom razumijevanju njegovih djelova i osobina.

Identifikuju se svi konkurentski proizvodi i konkurentska preduzeća na tržišnom prostoru proizvoda (usluge).

Ideja se upoređuje sa barem 3 konkurentska prizvoda najsličnija za zadovoljenje identifikovane tržišne potrebe. Rezultat je opis po čemu je proizvod različit i jedinstven.

b) Tržište i prilika

Odnosi se na veličinu i osobine tržišta. Podaci se prikupljaju za barem 3 godine, tako da trend bude uočljiv za: čitavu industriju, čitavo tržište, tržišni segment i ciljno tržište. To je moguće uraditi prikupljanjem sekundarnih (objavljenih) podataka.

Preduzetnik bi trebao moći odrediti veličinu i osobine tržišta, kao i je li ono dovoljno veliko i odgovarajuće da bi se opravdala ulaganja, odnosno pristupilo izradi poslovnog plana i stvarno ušlo na tržište.

Osobine tržišta se mogu odrediti kroz odgovore na sledeća pitanja:

Sastoji li se tržište od nekoliko velikih ili mnogo malih

preduzeća? Odgovara li tržište brzo ili sporo na nova preduzeća

koja mu pristupaju? Koliko se novih proizvoda predstavi godišnje na tom

tržištu? Koliko je tržište geografski raspršeno? Koja se tržišna potreba zadovoljava? Koji se društveni uslovi ističu na tržištu? Koje bi druge proizvode preduzeće moglo predstaviti

na ovom tržištu? Koja je priroda i veličina međunarodnog tržišta?

c) Procjena preduzetika i njegovog tima

Preduzetnik i njegov tim trebaju biti procijenjeni sa aspekta mogućnosti realizacije poduhvata.

Procjena preduzetnika i njegovog tima treba pomoći da se odredi dali je on stvarno odgovarajući za uspješno stavljanje svoje ideje na tržište.

Barem jedan član tima treba imati iskustvo u industriji na koju se ideja odnosi.

Procjena preduzetnika i njegovog tima treba odgovoriti na sledeća pitanja:

Zašto ti je ova ideja i prilika uzbudljiva?

Hoće li ti ideja i prilika biti zanimljivi i kad prođe početno uzbuđenje?

Kako ideja i prilika odgovaraju tvom ličnom porijeklu i iskustvu?

Kako odgovara tvom preduzetničkom timu?

d) Sledeći koraci

Sadrži kritične korake koje je potrebno preduzeti da bi ideja bila realizovana na tržištu.

Korake treba po redu poređati i navesti potrebno vrijeme i novac za njihovu realizaciju.

Većina preduzetnika podcijeni troškove i vrijeme za 30%.

PLANIRANJE I PROCES RAZVOJA PROIZVODA

Ideja koja se pojavila dalje se razvija kroz proces planiranja i razvoja proizvoda:

Faza ideje – utvrđuje se potencijal ideje. Faza koncepta – ideja se testira da se utvrdi

prihvaćenost od strane potrošača – osobine, cijena i promocija proizvoda i glavnih konkurentskih proizvoda

Faza razvoja proizvoda – određuje se reakcija potrošača na fizički proizvod

Faza probnog marketinga – provodi se marketinški test kako bi se povećala sigurnost uspjeha komercijalizacije – ukazuje na nivo prihvaćenosti od potrošača.

Faza komercijalizacije.

Proces planiranja i razvoja proizvoda

PROCJENA PRILIKE

Koju tržišnu potrebu zadovoljava?

Što ste uočili ili doživjeli u vezi te tržišne potrebe?

Kakvo se društveno stanje nalazi u pozadini te tržišne potrebe?

Što kažu podaci istraživanja tržišta za uočenu tržišnu potrebu?

Koji patenti bi mogli biti dostupni i potrebni za

zadovoljenje ove potrebe?

Koja je postojeća konkurencija na ovom tržištu? Kako

biste opisali ponašanje konkurencije?

Kako izgleda međunarodno tržište?

Kako izgleda međunarodna konkurencija?

Kako se tačno može zaraditi u ovoj djelatnosti?

IV. INOVACIJE I PREDUZETNIŠTVO

FAKTORI KREATIVNE DESTRUKCIJE (Šumpeter):

Uvođenje novog proizvoda (ili značajno poboljšanje kvaliteta postojećeg proizvoda).

Uvođenje novog metoda proizvodnje (procesna inovacija).

Otvaranje novog tržišta (posebno izvoznog tržišta na novoj tehnologiji).

Osvajanje novog izvora snabdijevanja sirovinama ili poluproizvodima.

Stvaranje novog tipa industrijske organizacije (administrativna inovacija).

1. VRSTE INOVACIJA – JEDINSTVENOST IDEJE

a) Najnovije (napredne) inovacije – sasvim novi proizvodi ili tehnologije.

b) Tehnološke inovacije – novi proizvodi sa značajnim tehnološkim napretkom.

c) Obične inovacija – novi proizvodi sa malo tehnološke promjene.

a) Napredne (najnovije) inovacije

(probojne, revolucionarne – najmanje ih je)

Izvorno jedinstvene inovacije često uspostavljaju platformu na kojoj se razvijaju buduće inovacije u nekom području.

S obzirom da su često osnova daljem inoviranju na nekom području, potrebno ih je što jače zaštititi.

Napr: penicilin, kompjuter, avion, automobil, internet, mašina za veš.

b) Tehnološke inovacije

Javljaju se češće od naprednih i obično su na nižem nivou naučnog otkrića i unapređenja.

Vrlo su značajne jer nude napredak na nivou proizvod/tržište.

Obično ih treba zaštititi.

Napr: personalni računar, mlazni avion, mobilni telefon.

c) Obične inovacije

Najčešće su i obično proširuju tehnološke inovacije tako što omogućuju bolje proizvode ili usluge, ili proizvode i usluge koji imaju bolji prolaz na tržištu.

Tržište ima veći uticaj na inovaciju od tehnologije.

Manja, tržištu prilagođena, unapređenja (poboljšanja) već postojećih proizvoda: sokovi u limenci, kafa bez kofeina...

2. NOVI PROIZVODI – SA ASPEKTA POTROŠAČA

Prema tome koliko potrošač mora promijeniti svoje ponašanje ili koliko novog mora naučiti da bi koristio proizvod:

Stalne inovacije – promjene modela automobila; promjene modnog stila; promjena pakovanja, veličine ili boje proizvoda, itd.

Dinamične stalne inovacije – disketa, cd, fleška.

Diskontinuelne inovacije – internet.

Klasifikacija novih proizvoda sa aspekta preduzeća – može se posmatrati i u odnsu na:

Stepen novosti tržišta:

Nema tržišne promjene.

Ojačano tržište.

Novo tržište.

Stepen tehnoloških novosti:

Nema tehnološke promjene.

Poboljšana tehnologija.

Nova tehnologija.

3. PROCES KOMERCIJALIZACIJE INOVACIJE

Proces komercijalizacije inovacije i razvoja (evolucije) proizvoda kroz preduzetničku aktivnost:

1) Prepoznavanje društvenih potreba.

2) Iniciranje tehnološke inovacije.

3) Iterativna sinteza – spoj nauke (znanja) i društvene potrebe kojim počinje proces razvoja proizvoda.

4) Razvojna faza.

5) Industrijska faza.

Pronalazač i preduzetnik

Pronalazač

Pojedinac koji stvara nešto novo.

Snažno je motivisan i inspirisan sopstvenim radom i ličnim idejama.

Fokusira se na pronalazak.

Preduzetnik

Fokusira se na novi poduhvat i mnogo ulaže u njegov uspjeh.

Novi poduhvat može bazirati na pronalasku.

Pronalazak pretvara u komercijalno koristan proizvod.

4. MEHANIZMI RAZVOJA INOVACIJE PREMA KOMERCIJALIZACIJI

a) Vlada.

b) Korporativno preduzetništvo.

c) Nezavisno preduzetništvo.

a) Vlada kao inovator

Vlada može biti aktivna u komercijalizaciji efekata sinteze društvene potrebe i razvijene nove tehnologije.

TEHNOLOŠKI TRANSFER

Prenos tehnologije razvijene u laboratorijama na nove komercijalne proizvode.

b) Korporativno preduzetništvo

Preduzetništvo u okviru postojećeg poslovanja može premostiti jaz između nauke i tržišta.

Prednost: posjedovanje finansijskih resursa, poslovnih vještina, marketing sistema za uspješnu komercijalizaciju.

Nedostatak: čvrsto strukturirani birokratski sistemi usredsređeni na kratkoročnu dobit.

c) Nezavisno preduzetništvo

Nezavisno preduzetništvo je najuspješnija metoda premošćavanja jaza između nauke i tržišta, stvaranja novih proizvoda i uvođenja novih proizvoda i usluga na tržište.

Prednost: izgradnjom ekonomske baze i otvaranjem novih radnih mjesta značajno utiče na privredu datog područja.

Nedostatak: mogući nedostatak potencijala za realizaciju preduzetničkog poduhvata.

V. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO I DRUGA PRAVNA PITANJA ZA PREDUZETNIKA

1. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

Patenti, zaštitni znaci, autorska prava i poslovne tajne u posjedu preduzetnika.

2. PATENTI

Osigurava vlasniku zaštitu da neko drugi napravi, koristi ili proda zaštićenu ideju.

Ugovor između vlade i pronalazača.

Pronalazač otkriva izum a vlada mu na određeno vrijeme dodjeljuje ekskluzivnost u korišćenju izuma.

Po isteku tog vremena, vlada objavljuje izum i on postaje javno dobro.

Patenti – vrste

Patent na pravo korišćenja – pruža vlasniku zaštitu da bilo ko drugi napravi, koristi, i/ili proda identifikovani pronalazak.

Dizajnerski patent – isključuje druge iz izrade, upotrebe ili prodaje artikala zaštićenog dizajna.

Pogonski patent – pruža vlasniku zaštitu da bilo ko drugi napravi, koristi, i/ili proda zaštićene varijante postrojenja.

Mogućnost izbjegavanja povrede patenta

3. ZAŠTITNI ZNAK

Karakteristična riječ, ime ili simbol koji se koristi za identifikaciju proizvoda.

Zaštitni znak može biti: riječ, simbol, dizajn, slogan, specifičan zvuk (ili njihova kombinacija).

Zaštitni znak identifikuje izvor vlasništva određenog dobra ili usluge i može trajati neograničeno.

Zaštitni znak – vrste

Sastavljeni (skovani) znak – ne postoji odnos između znaka i proizvoda ili usluge (Mercedes, Kodak).

Proizvolji znak – primjenjuje se na proizvod ili uslugu (Apple).

Sugestivni znak – koristi se da bi sugerisao određene karakeristike (opisive atribute) proizvoda ili usluge.

Opisni znak – deskirptivan je u odnosu na određeni proizvod ili uslugu.

4. AUTORSKA PRAVA

Pravo dato da bi se drugi spriječili da štampaju, kopiraju ili objavljuju originalno autorsko djelo.

Autorsko pravo štiti originalna autorska djela.

Autorsko pravo ne štiti samu ideju i dopušta drugima da koriste ideju ili koncept na drukčiji način.

5. POSLOVNA TAJNA

Zaštita da drugi ne bi mogli objavljivati ili otkrivati informacije koje bi mogle biti štetne za poslovanje.

Od zaposlenih uključenih u rad vezan za ideju ili proces može se tražiti da prvo potpišu UGOVOR O POVJERLJIVOSTI INFORMACIJA koji štiti od odavanja poslovne tajne za vrijeme rada ili posle napuštanja organizacije.

Zaštitu od curenja poslovnih tajni je teško provesti. Pravne postupke je moguće provesti tek pošto je tajna već otkrivena. Većina problema se može izbjeći primjenom mjera opreza jer se curenja često događaju nehotice.

Preporuke preduzetniku:

Trenirati zaposlene da se u pogledu osjetljivih pitanja obraćaju jednoj osobi.

Omogućiti pratnju svim posjetiocima preduzeća.

Izbjegavati razgovore o poslu na javnom mjestu.

Držati u tajnosti važne planove o putovanjima.

Kontrolisati informacije koje bi zaposleni mogli objaviti na konferencijama ili u časopisima.

Koristiti jednostavne mjere sigurnosti – zaključavati dokumentaciju, šifrovati računare, koristiti rezač za papir...

Zaposlenima dati ugovor o povjerljivosti informacija.

Ne faksirati osjetljive informacije.

Posebno označiti povjerljive dokumente.

6. LICENCIRANJE

Ugovorni sporazum koji drugima daje pravo na upotrebu intelekutalnog vlasništva u zamjenu za nadoknadu.

Sporazum dvije strane, gdje jedna strana ima vlasnička prava nad nekom informacijom, procesom ili tehnologijom koja je zaštićena patentom, zaštitnim znakom ili autorskim pravom.

Licencni sporazum (ugovor) traži od primaoca licence da plati naknadu ili neki drugi specificirani iznos davaocu licence u zamjenu za pravo da kopira patent, zaštitni znak ili autorsko pravo.

Licenciranje je moćno marketinško oruđe. Licence se mogu koristiti za minimiziranje rizika, proširenje poslovanja ili dopunu linije proizvoda.

Licencni sporazum o patentu određuje način na koji primaoc licence ima pristup patentu (proizvodnja i/ili promet proizvoda ili usluga).

Licenciranje zaštitnog znaka – franšiza.

Licenciranje autorskih prava – pravo upotrebe i kopiranja knjiga, softvera, muzike, fotografija i igara...

7. SIGURNOST I ODGOVORNOST ZA PROIZVODE

Preduzeće je odgovorno da obezbijedi sigurnost novih proizvoda i njihovu usklađenost sa zakonskim propisima.

Preduzetnik je dužan provjeriti da li novi proizvod podpada pod zakonsku regulativu, i ako da – uskladiti ga sa propisanim standardima.

Preduzetnik je dužan prijaviti (i otkloniti) uočene propuste na vrijeme.

Vrste tužbi za narušenu sigurnost proizvoda:

Nemar – u proizvodnom i marketing procesu.

Garancija – proizvod ne funkcioniše kako je promovisan.

Stroga odgovornost – proizvod je imao nedostatke prije preuzimanja.

Pogrešno prikazivanje – netačne informacije o prirodi i kvalitetu proizvoda.

8. OSIGURANJE

Osiguranje omogućuje upravljanje rizikom u novom poslu.

Pored opreza, za preduzetnika je veoma važno da se osigura od određenih oblika rizika – imovinu, od nezgode...

Osnovni problem je što preduzetnik u početku obično raspolaže ograničenim finansijkim sredstvima.

9. UGOVORI

Zakonski obavezujući sporazum dvije strane.

Ugovor treba:

Sadržati sve uključene strane.

Transakciju treba detaljno opisati.

Specificirati tačnu vrijednost i način izvršavanja transakcije.

Sadržati potpise osoba uključenih u dogovor.

10. POTREBA ZA ADVOKATOM

S obzirom da je cijelo poslovanje regulisano zakonom – preduzetnik treba biti svjestan svih uredbi koje mogu uticati na njegovo poslovanje.

Tako kod izbora organizacionog modela preduzeća teba voditi računa o: odgovornosti, porezu, stabilnosti, transferu interesa, trošku osnivanja, prikupljanju kapitala.

Advokat se može angažovati za konkretan slučaj, na duži vremenski period, ili mu se može ponuditi učešće u vlasništvu firme.

Literatura

Blagoje Paunović: PREDUZETNIŠTVO I UPRAVLJANJE MALIM PREDUZEĆIMA, CID Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2012.

David Deakins, Mark Freel: PREDUZETNIŠTVO I MALE FIRME, peto izdanje, prevod: DATA STATUS Beograd, 2012.

Robert D. Hisrich, Michael P. Peters, Dean A. Shepherd: PREDUZETNIŠTVO, sedmo izdanje, prevod Mate Zagreb, 2011.

Kolokvijalne teme

1. Preduzetništvo

2. Faze procesa preduzetništva

3. Identifikacija i procjena prilike

4. Osnovni elementi poslovnog plana

5. Svrha poslovnog plana

6. Određivanje potrebnih resursa

7. Upravljanje formiranim preduzećem

8. Vrste formiranog preduzeća

9. Bitne komponente preduzetničkog procesa

10. Uloga preduzetništva u privrednom razvoju

Kolokvijalne teme

11. Preduzetnik

12. Najčešće isticane osobine preduzetnika

13. Ključne komponente uspješnih preduzetnika

14. Tamna strana preduzetništva

15. Preduzetnički način razmišljnja

16. Žalost

17. Procesi oporavka od žalosti

18. Etika preduzetnika

19. Izvori novih ideja

20. Metode generisanja ideja

Kolokvijalne teme

21. Plan procjene i razvoja prilike

22. Faktori kreativne destrukcije

23. Vrste inovacija – jedinstvenost ideje

24. Novi proizvodi sa aspekta potrošača

25. Proces komercijalizacije inovacije

26. Mehanizmi razvoja inovacije

27. Tehnološki transfer

28. Intelektualno vlasništvo

29. Patent

30. Vrste patenta

Kolokvijalne teme

31. Zaštitni znak

32. Vrste zaštitnog znaka

33. Autorska prava

34. Poslovna tajna

35. Ugovor o povjerljivosti informacija

36. Licenciranje

37. Sigurnost i odgovornost za proizvode

38. Osiguranje

39. Ugovor

40. Potreba za advokatom

Hvala na pažnji!