Post on 30-Jan-2020
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
ODJEL ZA BIOLOGIJU
Diplomski nastavnički studij biologije i kemije
Ilona Tot
GNIJEŽĐENJE I DINAMIKA POPULACIJE SIVE ČAPLJE (Ardea cinerea LINNAEUS,
1758) U KOLONIJI JASTREBARSKO OD 1992. DO 2013. GODINE
Diplomski rad
Osijek, 2013.
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Diplomski rad
Odjel za biologiju
Diplomski nastavnički studij biologije i kemije
Znanstveno područje: Prirodne znanosti
Znanstveno polje: Biologija
Gniježđenje i dinamika populacije sive čaplje (Ardea cinerea LINNAEUS, 1758) u koloniji
Jastrebarsko od 1992. do 2013. godine
Ilona Tot
Rad je izrađen: Odjel za biologiju, Zavod za zoologiju
Mentor: dr. sc. Alma Mikuška, doc.
Kratak sadržaj diplomskog rada:
Siva čaplja (Ardea cinerea L. 1758) pripada porodici čaplji (Ardeidae) čije su pripadajuće vrste karakteristično vezane uz vlažna i močvarna staništa. U Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a siva čaplja je klasificirana kao najmanje zabrinjavajuća (LC). Isti status ima i na Crvenom popisu ptica Hrvatske i zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode. Veličina gnijezdeće populacije sivih čaplji u Hrvatskoj je u blagom porastu od 70-tih godina prošlog stoljeća, stoga danas ona broji više od 3000 parova. Cilj ovog rada je istraživanje gnijezdeće populacije sive čaplje u koloniji Jastrebarsko. Terensko istraživanje je provedeno u razdoblju od siječnja do svibnja 2013. godine. Tijekom 2013. godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji. U razdoblju od 1992.-2013. godine u koloniji Jastrebarsko prosječno je gnijezdilo 126 parova (min. 81 par, max. 182 para). Najveću brojnost kolonija je imala 2001. godine kada su zabilježena 182 gnijezdeća para. Trend gnijezdeće populacije je pozitivan sve do 2001. godine nakon čega dolazi do pada populacije. Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom 2013. godine iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru i ukazuje da se radi o prosječno dobroj gnijezdećoj sezoni. Usporedbom rezultata s predhodnim cenzusima (1992.–2012.) utvrđen je pad gnijezdeće populacije u periodu od 2008. do danas i zaključeno je da je pad uzrokovan dvjema ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom.
Broj stranica: 43
Broj slika: 13
Broj tablica: 2
Broj literaturnih navoda: 48
Jezik izvornika: hrvatski
Ključne riječi: siva čaplja, Ardea cinerea, gniježđenje, Jastrebarsko, Hrvatska
Datum obrane: 18. listopada 2013.
Stručno povjerenstvo za obranu:
1. dr. sc. Enrih Merdić, izv. prof. 2. dr. sc. Stjepan Krčmar, prof. 3. dr. sc. Alma Mikuška, doc. Rad je pohranjen u: u knjižnici Odjela za biologiju, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
BASIC DOCUMENTACION CARD University of Josip Juraj Strossmayer in Osijek MS thesis Department of Biology Graduate Study of Biology and Chemistry in Education Scientific Area: Natural science Scientific Field: Biology Breeding and population dynamics of the Grey Heron (Areda cinerea LINNAEUS, 1758) in
Jastrebarsko colony from 1992. until 2013.
Ilona Tot
Thesis performed at: Department of Biology, Sub Department of Zoology
Supervisor: Alma Mikuška, PhD, assistant professor Short abstract: Grey Heron (Ardea cinerea L. 1758) belongs to heron family (Ardeidae) which is characterised by populating different wet and wetland habitats. In the IUCN Red List of Treathened Species status of grey heron is classified as least concerning (LC). It has the same status in the Red Book of Threatened Birds of Croatia and it is protected by the Nature Protection Act. Size of grey herons breeding population in Croatia is mostly increasing from 1970. and today there are more than 3000 pairs recorded. The aim of this study is to research the breeding population of grey heron in Jastrebarsko colony. Field work has been conducted in the period from January till May 2013. During 2013. in Jastrebarsko colony there have been 119 pairs of grey heron. In the period from 1992. till 2013. in the Jastrebarsko colony there was an average of 126 breeding pairs (min. 81 pairs, max. 182 pairs). The colony was most populated in 2001., 182 breeding pairs were recorded. Trend of the breeding population is positive until 2001. after which a decrease of the populations occurs. Value of nesting success (number of young birds per nest) during 2013. was 1,93 young birds/successfull pair and it shows that the breeding season was average good. By comparing the results with past censuses (1992.-2012.) a decrease of the breeding population is determined for the period from 2008. till today, and it is concluded that the decrease is a result of two human activities: forestry and fishery. Number of page: 43
Number of figures: 13
Number of tables: 2
Number of reference: 48
Original in: Croatian
Key words: Grey Heron, breeding, Jastrebarsko, Croatia
Date of the thesis defence: 18 October, 2013
Reviewers: 1. Enrih Merdić, PhD, associate professor 2. Stjepan Krčmar, PhD, full professor 3. Alma Mikuška, PhD, assistant professor Thesis deposited in: Library of Department of Biology, University of J. J. Strossmayer in Osijek
Zahvala
Put i vrijeme koje treba proći do izrade diplomskog rada čine se dugim, ali sve skupa
brzo prođe. Na mome studentskome putu uz mene su bili mnogi ljudi, koji su mi znajući to ili
ne neopisivo pomogli, svatko na svoj način, da stignem do svoga cilja. Mojoj obitelji, Filipu,
prijateljima i svima ostalima hvala od srca!
Tema mog diplomskog rada dovela me do mentorice doc. dr. sc. Alme Mikuške, a
njegova izrada uključila je suradnju istinskog ornitologa, Tibora Mikuške.
Almi i Tiboru zahvaljujem na pomoći, smjernicama, uputama, dopunama, izmjenama,
ispravcima, terenskome radu, objašnjenjima... Ipak, uz svu profesionalnost i stručnost
iskazanoj u našoj suradnji, onu najdublju zahvalnost osjećam prema Vašoj čovječnosti –
toplini, razumijevanju, strpljenju i smislu za humor – koja Vašem mentorstvu daje puninu i
ljepotu.
Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 1
1.1. Temeljna obilježja sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus, 1758) ..................................... 2
1.2. Staništa............................................................................................................................. 3
1.3. Ishrana i tehnike lova ....................................................................................................... 4
1.4. Gniježđenje ...................................................................................................................... 5
1.5. Rasprostranjenost, brojnost i migracija ........................................................................... 7
1.6. Status, zaštićenost i ugroženost ....................................................................................... 9
1.7. Cilj rada ......................................................................................................................... 10
2. Materijal i metode .............................................................................................................. 11
2.1. Opće značajke istraživanog područja ............................................................................ 11
2. 2. Prikupljanje podataka i terenski rad ............................................................................. 12
2.3. Obrada podataka ............................................................................................................ 13
3. Rezultati .............................................................................................................................. 16
4. Rasprava ............................................................................................................................. 22
5. Metodički dio ...................................................................................................................... 26
6. Zaključak ............................................................................................................................ 39
7. Literatura ............................................................................................................................ 40
1
1. Uvod
Čovjek je oduvijek bio biće koje pripada Prirodi, no njegov odnos spram nje mijenjao se
vremenom. Njegova povijest i sadašnjost dokazuju da je tomu tako. Današnji, „moderan“
čovjek ima težnju da Prirodu podredi svojim zahtjevima i potrebama, u konačnici sebi
samome. U želji za napretkom, do sada je uspio uništiti brojna staništa, mnoga i nepovratno, a
time i sva živa bića koja im pripadaju. Planet Zemlja neupitno je mjesto u Svemiru koje
obiluje raznolikošću kako ekoloških sustava, tako i biljnih i životinjskih vrsta. Svako stanište
ima svoje stanovnike, koji podređeni zakonitostima Prirode, žive u međusobnim odnosima i
ovise na mnogo načina jedni o drugima. Stoga je život svake vrste direktno ili indirektno
povezan s cjelokupnim sustavom. Neovisno o tome promatramo li utjecaj globalnog na
lokalno ili lokalnog na globalno, nemoguće je poreći da je riječ o zakonitosti Prirode koja
povezuje sveukupnost nje same. Upravo stoga, moguće je zaključiti da svako živo biće
odražava funkcioniranje, ukupnost i na kraju održivost nekog staništa ili ekosustava. Iz ove
perspektive, siva čaplja predstavlja vrstu koja zrcali uvjete svoga staništa. Obzirom da siva
čaplja staništa na kojima obitava dijeli i s Čovjekom, promatrajući promjene u populacijama
sivih čaplji omogućava Čovjeku da ujedno promatra utjecaj svojih djela na život svojih
sustanara. Siva je čaplja stanovnik poplavnih područja, močvarnih i općenito vlažnih staništa
koja su posljednjih stotinjak godina izložena isušivanju i pretvaranju u obradive površine pa
joj čovjek predstavlja veliku prijetnju u preživljavanju. Klimatske promjene koje mogu biti
nepovoljne za pojedinu vrstu, predatori ili moguće bolesti, sami po sebi uglavnom ne
predstavljaju prijetnju koja može imati tolike razmjere da drastično ugrozi brojnost
populacije. Međutim, Čovjek svojim načinom života zagađuje i uništava tlo, vodu i zrak te na
taj način utječe na klimu i promjene u određenom staništu, odnosno čitavom ekosustavu.
Upravo ovakav odnos spram Prirode djeluje pogubno na populacije pojedinih vrsta koje
potom postaju rijetke, ugrožene ili pak izumrle pa je iz tog razloga njihova zaštita neophodna.
Ipak, vrijeme je pokazalo da za njihovo trajno očuvanje čovjek mora zaštiti i stanište vrste,
nažalost od samoga sebe.
2
1.1. Temeljna obilježja sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus, 1758)
Prema sistematskom položaju vrsta siva čaplja (Ardea cinerea Linnaeus, 1758) pripada rodu
čaplji (Ardea), porodici čaplji (Ardeidae), redu rodarica (Ciconiiformes) i razredu ptica
(Aves) (Kushlan, 2007).
Danas se razlikuju četiri podvrste sive čaplje od kojih svaka naseljava različita geografska
područja: A. cinerea cinerea Europu, Afriku i zapadnu Aziju, A. cinerea firasa Madagaskar,
A. cinerea jouyi istočnu Aziju i A. cinerea monicae koju neki smatraju zasebnom vrstom,
otočje blizu Banc d`Arguin, u Sjevernoj Mauritaniji (Hancock i Kushlan, 1984; Kushlan,
2007; Arlott, 2009).
Siva čaplja je najveći predstavnik porodice čaplji u Europi (Web 1). Doseže visinu između 90
– 98 cm (Hancock i Kushlan, 1984; Heinzel i sur., 1999; Web 2) s tim da se ukupna dužina
ptice računa od vrha kljuna do vrha repa. To je potrebno naglasiti, posebice u primjeru sive
čaplje jer se ona u stanju mirovanja često drži pogrbljeno (uvuče vrat) pa se ne dobiva stvarni
dojam njezine pune dužine (Heinzel i sur., 1999). Tjelesna težina varira od 1.02 - 2.08 kg
(Dunning, 1992). Ako opisujemo odraslu jedinku onda su glavna obilježja ove vrste žuti
kljun, vrat u položaju „S“ – oblika, duge žutozelene ili crvenkaste noge te kratak rep (slika 1).
Sive čaplje su pretežno sive boje, koja na
vratu poprima nijansu svijetlosive sve do
bijele boje. Počevši od glave, donja,
anteriorna strana vrata je bijela s crnim
elipsama poput točkica, koje su poredane u
dvije paralelne linije i dopiru do prsa. Na
glavi ima crnu kukmu – opušteno crno
perje (poput čuperka) koje počinje iznad
očiju, nastavlja duž sljepoočnog područja i
završava na zatiljku. Mlade i nedorasle
ptice imaju tamnosivo tjeme bez kukme.
Općenito, sve vrste ove porodice
karakterizira jedna glavna boja perja (crna,
smeđa, bijela, siva) s kompleksno
obojanim uzorcima i detaljima
razmještenim po čitavom tijelu (del Hoyo i sur., 1992). Krila su velika siva, osim letnog perja
koje je s vanjske strane crno, a njihov raspon može biti od 175 - 195 cm (Heinzel i sur.,
Slika 1 Odrasla siva čaplja (Web 11)
3
1999). Let im je spor, ne toliko agilan koliko težak, ali jak. Glasanje je raznoliko i svakako
ovisno o starosnoj dobi ptice i prilikama u kojim se ptica nalazi (hranjenje, parenje,
upozoravanje itd.). Najčešći zov je prodorno „kraaaank“, dok je na gnijezdu često i drugačije
glasanje i klopotanje kljunom poput kastenjeta (Heinzel i sur., 1999). Šarenica oka je žuta,
kao i područje između kljuna i očiju koje je dodatno prošarano primjesom zelene boje
(Hancock i Kushlan, 1984).
1.2. Staništa
Siva čaplja pripada grupi dnevnih čaplji što znači da se njezina aktivnost najvećim dijelom
odvija tijekom dana, a noć uglavnom provodi u gnijezdu ili na spavalištu (del Hoyo i sur.,
1992). Bira raznolika staništa koja su većinom vezana uz vodu, bilo morsku, brakičnu ili
slatku, tekućicu ili stajaćicu. Stoga se često naziva generalistom pri upotrebi staništa (Web 3).
U porodici čaplji, siva čaplja je predstavnik kojeg je moguće pronaći i na najsjevernijim
područjima Staroga svijeta poput Norveške obale pa sve do arktičkog kruga. Nastanjuje
močvarna staništa onih zemljopisnih širina gdje klimatski uvjeti osiguravaju barem 4 – 5
mjeseci bez zaleđivanja vode (del Hoyo i sur., 1992) uz uvjet da je ona dovoljno plitka i
bogata plijenom, odnosno da osigurava dovoljne količine hrane. Promatranja sive čaplje
pokazala su da ova vrsta boravi na obalama velikih rijeka i njihovih pritoka, delta, riječnih
rukavaca i otoka, poplavnim i močvarnim područjima, tršćacima te obalama jezera, bara i
mrtvaja (Web 4). Osim toga pronađena je i zabilježena na umjetnim jezercima, ribnjacima,
rižinim poljima i drugim navodnjavanim područjima, na obalama akumulacija uz brane,
jarcima, melioracijskim kanalima ili poljoprivrednim površinama (Web 3) što ukazuje da je
vrsta koja koristi antropogena staništa. Ovi podaci nadopunjuju činjenicu da siva čaplja
prilikom gniježđenja ne ustručava odabrati lokacije u blizini ljudskih naselja ili
infrastrukturnih objekata, iako je u odnosu na pripadnicu istoga reda, bijelu rodu (Ciconia
ciconia L.) konformist po pitanju tišine. Siva čaplja gnijezdi u kolonijama i njihovo
formiranje zahtijeva lokaciju koja osigurava sigurnost od ometanja i predatora. Važan
preduvjet za odabir lokacije jest blizina hranilišta. Stoga se kolonija najčešće smješta u krugu
od 2-38 km u odnosu na željeno hranilište (Web 4). U Hrvatskoj kolonije gradi na dva tipa
staništa: 1) u poplavnim šumama na visokim stablima prvenstveno hrasta lužnjaka (Quercus
robur L.) ili poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl), na udaljenosti 100-200 m od ruba
šume pri čemu su gnijezda građena na 20-35 m visine; 2) na niskim vrbama (Salix purpurea
L., S. alba L.) i tršćacima (Phragmites communis Trin) u sklopu mrtvaja i ribnjaka kada su
gnijezda izgrađena na visini od 2-5 m (Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011).
4
1.3. Ishrana i tehnike lova
Promatranje anatomije sive čaplje nagovještava da se radi o životinji koja je prije svega
mesojed. Dugačak kljun, oblikom poput koplja, oštrog, šiljastog vrha ukazuje da je riječ o
specijaliziranom kljunu prvenstveno za hvatanje ribe i drugih vodenih organizama. Čaplja
može uhvatiti plijen bilo da ga nabode oštrim vrhom kljuna (slika 2) ili naprosto ulovi
njegovim otvaranjem. Ipak, njezine morfološke i anatomske prilagodbe za hvatanje plijena ne
znače nužno i uspješnost u lovu. Uspjeh ovisi i o načinu lova odnosno njegovoj raznolikosti.
Čitava porodica čaplji pokazuje
veliku kreativnost, domišljatost i
snalažljivost u izvedbi i
načinima hvatanja plijena.
Njihovo ponašanje prilikom lova
zbog brojnosti i kompleksnosti
Kushlan (1976) svrstava u tri
osnovne kategorije: stajanje ili
prikradanje (eng. „stand or
stalk“), uznemiravanje i gonjenje
(eng. „disturb and chase“), te
hranjenje iz zraka i duboke vode (eng. „aerial and deep water feeding“). Istraživanja ukazuju
da je upravo siva čaplja jedan od predstavnika čitave porodice koji ima najveći repertoar tzv.
zračnih tehnika prilikom lova (del Hoyo i sur., 1992) koje kao i ostale tehnike te načini
hvatanja plijena neće biti detaljnije obrađeni u ovome radu zbog njihove brojnosti, složenosti i
raznolikosti u detaljima (Kushlan, 2011). Dovoljno je spomenuti samo najupotrebljavanije.
Najčešća lovna tehnika je „stoj i čekaj“ (eng. „stand and wait“) - kada ptica mirno stoji na
rubu vode ili plićaku i čeka da se pojavi plijen (del Hoyo i sur., 1992). U ovoj tehnici
razlikuju se dva osnovna stava, dvije poze: uspravan stav (eng. „upright posture“) kada ptica
tijelo drži okomito u odnosu na vodu, a glavu i vrat napetim i ukočenim, te pognuti stav (eng.
„crouched posture“) kada je tijelo u horizontalnom položaju o odnosu na vodu, noge savijene,
a glava i vrat djelomično uvučeni (Kushlan, 2011). Druga, često upotrebljavana tehnika lova
jest „hodaj polako“ (eng. „walk slowly“) kada ptica bilo na tlu ili plitkoj vodi polako i
strpljivo korača pri čemu je brzina kretanja varijabilna, ali je poznato da uvijek napravi manje
od 60 koraka po minuti (del Hoyo i sur., 1992). Ovisno o situaciji, ova tehnika lova može biti
u kombinaciji s primjerice tehnikom stoji i čekaj kao i mnogim drugim varijacijama lova koje
su zabilježene. Siva čaplja najčešće lovi pojedinačno kada brani svoj lovni teritorij od ostalih
Slika 2 Ulov plijena nabadanjem na kljun (Web 12)
5
čaplji. Ukoliko se radi o staništu bogatom plijenom poput poplavnih područja nakon
povlačenja vode, moguće ih je vidjeti u velikom broju i/ili društvu drugih ptica (primjerice
žličarki, vranaca, bijelih čaplji i drugih) u zadružnom lovu (slika 3). Lovljenje i hranjenje sive
čaplje nije skupno u smislu zajedničkog, osmišljenog hvatanja i potom podjele plijena, nego
čaplje pojedinačno profitiraju od velike količine uznemirenog plijena na malom prostoru.
Istraživanje konzumacije i sastava hrane sive čaplje u gnijezdećim kolonijama sjeverne
Poljske rezultatima se podudara s ostalim istraživanjima provedenim u Europi (Jakubas i
Mioduszewska, 2004). Analizom
sadržaja gvalica (suhi ostaci
neprobavljene hrane poput kosti,
dlake i perja koje ptica povrati),
polu-probavljene hrane i želuca
utvrđen je sastav prehrane sive
čaplje. Pokazalo se da je
najvažnija i najomiljenija
komponenta u prehrani ove ptice
riba (Jakubas i Mioduszewska,
2004). Izuzev ribe, otkriveno je
da čaplja konzumira i rakove (npr. Astacus astacus), razne kukce (osobito porodica
Dytiscidae i Carabidae), vrlo rijetko i puževe, zatim vodozemce (npr. Rana temporaria),
ptice (osobito mladunce drugih vrsta) i sisavce poput krtice i rovki (Jakubas i Mioduszewska,
2004). Zabilježena je i hrana biljnog podrijetla premda njezino uzimanje može biti slučajno,
uzeto prilikom hvatanja plijena ili služi kao dodatak za formiranje gvalica (Web 4). Hrani se u
bilo koje doba dana ili noći premda najčešće u zoru ili sumrak (Web 4). Podaci iz
zarobljeništva pokazuju da odrasla jedinka uglavnom odabire velik plijen, težine između 70-
100 g, ponekad i težak do 500 g, a minimalna dnevna doza hrane koju konzumira varira od
350-500 g (del Hoyo i sur, 1992).
1.4. Gniježđenje
U području palearktičke regije sive čaplje gnijezde od siječnja do svibnja, u proljeće i ljeto
uglavnom u jednovrsnim ili mješovitim kolonijama, dok u Africi i tropima može gnijezditi i
bilo koji mjesec u godini u mješovitim kolonijama s drugim vrstama (Web 4). Ova ptica
primarno gnijezdi u kolonijama, ali su zabilježeni i rijetki slučajevi u kojima gnijezdi
solitarno ili u grupi od dva do tri gnijezda (Hancock i Kushlan, 1984). Najveća kolonija u
Slika 3 Lov i hranjenje u društvu drugih ptica (Web 15)
6
Europi broji od 800 – 1300 parova (Web 3). Ovisno o tipu staništa gnijezdi na širokom
rasponu nadmorskih visina. U Armeniji gnijezdi na visini od 2000 m, u Ladakhu u
sjeverozapadnoj Indiji na visinama od 3500 - 4000 m (Web 4), dok u Hrvatskoj uglavnom
odabire nizinska područja ispod 200 m nadmorske visine (Mikuška i sur., 2005). Početak
gniježđenja sive čaplje ovisi prije svega o klimatskim uvjetima. U Hrvatskoj s izgradnjom
gnijezda započinju dolaskom proljeća, krajem ožujka i početkom travnja najčešće na hrastu
lužnjaku, poljskom jasenu, niskim vrbama i tršćacima (Mikuška i sur., 2005). Prema mjestima
odnosno kolonijama u kojima gnijezde, pokazuju odanost i nastanjuju ih desetljećima (del
Hoyo i sur., 1992) odnosno sve dok ne dođe do uništavanja ili nestanka staništa za
gniježđenje ili ishranu. Gnijezdo izgrađuju od najdostupnijeg materijala u staništu, najčešće
suhih grančica koje donosi mužjak dok ženka uređuje i dovršava gradnju (Hancock i Kushlan,
1984). Premda je gnijezdo sive čaplje često „prozračno“ tako da se sadržaj može vidjeti s
donje strane, višegodišnje gnijezdo koje dorađuju i popravljaju može biti veliko toliko, da
dosegne promjer od 1-1,5 m (del Hoyo i sur., 1992). Gniježđenje započinje dolaskom
mužjaka u koloniju, odabirom prošlogodišnjeg gnijezda ili, ukoliko ga nema, njegove buduće
lokacije, nakon čega slijedi glasanje kojim se udvara ženki pritom braneći svoj teritorij od
drugih mužjaka (Hancock i Kushlan, 1984). Sive čaplje su uglavnom monogamne, premda je
zabilježeno i nekoliko slučajeva poligamije (del Hoyo i sur., 1992). Veličina jaja varira ovisno
o regiji i poznato je da u Europi ženke u prosjeku izlegnu četiri do pet jaja svijetloplave boje,
veličine oko 61 x 43 mm (Hancock i Kushlan, 1984). Njihovo polaganje traje dva dana ili
duže, a inkubacija u kojoj sudjeluju oba roditelja traje 25-26 dana (Hancock i Kushlan, 1984).
Slika 4 Kada se izlegnu mladi ptići sive čaplje su čučavci – hrane ih roditelji (Web 13)
Mladi su čučavci i hrane ih oba roditelja (slika 4). Hranjenje se prvotno odvija uzimanjem
hrane direktno iz kljuna roditelja, a kada mladi porastu tada odrasli povrate polu-probavljenu
hranu u gnijezdo. Mladi ne napuštaju gnijezdo dok im se ne formiraju letna pera, za što je
7
potrebno 50-ak dana (Hancock i Kushlan, 1984). Nakon toga ostaju u gnijezdu još dva do tri
tjedna premda povremeno izlaze na obližnje grane i tako vježbaju i odmjeravaju spremnost za
prvi, pravi let. U drugoj ili trećoj godini postaju spolno zreli (del Hoyo i sur., 1992). Smatra se
da prosječna duljina života jedne generacije kod sivih čaplji iznosi samo pet godina (Mead i
sur., 1979; BirdLife International 2004; Robinson, 2005), a najstariji prstenovani primjerak
doživio je 37 godina i šest mjeseci (Web 5).
1.5. Rasprostranjenost, brojnost i migracija
Postojanje porodice čaplji datira od eocena, otprilike unatrag 55 milijuna godina (del Hoyo i
sur., 1992). Danas, siva čaplja nastanjuje veliki dio Staroga svijeta – Europu, Aziju i Afriku
(Hancock i Kushlan, 1984). Najsjevernija područja Europe koja naseljava obuhvaćaju
Norvešku obalu sve do arktičkog kruga, te jug Švedske i Finske. Putujući južno od ovih
skandinavskih zemalja njezina rasprostranjenost pokriva područje čitave Europe sve do
najveće afričke pustinje, Sahare. Zaobilazeći Saharu kao nepovoljno stanište, nastavlja
naseljavati čitav afrički kontinent, uključujući velik dio Madagaskara. Introducirana je na
otočje Komori, smješteno sjeverozapadno od Madagaskara. Iz Europe se širi na istok, preko
središnje i južne Rusije, naseljavajući prostranstva centralne i južne Azije, izuzev Himalaje.
Na istoku se proširila sve do Japana, a južno gnijezdi na velikom dijelu indijskog
potkontinenta, uključujući Šri Lanku (Hancock i Kushlan, 1984) pa sve do Malezije i Jave
(slika 5). U Hrvatskoj prvenstveno nastanjuje nizinske dijelove u blizini rijeka, jezera ili
močvarnih staništa (Kralj, 1997; Mikuška i sur., 2005; Lukač, 2007) pa je tako na sjeveru
najčešća u području Mure i Drave, Kupe i Save na jugu, Dunava na istoku dok u
mediteranskom dijelu boravi
uz rijetka vlažna staništa
poput rijeke Mirne i
Dragonje u Istri te Zrmanje,
Krke i Neretve ili Vranskog
jezera u Dalmaciji (Mikuška
i sur., 2005). Migracije sive
čaplje ovise o klimatskim
uvjetima odnosno
zadovoljavajućim uvjetima
staništa. Tako je primjerice
na području Velike Britanije
Slika 5 Rasprostranjenje sive čaplje u svijetu (Web 3)
8
stanarica tijekom čitave godine, dok je 70% populacije Švedske i 25 - 45% centralne i
istočno europske populacije migratorno (del Hoyo i sur., 1992). Kada je riječ o kretanjima
sive čaplje razlikuju se dva načina: nenamjerne disperzije i namjerne, stvarne migracije
(Hanckok i Elliott, 1978). Disperzivna kretanja se obično odvijaju nakon završetka
gniježđenja, a prije početka stvarne, jesenske seobe, kada u susret zimskom kvartalu dolazi do
disperzivnog kretanja mladih, tek osamostaljenih ptica (del Hoyo i sur., 1992). Ovo je vrlo
raširena i uobičajena navika porodice čaplji, a svrha tog ponašanja je pronalazak novih izvora
hrane čime se smanjuje gustoća jedinki u blizini kolonije i omogućava eksploatacija resursa
do kojih se nije moglo doći ranije zbog brige o mladima. Moguće je i da mlade ptice
nepovoljni vremenski uvjeti poput oluje i jakih vjetrova odbace u područja izvan njihovog
areala (Hanckok i Elliott, 1978). Ovakav tip kretanja za mlade čaplje predstavlja svojevrstan
odlazak u nepoznato. Neovisno o tome uvjetuju li ovo ponašanje vremenske (ne)prilike,
potraga za hranom ili osamostaljenje, ono zasigurno može biti mehanizam kolonizacije novih
područja. Ovakva disperzija, kada ptice lete u različitim smjerovima, vrlo često u smjeru
suprotnom od smjera stvarne migracije je učestala i brojna (del Hoyo i sur., 1992).
Zabilježeno je da prosječna udaljenost od matične kolonije koju prevali mlada siva čaplja u
lipnju iznosi 150 km, a u kolovozu 250 km s tim da kretanja od 300 – 400 km nisu
neuobičajena (del Hoyo i sur., 1992). Zanimljiv podatak upravo za sivu čaplju je da su jata u
ovom tipu migracija brojila čak i od 200 do 250 jedinki (del Hoyo i sur., 1992). Ovdje je
potrebno naglasiti da su za područja u kojima su sive čaplje stanarice tijekom čitave godine
kao primjerice u Africi, učestale
tzv. sezonske migracije koje su
uvjetovane dostupnošću
izvorima hrane. Stvarne, velike
migracije, u kojima čaplje
prelaze velike udaljenosti
odvijaju se nakon gniježđenja i
disperzije, kada nastupaju
sezonske promjene vremena, što
znači da ovisno o području koje
nastanjuje migracija ne započinje kod svih u isto vrijeme. Tako primjerice, sjevernije
europske populacije imaju redovitu migraciju, britanske i irske gnijezdeće populacije sele tek
dolaskom jake zime dok ostale populacije Europe, izuzev Mediterana, u jesen migriraju
uobičajenim, glavnim pravcem prema jugozapadu (Hancock i Kushlan, 1984). Migracija se
Slika 6 Siva čaplja u letu (Web 12)
9
uglavnom odvija noću, premda postoje zabilježene i dnevne migracije (Hancock i Kushlan,
1984). Sive čaplje imaju snažan stil letenja (slika 6) i sposobne su prevaliti velike udaljenosti
bez zaustavljanja - mogu održavati neprekidan direktan let zamahivanjem krila više od 10 sati
brzinom od 32-50 km/h što ovisi o punoći zamaha krilima (del Hoyo i sur., 1992). Siva čaplja
je u Hrvatskoj stanarica te se može vidjeti tijekom čitave godine. Međutim, smatra se da dio
populacije seli na jug sve do Afrike dok dio ostaje u Panonskoj nizini. Ova hipoteza se
trenutno nastoji potvrditi pomoću prstenovanja prstenovima u boji (Mikuška T., usmeno).
Procjenjuje se da današnja cjelokupna populacija sive čaplje broji od 790.000 – 3.661.500
jedinki (Wetlands International 2013), od čega ih u Europi živi od 452.000 - 542.000
(Wetlands International 2013; Web 6). U Hrvatskoj je pak veličina gnijezdeće populacije u
blagom porastu od 70-tih godina prošlog stoljeća, stoga danas ona broji više od 3000 parova
(Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011).
1.6. Status, zaštićenost i ugroženost
U Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a (Web 3) siva čaplja je klasificirana kao
najmanje zabrinjavajuća (LC). Isti status ima i na Crvenom popisu ptica Hrvatske (Radović i
sur., 2003). U Republici Hrvatskoj je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode kao zaštićena svojta
(NN 70/05, 139/08, 57/11 i 80/13). Još u vrijeme Srednjeg vijeka siva je čaplja bila često
posluživana na stolu ili nuđena kao plijen mladim sokolovkama koje su uvježbavali za lov
(del Hoyo i sur., 1992). Osim toga, od davnina su izlovljavane radi ljepote njihova perja (del
Hoyo i sur., 1992; Mikuška, 1992). Promjenom načina života i čovjekovog odnosa spram
prirode mijenjali su se i problemi današnjih sivih čaplji. Obzirom da se često hrani na
ribnjacima i uzgajalištima riba, ova je ptica proganjana kao nepoželjan gost, a u 19. stoljeću
često i ubijana od strane uzgajivača i ribara (Hancock i Kushlan, 1984). Premda je u Srednjoj
Europi u razdoblju od 1880.-1890. godine zabilježen blag porast populacije, već je 30-ih pa
sve do 50-ih godina prošlog stoljeća zabilježen pad populacije. Tako je primjerice 1949.
godine u Bavarskoj, zabilježeno smanjenje brojnosti zbog izlova i ubijanja, te nešto kasnije iz
istog razloga na području Velike Britanije i Francuske (Hancock i Kushlan, 1984). Zagađenje
vode i sječa, odnosno krčenje šume, česti su uzroci koji uznemiravaju i ugrožavaju
gniježđenje ove vrste. Osim što na dinamiku populacije ptica utječu i klimatski faktori te
antropogene promjene staništa, specifično za sivu čaplju jest da se brojnost populacije
povećava uslijed prestanka lova od strane čovjeka (Fasola i sur., 2010). Početkom 20-og
stoljeća zabilježeno je da je brojnost nekih europskih populacija čaplji bila svedena na
minimum zbog izlova, bilo radi statusa štetočine koji su imale od strane ribiča ili pak ubijanja
10
zbog rekreativnog lova, premda su se kasnije, a posebice uslijed njihove zaštite 70-ih godina,
uglavnom uspjele oporaviti (Fasola i sur., 2009). Međutim, zakonska zaštita nije donijela i
stvarnu zaštićenost jer je npr. u periodu od 1984. do 1987. godine na škotskim ribnjacima
ubijeno, utopljeno i otrovano oko 800 jedinki (Web 4). U Crvenom popisu ugroženih vrsta
IUCN-a (Web 3) navedeni su primjeri ugroženosti populacije Madagaskara zbog ugrožavanja
staništa uslijed poljoprivrednih i lovnogospodarskih promjena, dok su u Nigeriji zabilježeni
slučajevi izlovljavanja i prodaje trgovinama tradicionalne medicine.
1.7. Cilj rada
Cilj ovog rada je istraživanje gnijezdeće populacije sive čaplje (Ardea cinerea L.) u koloniji
Jastrebarsko. U okviru istraživanja utvrdit će se veličina gnijezdeće populacije i uspjeh
gniježđenja, te će se rezultati prebrojavanja usporediti s prethodnim cenzusima. Rezultati
istraživanja dat će smjernice za mjere i aktivnosti koje je potrebno poduzimati radi postizanja
optimalne zaštite ove kolonije.
11
2. Materijal i metode
2.1. Opće značajke istraživanog područja
Područje istraživanja nalazi se u Središnjoj Hrvatskoj u neposrednoj blizini grada Jastrebarsko
(slika 7).
Šire područje oko Jastrebarskog čine tri različite prirodne cjeline. Na sjeveru je riječ o
vapnenačko-dolomitnom masivu Žumberačke gore, na koji se naslanja plodno, vinorodno
Prigorje, a prema jugoistoku, sve do rijeke Kupe prostire se Pokuplje, s ornitološkim
rezervatom Crna Mlaka (slika 8). Centralno mjesto ovoga kraja je istoimeni grad Jastrebarsko,
udaljen 36 km jugozapadno od Zagreba i 20-ak kilometara sjeveroistočno od Karlovca. Grad
pripada Zagrebačkoj županiji, a čitavo područje Jastrebarsko se prostire na 229 km² (Web 8).
Crna Mlaka je močvarno područje smješteno između rječica Okićnice na zapadu i Brebernice
na istoku, a zauzima površinu od približno 650 ha (Web 9). U sklopu močvarnog područja
Crne Mlake nalaze se i istoimeni ribnjaci, koji su nastali na mjestu nekadašnje Male mlake uz
rječicu Okićnicu, a njihove močvarne površine i periferni dijelovi obrasli su vrbom rakitom,
trskom, rogozom i sitom, dok vodene površine prekriva lopoč, lokvanj i orašac (Web 9).
Šumske sastojine ovog rezervata najvećim dijelom čine hrast lužnjak, poljski jasen, brijest,
joha, topola i grab, te šumsko voće kao što su divlja kruška i divlja jabuka (Web 9).
Jugozapadno, samo 3 km od središta grada Jastrebarsko smješteni su Novački ribnjaci
lokalnom stanovništvu znani kao ribnjaci Novaki, sa sjevera okruženi šumom hrasta lužnjaka
i u širem području poljoprivrednim površinama. Najudaljeniji od kolonije, Draganički
Slika 7 Položaj kolonije Jastrebarsko u sjevernoj
Hrvatskoj (izvor: Google Earth, 2013)
12
ribnjaci, pripadaju Karlovačkoj
županiji i dio su šireg Pokupskog
bazena. Zauzimaju površinu od
372 ha (Mislav Šarić, usmeno).
Rubove ovih ribnjaka obrasta
vegetacija karakteristična za
močvarna područja od kojih su
česte vrste busenasti šaš, ljutak i
ježinac, dok su u dubljim
slojevima prisutne trska,
širokolisni i uskolisni rogoz,
obični oblić, bijeli lopoč, žuti
lokvanj i brojne druge. Iako se
nalaze u blizini autoceste ovi su
ribnjaci većinskim dijelom okruženi listopadnom šumom u kojoj su prisutne vrste poput
hrasta lužnjaka, crne johe i breze (Web 10).
Klima ovog područja je umjereno kontinentalna s karakterističnim promjenjljivim stanjem
atmosfere, obilježenim raznolikim vremenskim situacijama uz česte i intenzivne promjene
tijekom godine. Specifično za ovo podneblje jest da je količina padalina veća u toploj nego u
hladnijoj polovici godine jer zimi morski, vlažniji zrak teže prodire u unutrašnjost (Crkvenčić,
1974). Tako srednja količina oborina u vegetacijskom razdoblju iznosi 500-600 mm, a zimi
100-200 mm (Web 7). Relativna vlažnost zraka uglavnom iznosi 80-90%, a srednja
temperatura zraka za siječanj oko -1°C, travanj 10-13°C, srpanj 20-23°C te listopad 11-12°C,
s tim da su one nešto niže u gorju (Web 7).
2. 2. Prikupljanje podataka i terenski rad
Podaci o lokalitetu gniježđenja i broju gnijezdećih parova za razdoblje od 1992. do 2012.
godine prikupljeni su pretraživanjem dostupne literature odnosno prethodnih cenzusa u
suradnji s ornitologom Tiborom Mikuškom. Prebrojavanje broja aktivnih gnijezda u koloniji
izvršeno je 23. ožujka 2013. godine tihim kretanjem u podnožju stabala. Obzirom da su
gnijezda građena na visokim stablima hrasta lužnjaka, gnijezda su prebrojavana uz pomoć
dalekozora Bushnell 8x40. Prilikom prebrojavanja brojana su samo zauzeta gnijezda (engl.
Apparently Occupied Nests) (Bibby i sur., 1992). Takva gnijezda odražavaju broj gnijezdećih
Slika 8 Položaj kolonije Jastrebarsko u odnosu na tri
najbliža ribnjaka (izvor: Google Earth, 2013)
13
parova u koloniji. Obzirom da se radi o razdoblju koje je ujedno i početak gniježđenja sivih
čaplji, točnost u prebrojavanju pospješuje i činjenica da je listanje stabala tada u začetku pa su
gnijezda dobro vidljiva (slika 10). Prebrojavanje je trajalo oko 30 minuta. Prema Mikuška i
sur., (2005) za koloniju veličine
do 200 gnijezda potrebno je oko
30 minuta za prebrojavanje, a za
veće kolonije i do 90 minuta. U
sklopu terenskog rada posjećeni su
Novački i Draganički ribnjaci, kao
glavna hranilišta čaplji iz ove
kolonije, radi prikupljanja
podataka koji mogu poslužiti u
objašnjenju dobivenih rezultata.
Nadalje, terenskim radom u
svibnju izvršeno je prebrojavanje
mladih u gnijezdu kako bi se
ustvrdila uspješnost gniježđenja.
U gnijezdima koja su bila dobro vidljiva brojani su mladi čučavci u gnijezdu, često u samom
trenutku hranjenja kako bi se dobio točan broj mladih po gnijezdu. Tijekom terenskog rada
fotodokumentacija je napravljena korištenjem fotoaparata Canon Power Shot S5IS. Premda su
u trenutku prebrojavanja mladi bili različite starosne dobi i neki su se već mogli kretati izvan
gnijezda, radi točnosti u procjeni u obzir su uzeta samo ona gnijezda u kojima su bili čučavci,
odnosno mladi ptići koji nisu u mogućnosti napustiti gnijezda. Uspješnost gniježđenja
izračunata je matematičkom jednadžbom:
Uspješnost gniježđenja= Ukupan broj mladih u gnijezdima Ukupan broj pregledanih gnijezda
2.3. Obrada podataka
Za obradu podataka korišteni su softverski paketi: TRIM (Trends and Indices for Monitoring
Data, Version 3.54, Pannekoek i Van Strien, 2001) te programski paket Google Earth i
Microsoft Excel 2010.
Slika 10 Primjer dobre vidljivosti gnijezda prilikom
prebrojavanja (Fotografirala Ilona Tot, 23. ožujka
2013.)
14
TRIM - Trends and Indices for Monitoring Data
TRIM je program razvijen za analizu podataka koji su prikupljeni monitoringom populacija
divljih životinja (Pannekoek i Van Strien, 2001). Analizira serijski prikupljane podatke (kroz
dugi niz godina) koristeći Poissonovu regresiju za procjenu, odnosno izračun godišnjih
indeksa i populacijskih trendova. Osim toga, sadrži i modele koji imaju mogućnost procjene
utjecaja određenih kovarijanci (npr. vrijeme ili neki drugi neokolišni faktori kao što je
zagađenje) na indekse i populacijske trendove.
Monitoring divljih životinja obično uključuje velik broj lokacija koje se istražuju svake
godine kroz neki duži vremenski period. Jedan od osnovnih ciljeva monitoringa je procjena
godišnjih promjena veličine populacije vrste koja se proučava na nekom području. Te
promjene se obično prikazuju pomoću indeksa, pri čemu se prva godina monitoringa uzima
kao referentna godina. U praksi, zbog različitih razloga vrlo često za pojedine godine i
lokacije nedostaju vrijednosti o prebrojavanju (eng. missing data). To sprječava korisnost
indeksa zato što indeksi računati pomoću nepotpunih podataka odražavaju promjene između
godina, ali i promjene u uzorku vrijednosti koje nedostaju (Pannekoek i Van Strien, 2001).
Ideja za rješenje ove problematike predlaže stvaranje modela, koji koristeći podatke dobivene
promatranjem na terenu predviđa podatke koji nedostaju. Upotrebljavajući modele koji
pretpostavljaju strukturu podataka koji nedostaju, moguće je dobiti bolje procjene indeksa.
Indeksi tada mogu biti izračunati na temelju kompletnog seta podataka, pri čemu
pretpostavljeni podaci zamjenjuju podatke koji nedostaju. Upravo je to glavna svrha
programskog softvera TRIM, koji za tu svrhu koristi lepezu loglinearnih modela. TRIM nudi
tri modela koja koristi za svoja predviđanja: 1. bez utjecaja godišnjih promjena u predviđanju
trenda; 2. linearni model te 3. utjecaj godišnjih promjena u predviđanju trenda. Svrha tih
modela je da daju procjenu godišnjih indeksa i da istraže trendove tih indeksa npr. povećava li
se (vrijednost indeksa veća od 1) ili smanjuje (vrijednost indeksa manja od 1) veličina
populacije pojedine vrste. Ti trendovi ne moraju biti konstantni tijekom vremena, što
omogućuje zaključke poput „Razvoj tijekom vremena se može opisati godišnjim porastom od
x% od 1980. do 1998. godine, bez promjena između 1988. i 1993. i godišnji pad od y% od
1993. nadalje.“ (Pannekoek i Van Strien, 2001). Osim navedenih, TRIM sadrži i modele koji
procjenjuju utjecaj određenih kovarijanci na indekse i populacijske trendove. Osim što
poboljšavaju procjene godišnjih indeksa, kovarijance su također važne za istraživanje, npr.
pokazuju, imaju li ili ne okolišni faktori (poput zakiseljavanja tla ili onečišćenja) učinak na
trendove.
15
Dobrota prilagodbe (eng. goodness of fit) nekog statističkog modela opisuje koliko dobro
model namješta odnosno uklapa skup određenih mjerenja (eng. set of observations) ili
jednostavnije, koliko se dobro prikupljeni (mjereni) podaci podudaraju s onima koje izračuna
statistički model. Dobrota prilagodbe može se testirati pomoću različitih statističkih testova
prilagodbe, poput Hi-kvadrat testa (X²-test) poznatog i pod nazivom Pearsonov test. Upravo je
ovaj test prilagodbe jedan od statističkih testova koji se koristi za testiranje loglinearnih
modela u koje spada i TRIM (Pannekoek i Van Strien, 2001). Hi-kvadrat test računa se samo
s frekvencijama stoga u račun nije dopušteno unositi mjerne jedinice. Ipak, osnovni podaci
istraživanja mogu biti i mjerne vrijednosti, ali se u hi-kvadrat unose samo njihove frekvencije.
Obzirom da želimo znati da li se opažene frekvencije značajno razlikuju od očekivanih
frekvencija njihovu razliku računamo prema sljedećoj formuli:
�² = �(�� − �)²�
pri čemu ��znači opažene frekvencije, a �očekivane (teoretske) frekvencije, tj. frekvencije
koje bismo očekivali pod nekom određenom hipotezom. Zaključno, �² uspoređuje očekivane
frekvencije sa stvarnim frekvencijama po ćeliji (Pannekoek i Van Strien, 2001). Broj
nezavisnih varijabli uključenih u izračun �² definiran je kao broj stupnjeva slobode (eng.
number of degrees of freedom, df) odnosno broj opažanih frekvencija umanjen za broj
procjenjenih parametara (Pannekoek i Van Strien, 2001).
16
3. Rezultati
Gniježđenje sive čaplje u koloniji Jastrebarsko
Tijekom 2013. godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji. Slika 11
prikazuje podatke o gniježđenju sive čaplje u ovoj koloniji u periodu od 1992. godine (kada je
kolonija prvi put izgrađena) do 2013. Na temelju ovih podataka vidljivo je da je u protekle
dvadeset i dvije godine u koloniji Jastrebarsko prosječno gnijezdilo 126 parova (min. 81 par,
max. 182 para), te da je najveću brojnost imala 2001. godine kada su zabilježena 182
gnijezdeća para (slika 11). Također, za čitav protekli period kolonija Jastrebarsko broji manje
od 200 gnijezdećih parova što ukazuje da se radi o srednje velikoj koloniji koja broji od 50-
200 gnijezdećih parova. Broj gnijezdećih parova rastao je do 1993. godine, kad dostiže 145
parova. Slijedeće 1994. godine slijedi veliki pad u brojnosti, nakon čega se populacija polako
povećava sve do 2001. godine. U periodu 2001.-2008. gnijezdeća populacija se čini stabilna,
a nakon toga je sve do današnjih dana prisutan blagi pad (slika 11).
Populacijski trend u koloniji Jastrebarsko u periodu 1992.-2013.
Linearni trend populacije sive čaplje u koloniji Jastrebarsko, dobiven pomoću TRIM
programa i korištenjem loglinearne Poissonove regresije, prikazan je na slici 12.
Plava linija prikazuje kretanje broja gnijezdećih parova (uključujući modelom izračunate
podatke za godine u kojima nije vršeno prebrojavanje), a crvena linearni populacijski trend.
Prema modelu, gnijezdeća populacija sive čaplje u koloniji Jastrebarsko se tijekom 22 godine
u odnosu na 1992. godinu povećala za 25% (X2 = 114.93, df = 15, p = 0.0000)., tj. za 1,2 %
godišnje (y = 1.0122, SD = 0.0113 tj. 0.98% do 3,48% godišnje).
17
Slika 11 Broj gnijezdećih parova sive čaplje u koloniji Jastrebarsko u razdoblju od 1992.-2013. godine. Upitnici označavaju godine u kojima
kolonija nije prebrojavana.
Godina prebrojavanja
Bro
j par
ova
18
Slika 12 Populacijski indeks gnijezdeće populacije sive čaplje u periodu 1992.-2013. izračunat pomoću TRIM-a. Plava linija prikazuje kretanje
broja gnijezdećih parova, a crvena linearni populacijski trend.
Godina prebrojavanja
Pop
ulac
ijsk
i ind
eks
19
Obzirom da je broj gnijezdećih parova u tekućoj godini ovisan o zbivanjima tijekom
prethodne godine, analiza trenda populacije uz uzimanje u obzir vremenskog efekta (tzv. time
effect) pokazala je znatno bolji model (slika 13).
Linaerni model s vremenskim efektom daje prosječni porast populacije od 1,05% godišnje
(SD = 0.0065, X2 = 2.99, df = 1, p = 0.0835), ali i ukazuje na pad u posljednjih pet godina.
Uspjeh gniježđenja tijekom 2013. godine
Prebrojavanje mladih čučavaca u gnijezdima omogućava procjenu uspješnosti gniježđenja.
Tijekom promatranja ukupno je prebrojano 14 gnijezda u kojima su bili mladi čučavci (tablica
1) što čini 12% od ukupnog broja gnijezdećih parova.
Tablica 1 Broj mladih po gnijezdu
Redni broj gnijezda
Broj mladih u gnijezdu
1 2 2 1 3 3 4 2 5 2 6 1 7 3 8 2 9 1 10 2 11 2 12 3 13 1 14 2
Ukupno 27
20
Slika 13 Linearni model s vremenskim efektom (tzv. time effect)
Godina prebrojavanja
Pop
ulac
ijsk
i ind
eks
21
Distribucija broja mladih po gnijezdu prikazana je u tablici 2 iz koje je vidljivo da je najveći
broj parova imao po dva mlada po gnijezdu, dok je podjednak broj imao jedno ili tri mlada.
Tablica 2 Distribucija mladih po gnijezdu
Broj mladih po gnijezdu Broj gnijezda Ukupno mladih 1 4 4 2 7 14 3 3 9
Ukupno 14 27
Uspješnost gniježđenja= Ukupan broj mladih u gnijezdima Ukupan broj pregledanih gnijezda
= � �� = �. ����
Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom 2013. godine
iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru. Da bi se populacija održala potrebno je da roditelji
othrane barem dva mlada koja će ih naslijediti. Stoga se uspjeh gniježđenja od 2 mlada/paru
smatra prosječnim uspjehom, vrijednosti iznad tog broja ukazuju na odličnu gnijezdeću
sezonu, dok vrijednosti ispod ukazuju na slabiju gnijezdeću sezonu. Stoga je za godinu 2013.
moguće zaključiti da je gnijezdeća sezona bila prosječno dobra.
22
4. Rasprava
Gniježđenje sivih čaplji u koloniji Jastrebarsko tijekom 2013. godine sa 119 parova bilo je
nešto manje od dugogodišnjeg prosjeka koji iznosi 126 parova, te je u okviru istraživanja
drugih autora (Mikuška i sur., 2005; Horvat, 2011). Broj gnijezdećih parova u koloniji ovisi o
nizu faktora, uključujući i uspjeh gniježđenja u prethodnim godinama. Siva čaplja postaje
spolno zrela sa 2-3 godine života kada prvi puta započinje s gniježđenjem, a spolnu zrelost
doživi oko 30% mladih (Web 16, web 17). Stoga će se slab uspjeh gniježđenja tj. mala
produkcija mladih u jednoj godini odraziti na slabo popunjavanje gnijezdeće populacije
novim jedinkama u slijedećim godinama.
Dugogodišnji trend blagog porasta populacije u skladu je s rezultatima populacijskog trenda
na razini Europe (Web 4), kao i s rezultatima populacijskog trenda gnijezdeće populacije u
Hrvatskoj (Horvat, 2011). Međutim, zabrinjava zabilježeni trend pada gnijezdeće populacije
od 2008. godine nadalje.
Općenito, glavni razlozi smanjenja broja jedinki u populaciji su uništenje ili opadanje
kvalitete staništa, zagađenje vode, tla ili zraka, zatim mogući dugogodišnji nepovoljni
klimatski uvjeti ili pak nemogućnost prehranjivanja. Na gniježđenje također utječu vremenske
prilike – hladne i oštre zime uzrokuju veću smrtnost odraslih jedinki što se pak odražava na
broj gnijezdećih parova tijekom slijedeće gnijezdeće sezone (Web 18). Međutim, vremenske
prilike u Hrvatskoj su u periodu 2000.-2012. bile povoljne s umjereno hladnim zimama.
Jedino je zima 2003. godine bila hladnija od prosjeka (Web 19). Antropogeni utjecaji poput
uznemiravanja, rastjerivanja ili čak ubijanja negativno utječu na broj gnijezdećih parova i
uspjeh gniježđenja (Web 4).
Nažalost, kolonija u Jastrebarskom predstavlja primjer kolonije u kojoj je antropogeni utjecaj
znatno odredio populacijski trend. Ovu su koloniju sive čaplje osnovale 1992. godine kada su
preselile iz obližnje kolonije pokraj sela Domagovićevo udaljene manje od 10 km od
Jastrebarskog (Mikuška, usmeno). Iako su čaplje kod Domagovića gnijezdile od 1985. godine
(Mikuška, 1992), osnovni razlog promjene lokacije gniježđenja bila je sječa šume tj. šumskog
odjela u kojem su gnijezdile. Odmah nakon formiranja kolonije djelatnici tadašnjeg ribnjaka
su započeli s proganjanjem i ubijanjem čaplji (Mikuška, usmeno). Tijekom 1992. godine
ubijeno je najmanje 30 jedinki, a tijekom slijedeće godine ubijanje čaplji je izvršeno u samoj
koloniji tijekom gnijezdeće sezone. Stoga se broj gnijezdećih parova tijekom 1994. godine
prepolovio, a kolonija se od ovoga događaja počela oporavljati tek za tri godine. Točan uzrok
23
pada broja gnijezdećih parova u periodu 2002./2003. nam nije poznat. Pad gnijezdeće
populacije u 2005. godini mogao je biti uzrokovan sušnom 2003. godinom koju je slijedila
hladna zima 2004. godine. Dok je sušna godina mogla uzrokovati smanjeni uspjeh
gniježđenja zbog nedostatka hrane, hladna zima je dodatno dovela do ugibanja mladih, što se
onda odrazilo na slabo popunjavanje gnijezdeće populacije novim jedinkama u 2005. godini
kada bi mladi iz generacije 2003. postajali spolno zreli. Međutim, s priličnom sigurnošću
možemo tvrditi da je pad gnijezdeće populacije u periodu od 2008. do danas uzrokovan
dvjema ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom.
Prilikom dolaska na teren radi ovogodišnjeg prebrojavanja, na ulasku u šumu hrasta lužnjaka
u kojoj se nalazi kolonija je primijećena obavijest na jednome od stabala. Radi se o tretiranju
„ponika i podmlatka hrasta lužnjaka i kitnjaka protiv hrastove pepelnice“ u nadležnosti
„Hrvatskih šuma“ d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Karlovac. Tretiranje je izvršeno
leđnim prskalicama, traktorskim atomizerima i zrakoplovom, fungicidom koji odlikuje dobra
provodljivost kroz biljne organe, „ARTEA PLUS“ , a radi kojeg se šumski plodovi ne smiju
konzumirati 28 dana od tretiranja. Ulazeći dublje u šumu primijećeno je da je ona prorijeđena
što su opravdali pronađeni panjevi posječenih hrastova i potpuno posječen sloj grmlja. Dakle,
odmah po dolasku na teren utvrđeno je da je obavljena sječa stabala i prizemne vegetacije što
direktno povezuje i objašnjava rezultate kretanja broja gnijezdećih parova u posljednje tri
godine. U slučaju kolonije Jastrebarsko, smanjenje broja hrasta lužnjaka znači smanjenje
odnosno nestanak pogodnih stabala za gniježđenje. Obzirom da na jednome stablu, ovisno o
veličini, zna biti i više od deset gnijezda, a koja predstavljaju i više od deset potencijalnih
gnijezdećih parova, njihovo uklanjanje znači gubitak staništa za sivu čaplju. Obje aktivnosti
uzrokuju uznemiravanje čaplji tijekom gnijezdeće sezone, a sječa starih stabala predstavlja
izravno uništavanje staništa za gniježđenje. Gospodarenje poplavnim šumama u Hrvatskoj
temelji se na tzv. jednodobnom gospodarenju tj. starost željene vrste drveta (poput hrasta u
koloniji Jastrebarsko) je ujednačena. Radi toga, cijeli odjel istovremeno ulazi u fazu
eksploatacije zbog čega će čitav odjel biti posječen istovremeno. Prije čiste sječe tj. dovršnog
sijeka, tijekom nekoliko godina provodi se tzv. pripremni sijek, kada se sastojina prorjeđuje i
„pomlađuje“ bacanjem tretiranih žireva na tlo. Međutim, jednodobno gospodarenje uzrokuje
potpuni gubitak stare šume kao i potpuni gubitak biološke raznolikosti i svojti koje su vezane
uz stare šumske sastojine.
Drugi vjerojatni uzrok smanjenja broja gnijezdećih parova je vezan uz prestanak proizvodnje
ribe na ribnjacima Novaki. Premda je prehrana sive čaplje raznolika, ona se prvenstveno hrani
24
ribom (Hancock i Kushlan, 1984). Istraživanja pokazuju da se iz tog razloga kolonija uvijek
smješta u blizini pogodnih hranilišta što se u ovome slučaju odnosi na poplavna i močvarna
područja, te šaranske ribnjake. Kolonija se uglavnom smješta u krugu 2-38 km u odnosu na
hranilište (Web 4). U slučaju kolonije Jastrebarsko postoje tri potencijalna hranilišta. Prvi su
Novački ribnjaci smješteni odmah uz šumu u kojoj gnijezdi kolonija. Novački ribnjaci su
danas zapušteni, obrasli močvarnom vegetacijom i relativno plitki. Od 1992. nemaju
koncesionara, i povremeno su čišćeni od strane članova L. D. „Kuna Cvetković“ i Športskog
ribolovnog društva Jastrebarsko, a ove je godine započelo puštanje vode u jedan od tri
ribnjaka (Zdravko Smolčić, usmeno). Osim toga, ribnjaci su 2009. godine pretrpjeli veliku
štetu kada je nepoznati počinitelj ispustio vodu s kojom je otišla gotovo sva riba iz ribnjaka
čija se količina procjenjuje na 1 tonu (Web 14). Zbog velikih ulaganja koja su potrebna na
tom području, a male potencijalne dobiti, ribnjaci u Novakima danas su neisplativa investicija
i pretvaraju se u močvarno područje kojem prijeti isušivanje. Za koloniju Jastrebarsko to znači
gubitak hranilišta u budućnosti, a trenutno mjesto na kojem je smanjena količina
potencijalnog plijena. Drugo potencijalno hranilište kolonije Jastrebarsko jesu ribnjaci Crna
Mlaka, ornitološki rezervat, udaljeni 10-12 km jugoistočno od gnijezdilišta. Treće
potencijalno hranilište su Draganički ribnjaci, udaljeni oko 11 km od kolonije u smjeru juga.
Ribnjaci su bili zapušteni do 2009. godine kada ih je preuzeo gosp. Mislav Šarić. Na površini
od 372 ha prostire se 7 velikih ribnjaka, 13 rastilišta i 13 zimovnika prosječne dubine oko 1,5
m s tim da je jedan ribnjak obrastao močvarnom vegetacijom jer je dobivena koncesija za
lovište na patke, liske i guske (Mislav Šarić, usmeno). Prema riječima vlasnika, prinos ribe po
godinama je 250 t konzumne ribe i 65 t mlađi. Siva čaplja je čest gost na Draganičkim
ribnjacima premda vlasnik procjenjuje da se hrani tzv. „divljom“ ribom jer joj način
gospodarenja ribnjacima ne omogućava ulov uzgajane ribe. Naime, radi se o načinu
gospodarenja u kojem se riba uzgaja dvije godine dok ne postigne veličinu konzumne ribe. Na
ribnjacima se uzgaja šaran, štuka, som, amur, tolstolobik, smuđ, kečiga i afrički som. Prvu
godinu u rastilištima doseže težinu od 300-350 g, a drugu godinu se pušta u ribnjake. Tada je
već prevelika da bi se čaplje mogle njome hraniti tako da je pretpostavka da se na velikim
ribnjacima one hrane ekonomski nebitnim svojtama, poput babuške (Mislav Šarić, usmeno).
Iz tog razloga vlasnik na konzumnim ribnjacima nema čuvare. Najosjetljivije razdoblje jest
prva godina u rastilištima kada je riba dovoljno mala da predstavlja plijen sivoj čaplji i upravo
u tom periodu se skupljaju oko njih. Iz tog se razloga oko rastilišta nalaze plinski topovi
kojima se rastjeravaju ptice, a rastilišta su pod nadzorom čuvara. Količina ribe koju čaplje
mogu konzumirati ne predstavlja problem, koliko činjenica da ranjavaju plijen oštrim kljunom
25
(ulov nabadanjem) pa riba nije pogodna za prodaju (Mislav Šarić, usmeno). Iz tog su razloga
rastilišta pozorno čuvana u razdoblju mlađi. Nov način gospodarenja Draganičkim ribnjacima
za sivu čaplju može predstavljati svojevrsno otežan način dolaska do plijena u odnosu na
prijašnje razdoblje. Ipak, ona tamo još uvijek pronalazi plijen premda i sam vlasnik smatra da
se ne radi o velikim količinama. Čini se da su po pitanju izvora hrane najkritičniji Novački
ribnjaci kojima prijeti isušivanje, a time i direktan gubitak plijena. Draganički ribnjaci zbog
načina gospodarenja u odnosu na njih predstavljaju samo dodatno otežanje do dolaska hrane u
smislu zadovoljavajuće količine. Stoga je moguće da ovi faktori predstavljaju svojevrstan
pritisak na Crnu Mlaku kao glavni izvor hrane.
Uspjeh gniježđenja od 1,93 mladih po uspješnom paru može se smatrati prosječno dobrim, te
je u granicama podataka poznatih iz literature (Cramp i Simmons, 1998). Nažalost, trend
uspješnosti gniježđenja se ne može izračunati jer podaci o uspjehu gniježđenja iz prijašnjih
godina ne postoje. Ipak, treba naglasiti da uspjeh gniježđenja tj. broj mladih u gnijezdu ovisi o
prirodnim ili antropogenim utjecajima koji su vladali tijekom inkubacije i perioda
othranjivanja mladih. Najčešći prirodni faktori koji utječu na uspjeh gniježđenja su vremenske
neprilike poput hladnog i kišovitog vremena koje može dovesti do pothlađivanja jaja i/ili
mladih te njihova ugibanja, te hidrološki uvjeti u okolici kolonije koji utječu na količinu i
dostupnost hrane. U sušnim godinama, kada ne dolazi do redovitih poplava duž vodotoka ili
depresija uobičajeni mrijest riba i vodozemaca može biti znatno onemogućen, a time
smanjena dostupna količina plijena za ishranu čaplji. U periodu od 2001.-2012. godine, čak
11 godina je imalo prosječno više temperature, a tri godine su bile sušne (Web 20). Stoga
klimatske promjene u kombinaciji s antropogenim uzrocima, poput šumarstva i ribarstva
mogu ugroziti opstanak kolonije sivih čaplji u Jastrebarskom.
26
5. Metodički dio
PLAN NASTAVNOG SATA
Predmet: BIOLOGIJA Razred: 7. Školska godina: 2012./2013.
Nastavna cjelina: Razvoj mnogostaničnih životinja - kralježnjaci
Nastavna tema (jedinica): Ptice
Ključni pojmovi: krila, perje, šuplje kosti, stalna temperatura tijela. Pojmovi koje učeniku treba predočiti tijekom nastave.
Osnovni koncepti: ptice, prilagodbe za letenje i način života Koncepti koje učenik treba izgraditi tijekom nastave.
Kompetencije učenika: učenik će znati opisati temeljna obilježja ptica; moći će samostalno
rastumačiti pojam stalne temperature tijela; znat će opisati prilagodbe ptica načinima kretanja
(voda, tlo, zrak); moći će obrazložiti brigu za potomstvo u ptica; biti će sposoban na temelju
promatranja samostalno prepoznati najčešće zavičajne vrsta ptica; moći će obrazložiti potrebu
očuvanja i zaštite ptica te navesti nekoliko zaštićenih vrsta u Hrvatskoj.
Općenita očekivanja o osposobljenosti učenika nakon nastave.
Cilj nastavnog sata: razumjeti temeljnu građu ptica, povezati ju s načinom života ove
skupine i moći ga opisati, uočiti neraskidivu povezanost između vrste i staništa te razviti
svijest o važnosti njihova očuvanja i zaštite
Nije obavezno za svaki sat postaviti cilj u sve 3 domene (kognitivni, psihomotorički, afektivni).
Ishodi : Što će učenik konkretno moći nakon sata.
1. Opisati temeljna obilježja građe ptica
Razrada:
a) Na primjeru promatranja sive čaplje opisati vanjski izgled (stav, boja perja,
kljuna, nogu...) te glavne karakteristike ptica Razina: 1
b) Razumjeti i moći opisati krvotok, disanje i probavu u ptica Razina: 1
c) Na temelju anatomije zaključiti i razumjeti prilagodbe ptica načinima kretanja Razina: 2
27
2. Obrazložiti pojam stalne temperature tijela
Razrada:
a) Povezati kretanje u ptica i utrošak energije Razina: 2
b) Razumjeti i moći objasniti pojam stalne temperature tijela Razina: 1
c) Shvatiti da je stalna tjelesna temperatura prilagodba zbog koje ptice
preživljavaju na izrazito niskim temperaturama
Razina: 2
3. Opisati brigu za potomstvo u ptica
Razrada:
a) Opisati kako ptice brinu za potomstvo Razina: 1
b) Objasniti gniježđenje na primjeru sive čaplje (udvaranje, izgradnja gnijezda,
leženje jaja...)
Razina: 1
c) Usporediti gniježđenje sive čaplje i labuda (čučavci i potrkušci) Razina: 1
4. Nabrojati različite vrste ptica te razlikovati selice od stanarica
Razrada:
a) Nabrojati i znati usporediti različite vrste ptica (navesti primjer za pjevice,
grabljivice, dupljašice...) Razina: 1
b) Objasniti razliku između stanarica i selica i navesti primjer Razina: 1
c) Razumjeti prednosti i nedostatke života u jatima Razina: 2
5. Obrazložiti i razumijeti važnost zaštite ptica i staništa
Razrada:
a) Objasniti što će se dogoditi s vrstom ako uništavamo njezino stanište Razina: 2
b) Razumjeti tko su ornitolozi i čime se bave Razina: 1
c) Znati zašto je bjeloglavi sup zaštićen i gdje živi u Hrvatskoj Razina: 1
28
Upisati postignuće (1. do 5. ili manje) prema katalogu znanja (HNOS ili Državna matura). Razrada postignuća i određivanje razine za svako konkretno razrađeno postignuće: 1. � reprodukcija, 2. � konceptualno
razumijevanje i primjena, 3. � rješavanje problema)
Tip nastavnog sata: sat obrade novog nastavnog sadržaja
Oblici rada: frontalno grupno u parovima individualno kombinirano
Za nastavu pripremiti: pripremiti film, provjeriti rad računala, krede u boji, fotografije,
preparirana ptica (fazan), različite vrste perja
Literatura: Bendelja D. i sur., Volim život 7, udžbenik biologije za 7. razred osnovne škole,
Školska knjiga, Zagreb, 2010.
29
STRUKTURA NASTAVNOG SATA
UVODNI DIO Trajanje: do 5 minuta
Komponente Tijek Uputa
Razvojni razgovor
nastavnika i učenika.
Razgovorom provjeriti pred
koncept učenika. Ponoviti
pojmove kralježnjaci, koje
životinje spadaju u tu skupinu.
Po čemu se ptice razlikuju od
ostalih skupina?
Ukoliko nema suradnje
potaknuti učenike na
razgovor dodatnim pitanjima.
Aktivnosti učenika Aktivnosti nastavnika
Odgovaraju na pitanja i/ili postavljaju
pitanja te samostalno zaključuju.
Postavlja pitanja, po potrebi pomaže u
zaključivanju i povezivanju gradiva.
GLAVNI DIO Trajanje: 20 do 25 minuta
Komponente Tijek Uputa
Predavanje
novog
gradiva.
Na ploču staviti fotografiju sive čaplje. Uz pomoć učenika
opisati temeljna obilježja i vanjski izgled ove ptice (stav, boja
perja, kljuna, nogu...). Možemo li zaključiti čime se hrani na
temelju izgleda. Usporediti s vrapcem, orlom i fazanom. Bez
obzira na razliku u njihovoj građi i prehrani što im je
zajedničko? Promatrati prepariranu pticu (fazana). Krila, perje,
šuplje kosti, zračni mjehur - sposobnost da lete. Objasniti
krvotok, disanje i probavu u ptica. Razjasniti što je mitarenje,
pokazati različite vrste perja. Navesti primjere ptica neletačica
(noj, emu, pingvin) te prilagodbe ptica koje plivaju. Noj živi u
Africi, a pingvin na Antarktici – razliku u klimi (temperatura)
povezati s načinom preživljavanja – stalna tjelesna temperatura.
Započeti razgovor o razmnožavanju ptica – kako se ono odvija.
Jesu li ptice jedini kralježnjaci koji legu jaja? Kako se ptice
Dodatno
pojasniti u
slučaju da
učenici ne
razumiju.
30
brinu za potomstvo? Na primjeru gniježđenja sive čaplje
razjasniti kako se udvaraju, kako grade gnijezda, boja jaja,
prehrana. Spomenuti razliku između nekih vrsta ptica,
usporediti s labudom. Kolonijalno i solitarno gniježđenje.
Pojmovi čučavci i potrkušci – pokazati fotografije. Zašto ptice
migriraju – navesti primjere, razlika između stanarica i selica.
Kroz primjer bjeloglavog supa koji naseljava otok Cres
objasniti ugroženost vrste, tko su ornitolozi i zašto je važno
očuvati stanište.
Pogledati film u trajanju od 6 minuta o zajedničkom pretku
gmazova i ptica – praptica (Archaeopteryx). Tijekom filma
zabilježiti što ju povezuje s gmazovima, a što s pticama.
Aktivnosti učenika Aktivnosti nastavnika
Slušaju, bilježe, odgovaraju na pitanja i/ili
postavljaju pitanja te samostalno zaključuju.
Predavanje novog gradiva, postavljanje pitanja,
zapisivanje na ploču, navođenje učenika na
zaključak.
ZAVRŠNI DIO Trajanje: od 10 do 15 minuta
Komponente Tijek Uputa
Usmeno
izlaganje,
ponavljanje
gradiva,
individualni
rad.
Nakon završetka filma učenici usmeno izlažu
odgovore i povezuju naučeno s obrađenim
gradivom. Nakon kratkog ponavljanja slijedi
evaluacija kroz individualni rad u kojem trebaju
nacrtati kako bi izgledao njihov predak ptica ili
neka nova vrsta ptice uzimajući u obzir temeljna
obilježja ove skupine.
Dodatnim pitanjima
navesti na zaključak,
pomoći po potrebi.
Aktivnosti učenika Aktivnosti nastavnika
Usmeno izlaganje, samostalno zaključivanje Odgovara na pitanja, pomaže po potrebi.
31
i individualni rad.
Strukturne komponente sata: vrijeme, koncept, postignuće, nastavne metode, nastavne aktivnosti
Uputa: konkretni postupci pri radu, sociološki oblici rada, upotreba nastavne opreme i/ili nastavnih listića, …
PLAN PLOČE
Ptice
Temeljna obilježja: krila, perje, šuplje kosti, zračni mjehur - sposobnost da lete - i kljun
Krvotok i disanje: četverodijelno srce - 2 klijetke i 2 pretklijetke, arterijska krv se ne miješa s venskom pa se tkiva bolje opskrbljuju kisikom i energijom
Probava: kljun (nemaju zube) - jednjak - volja (omekšavanje i spremanje hrane) – žljezdani želudac (probava hrane) - mišićni želudac (usitnjavanje hrane) - tanko crijevo - debelo crijevo – nečisnica
Mitarenje – pojava kada ptice pojačano gube perje
Ptice neletačice: noj, emu, pingvin
Prilagodba ptica na niske temperature je stalna tjelesna temperatura, 40-43°C
Briga za potomstvo: kod većine ptica za potomke se brinu mužjak i ženka, grade gnijezda, ženka leže jaja
Čučavci – roditelji im donose hranu, npr. mlade lastavice; potrkušci - brzo samostalni i prekriveni paperjem, mogu pratiti roditelje i sami pronalaze hranu, npr. labud.
Obzirom na migraciju stanarice i selice.
Zajednički predak gmazova i ptica naziva se praptica (Archaeopteryx)
Prilagodba za učenike s posebnim potrebama: Ovisno o poteškoćama učenicima
prilagoditi gradivo i zadatke.
32
KRITERIJI
POSTIGNUĆE 2 3 4 5
1. Opisati
temeljna obilježja
građe ptica
Učenik uz
pomoć
nastavnika zna
nabrojati
nekoliko
karakteristika
ptica,
nepotpuno
opisuje
krvotok,
disanje i
probavu u
ptica, ne zna
povezati
anatomiju
ptice s
načinom
kretanja i
prehrane
Učenik zna
nabrojati
temeljna
obilježja ptica,
uz pomoć
nastavnika
opisuje
krvotok,
disanje i
probavu u
ptica,
nepotpuno i uz
pomoć
povezuje
anatomiju
ptice s
načinom
kretanja i
prehrane
Učenik
samostalno
nabraja
temeljna
obilježja ptica
opisuje krvotok,
disanje i
probavu u ptica
i sposoban je
anatomiju ptice
povezati s
načinom
kretanja i
prehrane
Učenik
samostalno
nabraja temeljna
obilježja ptica,
navodi primjere,
uspoređuje
različite vrste
ptica, opisuje
krvotok, disanje i
probavu u ptica i
sposoban je
anatomiju ptice
povezati s
načinom kretanja
i prehrane,
opisuje prapticu
2. Obrazložiti
pojam stalne
temperature tijela
Učenik uz
pomoć
nastavnika zna
obrazložiti
pojam stalne
temperature
tijela
Učenik zna
objasniti
pojam stalne
temperature
tijela, uz
pomoć
nastavnika
navodi
primjere
Učenik
samostalno
objašnjava
pojam stalne
temperature
tijela, navodi
primjere
Učenik
samostalno
objašnjava pojam
stalne
temperature
tijela, navodi
primjere,
povezuje s
kretanjem ptica i
utroškom
energije
3. Opisati Učenik uz Učenik Učenik Učenik
33
brigu za potomstvo
u ptica
pomoć opisuje
kako se ptice
brinu za
potomstvo
samostalno
opisuje kako
se ptice brinu
za potomstvo,
zna navesti
primjer
samostalno
opisuje kako se
ptice brinu za
potomstvo, zna
navesti primjer,
uspoređuje
gniježđenje
između
različitih vrsta
samostalno
opisuje kako se
ptice brinu za
potomstvo, zna
navesti primjere,
uspoređuje
gniježđenje
između različitih
vrsta, navodi
dodatne primjere
4. Nabrojati
različite vrste ptica
te razlikovati selice
od stanarica
Učenik uz
pomoć
nastavnika
nabraja
nekoliko vrsta
ptica
Učenik
samostalno
nabraja
nekoliko vrsta
ptica, razlikuje
selice i
stanarice
Učenik
samostalno
nabraja različite
vrsta ptica,
razlikuje selice i
stanarice,
navodi primjere
Učenik
samostalno
nabraja različite
vrsta ptica,
razlikuje selice i
stanarice, navodi
primjere,
razumije i zna
pojasniti
prednosti i
nedostatke života
u jatima te dati
primjere vrsta
koje tako žive
5. Obrazložiti i
razumijeti važnost
zaštite ptica i
staništa
Učenika uz
pomoć
nastavnika
navodi
negativne
utjecaje
čovjeka na
stanište ptica
Učenik
samostalno
navodi
negativne
utjecaje
čovjeka na
stanište ptica i
uz pomoć
nastavnika
Učenik
samostalno
navodi
negativne
utjecaje čovjeka
na stanište ptica
i samostalno ih
povezuje s
posljedicama
Učenik
samostalno
navodi negativne
utjecaje čovjeka
na stanište ptica i
samostalno ih
povezuje s
posljedicama
koje ono donosi,
34
povezuje s
posljedicama
koje ono
donosi
koje ono
donosi, te uz
pomoć
nastavnika
donosi
zaključke o
smanjenju
negativnih
utjecaja
te uz pomoć
nastavnika donosi
zaključke o
smanjenju
negativnih
utjecaja, navodi
primjere
ugroženih vrsta u
Hrvatskoj,
objašnjava tko su
ornitolozi i čime
se bave
35
PITANJA ZA VREDNOVANJE
1. Koje su prilagodbe tijela u ptica za letenje?
2. Objasni pojam stalna temperatura tijela u ptica.
3. Opiši probavni sustav ptica.
4. Odaberi jednu vrstu ptice, opiši njezin izgled i na temelju njega objasni čime se hrani?
5. Opiši kako ptice brinu za potomstvo.
6. Poveži pojmove:
1. Bijela roda a) stanarica
2. Bjeloglavi sup b) selo Čigoč
3. Siva čaplja c) močvarica
4. Vrabac d) otok Cres
7. Zamisli da se na području gdje gnijezdi neka vrsta ptica, npr. siva čaplja ili orao želi
izgraditi trgovački centar. Napiši što misliš što bi trebalo učiniti da se zaštiti vrsta i
kako bi ti riješio taj problem.
8. Kako se naziva zajednički rođak gmazova i ptica (hrvatski i latinski naziv)?
9. Tko su ornitolozi i čime se bave?
10. Objasni što će se dogoditi s vrstom ako uništavamo njezino stanište.
36
ANALIZA PITANJA
BROJ
PITANJA
PRETPOSTAVLJENI
ODGOVORI
BODOVI POSTIGNUĆE RAZINA
1. Prilagodbe ptica za letenje su
šuplje kosti, krila, perje i zračni
mjehuri.
4 1. a Razina: 1.
2. Stalna tjelesna temperatura tijela
je unutrašnja i stalna
temperatura tijela koja kod ptica
iznosi 40-43°C, a omogućava im
preživljavanje i u najhladnijim
dijelovima Zemlje.
2 2. b i 2. c Razina: 1.
3. Probavni sustav ptica započinje
kljunom kojim uzimaju hranu.
Nemaju zube pa hrana odlazi
izravno u jednjak koji se
proširuje u volju gdje se
omekšava i sprema hrana. Zatim
se u prvom dijelu želuca
(žljezdani želudac) hrana
probavlja, a u drugom dijelu
(mišićni želudac) usitnjava.
Djelomično probavljena hrana
odlazi u tanko crijevo gdje se
hranjive tvari upijaju u krv, a
neprobavljeni dijelovi hrane
odlaze u debelo crijevo i na
kraju nečisnicu gdje se izlučuju
iz organizma.
6 1. b Razina: 1.
4. Siva čaplja, žut i oštar kljun, vrat
u položaju „S“ – oblika, duge
žutozelene ili crvenkaste noge,
kratak rep, velika siva krila –
2 1. c Razina: 2.
37
močvarica, uglavnom jede ribu.
5. Kod većine ptica za potomke se
brinu mužjak i ženka. Parovi
grade gnijezda od raznovrsnih
materijala (grančice, biljke,
dlake, perje...). Ženka leže jaja
na kojima kod većine vrsta
naizmjence sjede i mužjak i
ženka. Nakon što se izlegu,
mladi ptići mogu biti nedovoljno
razvijeni da se samostalno hrane
pa im roditelji donose hranu npr.
mlade lastavice. Takve ptiće
nazivamo čučavci. U nekih vrsta
mladi su jako brzo samostalni i
prekriveni paperjem i mogu
pratiti svoje roditelje i
pronalaziti hranu. Takve ptiće
nazivamo potrkušci, a primjer je
labud.
4 3. a i 3.c Razina: 1.
6. 1 b), 2 d), 3 c), 4 a). 4 4. b i 5. c Razina: 1.
7. Individualni odgovor učenika
kojim se želi steći uvid u
njegovu kreativnost i
povezivanje gradiva. Očekivani
odgovor trebao bi ići u smjeru
zaštite vrste i staništa.
4 5. a, b i c Razina: 3.
8. Zajednički predak gmazova i
ptica naziva se praptica
(Archaeopteryx).
2 2. Razina: 1.
9. Ornitolozi su ljudi koji se bave
proučavanjem ptica. Osim
profesionalnih ornitologa
1 5. b Razina: 1.
38
znanstvenika, brojni ornitolozi
amateri doprinose poznavanju
pojedinih vrsta.
10. Ako uništavamo stanište na
kojem živi neka vrsta onda će i
ona izumrijeti na tom području
jer će izgubiti osnovne
preduvjete za život.
1 5. a Razina: 2.
Pitanja 1. razine 7 = 23 boda
Pitanja 2. razine 2 = 3 boda
Pitanja 3. razine 1 = 4 boda
Ukupno bodova u testu 30
Ocjene:
nedovoljan do 14 bodova
dovoljan 15 - 18 bodova
dobar 19 - 22 bodova
vrlo dobar 23 - 26 bodova
odličan 27 - 30 bodova
39
6. Zaključak
• Tijekom 2013. godine u koloniji Jastrebarsko gnijezdilo je 119 parova sivih čaplji što
ukazuje da se radi o srednje velikoj koloniji koja broji od 50-200 gnijezdećih parova.
• U razdoblju od 1992.-2013. godine u koloniji Jastrebarsko prosječno je gnijezdilo 126
parova (min. 81 par, max. 182 para). Najveću brojnost kolonija je imala 2001. godine
kada su zabilježena 182 gnijezdeća para.
• Linearni model pokazuje da se gnijezdeća populacija sive čaplje u koloniji
Jastrebarsko tijekom 22 godine u odnosu na 1992. godinu povećala za 25% odnosno
za 1,2 % godišnje. Linearni model s vremenskim efektom daje prosječni porast
populacije od 1,05% godišnje, ali i ukazuje na pad u posljednjih pet godina.
• Vrijednost uspjeha gniježđenja (broj mladih po uspješnom gnijezdu) tijekom 2013.
godine iznosila je 1,93 mladih/uspješnom paru i ukazuje da se radi o prosječno dobroj
gnijezdećoj sezoni.
• Pad gnijezdeće populacije u periodu od 2008. godine do danas uzrokovan je dvjema
ljudskim aktivnostima: šumarstvom i ribarstvom.
40
7. Literatura
Arlott N 2009. Birds of Europe, Russia, China, and Japan. Princeton, New Jersey: Princeton
University Press. 240 pp.
Besbeas, P., Freeman, S.N., Morgan, B.J.T. & Catchpole, E.A. (2002) Integrating mark–
recapture–recovery and census data to estimate animal abundance and demographic
parameters. Biometrics 58: 540–547.
BirdLife International 2004. Birds in Europe: population estimates, trends and conservation
status. Cambridge, UK.
Bibby, C. J., Burgess, N. D. i Hill, D. A. 1992. Bird Census Techniques. London: Academic
Press.
Blasco-Zumeta J, Heinze GM (2013) Grey Heron. Identification Atlas of Birds of Aragon.
Downloaded from: http://www.ibercajalav.net/img/43_GreyHeronAcinerea.pdf on
10.09.2013.
Cramp S, Simmons KEL (Eds.) 1998. The Complete Birds of the Western Palearctic CD-
ROM Version 1.0. Oxford University Press. Oxford.
Crkvenčić I 1974. Geografija SR Hrvatske 1. Središnja Hrvatska, Opći dio. Školska knjiga,
Zagreb.
Del Hoyo J, Elliott A, Sargatal, J (Eds) 1992. Handbook of the birds of the world. Vol. 1
Barcelona, Spain: Lynx Edicions. 696 pp.
Duning BJ Jr 1992. Handbook of Avian Masses. CRC Press. 384 pp.
Fasola M, Rubolini D, Merli E, Boncompagni, Bressan U 2010. Long-term trends of heron
and egret populations in Italy, and the effects of climate, human-induced mortality, and
habitaton population dynamics. Popul Ecol 52:59–72
Hancock J, Kushlan J 1984. The herons handbook. Harper and Row, New York. 288 pp.
Hanckock J i Elliott A. 1978. The herons of the world. London Editions Ltd. London. 304 pp.
Heinzel H, Fitter R, Parslow J. 1999. Collinsov džepni vodič: Ptice Hrvatske i Europe: sa
Sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom. Hrvatsko ornitološko društvo. Zagreb.384 pp.
41
Horvat D 2011. Gniježđenje i populacijska dinamika sive čaplje (Ardea cinerea Linnaeus,
1758) u Hrvatskoj. Diplomski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb
Jakubas D, Mioduszewska A 2004. Diet composition and food consumption of the grey heron
(Ardea cinerea) from breeding colonies in northern Poland. Eur J Wildl Res 51: 191–198
Kralj J 1997. Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih dvjesto godina. Larus 46: 8-9.
Kushlan JA 1976. Feeding behavior of North American Herons. The Auk. Vol.93, No.1.86-94.
Kushlan JA 2007. Conserving Herons. A Conservation Action Plan for the Herons of the
World. Heron Specialist Group and Tour du Valat, Arles, France.
Kushlan JA 2011. The terminology of courtship, nesting, feeding and maintenance in herons.
Downloded from: www.HeronConservation.org on 10. September 2013.
Lukač G 2007. Popis ptica Hrvatske. Natura Croatica, 16. Suppl. 1: 1-148.
Mead C, North P, Watmough B 1979. The mortality of British grey herons. Bird Study, 26/1:
13-22.
Mikuška T 1992. Gniježđenje čaplji (Ardeidae) u Hrvatskoj. Diplomski rad. Prirodoslovno-
matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
Mikuška J, Bogdanović T, Mikuška T, Mikuška A, Šalić V 2005. Size and distribution of
breeding colonies of Grey Heron Ardea cinerea in lowland Croatia. Acrocephalus 26
(124):37-40.
Radović D, Kralj J, Tutiš V, Čirković D 2003. Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske.
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Zagreb pp
Robinson R 2005. Grey Heron Ardea cinerea. BirdFacts: Profiles of Birds Occurring in
Britain & Ireland. BTO Research Report 407
(http://blx1.bto.org/birdfacts/results/bob1220.htm)
Roglić J 2006. Geografske regije Hrvatske i susjednih zemalja geografske posebnosti i
razvojni procesi. Sabrana djela, knjiga V. Školska knjiga. Zagreb.
Van der Nat D, Schmidt AP, Tockner K, Edwards PJ, Ward JV 2002. Inundation Dynamics in
Braided Floodplains: Tagliamento River, Northeast Italy. Ecosystems 5: 636-647.
42
Wetlands International (2013). "Waterbird Population Estimates" . Retrieved
from wpe.wetlands.org on Saturday 31 Aug 2013
Web 1 - http://www.arkive.org/grey-heron/ardea-cinerea/image-A22547.html, 30.4.2013.
Web 2 - http://www.ibercajalav.net/img/43_GreyHeronAcinerea.pdf, 21.3.2013.
Web 3 - http://www.iucnredlist.org/details/106003715/0, 21.3.2013.
Web 4 - http://www.birdlife.org/datazone/speciesfactsheet.php?id=3715, 6.5.2013.
Web 5 - http://www.euring.org/data_and_codes/longevity-voous.htm, 17.4.2013.
Web 6 - http://www.wetlands.org/, 16.4.2013.
Web 7 - http://klima.hr/razno/publikacije/klimatski_atlas_hrvatske.pdf, 23.3.2013.
Web 8 - http://www.tzgj.hr/, 18.3.2013.
Web 9 - http://www.priroda-zagrebacka.hr/, 12.3.2013.
Web 10 - http://hirc.botanic.hr/fcd/, 17.7.2013.
Web 11 - http://monacoeye.com/birds/pages/ardea_cinerea_grey_heron_003.html, 17.7.2013.
Web 12 - http://www.guardian.co.uk/environment/2010/oct/13/country-diary-wenlock-edge,
6.7.2013.
Web 13 - http://www.arkive.org/grey-heron/ardea-cinerea/image-A22737.html, 14.8.2013.
Web 14 - http://jaska.info/novosti_detalji.aspx?IDClanka=450, 20.8.2013.
Web 15 - http://www.wildlife-pictures-online.com/grey-heron_knp-5050.html, 16.4.2013.
Web 16 - http://eol.org/pages/1048664/details#life_expectancy. Encyclopedia of Life.
Available from http://www.eol.org. Accessed 10. September 2013, 26.5.2013.
Web 17 - http://blx1.bto.org/birdfacts/results/bob1220.htm, 25.8.2013.
Web 18 - http://blx1.bto.org/birdtrends/species.jsp?year=2012&s=grehe, 25.8.2013.
Web 19 - http://klima.hr/ocjene_arhiva.php, 28.7.2013.
43
Web 20 - http://klima.hr/razno.php?id=priopcenja¶m=pr16072013, 30.7.2013.