Post on 21-Oct-2021
Ekonomike funkcija
Poglavlje 10
Pojam i sadržaj ekonomike funkcija
10.1.
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcija
Poslovne funkcije = dijelovi ukupnog zadatka poduzeća.
- Svaka poslovna funkcija je skupina povezanih poslova u poduzeću koji zajedno čine jedinstvenu cjelinu
- Ona je zaokružena faza ukupnog poslovnog procesa u kojoj se izvršava jedan poseban zadatak
Najvažnije poslovne funkcije
❖ nabavna,
❖ proizvodna,
❖ funkcija skladištenja,
❖ transportna,
❖ prodajna funkcija (marketing),
❖ financijska,
❖ računovodstvena,
❖ kadrovska (ljudski resursi),
❖ pravna funkcija itd.
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcija
Poslovna funkcija nije isto što i organizacijska jedinica poduzeća!
➢Pojedine se poslovne funkcije mogu organizirano izvršavati u okviruposebnih organizacijskih jedinica (službi, odjela, sektora, centaraodgovornosti)
➢Jedna poslovna funkcija može se obavljati u više organizacijskih jedinica(pr. proizvodna funkcija može biti odvojena u više proizvodnih odjela)
➢U jednoj organizacijskoj jedinici se može obavljati više poslovnih funkcija(pr. u komercijalnoj službi se obavljaju funkcije nabave, prodaje,skladištenja i dr.)
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcija
• Proizvodna funkcija više proizvodnih odjela
• Komercijalna služba funkcije nabave, prodaje, skladištenja i dr.
• Zajedničke službe financijska, razvojna, računovodstvena, kadrovska i pravna funkcija
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJA
Ekonomika funkcija je dio ekonomike poduzeća kojiproučava racionalnost korištenja resursa (ekonomskaučinkovitost) po pojedinim poslovnim procesima koji seizvršavaju u poduzeću.
- Istražuje bitne čimbenike učinkovitosti poslovnih funkcija sastajališta njihovog utjecaja na prihode i rashode
- Pojedinačna uspješnost poslovnih funkcija uspješnost poduzećau cjelini
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJAKljučna područja istraživanja:
1. Troškovi djelovanja funkcija
2. Uspješnost poslovnih funkcija
Istraživanje troškova obuhvaća klasificiranje i mjerenje. Troškoviposlovnih funkcija najčešće se razvrstavaju na: TROŠKOVEMATERIJALA, TROŠKOVE RADA, TROŠKOVE SREDSTAVA ZA RAD IRAZNE IZDATKE
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJA
Istraživanje troškova po skupinama
Troškovi materijala
Troškovi radaTroškovi sredstava
za radRazni izdaci
troškovi sirovina, osnovnog i pomoćnog materijala,
poluproizvoda, dijelova, energije, sitnog inventara, ambalaže, auto-
guma itd.
bruto iznosi plaća i nadnica, dnevnice, troškovi putovanja,
regresi, otpremnine itd.
amortizacija, osiguranje i
troškova održavanja nekretnina, postrojenja i opreme itd.
porezi i doprinosi, članarine
komorama i udruženjima,
kazne, pristojbe, sudski troškovi i sl.
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJAFunkcionalna analiza vrijednosti
= suvremeno i učinkovito sredstvo u istraživanju i unapređivanjufunkcija poduzeća
= znanstvena metoda kojom se kritički preispituje opravdanosttroškova, ne samo proizvoda i usluge, već i svake poslovne funkcijekoja izravno ili neizravno sudjeluje u njihovu stvaranju
= skup postupaka za djelotvorno otkrivanje i smanjivanjenepotrebnih troškova i u isto vrijeme za unapređivanje kvaliteteproizvoda i usluga
= donosi značajne financijske uspjehe
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJAIstraživanje uspješnosti poslovnih funkcija obuhvaća definiranjemjerila poslovnog uspjeha, metodiku praćenja i analize njihoveuspješnosti.
Mjerila poslovnog uspjeha dijele se na:
1. Količinska mjerila
2. Vrijednosna mjerila
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJA
• KOLIČINSKA MJERILA se temelje na usporedbi naturalno izraženih (fizičkih)veličina ostvarenih u određenoj poslovnoj funkciji u odnosu na cjelinupoduzeća
Qpo = ukupna količina (vrijednost po stalnim cijenama) učinaka ostvarena u poduzeću
Rfu = ukupni broj radnika koji pripadaju određenoj poslovnoj funkciji
Rpo = ukupni broj radnika u poduzeću
Ukupna količina učinaka poduzeća po radniku određene funkcije
Udio broja zaposlenika određene funkcije u ukupnom broju zaposlenika u poduzeću (u %)
fu
po
R
Q 100 R
R
po
fu
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJA
• VRIJEDNOSNA MJERILA se temelje na usporedbi novčano izraženih rezultataili ulaganja ostvarenih u određenoj poslovnoj funkciji u odnosu na cjelinupoduzeća
Cpo = ukupni prihod (ili dobit) ostvaren u poduzeću
Tfu = ukupni troškovi nastali djelovanjem određene poslovne funkcije
Tpo = ukupni troškovi nastali poslovanjem poduzeća u cjelini
Ukupni prihod poduzeća po jedinici troškova određene funkcije
Udio troškova određene funkcije u ukupnim troškovima poduzeća (u %)
fu
po
T
C100
T
T
po
fu
10.1 Pojam i sadržaj ekonomike funkcijaEKONOMIKA FUNKCIJA
Redovito praćenje i analiziranje uspješnosti pravovremeno poduzimanje mjera
10.2. Ekonomika nabave
10.2. Ekonomika nabave
- Uspješnost poduzeća u proizvodnji proizvoda i pružanju usluga vrlo jeovisna o kvaliteti materijala, dijelova i usluga koje poduzeće nabavlja odsvojih dobavljača.
Značenje funkcije nabave može se ocijeniti prema udjelu troškovamaterijala u ukupnom prihodu poduzeća.
- U proizvodnom poduzeću troškovi materija često sudjeluju 60% uukupnom prihodu
- U trgovinskim poduzećima vrijednost nabavljene robe sudjeluje i do 85%u ukupnom prihodu
10.2. Ekonomika nabave
Zadatak nabavne funkcije:
Osigurati neprekidno opskrbljivanje poduzeća potrebnim predmetima rada isredstvima za rad (u proizvodnim poduzećima), odnosno robom za daljnjuprodaju (u trgovačkim poduzećima). Predmet nabave su svi materijalni inputi(materijalni resursi) poduzeća.
Poslovi nabavne funkcije:
• priprema nabave (istraživanje tržišta i planiranje nabavki)
• izvršenje nabave (ispitivanje zahtjeva, prikupljanje ponuda, naručivanje, kontrola rokova isporuke, likvidacija računa)
• prijem pošiljki (kontrola količine i kakvoće prispjelih pošiljki)
10.2. Ekonomika nabaveEkonomika nabave: dio ekonomike poduzeća koji proučava racionalno
korištenje resursa u području djelatnosti opskrbljivanja poduzeća materijalnim resursima
Ekonomska učinkovitost (uspješnost) nabave: ocjenjuje se odnosom ostvarenih učinaka i ukupnih troškova nabave
Zadaci ekonomike nabave:
1. opći - optimalizacija troškova u odnosu na učinke (što više sniziti troškove po jedinici vrijednosti ostvarenog učinka)
2. posebni - osiguranje potrebnih vrsta, količina i kvalitete materijalnih resursa, pravovremeno, na pravom mjestu, pod povoljnim uvjetima i uz što niže troškove.
10.2. Ekonomika nabave
Cijena je važan čimbenik u odlučivanju o nabavi materijalnih resursa za potrebe poduzeća
• Za velike narudžbe i učestale kupovine, nabavna služba često može pregovarati o cijeni s potencijalnim dobavljačima.
• Za male i pojedinačne nabavke, u pravilu, mora prihvatiti cijene utvrđene u katalozima dobavljača.
• Ovisnost cijene o kvaliteti materijalnih dobara i uvjetima prodaje
10.2. Ekonomike nabave
Popusti na cijene koje nude dobavljači mogu se podijeliti na 3 skupine:
• Trgovinski popusti ovise o položaju poduzeća u kanalimadistribucije (koje poslove kupac preuzima na sebe)
• Količinski popusti imaju za cilj potaknuti kupce na kupovanje većihkoličina dobara i usluga (niže cijene za veće količine)
• Gotovinski popusti se nude kupcima kako bi bili spremni plaćanjeizvršiti u kraćem roku (tzv. kasa-skonto).
10.2. Ekonomike nabave
Za pravilan rad nabavne službe potreban je dobar PLAN NABAVE
Planom nabave će se definirati:
- Zahtjevi u pogledu razine troškova
- Kvaliteta potrebnih materijalnih resursa
- Kriteriji za izbor dobavljača (pouzdanost, kvaliteta usluge, rokovi isporuka, spremnost na suradnju)
10.2. Ekonomike nabave
Ekonomska analiza troškova nabave obuhvaća:
1. usporedba planiranih i ostvarenih vrijednosti nabavljenih materijalnih resursa
2. usporedba planiranih i ostvarenih troškova po vrstama materijalnih resursa
3. utvrđivanje planiranog i ostvarenog udjela troškova nabave u vrijednosti nabavljenih materijalnih resursa (u postocima)
10.2. Ekonomike nabave
Prema vrstama resursa troškovi nabave se mogu podijeliti na:
- Materijalne troškove (službena putovanja, reprezentacija, uredski materijal i sl.)
- Bruto plaća zaposlenika u nabavi
- Amortizacija zgrada
- Amortizacija opreme u nabavi
- Razni izdaci za obveze
10.2. Ekonomike nabave
Mjerila uspješnosti nabave mogu biti izraz:
1. Odnosa ostvarenih i planiranih veličina,
2. Učinkovitost nabave i
3. Udjela nabavne funkcije u cjelini poduzeća prema određenim veličinama.
10.2. Ekonomike nabave
Mjerila uspješnosti nabave mogu biti izraz:
1. Odnosa ostvarenih i planiranih veličina,
2. Učinkovitost nabave i
3. Udjela nabavne funkcije u cjelini poduzeća prema određenim veličinama.
10.3. Ekonomika skladištenja
10.3. Ekonomika skladištenja
Logistika poduzeća: ulazni tokovi materijalnih resursa od dobavljača, njihovo kretanje u skladištu, unutarnji transport, izlazni tokovi gotovih proizvoda prema kupcu i vanjski transport
Logistički troškovi: u tokovima materijalnih dobara (inputa i outputa) u poduzeću
Skladištenje i transport: dijelovi logističke funkcije ili zasebne poslovne funkcije
Funkcija skladištenja:
1. poslovi smještaja i čuvanja materijala, dijelova i sl. (funkcija nabave)
2. poslovi skladištenja gotovih proizvoda ili robe (funkcija prodaje)
10.3. Ekonomika skladištenja
Ekonomika skladištenja dio je ekonomike poduzeća koji proučavamogućnosti racionalnog korištenja resursa u području djelatnostiskladištenja.Poslovi koje obuhvaća: prijem, smještaj, čuvanje, izdavanje materijalnihresursa (proizvodnih inputa)
Čimbenici racionalnog korištenja skladišta:• način rasporeda materijalnih resursa• iskorištenost kapaciteta skladišta (skladišnog prostora)• brzina obrtanja zaliha• stupanj mehanizacije i metode manipulacije materijalnih resursa unutar
skladišta
10.3. Ekonomika skladištenja
Troškovi funkcije skladištenja mogu se podijeliti na:
1. STALNEa) troškovi kapaciteta skladišta (amortizacija skladišta i opreme,
kamate, najamnina, osiguranje, održavanje, grijanje i rasvjeta)b) troškovi upravljanja skladištem (plaće voditelja i evidentičara)
2. PROMJENLJIVEa) troškovi rada na poslovima prijevoza i manipulacije (prijem, smještaj, pregled i rukovanje zalihama, unutarnji transport i izdavanje)b) troškovi držanja zaliha (kamate na uložena sredstva, osiguranje zaliha, zatim kalo, rastep, lom, kvar, demodiranje robe, krađa i drugi gubici vrijednosti zaliha)
10.3. Ekonomika skladištenja
Mjere snižavanja stalnih troškova: korištenje poslovnog prostora
Mjere snižavanja promjenljivih troškova: bržim obrtanjem (cirkulacijom) zaliha, stručnim rukovanjem, što smanjuje gubitke na materijalnim vrijednostima
10.3. Ekonomika skladištenja
Mjerila uspješnosti skladišne funkcije:
1. odnos ostvarenih i planiranih veličina (troškova, ulaza, izlaza, broja zaposlenika)
2.unutarnja učinkovitost skladištenja• udio troškova skladištenja u ukupnoj vrijednosti ulaza (u postocima)• udio troškova skladištenja u vrijednosti prosječnih zaliha (u postocima)• proizvodnost rada (ukupni promet po jednom zaposleniku)• koeficijent iskorištenja prostora (iskorištena površina / ukupna površina skladišta)• koeficijent obrtanja zaliha (vrijednost ukupnog izlaza / prosječna zaliha)
3. veličine gubitaka (u drugim funkcijama zbog propusta skladišta ili u skladištu); udio vrijednosti gubitaka u vrijednosti prosječnih zaliha
4. udio skladišne funkcije u cjelini poduzeća (postotni udjeli skladišta u ukupnim troškovima, ukupnom broju zaposlenika i ukupnim štetama zbog zastoja na razini poduzeća)
10.3. Ekonomika skladištenja
Mjerila uspješnosti skladišne funkcije:
1. odnos ostvarenih i planiranih veličina (troškova, ulaza, izlaza, broja zaposlenika)
2.unutarnja učinkovitost skladištenja• udio troškova skladištenja u ukupnoj vrijednosti ulaza (u postocima)• udio troškova skladištenja u vrijednosti prosječnih zaliha (u postocima)• proizvodnost rada (ukupni promet po jednom zaposleniku)• koeficijent iskorištenja prostora (iskorištena površina / ukupna površina skladišta)• koeficijent obrtanja zaliha (vrijednost ukupnog izlaza / prosječna zaliha)
3. veličine gubitaka (u drugim funkcijama zbog propusta skladišta ili u skladištu); udio vrijednosti gubitaka u vrijednosti prosječnih zaliha
4. udio skladišne funkcije u cjelini poduzeća (postotni udjeli skladišta u ukupnim troškovima, ukupnom broju zaposlenika i ukupnim štetama zbog zastoja na razini poduzeća)
10.4. Optimalizacija nabavki i zaliha
Pojam zaliha
Zalihe su raspoložive količine predmeta rada, robe ili drugih materijalnihvrijednosti koje su namijenjene procesu proizvodnje ili prodaji na tržištu.
Svrha zaliha: osiguranje neprekidnosti proizvodnje, osiguranje redoviteopskrbe kupaca i sl.
Zalihe se definiraju kao kratkotrajna materijalna imovina koja se drži zbogprodaje u redovnom toku poslovanja; koja se drži u procesu proizvodnjeza navedenu prodaju ili kao materijal, odnosno dijelovi koji će biti utrošeniu procesu proizvodnje ili u postupku pružanja usluga.(https://www.poslovni.hr/trzista/kako-standardi-tretiraju-zalihe-184817)
Vrste zaliha
Prema trenutku utvrđivanja i vremenu:
• Zp – početne zalihe (ostatak ranije nabavljenih količina na početku vremenskog razdoblja ili u trenutku priljeva novog materijala)
• Zk – krajnje zalihe (količine zatečene na zalihi na kraju određenog vremenskog razdoblja)
• Zs – srednje/prosječne zalihe (jednostavni prosjek početnih i krajnjih zaliha, tj. (Zp + Zk)/2 = Zs)
Godišnji prosjek zaliha = zbroj stanja krajnjih zaliha za prvih 11 mjeseci u godini i polovina stanja zaliha na početku godine dijeljeno na 12 (12 se odnosi na broj mjeseci u godini.
Vrste zaliha prema količini materijala materijalnih vrijednosti:
MINIMALNE = količine koje mogu zadovoljiti potrebe do nove pošiljke (količina potrošnje u jedinici vremena broj jedinica vremena potrebnog za novu nabavku ili dinamika potrošnje ciklus nabave), na primjer, 4 kg/dan * 10 dana = 40 kg
SIGURNOSNA (ŽELJEZNA) = dodatna količina materijalnih vrijednosti potrebna u vremenu mogućeg zakašnjenja isporuke, na primjer, 4 kg/dan * 5 dana = 20 kg
SIGNALNA (TRENUTAK NARUČIVANJA) = količina materijalnih vrijednosti koja upozorava na potrebu pokretanja postupka nove narudžbe; veća je od minimalnih zaliha za sigurnosnu zalihu; na primjer, 4 kg/dan * (10 dana + 5 dana) = 60 kg
MAKSIMALNA = minimalna zaliha + količine sigurnosne zalihe pri maksimalno mogućem zakašnjenju nove isporuke, na primjer, 4 kg/dan * (10 dana + 10 dana) = 80 kg
PREKOMJERNA = količina materijalnih vrijednosti iznad maksimalne zalihe
TEHNIČKA = količina ukupnih potreba proizvodnje (prodaje) u određenom razdoblju, ako su moguće veće štete zbog zastoja od gubitaka koji nastaju povećanim zalihama
KONJUNKTURNE (ŠPEKULATIVNE) = količine koje poduzeće nabavlja prije vremena zato što očekuje porast cijena, a ušteda na razlici cijena veća je od troškova držanja zaliha
NEKURENTNE = količine za kojima ne postoji potreba u poduzeću (odnosno na tržištu), te ih može likvidirati uništenjem ili prodajom po sniženoj cijeni.
OPTIMALNA = količina koja minimalizira zbroj dvaju glavnih vrsta troškova zaliha:
• troškovi skladištenja (troškovi skladišnog prostora, rukovanja materijalnim vrijednostima, premije osiguranja, kamate na sredstva uložena u zalihe i dr.)
• troškovi naručivanja (troškovi lansiranja narudžbi dobavljaču i troškovi prijema i unosa materijalnih vrijednosti u skladište)
Veličina optimalne zalihe• Može se odrediti samo za prosjek za određeno vremensko razdoblje
(količina materijalnih vrijednosti na zalihi je promjenjiva veličina)
• Ovisi o veličini pojedinačne narudžbe, odnos o broju narudžbi tijekom određenog vremenskog razdoblja
Veličinanarudžbe
Brojnarudžbi
Veličinazaliha
Troškoviskladištenja
Troškovinaručivanja
Veća Manji Veća Veći Manji
Manja Veći Manja Manji Veći
Bitne činjenice za utvrđivanje optimalne zalihe:1. Troškovi skladištenja rastu s povećanjem veličine jedne narudžbe,
zato što se povećava prosječna veličina zaliha,
2. Troškovi naručivanja opadaju s povećanjem veličine jedne narudžbe, jer se smanjuje broj pojedinačnih narudžbi,
3. Ukupni troškovi važni za određivanje veličine zaliha najprije opadaju s povećanje jedne narudžbe, a zatim se povećavaju, tako da je moguće odrediti veličinu jedne narudžbe pri kojoj su ti troškovi najniži (OPTIMALNA ILI EKONOMIČNA VELIČINA JEDNE NABAVKE).
Troškovi držanja zaliha i određivanje optimalne veličine jedne narudžbe
Točka minimalnih ukupnih troškova i najpovoljnija količina narudžbi
• Qopt = optimalna veličina jedne narudžbe
• Qm = potrebne količine materijalnih vrijednosti u poduzeću godišnje
• tn = troškovi naručivanja po jednoj narudžbi
• ts = troškovi skladištenja po jedinici količine godišnje prosječne zalihematerijalnih vrijednosti
• Nopt = optimalni broj narudžbi koji je potrebno ostvariti u jednoj godini
Optimalna veličina narudžbe
Optimalan broj narudžbi
s
nopt
t
tQ2Q
=
n
sopt
t2
tQN
=
Primjer izračuna optimalne veličine jedne narudžbe i optimalnog broja narudžbi
Poduzeće ima godišnje potrebe za osnovnim materijalom od 180 kg, a troškovinaručivanja po jednoj narudžbi su 10 kuna i troškovi skladištenja po jedinicigodišnje prosječne zalihe iznose 4 kn/kg.
Q = 180 kg
tn = 10 kn/narudžba,
ts = 4 kn/kg
Qopt = 30 kg Nopt = 6 puta godišnje ili svaki drugi mjesec
Nopt = Q / Qopt = 180 kg / 30 kg = 6 narudžbi godišnje
Druga mogućnost izračuna: Kada se trošak skladištenja izrazi u postotku odvrijednosti prosječne godišnje zalihe konstanta postaje broj 200.
Pretpostavke za proračun optimalnih zaliha:
• materijalne vrijednosti izdaju se iz skladišta ravnomjerno (vremenski i količinski)
• vrijeme potrebno za novu narudžbu uvijek je jednako (nepromjenljivo)
• trenutak isporuke nove nabavke odgovara trenutku kada zaliha padne na nulu
• nema zastoja u izdavanju iz skladišta (to jest u proizvodnji ili prodaji)
Pretpostavke za primjenu modela optimalne veličine narudžbe:
• stabilna potražnja (potrošnja ili prodaja) za dobrom na zalihi
• popunjavanje zaliha točno u trenutku kada zaliha padne na nulu
• neovisnost potražnje (ne temelji se na potražnji za drugim dobrom)
Cilj kontrole zaliha: snižavanje troškova, odnosno optimiziranje zaliha
Glavni problem kontrole zaliha: pribavljanje pouzdanih informacija o potražnji, koeficijentu obrtanja zaliha i troškovima koji su u vezi sa zalihama
10.5. Ekonomika proizvodnje
Ekonomika proizvodnje
Zadatak proizvodne funkcije je da u skladu s tržištem potreba i raspoloživim ljudskim i materijalnim resursima poduzeća proizvede određene vrste proizvoda, odgovarajuće kakvoće, u potrebnoj količini, u pravo vrijeme i uz što niže troškove.
Ekonomika proizvodnje
Ključni dijelovi proizvodne funkcije:
1. Priprema proizvodnje (izbor, oblikovanje i ugradnja postrojenja i opreme) čija je glavna svrha osigurati kontinuitet proizvodnje i omogućiti što niže troškove proizvodnje.
2. Neposredna proizvodnja obuhvaća postupke izrade, dorade i prerade fizičkim i kemijskim promjenama materijala i spajanja dijelova
3. Tehnička kontrola – uloga joj je osigurati izvršenje planirane proizvodnje, posebice smanjiti škart i otpatke
Ekonomika proizvodnje
Ekonomika proizvodne proučava mogućnosti i uvjete racionalnog korištenja resursa u području stvaranja gotovih proizvoda radi ostvarivanja što većeg dobitka. U širem smislu se odnosi i na područje pružanja usluga.
Ključna pitanja ekonomike proizvodnje:
- Optimalizacija proizvodnje (opsega proizvodnje, proizvodnih serija, proizvodnog programa, veličine kapaciteta, metoda proizvodnje, izbora i zamjene proizvodnih resursa, angažiranje radne snage i dr.)
Ekonomika proizvodnje
Troškovi proizvodne funkcije:
✓Materijalni troškovi
✓Bruto plaće
✓Amortizacija
✓Razni izdaci (kamate, osiguranje, održavanje…)
Izravni troškovi i opći troškovi
Izravni troškovi: materijal za izradu, plaće izvršnih radnika i amortizacija specijalnih sredstava za rad
Opći troškovi: režijski materijal, plaće za režijski rad, amortizacija zajedničkih sredstava za rad, razni izdaci (kamate, osiguranje itd.)
Stalni troškovi: najamnine, premije osiguranja, telefonski troškovi, režijski rad i materijal, te troškovi rasvjete
Promjenljivi troškovi: izravni troškovi rada i materijala, te troškovi električne energije, pogonskog goriva i vode
Uspješnost proizvodne funkcije
Mjerila uspješnosti proizvodne funkcije mogu izražavati:
1. Odnos ostvarenih i planiranih veličina
2. Učinkovitost proizvodnje
3. Veličinu gubitka
4. Udio proizvodne funkcije u cjelini poduzeća po određenim veličinama
Uspješnost proizvodne funkcije
Gubici nastali u procesu proizvodnje redovito se mjere u odnosu na vrijednost ostvarene proizvodnje i izražavaju se u postotku.
- Najčešći uzrok gubitaka je organizacijske naravi (čekanje na materijal, energiju, popravak stroja…), a može se odnositi na materijal (otpaci), radno vrijeme (plaćeno vrijeme čekanja), kapacitet (zastoj zbog kvara) i td.
Glavni čimbenici veličine otpadaka i škarta:1. Sastav i složenost proizvoda2. Prikladnost i stanje raspoložive proizvodne opreme3. Uvježbanost i iskustvo zaposlenika
Izbor oblika proizvodnog procesaRaznovrsnost proizvodnje izbor tipa proizvodnje ekonomska učinkovitost
Kriteriji Vrste procesa Značajke tipova procesa
Metoda proizvodnje
Sintetički Promjene ili spajanje više materijala
Analitički Materijal se raščlanjuje na sastavnice
Tijek proizvodnog procesa
Kontinuirani Izrada istih proizvoda u dugom razdoblju
Diskontinuirani Proizvodnja (proizvod) se često mijenja
Razmještaj radnih mjesta
Tekući Predmet obrade prolazi sve faze obrade
Radionički Svaka radionica obavlja dio ukupnog procesa
Ključni proizvodni resurs
Manualni Pretežito je zastupljen ljudski rad
Strojni Postrojenja i oprema zamjenjuju ljudski rad
Količinaproizvoda
Pojedinačna Izrada različitih pojedinačnih proizvoda
Serijska Manji broj proizvoda u različitim količinama
Masovna Mali broj proizvoda u velikim količinama
Procesna Voluminozni proizvodi i kemijski procesi
Izračunavanje praga korisnosti (kritične točke):
stma
mastk
tvtv
TfTfQ
−
−=
Na primjer: (200 kn − 100 kn) / (15 kn/kg − 10 kn/kg) = 20 kg
Slika 10.3. Grafički prikaz utvrđivanja praga korisnosti
Slika 10.4. Oblici proizvodnih postupaka prema količini proizvoda
Pojedinačna proizvodnja
- Usmjerena na izradu malih količina ili čak pojedinačnih proizvoda u širokom rasponu različitih proizvoda. Svaki proizvod je unikat. Proizvodi se redovito stvaraju prema narudžbi kupca.
Masovna proizvodnja
• Mali broj različitih proizvoda proizvodi se u vrlo velikim količinama. Proizvodi se proizvode primjenom specijaliziranih strojeva i opreme, uglavnom zalihe a ne po narudžbi kupca. Razmjerno nefleksibilan oblik proizvodnje.
Procesna proizvodnja
• Glavna obilježja slična masovnoj proizvodnji. Ona je uglavnom voluminozna, a ne u pojedinačnim jedinicama proizvoda. Uglavnom se koriste kemijski a ne mehanički procesi.
Serijska proizvodnja
• Nalazi se između pojedinačne i masovne
• Proizvodi se ne proizvode niti pojedinačno niti kontinuirano
• Maloserijska, srednjeserijskai velikoserijska
• Najveći broj industrijskih grana proizvodi u serijama
Slika 10.5. Određivanje optimalne veličine proizvodne serije
Točka minimalnih ukupnih troškova
• Qopt = optimalni broj proizvoda u jednoj seriji
• Qp = količina proizvoda potrebna za zadovoljenje godišnje potražnje
• tp = troškovima pripreme proizvodnje po jednoj seriji
• ts = troškovima skladištenja po jedinici proizvoda
• Nopt = optimalni broj proizvodnih serija godišnje
Optimalna veličina serije Optimalni broj serije
s
pp
optt
tQ2Q
=
p
sp
optt2
tQN
=
Primjer izračunavanja optimalne veličine jedne serije i optimalnog broja serija:
Poduzeće godišnje može prodati 405000 komada proizvoda, a troškovi pripreme po jednoj seriji iznose 250 kuna. Troškovi skladištenja po jedinici proizvoda iznose 40 kn/kom.
• Qp = 405.000 kom,
• tp = 250 kn/serija,
• ts = 40 kn/kom
• Qopt = 2.250 kom Nopt = 180 puta godišnje ili svaki drugi dan
• Nopt = Q / Qopt = 405.000 kom /2.250 kom = 180 serija godišnje
Vrste ekonomskih zakona
Kriterij za podjelu Vrste ekonomskih zakona
Način otkrivanja Empirijski (spoznajni) Kauzalni (uzročno-posljedični)
Postojanost djelovanja Opći Povijesni
Najpoznatiji ekonomski zakoni koji djeluju u proizvodnji:
Zakon minimuma
Minimum čimbenika za minimum učinaka; ograničavajući čimbenik proizvodnje
Zakonrastućihprinosa
Veći proizvodni kapaciteti veći učinci uz niže troškove po jedinici učinka; tehnička i tržišna ograničenja korištenja
Zakon maksimuma Maksimalna ulaganja za maksimalni učinak; relativni i apsolutni maksimum
Zakonopadajućihprinosa
Pri dodavanju promjenljivih resursa stalnim, prosječni proizvod može početi padati
Zakon optimuma Najpovoljnija kombinacija zamjenljivih resursa; tehnički i ekonomski optimum
Zakonsupstitucije
Supstitucija ciljeva (učinaka) i sredstava (resursa); elastičnost proizvođača kao ograničenje supstitucije
Zakon masovne proizvodnje
Povećavanje količine učinaka smanjuje prosječne stalne troškove; kapacitet opreme i tržište kao ograničenja
Zakonminimalnih transportnih troškovai lokacije
Optimalna lokacija minimalizira troškove dopreme sirovina do poduzeća i otpreme proizvoda do potrošačkog područja
Zakon varijeteta Proizvodnja različitih proizvoda u okviru istog kapaciteta može biti jeftinija
Ekonomika prodaje 10.8.
Pojam prodaje
• Skup aktivnosti povezanih u sustav marketinga
• cilj je usklađivanje ponude proizvoda i usluga poduzeća s potrebama tržišta I razvijanje novih potreba kod potrošača
MARKETING obuhvaća sve aktivnosti koje su usmjerene na upućivanje proizvoda i usluga od proizvođača prema potrošaču, radi optimalnog zadovoljavanja potreba.
Prodaja je kritična faza poslovnog procesa u kojoj tržište potvrđuje potrebu za proizvodima i uslugama ponuđenim kupcima.
Pojam prodaje
Cilj prodajne funkcije: osigurati proizvode i usluge u količini i kvaliteti, na mjestu i u vrijeme koje odgovara potrebama kupaca, po ekonomski prihvatljivoj cijeni i uz što niže troškove
Najvažniji poslovi u prodajnoj funkciji:
• istraživanje tržišta prodaje
• planiranje prodaje
• zaključivanje prodajnih poslova
• otprema prodanih proizvoda i usluga
• evidencija prodaje, naplate i cijena
• analiza i kontrola prodaje
Ekonomika prodaje
• Obuhvaća mjere racionalnog raspolaganja resursima na području prodajne funkcije
Načini poboljšanja uspješnosti: odgovarajući opseg i struktura prodaje, brži proces razmjene, usklađivanje dobiti i rizika u prodaji, optimalan odnos tržišne vrijednosti i troškova prodaje
Ekonomika prodaje
Troškovi prodaje i druga ulaganja u prodajne aktivnosti (učinci troškova prodaje):
• Povećava se opseg prodaje i bolje koriste proizvodni i prodajni kapaciteti
• Boljim informiranjem i posluživanjem kupaca stječe se njihovo povjerenje i stabilnost prodaje
• Održava se određena razina prodajne cijene
• Povećavaju se troškovi prodaje, a time i ukupni troškovi poslovanja poduzeća
Ekonomika prodajeTroškovi prodaje nastaju:
- U samom poduzeću (u skladištu i unutarnjem transportu gotovih proizvoda, u prodajnoj službi i vlastitoj prodajnoj mreži)
- Izvan poduzeća (u vanjskom transportu, javnim skladištima, platnom prometu itd.)
Čimbenici razine troškova prodaje:
1. Vanjski (djelatnost i veličina poduzeća, odnos ponude i potražnje na tržištu, udaljenost od tržišta i sl.)
2. Unutarnji (racionalnost organizacije prodajne službe, broj i struktura radne snage, vrijednost i struktura korištenih stalnih sredstava u prodaji itd.)
Ekonomika prodaje
Uzroci prekomjernih troškova prodaje:
• zastoj u prodaji,
• korištenje neekonomičnih putova prodaje,
• preveliki prodajni kapaciteti,
• prekomjerne zalihe proizvoda,
• povećani broj zaposlenika u prodaji,
• rast materijalnih troškova, obveza i cijena vanjskih usluga
Ekonomika prodaje
Glavne skupine troškova prodaje:
1. Materijalni troškovi (uredski materijal, transportni troškovi, troškovi skladištenja i sl.)
2. Plaće zaposlenika u prodaji i provizije trgovačkih putnika
3. Amortizacija uredskog i prodajnog prostora i opreme u tim prostorima
4. Novčani izdaci za najamnine, kamate, osiguranje, službena putovanja i sl.
Ekonomika prodaje
Kretanje troškova prodaje:
• Povećavaju se zbog produžavanja prodajnih putova
• Udio troškova prodaje u ukupnim troškovima poslovanja dostiže do 40 %
Mjerenje uspješnosti prodaje
• Mjerila ostvarenja u odnosu na plan:• količine i vrijednosti prodaje po vrstama proizvoda, kategorijama kupaca,
područjima prodaje, kanalima distribucije i vremenskim razdobljima• prodajne cijene• troškovi prodaje
• Mjerila unutarnje učinkovitosti prodajne funkcije:• udio troškova prodaje u ukupnoj vrijednosti prodaje (u postotku)• udio troškova oglašavanja u vrijednosti dodatne prodaje (u postotku)• proizvodnost rada u prodaji (vrijednost prodaje po jednom zaposlenom)• vrijednost prodaje po četvornom metru prodajnog prostora
• Udio prodajne funkcije u cjelini poduzeća:• udio troškova rada prodajne službe u ukupnim troškovima poduzeća• udio broja prodajnog osoblja u ukupnom broju zaposlenika u poduzeću
Odluke u prodajiVlastita prodajna služba ili korištenje usluga posrednika
Analiza praga korisnosti:
tv2 = promjenljivi troškovi korištenja usluga posrednika 0,05 kn na kunu vrijednosti prodaje
tv1 = promjenljivi troškovi vlastite prodajne operative 0,02 kn na kunu vrijednosti prodaje
Tf1 = ukupni troškovi režije prodaje (stalni troškovi vlastite prodajne operative) 300.000 kn godišnje
Izračunavanje praga korisnosti (vrijednost prodaje pri kojoj su ukupni troškovi alternativa jednaki):
Do 10.000.000 kn više se isplati koristiti usluge posrednika, a iznad toga je ekonomski isplativije proširiti vlastite prodajne kapacitete
kn. 10.000.0000,020,05
0300.000=
−
−=
−
−=
12
21k
tvtv
TfTfQ
Određivanje potrebnog broja prodavača (N):
Važni čimbenici potrebnog broja prodajnog osoblja:
K = ukupni broj potencijalnih kupaca
P = broj posjeta kupca godišnje
T = trajanje jednog prosječnog posjeta kupca
R = prosječno vrijeme prodavača za poslove izravne prodaje godišnje
Izračunavanje broja prodavača za robnu kuću:• 60.000 kupaca • jedan posjet kupca tjedno (52 puta godišnje)• trajanje posjeta 0,50 sati (1/2 sata)• prodavač ima na raspolaganju 1.600 sati za rad na prodaji godišnje (52 radna
tjedna * 42 sata − 65 dana * 8 sati rada na poslovima izvan neposredne prodaje −64 sata na službenim putovanjima godišnje)
N = 975 prodavača (potrebnog prodajnog osoblja) za robnu kuću
R
TPKN
=
Ekonomika transporta
10.9.
Ekonomika transporta
- Funkcija transporta obuhvaća skupinu poslova koji omogućuju prijenos ljudi i materijalnih dobara s jednog mjesta na drugo
- Transport je uži pojam od prometa koji obuhvaća i prijenos vijesti
EKONOMIKA TRANSPORTA obuhvaća bitne spoznaje o racionalnom korištenju resursa poduzeća u području prijevoza ljudi i materijalnih dobara. Težište je na racionalnom korištenju transportnih sredstava i ljudskog rada.
Ekonomika transporta
Najkraći put i najbrži prijevoz nisu uvijek najracionalniji načini obavljanja transporta
Ekonomsko značenje transporta: povećava vrijednost dobara, omogućuje gospodarske tokove, utječe na brzinu obavljanja proizvodnje i korištenje kapaciteta
Poslovi u transportnoj funkciji:• doprema nabavljenih materijala, sredstava za rad i trgovačke robe• unutarnji transport materijalnih vrijednosti• otprema prodanih materijalnih vrijednosti• Uštede u transportu mogu znatno utjecati na sniženje cijene koštanja
proizvoda
Ekonomika transporta
Vanjski transport obuhvaća poslove koji se obavljaju izvan poduzeća:
• Doprema nabavljenih sirovina, materijala, trgovačke robe i sredstava za rad od mjesta preuzimanja (dobavljač) do skladišta proizvođača
• Otprema prodanih materijalnih vrijednosti od mjesta skladištenja do mjesta predaje kupcu, poluproizvoda od mjesta prerade ili dorade u drugim poduzećima
Ekonomika transporta
Unutarnji transport materijalnih vrijednosti (materijala, ambalaže, strojeva, alata i dr.) i ljudi obavlja se unutar i između organizacijskih jedinica poduzeća (skladišta materijala i sredstava za rad, proizvodnje, skladišta gotovih proizvoda).
- obuhvaća prijevoz materijalnih dobara s jednog mjesta na drugo, unutar poslovnog prostora poduzeća
- ne uključuje pokrete koji su dio radnog procesa tijekom obrade i kontrole materijalnih dobara
Čimbenici visine troškova transporta: količina i dimenzije materijalnih vrijednosti u dopremi i otpremi, udaljenost od tržišta nabave i prodaje, način organizacije transportne službe, raspoloživa vlastita i tuđa prijevozna sredstva itd.
Skupine troškova transporta:1.materijalni troškovi (gorivo, mazivo, auto-gume, uredski materijal i sl.)2.bruto plaće vozača, pomoćnih radnika, te radnika na poslovima održavanja
i režije3.amortizacija vozila, garaža, radionica, opreme i dr.4.novčani izdaci za dnevnice, kamate, osiguranje vozila, cestovne pristojbe i
sl.
Mjere racionalizacije prijevoza: izbjegavati nepotrebne pretovare, stajanja i privremena skladištenja, prazne vožnje, gubitke na robi tijekom prijevoza, prijevozna sredstva pravilno čuvati i održavati, potpunije koristiti i ravnomjerno opterećivati
Koristiti usluge javnog prijevoza koji ima niže vozarine, ako gubici zbog kašnjenja nisu veći od ušteda u troškovima prijevoza
Mjerila uspješnosti transportne funkcije:
Usporedba ostvarenja s planom:
• učinak izražen u prevezenim količinama, tonskim-kilometrima i satima rada vozila
• ukupni troškovi transporta
• cijene koštanja prijevoza po tonskom-kilometru, prijeđenom kilometru i danu ili satu rada vozila
Mjerila unutarnje učinkovitosti:
1. pokazatelji korištenja nosivosti vozila (postotak ostvarenih t/km u odnosu na ukupnu moguću nosivost za prijeđeni broj km, postotak prijeđenih km pod teretom ili bez tereta u odnosu na ukupni broj prijeđenih km svakog vozila)
2. pokazatelji vremenske angažiranosti vozila (udio broja sati korištenja vozila u ukupnom broju sati godišnje, udio broja sati u vožnji ili na čekanju u ukupnom broju sati godišnje)
Udio u cjelini poduzeća:• udio troškova rada transportne službe u ukupnim troškovima poduzeća• udio broja zaposlenika u transportu prema ukupnom broju zaposlenika u
poduzeću
„Krajnost je u svakom poslu opasna stvar.” Nikolaj Aleksijevič Njekrasov, 1821. - 1877., ruski pjesnik