Post on 02-Jun-2018
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
1/512
Manfred De La Rey i Shasa Courteney sinovi su iste majke, ali oni to ne
znaju, niti to slute. Obojicu e slijediti paralelne, ali razliite sudbine.
Prvi e upoznati bijedu i teak ivot u juno-afrikim gradovima-
barakama, nastalima za vrijeme Velike krize, a drugi bogatstvo i
lagodan ivot vlasnika rudnika dijamanata.
Ujedinit e ih tragian dogaaj: Veliki rat, i dvije zajednike strasti: sport
i politika. No, uvijek e se nalaziti na suprotnim frontama, i vie se puta
boriti kao neprijatelji, ali svjesni duboke veze, jae od mrnje, koja lei
duboko u njihovim srcima...
U jo jednome bestseleru Wilbura Smitha, svjetski poznati romanopisac
ovaj put progovara o afrikome jugu u vrijeme tekih politikih previranja
1
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
2/512
u praskozorje Drugoga svjetskog rata, koji nije mimoiao ni crni
kontinent...
Danielle, uz svu moju ljubav
Da sam upotrijebio silu kako bih promijenio zakone podredivi ih moi
maa, danas ne bih bio ovdje Engleski kralj Charles I.
govor na stratitu, 30. sijenja 1649.
Magla je pritiskivala ocean, priguivi zvukove i boje, no, ve je prvi
jutarnji povjetarac na mahove naborao sivilo u lagan lelujavi vihor.
Ubrzo e se izgubiti prema kopnu. Ribarica je bila udaljena tri
nautike milje od obale i drala se na granici morske struje, u tom
graninom podruju u kojem su se sjajne vode niskog dna mijeale s
tamnijim vodama bogatijim planktonom od ivotne vanosti koje su
izvirale iz podzemlja, jasno se istiui linijom zagasitozelene boje.
Lothar de La Rey nalazio se u kabini brodice, nagnut nad kormilom,gledajui pred sebe. U ilama je osjeao vrenje: bilo je to uzbuenje
zbog lova koje je ve toliko puta osjetio i koje ga je uvijek podravalo
poput droge, jae od opijuma ili alkohola. Prisjeti se minulih zora.
Prisjeti se kad je, naslonjen na rubu rova, ekao naredbu da postrojbe
kotskog konjanitva krenu u napad, vrpce i kiltovi na vjetru, a prema
njima upereni Mauzeri. Prou ga trnci. Otad je proveo stotinjak zora
ekajui, ponajvie na veliki ulov. Lav iz pustinje Kalahari, bivol krute
dlake i elinih rogova, lukavi slon s dragocjenim kljovama od
bjelokosti. Ovoga je puta plijen bio malih dimenzija, no, u tolikom
broju da nije bio manje vrijedan panje u odnosu na beskonanost
oceana. Tijek njegovih misli prekine djeak koji se pribliavao
teturajui palubom, bosonog, dugakih i jakih nogu boje bronce. Bio je
velik i golem poput odraslog mukarca, i morao se sagnuti da bi uao
u kabinu gdje se nalazilo kormilo, pazei pritom da ne prevrne kavu iz
alica koje je nosio, jednu u svakoj ruci. Hoe li eera?, zapita
2
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
3/512
Lothar. etiri liice, tata, odvrati mu uz osmijeh. Magla se ve
kondenzirala u velike kapi na trepavicama, primoravi ga da trepne
oima poput usnulog maka. U njegovoj plavoj kosi mogli su se
primijetiti sjajni, svjetliji pramenovi od sunca. Imao je guste i tamne
obrve, a oi boje jantara koje su zbog kontrasta izgledale jo svjetlije.
Danas e biti svjee ribe, ree Lothar i prekrii prste u depovima ne
bi li odagnao lou kob koju je tako otvorena izjava mogla privui.
Potrebna nam je, pomisli. Da bismo preivjeli, treba nam puno ribe.
Pet godina ranije, jo je jednom krenuo za lovakim zovom rogova:
prodao je poduzee za cestovni i eljezniki prijevoz koje je uz velik
napor uspio osnovati i razviti, uvalivi se do grla u dugove i uloivi
veliko bogatstvo u nov posao. Poznavao je beskonana blaga koja suzelene vode bengalske struje skrivala. Ve ih je uspio nazrijeti u
burnim danima koji su prethodili svretku Velikog rata, kad je
posljednji put drao u ruci oruje protiv mrskih Engleza i njihovog
odvratnog fanatika Lana Smitha, koji se tada nalazio na elu vojske
Junoafrike unije. Iz tajne baze, skrivene izmeu dviju pustinjskih
pjeanih dina koje su se nalazile uz Juni Atlantik, Lothar je
opskrbljivao streljivom i benzinom njemake podmornice zaduene dauznemiravaju konvoje engleskih trgovakih brodova. Za vrijeme
dugakih stanka provedenih u ekanju izmeu dviju operacija u tom
pustom dijelu afrikog kontinenta, vidio je kako se ocean naduo i
kljuao. Bio je blago koje je samo ekalo nekoga tko e pruiti ruku i
otad je, muei se na suncu i u praini, kopajui prolaze i galerije na
planinama te otvarajui si putove u uarenoj nizini, nastavio
razmiljati, tedei novac i kujui planove koji bi mu omoguili da ga
se doepa. Brodice je pribavio u Portugalu: bile su opremljene za ulov
srdela, no, bile su zahrale i loe opremljene. Tamo je pronaao i Da
Silvu, starog moreplovca, iskusnog poznavatelja svakoga morskog
puta. Zajedno s njim popravio je flotu i uz malobrojnu posadu isplovio
je prema krajnjem jugu Afrike. Industrijski pogon za konzerviranje
pronaao je u Kaliforniji, zatim i podatke o prolasku tune, no, iju je
koliinu jedno poduzee precijenilo, podcijenivi istodobno
nepredvidive trokove njenog ulova. Lothar je kupio tvornicu te je
3
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
4/512
preselio morem, komad po komad, do June Afrike. Ovdje ju je
ponovno podignuo izmeu dina pored postaje kitolovaca u raspadanju
po kojoj je pusta uvala vjerojatno dobila i ime Walvis Bay. U prve tri
godine on i Da Silva ribarili su uspjeno, te pokrili poetni dug. Lothar
je odmah naruio nove brodice koje su trebale zamijeniti portugalske
ribarice, koje su ve stigle do kraja svog puta, zapavi u jo vee
dugove. Zatim je riba nestala. Bez ikakvog vidljivog razloga,
beskonane plove srdela nestale su. Ostajala je tu i tamo pokoja mala
plova. Tako su se dali u oajniku potragu, upustivi se prema
otvorenom moru, na vie od stotinu milja ili plovei obalom, vie nego
to je to bila maksimalna isplativa udaljenost od tvornice. Mjeseci su
prolazili kao i uvijek jedan za drugim i svaki je dodavao jedan red naukupnom iznosu kamata koje su morali platiti, dok su se stalni
trokovi tvornica i ribarice sve vie nakupljali. Konano se Lothar
naao u situaciji da moli za nove kredite. Pune dvije godine bez
ribolova. Zatim, odjednom, kad se Lothar ve gotovo predao, opazi
malu promjenu u oceanskim morskim strujama, u smjeru puhanja
vjetra, i riba se ponovno vratila. Dobra, svjea riba koja se svakog jutra
pojavljivala poput trave koja ponovno raste. Samo da potraje, molio jeLothar zagledavi se u maglu. Da bi samo potrajalo jo bar dva do tri
mjeseca. Bilo bi to dovoljno vremena da plati sve dugove i da ponovno
postane slobodan ovjek. Podie se, ree djeak, a Lothar trepne
oima i trgne se iz svojih misli. Magla se otvarala poput kazalinih
zastora i prizor koji se ukazivao pred njima odgovarao je kakvoj
melodrami. Bio je tako ivahno obojen da je izgledao neprirodno: zora
se puila i sjajila poput pirotehnikog spektakla: naranasta, zlatna i
zelena boja sjajile su se na oceanu, dok su se stupovi magle bojili
crvenilom, poput krvi i rua, a voda je bljetala nadzemaljskom
vatrom. Tiina je uvila tu arobnu viziju, tiina teka i gusta poput
kristala, tiina koja je davala ljudima osjeaj da su gluhi, oduzetih
osjetila pred tim predivnim prizorom. Zatim se sunce pojavi pronaavi
si put kroz maglu; sjajna zraka svjetlosti, koja je plesala na povrini
zapalivi struju. Voda pored obale postane sivoplave boje oblaka, a
linija razgranienja struja bila je tako jasna poput otrice noa. Prema
4
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
5/512
otvorenom moru ocean je izgledao poput zelenog baruna. Daar
spring hy!, uzvikne Da Silva s palube, pokazujui prema tamnoj vodi.
Evo, skakue! Jedna jedina riba, neto dua od ovjeje ruke, skoi iz
vode, srebrena iskra na svjetlosti sunca. Zapoinjemo!, uzvikne
Lothar uzbueno. Djeak nagne glavu te prolije kavu posvuda uokolo,
a zatim hitro krene ljestvama koje su vodile prema motorima brodice.
Lothar u tom trenutku povue ruku, upravo dok se djeak naginjao
na poluzi. Hajde!, uzvikne kapetan, i on se uvije ne bi li se odupro
pritisku etiriju cilindara. Jo nije imao ni trinaest godina, no, bio je
snaan gotovo koliko i odrastao mukarac. U naporu su mu se prsni
miii ritmiki naduli. Sad!, ree Lothar i zatvori ventile. Motor, jo
uvijek topao zbog putovanja iz luke, proradi kaljui. Perjanica dimaoslobodi se iznad brodice, a potom se vrijednosti regulariziraju. Djeak
potri na palubu i priblii se Da Silvi. Lothar je plovio uz granicu
struje. Magla se raspri a ostale brodice se pojave pred njima. I one su
nepomino ekale na prve zrake sunca, a sada su pramcima sjekle
mirnu povrinu. Mornari su avrljali na palubama i njihovi uzbueni
usklici mijeali su se s ritmikim lupanjem motora. Kroz stakla kabine
s kormilom Lothar letimice pogleda palubu, dugaku petnaest metara iprovjeri radnje. Dugaka mrea ve je visjela na vanjskom boku. Konop
s plutom ve je bio paljivo pripremljen u spiralu. Teina mree na
suhom iznosila je sedam tona. Mokra je teila puno vie; bila je
dugaka stotinu i pedeset metara, i u dubini je teila dvadeset i jednu
tonu. Prozirni kazalini zastor to je visio na konopu s plutima. Lothar
ju je platio vie od petsto funta: koliko obian ribar moe zaraditi u
dvadeset godina ribarenja svakodnevnog rada. Ostale tri brodice bile
su opremljene slinim mreama. Nakon paljivog promatranja Lothar
zadovoljno shvati da je sve bilo spremno za bacanje mrea i ponovno
pogleda prema povrini oceana. Jo jedna riba poskoi, reui vodu u
tamnome tragu. Kao na uobiajeni znak odjednom ocean oivi. Valovi
postanu tamniji kao da je golemi oblak prekrio sunce. Vode su kljuale
kao da e svakog trenutka izroniti udovite. Svjea riba!, uzvikne Da
Silva, okrenuvi se i pogledavi Lothara iznad vlastitog ramena.
Njegovo je lice bilo preplanulo od sunca i izborano. irokim pokretom
5
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
6/512
ruke starac pokae prema dijelu mora gdje je kljualo i izgledalo je kao
da eli zagrliti obzor. Plova je bila dugaka bar jednu nautiku milju, i
tako iroka da se suprotni kraj gubio u magli. U toliko godina lova
Lothar nikada nije vidio takvu koliinu ivih bia, toliko jedinka iste
vrste na jednom mjestu. U usporedbi su ak i skakavci koji su mogli
zatamnjeti sunce u afrikom podnevu ili quelea, malene ptice koje su
se sakupljale na stablima u tako velikom broju da su grane pucale,
bile beznaajne porodice. ak su i mornari s drugih brodica umuknuli,
zaueni i zastraeni, kad je plova stigla do povrine, a voda se
zapoela pjeniti, postavi bijela poput snijega; bezbrojni milijuni malih i
vitkih tjeleaca ukazali su se, sjajni na zrakama sunca, izronivi iznad
povrine pritiskom ostalih. Da Silva je bio prvi koji se uspio pribrati.Okrene se i potri palubom, spretno poput mladia. Stane stigavi do
kormila. Marija, majko Boja! Nadajmo se da emo jo uvijek imati
mreu, kad ovaj dan bude zavrio! Nije to bila zabrinutost bez temelja,
ve upozorenje koje je trebalo uzeti u obzir. No, Da Silva odmah potri
prema krmi ribarice i spusti se u malenu barku dok su i svi ostali
trali prema svojim mjestima. Manfred!, dovikne Lothar. Djeak koji
je do tog trenutka nepomino gledao na palubi, hipnotiziran timvelianstvenim prizorom, trgne se i potri prema kabini. Dri kormilo,
ree mu Lothar. Bila je to golema odgovornost za tako mladog ovjeka.
No, Manfred je dokazao vie puta da je dostojan te obveze, stoga Lothar
nije osjeao nikakav nemir. Smjesti se na pramcu i zapone diktirati
smjer, niti se ne okrenuvi. Na njegovu zapovijed da izbjegnu plovu,
odmah je Manfred pokrenuo kormilo i Lothar osjeti kako se paluba
die pod njegovim nogama. Koliko ribe, proape kapetan,
procjenjujui struju, vjetar i udaljenost plove. Da Silvino upozorenje
odzvanjalo mu je u uima meu njegovim mislima. Ribarica i mrea
mogle su izdrati 150 tona ribe, uz spretnost i sreu moda 200. Pred
njim nalazila se plova od milijun tona srdela. Prebrzo, nepromiljeno
sputanje mree moglo je uhvatiti dvadeset, pa ak i trideset tisua
tona. U tom bi sluaju njihova teina i snaga unitile mreu. A moda
bi prekinule i konop povukavi sve u dubine oceana. Jo gore, da je
konop izdrao, mogao je ak prevrnuti i samu ribaricu. I u tom bi
6
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
7/512
sluaju Lothar izgubio ne samo mreu, ve i svoj ivot, kao i ivot
lanova posade. I svog sina Manfreda. Nesvjesno baci pogled prema
kormilu. Manfred mu se osmjehne, ozaren u licu od uzbuenja.
Njegove oi boje jantara su iskrile, a sasvim bijeli zubi se sjajili na
suncu. Bio je nalik na svoju majku. Lothar osjeti gorinu i ponovno se
usredotoi na posao. Zamalo ga ti trenutci nepanje nisu skupo stajali.
Ribarica je gotovo ulazila u plovu, a da se to dogodilo, ribe bi ih
opazile. Istog trenutka bi cijela plova nestala u dubinu poput jednog
jedinog organizma. Odmah Lothar da znak Manfredu da se rairi, i on
ga odmah poslua. Ribarica se okrene oko same sebe. Pramac gotovo
dodirne plovu, a potom se okrene paralelno s njom na udaljenosti od
neto vie od tri metara. Zapone ekanje najboljeg trenutka zasputanje mree. Ponovno bacivi pogled Lothar opazi da su ga i ostale
ribarice lijeno slijedile, kao da ih je veliina plove prestraila. Swart
Hendrick, golemi elavi div s glavom koja se u zoru sjajila poput
topnike granate, pogleda ga s pramca svoje brodice. Stari prijatelj s
kojim je podijelio tisue doivljaja, oajnih pokuaja, slijedio je Lothara
kad je ovaj napustio zemlju i predao se moru, a sada je bio iskusan i
spretan ribar, kao to je bio iskusan i spretan lovac na ivotinje... iljude. Lothar ga hitro upozori na opasnost, proavi dlanom ruke ispod
drugog. Swart Hendrick se osmjehne za sebe i odgovori mu takoer
znakom. Draesne poput balerina etiri velike brodice kruile su oko
goleme plove, dok je i posljednja magla nestala pod naletima
povjetarca. Sunce osvijetli obzor. Dine u dalekoj pustinji crvenile su se
poput tek oblikovane jo uvijek uarene bronce, prizor koji je
odgovarao tom uzbudljivom dijelu lova. Riba je i dalje ostajala u
skupini, a Lothar je zapoinjao oajavati. Srdele su se nalazile na
povrini vie od sat vremena, puno vie nego uobiajeno. Svakog
trenutka mogle su ponovno uroniti i nestati. Jo uvijek nitko nije bacio
mree. Bili su poput prosjaka pred golemim blagom, gladni i
oslijepljeni izobiljem. Lothar osjeti kako u njemu raste bijes i izazov.
Dovoljno je dugo ekao. Bacite i neka me vrag nosi, pomisli i da znak
Manfredu, stisnuvi oi na bljetavom suncu. Prije nego to je uinio
tu ludost, zauje Da Silvu kako zvidi. Stari Portugalac stajao je u
7
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
8/512
barci ivahno maui rukama. Plova je poela bujati. Kruna masa
poela je mijenjati oblik. Iz nje se izdvoji glava s jako uskim vratom
koja se odvajala od tog golemog tijela. Bilo je to ono na to su ekali.
Manfred!, uzvikne Lothar i zapone mlatarati desnom rukom. Djeak
okrene kormilo i ribarica se vrati natrag. Pramac proe kroz vei dio
plove srdela poput sjekire krvnika nad vratom osuenika. Motor na
minimum, da znak Lothar i kobilica brodice klizne u tiini prema
ribama. Voda je bila tako jasna da su se s palube mogle razabrati
srdele jedna po jedna, svaka je zrcalila svjetlost, koja se prelamala na
njenom tijelu. Ispod, tamna i golema poput uronjene sante leda
zelenila se plova. Gotovo njeno Lothar i Manfred su kobilicom brodice
uli u tu zelenu ivu masu, s propelerima na minimumu da ne biprestraili plijen. Konano se manja plova sasvim odvojila. Poput psa
ovara s ovcama Lothar je pokuao sasvim izolirati plovu dajui
Manfredu znakove, koji ih je paljivo izvravao. Jo uvijek je
prevelika!, promrmlja. Iako se odvojio maleni dio od velike plove
Lothar je procijenio da ih je ostalo jo oko tisuu tona... a moda i vie,
ovisno o dubini plove, koju je mogao samo procijeniti. Bio je to rizik,
prokleto veliki rizik. Krajikom oka vidio je Da Silvu kako mu dajeznakove za opasnost, i zvidio je uzbueno, vrpoljei se u barci. Starac
je takoer procijenio veliinu plove i bio je zabrinut. Lothar se nasmije,
stisne oi i namjerno mu okrene lea. Zatim da znak Manfredu da
podesi motor na brzinu bacanja. Na pet vorova zapovjedi Manfredu da
okrene ribaricu, natjeravi plovu da se dri u sredini kruga koji je
brodica opisala. Zatim se okrene i uzvikne: Bacaj! Spustite mree!
Mornar na krmi broda, crnac, odvee konop barke koja se polako
udaljavala od broda i otvarala hitro mreu za sobom. Da Silva se drao
za rub i jo se uvijek bunio mlatarajui rukama. Postupno kako je
ribarica polako kruila oko plove, smea vrpca mree se sputala, dok
se konop odmotavao poput iritirane zmije. Pluta su se poredala u
polukrug, u razmacima poput krunice: pupana vrpca koja je
osiguravala okretnu barku za ribaricu. Da Silva se na posljetku predao
sudbini, zauvi da je rad motora sveden na minimum, a brodica pree
brod. Spretno rukujui kormilom Manfred je izdrao silu mree i
8
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
9/512
polako se pribliio maloj barci. Klopka je bila zatvorena. Da Silva
ponovno pree na brod i zarei prema Lotharu: Izgubit e mree.
Samo luak se moe nadati da e uspjeti, uz tako veliku plovu. Otii e
i povui sa sobom sve. Tako mi Boga. No, Lothar je ve davao
zapovijedi potrebne da ponovno podignu mree, a ribari se bace na
posao. Jedan od njih dohvati konop koji mu je Da Silva pruao, dok je
drugi pomagao Lotharu da povlai drugi. Mrea je sezala do dubine od
dvadeset i jedan metar, a ispod je bila otvorena. Najhitniji potez bio je
da zatvore tu mogunost izlaza prije nego to je plova otkrije. Lothar je
vukao konop tako snano da su mu se u naporu miii napeli pod
preplanulom koom. Ubrzo uspije provui konop. Proavi kroz eline
prstenove konop zatvori mreu poput vree, kao da se radi o golemojvrei duhana. Za kormilom je Manfred pazio na pomicanje ribarice
naprijed-natrag, ne bi li izbjegao da pramac probije mreu ili da se ona
oplete oko propelera. Da Silva se vratio u svoju barku i premjestio je na
drugu stranu u odnosu na krug pluta, privezavi je za konop koji je
plutao tako da je mogla pruiti vei otpor u tako kritinom trenutku u
kojem je plova u panici mogla probiti mreu. Radei bez prestanka
Lothar je nastavio vui konop sve dok se krug elinih prstenova nijenaao na boku broda, u sjajnoj petlji. Plova vie nije imala mogunost
izlaza. Dok mu se znoj slijevao s vrata i natopio mu koulju, Lothar se
nasloni na zatitnu ogradu broda zadihan, ne mogavi doi do daha.
Njegova kosa boje srebra bila je slijepljena na elu i oima. Fanatino
je mlatarao rukama prema Da Silvi. Konop mree se napinjao sve dok
nije uinio savreni krug na njenim valovima bengalske struje,
privezan vrsto za ribaricu. No, upravo dok ga je Lothar promatrao,
odjednom krug promijeni oblik: odjednom postane piast produivi
se kao da ga netko vue: plova je opazila mreu i pokuavala ju je
probiti, ponajprije s jedne, a potom s druge strane, vukui je zajedno s
barkom poput krpe u moru. Bila je to titanska snaga kojoj se nitko nije
mogao oduprijeti. Pobogu, ulovili smo ih vie nego to sam mislio,
uzbueno e Lothar. Zatim se trgne, odmakne mokru kosu s oiju i
potri prema kormilu. Plova je pokuavala probiti mreu, gotovo
neprestano bacajui vodu u barku, koja je udarala u ribaricu. Na
9
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
10/512
svakom udarcu Lothar je osjeao palubu kako se trese pod njegovim
nogama. Da Silva je bio u pravu. Poludjele su, proape i dohvati
ruku sirene. Triput pozvoni, traei pomo: potom potri na palubu
dok su se svi ostali ribarski brodovi pribliavali. Nitko nije imao priliku
ni hrabrost da baci mree. Brzo, k vragu, brzo!, uzvikivao je uzalud
Lothar, jer su bili predaleko da bi ga uli. Potrebne su nam ruke svih!
Posada se dvoumila, strahujui da dodirne mreu. Hajde, pokrenite
se, crna kopilad!, urlikao je Lothar i odmah im pokazao vlastitim
primjerom dohvativi konop. Bilo je potrebno da jo vie smanji krug
pluta smanjivi istodobno i prostor plove te time i njenu jainu. Mrea
je bila hrapava i rezala je poput bodljikave ice, no, svi su je zajedno
zapoeli podizati, iskoristivi ribaricu da bi je podizali centimetar pocentimetar. Zatim je plova ponovno zapoela trzati i sve to su uspjeli
podii ponovno padne u vodu. Jedan od crnaca Herero je prekasno
ispustio mreu i uaren konop mu rani prste, otkrivi crveno ivo meso
i bijele kosti. Uz krik ovjek priblii ruke prsima pokuavi zaustaviti
krv koja se slijevala. No, iktanje krvi se nastavilo i ubrzo mu je krv
zacrvenila koulju na prsima i trbuhu. Konano su i hlae bile
prepune krvi. Manfred! Pregledaj ga!, uzvikne Lothar i ponovnousredotoi svoju panju na mreu. Plova je sada pokuavala krenuti u
dubinu, i jedan dio pluta se nae ispod povrine mora. Iz tog
nenadanog prolaza izie tisue i tisue srdela. Odlino, promrmlja
Lothar, tako e manje vui. No, veina plove se nalazila u klopci: jo
je jednom povukla prema dubini, i ribarica se nagne opasno u stranu.
Mornari su pojaali stisak, licima boje pepela. S druge strane kruga
barka je zapoela putati. Svaki trzaj ju je ponovno snano zanosio
prema ribarici i nije bilo mogunosti da e jo dugo izdrati. Odvojite
se!, uzvikne Lothar. Ispustite. Opasnost je bila prevelika. Jednom je
jedan mornar pao u mreu. Riba je odmah nahrupila na njega i
povukla ga ispod povrine, pobijedivi svaki pokuaj obrane i napor da
im izmakne. Kad je, nakon podueg vremena nakon nemilog dogaaja
bilo mogue doi do lea, opazili su da se riba uvukla u svaki otvor na
njegovu tijelu. Kroz usta je ula u eludac i plua. Oi su bileizbaene
iz duplja, a jedna je riba dostigla i mozak. Neka se uspjela uvui u
10
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
11/512
probavni trakt, naduvi jadnog mornara poput lopte. Bio je to prizor
koji je bilo teko zaboraviti. Ostavite mreu!, uzvikne Lothar i upravo
u tom trenutku Da Silva padne u vodu, izvan kruga i zapone plivati
svim snagama dok su ga ve njegove cipele vukle prema dnu. No,
Swart Hendrick bio je spreman podignuti ga. Dva mornara se pobrinu
za njega, a ostali priveu konop za bok broda. Kad bi mrea bar
izdrala, promrmlja Lothar. U meuvremenu, jo se jedan od dva
ribarska broda pribliio i takoer dohvatio konop s plutom. etiri
brodice sada su inile krug oko plove i posada je suraivala u
podizanju mree. Centimetar po centimetar, dvanaest ljudi na svakoj
ribarici istovremeno je podizalo mreu. ak je i Manfred sudjelovao u
manevru, stojei iza oevih lea. Svi su se znojili, oteano disali i patiliod napora. Ruke su im ostale bez koe od grubog konopa. Konano su
pobijedili golemu plovu uspjevi je podii. Riba na vrhu se trzala u
agoniji, tlaei svojom teinom ostale koje su umirale na dnu mree.
Podignimo ih na palubu!, uzvikne Lothar i na svakoj ribarici mornari
dohvate mreu i osiguraju je na vanjskom djelu kormila. Ti golemi
klinovi bili su nalik na mree za lovljenje leptira, ili na one kojima se
koriste djeca da bi ulovila rakove na obali, no, imale su ruku dugakudevet metara, a vrea je mogla primiti tonu ribe. Dno je bilo zatvoreno
sistemom elinih prstenova kroz koje je bio provuen konop na isti
nain kao u glavnoj mrei. Dok su te ureaje runo pokretali, Manfred
i Lothar otvore bokaportu tive. Zatim se vrate na svoja mjesta, Lothar
za vitlo, a Manfred za kormilo. Uz dugo stenjanje vitlo podigne mree,
dok su tri ribara postavljala ruku u pravilan poloaj. Manfred povue
konop uz zveket prstenova. Lothar promijeni smjer kretanja motora
vitla i uz jo jednu kripu mrea se spusti uz masu ivog srebra. Tri
ribara svom snagom gurnu ruku tako da se duboko zarila u otvor
mree meu srdelama u agoniji. Gore!, uzvikne Lothar, i ponovno
promijeni smjer. Podignu mreu koja je sada visjela u zraku s tonom
ribe. Manfred je drao napeti konop, svom se svojom teinom
suprotstavivi mrei i podignuvi se s palube. Konano premjeste
mreu na palubu, iznad otvora tive. Putaj!, uzvikne Lothar prema
sinu, a Manfred ga odmah poslua. Golema koliina ribe srui se ispod
11
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
12/512
palube, dok su tanke ljuske leprale po zraku, poput snjenih
pahuljica, zrcalei se na svjetlosti sunca. Kad se mrea ispraznila,
Manfred se vrati i ponovno zapone vui konop, a ribari vrate ruku na
svoje mjesto, dok je Lothar ponovno pokrenuo vitlo i ponovio postupak.
Na ostalim ribaricama posada je inila isto, i u prekidima od nekoliko
sekunda, tona po tona ribe se prelijevala u tive. U meuvremenu je
more postajalo tamnije od ljusaka koje su padale na ljude koji su
radili. Bio je to naporan posao, monoton i dosadan. Polako su se ljudi
umarali, i zamjenjivali su ih oni koji su ostali nadzirati glavnu mreu.
Lothar je ostajao za vitlom, paljivo i neumorno pratei rad. Srebreni
novac, radovao se u sebi dok je riba ulazila u tive njegove etiri
ribarice. Nisu vie srdele, ve novac. Danas punimo tivesrebrenjacima. Na palubu!, uzvikne prema sve uem krugu glavne
mree, i prema Swartu Hendricku koji je takoer bio za vitlom, golih
prsa, koja su se sjajila poput ebanovine. Na palubu!, ponovno
uzvikne, izdravi fiziki napor uobiajenom lakoom, karakteristika
kojom je uspio zadobiti potovanje svojih ljudi. tive su bile gotovo
pune, svaka s oko petsto tona ribe. Sada je trebalo krcati na palubu.
Jo jedan rizik. Nakon to budu nakrcane ribom, ribarice su se mogleosloboditi tereta tek u luci, kad je riba ulazila u tvornicu. Ispuniti
palubu ribom znailo je pridodati jo stotinu tona iznad sigurnosnog
limita. Da se vrijeme pogoralo, da je vjetar zapoeo puhati iz drugog
smjera, to golemo more pretvorilo bi se u udovite i unitilo ribarice,
povukavi ih prema dnu u hladni tamnozeleni ponor. Vrijeme e
izdrati, ree Lothar samome sebi te nastavi raditi za vitlom. Jahao je
na dobrome valu. Nitko i nita nije ga moglo zaustaviti. Uvukao se u
golem rizik koji ga je nagradio s tisuu tona ribe i pedeset funta po
svakoj toni. Pedeset tisua funta u samo jednom lovu. Najvea srea u
njegovu ivotu. Mogao je izgubiti mreu, ribaricu i ivot. No, umjesto
toga, jedan jedini ulov je podmirio sve njegove dugove. Za Boga
svemoguega, promrmlja, te podigne ruku vitla, nita ne moe
krenuti na gore. Slobodan sam. Slobodan i jak. Tako, s punim
tivama, zaponu puniti i palubu. Kad su dovrili, riba je sezala do
ruba ograde. Da bi podigli mreu i smjestili je na mjesto, mornari su si
12
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
13/512
morali otvoriti put meu srdelama. Iznad etiri ribarice letjelo je
golemo jato ptica koje su kretale i letjele prema ribama, uzimajui to
su veu koliinu mogle. Zatim su, site do iznemoglosti, nesposobne za
let, ostajale na vodi i predavale se valovima struje, udaljavajui se
razbaruena perja, napuhnute kao da e se raspuknuti. Na pramcu i
krmi svake ribarice nalazio se ovjek naoruan harpunom kojim je
probadao kitove, ponekad sasvim velike, koji su se pokuavali pribliiti
golemom plijenu. Trokutaste peraje mogle su prerezati mreu poput
velikih otrica noa. Dok su se ptice i kitovi hranili, ribarice su sve vie
tonule. A zatim, prije popodneva Lothar je trebao zavriti s poslom. Nije
bilo prostora ni na palubi: svaki put kada bi stigao nov teret, veina
ribe bi kliznula u more hranei kitove koji su ekali. Lothar ugasimotor vitla. Moda je bilo jo stotinjak tona ribe u mrei, veim dijelom
uginule i zgnjeene teinom. U more!, zapovjedi. Ostavite je i
podignite mreu. etiri ribarska broda, jako niska na vodi tako da je u
njih stalno ulazila voda, okrenu se prema obali plovei poput pataka.
Iza njih, mrlja od pola milje etvornih metara mrtve ribe, s trbusima u
zraku, podsjeala je na umsku vegetaciju u jesen, pokrivenu palim
liem. Nebom su letjeli galebovi dok su ispod povrine vode kitovinastavili slavlje. Posada se provlaila kroz drhtave plove jo ive ribe
stigavi do leajeva ispod palube. Ljudi su tonuli u san jo uvijek mokri
i prekriveni ljuskama. Za kormilom je Lothar ispio dvije alice kave i
pogledao letimice na sat, koji je visio iznad prednjeg stakla. etiri
sata, ree. Upravo dovoljno vremena za nau poduku. O, ne, tata,
ne danas!, pobuni se Manfred. Danas je poseban dan. Moramo li i
danas uiti? Nije bilo kola u zaljevu. Najblia je bila njemaka kola u
Swakopmundu, na trideset kilometara udaljenosti. Lothar je bio i
majka i otac Manfredu od dana kad mu se sin rodio. Podigao ga je
mokrog i prljavog od krvi s kreveta na kojem se rodio. Njegova ga
majka nije nikada ni pogledala. Bila je to klauzula njihovog
neprirodnog ugovora: on je trebao podignuti sasvim sam dijete, bez
iije pomoi, osim babice za dojenje. Otac i sin postali su jedno. Lothar
nije mogao podnijeti ni pomisao da ostane razdvojen od Manfreda ak
ni za dan. ak je na sebe preuzeo odgovornost i za njegovu izobrazbu.
13
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
14/512
Ni jedan dan nije tako poseban, a da bi preskoio uenje, ree.
Svakodnevno se ui. Nisu miii ti koji jaaju ovjeka. Dodirne glavu
prstom i doda: To je ono to ini ovjeka snanim. Uzmi knjige!
Manfred potrai Da Silvu oima u potrazi za solidarnou, no,
neuspjeno. Doi za kormilo, ree Lothar starcu i ode sjesti za stoli.
Danas uimo engleski, ostavi knjige iz aritmetike. Mrzim engleski!,
pobuni se Manfred. Mrzim engleski i mrzim Engleze. Lothar se sloi:
U redu, Englezi su nai neprijatelji. Uvijek su to bili i uvijek e to biti.
Stoga se moramo naoruati istim njihovim orujem. Zato moramo
nauiti i njihov jezik. Kad bude doao dan, upotrijebit emo ga protiv
njih. Lothar je prvi put govorio na engleskom. Manfred mu je ve htio
odgovoriti na afrikansu, junoafrikom narjeju nizozemskog porijeklakoji je bio priznat kao slubeni jezik Junoafrike unije od 1918.
godine, dan ranije nego to se Manfred rodio. Lothar ga zaustavi davi
mu znak rukom. Govori engleski, upozori ga, govori samo engleski.
Sat su vremena zajedno radili, itajui Bibliju, u verziji kralja Georgea i
primjerak Cape Timesa, star dva mjeseca. Lothar mu izdiktira jednu
stranicu. Manfred, osjetivi teinu napora, stalno je okretao olovku u
ruci, sve dok se vie nije uspio svladati. Priaj mi o djedu, i o zakletvikoju si dao!, predloi. Lothar se osmjehne: Pravi si majmun. Porast
e i postati veliki majmun. Uinio bi sve samo da izbjegne rad.
Molim te, tata... Pa, ve sam ti stotinu puta ispriao... Ispriaj mi
ponovno. Danas je poseban dan. Lothar pogleda iz kabine s kormilom,
prema srebrenastom teretu. Djeak je bio u pravu, bio je to poseban
dan. Nakon pet godina bio je ponovno slobodan i bez dugova. U redu,
odvrati mu. Ispriat u ti sve na engleskom. Manfred uzbueno
sklopi knjigu i nasloni se na laktove nestrpljivo ekajui. Priu o velikoj
pobuni, koju je uo ve toliko puta, znao je naizust i bio je u stanju
ispraviti svaku netonost ili blago odudaranje od originala, ili zaustaviti
oca, kad bi preskoio koji detalj. Dakle, zapone Lothar, bila je 1914.
i zlobni George V. engleski kralj objavio je rat njemakom Kaiseru
Wilhelmu. Tvoj djed i ja znali smo to nam je dunost. Poljubimo tvoju
baku i pozdravimo ju... Koju je boju kose imala baka?, zapita
Manfred. Tvoja je baka bila predivna njemaka plemkinja i njena je
14
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
15/512
kosa bila boje zrele penice na suncu. Kao i moja, preduhitri ga
Manfred. Ba kao i tvoja, osmjehne se Lothar te nastavi s priom:
Tvoj djed i ja izili smo s naim konjima da bismo se pridruili
starome generalu Maritzu i njegovim esto junacima na obali rijeke
Orange spremni da se suprotstavimo slim Lanu Smithu. Slim je u
afrikansu pojam za lo, zao, a Manfred potvrdi pohlepno. Nastavi
tata, nastavi. Kad je Lothar stigao do mjesta gdje su postrojbe Lana
Smitha uguile pobunu mitraljezima i pukama, Manfredove oi se
zamagle. No, borili ste se poput vragova, zar ne, tata? Borili smo se
poput oajnika, no, njih je bilo previe i imali su topove i mitraljeze.
Zatim je tvoj djed bio ranjen u trbuh, tada sam ga natovario na konja i
odveo ga izvan borbe, nastavi Lothar dok su se goleme suze slijevaleniz djeakove obraze. Kad je osjetio da je na samrti, tvoj djed uze
Bibliju iz depa sedla koje mu je sluilo kao jastuk, i primora me da se
zakunem drei ruku nad njom. Poznajem tu zakletvu. Dopusti mi da
ja kaem! Dakle, kako glasi? Djed ree: Sine moj, obeaj mi da rat
protiv Engleza nikada nee zavriti. Da, potvrdi Lothar. To je bila
sveana zakletva koju sam izrekao pred svojim umiruim ocem. Zatim
uze Manfredovu ruku i vrsto je stisne. Stari Da Silva prekine tiinuzakaljavi se i pojavivi se na prozoru kabine s kormilom. Trebao bi
se sramiti! Puniti glavu djeaku mrnjom! Zaepi, stare, zarei
Lothar. Ne tie te se! Hvala blaenoj Djevici Mariji!, odgovori Da
Silva. Ovo su vraji poslovi. Lothar se ponovno obrati sinu: Odloi
knjige, za danas je dosta. Zatim se okrene i izie iz kabine s kormilom
te krene prema pramcu broda. Tu sjedne naslonivi lea na poklopac
bokaporte i potrai cigaru u depu koulje. Odgrize kraj i ispljune ga u
more, a potom zapali i uvue dim do plua. Djeak ga je slijedio.
Nasloni glavu na glavni jarbol i srameljivo saeka. Kad je vidio da ga
otac ne tjera - esto je bio loe volje i htio je ostati sam - sjedne pored
njega. Lothar mu poloi ruku na rame. Djeaka prou trnci osjetivi
toplinu zbog tog dodira: fiziki izljevi ljubavi od oca bili su prava
rijetkost. Priblii mu se to je vie mogao, gotovo i ne diui da ne bi
pokvario taj trenutak ili prekinuo aroliju.
15
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
16/512
Malena flota klizila je prema obali preavi ubrzo sjeverni rt koji je
ograniavao zaljev. Ptice su ih slijedile u jatu u dugakim paralelnim
redovima i sputale se katkad do povrine ledene vode zelene boje,
pernatog vrata ukaste boje koji se sjajio na suncu to je uarilo
pustinju. Poput planinskog lanca bronane dine okruile su
beznaajno naselje ratrkanih kua na dnu zaljeva. Nadam se da je
Willem bio dovoljno pametan da upali kotlovnice, promrmlja Lothar.
Imamo toliko ribe da e tvornica trebati raditi cijelu no i cijeli
sutranji dan. Nikad je neemo uspjeti svu preraditi, ree djeak.
Ne, veinom emo je morati upotrijebiti za riblje ulje, odvrati Lothar i
pogleda prema zaljevu. Manfred osjeti da se ukoio. Na njegovu veliku
alost Lothar odmakne ruku s njegova ramena i stavi je pred oi da bise zatitio od sunca. Ta glupava budala!, proklinjao je. Otrim je
pogledom opazio da se dimnjaci ne pue. Na koju vraju igru igra?,
zarei Lothar i skoi na noge drei se u ravnotei. Kotlovnice su se
ugasile. Trebat e nam est ili sedam sati da ih ponovno upalimo, a
naa e se riba polako zapoeti kvariti. Neka je proklet do vjenosti!
Zatim se spusti u kabinu s kormilom i zapone trubiti kako bi oznaio
dolazak male flote. Novcem koji u zaraditi ovim teretom elim sikupiti novu radiostanicu, tako da mogu razgovarati s tvornicom i s
mora. Zastane i ponovno pogleda. to se, do vraga, dogaa?, ree i
dohvati dalekozor koji je visio pored ploe s instrumentima. Izotri
sliku i opazi malu gomilu sakupljenu pred ulazom u tvornicu. Bilo je i
radnika u gumenim izmama. Ve su trebali biti na svojim mjestima,
na poslu. Evo Willema. Rukovoditelj tvornice stajao je na dnu na
dugakom molu za istovar, drveni gat koji se nadvisivao nad morem i
koji su pridravali stupovi. Koju igru igra? Ugaene kotlovnice, a
radnici se eu... Zajedno s Willemom bila su i dva stranca. Bili su
odjeveni u tamna odijela i imali su oholi izgled, koji je Lothar jako
dobro poznavao i kojeg se bojao. Poreznici ili neki drugi dravni
akali, promrmlja i bijes se pretvori u nelagodu. Nijedan predstavnik
nijedne drave nije mu mogao donijeti dobre vijesti. Zasigurno se radi
o kakvom problemu, ree, upravo sada kad imam tisue tona ribe.
Zatim opazi automobile. Ostali su skriveni iza zida tvornice sve dok Da
16
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
17/512
Silva nije promijenio pravac plovidbe da bi uao u kanal koji je vodio
prema molu. Bila su to dva automobila. Jedan je bio stari Ford T u
dosta loem stanju, drugi je bio pak luksuzniji; primijetio je to usprkos
tankom sloju pijeska koji ga je pokrivao. Lothar osjeti da ga je srce
stegnulo. Nisu mogla postojati dva ista automobila na afrikom
kontinentu. Radilo se o golemom Daimleru poput slona, obojenom u
kanarinsko utu. Posljednji put kad ga je ugledao bio je parkiran pred
uredima Courteney company, u glavnoj ulici Windhoeka. Lothar se
nalazio tamo da bi zamolio da mu odobre kredit u toj financijskoj
kompaniji i nalazio se na suprotnoj strani ulice. Vidio je i enu koja je
izila iz tog automobila, s kojom su se nalazila i dva vjerna slubenika
s bijelim ovratnicima: jedan od dvojice otvorio joj je vrata. Neobraajui panju na vozaa sama je sjela u automobil i odvezla se.
Dogodilo se to prije otprilike godinu dana. Trgne se od sjeanja kad je
Da Silva pribliio brodicu molu. Bili su toliko niski na vodi da su se
morali podignuti da bi dobacili konope onima na zemlji. Lothar, ova
gospoda ele razgovarati s tobom, ree Willem, jako se znojei. Jeste li
vi Lothar de La Rey?, zapita nii od dvojice, povukavi prema natrag
pranjavu kapu i otkrivi sasvim bijelo elo. Da, ree Lothar, akamanaslonjenim na bokove. A tko ste vi, do vraga? Vlasnik ste Southwest
African canning and fishing company Ja, odgovori Lothar na
afrikansu. Vlasnik sam. Pa to? erif sam u Windhoeku i ovdje
imam nalog da zaplijenim sve vae vlasnitvo kompanije, ree ovjek
maui papirom. Zatvorili su tvornicu, doda Willem tugaljivim glasom
i brkovima koji su mu podrhtavali. Natjerali su me da ugasim vatru
pod kotlovima. Ne moete uiniti takvo to. Imam tisuu tona ribe
koja mora na preradu, uzvikne Lothar svjetlucavih oiju i ponosnih
poput leopardovih. Ove ribarice su vlasnitvo kompanije?, nastavi
ovjek naslonivi ruku na pitolj, teki Webley. Zatim pogleda ostale
brodice koje su se pribliavale molu s obje strane i ne saekavi
odgovor nastavi mirno: Moj e asistent zapeatiti brodove i njihov
teret. Moram vas upozoriti da ete biti kanjeni, pokuate li se
suprotstaviti. Ne moete mi uiniti takvo to, ponovi Lothar popevi
se na ljestve koje su vodile do palube. Njegov glas vie nije bio nimalo
17
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
18/512
agresivan. Moram odmah zapoeti s preraivanjem tereta. Do jutra
smrdjet e poput lea. Ne pripada vam vie, ree erif zanijekavi
glavom. Pripada Courteney company, sada. Zatim se ponovno obrati
asistentu i naredi mu da se pouri i htjede ve otii. I ona je tu, nije li
tako?, uzvikne mu Lothar. erif se zaustavi i pogleda ga. I ona je tu,
ponovi Lothar. To je njen automobil. Htjela je osobno doi, nije li
tako? Da, i ona je ovdje. U uredu je, odvrati erif slegnuvi
ramenima. Lothar krene molom, dok su mu nepropusne hlae kripile.
Drao je vrsto ake kao da se namjeravao baciti u borbu. Gomila
radnika ga je ekala. to se dogaa? Ne putaju nas da radimo, to
nam je initi? Saekajte, odvrati Lothar, sredit u stvar. Hoemo li
svejedno biti plaeni? Imamo djecu... Bit ete plaeni, obeajem vam,ree Lothar. Bilo je to obeanje koje nikako nije mogao odrati ako ne
bi prodao ribu. No, trebao si je otvoriti prolaz do ureda, iza ugla
tvornice. Daimler je bio parkiran pred vratima i jedan je djeak stajao
naslonjen na haubu ute boje. Bilo mu je vidljivo dosadno. Moda je
godinu dana bio stariji od Manfreda, no, bio je nekoliko centimetara
nii od njega. Njegovo je tijelo bilo vitkije i elegantno. Ostao je malo na
suncu i njegova bijela koulja lagano se zguvala. Hlae od flanele bilesu pranjave i malo prevelike za njega. No, sve u svemu bio je
draestan: bio je lijep poput djevojice, puti boje breskve i s tamnim
oima boje indiga. Lothar se skameni opazivi ga i prije nego to si je
zagrizao usnice uzvikne: Shasa! Mladi se hitro uspravi i odmakne
slijepljenu kosu sa ela. Kako znate moje ime?, zapita, no, usprkos
glasu koji je nastojao zvuati nezainteresirano, prouavao je Lothara sa
sigurnou odraslog ovjeka. Bilo je barem stotinjak odgovora na to
pitanje, i svi zajedno nahrupe na Lotharova usta: Jer sam jednom,
prije mnogo godina, spasio tebe i tvoju majku od smrti, u pustinji. Jer
sam pomagao u tvom hranjenju i nosio te u sedlu dok si bio malen. Jer
sam te volio koliko sam volio i tvoju majku. Jer si Manfredov brat.
Prepoznao bih te posvuda, ak i nakon toliko godina. No, umjesto
toga, Lothar ree: Shasa je rije Bumana kojom oni nazivlju dobru
vodu, najvaniju tekuinu za njih. Istina je, odvrati Shasa Courteney.
Taj ga je ovjek oaravao. Bilo je u njemu jaine, koju je jedvice
18
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
19/512
suzdravao, a njegove su oi bile udnovato svijetle boje: zapravo, bile
su ute poput majih oiju. Istina je. Bumansko je ime, no, moje je
krsno ime Michel. Francusko je ime, jer je moja majka Francuskinja.
A gdje je?, zapita Lothar. Shasa pogleda prema vratima ureda. Ne
eli da je smetaju, doda, no, Lothar de La Rey nije mario za taj
odgovor, proe pored njega tako blizu da je uspio opaziti i riblje ljuske
u njegovoj kosi. Bolje je da pokucate, ree mu Shasa spustivi glas.
No, Lothar je ve uao, zalupivi vratima tako snano da su gotovo
pala. Zaustavi se na pragu i djeak je mogao vidjeti unutranjost.
Njegova je majka ustala s fotelje koja je stajala pored prozora i gledala
je u uljeza. Bila je vitka poput djevojke, a crepede Chine ute haljine
stiskalo joj je malene i draesne grudi, s pojasom oko struka. eir jebio sputen na gustu i tamnu kosu. Imala je velike, gotovo crne oi.
Izgledala je jako mlada, gotovo kao i njen sin. No, odjednom podigne
pogled i pokae odlunu bradu, dok su se oi sjajile. Tada je Lotharu
izgledala strana poput mukarca. Dugo su gledali jedno u drugo,
traei si meusobno u licima znakove prolog vremena od njihova
posljednjeg susreta. Koliko joj je godina?, zapita se Lothar i odmah se
prisjeti. Roena je sat nakon ponoi prvog dana 1900. godine, daklenapoetku dvadesetog stoljea. Stoga su je i nazvali Centaine. Trideset i
jedna joj je godina, dakle, a izgleda kao da joj je devetnaest, kao kad ju
je susreo dok je umirala okrvavljena u pustinji, s dubokim ranama od
lavljih panda na njenoj bijeloj puti. Ostario je, pomisli Centaine. Ve
je sijed, a oko oiju i usta pojavile su mu se bore. Ima vie od etrdeset
godina, sada, i propatio je... ne dovoljno, no, propatio je. Sretna sam
to ga moj pogodak nije ubio. Bilo bi previe brzo. Sada je u mojoj
moi, i vidjet e... Odjednom, sasvim protiv svoje volje, Centaine osjeti
ponovno to preplanulo tijelo nad njom, golo, mekano i snano. Imala je
osjeaj kao da se topi na jakome suncu koje je dolazilo iz njene
unutranjosti, neodoljivo poput crvenila koje je osjeala na licu. Ili
poput bijesa osjetivi se nemonom da kontrolira tu ivotinjsku stranu
ljubavnog ivota. U svemu ostalom bila je uvjebana poput sportaa,
no, ti su je osjeali svladavali. Pogleda preko njegovih ramena i opazi
Shasu, svog predivnog sina, koji ju je znatieljno promatrao. Ljutnja se
19
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
20/512
pretvori u bijes i sramotu: imala je osjeaj da ju je uhvatio u trenutku
u kojem su njeni najnii osjeaji bili sasvim vidljivi. Zatvori vrata,
zapovjedi. Njen je glas bio ranjavajui i odluan. Ui i zatvori vrata,
ponovi, i priblii se prozoru. Pogleda van i ponovno pronae
samokontrolu, zatim se okrene prema ovjeku kojeg je odluila unititi.
Vrata su bila zatvorena. Shasa osjeti na trenutak razoaranje. Osjeao
je da se dogaalo neto od ivotne vanosti. Taj stranac sa utim
majim oima, taj ovjek koji je poznavao njegovo ime i njegovo
porijeklo, dodirnuo je najdublje mjesto u njegovoj dui, neto to je bilo
opasno i uzbudljivo. Zatim, ta udnovata reakcija njegove majke, ta
iznenadna bjelina koja joj se popela s vrata na lice, i taj izraz u njenim
oima koji nikada nije opazio - ta njemu sasvim nova nesigurnost (onanije sumnjala ni u to). Bilo je toga dovoljno da u njemu pobudi
nezadrivu elju da sazna to se dogaalo iza tih vrata. Zidovi ureda
bili su od valovitog lima. eli li neto saznati, odi i vidi, bilo je to
jedan od majinih najdraih mota. Dakle, njegov je jedini strah bio dok
se laganim koracima pribliavao baraci da ga ona ne iznenadi na djelu.
Nasloni uho na metal koji je bio uaren od sunca. Usprkos
nastojanjima da uje, uo je samo nepovezano mrmljanje. ak i kad jestranac podizao glas, nije uspijevao razabrati rijei. Glas njegove majke
bio je taman, nizak i nerazumljiv. Prozor, pomisli i krene prema
njemu, dok ga je pedesetak pari oiju promatralo. Rukovoditelj i
radnici su ostali pred uredom i im se pojavio iza ugla, poure se da ga
pogledaju. Shasa spusti glavu i udalji se. Svi su ga i dalje promatrali
dok se kretao prema molu kao da je to uvijek i bila njegova nakana.
to god se dogaalo u uredu, bilo je definitivno izvan njegova dometa,
moda e mu majka ipak ispriati to se dogodilo, kasnije, no, nije se
trebao tomu previe nadati. Odjednom primijeti etiri ribarice usidrene
s obje strane mola, s teretom svjetlucavo srebrene boje, i razoaranje
ga je poelo manje pei. Evo neega to e mu pomoi da odagna
dosadu tog popodneva u pustinji, pomisli dok je hodao brzo prema
molu. Brodice su ga uvijek oaravale. Ove su k tome bile posebno
privlane. Nije vidio nikada toliko ribe u svom ivotu na jednom
mjestu. Bilo je vjerojatno tone i tone ribe. Stigne do prve ribarice. Bila
20
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
21/512
jer runa i prljava, s ljudskom mokraom koja se cijedila na bokovima,
na mjestima gdje su mornari praznili svoje mjehure. Smrdjela je po
nafti i prljavim ljudima u preuskom prostoru. Nisu joj ak ni dali ime:
na krmi su se nalazili samo brojevi registracije. Brod bi uvijek trebao
imati ime, pomisli Shasa. Nije dobro i loeg je nagovjetaja kad ga
nema. Njegova jahta od dvanaest metara, dar njegove majke za
trinaesti roendan, zvala se Midin dodir, ime koje je ona predloila.
Shasa napri nos i pokua ga okrenuti u stranu, rastuen bijednim
stanjem ribarica. Ako je mama zbog toga vozila od Windhoeka...,
pomisli, no, nije uspio dovriti reenicu, jer je iza kormila provirio
jedan djeak. Na sebi je imao kratke platnene hlae, s puno zakrpa,
snanih i preplanulih nogu i hodao je bosonog odravajui bez naporaravnoteu usprkos ljuljanju ribarice. Kad opaze jedan drugoga, dva
djeaka se ukoe i zaustave se kao to bi to uinila dva psa. Zatim se
meusobno zaponu prouavati u tiini. Dandy, gospodii, pomisli
Manfred. Vidio je dva ili tri djeaka poput njega za vrijeme njegovih
rijetkih posjeta Swakopmundu, mjestu neto vie prema sjeveru, na
obali: sinovi bogataa, odjeveni u smijenu odjeu, s tim izrazom lica
koji je odavao superiornost dok slijede posluno svoje roditelje.Pogledaj tu kosu masnu pod briljantinom. Smrdi poput cvjetnog
buketa. Siromaan Afrikaner, bila je pak misao kojom je Shasa
smjestio djeaka. Bywoner, stanovnik u barakama. Majka mu je
uvijek branila da se igra s tim djeacima, no, njemu je izgledalo da je s
nekima vrijedilo prekriti tu zabranu. tovie, moda su upravo zbog te
zabrane bili jo zanimljiviji. Jedan od sinova radnika koji je bio
zaduen za garau, primjerice, znao je imitirati pjev ptica do
savrenstva i esto je uspijevao i dozvati ih. Osim toga, nauio ga je da
upali stari Ford koji mu je majka doputala da koristi iako nije imao
dovoljno godina da dobije vozaku dozvolu. Sestra tog djeaka bila je
godinu dana starija od Shase i pokazala mu je jo jednu, zanimljiviju
stvar. ak mu je dozvolila da ju dodirne, za vrijeme tajnog sastanka
koji je potrajao samo nekoliko trenutaka iza kuice rudnika. Bilo je to
zaista vano iskustvo i namjeravao ga je to prije ponoviti. I taj je
djeak izgledao zanimljiv i moda mu je mogao pokazati motore broda.
21
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
22/512
Shasa pogleda prema tvornici. Njegova majka ga nije nadzirala: mogao
se prijateljski odnositi oprema njemu. Bok, ree gospodskim glasom,
i osmjehne se oprezno. Njegov djed Garrick Courteney - najvaniji
ovjek u njegovu ivotu - esto ga je upozoravao: Zbog prava roenja
ima vano mjesto. No, to ti ne daje samo privilegije ve i obveze. Pravi
gospodin odnosi se sa svojim podreenim, bijelcima, ili crncima,
starijim ili mlaim od sebe, mukarcima ili enama, paljivo i uljudno.
Zovem se Courteney, ree. Shasa Courteney. Moj djed je Sir Garrick
Courteney, a moja majka Centaine de Thiry Courteney. Saeka da te
rijei pobude uobiajenu panju, no, opazi da je kasnila i nastavi: A ti,
kako se zove? Manfred, odgovori ovaj i namrti se. Njegove su oi
bile tako tamne, pod tom kosom boje zlata da su izgledale kaonaslikane. Manfred de La Rey, kao moj djed, moj prastric, i moj otac
koji su sredili sve Engleze koje su susreli. Shasa ostane iznenaen
zbog toga nenadanog napada i htio je ve otii kad opazi starca koji je
iza stakla kabine s kormilom promatrao prizor. Dva su se crnca
takoer pribliavala pramanom katelu. Nije se mogao povui. Mi
Englezi smo pobijedili u ratu, a 1914. smo uguili ustanak, ree. Mi!,
ponovi Manfred te se okrene prema gledateljima. Ovaj mladinamirisani pauna pobijedio je u ratu! Mornari ga uz mrmljanje
podre. Pomiriite ga samo na trenutak, trebao bi se zvati Ciklama.
Vojnik Ciklama, nastavi Manfred i okrene se. Prvi put Shasa opazi da
je pet centimetara vii od njega i da su mu ruke snane. Tako dakle,
Englez si, vojnie Ciklama. Ako je tako, vjerojatno ivi u Londonu, nije
li tako? Shasa nije oekivao da siromaan djeak moe biti i tako
bistar i sarkastian. Bio je naviknut da uvijek ima posljednju rije.
Naravno da sam Englez, ree odrjeito traei odgovor kojim bi
definitivno dovrio to prepucavanje. Dakle, ivi u Londonu, nije
poputao Manfred. ivim u Cape Townu. Ah! Ah!, ree Manfred
obrativi se gledateljima koji su postajali sve brojniji: Swart Hendrick
se pribliio i sve posade zapoinjale su se sakupljati. Zato ih zovu
soutieh, izjavi. Taj vulgaran izraz prouzrokovao je smijeh. Manfred
nikada ne bi izgovorio tu rije da je pored njega bio otac. Toan
prijevod rijei bio je slani ud. Shasa pocrveni i instinktivno stisne
22
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
23/512
ake. Soutiel je onaj koji jednom nogom stoji u Cape Townu, a jednom
u Londonu..., objasni Manfred, ...a tap mu se nalazi u Atlantskom
oceanu. To e morati povui!, zaprijeti mu Shasa, previe bijesan da
pronae bolji odgovor. Nijedan nii od njega nije mu se na taj nain
obratio. Povui? Kao to to ini sa svojom koicom kad
masturbira?, zapita Manfred veselo osjetivi da ga ostali podravaju.
Shasa se baci na njega bez najave, a Manfred ga jo nije oekivao.
Mislio je da e morati izrei jo nekoliko uvreda, prije nego to budu
preli na djelo. Shasa se srui na njega s gotovo dva metra udaljenosti,
ostavivi ga bez daha. Dvojica se zaponu kotrljati po masi srdela.
Shasa opazi uz gnuanje da mu je protivnik jak. Njegove ruke izgledale
su poput drvenih greda, a prsti su bili poput mesarskih kuka koje sumu se zarile u lice. Samo iznenaenje i Manfredova prazna plua
spasila su ga od izravnog ponienja. Na vrijeme se prisjeti Jock
Murphyjevih savjeta, njegovog instruktora za boks. Nikad ne dopusti
jaem ovjeku da se borite izbliza. Dri ga uvijek na udaljenosti jedne
ruke. Manfred je pokuavao dohvatiti ga oko vrata i stisnuti ga
elinom snagom, dok su se borili meu drhtavom masom srdela.
Shasa uspije izvui jednu nogu i udariti ga koljenom, no, Manfred gaodmah uspije ponovno dohvatiti. U tom trenutku okrene glavu i
desnom rukom odgurne protivnikov lakat uspjevi oslabiti stisak.
Zatim iskrivivi prsni ko uspije se izvui kako ga je nauio Jock.
Klizave ljuske kojima su bila prekrivena obojica mu olaka stvar.
Oslobodi lijevu aku i direktno udari protivnika. Udarac koji e ti biti
najkorisniji ako ga bude mogao upotrijebiti, rekao mu je trener. Nije
bio jedan od najboljih, no, pogodi Manfreda u oko dovoljnom jainom
da ga odgurne i da omogui Shasi da se izvue. Brodica je bila
prepuna mornara crnaca s gumenim izmama. Uzvikivali su uzbueno
kao da gledaju borbu pijetlova. Trepnuvi pogoenim okom Manfred se
ponovno baci prema protivniku, no, mrtve ribe su mu smetale, a lijevi
udarac ponovno krene bez nagovjetaja: izravan, jak i neoekivan,
pogodi ga u isto oko. Manfred krikne od bijesa i baci se na djeaka.
Shasa izbjegne udarac nagnuvi se prema naprijed i ponovno udari,
kao to ga je nauio Jock. Nikad ne udaraj pomiui rame: pokrei
23
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
24/512
samo ruku. Ovoga puta lijevi udarac pogodi Manfreda u usta i razbije
mu usnicu. Vidjevi krv na protivniku to ohrabri Shasu dok je
grmljavina gomile u njemu budila stari odjek. Ponovno ga pogodi
lijevim udarcem, ciljajui prema ve ranjenom oku. Kad si ga oznaio,
udaraj uvijek na isto mjesto, rekao mu je Jock, i ta mu je reenica
odzvanjala u glavi. Ponovno ga udari, i ponovno, i ovoga puta
Manfredov krik nije bio samo od bijesa ve i od boli. Djeluje, radovao
se Shasa, no, upravo u tom trenutku udari leima u kabinu. Manfred
opazi da je protivnik u klopci i nasmije se pobjedniki i priblii
spreman da ga dohvati. Shasa je bio u panici i nagne se prema
naprijed odmaknuvi Manfreda od sebe, pogodivi ga glavom u trbuh.
Jo jednom Manfred ostane bez daha i nije se uspio snai. Dvojica suse kotrljala nekoliko trenutaka meu ribama, a potom je, djelomice
etveronoke, a djelomice trei ili plivajui u klizavoj masi, Shasa
uspio stii do ljestava i pokua se popeti na njih. Gomila mu se
smijala, dok ga je drugi bijesan slijedio, zadihan. Na pola ljestava
Manfred ga uspije dohvatiti za gleanj, i objesi se za njega. Shasa
pokua svim snagama izdrati drei se za posljednju ljestvu, licem na
samo nekoliko centimetara od gledatelja. Drugom nogom udarao je iuspio pogoditi Manfreda u oko, koji vrisne i ispusti nogu. Shasa stigne
do palube i ogleda se oko sebe. Njegov borbeni ar se ugasio. Drhtao je.
Mogao je pobjei palubom i bio bi to jako rado uinio. No, ljudi oko
njega su se smijali te mu ponos to nije doputao. Ponovno se ogleda
oko sebe i s uasom opazi da je Manfred ve bio na vrhu ljestava.
Shasa nije dobro znao kako se naao upleten u tu borbu, ili koji je
razlog tom odmjeravanju snaga: jednostavno se htio izvui. No, sve
njegovo obrazovanje i odgoj nisu mu to doputali. Pokua prestati
drhtati i pripremi se da se suoi s protivnikom. I Manfred je drhtao, no,
ne od straha. Njegovo je lice bilo naduto od udaraca i crveno od bijesa,
i siktao je kroz razbijenu usnicu. Oko se uope nije vie vidjelo. Ubij
ga, kleinbasie, bodrili su ga ribari. Ubij ga, maleni boss. Njihove
pogrdne rijei ponovno probude Shasu koji udahne duboko i podigne
ake ekajui na protivnika u klasinoj poziciji boksaa. Stalno se
pomii, rekao mu je Jock. Zapone skakati po palubi. Pogledaj ga,
24
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
25/512
gomila mu se rugala, skae poput pijetla. eli plesati s tobom,
Manfred. Naui ga kako se plee valcer u Walvis Bayju! No, Manfred je
bio impresioniran oajnom odlunou u tim oima tamnoplave boje i
nauio je da se boji tih bijelih koatih udaraca. Zapone kruiti oko
njega prijetei: Sad u ti iupati ruku i morat e je progutati. Zatim
u ti izbiti sve zube. Shasa trepne oima, no, i dalje je drao visoko
ruke. Iako su dvojica borca bili prepuni ribljih ljusaka, ta borba nije
imala nikakve veze sa svaama meu djeacima. Bila je to prava borba
i izgledalo je da e postati jo uzbudljivija. Gledatelji utihnu, dok je
Shasa kruio polako oko samoga sebe ne putajui iz vida protivnika
koji je i dalje kruio oko njega. Manfred se baci ulijevo i iz nove pozicije
krene u napad. Usprkos teini i nogu i ramena, bio je jako brz.Napadao je pognute glave, s izrazom koji je izgledao jo opasniji
naglaen namrtenim obrvama. U usporedbi s njim Shasa je izgledao
njean poput djevojice. Njegove ruke bile su mrave i bijele, noge
predugake, no, dobro se kretao. Izbjegne napad, i dok se povlaio
ponovno udari lijevom akom. Pogodi Manfreda u usne. Zauje se
udarac ake u zube i glava poleti unatrag kao da ga je netko povukao
za glenjeve. Gomila zarei. Vat hom, Manfred, uhvati ga! Djeakkrene u napad, udarivi snano desnom akom. Shasa je izbjegne, i
ponovno, sagnuvi se, iskoristi lijevi udarac, s tonou pogodivi
Manfredovo oko. Manfred se dohvati za njega i ree: Bori se poteno,
soutie. Ja, odjekne gomila, samo tu stoji, bori se kao mukarac.
Istog trena Manfred promijeni taktiku. Umjesto da udara desno i lijevo
u prazno, izravno krene u napad, prema protivniku, izmjenjui uasne
udarce. Shasa se brzo povlaio, branei se i izbjegavajui udarce, i na
poetku ga uspije pogoditi jo par puta lijevom akom u oko i usta. No,
izgledalo je kao da se Manfred navikao na te udarce: nastavljao je
napadati ne usporivi automatski slijed udaraca. Njegove otvrdnute
kosti na rukama od rada sve su se ee pribliavale protivniku i
konano jedan udarac pogodi Shasu u sljepoonicu. Shasa izgubi svu
svoju preciznost i odrjeitost koju je pokazao. Noge mu postanu teke i
zapone se brinuti samo kako e se obraniti, prestavi s napadom.
Manfred je bio neumoran i sve ga je vie pritiskivao. Shasa, sve
25
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
26/512
umorniji, zapone oajavati. Jedan ga udarac pogodi u rebra i oduzme
mu dah. Uspije samo opaziti jo jedan udarac koji je bio uperen prema
njegovu licu, no, nije imao dovoljno vremena da ga izbjegne. U tom se
trenutku objesi za ruku i pokua ga zaustaviti. Bilo je to upravo ono
emu se Manfred nadao: drugom rukom dohvati Shasu za vrat i
promrmlja: Nee mi vie pobjei, kopile jedno. Zatim okrene spretno
Shasu i udari ga desnicom. Shasa ni ne opazi udarac, no, na neki
nain uspije osjetiti pravac, jer ga pogodi usred ela umjesto u lice.
Udarac ga zabaci unatrag takvom jainom da se osjeao kao da su mu
smrskali vrat. Shvati da ne bi izdrao jo jedan takav udarac. Iako
zamagljenim pogledom, shvati da je na rubu palube i svim preostalim
snagama pokua mu se jo vie pribliiti. Manfred zasigurno nijeoekivao takav potez i nae se bez ravnotee. Drei se jo uvijek jedan
za drugoga dva borca ponovno padnu na hrpu ribe i zaponu tonuti.
Manfred ponovno pokua udariti, no, zbog klizave i drhtave mase
udarac nije imao nikakvu snagu. Tako je odustao i zadovoljio se da dri
nepomino Shasu, pritiui ga svojom teinom i gurajui mu glavu
sve dublje. Shasa osjeti da mu ponestaje zraka. Pokua kriknuti, no,
riba mu se uvue u grlo kroz usta. Zapone se trzati i mahati rukamasvom snagom, no, ne uspije se osloboditi. Guio se. Tama zamuti
njegov pogled, ispunivi mu glavu zvukom vjetra. Ubilaka vika gomile
zapone se gubiti. Konano njegovi pokreti postanu slabi, kao da ga se
vie ne tiu. Umirem, pomisli uz uenje. Guim se, bila je to
posljednja misao pri svijesti.
Dola si da me uniti, ree Lothar de La Rey. Prela si sav taj put da
gleda kako propadam i da uiva u tome. Ne precjenjuj me,odgovori mu ona. Nisam toliko zainteresirana za tebe. Dola sam da
bih zatitila svoje uloge. Dola sam za pedeset tisua funta uz kamate.
Da je zaista tako, ne bi me upravo sada zaustavila. Imam tisuu tona
ribe na brodovima. Do sutra naveer mogao bih je pretvoriti u pedeset
tisua funta robe. Centaine podigne nestrpljivo ruku da bi ga
uutkala. Koa je bila tamna, u suprotnosti sa svijetlim dijamantom na
prstenu koji je nosila na prstu: dragi kamen dug gotovo koliko i
falanga. ivi u svijetu snova, ree potom. Tvoja riba je bezvrijedna.
26
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
27/512
Nitko je ne bi kupio ni za koju cijenu. Zasigurno ne za pedeset tisua
funta. To joj je vrijednost, riba u konzervi i ulje... Jo ga jednom ena
uutka odmahnuvi rukom. Skladita u cijelome svijetu puna su
neprodane robe. Zar ne ita novine? Ne slua vijesti na radiju? Ne
vrijedi nita, ak ni troak proizvodnje. Nije mogue, ponovi on
tvrdoglavo. uo sam da ima problema na tritu, ali ljudi moraju
jesti. esto sam mislila na tebe, ree ona ne podignuvi glas, kao da
objanjava neto djetetu, no, nikad nisam mislila da si glup. Shvati da
se dogodilo neto to se nikada ranije nije dogodilo. Trgovina se
zaustavila, tvornice se zatvaraju, glavne ceste grada pune su
nezaposlenih. I ti iskoritava to stanje kao izliku za ono to ini. Ti
se osveuje, ree Lothar i priblii se. Uhodi me zbog nekakveimaginarne krivnje, koju sam uinio tako davno... Krivnja je bila
stvarna, odgovori mu ona, te se povue. Bilo je to uasno, okrutno i
neoprostivo. No, ne postoji dovoljna kazna. Ako Bog postoji, pitat e te
da je naplati. Dijete, nastavi on. Dijete koje smo zajedno stvorili...
Ne imenuj tvoje kopile, ree ona vrsto drei jednu ruku u drugoj da
bi uguila drhtaj. Prisjeti se naeg dogovora. Na je sin. Ne moe to
zanijekati. Drago ti je da i njega uniti? Tvoj je sin, ispravi ga. Netie me se, ne utjee na moje odluke. Tvoja tvornica ne donosi zaradu, i
beznadna je. Ne mogu zasigurno dobiti natrag sav novac koji sam
uloila, no, nadam se da u vratiti bar dio. Kroz otvoreni prozor zauo
se zvuk uzbuenih glasova, krikovi ljudi koji su sliili pseem laveu
kad odlaze u lov. Nijedan nije mario za njih. Bili su previe zauzeti
jedno s drugim. Prui mi jo jednu mogunost, Centaine, ree Lothar
i odmah opazi da je njegov glas postao moleiv. Osjeti gnuanje: nikad
mu se to nije dogodilo ranije, nikada u ivotu. No, sada nije elio
pomiljati na to da e ponovno morati zapoeti ispoetka. Ne bi to bila
nikakva novost: dogodilo mu se to nekoliko puta da je ostao bez iega,
osim hrabrosti, odlunosti i ponosa. Kao u ratu, i uvijek protiv istog
neprijatelja: Englezi i njihove tenje za vladanjem. Svakog je puta
zapoinjao ispoetka i ponovno uspijevao izgraditi svoje bogatstvo.
Sada mu je to izgledalo nemogue. Biti uniten od ene s kojom je imao
sina Manfreda, ene koju je volio i koju je unato svemu, protiv zdravog
27
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
28/512
razuma, jo uvijek volio. Imao je etrdeset i est godina i nije vie
mogao raunati na rezerve energije mladog ovjeka. Izgledalo mu je da
u pogledu Centaine opaa malo samilosti, kao da su je njegove rijei
pogodile. Ostavi mi tjedan dana, Centaine, samo tjedan dana. Ne
pitam nita drugo. Ona promijeni izraz lica. To to je on shvatio kao
znak poputanja ili suosjeanja bilo je zapravo zadovoljstvo. ekala je
na taj trenutak godinama. Rekla sam ti da me ne oslovljava tim
imenom, uzvikne. Rekla sam ti to kad sam saznala da si ubojica dviju
osoba koje sam voljela vie nego ikog na svijetu. Govorim ti to i sada.
Tjedan dana. Samo tjedan dana. Mlada ena se okrene prema
prozoru, ne mogavi vie ignorirati urlike koji su dolazili izvana.
Tjedan dana ne bi sluilo niemu, osim da povea moju pasivu, reezanijekavi glavom. Njen je glas bio ranjavajui, dok je i dalje gledala
kroz prozor. to se dogaa na molu?, zapita naslonivi se na prozor i
nagnuvi se. Shasa!, uzvikne i odjednom se zabrine. Gdje je Shasa?
Lothar se spretno okrene i skoi kroz otvoreni prozor te potri prema
molu, otvorivi si prolaz kroz gomilu gurajui mornare laktovima.
Njegov je sin drao drugog djeaka za glavu i neprestano ga udarao.
Lothar se progura do njih upravo u trenutku kad su gotovo pali izribarice. Manfred! Prestani!, uzvikne i osjeti kako Manfredov udarac
pogaa Shasinu lubanju. Budale jedne!, zarei prema gledateljima.
Njegov je uzvik uguen u uzbuenim krikovima mornara. Lothar je bio
gotovo u panici: jer se pomalo iskreno brinuo za Shasu i pomalo zbog
reakcije koju e imati majka. Ostavi ga!, uzvikne jo jednom, te se
baci prema naprijed. No, prije nego to ih je mogao dohvatiti, dva su
djeaka kliznula prema dolje. Lothar pokua dosegnuti ljestve, no,
gomila ga je pritiskivala znatieljna, pazei da ne izgubi ni jedan
trenutak borbe. Ovoga se puta morao probiti udarcima i konano
stigne do palube prekrivene ribama. Manfred je bio na drugom
djeaku, i gurao mu je glavu i ramena ispod mase srdela. Njegovo je
lice bilo unakaeno bijesom i krvlju. Prijetio je nepovezano kroz nadute
i krvave usnice. Shasa se vie nije estoko trzao. Glava mu je bila ispod
srebrene mase, no, tijelo i noge su se trzale bez imalo snage, kao to se
dogaa sa ovjekom kojeg je hitac pogodio u glavu. Lothar dohvati sina
28
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
29/512
za ramena i pokua ga odvui, no, bilo je kao da je pokuao odvui
plijen lovakom psu. Zatim ga podigne i baci prema kormilu takvom
snagom da je Manfred izgubio svu volju za borbom. Zatim dohvati
Shasu za noge i izvue ga iz gomile srdela. Tijelo klizne, mokro i
prljavo. Oi je drao otvorene, ali su zjenice bile okrenute unatrag i
vidjela se bjelina ronice. Ubio si ga, zarei Lothar prema sinu, i krv,
koja mu je pocrvenila obraze, se povue, te djeak postane blijed i
zapone drhtati. Nisam htio, tata, nisam... Jedna se riba nalazila u
Shasinim ustima, i izlazila je kroz nosnice. Budalo. Mala budalo, ree
Lothar, uguravi palac kroz usta djeaka koji je izdisao. Srdela s
lakoom izie. ao mi je, tata, nisam htio..., proape Manfred. Ako
si ga ubio, uinio si teki grijeh, nastavi Lothar uzevi Shasu unaruje. Ubio bi svog... Gotovo da je izgovorio tu sudbonosnu rije,
no, uspije ju zadrati meu zubima, i krene prema ljestvama. Nisam
ga ubio. Nije mrtav, zamuckivao je Manfred. Ubrzo e mu biti bolje
nego ikad: nije li tako, tata? Ne, odgovori mu tmurno otac,
zanijekavi glavom. Nikad mu vie nee biti bolje... nikad vie. Zatim
krene ljestvama. Gomila se skloni u tiini da mu omogui prolaz. Kao i
Manfred, gledatelji su bili prestraeni osjeajui grinju savjesti, dralisu pognute glave. Swart Hendrick, pozove ga Lothar pogledavi prema
pomoniku. Ti si morao znati kako e se svriti. Trebao si ih
zaustaviti. Lothar je nastavio hodati; na pola mola Centaine ga je
nepomino ekala. Lothar se zaustavi pred njom. Mrtav je, proape
Centaine. Ne, odgovori Lothar. Kao da je htio potvrditi te rijei, Shasa
povrati iz ugla usta. Brzo, zapovjedi Centaine, okreni ga na bok,
inae e se uguiti vlastitom bljuvotinom. S djeakom smjetenim u
ruci poput balona bez zraka, Lothar potri u ured. Centaine oslobodi
stol. Polegni ga ovdje, ree, no, Shasa je ve pokuavao sjesti. Majka
mu pomogne da se zadri, i obrie mu usne i nosnice njenom
tkaninom rukava. Za sve je krivo ono tvoje kopile, zar ne?, zapita ga
prostrijelivi ga pogledom punim mrnje. On je kriv da je moj sin u
ovom stanju, zar ne? Lothar joj ne odgovori, no, Centaine nije bio
potreban odgovor. Shvatila je to pogledavi ga u oi. Shasa se zakalje i
ponovno povrati. Odmah mu se vrati snaga. Dah postane normalniji, a
29
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
30/512
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
31/512
sve bilo predodreeno. Gledali smo se i bilo je jasno da emo se
potui. Centaine nije govorila i on nastavi: Uvrijedio me. Kako? Ne
mogu ponoviti. Jako je vulgarno. Pitala sam te kako, ree Centaine i
Shasa u njenom glasu prepozna taj otar ton koji nije doputao
ponavljanje i koji je on dobro poznavao. Rekao je da sam soutieh, ree
brzo, spustivi glas. Od sramote skrene pogledom i nije mogao opaziti
Centaine koja se muila da suzdri smijeh i bljesak zabave koji se
pojavi u pogledu. Rekao sam ti da je vulgarno. I tako si ga udario.
Mlaeg od tebe... Shasa nije znao da je stariji, no, nije mu bilo udno
to je njegova majka to znala. Ona je uvijek sve znala. Bit e da je i
mlai od mene, ali je pravi bik, deset centimetara vii od mene, branio
se. Centaine ga je htjela pitati kako izgleda taj djeak, je li njegovakosa plava i je li lijep kao to je to bio njegov otac i koje su boje njegove
oi. No, umjesto toga samo zakljui: I tako te masakrirao... Gotovo
sam pobijedio, pobuni se Shasa ponosno, i zatvorio sam mu oi i
okrvavio dobro usta. Gotovo sam pobijedio. Gotovo nije dovoljno,
prekine ga ona. U naoj porodici pobjeujemo i to je sve. Ne moe
pobijediti protiv veeg i snanijeg od sebe, ree ena. Ne moe
napadati i dozvoliti da ti ugura mrtvu ribu u grlo. Shasa pocrveni odponienja. Bolje je saekati pravi trenutak i boriti se na vlastitom tlu.
Ne smije prihvatiti borbu ako nisi siguran da nee pobijediti. Shasa
razmisli dugo procjenjujui stvar sa svih aspekata. Ti si to uinila s
njegovim ocem, nije li tako?, zapita polako, i ona je bila tako
iznenaena njegovom otroumnou da ga pogleda i automobil izie iz
brazda na putu. Uz nagli pokret Centaine ga ponovno vrati na pravi
put i potvrdi: Da. Upravo tako. Mi smo Courteney. Ne smijemo se
boriti rukama. Mi se borimo novcem, moi i naim utjecajem. I na tom
terenu nitko nas ne moe pobijediti. Djeak ponovno utihne, kao da
eli upiti svaku rije, a potom se osmjehne. Bio je lijep, kad se
osmjehivao, jo ljepi od oca. Centaine osjeti beskonanu gotovo bolnu
ljubav. Prisjetit u se toga sljedei put kada ga budem sreo. Prisjetit
u se tvojih rijei. Nitko nije sumnjao u to da e se Shasa i Manfred
ponovno susresti, i zasigurno e nastaviti borbu koju su tog dana bili
zapoeli.
31
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
32/512
Vjetar je puhao s mora. Smrad ribe koja je propadala bio je tako jak da
je suio grlo i uzrokovao gnuanje u Lotharu. etiri ribarice jo su se
uvijek nalazile na sidritu, nisu vie bile srebrene. Hrpe su se smanjile,
a sloj srdela na suncu osuio se i sada je bio prljavosive boje. Muice
metalnozelene boje, goleme poput osa, zujile su posvuda uokolo. Riba
u tivi se skupila pod velikom teinom, i iz otvora su stalno curili krv i
ulje to su prljali vodu u uvali. Lothar je cijeli dan proveo na prozoru
ureda isplaujui radnike i ribare koji su u redu ekali jedan po jedan.
Prodao je svoj stari kamion i namjetaj koji mu, ne pripadajui
poduzeu, nisu bili oduzeti. Trgovac iz Swakopmunda, nanjuivi oaj
poput akala, stigao je neto nakon erifa i sve je kupio za malo novca.
Kriza je, gospodine De La Rey, rekao mu je. Svi prodaju, a nitko nekupuje. Vjerujte mi, ja gubim. Pribrojivi gotovini koju je sakrio ispod
podnih dasaka u kui, iznos mu je doputao da isplati dva ilinga za
svaku funtu zakanjele plae koju je dugovao radnicima. Nije bio
duan isplatiti ih osobno, naravno, odgovornost je bila od poduzea.
No, nije bio tip koji e izbjegavati svoje obveze, a usto su to bili njegovi
ljudi. ao mi je, ponavljao je svakome i predavao novac. To je sve to
imam. I sputao je pogled. Kad je dovrio i svi su radnici polakoodlazili u skupinama, Lothar zatvori ured i preda kljueve erifovom
pomoniku. Zatim, zajedno sa sinom, krene prema molu, sjedne na
rub i pusti da mu noge vise iznad mora. Smrad ribe bio je tako muan,
kao i njihovo raspoloenje. Ne razumijem, tata, ree Manfred kroz
razbijena usta. Ulovili smo golemu koliinu ribe. Trebali bismo biti
bogati. to se dogodilo? Prevareni smo, odgovori mu Lothar mirno.
Do tog trenutku nije osjeao ni bijes ni gorinu: samo otupjelost. Dva
puta prije tog trenutka pogodio ga je metak: jedan Enfield 303,
engleska puka, kad je na cesti Omaruru pokuavao zaustaviti Smitha
da zauzme njemaku Junu Afriku, i jo jednom, nakon podosta
godina, jedan Luger koji je pripadao majci njegova djeteta. Prisjetivi se
tog trenutka dodirne si prsa i potrai maleni oiljak kroz lagani pamuk
koulje. Imao je podjednak osjeaj: ponajprije ok i otupjelost, a potom
bol i bijes. Sada je bijes postajao sve vei i vei i kuhao je u njemu
podiui crne valove i nije mu se pokuao oduprijeti. tovie,
32
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
33/512
preputao mu se: pomagalo mu je da zaboravi da se ponizio pred
enom molei, a ona ga je s prijezirom gledala. Nikad ih neemo
zaustaviti, tata?, zapita Manfred. Nije bilo potrebno da jasnije izree o
kome je govorio. Poznavali su svoje neprijatelje. Nauili su kakvi su u
tri rata: 1881. se vodio prvi boerski rat; 1899. veliki boerski rat, kad je
kraljica Viktorija poslala preko oceana svoje mnogobrojne vojnike u
kaki odorama da ih unite, a potom 1914... kad je engleska marioneta
Lian Smith izvravao zapovijedi svojih gospodara. Lothar zanijee
glavom. Bijes mu nije dao da progovori. Mora postojati nain, nije
poputao djeak. Zatim se prisjeti Shasina tijela koje je postajalo slabo
pod njegovom stiskom i nesvjesno stisne ruke. Ovo je naa zemlja,
tata. Bog nam ju je dao. Tako pie u Bibliji. Kao i mnogi drugi, iAfrikaneri su imali svoju interpretaciju poznatog dijela u Svetom
Pismu: mislili su da su oni izraelski narod, a da je Juna Afrika
Obeana zemlja gdje med i mlijeko neprestano teku. Lothar je i dalje
utio, i Manfred ga dohvati za rukav. Bog ju je nama dao, nije li tako,
tata? Da, potvrdi otac. Dakle, oni su nam je preoteli: zemlju,
dijamante, zlato i sve ostalo. I sada su nam ukrali i ribu i brodice.
Mora postojati nain da im ponovno oduzmemo sve. Nije jednostavno,ree Lothar i zastane: kako je mogao objasniti djeaku neto to ni sam
nije sasvim shvaao? Postali su prosjaci u zemlji koju su njihovi predci
osvojili, oduzevi je pukama od divljaka koji su tu ivjeli. Kad bude
narastao, shvatit e, Manie, ree. Kad budem velik pronai u
naina da ih pobijedim, ponovi Manfred takvom odlunou, da se
rana na usnici ponovno otvorila i zapoela krvariti. Vidjet e, uspjet
u, tata. Pa, moda e i uspjeti. Nadajmo se, odgovori Lothar i zagrli
ga oko ramena. Sjea li se zakletve koju si dao djedu? Ja u je se
uvijek sjeati. Rat protiv Engleza nee nikada zavriti. Sjedili su
zajedno sve dok se sunce nije spustilo na vodu u uvali, obojivi ju
bronanom bojom. Zatim se priblie molu u sjenama veeri,
udaljavajui se od smrada prolazei kroz prve dine. Priblie se baraci.
Kamin se dimio, vatra je gorjela usred kuhinje. Swart Hendrick,
nagnut nad loncem, podigne pogled prema njima. idov si je pokupio i
stolce i stol, no, zadrao sam lonce i ae. Sjeli su na pod i jeli izravno
33
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
34/512
iz lonaca, poruge s ribom. Nitko nije progovorio, sve dok nisu dovrili.
Nitko te nije natjerao da ostane, ree Lothar i Hendrick slegne
ramenima. Kupio sam kavu i duhan. Novac koji si mi dao jedvice mi je
bio dovoljan. Nemam vie nita. Sve je svreno. Dogodilo se to i
nekoliko puta ranije, ree Hendrick upalivi si lulu. Ve su nam
razbili lea Ovoga je puta drukije. Nema slonova koje bismo mogli
loviti..., zastane, ponovno priguen bijesom. Hendrick mu nalije alicu
kave. udno je, ree. Kad smo ju pronali bila je odjevena u
dlakama. Sada dolazi utim automobilom, a mi ostajemo goli i bosi. A
ti i ja smo ju spasili u pustinji, ree Lothar. Pronali smo za nju
dijamante i izvukli ih, za nju. Sada, kad je bogata, dolazi da bi nam
otela ono to je nae. Nije to smjela uiniti, promrmlja Hendrickzanijeui glavom. Ne, nije smjela. Polako se Lothar uspravi. Hendrick
opazi promjenu i nagne se znatieljno prema njemu. Lothar mu se prvi
put osmjehne otkako su se iskrcali. Da?, zapita Hendrick. ega si se
sjetio? Bjelokosti vie nema, ve odavna... Ma, kakva bjelokost.
Dijamanti. Dijamanti? Kakvi dijamanti? Kakvi dijamanti?, zapita ga
Lothar uz osmijeh u utim oima. Dijamanti koje smo pronali za nju,
naravno. Njeni dijamanti?, zapita Hendrick. Dijamanti u rudnikuHani? Koliko ima novca?, zapita Lothar, a Hendrick skrene
pogledom. Dobro te poznajem, uvijek ima koju rezervu. Koliko? Ne
previe, odgovori mu Hendrick, i htjede ustati, ali ga Lothar zadri.
Dobro si zaradio prole godine. Znam tono koliko sam ti dao.
Pedeset funta, zarei Hendrick. Ne, ima puno vie... Moda neto
vie, preda se Swart. Barem stotinu funta, procijeni Lothar. Nije
nam potrebno vie. Daj mi ih i vratit e ti se dvostruko. Uvijek se to
tako i dogaalo, i uvijek e se dogaati.
Puteljak je bio strm i stjenovit, a skupina se penjala u rano jutro.
Ostavili su Daimler ute boje u podnoju planine, na obalama rijeke
Liesbeek i zapoeli se penjati dok je jo uvijek bio mrak. Na elu su se
nalazila dva starca: imali su na sebi teke cipele, a kosa im je bila
slijepljena od znoja. Bila su obojica jako mravi tako da su izgledali
kao da su izgladnjeli, no, bili su spretni i brzi, tamne i smeurane boje
koe, odavajui da esto ive na otvorenom. Netko tko ih nije poznavao
34
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
35/512
mogao je pomisliti da se radi o paru staraca i i radnika: bilo ih je
mnogo poput njih koji su etali ulicama i krianjima u toj fazi Velike
krize. No, promatra bi se jako prevario. Vii, koji je spretno skakutao
na jednoj drvenoj nozi, bio je Vitez kapetan Carskog reda, nagraen
najviim inom i medaljom koju Ujedinjeno kraljevstvo moe nekome
dodijeliti, Victoria Crossom. Osim toga, bio je jedan od najvanijih
vojnih povjesniara svoga vremena, bogata i odijeljen od zemaljskih
stvari, koji se rijetko primao posla da prebroji svoj novac ili pregleda
svoje imanje. Stari Garry, pozove ga njegov prijatelj, umjesto: Sir
Garrick Courteney. Ovo je glavni problem s kojim se moramo suoiti,
doda piskutavim glasom, gotovo enskim, zaokruivi slova V poput
Malmesburyja. Nai ljudi ne ele vie ostati na selu i bjee u gradove.Ali, tvornice se zatvaraju i nema vie posla. Iako se uspeo gotovo esto
metara prema Tafelbergu takvim ritmom da su mladi lanovi
ekspedicije ostali iza njih, ovjek je disao i govorio bez potekoa. To je
recept katastrofe, sloi se Sir Garrick. Na selu su i siromani, ali u
gradovima umiru od gladi. A ljudi u takvom stanju su opasni. Povijest
nas tako ui. Ou Baas. ovjek kojeg je Sir Garrick na afrikansu
nazvao Stari ef bio je nii od njega, no, njegovo je dranje bilo jouspravnije. Imao je dva plava vesela oka sakrivena sjenom, i sijedu
bradu koja je podrhtavala dok je govorio. Za razliku od Garryja, nije
bio bogat: posjedovao je samo maleno imanje u Transvaalu i zanimao
se za svoje dugove koliko i Sir Garrick za svoje bogatstvo. No, njegovo je
kraljevstvo bio svijet i svijet ga je ispunio astima. Bio je prepun
poasnih doktorata od petnaestak sveuilita meu kojima je
najvanije bilo Cambridge, Oxford i Columbia. Bio je poasni graanin
deset gradova, meu kojima i Londona, Edimburgha i ostalih. Bio je
general boerske vojske, a sada general engleske, savjetnik Njegova
velianstva i lan Royal Society. Njegova prsa nisu bila dovoljna za sve
medalje koje je imao pravo nositi. Bio je bez dvojbe najpametniji ovjek,
mudar i karizmatian kojeg je Juna Afrika ikada imala. Izgledalo je
kao da za njega granice ne postoje: bio je graanin planeta Zemlje.
Upravo je to bila njegova slaba strana u oklopu koji je nosio, i
neprijatelji su to iskoristili da ga udare otrovnim strjelicama. Njegovo
35
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
36/512
je srce preko mora, a ne s vama, rekli su, uspjevi konano unititi
Junoafriku stranku na elu koje se on nalazio. Sada je bio voa
opozicije. No, usprkos tome, mislio je radije na samoga sebe kao na
botaniara, i samo iz potrebe kao na vojnika i politiara. Moda bismo
trebali saekati i ostale, ree general Lan Smith zastavi na ravnoj
stijeni prekrivenoj liajevima i mahovinom u smjeru nizine. Zatim njih
dvojica krenu nizbrdicom vrativi se na svoj put. Na oko stotinjak
metara nie jedna je ena hodala, tamna u licu. Njena su koljena, pod
tekom haljinom, bila golema i miiava poput noga kobile. Imala je
snane ruke poput mornarevih. Moja malena golubica, promrmlja Sir
Garry pogledavi svoju enu. Nakon etrnaest godina neprekidnog
udvaranja, uspio ju je vezati za sebe tek prije est mjeseci. Pouri se,Anna, govorio joj je djeak iza nje, inae emo stii veeras, a umirem
od elje za dorukom. Shasa je bio visok koliko i ona, no, upola manje
irok. Slobodno me moe pretei, ako ti se ve toliko uri, zarei ona.
eiri za sunce bio je dobro nataknut nad ruiasto i okruglo lice.
Njene su crte lica podsjeale na prijateljskog buldoga. Iako ne
shvaam zato bi netko htio stii do vrha te proklete planine, doda
potiho. Mogu li te gurnuti da ti pomognem, predloi Shasa i poloi jojruke na debelu stranjicu. Hajde! Uspinji se! Prestani, djeae, ree
Anna skoivi i popravi si haljinu. Prestani ili u te udariti tapom po
leima! Prije nego to je postala Anna Courteney, Anna je jednostavno
bila Anna, voljena Shasina guvernanta i najdraa kuna pomonica
njegove majke. Njeno brzo napredovanje na socijalnoj ljestvici nije
uope promijenilo njihov odnos. Stigli su oteano diui. Evo, djede!
Posebna poiljka, alio se Shasa obraajui se Garryju Courteneyju,
koji ih uljudno odvoji. Taj predivni djeak i ta ena crvenih obraza bila
su dva najdragocjenija blaga koje je imao: njegova supruga i njegov
jedini unuk. Anna, ne bi trebala tako muiti djeaka, ree uz malo
otrine Sir Garrick, a ena ga udari tapom po ruci, napola alei se, a
napola s iskonskom ogorenou. Sada bih se trebala brinuti o ruku,
a ne penjati se na neku planinu. Zadrala je flamanski naglasak, no,
hvala Bogu, mogla se koristiti afrikansom te zapita Smitha: Ima li jo
puno do vrha, Ou Baasb Nema, Lady Courteney, nema. Ah, evo
36
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
37/512
ostalih. Ve sam se poeo brinuti. Centaine i njeni prijatelji pojave se
iza zavoja puteljka. Ona je na sebi imala iroku i laganu suknju, do
koljena, i eiri ukraen trenjama. Umorna sam, Ou Baas. Mogu li
iskoristiti vau ruku na posljednjem dijelu puta? Premda je bio crven
od napora, ponudi joj uljudno ruku. Prvi stignu do vrha. Te etnje na
Tafelberg postale su tradicionalne kad je porodica slavila roendan Sira
Garricka i njegov stari prijatelj Smith je uvijek pronalazio naina da
mu se pridrui. Na vrhu su svi sjeli na travu, kako bi se odmorili.
Centaine i stari general ostali su malo odvojeni od ostalih. Ispod njih
prostirala se Constantia Valley, puna vinograda u njegovom ljetnom
ruhu zelene boje i nizozemski dvorci koji su se pod suncem sjajili
poput bisera. Planine Muizberg i Kabonkelberg, uvijene u maglicu,tvorile su amfiteatar u kamenu prema jugu. Na sjeveru, daleke planine
imenom Hottentoots Holland dijelile su Rt Dobre Nade od ostatka
kontinenta. Uklijetene meu planinama vode False Bay pjenile su se
pod naletima vjetra s jugoistoka. Prizor je bio toliko velianstven i
predivan da su svi utke promatrali prirodu nekoliko trenutaka.
General Smith prvi progovori: Dakle, draga Centaine, to si mi htjela
rei? Zna itati misli, Ou Baash, odgovori mu ona uz osmijeh. Kakozna da moram razgovarati s tobom? U mojim godinama, mogu biti
siguran da lijepa ena koja mi se priblii eli sa mnom razgovarati o
poslu, a ne o zabavi. Ti si jedan od najprivlanijih mukaraca koje
sam ikada upoznala... Kompliment! Mora da se radi o jako ozbiljnoj
stvari. Centaine se naglo uozbilji, potvrdivi Smithove rijei. Radi se o
Shasi, ree jednostavno, i uze dokument od samo stranice iz depa
suknje. Prui mu ga: radilo se o kolskoj svjedodbi. Na samome vrhu
nalazila se biskupska mitra, znak najekskluzivnije privatne kole u
zemlji. General je na brzinu pogleda. Centaine je znala da stari asnik
u jednom trenutku ita i najkompliciranije i najvanije dokumente,
dakle, nije se zaudila to joj je nakon samo nekoliko trenutaka vratio
papir. Zasigurno je proitao svaki redak. Michel Shasa je ponos sebi i
koli. General se osmjehne. Zasigurno si jako ponosna na njega...,
ree. On je sav moj ivot. Znam, ree Smith, to nije uvijek
pametno. Djeca brzo odrastaju, i kad odlaze, sa sobom uzimaju i tvoj
37
8/10/2019 Mo Maa -Smoth
38/512
ivot. No, to mogu uiniti da ti pomognem? Odlian je, i jako
inteligentan. Zna se odnositi prema ljudima, pa ak i s odraslima. Bilo
bi mi drago da ima mjesto, recimo na poetku, u Parlamentu. General
skine eir i proe prstima kroz kosu. Ne misli li da bi prije toga
trebao zavriti kolu?, zapita uz osmijeh. Upravo je to i problem.
Htjela bih znati od tebe, misli li da je bolje za njega da se upie na
sveuilite u domovini, ili da ode u Cambridge ili Oxford, ili bi ga to
moglo staviti u loe svjetlo pred biraima, kasnije. Ako nastavi studirati
ovdje, je li bolji Stellenbosch ili sveuilite u Cape Townu? Razmislit
u o tome, Centaine i rei u ti svoje miljenje kad bude dolo vrijeme
za odluku. No, do tada, moram te upozoriti na jednu greku, koja
proizlazi iz krivog odnosa. Da, Ou Baas? Rije domovina. To jesudbonosna rije. Shasa se trebao odluiti koja je njegova Domovina,
je li ona ovdje, ili je s one druge strane oceana. Ako je to Engleska, ne
moe raunati na moju pomo. Kako sam blesava!, ree Centaine, i
bila je zaista ljuta na samu sebe. Namrti se i usnice joj postanu tvrde.
Soutiel. Jednom nogom u Londonu, a drugom u Cape Townu. Pogrdna
rije vie joj se ne uini zabavnom. Nee se vie dogoditi, ree
poloivi mu ruku na njegovu, i iskreno nastavi: Hoe li mu pomoi?Hoemo li dorukovati, mama?, umijea se Shasa. Odnesi koaricu
pored potoka!, odvrati Centaine, a potom se ponovno obrati generalu:
Mogu li raunati na tebe? Ja sam opozicija, Centaine... Ne zadugo.
Zemlja se prije ili poslije mora vratiti k sebi... U