Ovo je priča o Ani. Ona je vesela i radoznala djevojčica. Živi u malenom gradu i ide u prvi razred. Obožava pjevati i plesati. Već je nekoliko dana jako uzbuđena jer ide sa svojim razredom u kazalište. Napokon je došao dugo iščekivani dan. Stigli su u kazalište. Koje li radosti! Na ulazu je Ana ugledala plakat. - Snje-žno kra-ljev-stvo. – Slovkajući, pročitala je. Sve joj se čini veličanstveno poput bajke.

Ušla je u veliku crvenu dvoranu. Svjetla se gase. U gledalištu je tišina. Ana se načas uplašila, a onda su se upalila svjetla pozornice. Začula se tiha glazba. Balerine su dolepršale na pozornicu poput nježnih pahuljica. Hodaju na prstima, poskakuju i rade piruete. Vitke i nježne očarale su Anu. Gleda ih i uživa u svakom njihovom pokretu. Lagano se njiše u ritmu glazbe. Srce joj je ispunjeno srećom. Šapnula je svojim prijateljicama: - I ja ću jednog dana postati balerina i plesati u kazalištu. -

Ana se sretna vratila kući. - Bilo je prekrasno. Uživala sam u kazalištu. – Ispričala je svojim roditeljima. Dugo je u krevetu razmišljala o današnjem danu. Pred očima su joj blještala svjetla pozornice i plesale balerine. Napokon je zaspala. Sanjala je neobičan san.

Lutala je noću u velikom gradu. Ulice su bile kao labirint. Izgubila se i zaplakala. Podigla je pogled prema nebu i vidjela mnoštvo zvijezda. S neba su sišle dvije sjajne zvjezdice i rekle joj: - Nemoj biti tužna. Pođi s nama, mi ćemo ti pokazati put kojim moraš ići. – - Kamo me vodite? – zbunjeno upita Ana. - Ne boj se. Ništa ti se ružno neće dogoditi. -

Zvjezdice su Anu odvele na mekane, svilenkaste oblake. Posipale su ju zvjezdanom prašinom i ona se u trenu pretvorila u balerinu. Mjesec ju je obasjavao, a ona je zamišljala da je to reflektor. Cijelu je noć plesala. Kad se probudila rekla je: - Želim da moj san postane stvarnost. -

Brzo se spustila u kuhinju i oduševljeno svojim roditeljima ispričala o svom snu u kojem je plesala noćni balet s mjesecom i zvjezdicama. - Tata, mama, želim postati balerina! – ushićeno reče Ana.

Ana je cijele dane pjevala i skakutala poput balerine. Sve je radila plešući. Živjela je u svom svijetu i maštala.

Stigao je njezin osmi rođendan. Mama je ispekla njezinu omiljenu tortu od jagoda. Prije no što je puhnula svjećice na torti, zaželjela je svima već poznatu želju. A onda je stiglo iznenađenje.

Roditelji su joj kupili baletne papuče, haljinicu i upisali je u školu baleta. Aninoj sreći nije bilo kraja.

Krenula je u školu baleta i svaki dan naporno vježbala. Iako joj je bilo teško, nije se žalila. Bilo je žuljeva od papučica, bolova u mišićima, ali nije odustajala. Postala je vitka i gipka balerina.

Teže od napornog vježbanja za Anu je bilo odricanje od slatkiša. Jednog dana nakon škole odlučila se počastiti kockicom čokolade. No, ta kockica se pretvorila u cijelu čokoladu. Tad je došla mama: - Ako želiš postati balerina, ne smiješ jesti toliko čokolade. Moraš jesti raznovrsnu hranu, voće i povrće. - Ana je samo tužno uzdahnula. Znala je da je mama u pravu.

Jednog jutra, žureći se u školu, trčala je po stubama, spotaknula se i ... Bum, bum, bum, trass!

- Auuuu, moja noga! – zaplakala je Ana.

Roditelji su je odveli u bolnicu gdje su joj stavili gips i naredili strogo mirovanje. Ana je plakala. Mislila je da više nikad neće moći plesati balet. Srušio joj se cijeli svijet.

Roditelji i prijatelji su je svaki dan posjećivali i tješili. Ana je, uz njihovu pomoć, opet počela vjerovati u sebe.

Nakon nekog vremena u potpunosti se oporavila i opet počela svakodnevno naporno vježbati.

Njezin trud se isplatio. Počela je plesati u dječjem kazalištu. Uživala je u svakom pokretu, a njezini roditelji su bili jako ponosni na nju.

Prošle su godine. Ana je odrasla i postala primabalerina. Pleše u onom istom kazalištu u kojem je prvi put vidjela balerine. No, sada je ona na pozornici, a djevojčice joj se dive i plješću kao što se ona nekad divila balerinama. Njezin san je postao stvarnost, a plesna čarolija njezin život.