Post on 21-Apr-2015
UNIVERZITET U NOVOM SADUFAKULTET TEHNIČKIH NAUKA NOVI SAD
RAZVOJ MODELA INVESTIRANJA U VISOKO
OBRAZOVANJE SA CILJEM POVEĆANJA NJEGOVE
KONKURENTNOSTIDOKTORSKA DISERTACIJA
Mentor: Prof. dr Branislav Marić Kandidat: Mr Jožef Kabok
Novi Sad, 2012 godine
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Sadržaj1 UVOD...................................................................................................................4
1.1 Predmet istraživanja..................................................................................41.2 Metodologija istraživanja.........................................................................51.3 Ciljevi istraživanja....................................................................................6
2 TEORIJSKO RAZMATRANJE INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJE...................................................................................................10
2.1 Tendencije razvoja visokog obrazovanja................................................102.2 Problematika investiranja u visoko obrazovanje....................................18
2.2.1 Uticaj države i tržišta ..........................................................................182.2.2 Visoko obrazovanje - trošak ili investicija?.........................................202.2.3 Bruto domaći proizvod kao pokazatelj investiranja ...........................23
2.3 Investiranje u okviru ustanova................................................................262.3.1 Investiciona autonomija ustanova .......................................................272.3.2 Raspodela investiranih sredstava unutar ustanova..............................29
2.4 Studentske školarine kao metod investiranja u visoko obrazovanje.......323 MODELI INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJE..............................38
3.1 Kanali alokacije sredstava......................................................................383.2 Namena alociranih sredstava..................................................................403.3 Kriterijumi i mehanizmi alokacije..........................................................413.4 Modeli investiranja u odabranim zemljama Evrope ..............................45
3.4.1 Model investiranja u visokoobrazovanje u Danskoj............................463.4.2 Model investiranja u visoko obrazovanje u Norveškoj.......................473.4.3 Model investiranja u visoko obrazovanje u Nemačkoj........................483.4.4 Model investiranja u visoko obrazovanje u Velikoj Britaniji..............493.4.5 Model investiranja u visoko obrazovanje u Mađarskoj.......................503.4.6 Model investiranja u visoko obrazovanje u Češkoj.............................513.4.7 Model investiranja u visoko obrazovanje u Sloveniji..........................523.4.8 Model investiranja u visoko obrazovanje u Hrvatskoj........................53
4 MODEL INVESTIRANJA U REPUBLICI SRBIJI...........................................574.1 Obeležja i parametri modela...................................................................584.2 Kriterijumi modela investiranja..............................................................594.3 Formula modela investiranja..................................................................62
4.3.1 Plate nastavnog i nenastvanog osoblja................................................624.3.2 Stalni troškovi i troškovi nastave.........................................................65
4.4 Nedostaci modela....................................................................................664.4.1 Utvrđivanje priznatog broja nastavnog osoblja ..................................664.4.2 Metod budžetiranja..............................................................................674.4.3 Neusklađenost zakonskih propisa u oblasti budžetskog investiranja u visoko obrazovanje.......................................................................................67
5 RAZVOJ NOVOG MODELA INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJE................................................................................................................................71
5.1 Obeležja i parametri novog modela investiranja....................................715.2 Kriterijumi novog modela investiranja...................................................725.3 Formule novog modela investiranja.......................................................75
5.3.1 Formula investiranja budžetskih sredstava..........................................755.3.2 Formula utvrđivaja broja studenata.....................................................775.3.3 Formula novog zapošljavanja diplomiranih studenata........................78
2
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
6 PRIMENA NOVOG MODELA INVESTIRANJA ...........................................806.1 Metodološko - normativne pretpostavke za primenu novog modela investiranja....................................................................................................806.2 Kvantitativni pokazatelji primene novog modela investiranja ..............82
6.2.1 Bruto domaći proizvod visokog obrazovanja i ukupni bruto domaći proizvodu u Republici Srbiji.........................................................................836.2.2 Rashodi za visoko obrazovanje u ukupnom budžetu Republike Srbije......................................................................................................................846.2.3 Rashodi za visoko obrazovanje u ukupnom budžetu AP Vojvodine...876.2.4 Budžetski prihodi u ukupno ostvarenim prihodima po završnim računima ustanova visokog obrazovanja .....................................................89
6.3 Investiranje budžetskih sredstava po studentu........................................917 KONKURENTNOST VISOKOG OBRAZOVANJA........................................94
7.1 Teorijske osnove konkurentnosti ...........................................................947.2 Metodologija za utvrđivanje indeksa konkurentnosti.............................977.3 Indeks konkurentnosti ..........................................................................100
8 PROVERA NOVOG MODELA INVESTIRANJA SA ASPEKTA REZULTATA ISTRAŽIVANJA.........................................................................104
8.1 Provera rezultata istraživanja sa aspekta kvaliteta i obima investicija. 1048.2 Provera rezultata istraživanja sa aspekta broja budžetskih studenata...1078.3 Provera rezultata istraživanja sa aspekta zaposlenosti..........................1118.4 Provera rezultata istraživanja sa aspekta konkurentnosti ....................114
9 ZAKLJUČAK...................................................................................................1199.1 Zaključna razmatranja..........................................................................1199.2 Preporuke kreatorima politike razvoja visokog obrazovanja ..............122
10 LITERATURA:...............................................................................................12511 PRILOZI TABELA I GRAFIKONA..............................................................136
3
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
1 UVOD
1.1 Predmet istraživanja
Razvoj visokog obrazovanja u Evropi determiniše napuštanje univerzitetskog sistema
zasnovanog na ideji da univerziteti treba da budu državni i nacionalni. Uverenje da
univerziteti treba da budu zaduženi za nadzor nad duhovnim životom nacije, i da budu
jedan od ideoloških državnih aparata, čuvari nacionalne kulture i proizvođači novih
znanja, u potpunosti je potisnuto novim globalnim razvojnim procesima u visokom
obrazovanju (Lolić, 2006). Navedeni razvojni procesi podrazumevaju otvorenost i
atraktivanost evropskog prostora visokog obrazovanja koja podrazumeva, pre svega,
mobilnost studenata i nastavnog osoblja, ali i internacionalizaciju sadržaja rada visokog
obrazovanja, sa ciljem da u međunarodnoj akademskoj saradnji prevladaju akademske
vrednosti (Gronitzka et al, 2003).
Navedene karakteristike razvoja visokog obrazovanja u Evropi postavljaju zahtev ne
samo za veći obim, efikasnost i efektivnost investiranih sredstava u visoko obrazovanje,
već i za veću konkurentnost visokog obrazovanja. Dimenzija konkurentnosti visokog
obrazovanja posebno dobija na značaju u zemljama u tranziciji kao što je Republika
Srbija, obzirom na dinamiku društvenih i ekonomskih, ali i promena u obrazovnim
sistemima tih zemalja. Potrebno je da se sve evropske zemlje u tranziciji uključe u
globalnu tržišnu utakmicu u oblasti evropskog prostora visokog obrazovanja. Obim i
struktura investicija kao jedna od osnovnih determinanti konkurentnosti visokog
obrazovanja, posebno u zemljama u tranziciji, zavise od izbora modela investiranja u
visoko obrazovanje koji se primenjuje u tim zemljama. U Republici Srbiji je u primeni
model investiranja koji, sa aspekta obima i strukture investiranih sredstava, ne povećava
konkurentnost visokog obrazovanja.
Uključivanje u evropski prostor visokog obrazovanja zahteva veći obim i kvalitet, kao
i bolju strukturu investicija, posebno od strane osnivača ustanova. Veće investicije
omogućuju modernizaciju opreme i nastavnih sredstava, a potrebna su i veća investiranja
u nastavne aktivnosti sa ciljem kvalitetnijeg pružanja obrazovanih usluga ustanova
visokog obrazovanja.
Predmet istraživanja disertacije je razvoj i kreiranje novog modela investiranja u
visoko obrazovanje u Republici Srbiji. U u okviru definisanog predmeta istraživanja je
međuzavisnost novog modela investiranja sa povećanjem konkuretnosti visokog
obrazovanja. Novi model investiranja, koji se kreira u diseraciji, odnosi se na investiranje
4
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
sredstava u visoko obrazovanje od strane osnivača ustanova, odnosno ako je osnivač
ustanove država, model se odnosi na javna sredstva, odnosno sredstva iz državnog
budžeta. U okviru navedene problematike, predmetom istraživanja smatra se i analiza
funkcionisanja postojećeg modela investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u
Republici Srbiji, na osnovu raspoloživih podataka, ali i razvoj i analiza novog modela
investiranja koji je kreiran u disertaciji i koji se predlaže za primenu u investiranju u
visoko obrazovanje Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine, sa ciljem povećanja
njegove konkurentnosti. Razvoj i primena novog modela investiranja smatra se značajnim
sa stanovišta poboljšanja kvaliteta usluga visokog obrazovanja u Republici Srbiji, koji u
krajnjem doprinose povećanju konkurentnosti visokog obrazovanja.
Uvažavajući navedene činjenice o predmetu istraživanja, postavlja se sledeća
hipoteza istraživanja:
Ako se primeni novi model investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji,
onda će se poboljšati kvalitet i obim investiranja u visoko obrazovanje, kao i njegova
konkurentnost.
Istraživanja srovedena u ovoj disertaciji ukazuju na efikasnost i efektivnost kreiranog
novog modela investiranja u visoko obrazovanje u njegovoj primeni u praksi, kao i na
povećanje konkurentnosti visokog obrazovanja u Republici Srbiji, sa posebnim osvrtom
na AP Vojvodinu, kao evropsku regiju. Novi model investiranja, koji je kreiran, prikazan
i testiran u disertaciji, sa svojim kvalitativnim i kvantitativnim performansama povećava
obim, poboljšava strukturu investicija, povećava broj studenata, kao i zapošljavanje
diplomiranih studenata studijskih progama visokog obrazovanja i konkurentniji je od
postojećeg modela. Ističe se, da se obradom ove kompleksne teme, doprinosi naučno
zasnovanom, kvantitativnom i kvalitativnom razvoju, ne samo visokog obrazovanja u
Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, već i ukupnom društvenom razvoju.
1.2 Metodologija istraživanja
Metotodologija istraživanja primenjena u disertaciji u funkciji je predmeta
istraživanja, odnosno razvoja i kreiranja novog modela investiranja u visoko obrazovanje
sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti. Obuhvat istraživanja je visoko obrazovanje
u Republici Srbiji, odnosno AP Vojvodini, kao evropskoj regiji. Istraživanje je, obzirom
na dostupnost zvaničnih statističkih podataka, sprovedeno za petogodišnji period od
2006. do 2010. godine. Pri tome, teorijsko istraživanje obuhvata naučno opisivanje
(deskripcija), naučno razvrstavanje (klasifikacija), naučno objašnjenje (eksplanacija) i
naučno predviđanje (prognoza), kao i metode koje su primerene ovim segmentima
5
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
naučno-istraživačkog rada npr. metoda kompilacije, metoda klasifikacije, metoda
komparacije i sl. U istražvanju je, za kreiranje i razvoj novog modela investiranja u
visoko obrazovanje, korišćena metoda modelovanja.
U drugom delu rada na disertaciji, prilikom realizacije empirijskog istraživanja,
obrada primarnih podataka podrazumeva korišćenje standardnih statističkih analiza. U
navedenoj fazi istraživanja koriste se sekundarni podaci, uglavnom zvanični statistički
izveštaji u zemlji i inostranstvu, kao i podaci Ministarstva prosvete i nauke Vlade
Republike Srbije i Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne
zajednice Vlade AP Vojvodine. Isto tako, u ovom delu istraživanja analizirani su i
finansijski izveštaji ustanova, ali i ostali kvantitativni i kvalitativni pokazatelji o
poslovanju ustanova visokog obrazovanja. U istraživanju se primenjuje metodologija
izračunavanja evropskog indeksa konkurentnosti (Huggins, 2005), koja podrazumeva
primenu metoda linearnog programiranja (DEA metod), statističko-matematičke metode,
a posebno korišćenje metode analize i sinteze. Navedena metodologija je detaljine
objašnjena u sedmom poglavlju disertacije prilikom razmatranja konkurentnosti visokog
obazovanja. U istraživanju se koriste i metode statističke obrade podataka: izračunavanje
srednjih vrednosti, obrada vremenskih serija i projekcija trendova. Rezultati istraživanja
provereni su u osmom poglavlju disertacije, a isti su prikazani i u analitičkim tabelama i
grafikonima.
1.3 Ciljevi istraživanja
Osnovni cilj koji se namerava postići disertacijom je kreiranje novog modela
investiranja u visoko obrazovanje sa čijom primenom se očekuje poboljšanje obima i
kvaliteta investiranja u visoko obrazovanje i njegova konkurentnost. U istraživanju je
kreiran i razvijen novi model investiranja koji se predlaže za primenu u oblasti
investiranja u visoko obrazovanje Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine, sa ciljem
povećanja njegove konkurentnosti.
Novi model investiranja zasnovan je na formulama i usmeren je na veći obim i bolju
strukturu investiranja u visoko obrazovanje, kao i prema kvalitetu izvođenja studijskih
programa. Novi model investiranja u visoko obrazovanje istovremeno povećava broj
studenata u visokom obrazovanju i novo zapošljavanje diplomiranih studenata.
Zapošljavanje diplomiranih studenata putem planiranja visokog obrazovanja (Tinbergen
and Correa, 1962) je kvalititvna karakteristika novog modela investiranja u visoko
obrazovanje koja se odnosi na rezultate primene modela.
6
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Rezultati istraživanja značajni su, kako za stručnu tako i za akademsku javnost, u
Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, obzirom da se istim
razvija novi model investiranja u visoko obrazovanje i analizira njegova konkurentnost.
Predmetno istraživanje značajno je i za kreatore strategije evropskog prostora visokog
obrazovanja, jer se istraživanjem analizira konkurentnost visokog obrazovanja u
zemljama Evropske unije, a obzirom na činjenicu da visoko obrazovanje ima presudan
uticaj na stvaranje „društva znanja, učenja i inovacija“, što je značajan politički, ali i
realni ekonomski cilj i svih država Evropske unije u skladu sa Lisabonskom strategijom
(Lisbon European Council 23 and 24 March 2000, Presidency Conclusions, 2000).
Istraživanje ima poseban značaj za Ministarstvo prosvete i nauke Vlade Republike Srbije
i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP
Vojvodine, kao kreatore strategija razvoja visokog obrazovanja, ali i za sve ustanove
visokog obrazovanja u Republici Srbiji.
Metodološki disretacija se sastoji, pored uvoda i zaključka, od osam glava. Uvodni
deo rada obuhvata predmet, metodologiju i ciljeve istraživanja, koji su u funkciji razvoja
novog modela investiranja u visoko obrazovanje. U vezi sa predmetom i ciljevima
istraživanja, u uvodnom delu diseretacije prezentovana je i hipoteza istraživanja.
Drugo poglavlje disertacije odnosi se na teorijsko razmatranje investiranja u visoko
obrazovanje, posebno sa aspekta novih tendencija, trendova i paradigme visokog
obrazovanja. Značaj uloge, funkcije i uticaja visokog obrazovanja na ukupni društveni
razvoj ukazuje na potrebu svestranog teorijskog sagledavanja ukupnog investiranja u
visoko obrazovanje. U navedenom poglavlju, teorijski aspekt razvoja investiranja u
visoko obrazovanje obrađen je sa ekonomskog, socijalnog ali i kulturološkog stanovišta,
pa i sa stanovišta tržišnosti u visokoobrazovnoj delatnosti. Alokacija sredstva u visoko
obrazovanje je moguća iz više izvora, ali je težište u ovom poglavlju na teorijskoj obradi
alokacije sredstva iz javnih izvora investiranja.
U trećem poglavlju disertacije izloženi su modeli investranja u visoko obrazovanje sa
stanovišta kanala alokacije, namene, kao načina, kriterijuma i mehanizma investiranja
sredstava u visoko obrazovanje. Različiti modeli investiranja u visoko obrazovanje imaju
različit uticaj na ukupan razvoj i kvalitet visokog obrazovanja, kao i na njegovu
konkurentnost. U ovom poglavlju disertacije objašnjeni su i analizirani modeli
investiranja u visoko obrazovanje koji se pimenjuju u odabranim evropskim zemljama, a
osnovne karakteristike tih modela izložene su u tabelarnom pregledu na kraju poglavlja.
Model investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u Republici Srbiji tema
je četvrtog poglavlja disertacije. U okviru pomenutog poglavlja razmatraju se osnovne
7
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
kvalitativne i kvantitativne karakteristike modela investiranja zasnovanog na formuli,
kriterijumi koji se primenjuju u pomenutom modelu, a na osnovu kriterijuma modela
postavlja se i analizira njegova formula. Nedostaci modela investiranja koji se primenjuje
u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, biće prikazani u kontekstu nepovoljnog
budžetiranja sredstava, neadekvatnog obračuna zarada za nastavno i nenastvano osoblje,
kao i neusklađenosti normativa u oblasti investiranja u visoko obrazovanje.
U petom poglavlju kreiran je novi model investiranja u visoko obrazovanje,
analizirane njegove performanse i konstituisani standardi i kriterijumi njegovog
funkcionisanja. Na osnovu standarda i kriterijuma modela, postavljene su tri formule na
kojima se bazira novi model investirana u visoko obrazovanje. Kreirani novi model
investiranja, u ovom poglavlju, se sagledava sa aspekta njegovih formula koje u sadejstvu
ostvaruju bolje i veće kvalitativne i kvantitativne performanse u investiranju u visokom
obrazovanju.
Primena novog modela investiranja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, je
tema narednog, šestog poglavlja disertacije, u kojem se novi model investiranja u visoko
obrazovanje analizira putem odabranih kvantitativnih pokazatelja. Metodološki, sama
analiza je sprovedena u poređenju sa podacima postojećeg modela investiranja u
Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini ili u kontekstu primene postojećeg modela
investiranja u Republici Srbiji.
Sedmo poglavlje se odnosi na konkurentnost visokog obrazovanja koja se analizira i
sagledava primenom metoda linearnog programiranja (DEA metod) u Republici Srbiji,
odnosno u Vojvodini, kao evropskoj regiji, po postojećem modelu investiranja.
Konkurentnost visokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji, se u ovom poglavlju, meri DEA indeksom konkurentnosti, a upoređuje
se sa odabranih 26 zemalja Evropske unije, Republikom Hrvatskom i bivšom
jugoslovenskom Republikom Makedonijom.
Rezultati istraživanja u kontekstu većeg investiranja, povećanja broja studenata i
zapošljavanja diplomiranih studenata studijskih programa visokog obrazovanja, kao i
konkurentnosti visokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji, prezentuju se u osmom poglavlju disertacije. Svi rezultati istraživanja se
iskazuju za petogodišnji vremenski period, od 2006. do 2010. godine u poređenju
pokazatelja postojećeg modela investiranja i pokazatelja novog, kreiranog modela
investiranja u visoko obrazovanje.
U zaključcima se, na osnovu analize rezultata istraživanja, predlaže primena novog
modela investiranja u visoko obrazovanje kreatorima strategije i politike razvoja visokog
8
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini. Cilj primene novog, kreiranog
modela investiranja je dalji kvalitativni i kvantitativni razvoj visokog obrazovanja, a
posebno obima i strukture investiranja i zapošljavanja diplomiranih studenata, koji
doprinose kvalitetu visokoobrazovnog procesa i u kranjem povećavaju konkurentnost
visokog obrazovanja. U zaključcima je, takođe, ukazano i na ograničenja prisutna u
predmetnom istraživanju, kao i na pravce daljih istraživanja u ovoj oblasti.
9
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
2 TEORIJSKO RAZMATRANJE INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJE
Teorijske rasprave o modelima investiranja u visoko obrazovanje često su ograničene
na jednokratne diskusije o pojedinostima određenog modela, bez razmatranja uloge i
uticaja visokog obrazovanja na ukupan društveni razvoj i uslove u kojima ono
funkcioniše. Isto tako, veoma retko se daje analiza posledica primene jednog ili drugog
modela investiranja, iako široka literatura o visokom obrazovanju (iz ekonomske, kao i iz
sociološke, kulturološke ili politikološke perspektive) nudi mnogo materijala za takvu
analizu. Retko se sagledavaju i performanse pojedinih modela sa stanovišta boljeg i
kvalitetnijeg investiranja u visoko obrazovanje, niti se razmatra uticaj investiranja na
konkurentnost kisokog obrazovanja. Imajući u vidu navedeno, teorijsko razmatranje
investiranja u visoko obrazovanje započinje se sagledavanjem novih trendova i
paradigme visokog obrazovanja koji se odnose na ulogu, funkciju i uticaj visokog
obrazovavanja u ukupnom društvenom razvoju.
2.1 Tendencije razvoja visokog obrazovanja
U naučnoj i stručnoj literaturi postoje različti i mnogobrojne koncepcije i stavovi o
ulozi i uticaju visokog obrazovanja na društveni razvoj koji ukazuju da je veliki broj
zainteresovanih strana u funkcionisanju visokog obrazovanja. U pomenutoj literaturi
prikazuju se i zahtevi i složenost očekivanja od visokog obrazovanja koja se iskazuju od
svih zainteresovanih, pa i od samih akademskih zajednica.
Stavovi o ulozi i uticaju visokog obrazovanja koji se odnose na funkcionalizam
fokusiraju se na ishode u visokom obrazovanju. Predstavnici ove koncepcije polaze od
ideje znanja kao glavnog elementa visokog obrazovanja „ znanje je materijal, a
istraživanje i podučavanje su glavne tehnologije“ (Clark, 1983:12), dok se drugi autori
pomenute koncepcije zalaže za razmatranje četiri funkcije visokog obrazovanja (Castells,
2001) :
☑ stvaranje i širenje ideologije;☑ formiranje i odabir vladajućih elita;☑ stvaranje novog znanja; i☑ obuka birokratije.
Pomenuti autor ukazuje da su ove funkcije kontradiktorne međusobno i da je jedan od
najvećih izazova za sistem visokog obrazovanja u celini i za konkretne ustanove visokog
10
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
obrazovanja da pomiri ove sukobljene zadatke. Slično Castellsu, Martin Trow, jedan je
od prvih autora koji ukazuje za procese i efekte omasovljenja visokog obrazovanja i
akcenat stavlja se na očekivane rezultate visokog obrazovanja (ishode), a identifikuje dve
njegove funkcije (Trow, 1970):
☑ autonomnu funkciju, koja uključuje prenos visoke kulture, stvaranje novog znanja i
odabir, formiranje i potvrđivanje elitnih grupa; i
☑ javnu funkciju, koja uključuje masovno visoko obrazovanje i transfer
znanja društvu.
Donekle jednostavnije shvatanje od navedenog je ono koje dele neki drugi istraživači
i autori u visokom obrazovanju kao što su Mora i Vila, Weber i Bergan, kao i neki drugi
autori u ovoj oblasti. Pomenuti autori smatraju da je „tradicionalna misija ustanova
visokog obrazovanja da podučavaju studente, da sprovode istraživanja i da pružaju usluge
društvenoj zajednici" (Mora, Vila, 2003: 168). Konačno, neki od pomenutih autora
(Weber, Bergan, 2005) i zainteresovanih aktera u oblasti visokog obrazovanja (npr. Savet
Evrope) polaze od svojih ideja i stavova o tome šta bi svrha visokog obrazovanja trebalo
da bude delom inicirana porastom pažnje na utilitarnije aspekte visokog obrazovanja,
poput zapošljavanja. Pomenuti autori sugerišu i smatraju, da bi visoko obrazovanje, u
cilju obezbeđenja nesmetanog društvenog razvoja treba da pripremi aktivnog građanina u
demokratskom društvu za život, da pripremi održivu zaposlenost, da ponudi mogućnosti
za lični razvoj i obezbedi široku i naprednu bazu znanja.
Predstavnici funkcionalnog pristupa visokom obrazovanju smatraju da na izbor
najadekvatnijeg modela investiranja u visoko obrazovanje u velikoj meri utiče i činjenica
da su promene i integracije najvažniji izazovi visokog obrazovanja. Model investiranja
može biti izabran tako da ubrza promene i integrisanje visokog obrazovanja. Međutim,
mera do koje konkretan model investiranja može biti primenjen u datom sistemu visokog
obrazovanja, prvenstveno je određena merom zahtevanih promena tog obrazovnog
sistema
U akademskim raspravama o tome koji je najadekvatniji model investiranja u visoko
obrazovanje, prisutni su i instrumentalistički i utilitaristički stavovi u odnosu na visoko
obrazovanje, iako redukcionistički u vezi sa razumevanjem društvene realnosti.
Argumenti za primenu u korist jednog od modela investiranja zasnovani su na
očekivanom ili stvarnom uticaju visokog obrazovanja na društveni, ekonomski i lični
razvoj, naročito kada je reč o udelu javnog i privatnog investiranja u visoko obrazovanje.
Autori koji se zalažu za javno investiranje smatraju da, „ako se pretpostavi da će
11
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
zaposleni sa fakultetskim obrazovanjem zarađivati više nego oni koji nisu stekli
fakultetske diplome, u slučaju progresivne poreske stope na prihode, zaposleni sa
fakultetskom obrazovanjem će plaćati viši porez“ (J. C. Eicher, 1998: 37). Ako je budući
prihod po osnovu toga poreza veći u odnosu na sadašnje rashode, povećano javno
investiranje u visoko obrazovanje je automatski opravdano. S druge strane, modeli
investiranja u visoko obrazovanje sa osnovnim izvorom prihoda iz javnih sredstava, od
strane pojedinih autora, (Barr, 2005; Del Rey and Racionero, 2010), se ne smatraju
adekvatnim modelima investiranja u visoko obrazovanje. Navedeni modeli ne doprinose
prosperitetu i razvoju visokog obrazovanja, već modeli investiranja u visoko obrazovanje
koji sadrže i javni i privatni izvor sredstava. Autori Elena Del Rey i Maria Racionero (Del
Rey, Racionero, 2010) smatraju da uspešan model investiranja u visoko obrazovanje
treba da podrazumeva investiranje iz dva izvora: javnog, preko poreskih subvencija gde
se troškovi visokog obrazovanja plaćaju iz opštih poreza i privatnog, gde svaki student
plaća svoje obrazovanje putem pozajmica. Navedeni autori se, dakle, zalažu za mešovito
investiranje u visoko obrazovanje, iz javnih i iz privatnih izvora, ne izjašnjavajući se o
optimalnoj srazmeri toga investiranja.
Kada se govori o uticaju visokog obrazovanja na društveni razvoj, jedna od
tradicionalnih uloga visokog obrazovanja, a naročito univerziteta, jeste da izgrađuje
nacionalni identitet. Iako značaj nacionalnog identiteta može biti umanjen savremenim
kretanjima i procesima kao što su globalizacija ili evropeizacija visokog obrazovanja, to
je i dalje u velikoj meri značajno pitanje za sve države, a posebno one koje su u skorijoj
prošlosti imale periode rata i političke nestabilnosti kao što je Republika Srbija i neke
druge zemlje u njenom okruženju. Baš iz ovog razloga još jedan (mogući) uticaj visokog
obrazovanja je prilično važan: promovisanje stavova i vrednosti i kritičkog mišljenja.
Ovde bi trebalo dati jedno upozorenje: s jedne strane, protesti dela akademskog osoblja i
studenata su zaista doprineli demokratizaciji zemalja u regionu, sa druge strane, druge
nacionalne institucije fokusirane na obrazovanje, kulturu i nauku (npr. nacionalne
akademije nauka i umetnosti) značajno su doprinele širenju nacionalizma (Vukasović et
al, 2009).
U oblasti ekonomskog razvoja, visoko obrazovanje uvećava produktivnost i
konkurentnost, prvenstveno kroz rast ljudskog (humanog) kapitala, odnosno omogućuje
stvaranje veće i bolje obrazovane, stručne i kvalifikovane radne snage. Pored toga, u
okviru ekonomije znanja, proizvodnja znanja, zajedno sa efektivnim i efikasnim
prenosom znanja industriji (u širem značenju), je jedan od ključnih faktora za ekonomski
rast u industrijski razvijenim zemljama (Mora, Vila, 2003: 176). Činjenica je, isto tako,
da obrazovaniji ljudi manje koriste zdravstveni sistem jer imaju više informacija i znanja
12
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
o prevenciji bolesti, a ako ostanu bez posla, trude se da taj period što kraće traje, pa se
time manje oslanjaju na sistem socijalne zaštite itd., što govori da veći obrazovni nivo
stanovništva zahteva manje troškove drugih javnih sektora. Ipak, treba imati u vidu do
koje mere su ova shvatanja relevantna za zemlje u ekonomskoj (i društvenoj) tranziciji
kao što je Republika Srbija, suočenoj sa visokom stopom nezaposlenosti, ponekad sa
kontradiktornim reformskim politikama različitih javnih sektora i sa tendencijom (i
pritiskom) da se nekritički preuzmu rešenja iz drugih zemalja bez adekvatne analize
održivosti ili primenljivosti tih rešenja.
Pitanje društvenih nejednakosti i efekata (visokog) obrazovanja na nejednakosti u
društvu je još jedan aspekt visokog obrazovanja koji se odnosi na uticaj visokog
obrazovanjana društveni i lični razvoj. U vezi sa navedenom problematikom ističu se dve
osnovne koncepcije uticaja obrazovanja na društvenu stratifikaciju. Po jednoj koncepcija,
imajući u vidu da je osnovno obrazovanje univerzalno u svim zemljama, dok sve veći
broj zemalja taj status daje i srednjem obrazovanju, smatra se da je nivo visokog
obrazovanja odlučujući faktor u omogućavanju ili olakšavanju društvene pokretljivosti.
Ovo naročito, zbog toga što profesije povezane sa visokim društvenim statusom zahtevaju
visokoobrazovane kvalifikacije (Collins, 1979). Dakle, ova koncepcija shvata
obrazovanje kao kanal društvene mobilnosti, koji može omogućiti ili olakšati
individualno napredovanje na društvenoj lestvici, i na taj način poboljšanje društveno-
ekonomskog statusa (samim tim i kvaliteta života) i pomeranje pojedinaca iz manje
privilegovanih društvenih slojeva ka privilegovanijim delovima društva. Ovakvo
očekivanje je naročito prisutno u državnim politikama i strategijama koje za cilj imaju
smanjenje siromaštva, ekonomski razvoj, porast društvene kohezije, itd.
Nasuprot opisanoj koncepciji je shvatanje obrazovanja kao mehanizma društvene
reprodukcije, odnosno shvatanje nekih autora da socioekonomski status studenta
predstavlja značajan faktor pristupa i napredovanja kroz obrazovni sistem (Corver, 2005;
Marks, 2005; Power, 2000; Wong, 1998). Ipak, postoje razlike u odnosu na snagu uticaja
i značaja socioekonomskog statusa u zavisnosti od toga na koji nivo obrazovanja se
prelazak odnosi. Dok pojedini autori tvrde da uticaj opada u kasnijim prelascima (npr.
uticaj je veći na prelasku iz osnovnog u srednje obrazovanje nego na prelasku iz srednje
škole na univerzitet), drugi smatraju da će uticaj ostati, u smislu dostupnosti nekih vrsta
ustanova visokog obrazovanja i prestižnih programa, a ne u smislu dostupnosti određenog
nivoa obrazovanja po sebi (Vukasović et al, 2009). Jedna od ključnih autora u teoretskom
pristupu ovom problemu je poznati francuski sociolog Pierre Bourdieu koji čitav
obrazovni sistem vidi kao mehanizam socreprodukcije (Bourdieu, Passeron, 1990):
budući da obrazovni sistem formiraju i organizuju društvene grupe koje poseduju moć,
13
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
sistem takođe reprodukuje distribuciju moći u društvu i, stoga, reprodukuje društvenu
nejednakost. Burdije dalje definiše različite oblike kapitala (Bourdieu, 1986) koji
doprinose reprodukciji: društveni kapital, kulturni kapital i ekonomski kapital. Ono što je
specifično u Burdijeovom mišljenju, u poređenju sa drugim mišljenjima o ekonomskoj
nejednakosti, jeste težište na manje očigledne oblike kapitala kao što su kulturni ili
društveni kapital. Pretvaranje društvenog i kulturnog kapitala u ekonomski kapital i
obratno manje je opipljivo, što otežava stvaranje sistema obrazovanja koji bi bio imun na
ove oblike kapitala, i stoga sprečava da obrazovanje postane zaista društveno neutralno.
Značajan je broj autora, posebno u poslednjoj deceniji, koji visoko obrazovanje
posmatraju, iz ekonomske perspektive. Navedena istraživanja pokušavaju da analiziraju
visoko obrazovanje u celini, ne samo iz perspektive ekonomike investiranja, a često
težište stavljaju na analizu koristi koju će pojedinac imati od visokog obrazovanja. U
navedenim istraživanjima se sagledava odnos privatnih ulaganja i dobitaka u visoko
obrazovanje. Neke analize pokazuju da pojedinci koji završe fakultet imaju više šanse da
budu zaposleni (iako je veza između obrazovnog nivoa i zadovoljstva zaposlenjem
komplikovanija) i izloženi su manjem riziku od dugotrajne nezaposlenosti. Na sličan
način se unapređenje zdravstvenog stanja, uključujući zdravlje dece i njihovo socijalno i
intelektualno napredovanje, takođe može videti kao nenovčana korist za pojedince (Mora,
Vila, 2003).
Savremeni trendovi razvoja visokog obrazovanja, bave se javnom funkcijom koja se
tiče omasovljenja visokog obrazovanja. Poznati, već pomenuti, autori u visokom
obrazovanju Mora i Vila ne govore o omasovljenju direktno, već ga uključuju u analizu
visokog obrazovanja kao spoljni faktor koji utiče na to kako se podučavanje, istraživanje i
usluge visokog obrazovanja sprovode. Omasovljenje visokog obrazovanja ne uključuje
samo prvi talas masifikacije koji je prvenstveno vođen povećanjem tražnje od strane
tradicionalnih starosnih grupa (apsolutni porast ukupne upisne stope), već i drugi talas
masifikacije u smislu promene strukture studentske populacije, kako bi se uključile
netradicionalne starosne grupe (Lucas, 2001; Raftery and Hout, 1993). Drugi talas
masifikacije se još uvek ne oseća u zemljama u društvenoj i ekonomskoj tranziciji, ali je
primećen u drugim evropskim zemljama koje su već dostigle univerzalno visoko
obrazovanje i koje su suočene sa negativnim demografskim trendovima, s jedne strane, a
s druge sa značajnim kapacitetima sistema visokog obrazovanja koje treba iskoristiti,
budući da je smanjenje kapaciteta, koje praktično znači ukidanje određenih ustanova
visokog obrazovanja, veoma teško. Pored toga, poredeći omasovljenje visokog
obrazovanja sa onim u razvijenim zemljama Evropske unije, omasovljenje visokog
obrazovanja u zemljama u društvenoj i ekonomskoj tranziciji događa se u drugačijem
14
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
društvenom i političkom kontekstu, suštinski bez podrške države blagostanja i sa već
prilično umanjenim javnim izvorima sredstava. U kojoj meri se omasovljenje doživljva
kao „spoljni" ili „unutrašnji" faktor visokog obrazovanja u konkretnom kontekstu od
strane konkretnog zainteresovanog aktera (uključivši i vlade pojedinih zemalja) uticaće
na fomulisanje strategije i politike visokog obrazovanja i, posledično, na izbor modela
investianja.
U svim pomenutm konceptima razvoja visokog obrazovanja u centru pažnje je
stvaranje novog znanja i prenos znanja, ali se nijedan od njih ne odnosi direktno na ulogu
visokog obrazovanja u stvaranju ili doprinosu „društvu znanja“. Ipak, veliki broj vlada
evropskih zemalja ideju „društva znanja“ vidi kao najvažniji strateški cilj i ta ideja dobija
značajan politički uticaj. Na primer, ključni pojmovi u Lisabonskoj strategiji Evropske
unije (Lisbon European Council 23 and 24 March 2000, Presidency Conclusions, 2000)
su „ekonomija znanja, „društvo učenja i inovacija“. Da bi se nastavio razvoj Evropske
unije kao „društva znanja“, nekoliko važnih inicijativa je razvijeno oko ideje tzv. trougla
znanja, (European Research Advisory Board, 2007) kojeg čine obrazovanje, istraživanje i
inovacije. Na primer Evropski institut za tehnologiju (European Institute of Technology) i
druge inicijative, poput Evropskog istraživačkog saveta (European Research Council) ili
Sedmog okvirnog programa (Seventh Framework Programme) takođe ističu potrebu za
snažnim povezivanjem istraživanja i inovacija (Vukasović et al, 2009). Svetska banka
(World Bank) je razvila dva benčmarking (benchmarking) metoda sa ciljem da oceni nivo
implementacije ekonomije zasnovane na „znanju i društva znanja“ – „KEI“ ili „Indeks
ekonomije znanja“ (The World Bank, 2011) i „KI“ ili „Indeks znanja“ (The World Bank,
2011). „KEI“ je zasnovan na četiri oslonca: režim ekonomskih posticaja (Economic
Incentive Regime), obrazovanje, inovacije i informaciono-komunikacione tehnologije.
Prva tri mesta po navedenim pokazateljima, od analiziranih 145 zemalja sveta, zauzimaju
Danska, Šveska i Finska. Na četvrtom i petom mestu Holandija i Norveška, zemlje sa
visokim nivoom javnog investiranja u visokom obrazovanju koje veliki značaj pridaju
izlazim kriterijumima u modelu investiranja. Republika Srbija se po pomenutom
benčmarking metodima Svetske banke nalazi na 53 mestu, što se ne može smatrati
neuspehom, obzirom na činjenicu da je zemlja u tranziciji sa tek , u novije vreme,
započetom reformama u visokom obrazovanju. Značajno je primetiti važnost koji se
pridaje obrazovanju i istraživanju u ovakvim rangiranjima, kao i pažnju i značaj koji su
dati rangiranjima uopšte, od strane mnogobrojnih domaćih i internacionalnih aktera
visokog obrazovanja.
U teorijskim razmatranjima, znanje se, u nekom smislu, efektivno deli na tri
kategorije prema meri otuđenja znanja od onoga ko ga poseduje: stručnost, zasluge i
15
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
intelektualnu svojinu (Fuller, 2001). Znanje se sve više vidi kao jedan od ključnih
proizvodnih faktora, može biti veliki izvozni proizvod ili prodavana usluga, ono je
predmet pregovora u Opštem sporazumu o trgovini uslugama (The World Trade
Organization, 2011) i tržišno je zaštićeno putem prava na intelektualnu svojinu. Trendovi
u kojima obrazovanje i znanje počinju da imaju visoki komercijalni značaj i dobijaju
tržišnu vrednost, obično se označavaju terminom komodifikacija (commodification)
obrazovanja (Vukasović et al, 2009:34). Isto tako, ustanove visokog obrazovanja, u
novije vreme, postale su mnogo aktivnije u prodavanju pojedincima i kompanijama
onoga što zanaju i rade (Bok, 2005). U navedenom kontekstu se uočavaju značajne
promene u modelu investiranja u visoko obrazovanje i istraživanja uključujući veći
akcenat na rezultatima, naročito u visokom obrazovanju, fokusiranje na mehanizme
osiguranja kvaliteta (koji se takođe fokusiraju na ishode i dostignuća) i zahteve za
menadžmentom i preduzetništvom u visokom obrazovanju i istraživanjima (što je
inspirisalo stvaranje termina „akademski kapitalizam" (Slaughter and Leslie, 1997), što
sve postavlja kao izazov pred tradicionalnu ideju visokog obrazovanja.
Savremeni trendovi koji utiču na razvoj visokog obrazovanja i na izbor
najadekvatnijeg modela investiranja u visoko obrazovanje, su evropeizacija,
internacionalizacija i globalizacija. Pojam internacionalizacije koristi se da označi da
proces postajanja sve više internacionalnim (Gornitzka et al., 2003: 24). To podrazumeva
da su nacionalne države ili pojedinci iz ovih država uključeni u saradnju ili koordinisanje
pojedinih aktivnosti i da pomeraju ove aktivnosti do određene mere, koja zavisi od nivoa
internacionalizacije od nacionalnog ka internacionalnom okruženju. U odnosu na visoko
obrazovanje i promene koje se trenutno dešavaju, bilo bi korisno da se napravi razlika
između stare internacionalizacije i nove internacionalizacije. Prema Gornickoj
(Gornitzka et al., 2003), razlike između pomenute dve internacionalizacije su sedeće:
stara internacionalizacija odnosi se na internacionalizaciju „sprovedenu" od strane
pojedinaca, odnosno individualnu mobilnost studenata ili nastavnika, istraživačku
aktivnost iniciranu od pojedinaca i sl., za razliku od procesa u kojima je nova
internacionalizacija viđena kao strateški cilj i kada su posebne vladine strukture
napravljene da bi organizovale takvu internacionalizaciju.
Evropeizacija visokog obrazovanja odnosi se na prenošenje nekih ovlašćenja za
donošenje odluka na evropski nivo, bez obzira da li je reč o konrektnoj instituciji ili je
donošenje odluka organizovano kroz otvoreni metod koordinacije (Olsen, 2002).
Bolonjski proces je očigledan primer evropeizacije visokog obrazovanja. Imajući to u
vidu, evropeizacija može biti viđena kao nova internacionalizacija, ali je ograničena na
evropski kontinent.
16
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Globalizaciju razumemo kao (Beerkens, 2003: 24) proces izmeštanja univerziteta iz
njegovog nacionalnog konteksta. Ovo podrazumeva da, ako postoji globalizacija visokog
obrazovanja, postoji i rastuća integracija visokobrazovnih procesa.
Kada je reč o uticaju koji evropeizacija, internacionalizacija i globalizacija imaju na
visoko obrazovanje treba reći da, Republika Srbija aktivno učestvuje u Bolonjskom
procesu i i stoga se i sistem visokog obrazovanja može smatrati kao donekle
„evropeizovanim". Internacionalizam, u smislu kooperacije između ustanova i razmene
pojedinih studenata i nastavnika, je intenziviran ali još uvek nedovoljan u poređenju sa sa
drugim evropskim zemljama.
Kao što se može, iz dosada izloženog teksta sagledati, u svim zemljama Evrope, pa i
u Republici Srbiji razvoj i uloga visokog obrazovanja korespondira sa teorijskom
konceptualizacijom koja je dosada sagledavana u ovom delu disertacije. Ističe se i
činjenica, da se veći broj zemalja Evrope još nije implementirao ideju „društva znanja“ u
nacionalne razvojne strategije i politička dokumenta. Ostaje, naravno, pitanje za dalje
razmatranje, do koje mere opšta srtrategija i politika visokog obrazovanja u pojedinim
evropskim zemljama odslikava i podržava navedene proklamovane ciljeve, odnosno u
kojoj meri se različite konceptualizacije uloge i razvoja visokog obrazovanja mogu
prepoznati u instrumentima strategije razvoja i politike visokog obrazovanja.
Jedan od instrumenata strategije i politike razvoja visokog obrazovanja je i
investiranje, kako u pogledu nivoa i obima investicija (u društvima u kojima se visoko
obrazovanje shvata kao investicija, a ne trošak), tako i u pogledu mehanizama alokacije.
Na osnovu Hoodove (Hood, 1983) kategorizacije političkih instrumenata: informacije,
novac, zakonodavstvo i organizacija, investiranje je definisano kao efikasni instrument
pomoću kojeg vlade pojedinih zemalja mogu uticati na društvo, a to je naročito uočljivo u
situacijama u kojima zakonodavne promene (u osnovi opštijih reformskih planova) nisu
praćene adekvatnim promenama u mehanizmima investiranja.
Kao za ključnu napomenu relevantnu za kontekst u kojem se diskutuje i razmatra
investiranje u visoko obrazovanje, može biti korisno razmotriti razlike između visokog
obrazovanja i ranijih faza u obrazovanju u smislu njihove „pozicije" u društvu. Osnovno
obrazovanje (i srednje u sve većem broju država) je u najvećoj meri univerzalno i
besplatno i, veoma često, obavezno. Iako ovo ne mora biti tačno, za neke zemlje u
razvoju ili za veoma marginalizovane grupe u zemljama u tranziciji (poput Roma), ono je
pod čvršćom državnom kontrolom kada je reč o nastavnim planovima i organizaciji, na
nacionalnom, a ponekad i na lokalnom nivou. U nekim slučajevima, osnovno obrazovanje
je pod snažnim uticajem porodice ili crkve (Clark, 1983:3). Sa druge strane, visoko
17
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
obrazovanje je dobrovoljno, iako neki mogu videti proces omasovljenja kao pritisak da se
teži visokom obrazovanju, bez obzira na lične aspiracije (Trow, 1970), te i dalje ima
značajnu autonomiju od države. Ova razlika implicira i različitu filozofiju investiraja u
visoko obrazovanje i pratećih mehanizama i kriterijuma, naročito u smislu udela privatnih
i javnih doprinosa visokom obrazovanju, koji se kasnije odslikavaju u odnosu između
države i tržišta. Navedena problematika se diskutuje detaljnije u narednooj tački ovog
poglavlja koja razmatra sistem investiranja u visoko obrazovanje.
2.2 Problematika investiranja u visoko obrazovanje
Teorijska razmatranja investiranja u visoko obrazovanje odnose se, prvenstveno, na
sagledavanja stavova u vezi odnosa između države i tržišta u ovoj oblasti koji dalje
implicira na nivo, obim i strukturu investiranja u visoko obrazovanje iz privatnih i javnih
izvora, kao i na njihovu srazmeru. Problematika investiranja u visoko obrazovanje se,
sagledava i razmatra sa aspekta teorijskih stavova o makro (sistem), mezzo (ustanova) i
mikro (student) nivoima investiranja u visoko obrazovanje sa posebnim osvrtom na
moguće posledice koje nastaju iz različitih pristupa, kriterijuma i mehanizama u
investiranju u visoko obrazovanje.
2.2.1 Uticaj države i tržišta
U literaturi koja se odnosi na problematiku odnosa države i visokog obrazovanja
(Gornitzka and Maassen, 2000) navode se dve osnovne pozicije države u odnosu na
visoko obrazovanje. Prema prvoj, država kontroliše i veoma je uključena u (racionalno)
planiranje visokog obrazovanja, a prema drugoj, država nadzire visoko obrazovanje
dajući samo opšti okvir rada i dopuštajući ustanovama da same regulišu druge aktivnosti.
Suštinski, ovde je pitanje model upravljanja visokim obrazovanjem sa pozicije u
kontinuumu država - tržište. U odnosu na tržišni pol ovog kontinuuma, takođe se
uočavaju dva osnovna pristupa. Jedan deo autora ekonomske literature se zalaže za tržište
visokog obrazovanja kao takvo, i onda pokušava da objasni zašto se tržište visokog
obrazovanja ne može razumeti kao tržište u strogo ekonomskom smislu (Teixeira et al,
2004), dok pojedini autori striktno koristi termin „kvazi-tržište" (Niklasson, 1996).
Takođe je potrebno ukazati da ima autora u ekonomskoj literaturi koji pokušavaju da
opravdaju ulogu države u upravljanju visokim obrazovanjem postojanjem problema u
funkcionisanju tržišta, odnosno nesavršenim funkcionisanjem tržišta (Eicher and
Chevaillier, 2002).
18
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Uobičajeni argument u korist tržišnih mehanizama jeste da bi „takmičenje među
kupcima i prodavcima i između dve grupe trebalo da vodi najboljem mogućem korišćenju
dostupnih resursa“ (Eicher and Chevaillier, 2002:73). U citiranom stavu poznatih autora
iz oblasti visokog obrazovanja, bez obzira na politička uverenja, postoji nekoliko
problema. Prvi je da korišćenje termina „prodavac" i „kupac" u visokom obrazovanju nije
adekvatno suštini delatnosti visokog obrazovanja. Jer, u ekonomskom načinu
razmišljanja, „kupac" je sastavni deo „proizvodnje" - kvalitet proizvoda visokog
obrazovanja zavisi i od studenata, stavljajući ih u poziciju koja se mnogo razlikuje od one
u kojoj su studenti samo obični potrošači. Neki autori (Canton et al, 2001: 44) čak
smatraju da su studenti i proizvođači i konzumenti visokog obrazovanja. Zbog toga se
smatra, da je adekvatnije koristiti termine „ponuđači" i „korisnici" iz sledećih razloga:
a) Nekompetitivnosti pružanja obrazovnih usluga. Naime, diskutabilno je do koje
mere može postojati takmičenje između ponuđača i korisnika visokog obrazovanja, ako te
usluge u potpunosti može koristiti nekoliko ljudi i to istovremeno, dakle na
nekompetitivan način. Grupa od 10 studenata će suštinski primiti isto visoko obrazovanje
(u smislu kvaliteta) kao i grupa od 11 studenata. Naravno, ovo neće važiti i za grupu dva
ili tri puta veću od navedenog broja, ali je ovo pitanje više vezano za faktore koji utiču na
kvalitet visokog obrazovanja. Neki modeli investiranja motivišu ustanove da upišu veliki
broj studenata, što smanjuje kvalitet visokog obrazovanja (Eicher and Chevaillier, 2002).
b) Nepostojanja adekvatnih informacija u vezi sa kvalitetom visokog obrazovanja.
Najbolje moguće korišćenje resursa, odnosno efikasnost alokacije resursa podrazumeva i
to da korisnici poseduju validne i pouzdane infromacije svom visokom obrazovanju, kako
u vezi sa kvalitetom tako i u vezi sa očekivanom koristi od visokog obrazovanja.
Informacije o kvalitetu visokog obrazovanja su problematične na najmanje dva načina:
različiti ljudi imaju različite pojmove o tome šta se podrazumeva pod kvalitetom visokog
obrazovanja, uključujući i razlike u očekivanjima i motivaciji da se nastavi sa visokim
obrazovanjm. Tvrdnja da „ne možemo definisati kvalitet, ali ga možemo prepoznati kada
ga vidimo" (Harvey and Green, 1993: 58) dobro ilustruje razlike u razumevanju kvaliteta.
Takođe, čak i kada bi postojao konsenzus i o tome šta se podrazumeva pod kvalitetom
visokog obrazovanja, pojavio bi se problem validnog i pouzdanog merenja kvaliteta. Još
jedan problem je u vezi sa informacijama o očekivanoj koristi od visokog obrazovanja
odnosi se na stavove Eichera i Chevailliera koji smatraju da je „informacija dostupna
studetima je nesavršena na još jedan način: konačan ishod obrazovanja je rasut kroz
vreme i na njega može uticati mnogo događaja, od kojih većinu ne možemo predvideti"
(Eicher and Chevaillier, 2002: 73).
19
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Zagovornici tržišnog pristupa u visokom obrazovanju se zalažu da država treba da
postavi pravila igre i da suštinski funkcioniše kao ex post facto evaluator ishoda
(Vukasović et al, 2009). Oni ovo vide ne samo kao najbolje za obrazovnanje kao javnu
službu, već i za druge javne službe kao što je zdravstvo. Ovo stanovište je, prvenstveno,
motivisano uverenjem da tradicionalni model upravljanja u javnom sektoru nije uspešan.
Prema Petersu, tradicionalni model karakteriše: nepolitična i institucionalizovana javna
služba, jasna hijerarhija i pravila, stalnost i stabilnost i jednakost (Peters, 2001). S druge
strane koriste se argumenati protiv (kvazi) tržišnog pristupa politikama visokog
obrazovanja i za stavove u korist zadržavanja uloge države u upravljanju visokim
obrazovanjem (Eicher and Chevaillier, 2002, Niklasson, 1996).
Predmet rasprave autoriteta u oblasti visokog obrazovanja odnosi se na meru do koje
bi ova državna kontrola trebalo da bude intenzivna u odnosu na planiranje strategije i
politike (uključujući i investiranje) visokog obrazovanja. Treba takođe istaći da
razumevanje potrebne uloge države, odnosno poželjne alternative tradicionalnom modelu
investiranja, u velikoj meri zavisi od uočavanja tog najvećeg i najvažnijeg problema koji
se odnosi na izbor pravog modela investiranja u visoko obrazovanje, kao i od načina na
koji se razume javni interes. Ni dijagnoza problematike modela investiranja, ni
definisanje onoga što čini javni interes nije jasno i samorazumljivo bez ideoloških ili
političkih upliva u definisanje strategija i politika visokog obrazovanja.
Na osnovu navedenog moglo bi se tvrditi da je upravljanje visokim obrazovanjem u
Republici Srbiji bilo i, u određenoj meri, se i dalje može okarakterisati kao tradicionalno
mada ideja apolitične birokratije nije tako jasna u jednopartijskom socijalističkom ili
tranzicionom kontekstu. Trebalo bi primetiti da Peters (Peters, 2001), takođe, uočava da
se pomak od tradicionalnog ka alternativnim modelu u različitim državama u tranziciji
kao što je Republika Srbija dešava u dva talasa: prvi talas, u osamdesetim i početkom
devedesetih godina, bio je dominantno ideološke prirode i obeležen snažnim pomeranjem
ka tržištu, i drugi talas, u kasnim devedesetim i početkom 21. veka, pragmatičnije prirode
i fokusiran na „popravljanje" promena izvršenih u prvom talasu reforme.
2.2.2 Visoko obrazovanje - trošak ili investicija?
U teorijskom razmatranju pitanja investiranja sredstava u visoko obrazovanje, polazi
se od sagledavanja javnih i privatnih investicija u visokoobrazovnu delatnost. Treba istaći
da se javnim i privatnim troškovima u visokom obrazovanju bavi veliki broj
komparativnih studija o investiranju u visoko obrazovanje (Barr, 2005, Strehl et al., 2007,
Schwarzenberger, 2008, Del Rey, Racionero, 2010). Navedena formulacija ne
podrazumeva nužno tretiranje visokog obrazovanja kao troška, ipak je potrebno ukratko
20
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
ukazati na nekoliko pitanja u vezi sa mogućim posledicama izbora ako bi se novčana
ulaganja postavljala sa ugla investicija ili troškova u visoko obrazovanje.
Po definiciji investiranje podrazumeva jasna očekivanja nekakve koristi u budućnosti.
Stoga, ako se visoko obrazovanje razume kao javno investiranje, od strane društva u
globalu ili konkretne Vlade države, smatra se opravdanim pitanje u smislu većeg značaja
koji se daje očekivanim javnim dobitima od visokog obrazovanja? A naredno pitanje koje
se nameće u vezi ove problematike je vezano za motivaciju države kao investitora da
poveća obim i kvalitet investiranja u visoko obrazovanje?
Nasuprot ovome je percepcija visokog obrazovanja kao javnog troška
i pitanje da li se tom percepcijom podrazumeva i pridavanje manjeg značaja javnim
dobicima i većeg značaja privatnoj dobiti od visokog obrazovanja? Logički se nameće
pitanje da li percepcija visokog obrazovanja kao javnog troška vodi smanjenju udela
javnog investiranja u visoko obrazovanje i povećanim očekivanjima od privatnih
(pojednačnih) investitora i donatora u pogledu podmirenja troškova visokog obrazovanja.
Opšte ekonomske analize privatne koristi od obrazovanja, tj. stope povraćaja na privatna
ulaganja, previše pojednostavljuju procene, i to pre svega, jer uključuju procene
prosečnih primanja u budućnosti na osnovu posmatranja obavljenih u sadašnjosti, na
osnovu sadašnjeg stanja na tržištu rada i ekonomije. Takođe, kao što je ranije naglašeno,
korist od visokog obrazovanja će zavisiti od korisnika usluga visokog obrazovanja, jer će
njegove/njene aktivnosti takođe uticati na krajnji rezultat visokog obrazovanja (Eicher
and Chevaillier, 2002: 78).
Trendovi u Evropi koji se odnose na relacije investiranje/troškovi u ovoj oblasti mogu
da ponude pomoć u odgovaru na navedena pitanja. Ograničeni javni (državni) fondovi, s
jedne strane, i ekspanzija visokog obrazovanja, s druge strane, uslovili su smanjenje (u
relativnom smislu, odnosno prema broju studenata) udela javnih izdataka za visoko
obrazovanje. Navedene okolnosti uslovili su, i kroz legislativne promene podržali,
državne ustanove visokog obrazovanja ka promeni izvora investiranja. Zbog toga su
zahtevi za diverzifikacijom izvora investiranja u javno, odnosno državno visoko
obrazovanje, u poslednjih nekoliko decenija, često predmet diskusije u stručnim i
akademskim krugovima. Diverzifikacija izvora investiranja i smanjenje javnog
(državnog) udela u budžetima ustanova visokog obrazovanja često, s pravom, potstiče
diskusiju o tome šta čini određenu javnu ustanovu visokog obrazovanja „javnom":
upravljačka struktura, proklamovana misija, izvori investiranja ili nešto drugo?
Evidentni porast privatnih izvora investiranja u visoko obrazovanje pojedini autori
(Eicher i Chevaillier, 2002: 90) nazivaju „privatizacijom", istovremeno naglašavjući da je
21
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
korišćenje pomenutog termina ustvari pojednostavljivanje spektra različitih metoda
promene izvora investiranja u visokom obrazovanju. U nove izvore investiranja u visoko
obrazovanje (novi uopšte ili u smislu relativnog udela u ukupnom budžetu ustanove)
ubraja se napalaćivanje školarine (direktno, u formi školarine ili indirektno, putem nekih
administrativnih taksi, unapred ili u nekoj formi oporezivanja), konsultantski ugovori,
istraživački ugovori, ne računajući redovne istraživačke projekte finansirane iz budžeta,
provizije od različitih edukativnih programa usmerenih na netradicionalnu studentsku
poplaciju, zakupnina od iznajmljivanja prostora i opreme itd.
U raspravama o diversifikaciji izvora investiranja, studentski doprinos se
podrazumeva kao glavni (ako ne i jedini) dodatni izvor prihoda, bez adekvatnog
promišljanja drugih mogućnosti i da se u pomenutim diskusijama često zanemaruju druge
mogućnosti npr. jačanja veza sa industrijom (Letner, 2010) i svega što bi iz toga
proizašlo, poput jačanja povezanosti visokog obrazovanja i istraživačkih procesa. U
diskusijama se ističu i ključne dileme koje proizlaze iz umanjenja javnih fondova visokog
obrazovanja koje su blisko povezane sa pitanjima uloge visokog obrazovanja u društvu,
vrednostima i uverenjima u vezi sa tom ulogom, kao i sa pitanjem šta su osnovni
argumenti u prilog javnog ili privatnog investiranja u visoko obrazovanje?
Imajući u vidu sociološke analize visokog obrazovanja i mehanizme socijalne
reprodukcije, smatra se da sistem visokog obrazovanja koji je podešen tako da
omogućava dostupnost, napredovanja i zavšetak obrazovanja društveno deprivilegovanim
grupama doprinosi i društvenoj koheziji i suštinskoj demokratizaciji. Ovakva javna korist
je osnov argumenta za društvo da (preko države, odnosno Vlade) podrži visoko
obrazovanje (Eicher and Chevaillier, 2002). S druge strane, ekonomska gledišta
naglašavaju privatnu korist od visokog obrazovanja, kao i kod drugih nivoa obrazovanja,
mada u većoj meri. Kao što je već namomenuto, pojedinci imaju korist od visokog
obrazovanja u smislu viših prihoda i društvenog statusa, manjih šansi za duge periode
nezaposlenosti, bolji kvalitet života (u ekonomskom i neekonomskom smislu).
Privatne dobrobiti od visokog obrazovanja nisu ograničene samo na pojedince, već
uključuju i privatna preduzeća, jer „obrazovanje smanjuje potrebu za obukom i troškove
prekvalifikacije kada se menjaju tehnologije i proizvodi, dok pojedine obuke i
istraživački programi mogu povećati produktivnost“ (Eicher and Chevaillier, 2002: 74).
Naučne rasprave u vezi privatnih i javnih koristi od visokog obrazovanja, i u
novčanom i nenovčanom smislu, motivisane umanjenjem udela novčanih sredstava
namenjenih za obrazovanje u državnim budžetima, u osnovi su argumenat u korist tzv.
podele troškova (cost sharing). Podela troškova najćešče podrazumeva deljenje troškova
22
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
visokog obrazovanja na javni deo (iz državnog budžeta) i privatni deo, tj. deo koji se
uglavnom dobija od studenata i njihovih roditelja, s tim da će ova problematika biti
detaljnije razmotrena u delu disertacije koja se odnosi na investiranje iz perspektive
pojedinačnog studenta. Navedena podela troškova , u velikoj meri, implicirai i izbor
adekvatnog modela investiranja u visoko obrazovanje.
2.2.3 Bruto domaći proizvod kao pokazatelj investiranja
Teorijske rasprave o javnom i privatnom investiranju u visoko obrazovanje uključuju
i učešće troškova za visoko obrazovanje u bruto domaćem proizvodu (BDP).
Komparativne ekonomske studije uglavnom se bave procentom BDP-a koji se izdvaja za
obrazovanje (ili visoko obrazovanje) konstatujući da najveći deo sredstava za niže
stepene obrazovanja (osnovno i srednje) dolazi iz javnih izvor a (Strehl et al., 2007,
Schwarzenberger, 2008). Isto tako se ukazuje na značaj izdvajanja BDP za ukupni
ekonomski položaj visokog obrazovanja i ukazuje na povezanost modela investiranja u
visoko obrazovanje sa učešćem BDP visokog obrazovanja u ukupnom BDP (Kabok,
Anđelić, Đaković, 2011).
Radi potvrde teoriskih stavova o pokazatelju učešća BDP visokog obrazovanja u
ukupnom BDP, navedeni pokazatelj se analizira sa aspekta javnih investicija u visoko
obrazovanje u odabranim državama Evropske unije, Republike Hrvatske, bivše
Jugoslovenske Republike Makedonije i Republike Srbije. U analizi se koriste raspoloživi
zvanični statstički podaci za 2008. godinu, isti se iskazuju u narednoj tabeli 1:
23
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Tabela 1 - Tabelarni pregled učešća BDP visokog obrazovanja(javna sredstva) u ukupnom BDP odabranih zemalja Evrope i njihov rang, za 2008.
godinu
Rang Naziv države Učešće BDP visokog obrazovanja u ukupnom BDP u %
1. Denmark 2,292. Finland 1,853. Sweden 1,774. Cyprus 1,615. Austria 1,506. Greece 1,467. Netherlands 1,458. Belgium 1,319. France 1,2310. Slovenia 1,2111. Portugal 1,2012. Germany 1,1413. Ireland 1,1414. Romania 1,1215. Czech Republic 1,0716. Estonia 1,0717. Hungary 1,0318. Lithuania 1,0119. Spain 0,9920. Malta 0,9521. United Kingdom 0,9422. Latvia 0,9323. Poland 0,9324. Serbia 0,8225. Croatia 0,8126. Slovakia 0,7927. Italy 0,7628. Bulgaria 0,6829. FYR Macedonia 0,51
Izvor podataka: Eurostat (2010) i Republički zavod za stastistiku - Statistički godišnajk Republike Srbije za 2009. godinu
Raspoloživi zvanični statstički podaci za 2008. godinu, koji se odnose na učešće
BDP visokog obrazovanja (javna sredstva) u ukupnom BDP odabranih država Evrope i
njihov rang prikazju se šematski i na narednom grafikonu 1:
24
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Grafikon 1 - Pregled učešća BDP visokog obrazovanja(javna sredstva) u ukupnom BDP odabranih država Evrope i njihov rang, za 2008.
godinu
Izvor podataka: Eurostat (2010) i Republički zavod za stastistiku-Statistički godišnjak (2009)
Kada je reč o javnim izdvajanjima za visoko obrazovanje, tabelarni pregled i grafikon
ukazuju na sledeće: Danska se nalazi na prvom mestu po visini učešća BDP visokog
obrazovanja, sa aspekta javnih investicija, u ukupnom BDP ove zemlje sa 2,29% učešća.
Navedeni podataka ukazuje na visok obim i nivo investiranja javnih sredstava za visoko
obrazovanje u pomenutoj zemlji. Posle Danske slede dve Skandinavske zemlje: Finska i
Švedska koje, isto tako, imaju visoko strukturno učešće BDP visokog obrazovanja, koji
se odnosi na javna sredstava, u ukupnom BDP. Za pomenute tri zemlje je karakteristična
primena modela investiranja u visoko obrazovanje koji se zasniva na ishodima sa visokim
stepenom finansijske autonomije ustanova visokog obrazovnja u redistribuciji alociranih
sredstva od strane državnog budžeta.
Ono što iznenađuje je visoko mesto Kipra koji, isto tako, po navedenom pokazatelju,
izdvaja značajna sredstva iz državnog budžeta za potrebe visokog obrazovanja. U svim
drugim zemljma poređanim po rangu do 18. mesta, odnosno do Litvanije, učešće BDP
visokog obrazovanja, koja se odnose na javna sredstva, u ukupnom BDP je iznad 1%.
Drugi deo zemalja, među kojima su i dve visoko razvijene zapadnoevropske zemlje,
Velika Britanija i Italija, imaju manje učešće po navedenom pokazatelju od 1% BDP u
ukupnom BDP. Modeli investiranja u navedenim dvema zemljma zasnivaju se na formuli
sa pretežno izlaznim kriterijumima u alokaciji budžetskih sredstava ustanovama visokog
obrazovanja. Posebno se ističe tendencija smanjivanja javnih sredstava namenjenih za
investiranje u visoko obrazovanje u Velikoj Britaniji, a da ovu tendenciju podržavaju
pozanati autoriteti iz oblasti visokog obrazovanja. Tako Nicholas Bar (Barr, 2004),
25
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
razmatrajući izvore investiranja u visoko obrazovanje, ističe da oslanjanje isključivo na
javne prihode ne doprinosi prosperitetu i razvoju visokog obrazovanja. Autor navodi da
postoje ograničenja koji se tiču prioriteta u trošenju javnih sredstva, stoga „opada iznos
investiranja po studentu, a da broj studenata raste“ (Barr, 2004:4).
Republika Srbija predvodi grupu zemalja sa najnižim učešćem BDP visokog
obrazovanja, dela koji se odnosi na javna sredstva, u ukupnom BDP. Navedeni pokazatelj
za Republiku Srbiju iznosi 0,82%, a po rangu, od analiziranih 29 zemalja Republika
Srbija se nalazi na 24. mestu. Ovi podaci ukazuju na činjenicu da je Republika Srbija, sa
modelom investiranja u visoko obrazovanje, zasnovnog na formuli sa, isključivo, ulaznim
kriterijumima u toj formuli, još uvek daleko od cilja i potrebnog nivoa izdvajanja bruto
domaćeg proizvoda za potrebe visokog obrazovanja.
Od zemalja u okruženju Republike Srbije, sa posebnim osvrtom na bivše republike
SFR Jugoslavije, Slovenija se nalazi ispred svih sa učešćem od 1,21%, sledi Hrvatska,
dok je bivša jugoslovenska Republika Makedonija na poslednjem mestu od 29
analiziranih zemalja sa svega 0,51% učešća BDP visokog obrazovanja, koji se odnosi na
javne investicije, u ukupnom BDP.
Neke zemlje, poput skandinavskih zemalja i nekih razvijenih zemlja Zapadne Evrope,
pored doznake javnih (budžetskih) sredstava direktno ustanovama visokog obrazovanja,
imaju i veoma razvijen sistem državnih kredita, te se značajna sredstva daju direktno
studentima. Ovo može podići nivo javnog davanja i povećati učešće javnog dela BDP
visokog obrazovanja u ukupnom BDP, iako je nivo direktnog davanja ustanovama mnogo
manji (Schwarzenberg, 2008:128). Takođe, neka javne investicije mogu biti „skrivene",
odnosno nisu direktno uključene u budžet za visoko obrazovanje, poput različitih
poreskih olakšica (kao što je u Češkoj, Nemačkoj ili Holandiji), različitih oblika
subvencija za zdravstvo ili prevoz, iako je u nekim zemljama ovo integralni deo državnog
budžeta visokog obrazovanja često pod nazivom „usluge studentskog standarda" , kao
drugih oblika materijalne podrške usmerenih na domaćinstva, najčešće roditelje
studenata.
2.3 Investiranje u okviru ustanova
Značajno pitanje u teorijskom razmatranju investiranja u visoko obrazovanje je
pitanje investiranja u ustanove i u okviru ustanova visokog obrazovnja. U razmatranju
ovog pitanja nezaobilazna tema je pitanje stepena autonomije ustanova visokog
obrazovanja, kao i metod raspodele alociranih sredstava u samoj ustanovi visokog
obrazovanja. Sledi obrada obe pomenute teme sa aspekta nekih teorijskih stavova
26
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
pozantih autoriteta u visokom obrazovanju, kojom se namerava pojasniti ukupna
problematika investiranja u visoko obrazovanje posebno sa aspekta izbora adekvatnog
modela investiranja.
2.3.1 Investiciona autonomija ustanova
U svim državama u Evropi, definisan je princip autonomije ustanova visokog
obrazovanja, kako u ustavnom smislu, tako i u zakonima koji regulišu sistem visokog
obrazovanja. Svi Univerziteti evropskih zemalja potpisnice su Magna Charta
Universitatuma, (Magna Charta Universitatum, 1988) u kojoj se ističu autonomija i
akademske slobode, pre svega, sloboda u istraživanju i obuci, kao fundamentalni principi
visokog obrazovanja. Međutim, pojedini autori kao što su Amaral, Meek i Larson
smatraju da „nijedna institucija visokog obrazovanja nema potpunu autonomiju, što znači
da princip institucionalne autonomije nije apsolutan. Visokoobrazovne institucije uvek će
biti predmet zahteva da budu odgovorne javnosti, bez obzira da li su same institucije
javne ili privatne. Društvo ima previše interesa u visokom obrazovanju da bi dozvolilo
prevagu „čiste autonomije“ (koja je najverovatnije oduvek bila mit)" ( Amaral, Meek,
Larsen, 2003: 7). Isti autor sagledava institucionalnu autonomiju kroz dve grupe pitanja:
☑ šta, što predstavlja sadržinsku autonomiju; i☑ kako, što se odnosi na proceduralnu autonomiju.
U odnosu na navedene stavove u oblasti visokog obrazovanja, neki drugi autori
(Vukasović, et al, 200: 50) navode, da se „suštinski sastojci" institucionalne autonomije
mogu tražiti u sledećem:
☑ sloboda da se izaberu osoblje i studenti, te da se odrede uslovi pod kojima oni ostaju na univerzitetu;
☑ sloboda da se odredi sadržaj kurikuluma i standardi diploma; i☑ sloboda da se raspoređuju sredstva (unutar raspoložive sume) na različite
kategorije troškova.
Teza da apsolutna autonomija ustanova visokog obrazovanja postoji, a da ne bi
trebala da postoji, jasno ističe važnost državnog nadzora nad visokim obrazovanjem, s
ciljem osiguranja opšte koristi od visokog obrazovanja. Stoga je, u određenoj meri kao
reakcija na komunistički period u kojem nije postojala institucionalna autonomija visokog
obrazovanja, upravljačka uloga države značajno umanjena, iako neki autori cinično
primećuju da se ovo može razumeti i kao namerno smanjivanje državne odgovornosti za
visoko obrazovanje (Jelinčić, 2007). Pored ovoga, važno je primetiti kako se ustanove
visokog obrazovanja ponašaju u ovoj novoj situaciji u smislu njihove kadrovske i
organizaciono spremnosti da budu autonomne ili ne.
27
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
U odnosu na investiranje u visoko obrazovanje, smatra se važnim i pitanje stvarnog ili
ne povećanja autonomije ustanova, odnosno da li autonomija postoji u praksi i u kojoj
meri. Autonomija u investicionim poslovima jedan od ključnih aspekata institucionalne
autonomije. Imajući u vidu važeće modele investiranja u visoko obrazovanje u zemljama
Evrope, konstatuje se da ustanove visokog obrazovanja u tim zemljama imaju različite
nivoe autonomije, ali i načine alokacije sredstava unutar ustanova. Ovo se posebno
odnosi na sredstva stečena iz različitih privatnih izvora, a predmet diskusije je do koje
mere je ova alokacija rezultat neke strateške odluke ili je samo posledica kontinuiranih
pokušaja da ustanova obezbedi pozitivno finansijsko poslovanje.
Sledeća tema u vezi autonomije ustanova je referentna tačka autonomije tj. u odnosu
na koga bi ustanove visokog obrazovanja trebalo da budu autonomne. Ovu temu treba
razmotriti u kontekstu teorijske rasprave o instucinalnoj autonomiji, jer se dosada
diskutovalo samo o autonomiji od države. Ipak, sa smanjenim udelom budžetskih
sredstava za investiranje u visoko obrazovanje i pojačavanjem pritiska za
diverzifikacijom investicionih izvora, javlja se novi problem koji se odnosi na
nezavisnost ustanova u odnosu na druge investitore. Postoje brojna dokumenta
predstavnika aktera u oblasti visokog obrazovanja (npr. Evropske univerzitetske
asocijacije) koja smatraju da ustanove sa više autonomije bolje reaguju na promene u
okruženju i da su stoga uspešnije u smislu kompetitivnosti na međunarodnom nivou.
Ideja „više autonomije znači i bolje reagovanje i menadžment" (Vukasović et al, 200: 51)
se sagledava u različitim kontekstima i za različite ustanove i što je još komplikovanije
pošto delom pripada i u politički domen, dilema je da li je pomenuta ideja adekvatan i
poželjan praktični model za javne ustanove visokog obrazovanja?
U visokoobrazovnoj praksi, pitanje autonomije usko je povezano sa pitanjem
odgovornosti (javnih) ustanova. Brojna dokumenata različitih zainteresovanih aktera u
oblasti visokog obrazovanja naglašavaju da bi veza autonomije i odgovornosti trebalo da
bude komplementarna, a ne konfliktna. Iz navedenog prističe pitanje da li ustanove
visokog obrazovanja treba da budu odgovorne društvenoj javnosti (koja i dalje
obezbeđuje veliki deo prihoda iz budžeta) ili studentima? Da li bi činjenica da državni
budžet obezbeđuje značajan deo prihoda ustanova bila jedini osnov za opravdavanje
odgovornosti pred građanima? U vezi sa odgovonostima pred građanima: u slučaju da u
javnoj ustanovi postoje školarine, ko određuje iznos koji će biti naplaćivan? Ovo je
naročito relevantno imajući u vidu posledice uvođenja školarina, naročito kada one nisu
praćene promenama u sistemu podrške studentima.
28
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Pitanje odgovornosti ustanova direktno korespondira sa pitanjem iznosa i nivoa
školarina koje ustanove naplaćuju od studenata. U vezi određivanja nivoa školarina i do
kog iznosa mogu one da rastu jeste pitanje koje posredno određuje stepen do koje država
može da utiče na visoko obrazovanje, a to posledično ukazuje na nivo „potržištavanja"
visokog obrazovanja. Jednake školarine za različite studijske programe znače da iznos ne
korespondira ni sa realnim troškovima pojedinih studijskih programa ustanova niti sa
očekivanim koristima nakon diplomiranja, što suštinski umanjuje tržišnu prirodu takvog
rešenja. Ovakav model utvrđivanja školarina, naročito kada nije praćen dobro
osmišljenim i funkcionalnim sistemom studentskih kredita ili stipendija, ujedno je i
pravedniji. Jednake školarine za različite programe unutar jedne ustanove ukazuju da
postoji značajno „unakrsno“ subvencionisanje unutar ustanove, tj. da je takvo „unakrsno“
subvencionisanje dozvoljeno i moguće. Tržišna priroda određivanj školarina može biti
uočljivija u slučajevima gde država određuje najveći dozvoljeni iznos školarina. Ipak,
treba je primetiti da u takvim slučajevima (npr. Velika Britanija) većina ustanova
određuje maksimalni iznos u za sve studijske programe, opet umanjujući tržišni karakter
sistema visokog obrazovanja.
Poslednje pitanje institucionalne autonomije i stoga o unutrašnje organizacije
ustanove, je pitanje autonomije fakulteta unutar univerziteta. U Republici Srbiji svi
fakulteti imaju visoki nivo autonomije od univerziteta ili su samostalna pravna lica. Ova
samostalnost se prvenstveno praktikuje kroz finansijsku autonomiju od univerzitetskog
nivoa: fakulteti primaju sredstva direktno iz budžeta, od studenata i od trećih lica. U
navedenim uslovima neitegrisanog univerziteta pitanje je da li se može govoriti o zaista
autonomnim univerzitetima? Odnosno, da li univerziteti zaista postoje kao ustanove ili su
samo „labave konfederacije fakulteta" (Jelinčić, 2007: 211). Ili, kada labavo povezan
sistem fakulteta postaje suštinski dezintegrisan? (Weick, 1976) U fokusu teme ove
disertacije osnovno pitanje je: kako modeli investiranja u visoko obrazovanje (alokacijom
sredstava ustanovi i unutrašnjom preraspdelom sredstava u samoj ustanovi) mogu
doprineti dobroj ravnoteži između integracije i dezintegracije univerziteta, a bez vođenja
ka ekstremnoj centralizaciji i pospešiti, a ne otežavati pružanje usluga visokog
obrazovanja? Cilj u ovoj disertaciji je da se razvojem novog modela investiranja u visoko
obrazovanje ponude moguća rešenja i za navedenu problematku.
2.3.2 Raspodela investiranih sredstava unutar ustanova
Raspodela sredstva unutar ustanova kako iz javnih, tako i iz privatnih izvora, zavisi
od državnih propisa koji regulišu ovu oblast, menadžmenta ustanove, njene interne
strukture i institucionalne kulture. Kao što je već istaknuto, značajan deo prihoda za
29
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
državne ustanove visokog obrazovanja je iz budžeta, iako je prisutan trend smanjenja ovih
prihoda, kako u međunarodnim razmerama, tako i u Republici Srbiji. Budžetska sredstva
se u najvećoj meri investiraju u nastavu i istraživačke aktivnosti, s tim da su istraživački
fondovi kompetitivniji i više okrenuti rezultatima od fondova namenjenih nastavnoj
funkciji visokog obrazovanja. Iako se mora konstatovati da postoje primeri gde je jedan
deo budžetskih sredstava za istraživanje alociran na nekompetitivnim osnovama i bez
obzira na postignute rezultate. Po pravilu su ove dve stavke razdvojene, jer su državni
budžeti za obrazovanje i istraživanje razdvojeni, a i navedena sredstva se dodeljuju po
različitim kriterijumima i kroz različite kanale investiranja (Turajlić, 2007).
Budžetska sredstava - prihodi ustanova za nastavu obično imaju za cilj da pokriju
(deo) plata nastavnog osoblja, (deo) održavanja i unapređenja nastavne infrastukture,
opreme i opšte organizacione troškove koji nisu direktno u vezi sa nastavom (plate
nenastavnog osoblja, troškove održavanja zgrada i sl.). Kao što je pojašnjeno u
prethodnom delu, ova sredstva mogu biti alocirana ustanovi visokog obrazovanja u celini,
odjednom ili pojedinačno, prema definisanim budžetskim stavkama, što daje,
respektivno, veću ili manju slobodu ustanovama da raspodele određene delove ukupne
sume u skladu sa svojim potrebama.
U ostale izvore investiranja u ustanove spadaju školarine koje se naplaćuju od
studenata. U nekim zemljama, a posebno u bivšim socijalističkim zemljama pa i u
Republici Srbiji, deo studenata na državnim ustanovama je finansiran od strane države,
dok drugi deo sam plaća školarinu. U mnogo evropskih zemalja koje imaju školarine,
iznos koji se naplaćuje studentima ne odgovara realnim troškovima nastave, jer država
subvencioniše deo nastave čak i za studente koji sami plaćaju školarinu. Kriterijumi za
određivanje ko treba da plaća a ko ne, te koliki je iznos školarine, variraju. Ipak, treba
istaći da u mnogo slučajeva ustanove mogu koristiti sredstva prikupljena putem školarina
za troškove koji ne doprinose obavezno porastu kvaliteta nastave. U nekim zemljama
ustanove ne naplaćuju školarinu direktno, već putem različitih administrativnih taksi koje
se zatim koriste da uvećaju deo budžeta namenjenog nastavi. Naglašava se „kreativnost“
u osmišljavanju različitih administrativnih naplata i taksi za studente u pokušaju da uveća
ukupni budžet ustanove (Jelinčić, 2007).
Konsultantski ili istraživački ugovori sa privatnim preduzetnicima i industrijom su
jedan od prihoda ustanova visokog obrazovanja. Ipak, ovakve mogućnosti se razlikuju od
discipline do discipline (ili čak od departmana do departmana), u smislu prirode i iznosa,
suštinski čineći da neki departmani ili grupe unutar ustanove imaju manje mogućnosti da
30
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
ostvare tu vrstu prihoda, što potencijalno može voditi konfliktima unutar ustanove kada je
reč o preraspodeli ovih sredstava.
Saradnja sa privredom i društvom, na primer, putem konsultantskih ili istraživačkih
ugovora za javne (državne, pokrajinske ili lokalne) vlasti, još je jedan od izvora
investiranja u ustanove. Ovi ugovori mogu uključivati podršku za ekološke, obrazovne ili
socijalne programe koje organizuje država, pokrajina ili lokalne vlasti. Usluge mogu
podrazumevati i učestvovanje u prekograničnim ili međunarodnim projektima
fokusiranim na povećanje saradnje, međusobno razumevanje naročito u postkonfliktnim
regionima i zemljama.
Programi za učenje tokom čitavog života za odraslu populaciju (koji ne moraju nužno
voditi visokoškolskim kvalifikacijama) takođe su potencijalni izvor investiranja sredstava
za ustanove. Kada se ovi programi organizuju uz pomoć lokalnih ili državnih vlasti, onda
spadaju pod pojam „usluga", iako je moguće da ustanove razviju ovakve programe
samostalno, bez organizacione ili finansijske podrške vlasti. Ustanovama su na
raspolaganju međunarodni fondovi (poput fondova Evropske unije), kako za unapređenje
nastave (kao što su TEMPUS ili Lifelong Learning Programme), tako i za istraživanje
(npr. Seventh Framework Programme).
Postoje i drugi izvori investiranja u ustanove, koji uključuju i dugoročno i
kratkoročno iznajmljivanje prostora u različite komercijalne svrhe. Ovo je moguće u
zemljama u kojima zakon dozvoljava takve aranžmane, iako u mnogim slučajevima
postoje jasni preduslovi da ove aktivnosti ne smeju ugroziti ključne funkcije ustanove:
nastavu i istraživanje.
Rashodi ustanova visokog obrazovanja odnose se na troškove u vezi sa nastavom i
istraživanjem: plate za nastavno osoblje, neophodan materijal i opremu, rashode
nenastavnog osoblja, interne institucionalne i/ili rashode međunarodne saradnje između
ustanova, rashode održavanja i unapređenja infrastrukture.
Navedena struktura prihoda i rashoda, implicira pitanje mogućnosti i mere do koje je
moguće imati unakrsno subvencionisanje (preraspodelu sredstava) unutar ustanove, kako
između različitih studijskih programa (npr. da se konsultantski ugovor departmana za
informaciono-komunikacione tehnologije koristi za subvencionisanje departmana za
arheologiju), tako između različitih namena sredstva (npr. da prihod od školarina
subvencioniše istraživačku delatnost). Ova mogućnost u najvećoj meri zavisi od već
pomenute autonomije investiranja ustanove, odnosno mogućnosti da sama raspoređuje
sredstva koja dobija iz budžeta, tj. od kontrolnih mehanizama za trošenje sredstava i
evaluaciju ishoda. Interna preraspodela sredstava moguća je u meri koja ne bi ugrozila
31
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
rezultate usanove ako je ona fokusirana na ostavrenje rezultata. Unakrsno
subvencionisanje, kao i ekonomija širine, zavise od interne strukture, nivoa integrisanosti
ustanove, procedura i kulture konkretne institucije. U slučaju veoma fragmentisanih
institucija, kao što je slučaj u Republici Srbiji u kome su fakulteti unutar univerziteta
samostalna pravna lica, sa odvojenim budžetima i direktnom vezom (u smislu investirana
budžetskih sredstva) sa Vladom, ovo je veoma teško, odnosno skoro je nemoguće.
2.4 Studentske školarine kao metod investiranja u visoko obrazovanje
Investiranje u visoko obrazovanje sa aspekta pojedinačnog studenta se u naučnoj
literaturi, se najčešće razmatra iz ugla dve discipline: ekonomije i sociologije. (Vukasović
et al, 2009). Za sagledavanje mogućih posledica različitih modela investiranja u cilju
umanjenja neželjenih rezultata primene tih modela, veoma je bitno raspolagati sa oba
pogleda na problematiku investiranja u visoko obrazovanje.
Veliki deo naučne literature o investiranju u visoko obrazovanje je ekonomske
prirode i analizira studentske prihode i troškove, kao i posledice primene određenih
modela investiranja na studentski izbor, finansijsku dostupnost, pravičnost i efikasnost
studiranja. Sociološka perspektiva investiranja sa stanovišta pojedinačnog studenta koja
se odnosi na pitanja pristupa, napredovanja i završavanja visokog obrazovanja je takođe
zastupljena, imajući u vidu da je svaka monodisciplinarna perspektiva posmatranja
određenih pitanja veoma ograničena. U sagledavanju finansijske dostupnosti visokog
obrazovanja, ekonomske analize polaze od izvora studentskih prihoda i nivoa i iznosa
studentskih troškova.
Ako se polazi od ekonomske perspektive, u studentske prihode se mogu uključiti:
Sopstveni prihodi, ako je student zaposlen u punom ili delimičnom radnom vremenu
tokom studiranja. U nekim slučajevima nema podataka o kom poslu je reč, naročito u
zemljama sa „sivom ekonomijom“ i „tradicijom“ neregistrovanja radne snage;
Studentske stipendije i/ili krediti - iz državnih ili privatnih izvora, koji postoje na
nivou sistema ili ustanove;
Roditeljska podrška, indirektno, putem smeštaja ili ishrane, ili direktno, u novčanom
iznosu. U studentske prihode bi takođe trebalo uključiti spektar „nevidljive" ili indirektne
pomoći, putem subvencija hrane, zdravstvene zaštite, prevoza ili smeštaja, poreskih
olakšica za studente, roditelje i sl. Ipak, za veliki broj ovih izvora je diskutabilno do koje
32
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
mere student ima koristi od njih (npr. ako poslodavac plaća niže poreze za zaposlenog
studenta znači li to da student zarađuje više).
Navedena struktura studentskih prihoda inicira niz pitanja i problema koja zahtevaju
odgovor u razmatranju teorijskih stavova vezanih za investiranje u visoko obrazovanje sa
perspektive pojedinačnog studenta. Pre svega, da li rad kod poslodavca može omesti
studente da studiraju i ispunjavju svoje studentske obaveze i koje su posledice stipendija i
kredita u smislu jednakosti i efikasnosti visokog obrazovanja? Kako oslanjanje na
roditeljsku podršku utiče na jednakost uslova studiranja u smislu dostupnosti,
napredovanja i završavanja studija, i na kraju pitanje srazmere između direktne i
indirektne pomoći (putem subvencija) i šta su implikacije takve srazmere?
U literaturi se ukazuju da rad tokom studija može biti značajno opterećenje za
studente i da može biti razlog za produžavanje ili čak odustajanje od studija. Stoga
oslanjanje na ovaj izvor prihoda može imati negativne efekte na studente, u smislu
dostupnosti i efikasnosti (Yorke, 1999). Istraživanja, kako u regionu (Vukasović et al,
2009), tako i van njega ( Archer, Hutchings, Ross, 2003), pokazuju da najveći broj
studenata radi tokom studiranja da bi dopunio sopstvene prihode, dok jedan deo njih radi
kako bi poboljšao mogućnosti zapošljavanja nakon sticanja diplome. Ovo takođe znači da
je najveći deo studenata koji rade slabijeg je ekonomskog položaja, naročito u zemljama
u kojima se studenti oslanjaju na pomoć roditelja.
Osnov i kriterijumi dodeljivanje stipendija i kredita je ključno pitanje efekata
dostupnosti i efikasnosti studiranja u visokom obrazovanju. U mnogim sistemima
visokog obrazovanja, pa i u Republici Srbiji, državne stipendije i krediti se primarno
dodeljuju na osnovu uspeha u studiranju i to ograničenom broju studenata. Dok se, na
prvi pogled, ovaj način stipendiranja čini nepristrasnim, treba primetiti da uspeh u ranijim
fazama obrazovanja zavisi od socioekonomskog statusa, odnosno da postoji određena
akumulacija nejednakosti u smislu ishoda učenja (npr. ocena, reputacija škole, kvalitet
ishoda) sa ranijih nivoa obrazovanja (Lucas, 2001, Raftery and Hout, 1993). Činjenica da
postoje slučajevi u kojima je selekcija za visoko obrazovanje ili za druge pozicije unutar
državnih institucija zasnovana na meritornim kriterijumima, ne znači da socioekonomski
status nema uticaja, naročito zbog činjenice da merenje postignuća zavisi od različitih
oblika kapitala - ekonomskog, ali takođe i socijalnog i kulturnog (Bourdieu, 1986). Ovo
takođe znači da će stipendije koje se daju ugroženijim studentima i sistem kreditiranja,
takođe do određene mere, zanemarivati manje opipljive oblike kapitala, konkretno
kulturni i društveni. Sistem stipendija i kreditiranja studenata u potpunosti zasnovan na
meritokratskim kriterijumima je u suštini regresivan, odnosno stipendije i krediti će
33
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
završiti u rukama onih koji su već u boljem materiajnom položaju, iako čitava populacija
doprinosi sistemu studentskog kreditiranja putem poreza.
Sličan primer ovakvih efekata je podela studenata na budžetske i samofinansirajuće
studente koji postoji i u Republici Srbiji. Deo studenata na državnim univerzitetima je
finansiran od strane države (ne plaćaju nikakvu školarinu, ali imaju druge troškove
vezane za studiranje), dok ostali plaćaju za svoje visoko obrazovanje. Kriterijum za
ulaženje u kvotu budžetskih studenata su ocene iz srednje škole i rezultati prijemnih
ispita. Istraživanja pokazuju da su studenti sa boljim socioekonomskim statusom
nadprosečno zastupljeni u kvoti budžetskih studenata, tj. u većoj meri nego što su
zastupljeni u celokupnom visokom obrazovanju, ili samo u univerzitetskom obrazovanju
(Vukasović et al, 2009). Ovi studenti su akumulirali određenu prednost (Wong, 1986) na
pređašnjim nivoima obrazovanja, zahvaljujući kulturnom i društvenom kapitalu roditelja
(Bourdieu, 1986), ali i zahvaljujući ekonomskom kapitalu (pogotovo imajući u vidu da je
veoma česta pojava da učenici imaju privatne časove ili pohađaju pripremne kurseve za
upis na fakultet). Stoga, kada je reč o dostupnosti, studenti slabijeg socioekonomskog
statusa su u mnogo nepovoljnijem položaju. Ovo je još naglašenije kada je reč o
napredovanju i završavanju, jer studenti iz siromašnijih slojeva češće ponavljaju godine
ili napuštaju studije (Vukasović et al, 2009).
Značajne su kulturološke i društvene razlike među evropskim zemljama kada je reč o
roditeljskoj pomoći studentima. U nekim zemljama, kao npr. u Norveškoj, svi studenti se
smatraju nezavisnim od svojih roditelja i stoga primaju istu svotu novca, bez obzira na
društveno-ekonomski status. U drugim zemljama, među koje spada i Republika Srbija, od
roditelja se implicitno očekuje da pomognu svoju decu tokom studija i da ona nastave da
žive sa roditeljima tokom studiranja (pa čak i nakon diplomiranja, zbog velikih
ekonomskih prepreka za osamostaljivanje). U ekonomskom smislu, oslanjanje na
finansijsku podršku roditelja otvara problem nejednakosti, što se dalje samo pojačava
kroz druge oblike roditeljske podrške, značajne za uspeh u (visokom) obrazovanju.
Sociološka i psihološka istraživanja (Archer, Hutchings, Ross, 2003, Marks, 2005 )
ukazuju da je roditeljska podrška, u smislu težnji i motivacije, veoma važna i da će
roditelji sa visokim obrazovnim postignućima više vrednovati obrazovanje svoje dece, i u
pogledu očekivane ekonomske koristi od visokog obrazovanja i u pogledu značaja za
lični razvoj koji se pridaje obrazovanju. Ekonomske analize (Jongbloed, 2006: 32)
„pokazuju manji stepen straha od rizikovanja (i zaduživanja) kod osoba sa većim
stepenom obrazovanja“. Strah od rizika i zaduživanja je naročito važan za sisteme sa
studentskim kreditima (uključujući i one čija otplata zavisi od visine prihoda). Dok dobra
informativna kampanja može umanjiti strah od zaduživanju do određene mere, odluke
34
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
studenata i njihovih roditelja u vezi sa nastavljanjem visokog obrazovanja nisu suštinski
racionalne..
Kada se govori o srazmeri između direktne podrške putem stipendija i kredita i
indirektne podrške kroz subvencije (studentima i roditeljima), prva tema se tiče mere do
koje oslanjanje na indirektnu podršku sprečava osamostaljivanje studenata od roditelja.
Zatim, indirektna podrška kroz subvencije, kao i direktna podrška zasnovana na
meritokratskim kriterijumima, može se pokazati manje efikasnom u smislu umanjivanja
efekata studentskog socioekonomskog statusa na dostupnost, napredovanje i završavanje
visokog obrazovanja. Svi izvori prihoda i troškova, kao i njihovi iznosi, važni su kako bi
se promenila finansijska dostupnost visokog obrazovanja. Za navedeno je, takođe, važno
da se imaju informacije o ukupnoj ekonomskoj situaciji u društvu i pouzdani podaci o
trenutnim prihodima koji su na raspolaganju studentima i njihovim roditeljima.
Za razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje od velikog je značaja definicija
ciljeva visokog obrazovanja, a isto tako i napredovanja i završavanje studija bez obzira na
socioekonomske karakteristike studenata i ekonomsku dostupnost visokog obrzaovanja.
Podaci o dostupnosti na nivou sistema visokog obrazovanja, kriju značajne razlike
između i unutar ustanova, čineći neke vrste visokog obrazovanja finansijski nedostupnim
određenim grupama studenata, bez obzira na opštu dostupnost sistema. Ipak, teba istaći,
da opšta dostupnost visokog obrazovanje nije nešto što interesuje pojedinačne studente u
kontekstu njihovog ukupnog ekonomskog položaja (Vuksanović et all, 2009).
U naučnoj ekonomskoj literaturi (Johnstone, 2006, Teixeira et al., 2006) se često
koristi analiza prihoda i troškova, zajedno sa analizom očekivanih javnih i privatnih
dobitaka (i koristi) u raspravama o podeli troškova u visokom obrazovanju. Pri tome se
kao osnovni argument u korist podele troškova za visoko obrazovanja između države i
privatnih korisnika visokog obrazovanja, tj. studenata (iako skup privatnih korisnika ne
uključuje samo studente, već, između ostalog, i poslodavce) jeste, da postoji i značajna
privatna dobit od visokog obrazovanja, nezavisno od javne dobiti, tj. dobiti koju ima
društvo u celini. Ova privatna dobit od visokog obrazovanja, kao što je ukazano ranije,
sagledava se u koristima u smislu višeg prihoda, boljih šansi za zaposlenje, unapređenje
zdravstvenog stanja i osiguranja, unapređenje društvenog položaja itd. Kritičari ovog
pristupa govore o nepouzadanosti metoda i načina na koji su privatne dobiti procenjene,
te kako se procene privatne dobiti upoređuju sa očekivanim procenama dobiti društva. Za
sve ovo bi trebalo imati u vidu da skoro sva istraživačka literatura ukazuje na tešku
merljivost dobiti od visokog obrazovanja, a naročito javnih dobiti. U vezi navedene
35
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
problematike posebno se ističu dva zaključka koja se i istraživačkoj literaturi mogu
sagledati (Psacharopoulos and Patrinos, 2002):
☑ Prvi je, da je javna dobit od visokog obrazovanja manja od privatne dobiti visokog obrazovanja; i
☑ Drugi je, da je javna dobit od visokog obrazovanja manja od javne dobiti od prethodnih nivoa obrazovanja (osnovnog i srednjeg).
U političkim raspravama oba ova zaključka su često korišćena da podrže uvođenje i
povećanje školarina (unapred ili u formi takse za diplomiranje ili kredita, koji zavise od
prihoda).
Osim toga, prvi zaključak se često koristi da podrži podelu rashoda u visokom
obrazovanju, naročito u smislu da bi privatni (studentski i roditeljski) udeo trebalo da
bude veći od budžetskog, a drugi zaključak je često argument u korist manje budžetske
podrške visokom obrazovanju, što suštinski neizbežno znači povećanje direktnih rashoda
za studente i njihove roditelje kroz školarine. Prethodna diskusija služi da istakne
kompleksnost pitanja u vezi sa modelima investiranja u visoko obrazovanje i njegovih
mogućih posledica. Ako je finansijska i druga dostupnost visokog obrazovanja poželjna,
onda je holistički pristup izboru najadekvatnijeg mehanizma neophodan (Vukasović et al,
2009).
U naučnoj literaturi se, u studentske rashode ne uključuju svi troškovi koje sa sobom
povlači visoko obrazovanje. Iz navedenih razloga je korisno napraviti pregled troškova
koje studenti imaju tokom školovanja, a koji obuhvataju:
Troškove školovanja u užem smislu, koji obuhvataju školarine, ali i troškove za
knjige, materijal, opremu;
Administrativni troškovi, su troškovi koji podrazumevaju različite administrativne
takse, koje se plaćaju ustanovi (i/ili departmanu) i u nekim slučajevima i nacionalnim
telima. Ovo često uključuje i članarine u studentskim organizacijama;
Troškovi života tokom studiranja, uključujući smeštaj (za studente koji žive odvojeno
od roditelja), hranu i osnovne potrebe, prevoz, zdravstvo, zabavu.
Osim toga, ekonomska perspektiva školarina uključuje i analizu tzv. oportunitetnih
troškova, a to su prihodi koje student nije ostvario jer studira, a mogao bi da radi. Iako je
ova analiza u suštini samo gruba procena, čak i u slučajevima gde postoji kvalitetna
ekonomija visokog obrazovanja. Isto tako, smatra se da pokušaji procene „cene“ visokog
obrazovanja mogu se pokazati nekoherentnim sa normama i uverenjima koje se vezuju za
visoko obrazovanje.
36
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Iz svega iznetog sledi zaključak da je ukupna problematika investiraranja studenata u
visoko obrazovanje relevatna za funkcionianje i razvoj visokog obrazovanja i da je u
teorijskim raspravama brojnih autora iz oblati visokog obrazovanja, ovoj problematici
posvećena značajna i konstruktivna pažnja.
37
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
3 MODELI INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJE
Investiranja u visoko obrazovanje je jedno od najdinamičnijih tema koje se razmatra u
brojnim državama Evrope i sveta. U raspravama na ovu temu, a skladu sa novom
paradigmom visokog obrazovanja okrenutoj preduzetništvu i menadžmentu, izjašnjava se
protiv tradicionalnih modela investiranja u visoko obrazovanje i zalaže se za nove modele
investiranja kojim bi se afirmisala preduzetnička kultura u visokom obrazovanju u
najširem smislu te reči. Pri tome se, pod tradicionalnim modelom investiranja,
podrazumeva velika zavisnost ustanova od javnih prihoda, odnosno od sredstava
državnog budžeta.
U koncepcijskoj raspravi o modelima investiranja u visokom obrazovanju polazi se
od sagledavanja mehanizama alokacije budžetskih sredstava u visokom obrazovanju, sa
namerom da se u raspravi obuhvate (Canton et al, 2001):
☑ Kanali alokacije;☑ Načini alokacije; i☑ Određivanje iznosa sredstava koja se alociraju.
3.1 Kanali alokacije sredstava
Kanali alokacije budžeskih sredstava odnose se na određivanje primaoca javnih
(državnih) sredstava namenjenih visokom obrazovanju, a postoje dve osnovne
mogućnosti: da primaoci javnih sredstava budu ustanove visokog obrazovanja ili studenti.
Sa aspekta primaoca javnih sredstava modeli investiranja u visoko obrazovanje mogu
biti:
☑ Model investiranja na osnovu ponude, je investiranje po kojem se sredstva za nastavne aktivnosti doznačavaju direktno ustanovi visokog obrazovanja pod posebnim uslovima i kriterijumima;
☑ Model investiranja na osnovu potražnje, je investiranje po kojem se sredstva dodeljuju direktno studentima (svima ili određenom delu studenata, izabranim na osnovu prethodno određenih i transparentnih karakteristika) u formi vaučera. Studenti se slobodno opredeljuju za ustanovu visokog obrazovanja u koju će se upisati, a odabrana ustanova dobijene vaučere od studenata, nakon njihovog upisa, unovčava (Jongbloed, 2006: 41).
Model investiranja u visoko obrazovanje na osnovu ponude primenjuje se u većini
zemalja Evrope. Navodi se karakterističan primer Danske, gde se primenjuje model
investiranja na osnovu ponude koji je zasnovan na rezultatima (izlaznim elementima) i
38
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
direktno je povezan sa brojem studenata koji su položili ispite. Za svakog studenta koji
položi određeni ispit, ustanovi se dodeljuje određena svota novca iz budžeta (Canton et
al, 2001: 89). Nedostatak pomenutog modela je, da se njegovom primenom onemogućava
ustanovama dugoročno planiranje njihovog razvoja, jer do usvajanja budžeta nije moguće
unapred znati koliko sredstava će biti dodeljeno pojedinim ustanovama.
Vezano za ovu problematiku, treba reći, da je najveći broj modela investiranja u
visoko obrazovanje suštinski mešovit kada je reč o mehanizmima alokacije jer, i kada
ustanove primaju sredstva direktno iz državnog budžeta, studenti i njihove porodice mogu
primati neka „skrivena“ sredstva (o ovome je bilo reči u prethodnom poglavlju u delu o
investicijama u visoko obrazovanje i u delu o investiranja iz perspektive studenata).
Sistem vaučera daje studentima mogućnost izbora između ustanova (Jongbloed, 2006:
42). Ovo stavlja studente u poziciju veoma sličnu poziciji „kupca" (iako on/ona ne kupuje
visokobrazovne usluge svojim novcem, već novcem, odnosno vaučerom koji obezbeđuje
Vlada, a koji je skupljen putem poreza) i podrazumeva značajno „potržištavanje" visokog
obrazovanja. Ovo takođe podrazumeva da iznos javnih sredstava koju dobija jedna
ustanova veoma zavisi od njene mogućnosti da privuče studente. Isto tako, određeni
studijski programi unutar pojedinih ustanova možda neće privući onoliko „vlasnika
vaučera" koliko će privući neki drugi studijski programi te iste ustanove visokog
obrazovanja, što može izazvati probleme u internoj raspodeli sredstava. S druge strane,
smatra se (Domazet, 2007) da će ovo dati ustanovama više slobode od države, naročito
zato što investiranje (kao ključni mehanizam i instrument upravljanja) neće više biti pod
direktnom kontrolom države. Ovaj model investiranja bi trebalo da potstiče konkurenciju
između ustanova visokog obrazovanja koje nude upis studentima na studijske programe
iz sličnih oblasti i da dovede do njihovog nastojanja da povećaju kvalitet nastave. Ipak,
treba biti svestan da visoko obrazovanje ne može biti imuno na mane tržišta, naročito u
sistemima koji nisu snažni u obezbeđivanju kvaliteta visokog obrazovanja,
transparentnosti i pouzdanosti informacija. Neke ustanove mogu biti uspešnije u
reklamiranju visokog obrazovanja nego u obezbeđivanju istog, naročito imajući u vidu
(već pomenute) probleme u postizanju saglasnosti o kvalitetu visokog obrazovanja i da li
(i kako) ga možemo izmeriti? Osim toga, studijski programi visokog obrazovanja nemaju
identičnu cenu koštanja, kako u smislu stvarnih materijalnih troškova (npr. medicina ili
tehničke nauke su skuplje od političkih ili ekonomskih nauka), tako i u vrednosti i
prestižu pojedinih ustanova visokog obrazovanja. Sistem vaučera bi morao da bude
dovoljno osetljiv na takve razlike, kako bi se izbegli problemi, mada bi ga navedene
činjenice u odnosu na cenu koštanja pojedinih studijskih programa visokog obrazovanja
možda učinilo nepotrebno komplikovanim (Vukasović et al, 2009: 43). Takođe, nisu ni
39
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
svi studijski programi programi podjednako popularni među studentima, što može voditi
preteranoj potražnji za jedne i veoma malom intresovanju za druge programe. Sve ovo
potencijalno može voditi nestajanju pojedinih nepopularnih studijskih programa, čak i
kada bi oni bili neophodni (i za sistem i društvo i za ustanove) i dobroga kvaliteta.
Pojedina istraživanja koja se odnose na povećavanje studentske slobode izbora,
posebno ponašanja studenata pri izboru ustanove visokog obrazovanja (Ball, 2002; Zietz i
Joshi, 2005) pokazuju da se ne može pretpostaviti da će studenti napraviti racionalan
izbor ustanove i oblasti studiranja, čak i ako budu u poziciju da biraju. Na izbor vrste i
konkretne ustanove visokog obrazovanja utiče složena kombinacija ličnih očekivanja,
motivacija i težnji, a na sve njih utiču porodica, vršnjaci, rođaci, mediji, nastavnici, idoli (
Müller and Karle, 1993).
Poslednja i najvažnija tema vezana vaučera jesu kriterijumi koji se koriste za
određivanje koji studenti imaju pravo na vaučere. U kojoj meri će vaučeri biti zasluga i/ili
potreba nije ograničeno samo na akademsku raspravu o investiranju visoko obrazovanje,
jer je to pitanje povezano sa značajem koji se pridaje ciljevima, kao što su izuzetnost,
jednakost, efikasnost itd. Posebno ističemo u prethodnom poglavlju već pomenuti stav, da
je kriterijum u potpunosti zasnovan na zaslugama (meritokratski sistem) često neosetljiv
na nejednakosti akumulirane u ranijim fazama obrazovanja (Bourdieu and Passeron,
1990; Morrow and Torres, 1994; Müller and Karle, 1993).
3.2 Namena alociranih sredstava
Ukoliko se sredstva investiraju u ustanovu visokog obrazovanja celishodno je
raspravljati o načinima alokacije tih sredstava i o njihovoj nameni. Rasprave na ovu temu
aktuelne su kada osnivač ustanova (kod državnih ustanova o je Vlada) alocira ukupnu
svotu plniranih budžetskih sredstava (eng. lump sum funding) ili kada odluči (manje ili
više detaljno) koji deo te svote bi trebalo da se koristi za koju aktivnost. U definisanju
namene budžetskih sredstava identifikuju se dva načina opredeljivanja rashoda:
☑prvi koji je u pogledu trošenja sredstva uopšteniji i definiše samo široku odredbu da je
jedan deo sredstva namenjen za istraživanje, a drugi za obrazovanje; i
☑drugi koji vrlo konkretno, poput naloga „ovaj iznos novca ćete iskoristiti da platite
račun za struju".
Definisanje namene sredstava od strane osnivača ne znači da će ustanove sredstva
potrošiti na predložen način, naročito ako ustanove imaju druge izvore (studente ili
40
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
privredu) prihoda. Isto tako, osnivač može odlučivati o delu fiksnih i varijabilnih
sredstava namenjenih ustanovi, kao i o njihovoj srazmeri. Fiksirani deo sredstava trebalo
bi da obezbedi određeni nivo kontinuiteta i stabilnosti ustanove visokog obrazovanja, što
je poželjno. U navedenom slučaju varijabilni deo sredstva je onaj sa kojima ustanova
slobodno raspolaže na osnovu toga da li je ustanova ispunila određeni kriterijum. Sa
ciljem povećanja performansi u određenim odabranim aspektima visokog obrazovanja,
„varijabilni deo sredstava može se koristiti kao mehanizam podsticanja takmičenja među
institucijama“ (Canton et al, 2001: 87).
Generalno se smatra, da investiranje u visoko obrazovanje metodom alociranja
ukupne svote, doprinosi povećanju autonomije ustanova u odnosu na državu kao
osnivača, povećanju mogućnosti strateškog planiranja razvoja, interne strukture,
eksternog pozicioniranja i doprinosi razvoju preduzetništa u visokom obrazovanju. S tim
da, razvoj preduzetništva zahteva, da donosioci odluka (menadžment) unutar ustanove
visokog obrazovanja imaju dovoljan kapacitet i legitimitet da te odluke donesu, da ih
implementiraju i da unutar ustanove postoji konsenzus o strategijama razvoja.
3.3 Kriterijumi i mehanizmi alokacije
Osnov alokacije odnosi se na kriterijume i mehanizame koji se koriste pri određivanju
iznosa sredstava koja će biti investirani u visoko obrazovanje. Generalno, mehanizmi
mogu različiti i podrazumevaju isto tako različite modele investiranja: investiranje po
formuli, model ugovora o iznosu investiranja koji se potpisuje između osnivača i
ustanova, model pregovaranja između države (tj. Vlade) i ustanova o iznosu investiranja,
kao i model performansi.
Investiranje po modelu formule, je nesumnjivo najobjektivniji mehanizam koji se
primenjuje i u Republici Srbiji. Formula se zasniva na nizu parametara koji su vezani za
broj upsanih studenata, broj nastavnog i nenastavnog kadra, (ulazni kriterijumi), broju
studenata koji su diplomirali na osnovnim studijama ili uspeha koje studenti ostvaruju
tokom studija, broj diplomiranih koji nastavljaju sa visokim obrazovanjem (na master ili
doktorskom nivou), trajanje studija, broj svršenih ili studenata koji su napustili studije
(izlazni kriterijumi) ili kombinovano po kriterijumima ulaza i izlaza, broju različitih
studijskih programa, vrstu nastave, raspoloživu infrastrukturu u opremu (Jongbloed i
Vossensteyn, 2001). Sa modelom formule koji sadrži izlazne kriterijume ustanove imaju
jak podstrek da smanje troškove, a slab podstrek da poboljšaju obrazovni kvalitet, dok sa
ulaznim investiranjem ustanove, takođe, imaju jak podsticaj da smanje troškove, a slab
podsticaj da isporuče kvantitet za izlaz (Jacobs i Ploeg, 2005) Osnovni nedostatak
41
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
investiranja na bazi formule ogleda se u tome da više razvijene ustanove uvek dobijaju
veća sredstva i time im se omogućava dalji razvoj. Na taj način se jaz između ustanova
samo produbljuje i navedeni problem se u nekim zemljama prevazilazi uvođenjem
posebnih korektivnih mehanizama (Turajlić, 2007). U različitim zemljama Evrope u
primeni su različite formule koje odslikavaju specifičnosti sistema obrazovanja, ali i
razumevanje svrhe samog sistema od strane države. U načelu, ovaj model, budući da
koristi objektivne kriterijume, omogućava potpuno jasan uvid u raspodelu sredstava
između ustanove visokog obrazovanja, a time omogućava i njihovu uporednu analizu.
U Evropi, u većini zemalja, u primeni je model investiranja po osnovu formule u
kojoj su kombinovani izlazni i ulazni kriterijumi. Značajno je ipak napomenuti, da se u
pojedinim visoko razvijenim zemljma, posebno u skandinavskim zemljma, sve više
razrađuje primena formule modela investiranja koja se zasniva isključivo na izlaznim
parametrima. Jedan broj zemalja u Evropi ima formule za investiranje kojima je,
specifičnom setu ulaznih i izlaznih kriterijuma, pridata određena težina ili ponder (često
na osnovu disciplinarnih razlika). U formuli može biti definisano i koji deo je investiranje
fiksan (u smislu da se isti iznos daje ustanovi svake godine), a koji je varijabilan i
definisan u odnosu na neke indikatore uspešnosti.
Investiranje po modelu ugovora, zasniva se na utvrđivanju iznosa investicija u visoko
obrazovanje na osnovu potpisanog ugovora između ustanova i osnivača (Vlade). Kao
prednost utvrđivanja iznosa investiranja putem ugovora sa aspekta osnivačem, ističe se,
mogućnost da on utiče na razvoj same ustanove u skladu na procenjenim potrebama
društva. Osnovni nedostatak ovog modela je činjenica da na konačnu odluku značajno
utiče lobiranje ili politički uticaj koji pojedina ustanova može da ostvari. Na taj način
ustanove se mogu dovesti u potpuno neravnopravan položaj na osnovu kriterijuma koji
nisu u vezi sa akademskim potencijalom ustanove.
Ugovor između ustanove i osnivača obično se sačinjava na određeno vreme tokom
kojeg obe strane imaju određena prava i obaveze. Pojednostavljeno, osnivač se obavezuje
da obezbedi investiranje, dok se ustanova obavezuje da obezbedi nastavu, istraživanje i/ili
druge usluge visokog obrazovanja. Ugovori u investiranju se, u najvećoj meri, fokusiraju
na ishode nastave, istraživanja i/ili usluga visokog obrazovanja.
Model pregovaranja o nivou investiranja osnivača (Vlade), uključuje odnos koji je
više partnerski, i to između utanove, s jedne strane, i osnivača ili posredničkih tela, kao
što su nacionalni saveti za visoko obrazovanje, saveti za investiranje u pojedine oblasti i
disciplina studija (naročito kada je reč o istraživanju), s druge. Često je polazna tačka za
pregovore iznos sredstava koji je već dodeljivan ustanovi, a tokom pregovora, određeni
42
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
zahtevi u vezi sa ulaznim elementima ili, češće, u vezi sa ishodom mogu biti stavljeni
pred ustanove. Treba istaći, da određeni mehanizmi investiranja predstavljaju
kombinaciju sva tri osnova alokacije, što podrazumeva da formula za investiranje ili
sadržaj ugovora mogu biti određeni i kroz proces konsultacija različitih aktera u oblasti
visokog obrazovanja.
Model investiranja na osnovu performansi, je u osnovi model u kojem se i dalje
primenjuje svojevrsna formula, ali se pored parametara vezanih za broj studenata, potrebe
nastave i postojeću infrastrukturu, uključuju i rezultati rada ustanove. U ovom modelu
investiranja posebno je značajno pitanje izbora i definisanje kriterijuma koji se koriste u
određivanju iznosa budžetskih sredstava za investiranje u visoko obrazovanje, a koji
odražavaju rezultata rada ustanove npr. citiranost, patenti, doktorske disertacije,
međunarodna saradnja itd.
Ono šrto je posebno značajno istaći na kraju rasprave o kriterijumima i mehanizmima
investiranja u visoko obrazovanje je da nije jednostavan izbor između ulaznih i izlaznih
kriterijuma, kao i značaj koji im se daje, kao ni drugi izbori, koji se između ostalog se
zasnivaju na definisanoj ulozi visokog obrazovanja (Canton et al, 2001: 86). Jedostrani
izbor, odnosno, kriterijumi zasnovani isključivo na ulaznim ili izlaznim elementima neće
dati očekivane rezultate u primeni izabranog modela investiranja. Ističe se, da kriterijumi
zasnovani na ulaznim elementima nisu efikasni u smislu obezbeđivanja poželjnih (ili
očekivanih) razultata procesa visokog obrazovanja, jer ako je , na primer, iznos javnih
sredstava određen na osnovu broja studenata upisanih u prvu godinu studija, ustanova će
težiti da upiše što je više moguće studenata. U određenoj meri, ovo se može opravdati
idejom „ekonomije obima" (economies of scale), mada se može lako pretvoriti u
„prenaseljenost" ustanove studentima i stoga dovodi do smanjenja kvaliteta studiranja.
Primena isključivo ulaznh elemenata može značiti snižavanje kriterijuma za upis na
ustanovu, ali i pooštravanje uslova za upis na narednu godinu studija. Ovo bi, prirodno,
vodilo velikoj stopi odustajanja ili produžavanju perioda studiranja (Vuksanović et all,
2009).
Insistiranje i sužavanje kriterijuma na ishode, naročito ako set kriterijuma ne može
adekvatno da obuhvati sve efekte koje visoko obrazovanje može i mora voditi smanjenju
kvaliteta visokog obrazovanja. Ako se ustanovama daje više sredstava za više
diplomiranih studenata, one mogu pokušati da uvećaju iznos „ubrzavanjem" studiranja
putem smanjenja radnog obima i kriterijuma, kao i usvajanjem neadekvatnih metoda
ocenjivanja. S druge strane, određen izbor izlaznih kriterijuma može, takođe, iskazati
značaj koji je pridat širim društvenim ciljevima.
43
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
U narednoj ilustraciji prikazuje se šematska klasifikacija mehanizma i kriterijuma
investiranja u visko obrazovanje sa dva aspekata: prvi, u kojoj meri visokim
obrazovanjem upravlja država ili tržište, i drugi koji su ključni kriterijumi i mehanizmi za
alokaciju budžetskih sredstava za investiranje u visoko obrazovanje.
Ilustracija 1 - Klasifikacija kriterijuma i mehanizama investiranja u visoko obrazovanje
Izvor: Jongbloed, B. (2003) „Institutional Funding and Institutional Change“ Vitium Press, Brno, pp.123 i Vukasović et al (2009) „Finansiranje visokog obrazovanja u Jugoistočnoj Evropi: Albanija, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Srbija“, Centar za obrazovane politike, Beograd, str. 46.
Na osnovu date ilustracije i sprovedenih istraživanja od strane poznatih autora u
visokom obrazovanju (Jongbloed, 2003, Gornitzka and Maassen, 2000) pokazuje se da u
mnogim zemljama postoji uočljivo pomeranje od mehanizama, odnosno modela
investiranja dominantno zasnovanih na ulaznim ka onima zasnovanim na izlaznim
parametrima (predstavljeno sivom strelicom). Postoji tendencija promena modela
investiranja (ili se debatuje o potrebi tih promena) ka više tržišno orijentisanim modelima
i kriterijumima (što je predstavljeno belom strelicom). Treba reći da je predmetnom
ilustacijom predstavljena klasifikacija modela investiranja i kriterijuma u visokom
obrazovanju, dok su konkretni mehanizmi, odnosno modeli i kriterijumi investiranja, u
realnosti, uvek hibridi pojednostavljenih teorijskih modela (Gornitzka and Maassen,
2000).
44
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
3.4 Modeli investiranja u odabranim zemljama Evrope
Sistemi javnog investirnja u razvijenim zemljama Evropske unije karakteriše trend
preorijentisanja ka modelima investiranja koji daju „ustanovama slobodu u raspodeli
sredstava za nastavu i/ili istraživanje na način koji odgovara tim ustanovama“ (Jongbloed
i Vossensteyn, 2001: 256). Navedeni način investiranja, kao što je već pomenuto, je
poznat kao alociranje celokupne svote (eng. lump sum funding) i ono zamenjuje
prethodno dominantan način investiranja „prema budžetskim stavkama“ (Jongbloed,
2003: 124). Investiranje prema budžetskim stavkama zasnovano je na zahtevima (planovi
aktivnosti, predlozi budžeta) koje podnose budžetske vlasti - obično Vlade. Raspodela
budžeta obično je zasnovana na stavkama od prethodne godine, a posebne stavke se
potom ugovaraju između predstavnika obrazovnih ustanova i obrazovnih i finansijskih
vlasti., odnsno osnivača. Treba reći da mehanizam alociranja celokupne svote omogućuje
i obezbeđuje veću autonomiju investiranja, ali i veću odgovornost ustanova visokog
obrazovanja za efektivnost i efikasnost utroška alociranih sredstava.
Visoko obrazovanje u zemljama u tranziciji kao što je Republika Srbija, inspirisano
Humboltov modelom univerziteta (Lolić, 2006) oslanja se na tradiciju slobode u nastavi i
učenju. Navedeno ponašanje se može objasniti potrebom da se univerzitet oslobodi
kontrole države kojim dominiraju političke stranke (Neave, 2003: 27). Univerziteti su
pokušavali da održe svoju samostalnost novom legitimnošću unutar procesa tranzicije
društva. Pod takvim okolnostima veoma je teško postići uspeh u eksterno iniciranim
(nametnutim) reformama, uključujući i nametanje modela javnog investiranja u visoko
obrazovanje. Dok se osnovni trend u drugim delovima Evrope, kao što je već rečeno,
kreće ka izlaznim modelima i integralnom ugovornom investiranju u visoko obrazovanje,
kao i prema modelima performansi, u sistemima visokog obrazovanja zemalja u tranziciji
ne postoji, zasada, namera da se krene ka tom smeru. Obrazovni sistem tih zemalja ušli su
u tranzicioni period opterećeni tradicijom državne kontrole nad ustanovama. Investiranje
prema budžetskim stavkama je zajednički način alokacije u sistemima visokog
obrazovanja zemalja u tranziciji, mada je u svim zemljama uočena potreba za promenom
i čine se koraci u pravcu veće institucionalne autonomije. Međutim, brzina i usmerenje
reforme mehanizama i modela javnog investiranja razlikuje se od zemlje do zemlje.
U zemljama bivše SFR Jugoslavije, koje se sve mogu smatrati zemljama u tranziciji,
reformisani su modeli investiranja u visoko obrazovanje u Sloveniji, a donekle i u
Hrvatskoj. Po tim modelima investiranja državni budžet je za ustanove visokog
obrazovanj planiran tako da specifikuje, stavku po stavku i specifikuje sve troškove
ustanova. Karakteristično je da su ustanove visokog obrazovanja u Sloveniji u velikoj
45
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
meri autonomne u odlučivanju o internoj raspodeli sredstva, uz neka ograničenja u
pogledu akademskih oblasti, dok se za Hrvatski model investiranja u visoko obrazovanje
se ne može reći da omogućava širu autonomiju ustanova u investiranju budžedtskih
sredstva. U Republici Srbiji, načini alokacije budžetskih sredstava menjani su manje
radikalno tokom protekle dve decenije. Univerziteti imaju veoma skromnu finansijsku
autonomiju i Vlada odlučuje o troškovima, odnosno stavkama budžeta visokog
obrazovanja namenjenog ustanovama visokog obrazovanja.
U narednom tekstu prikazuje se pregled modela investiranja u visoko obrazovanje
koji se primenjuju u odabranim zemljama Evrope, i to: u Danskoj u kojoj se primenjuje
specifičan model investiranja visoko obrazovanje zasnovan isključivo na izlaznim
kriterjumima, dok pomenuta zemlja izdvaja značna budžetska sredstva za visoko
obrazovanje. Danska je po sprovedenom istraživanju koje se prikazuje u narednim
poglavljima ove diseracije, po konkurentnosti visokog obrazovanja u samom vrhu
evropskih zemalja, u Norveškoj, kao skandinavskoj zemlji, u kojoj je u primeni model
investiranja u visoko obrazovanje kojim se sredstva neposredno dodeljuju studentima, u
Nemačkoj i Velikoj Britaniji, kao dvema ekonomski razvijenim zemljama Zapadne
Evrope i Evropske unije u kojima se za investiranje u visoko obrazovanje izdvajaju
značajna budžetska sredstva, Mađarskoj i Češkoj kao zemljama u tranziciji i zemljama
bivšeg socijalističkog lagera, kao i u Sloveniji i Hrvatskoj kao tranzicionim zemljama u
okruženju Republike Srbije čiji su sistemi visokog obrazovanja najsličniji Republici
Srbiji. O svakom modelu investiranja data je i kratka diskusija o (mogućim) posledicama
koje pojedini modeli investiranja imaju (ili mogu imati) na kvalitet visokog obrazovanja,
ali i na dostupnost, napredovanje i završavanje studija.
3.4.1 Model investiranja u visokoobrazovanje u Danskoj
Reformama u oblasti visokog obrazovanja koje su u započete Danskoj 1992. godine
ustanovljen je novi model investiranja u visoko obrazovanje koji se popularno naziva
„modelom taksimetra". Novi model investiranja u visoko obrazovnje je u, pomenutoj,
razvijenoj državi Evropske unije zasnovan je na rezultatima, odnosno izlaznim
elementima, jer je on „direktno povezan sa brojem studenata koji su položili ispite"
(Canton et al, 2001: 89). Za svakog studenta koji položi određeni ispit, ustanovi se
dodeljuje određena svota novca iz državnog budžeta. Iznos budžetskih sredstva zavisi od
naučne oblasti studiranja i ima tri elementa:
☑ troškove obrazovanja i opreme;☑ zajedničke troškove (nenastavno osoblje, održavanje); i ☑ troškove praktične obuke (samo za pojedine predmete).
46
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Danski model investiranja je u potpunosti okrenut ishodima u visokom obrazovanju i
zbog toga su postojali strahovi da će ovaj model investiranja dovesti do hiperprodukcije
diplomiranih studenata ili do smanjenja kvaliteta u visokom obrazovanju. Predvidevši
ove probleme, Danska Vlada je, već 1992. godine, osnovala državnu agenciju za
evaluaciju (Evalueringsinstitut, EVA) i ovlastila istu za procenjivanje kvaliteta visokog
obrazovanja. Prema istraživanjima pomenute državne agencije, nije se desilo opadanje
kvaliteta, prvenstveno zbog činjenice da postoji sistem koji obezbeđuje eksternu kontrolu
visokog obrazovanja generalno, kao i zbog toga što studente ocenjuju spoljni ispitivači
koji bi trebalo da „obezbede pošten i jednak tretman svim studentima, da nadgledaju
standard kvaliteta u državi i da savetuju institucije o kvalitetu programa, kao i da,
godišnje, podnose izveštaje o svojim utiscima i kritikama institucija" (Canton et al, 2001:
92). Neki univerziteti (npr. Univerzitet u Arhusu) izvestili su da gotovo nije bilo efekata u
smislu povećanja broja svršenih studenata (i smanjenja odustajanja od studija) ili
smanjenja produžavanja studija, dok su neke druge ustanove visokog obrazovanja
pokazale negativne efekte na početku funkcionisanja ovog modela, ali su se kasnije
stabilizovale.
Uvođenje ovakvog modela investiranja bilo je praćeno određenim ograničenjima u
prvoj godini njegovog funkcionisanja, u smislu realokacije sredstava između ustanova i
programa kako bi se izbegao „šok" sistema investiranja u visoko obrazovanje. Od tada se
vode debate, kako između samih ustanova, tako i između njih i Vlade, o nivou i o
elementima iznosa koji se investiraju za svakog studenta koji položi ispit. Javna sredstva
se ustanovama visokog obrazovanja u Danskoj se investiraju i za istraživanja i druge
aktivnosti.
3.4.2 Model investiranja u visoko obrazovanje u Norveškoj
U modelu investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u Norveškoj, studenti
ne plaćaju školarinu i školuju se na teret države. Ipak, kada se analiziraju ukupni rashodi
za visoko obrazovanje, može se videti da su privatni i javni doprinosi u investiranju
manje više isti (Shwarzenberger, 2008).
Suština modela investiranja je da svaki norveški student može da uzme kredit od
Državnog fonda za kredite. Fond je osnovan 1947. godine, a u 2005/2006. akademskoj
godini kredite je uzelo oko 270.000 studenata u visokom i višem obrazovanju. Kredit
pokriva troškove života (smeštaj, hranu) za studente u periodu dok nemaju svoje prihode,
odnosno dok studiraju, a iznosi oko 1000 evra mesečno. Kredit je beskamatan sve dok je
osoba koja ga prima u statusu studenta (odnosno sve dok ispunjava kriterijume za
dobijanje sredstava). Ovo takođe znači da se studenti smatraju nezavisnim od roditelja.
47
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
U ovom modelu investiranja postoje posebni aranžmani za diplomirane studente koji
se suočavaju sa teškim uslovima života i za one koji se odsele iz Norveške nakon
diplomiranja. Internacionalni studenti koji studiraju u Norveškoj, takođe, mogu primati
sredstva iz Državnog fonda za kredite, pod tzv. Kvota programom (Quota Programme).
Kredit iz pomenutog Državnog fonda ne zavisi od imovinskog stanja studenta.
Činjenicu da nema studentskih školarina, a imajući u vidu „darežljive“ (naročito u
poređenju sa drugim zemljama) studentske kredite moglo bi se očekivati da u Norveškoj
ne postoje nejednakosti u smislu dostupnosti, napredovanja i završavanja visokog
obrazovanja. Ipak, postoji stratifikacija, kako u smislu pristupa prestižnim ustanovama
(univerziteti u odnosu na strukovne škole, tj. koledže), tako i u smislu prestižnijih
programa (npr. pravo i medicina u odnosu na učiteljske fakultete). Ovo je jasan indikator
da se, kako bi se rešio problem nejednakosti u visokom obrazovanju, moraju rešiti
problemi koji nastaju u ranijim stadijumima obrazovanja (Hansen, 1997), o čemu je već
bilo reči u prethodim poglavljima disetacije.
3.4.3 Model investiranja u visoko obrazovanje u Nemačkoj
U Nemačkoj je u primeni investiranja po modelu ugovora u visoko obrazovanje, s tim
da se kriterjumi alokacije sredstva zasnivaju na performansama. Obzirom sa se Nemačka
savezna država sasatoji od 17 federalnih jedinica, investiranje budžetskih sredstva u
visoko obrazovanje, u skladu sa zakonom o nadležnostima, u velikim delom vrše
federalne jedinice. Čak 90% investiranih sredstava u visoko obrazovanje, uglavnom za
nastavu i fiksne troškove visokog obrazovanja vrši se od strane budžeta federalnih
jedinice, a savezni budžet u srazmeri od oko 10% ukupnih sredstva namenjenih visokom
obrazovanju, investira u opremu i investicije.
U Nemačkoj je, od 2002. godine, došlo do reformi u modelu investiranja u visoko
obrazovanje. Promena paradigme u pravcu konkurentne raspodele i kontrole sredstava
namenjenih za visoko obrazovanje koja se zasniva na učinku, zahtevalo je raspodelu tih
sredstava po novim standardima. Pri tome glavni elementi investicionih strategija postali
su: fleksibilnost dodeljenih budžetskih stavki, samostalnost ustanove u raspolaganju
sredstvima, jačanje preduzetništva i menadžmenta, kao i definisanje ciljeva i stepena
uspešnosti ustanova u odnosu na planirane investicione ciljeve. Kvalitet i konkurentnost
ustanova zasniva se na merenju učinka u sistemu visokog obrazovanja koji se odnose na
iskorišćenost kapaciteta (broj studenata), kvalitet istraživanja i predavanja. Smatra se da
fleksibilni budžeti i izdvajanje sredstava u skladu sa učinkom, dovodi do veće
institucionalne autonomije visokoobrazovnih ustanova i do mogućnosti dugoročnog
planiranja visokog obrazovanja. U tom cilju su, između države (osnivača) i ustanova
48
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
visokog obrazovnaja, zaključeni ugovori o iznosima sredstva koji se ustanovi dodeljuju iz
budžeta (Göbbels-Dreyling, 2003).
Značajno je napomenuti da je u Nemačkoj početkom 2002. godine reformisana i
platna šema visokog obrazovanja. Naime, ukinut je bonus zasnovan na minulom radu
profesora, a umesto toga, uveden je bonus zasnovan na kriterijumu učinka koji se dodaje
na osnovicu plate.
Jedan od izvora investiranja u visoko obrazovanje u Nemačkoj je školarina koju
plaćaju svi studenti. Ovaj vid privatnog investiranja je prilično nov u nemačkom sistemu
visokog obrazovanja, a takođe i veoma kritikovan, zbog prava na jednak pristup
obrazovanja svim građanima. Iz navedenog razloga, školarinu su uveli samo neke
federalne jedinice uglavnom na ekonomsko razvijenijem jugu Savezne Republike
Nemačke.
3.4.4 Model investiranja u visoko obrazovanje u Velikoj Britaniji
Sredstva za visoko obrazovanje obezbeđuje Saveti za finansiranje visokog
obrazovanja (The Higher Education Funding Council) Engleske, Škotske, Velsa i
Ministartvo obrazovanja Severne Irske putem posebnih Fondova za ustanove visokog
obrazovanja koji služi povećanju participacije u visokom obrazovanju. Mehanizmi
investiranja sva četiri britanska regiona su praktično identitčni, a sredstva za investiranje
u visoko obrazovanje se obezbeđuju po osnovu formule zasnovane na izlaznim
kriterijumima i socijalnim elementima. Postoje tri glavne namene dodele javnih sredstva:
☑ sredstva koja se dodeljuju za aktivnosti i mere za obezbeđivanje završetka studija za studente iz tzv. socijalno nižih slojeva;
☑ sredstva za dodatne troškove koje ustanove mogu imati u aktivnostima koje su fokusirane na informisanje studenata iz manje zastupljenih društvenih grupa; i
☑ sredstva namenjena povećanju participacije i poboljšanju položaja studenata sa hendikepom.
Metod i kriterijumi alokacije sredstava Fondova je različit za sve tri kategorije. Na
primer, sredstva namenjena aktivnostima i merama za obezbeđivanje završavanja studija
studenata iz tzv. nižih socijalnih grupa raspodeljuju se po formuli koja uzima u obzir rizik
nezavršavanja (određen na osnovu analize faktora koji utiču na stopu završavanja iz
prethodnih godina) koji zavisi od karakteristika studenta (godine starosti, uspeh na
maturskom ispitu itd.), kao i tipa ustanove. Postoji značajna transparentnost u smislu
metoda alokacije sredstava, bez obzira na činjenicu da neke od ovih kategorija sadrže
atipične izlazne kriterijume, kao i da se sve navedene metode, u velikoj meri, oslanjaju na
49
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
ranija istraživanja efekata metoda investiranja sredstava: na dostupnost, napredovanje i
završavanje visokog obrazovanja.
Značajno je napomenuti da model investiranja u visoko obrazovanje koji se
primenjuje u Velikoj Britaniji baziran na izlaznim kriterijumima i ima tri elementa (Barr,
Johnston, 2010):
☑ odložene promenljive školarine koje omogućavaju više novčanih sredstava univerzitetima i koje jačaju konkurentnost tih univerziteta, a podstiču efikasnost studiranja;
☑ studentske kredite koji se otplaćaju u ratama od poreza na zaradu, a pokrivaju troškove školarine i troškove života čineći školovanje besplatnim ili bar većim delom besplatnim;
☑ državni podsticaji mladima da nasatve školovanje na univerzitetima davanjem školarina iz javnih izvora i stipendija od univerziteta.
Razmatrajući izvore investiranja u visoko obrazovanje, pojedini autoriteti iz oblsti
visokog obrazovanja u Velikoj Britaniji, kao što su Nicholas Barr i Alison Johnston ističu
da oslanjanje isključivo na javne (poreske) prihode ne doprinosi prosperitetu i razvoju
visokog obrazovanja (Barr, Johnston, 2010). Autor Nicholas Barr čak navodi da postoje
ograničenja koji se tiču prioriteta u trošenju javnih sredstva, stoga u Velikoj Britaniji
„opada iznos investiranja po studentu, a da broj studenata raste“ (Barr, 2004:4). Zalaže se
za izlazni model investiranja u visoko obrazovanje koji bi preko korektivnog faktora
podsicao specifične društvene grupe studenata, pre svega iz manje zastupljenih
društvenih grupa i studente sa hendikepom.
3.4.5 Model investiranja u visoko obrazovanje u Mađarskoj
Javno investiranje u visoko obrazovanje u Mađarskoj od strane osnivača ustanova
(Vlade) uređeno je po modelu formule. Kriterijumi investiranja utvrđuju se na osnovu
broja primljenih budžetskih studenata za čije troškove školovanja se, u celini, obezbeđuju
sredstva iz budžeta. Budžetski studenti ne plaćaju školarinu, za razliku od
samofinansirajućih studenata koji sami plaćaju školarinu na univerzitetima ili visokim
školama.
Sistem javnog investiranja u visoko obrazovanje u Mađarskoj je u osnovi
centralizovani sistem i ne postoji mogućnost da ustanove pregovaraju o broju studenata,
jer Vlada je ta koja za svaku školsku godinu određuje broj studenata koji će biti primljeni
na univerzitete ili visoke škole. Navedeni broj studenata se određuje na osnovu potreba na
tržištu rada (u posebnim oblastima), potražnje za studentima i kapaciteta ustanova
visokog obrazovanja. Kao što je napomenuto, investiranje države zasniva se na
osnovnom kriterijumu broja studenata, ali se, isto tako, primenjuju kriterijumi koji se
50
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
odnose na učinak, odnosno ishode vezane za vreme studiranja i broj studenata koji
završavaju fakultete i visoke škole.
Do vremena kada je uveden sadašnji model investiranja na osnovu formule koji
primenjuje u Mađarskoj, budžetska sredstva su se ustanovama visokog obrazovanja
dodeljivala samo na osnovu ulaznih kriterijuma, i to srazmerno broju studenata. Međutim,
ispostavilo se da navedeni model predstavlja opasnost za kvalitet obrazovanja u svakoj
ustanovi visokog obrazovanja koja se suočava sa nedostatkom sredstava. Razlog obaranja
kvaliteta visokog obrazovanja je bio taj, što su ustanove imale malo motiva i potsticaja da
spreče slabije studente da nastave studiranje na ustanovama, iz razloga, što bi smanjeni
broj upisanih studenata doveo do još manjih sredstava koja bi se investirala u ustanove iz
državnog budžeta. Kako bi se sprečilo napuštanje ustanova od strane studenata, ustanove
visokog obrazovanja su bile u situaciji da obaraju svoje kriterijume, a time i kvalitet
studiranja (Jongblode, 2003). Zbog navedenih problema, došlo je do promena tog modela
investiranja i do konstituisanja sadašnjeg modela koji sadrži i izlazne kriterijume u
formuli modela.
Naime, po važećem modelu investiranja, u ustanove visokog obrazovanja se
normativno investira iz budžeta, ne samo na osnovu upisa studenata, već na osnovu broja
primljenih studenata za ukupno trajanje studija. Primenom navedenog model investiranja,
smanjio se vremenski interval u kojem studenti završavaju fakultete, a broj studenata koji
napuštaju fakultete i visoke škole je na godišnjem nivou od oko 4%.
Zaključak je, da je mađarski sistem investiranja u visoko obrazovanje dualan model
sa normativnim (javnim) sredstvima koja se investiraju po formuli i sredstvima školarina.
Isti je centralizovan, a investiranje u visoko obrazovanje je u većoj meri usmereno ka
učinku (izlazni kriterijumi) nego na broj studenata (ulazni kriterijumi).
3.4.6 Model investiranja u visoko obrazovanje u Češkoj
Novi zakonski propisi iz oblasti visokog obrazovanja, Zakon o visokom obrazovanju
iz 1998. godine i skorašnji Zakon o podršci istraživanju iz 2002. godine doveli su do
promena u sistemu visokog obrazovanja u Češkoj. U odnosu na investiranje u obrazovnu
delatnost ustanova visokog obrazovanja, pomenutim zakonima, predviđeno je da se
sredstva iz budžeta dodeljuju ustanovama po modelu formule. Normativni deo sredstava
koji se alocira, iz javnih izvora, ustanovi izračunava se kao prizvod broja studenata u
ustanovi i troškova studiranja po studentu.
U Češkoj postoje šest različitih kategorija troškova nastavne delatnosti u visokom
obrazovanju. Normativni trošak za „skupe“ studijske programe (medicina, tehničke
51
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
nauke) je 3,5 puta veći nego za „jeftine“ studijske programe (društvene nauke). Formula
modela investiranja u visoko obrazovanje je, u proteklih nekoliko godina, pretrpela samo
nekoliko korekcija i manjih promena, koje je inicirao Predstavnički odbor visokog
obrazovanja koji donosi ključne odluke u oblasti razvoja visokog obrazovanja u Češkoj.
Pomenuti Odbor je sastavljen od predstavnika Ministarstva prosvete, Saveta ustanova
viskog obrazovanja, Češke rektorske konferencije i sekretara fakulteta.
Pomenuti zakoni uvode i veoma bitan novi element u visokom obrazovanju koji se
odnosi na obavezu dugoročnog planiranja aktivnosti svake državne ustanove visokog
obrazovanja. Sadržaj planova ustanova i njihova usklađenost sa dugoročnom planskom
strategijom države u ovoj oblasti, ima važnu ulogu u određivanju iznosa državnih
subvencija ustanovama visokog obrazovanja. Naime, Ministarstvo prosvete putem javnog
poziva (tendera) vrednuje projekte ustanova i njihovu kompatibilnost sa okvirnim
ciljevima koje je postavila državna strategija, a za odobrene projekte se vrši dodatno
investiranje od strane države. Cilj je povećati procenat učešća budžeta koji će se
investirati u realizaciju projekata dugoročnog razvoja visokog obrazovanja na oko 30%,
čineći navedeno investiranje značajnim instrumentom u upravljanju sistemom visokog
obrazovanja.
Kriterijumi koji se koriste u raspodeli sredstava velikim delom su determinisai
ishodima u oblasti obrazovanja i istraživanja. Sredstava za planiranje istraživanja i
razvoja, učiniće da češki sistem viskog obrazovanja bude orjenisan u većoj meri ka
ciljevima koji se uklapaju u Vladinu strategiju razvoja viskog obrazovanja, ali koji
istovremeno oslikavaju razlike među ustanovama. Drugi deo sredstava budžeta, koja nisu
normativna, su namenjena raznim aktivnostima i namenama u visokom obrazovanju kao
što su, na primer, smeštaj studenata i školarine za studente doktorskih studija (Jongblode,
2003).
Osim prihoda iz budžeta, značajan izvor javnih prihoda u visokom obrazovanju je i
od Fonda za razvoj visokog obrazovanja koji vodi Ministrarstvo prosvete u saradnji sa
Savetom visokoškolskih ustanova, a sredstva pomenutog Fonda su dostupna i za
kapitalne investicije u oblasti visokog obrazovanja.
3.4.7 Model investiranja u visoko obrazovanje u Sloveniji
Proces integracije univerziteta u Sloveniji započeo je već devedesetih godina prošlog
veka, ali je Bolonjski proces je u oblast visokog obrazovanja Slovenije primenjen 2004.
godine, donošenjem novog Zakona o visokom obrazovanju. Treba istaći i činjenicu, da je
u proteklih deset godina u Sloveniji je broj privatnih ustanova visokog obrazovanja u
52
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
stalnom porastu. Sistem visokog obrazovanja, prema pomenutom Zakonu u Sloveniji,
čini nova struktura koju čine tri ciklusa studija (5A, 5B i MA) koji bi trebalo bi da se
postepeno uvode u sve oblasti visokog obrazovanja i na svim tipovima ustanova visokog
obrazovanja.
U Sloveniji je u oblasti investiranja u visoko obrazovanje u primeni model formule sa
kombinacijom ulaznih (broj redovnih studenata) i izlaznih (broj diplomiranih studenata)
kriterijuma u toj formuli. Ukupan iznos budžetskih sredstva koji se alocira ustanovama
visokog obrazovanja izračunava se na osnovu pomenute formule modela i kriterijuma, a
kao poseban kriterijum za utvrđivanja ukupnog iznosa budžetskih sredstava uzima se i
iznos prošlogodišnje celokupne alocirane sume. Poslednji navedeni kriterijum služi kao
faktor stabilnosti kako bi se sprečile velike godišnje oscilacije i omogućilo dugoročno
planiranje visokog obrazovanja.
Sam proces raspodele javnih sredstava odvija direktno između države i ustanova
visokog obrazovanja, s tim da se ukupna godišnja sredstva ustanova stiče po dva osnova
kao: osnovna godišnja sredstva i normativna godišnja sredstva. Osnovna godišnja
sredstva definisana su Uredbom Vlade Republike Slovenije (Uredba o javnem
financiranju visokošolskih in drugih zavodov od leta 2004 do leta 2010, „Uradni list
Republike Slovenije“, št. 134/03, 72/04, 4/06, 132/06, 99/08, 30/09, 60/2010) i njihov
iznos je utvrđen za 2003. godinu. Za svaku narednu budžetsku godinu utvrđuje se novi
iznos osnovnih sredstava koji se koriguje u skaldu sa ostvarenim rastom BDP u Sloveniji
u prethodnoj godini.
Normativni deo sredstva izračunava se po formuli, koja ima, kako je već rečeno,
izlazno – ulazne elemente i korektivne faktore raspodele sredstva koji su utvrđeni po
studijskim oblastima u kojima ustanove obavljaju svoju delatnost. Dodatna karakteristika
modela investiranja u Sloveniji je, da se do 4% ukupnog godišnjeg budžeta za visoko
obrazovanje može se koristiti za: razvoj nastavnog i istraživačkog osoblja, uvođenje
novih programa, međunarodnu saradnju, unapređenje kvaliteta studija i studijskih
programa i druge razvojne zadatake u skladu sa nacionalnim politikama. Ovaj deo javnih
sredstva raspodeljuje se ustanovama visokog obrazovanja u skladu sa tenderskom
procedurom.
3.4.8 Model investiranja u visoko obrazovanje u Hrvatskoj
Stupanjem na snagu novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
2003. godine, u Hrvatskoj je započeta intenzivna reforma sistema visokog obrazovanja.
Suština reforme je razvoj binarnog sistema visokog obrazovanja u kojem se
53
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
univerzitetsko obrazovanje izvodi na univerzitetima, a stručno obrazovanje na višim
školama i školama strukovnog visokog obrazovanja. Obrazovni programi se mogu
sprovoditi i na privatnim obrazovnim institucijama. Broj privatnih ustanova visokog
obrazovanja i studijskih programa je u porastu, mada pre svega u neuniverzitetskom
sektoru, a Zakon o visokom obrazovanju u Hrvatskoj predviđa mogućnost budžetskog
investiranja u studijske programe privatnih ustanova.
U oblasti investiranja u visoko obrazovanje u Hrvatskoj je, shodno započetim
reformama, u primeni je model investiranja po osnovu pregovora. Model uzima u obzir
fakultete, koji su samostalna pravna lica, ali univerzitetskom rukovodstvu pripada uloga
partnera u pregovorima sa Vladom. Navedena činjenica potstiče zajedničku strategiju
univerziteta i vodi ih ka konsenzusu u predlozima u vezi primena modela investiranja.
U pregovorima ustanova visokog obrazovanja i Vlade ključnu ulogu ima Nacionalni
savet za visoko obrazovanje kojeg čine univerzitetski profesori, stručnjaci, istraživači i
predstavnici industrijskog sektora. Veoma značajnu ulogu u procesu pregovaranja ima i
Savetodavni odbor za javno finansiranje u oblasti visokog obrazovanja, kao ekspertsko
telo, čije članove imenuje Rektorski savet, Savet viših škola i Savet stručnih strukovnih
škola. Pomenuti odbor razrađuje ktriterijume za raspodelu budžetskih sredstava i
sačinjava predlog budžeta za visoko obrazovanje. Budžet se, zatim, prosleđuje
Nacionalnom savetu za visoko obrazovanje koji pripema konačni predlog budžeta
visokog obrazovanja, koji mora da bude u skladu sa prethodno određenim kriterijumima
od strane pomenutog Savetodavnog odbora. Konačnu odluku o predlogu budžeta visokog
obrazovanja ima Ministar prosvete.
Prema pomenutom modelu investiranja sredstva se alociraju univerzitetima u celini.
Međutim, propisani uslovi alokacije sredstava ustanovama ostaju bliži modelu
investiranja prema stavkama pošto budžet jasno propisuje koji iznosi sredstava se mogu
trošiti na plate, infrastrukturne troškove itd. Zato se može zaključiti da je model
investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u Hrvatskoj usmeren ka integraciji
univerziteta, ali ne i ka široj i investicionoj autonomiji ustanova visokog obrazovanja.
54
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Tabela 2 - Pregled modela investiranja visokog obrazovanja u odabranim državama Evrope
Naziv zemlje
Primalac budžetskih sredstava
Uslovi raspodele (nivo finansijske
autonomije ustanova)
Osnova i modeli (mehanizmi) investiranja
Danska Visokoobrazovne ustanove - univerziteti
Visok nivo finansijske autonomije
Investiranje na osnovu formule zasnovane isključivo na izlaznim kriterijumima popularno nazvana “taksimetar formula”. Novčana sredstva iz budžeta isključivo se doznačava po položenim ispitima, odnosno po diplomiranom studentu.
Norveška Visokoobrazovne ustanove – univerziteti i studenti
Visok nivo finansijske autonomije
Dvojnost u raspodeli novčanih sredstava za visoko obrazovanje. Formula za investiranje za ustanove i sistem kredita za studente koji se odobravaju iz sredstava državnog Fonda.
Nemačka Visokoobrazovne ustanove - univerziteti
Visok nivo finansijske autonomije
Investiranje na osnovu modela ugovora, a kriterijumi investiranja bazirani na performansama. Veliki deo novčanih sredstava obezbeđuju federalne jedinice (90%), dok savezna država obezbeđuje 10% sredstva, uglavnom za investicije.
Velika Britanija
Visokoobrazovne ustanove - univerziteti
Visok nivo finansijske autonomije
Formula investiranja bazirana na kombinaciji izlaznih kriterijuma i socijalnih elemenata u cilju povećanja dostupnosti studiranja. Javna sredstva se obezbeđuju putem Saveta za finansiranje visokog obrazovanja.
Mađarska Visokoobrazovne ustanove - univerziteti
Visok nivo finansijske autonomije
Investiranje na osnovu formule koja se bazira na kombinaciji ulaznih i izlaznih kriterijuma u cilju smanjenja vremena studiranja i povećanja broja studenata koji završavaju fakultete i visoke škole.
Češka Visokoobrazovne ustanove - univerziteti
Visok nivo finansijske autonomije
Investiranje na osnovu formule sa dominantnim ulaznim kriterijumima i troškovima prema studentu kao planskoj kategoriji budžeta. Javna sredstva se doznačavaju iz budžeta, kao i iz državnog Fonda za razvoj visokog obrazovanja uglavnom za investicije.
Slovenija Visokoobrazovne ustanove - univerziteti
Visok nivo finansijske autonomije.
Investiranje na osnovu formule sa kombinacijom ulaznih i izlaznih kriterijumima: broj upisanih studenata, diplomirani studenti, korektivni faktor za studijske oblasti i korekcija u odnosu na budžet iz prethodne godine.
Hrvatska Visokoobrazovne ustanove -univerzitezti; Posrednička tela u pregovaračkom procesu (Nacionalni savet za visoko obrazovanje)
Povećana finansijska autonomija; kombinacija pregovaranja prema stavkama i autonomnog trošenja dodeljenih sredstava.
Kombinacija pregovora i uglavnom ulaznih kriterijuma polazni elementi su: kapacitet visokoobrazovne ustanove (odnosi se na broj studenata, nastavnog osoblja, infrastrukturu), relativni troškovi studijskih programa i kvalitet ustanove na osnovu analize kvaliteta (još nije sprovedeno). Pregovore koordinira Nacionalni savet za visoko obrazovanje.
Srbija Visokoobrazovne ustanove - fakulteti
Povećana finansijska autonomija u pogledu raspodele plata, nizak nivo fin. autonomije u pogledu javnih sredstava za nastavu: finansiranje prema budžetskim stavkama.
Formula sa ulaznim kriterijumima: broj studenata po normativno nastavnim (obračunskim) grupama, broj nastavnog i nenastavnog osoblja, propisani norma časovi rada. Sredstva za tekuće troškove i nastavna sredstva po kriterijumu učešća budžetskih sredstava u ukupnom prihodu ustanova.
55
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
U cilju veći i bolje preglednosti karakteristika modela investiranja u koji se
primenjuju u odabranim zemljma Evrope, sačinjen je tabelarni pregled pomenutih
karakteristika sa obeležjima modela koji se odnose na primaoca sredstava, uslove
raspodele, kao i osnovne mehanizme alokacije sredstava iz javnih izvora. U predmetnu
tabelu 2, uključen je, radi poređenja njegovih performansi i karakteristika sa analiziranim
modelima evropskih zemalja, i model investiranja koji se primenjuje u Republici Srbiji,
mada će o ovom modelu više reči biti u narednom poglavlju disertacije.
Svrha prikaza tabele 1 je kratak prikaz različitih modela investiranja u visoko
obrazovanje u odabranim zemljama Evrope u poređenju sa modelom investiranja u
Republici Srbiji. Ono što razlikuje ostale analizirane zemlje od Republike Srbije je metod
alokacije budžetskih sredstva. Naime, u Republici Srbiji se sredstava iz budžeta
doznačavaju direktno fakultetima, a ne preko univerziteta, kao što je praksa u ostalim
analiziranim zemljma Evropske unije. U pogledu finansijske autonomije trošenja
investiranih budžetskih sredstava, sve analizirane zemlje osim Hrvatske i Srbije
karakteriše visok nivo autonomije. U odnosu na modele investiranja u visoko
obrazovanje, u posmatranim zemljama Evrope, dominiraju modeli investiranja po osnovu
formule, odnosno ugovora sa različitim su kriterijumima alociranja sredstava. Značajno je
napomenuti da se u Danskoj uspešno primenjuje model investiranja zasnovan isključivo
na izlaznim kriterijumima, dok se u Mađarskoj, Sloveniji i Velikoj Britaniji primenjuje
investicioni model formule sa dominantnim ulazno-izlaznim kriterijumima. U Češkoj je u
primeni model investiranja sa dominantnim ulaznim kriterijumima i sa troškovima po
studentu kao elementom formule modela, a u Nemačkoj i Hrvatskoj se primenjuje model
ugovora koji sklapa država sa univerzitetima i koji se zasniva na kriterijumima
performansi, odnosno ulaznim kriterijumima. U skladu sa Zakonom o visokom
obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 76/2005. i 44/2010.), u Republici
Srbiji, pa tako i u AP Vojvodini, u primeni je model investiranja po formuli koji se
zasniva na isključivo ulaznim kriterijumima alokacije investiranih budžetskih sredstava iz
javnih izvora.
Zaključuje se na osnovu prezentovane tabele 2, da je investiranje u oblast visokog
obrazovanja u odabranim analiziranim državama Evrope uređeno na različite načine, po
različitim modelima i da ne postoji uniformni model investiranja koji bi mogao da posluži
kao evropski standard. Različiti modeli investiranja proizilaze iz društvenih prilika u
pojedinim državama, metoda implementacije Bolonjske deklaracije, istorijskih,
obrazovnih i kuturnih specifičnosti, kao i od budžetskih mogućnosti i opredeljenja države
o visini izdvajanja javnih sredstava za potrebe investiranja u visoko obrazovanje (Kabok,
2010).
56
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
4 MODEL INVESTIRANJA U REPUBLICI SRBIJI
U Republici Srbiji je, od 1995. godine, u primeni model investiranja u visoko
obrazovanje na osnovu formule sa dominantnim ulaznim kriterijumima u alociranju
sredstva ustanovama iz budžetskih izvora. Formulom se određuju dva razdvojena dela
namenskih budžetskih sredstava koja se alociraju: za zarade i za materijalne troškove i
tekuće održavanje. Unutar svakog od ovih delova sredstva ustanova je autonomna u
pogledu određivanja načina raspodele sredstava, uz uslov da se ona ne mogu prelivati iz
jedne u drugu namenu. Ističe se, da je u autonomiji unutrašnje raspodele sredstava u
oblasti visokog obrazovanja, Republika Srbija, odnosno AP Vojvodina, ispred većine
ostalih zemalja Evrope u kojima se tek od nedavno intenzivno govori o investiranju preko
ukupnog iznosa, umesto dosadašnjeg modela investiranja po kome su sredstva
dodeljivana prema striktno definisanim budžetskim linijama. Smatra se, da je investiciona
autonomija u pogledu raspolaganja sredstvima jedini način da se omogući razvijanje
preduzetničkog duha i menadžmenta u visokom obrazovanju, a time i pozicioniranje
ustanove na tržištu visokog obrazovanja.
Posebnu specifičnost sistema investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji je
da su fakulteti, u sastavu univerziteta, samostalna pravna lica sa samostalnim finansijskim
poslovanjem i tekućim računom u okviru konsolidovanog trezora Republike Srbije. U
skladu sa tim se i budžetska sredstva alociraju direktno fakultetima, a ne preko
integrisanog univerziteta kako je slučaj u ogromnoj većini ostalih zemalja Evrope
(Kabok, 2010).
Specifičnost sistema investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji predstavlja i
status nastavnog osoblja. Za razliku od većine evropskih zemalja gde su profesori državni
službenici sa fiksnim zaradama, u Republici Srbiji je raspodela sredstava za zarade
prepuštena samoj ustanovi visokog obrazovanja po pravilima i kriterijumima koje donosi
država. Tek u proteklih desetak godina, kada je konkurencija između ustanova visokog
obrazovanja postala sve izraženija, u mnogim evropskim zemljana počinje da se diskutuje
o prednostima koje bi pružio sistem varijabilnih ličnih dohodaka koji bi zavisili od
opterećenja nastavnika, kvaliteta njegovog rada, kao i ponude, odnosno potražnje za
ekspertima odgovarajućeg profila.
57
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
4.1 Obeležja i parametri modela
Model investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u Republici Srbiji,
odnosno u AP, zasnovan je na formuli i ima kvalitativna i kvantitativna obeležja koja se
analiziraju u cilju sagledavanja uticaja modela na obim i kvalitet invesiranje u visoko
obrazovanje, kao i na njegovu konkurentnost.
U odnosu na kvalitativne performanse ističe se da model ne prepoznaje ishode
(rezultate) u visokom obrazovanju, jer njegova formula ne sadržine izlazne elemente u
kriterijumima alociranja budžetskih sredstava ustanovama visokog obrazovanja. Model
podržava investiranje u ustanove visokog obrazovanja sa većim brojem studenata, ali
kriterijumi formule modela ne potstiču efikasno poslovanje i preduzetništvo ustanova i ne
sadrže korektive u cilju ispravljanja nejednake raspodele sredstava ustanovama visokog
obrazovanja sa različitim ekonomskim pozicijama na tržištu obrazovanja. Konkurentnost
nije kvalitativna osobina modela koji se primenjuje u visokom obrazovanju, jer se
njegovom primenom ne obezbeđuje povećani obim investiranja, veći broj studenata
studijskih programa, niti povećanje zapošljavanja diplimiranih studenata.
U odnosu na kvantitativna obeležja, na strani izvora sredstava ima budžetske prihode,
školarine i tzv. ostale prihode ustanova (sopstveni prihodi), a sredstva za obrazovnu
delatnost usanova raspodeljuju se po namenama na:
☑ sredstava za plate nastavnog i nenastavnog osoblja ustanova po kriterijimima koji se zasnivaju na nedeljnoj normi časova nastavnika i saradnika, normativano nastavnim (obračunskim) grupama studenata razvrstanim po godinama studija i normativnim grupama ustanova, prosečnim koeficijentima složenosti, odgovornosti i uslova rada radnih mesta nastavnog i nenastavnog osoblja i osnovicom za obračun plata koju utvrđuje Vlada Republike Srbije;
☑ sredstava za stalne i ostale troškove (troškove nastave) ustanova po utvrđenim ulaznim kriterijumima, normativima i standardima. Kriterijumi se zasnivaju na, broju prvi put upisanih budžetskih studenata, priznatom broj stalno zaposlenih nastavnika i saradnika, priznatom broju nenastavnog osoblja, površini prostora zgrade ustanove izražene u kvadratnim metrima i broju bibliotečkih jedinica, kao i na procentualnom učešću budžetskih prihoda u ukupnom prihodu ustanova visokog obrazovanja;
☑ sredstava sa ciljem investiranja u obrazovne projekte, tekuće popravke i održavanje zgrada i opreme, kao i za nabavku mašina i opreme ustanova, a na osnovu raspisanog konkursa Ministarstva prosvete i nauke Vlade Republike Srbije, odnosno Pokrajinskog sekretraijata za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP Vojvodine.
58
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Pregled kvalitativnih i kvanitativnih obeležja modela investiranja u visoko
obrazovanje u Republici Srbiji prikazuje se u narednoj tabeli 3:
Tabela 3 - Pregled obeležja i kvantifikacija modela investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u Republici Srbiji
MODEL INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJEOBELEŽJA MODELA KVANTIFIKACIJE (PARAMETRI)
☑ formula ☑ nedeljna norma časova nastavnika i saradnika
☑ manje konkurentan ☑ normativno – nastavne grupe studenata i normativne grupe ustanova
☑ podržava investiranje u ustanove sa većim brojem studenata ☑ broj prvi put upisanih studenata
☑ ne potstiče efikasno poslovanje niti preduzetništvo ☑ broj nenastavnog osoblja
☑ ne sadrži korektive raspodeli budžetskih sredstava ☑ broj bibliotečkih jedinica
- ☑ površina prostora ustanove
- ☑ procenat učešća budžetskih prihoda u ukupnom prihodu ustanove
4.2 Kriterijumi modela investiranja
Formula modela investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u Republici
Srbiji zasniva se na sledećim ulaznim kriterijumima:
Kriterijumi utvrđivanja potrebnog broja nastavnika i saradnika u formuli modela
investiranja utvrđuje se na osnovu nedeljnih poslova nastave za nastavnike i saradnike
koji su zasnovali stalni radni odnos na fakultetu. Poslovi nastave normativno se uređuju
uvođenjem norma časova, i to:
- 6 norma časova za predavanja nedeljno za nastavnike; i
- 10 norma časova vežbi nedeljno za saradnike.
Kriterijumi broja studenata u formuli modela investiranja određuju se normativno -
nastavnim grupama studenata za predavanja i vežbe, koje se utvrđuju prema normativnim
grupama po godinama studija i normativnim grupama fakulteta univerziteta koji su
podeljeni u devet normativnih grupa (Uredba o normativima standardima rada
univerziteta i fakulteta za delatnosti koje se finansiraju iz budžeta, „Službeni glasnik
Republike Srbije“ br. 15/2002., 100/2004., 26/2005., 38/07. i 110/07.). Najveći broj
studenata u normativno-nastavnim grupama je kod pravnih fakulteta, fakulteta političkih
nauka i ekonomskih fakulteta, odnosno kod prve i druge normativne grupe fakulteta, a
59
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
najmanji broj kod filozofskih, filoloških, učiteljskih i fakulteta umetnosti, odnosno kod
osme i devete normativne grupe fakulteta.
Ukupan broj normativno-nastavnih grupa za predavanje i vežbe, pojedinih fakultet,
utvrđuje se na osnovu broja prvi put upisanih studenata za čije studiranje se obezbeđuju
sredstava iz budžeta Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine, po godinama studija. Broj
normativno-nastavnih grupa za predavanje, za fakultet za svaku godinu studija, određuje
se tako što se, broj prvi put upisanih studenata te godine studija podeli sa brojem
studenata u normativno-nastavnoj grupi, a broj normativno-nastavnih grupa za vežbe tako
što se, broj prvi put upisanih studenata podeli sa brojem studenata u normativno-
nastavnoj grupi za vežbe za tu godinu studija.
Broj nedeljnih časova nastave (predavanja i vežbi) po normativno-nastavnoj grupi
studenata za fakultet je prosečan sedmični fond časova po nastavnim planovima fakulteta
u toku semestra. Po kriterijumima važećeg modela investiranja, priznaje se 30 časova
nedeljne nastave, odnosno 15 časova predavanja i 15 časova vežbi po normativno-
nastavnoj grupi studenata fakulteta.
Utvrđivanja potrebnog broja nenastavnog osoblja za obavljanje administrativno -
tehnickih i drugih poslova neophodnih za nesmetano funkconisanje i rad fakulteta
utvrđuju se osnovu sledećih kriterijuma:
☑ broja nastavnog osoblja ustanova;☑ broja studenata;☑ površine zgrade fakulteta izražene u kvadratnim metrima;☑ broju laboratorija i bibliotečkih jedinica;☑ broju ulaza u zgradu ustanove.
Stalne (materijalne) i ostale rashode fakulteta u funkciji izvođenja nastave obuhvataju
troškovi za energetske usluge, komunalne usluge, usluge komunikacija i troškove
osiguranja, kao i ostale troškovi koji se alociraju ustanovama po kriterijumima za
investiranje, a namena sredstava i pomenuti kriterijumi pikazuju se u narednoj tabeli 4:
60
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Tabela 4 - Tabelarni prikaz kriterijuma za investiranje u materijalne i ostale troškove u funkciji izvođenja nastave
Član Uredbe Namena sredstava Kriterijumi za investiranje
25., 32. i 33.Stalni troškovi ustanova☑ Energetske usluge☑ Komunalne usluge☑ Usluge komunikacija
Ukupni rashodi za stalne troškove investiraju se fakultetima do nivoa procentualnog učešća budžetskih prihoda u ukupnom prihodu
27. Troškovi osiguranja ustanovaTroškovi osiguranja nadoknađuju se u celosti preko univerziteta.
28. Izdavačka delatnost ustanova Broj nastavnika i saradnika X 1.500 dinara
29. Tekuće popravke i održavanje zagrada
Površina zgrade u m² X 60 dinara
30. Međunarodna saradnja ustanova
Broj nastavnika i saranika X 1.800 dinara
31. Materijali za obrazovanje ustanova
Broj prvi put upisanih budžetskh studenata X 100 dinara
Izvor: Uredba o normativima standardima rada univerziteta i fakulteta za delatnosti koje se finansiraju iz budžeta („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 15/2002, 100/2004, 26/2005, 38/2007 i 110/2007)
Stalni (materijalni) troškovi, kao uslov nesmetanog rada i funkcionisanja ustanova
visokog obrazovanja utvrđuju se po kriterijumima modela investiranja na osnovu stvarnih
troškova, a do nivoa procentualnog učešća budžetskih prihoda u ukupnom prihodu fakulteta.
Pored već pomenutih stalnih troškova, modelom investiranja u visoko obrazovanje
predviđeno je i investiranje u ostale troškove koji su vezani za nastavnu delatnost fakulteta
koji obuhvataju: tekuće popravke i održavanje zgrada, izdavačku delatnost fakulteta,
međunarodnu saradnju i materijal za obrazovanje.
Sredstva za tekuće popravke i održavanje zgrada, prema kriterijumima formule
modela, utvrđuju se na godišnjem nivou u iznosu od 60 dinara po kvadratnom metru
građevinskih objekata fakulteta, odnosno univerziteta, a najviše do nivoa procentualnog
učešća budžetskih sredstava u ukupnom prihodu fakulteta.
Sredstva za izdavačku delatnost ustanova u funkciji izvođenja nastave, prema
kriterijumima formule modela, utvrđuju se na godišnjem nivou u iznosu od 1.500 dinara
po stalno zaposlenom nastavniku i saradniku.
Sredstva za međunarodnu saradnju ustanova, prema kriterijumima formule modela,
utvrđuju se na godišnjem nivou u iznosu od 1.800 dinara po stalno zaposlenom
61
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
nastavniku i saradniku, a najviše do nivoa procentualnog učešća budžetskih sredstava u
ukupnom prihodu fakulteta.
Sredstva za materijale u procesu i u funkciji izvođenja nastave u visokom
obrazovanju, prema kriterijumima formule modela, utvrđuju se na godišnjem nivou u
iznosu od 100 dinara po prvi put upisanom budžetskom studentu, a najviše do nivoa
procentualnog učešća budžetskih sredstava u ukupnom prihodu fakulteta.
Posebna karakteristika utvrđivanja budžetskih investicionh sredstava za alociranje
ustanovama visokog obrazovanja po osnovu ostalih troškova u funkciji izvođenja nastave
je da, iznosi po kojima se vrši obračun pomenutih troškova za fakultete, nisu menjani u
proteklih desetak godina. Ova činjenica, imajući u vidu inflatorna kretanja u Republici
Srbiji i ukupan rast ovih troškova, u velikoj meri otežava rad i nesmetano funkcionisanje
ustanova visokog obrazovanja, koje su primorane da navedene troškove podmiruju iz tzv.
ostalih prihoda.
4.3 Formula modela investiranja
Model investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u Republici Srbiji,
odnosno u AP Vojvodini, sadrži formulu koja se može postaviti na sledeći način (Kabok,
2010):
UGS = (FBNS x PKSns x CR x D) + (FBNNO x PKSnno x CR x D) +ST
PUB + OS +
OTPUB
,
uz sledeća potrebna objašnjenja:
UGS: Ukupna godišnja sredstva, namenjena investiranju u delatnost visokog
obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, koja se planiraju u budžetskom
razdelu Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije, odnosno budžetskom razdelu
Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP
Vojvodine, za ustanove visokog obrazovanja u AP Vojvodini. Navedena sredstva
obračunavaju se po složenoj formuli koja se može podeliti na dva dela. Prvi deo formule
se odnosi na plate nastavnog i nenastavnog osoblja, a drugi deo na stalne troškove i
troškove nastave.
4.3.1 Plate nastavnog i nenastvanog osoblja
FBNS: Finansirani broj nastavnika i saradnika se utvrđuje na osnovu sledećih
kriterijuma: nedeljne norme časova predavanja nastavnika i saradnika u nastavi,
nedeljnog fonda časova predavanja, odnosno vežbi za studente koja iznosi po 15 časova i
broja normativno nastavnih grupa studenata kao obračunske kategorije. Napominje se, da
62
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
finansirani broj nastavnika i saradnika nije identičan potrebnom broju nastavnika i
saradnika za izvođenje nastave, odnosno vežbi na ustanovama. Naime, potreban broj
nastavnika i saradnika se koriguje na sledeći način:
Ukoliko je broj stalno zaposlenih nastavnika i saradnika manji od potrebnog stalno
zaposlenih nastavnika i saradnika, 25% razlike između ova dva broja dodaju se broju
stalno zaposlenih nastavnika i saradnika i na taj način se dobija finansirani broj
nastavnika i saradnika u ustanovi. Na ovaj način se od strane budžeta investira u veći broj
od stvarno zaposlenih nastavnika i saradnika i dozvoljena je preraspodela investiranog
„viška“ sredstava iz budžeta za plate; i
Ukoliko je broj stalno zaposlenih nastavnika i saradnika veći od potrebnog broja
nastavnika i saradnika, 25% razlike između ova dva broja dodaju se potrebnom broju
nastavnika i saradnika i na taj način se dobija finansirani broj nastavnika i saradnika u
ustanovi. Na ovaj način se iz budžeta investira u manji broj stalno zaposlenih nastavnika i
saradnika od stvarno zaposlenih, što je veoma nepovoljno za ustanovu koja mora da
nadoknadi plate za nefinansirani deo nastavnika i saradnika iz tzv. ostalih prihoda.
63
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Izračunavanje potrebnog i finansiranog broja nastavnika i saradnika, po formuli,
prikazuje se u narednoj tabeli 5:
Tabela 5 - Obračun potrebnog broja nastavika i saradnika po formuli modela investiaranja koji se primenjuje u Republici Srbiji
ČlanUredbe Formula ili brojčani iznos
6. Normativni broj časova sedmično- 6 časova predavanja- 10 časova vežbi
7. Broj časova nastave nedeljno po normativno-nastavnoj grupi za fakultet:15 časova predavanja, 15 časova vežbi
11. Za svaku godinu studija izračunava se:
Broj grupa za predavanja =npBS
BS,
12.Broj grupa za vežbe =
nvBSBS
13.Ukupan sedmični broj časova predavanja =
( )∑
=
⋅BrojGodina
i inpBSBS
1
15
14.
Ukupan nedeljni broj časova vežbi = ( )∑
=
⋅BrojGodina
i invBSBS
1
15
15.Potreban broj nastavnika =
( )inp
BrojGodina
i BSBS⋅∑
= 1 615
16.Potreban broj saradnika PBS=
( )∑
=
⋅BrojGodina
i invBSBS
1 1015
17. Potreban broj nastavnika i saradnika:
PBNS = ( ) ( )∑ ∑
= =
⋅+⋅BrojGodina
i
BrojGodina
i invinp BSBS
BSBS
1 1 1015
615
20. FBNS = BSZ + 0.25(PBNS – BSZ) za BSZ < PBNSFBNS = PBNS + 0.25(BSZ – PBNS) za BSZ > PBNSSkraćenice koje se koriste u tekstu tabele:BS – broj studenataBSnp – broj studenata u grupi za predavanja prema normativima BSnv – broj studenata u grupi za vežbe prema normativima. PBNS – potreban broj nastavnika i saradnikaBSZ – broj stalno zaposlenih nastavnika i saradnikaFBNS – finansirani broj nastavnika i saradnikaFBN – finansirani broj nastavnikaFBS – finansirani broj saradnika
Izvor: Uredba o normativima standardima rada univerziteta i fakulteta za delatnosti koje se finansiraju iz budžeta („Službeni glasnik RS“ br. 15/2002, 100/2004, 26/2005, 38/2007 i 110/2007)
64
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
PKSns: Prosečan koeficijent složenosti nastavnog osoblja se izračunava kada se zbir
proizvoda broja nastavnika i saradnika stalno zaposlenih na fakultetu, po strukturi, i
odgovarajućeg koeficijenta složenosti za tu strukturu nastavnika podeli brojem stalno
zaposlenih;
CR: Cena rada ili osnovica za obračun plata za zaposlene u ustanovama visokog
obrazovanja utvrđuje se jedinstveno za čitavu Republiku Srbiju, zaključcima Vlade
Republike Srbije, a na osnovu Protokola koji potpisuju predstavnici Vlade Republike
Srbija sa reprezentativnim sindikatima u visokom obrazovanju;
FBNNO: Finansirani broj nenastavnog osoblja utvrđuje se na osnovu kriterijuma, a
koji su vezani za ulazne elemente koji se odnose na broj nastavnog osoblja fakulteta,
studenata, broja bibliotečkih jedinica, prostora, broja ulaza u zgradu ustanove;
PKSnno: Prosečan koeficijent složenosti nenastavnog osoblja dobija se kada se zbir
proizvoda broja nenastavnih radnika u stalnom radnom odnosu, po strukturi, i
odgovarajućeg koeficijenta složenosti za tu strukturu nenastavnih radnika podeli brojem
stalno zaposlenih;
D: Dodaci na platu ili funkcionalni dodaci uređeni su zakonskim i normativnim
aktima koji se odnose na investiranje u visoko obrazovanje u Republici Srbiji.
Množenjem finansiranog broja nastavnika i saradnika, kao i nenastavnog osoblja sa
odgovarajućim prosečnim koeficijentom složenosti, cenom rada i dodacima na platu
dobija se ukupan iznos potreban za isplatu plata. Suma plata podleže godišnjoj korekciji u
skladu sa politikom i merama u vezi kretanja plata u javnom sektoru koju utvrđuje Vlada
Republike Srbije.
4.3.2 Stalni troškovi i troškovi nastave
ST: Stalni (materijalni) troškovi ustanova obračunavaju se na osnovu stvarnih
troškova po računima dobavljača za isporučenu robu ili uslugu, korigovani srazmerno
procentualnom učešću budžetskih prihoda u ukupnm prihodu ustanova u predhodnoj
budžetskoj godini;
OS: Troškovi osiguranja se u toku budžetske godine obračunavaju po formuli modela
investiranja i nadokađuju fakultetima, putem univerziteta, u punom iznosu;
OT: Ostali troškovi (tekuće popravke zagrade, izdavačka delatnot, međunarodna
saradnja i materijal za nastavu) obračunavaju se po kriterijumima formule modela
investiranja koji su vezani za ulazne kriterijume: broj budžetskih sudenata, broj stalno
65
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
zaposlenog nastavnog osoblja, povšina zgrada koje koriste ustanove, broj bibliotečkih
jedinica, kao i broja ulaza u zgradu;
PUB: Procenat učešća budžetskih prihoda u ukupnom prihodu ustanove je kriterijum
koji se koristi u formuli modela za obračun, kako stalnih troškova koji se nadoknađuju
ustanovama, tako i ostalih troškova koje ustanove imaju u procesu izvođenja nastave, kao
i ukupnog rada i funkcionisanja.
4.4 Nedostaci modela
Model investiranja u visoko obrazovanje koji se prmenjuje u Republici Srbiji pored
nekih prednosti, u osnovi ima nekoliko restriktivnih parametara koji uslovljavaju
činjenicu da jedan broj ustanova nije u mogućnosti da većim nivoom i obimom investicija
poboljša kvalitet svojih obrazovnih usluga niti konkurentnost visokog obrazovanja u
celini (Kabok, Anđelić, Đaković, 2011). Tim pre, što je model investiranja u visoko
obrazovanje jedan od elemenata kojim se poboljšava kvalitet kadrovske strukture,
opremljenost i uslovi rada, ali i materijalna struktura studijskih progama ustanova.
Pokazuje se da modeli investiranja čija se formula bazira isključivo na ulaznim
kriterijumima ne mogu da na adekvatan način zadovolje ambicije ustanova visokog
obrazovana za poboljšanje kvaliteta nastave, što je neminovan uslov u privlačenju
studenata i za povećanje konkurentnosti.
Nedostaci modela pretstavljaju ozbiljnu smetnju u njegovoj primeni, a uočeni
nedosaci se analiziraju i iskazuju na sledeći način:
4.4.1 Utvrđivanje priznatog broja nastavnog osoblja
Utvrđivanje priznatog broja nastavnog i nenastavnog osoblja, kao polazišta za
obračun i isplatu plata zaposlenih u ustanovama visokog obrazovanja, u skladu sa
kriterijumima, normativima i standardima, vrši se za kalendarsku (budžetsku) godinu.
Smatra se, da je navedeni metod obračuna značajan nedostatak modela investianja i da bi
bilo celishodnije i efikasnije, pomenuti obračun, vršiti za školsku godinu. Ovo iz razloga,
što bi se takvim metodom obračuna, odmah na početku školske godine, izvršilo
priznavanje novih normativno - nastavnih grupa studenata koje se formiraju na početku
školske godine (nomativno - nastavne grupe prvi put upisanih budžetskih studenata su,
kao što već rečeno, su jedan od elemenata za obračun plata u visokom obrazovanju). Jer,
sadašnji način obračuna plata „kasni” za stvarnim brojem prvi put upisanih budžetskih
studenata iskazanih u normativno-nastavnim grupama, što ima za posledicu neadekvatno
investiranje u ukupne iznose plata na ustanovama. Veći broj prvi put upisanih budžetskih
66
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
studenata se ne priznaje po navedenom metodu obračuna plata od oktobra do decembra
meseca tekuće godine i time je ustanova visokog obrazovanja oštećena u obimu
investiranja u plate, i obratn, manji broj prvi put upisanih budžetskih studenata u istom
periodu kalendarske (budžetske) godine znači veće iznose investiranja za plate od
stvarnog stanja, a time se oštećuje budžet. Zaključak je, preraspodelu budžetskih sredstva
namenjenih investiranju u plate ustanova visokog obrazovanja trebalo bi izvršiti odmah
na početku školske godine.
4.4.2 Metod budžetiranja
Prilikom utvrđivanja obima budžetskih sredstava koji može da sadrži budžet visokog
obrazovanja u razdelu Ministarstva prosvete i nauke Vlade Republike Srbije, odnosno
Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP
Vojvodine, u skladu sa zakonskim propisima Republike Srbije, ne uzimaju se u obzir
realne, stvarne potrebe ustanova visokog obrazovanja. Posebno je važno da se
pomenutom Ministarstvu, odnosno Pokrajinskom sekretarijatu, omogući selektivno
planiranje pojedine vrsta troškova, koji su neophodni za funkcionisanje ustanova i to
posebno onih koji se nadoknađuju javnim preduzeća ili preduzećima koja obavljaju
delatnost od javnog interesa. Ovo zbog toga, što cene roba i usluga navedenih javnih
preduzeća, po pravilu, rastu brže nego nego stopa dozvoljene korekcije dela budžeta
visokog obrazovanja, od strane Ministarstva finansija Vlade Republike Srbije, koje se
odnosi na navedene troškove. Primena navedenog metoda budžetiranja stavlja u
nepovoljan ekonomski položaj ustanove visokog obrazovanja i onemogućava njihovo
nesmetano funkcionisanje u pružanju usluga visokog obrazovanja.
4.4.3 Neusklađenost zakonskih propisa u oblasti budžetskog investiranja u visoko obrazovanje
Evidentno je da postoji značajna neusklađenost važećeg Zakona o visokom
obrazovanju Republike Srbije („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 76/2005. i
44/2010.), sa normativnim aktom, odnosno sa Uredbom o normativima standardima rada
univerziteta i fakuleta za delatnosti koje se finansiraju iz budžeta („Službeni glasnik RS“
br. 15/2002., 100/2004., 26/2005., 38/07. i 110/07.) kojom se definiše i konkretizuje
primena važećeg modela investiranja u visoko obrazovanje. U tabelarnom pregledu koji
sledi prikazuju se te neusklađenosti u raspodeli pojedinh troškova, u poređenju odredbi
pomenutih Zakona i Uredbe:
67
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Tabela 6 - Uporedni prikaz normativne neusklađenosti u alokaciji troškova ustanovama visokog obrazovanja
Član Uredbe Namena sredstava Kriterijum za raspodelu
Tačka člana 59. Zakona
Namena sredstava
25, 32. i 33.
Stalni troškoviEnergetske uslugeKomunalne usluge
Usluge komunikacijaTroškovi putovanja
Ukupni rashodi za stalne troškove nadoknađuju se do nivoa procentualnog
učešća sredstava u ukupnom prihodu.
1. Materijalni troškovi
38. Plate U skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom 2. Plate
27. Troškovi osiguranjaTroškovi osiguranja
nadoknađuju se u celosti preko univerziteta.
1. Materijalni troškovi
28. Izdavačka delatnost Broj nastav. i sarad. X 1.500 din. 11. Izdavačka delatnost
29. Tekuće popravke i održavanje
m² x 60 dinara do nivoa procentualnog učešća sredstava u ukupnom
prihodu
1. Tekuće i investiciono održavanje
30. Međunarodna saradnja
Br. nast. i sarad. x 1.800 dinara do nivoa
procentualnog učešća u ukupnom prihodu
9. Međunarodna saradnja
31. Materijali za obrazovanje
Prvi put upisani studenti x 100 dinara do nivoa
procentualnog učešća u ukupnom prihodu
- Nije predviđeno Zakonom
26. Kapitalno održavanje U skladu sa Zakonom o izgradnji 1 Tekuće i investiciono
održavanje
- Nije predviđeno Uredbom - 3. Oprema
- Nije predviđeno Uredbom - 4. Bibliotečki fond
- Nije predviđeno Uredbom - 5.
Obavljanje naučno -istraživačkog rada, odnosno umetničkog rada koje je u funkciji
podizanja kvaliteta nastave
- Nije predviđeno Uredbom - 6.
Naučno i stručno usavršavanje zaposlenih
- Nije predviđeno Uredbom - 7.
Podsticanje razvoja nastavno - naučnog i
nastavno -umetničkog podmlatka
- Nije predviđeno Uredbom - 8. Rad sa darovitim
studentima
- Nije predviđeno Uredbom - 10. Izvor informcija i
informacioni sistemi
- Nije predviđeno Uredbom - 12.
Rad studentskog parlamenta i
vannastavne delatnosti studentata
- Nije predviđeno Uredbom - 13.
Investiranje u opremu i uslove studiranja
studenata sa hendikepom
- Nije predviđeno Uredbom - 14. Druge namene u
skladu sa Zakonom
68
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Izvor podataka: Zakon o visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 76/2005 i 44/2010) i Uredba o normativima standardima rada univerziteta i fakuleta za delatnosti koje se finansiraju iz budžeta („Službeni glasnik RS“ broj 15/2002, 100/2004, 26/2005, 38/2007 i 110/2007)
Iz date tabele se zaključuje da pojedine vrste troškova od posebnog značaja za rad
ustanova visokog obrazovanja, kao što su: nabavka opreme, bibliotečki fond, naučno i
stručno usavršavanje zaposlenih, rad sa darovitim studentima, rad studentskog
parlamenta, troškovi studiranja studenata sa hendikepom, nisu predviđene važećom
Uredbom kojom se vrši obračun i alokacija investicionih sredstava za ustanove visokog
obrazovanja. Navedena činjenica ukazuje da su ustanove visokog obrazovanja oštećene, u
smislu, da se za navedene, nepriznate, troškove po pomenutoj Uredbi ne vrši investiranje
sredstva iz budžeta.
Rezultati istraživanja koji se odnose na nedostatke modela investiranja koji se
primenjuje u Republici Srbiji ukazuju, takođe, na neadekvatnost kvalitativnih i
kvantitativnih obeležja modela, koji se primenjuje u Republici Srbiji, posebno
performansi koje se odnose na veću efikasnost modela i poboljšanje njegovih
performansi.
Efikasnost modela je neadekvatna sa aspekta utroška budžetskuih sredstava, zbog
primene korektivnog podatka u izrazu procentualnog učešća budžetskih prihoda u
ukupnom prihodu fakulteta u obračunu stalnih troškova i troškova nastave. Ustanovama
visokog obrazovanja se, po važećem modelu invesiranja, troškovi obračunavaju
srazmerno tom podatku. Navedeni korektivni podatak u formuli modela investiranja
destimuluše menadžment ustanova u pribavljanju tzv. ostalih prihoda na tržištu. Jer, ako
se smanji učešće budžetskih prihoda, ustanova će dobijati smanjeni iznos troškova iz
budžeta nezavisno od obima obrazovne delatnosti ili realizacije studijskih programa u
nastavi. S druge strane, povećanje učešća budžetskih prihoda u ukupnom prihodu
ustanova postiže se i/ ili apsolutnim smanjenjem iznosa sopstvenih prihoda, i/ ili sporijim
rastom sopstvenih prihoda ustanova od rasta budžetskih prihoda koji se ustanovi alociraju
iz budžeta. Obe navedene mogućnosti nepovoljno utiču na ekonomski položaj ustanova
visokog obrazovanja, što još više pojačava uverenje o potrebi da se navedene restriktivna
odredba ne primenjuje u modelu investiranja ili da se umesto modela koji se primenjuje
za oblast investiranja u visoko obrazovanje, kreira nov model.
Kvantitativna obeležja važećeg modela investiranja ne omogućavaju adekvatnu
dinamiku doznake sredstava kao što je slučaj kod zarada, a u formulu modela, a nisu
uključeni svi kvantitativni kriterijuma koji su predviđeni već pomenutim Zakonom o
visokom obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 76/2005 i 44/2010),
69
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
odnosno navedeni kriterijumi nisu predviđeni u odredbama važeće Uredbe o normativima
standardima rada univerziteta i fakuleta za delatnosti koje se finansiraju iz budžeta
(„Službeni glasnik RS“ br. 15/2002, 100/2004, 26/2005, 38/2007 i 110/2007). Rezultati
istraživanja ukazuju na činjenicu da je od primene Zakona prošlo sedam godina, a da
odredbe pomenutog Zakona nisu usaglašene sa važećom pomenutom Uredbom koja
operativno i konkretno treba da razrađuje primenu Zakonskih odredbi.
Navedeni nedostaci modela investiranja u visoko obrazovanje koji se primenjuje u
Republici Srbiji nepovoljno utiču na ukupnu investicionu aktivnost, materijalni položaju i
rad ustanova. Za praktičnu, operativnu promenu navedenih nedostataka, potrebna je
saglasnost ne samo nadležnog Ministarstva prosvete i nauke Vlade Republike Srbije, već
i Ministarstva finansija Vlade Republike Srbije, u delu investiranja, ali su potrebne
izmene važećih zakonskih propisa kojim se to investiranje normtaivno uređuje. Zbog toga
se, celishodnijim rešenjem smatra kreiranje i razvoj novog modela investiranja u visoko
obrazovanje.
70
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
5 RAZVOJ NOVOG MODELA INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJE
Polazište za istraživanje u vezi novog modela investiranja u visoko obrazovanje je
kreirani novi model koji je izložen u radu „Modeli investiranja u visoko obrazovanje”
(Kabok, 2010). Novi model, koji se odnosi na investiranje u visoko obrazovanje je, u cilju
njegovog daljeg razvoja modifikovan (Kabok, Đaković, Anđelić, 2011), a u disertaciji
dalje razvijan i prezentuje se u ovom poglavlju. Novi model investiranja u visoko
obrazovanje u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, je model investiranja zasnovan
na formulama sa ulazno-izlaznim kriterijumima u alokaciji budžetskih sredstava i
obračunom investicionih troškova po student studijskog programa. Novi model je u
funkciji povećanja konkurentosti visokog obrazovanja, povećanja broja budžetskih
studenata i podržava investiranje u studijske programe ustanova visokog obrazovanja, a
na duži rok, model potstiče novo zapošljavanje diplomiranih studenata. Zasniva se na
trima formulama sa drugačijim, poboljšanim performansama, odnosno kvalitativnim i
kvantitativnim obeležima, u odnosu na model investiranja koji se primenjuje u Republici
Srbiji.
5.1 Obeležja i parametri novog modela investiranja
Kvalitativna katrakteristika novog modela je povećani obim i stuktura investiranja,
ekonomičnost poslovanja izražena brojem studenata i novo zapošljavanje diplomiranih
studenata u funkciji konkurentnosti visokog obrazovanja. Primena novog modela
investiranja obuhvata sve ustanove visokog obrazovanja, nezavisno od toga da li je
osnivač država ili privatno ili drugo pravno ili fizičko lice, koje realizuju studijske
programe visokog obrazovanja u Republici Srbiji. Alokacija dela sredstava za
investiranje u visoko obrazovanje vrši se po tenderskoj proceduri za sve ustanove visokog
obrazovanja. Novi model podržava studijske programe visokog obrazovanja koji imaju
valorizaciju na tržišu visokog obrazovanja, a za netržišne studijske programe će se,
primenom korektivnih faktora, obezbediti veći materijalni podsticaj iz budžeta.
Primenom novog modela investiranja obezbeđuje se efikasnije poslovanje ustanova,
poboljšava kvalitet izvođenja studijskih programa, a istovremeno se povećava broj
budžetskih studenata i zapošljavanje diplomiranih studenata. Zapošljavanje diplomiranih
studenata putem planiranja visokog obrazovanja (Tinbergen, Correa, 1962) je bitna
kvalititvna karakteristika novog modela investiranja u visoko obrazovanje koja se odnosi
na rezultate (ishode) primene ovog modela.
71
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Kvantitativna obeležja, odnosno parametri novog modela investiranja, na strani izvora
sredstava, su budžetski prihodi, školarine i tzv. ostali prihodi (sopstveni prihodi) koje
ostvaruju ustanove. Parametri i kriterijumi alokacije sredstava u novom modelu
investiranja su troškovi po budžetskom studentu studijskog programa visokog
obrazovanja kao planska kategorija, broj prvi put upisanih budžetskih studenata i broj
diplomiranih studenata studiskih programa. Sa navedenim parametrima vezanim za broj
studenata obezbeđuju se ulazno - izlazni kriterijumi u primeni novog modela.
Korektivnim faktorom modela se obezbeđuju približno jednaki uslovi alokacije sredstava,
kao i mogućnost poboljšanja ekonomskog položaja za sve fakultete na tržištu visokog
obrazovanja. Kvantitativna obeležja novog modela su fiksni i proporcionalni troškovi
visokog obrazovanja u funkciji ukupnog povećanja broja budžetskih studenata, kao i broj
zaposlenih sa visokim obrazovanjem u funkciji povećanog zapošljavanja diplomiranih
studenata studijskih programa. .
Pregled navedenih performansi novog modela investiranja iskazuju se u tabeli 8:
Tabela 7- Pregled obeležja i kvantifikacija novog modela investiranja u visoko obrazovanje
NOVI MODEL INVESTIRANJA U VISOKO OBRAZOVANJEOBELEŽJA MODELA KVANTIFIKACIJE (PARAMETRI)☑Tri formule ☑Troškovi po budžetskom studentu
☑Konkurentan ☑Broj prvi put upisanih budžetskih studenata
☑Potstiče tržišne studijske programe ☑Broj diplomiranih studenata☑Podržava efikasno poslovanje
ustanova ☑Korektivni faktor
☑Povećava broj budžetskih studenata ☑Fiksni troškovi ☑Povećava zapošljavanje diplomiranih ☑ studenata ☑Proporcionalni troškovi po studentu
☑Raspodela budžetskih sredstava je po konkursu
☑Broj zaposlenih sa visokim obrazovanjem
5.2 Kriterijumi novog modela investiranja
Za kreiranje novog modela investiranja neophodno je utvrditi kriterijume, odnosno
standarde broja nastavnika, saradnika, kao i studenata za izvođenje nastave i vežbi na
studijskim programima ustanova visokog obrazovanja. Javni (budžetski) izvori prihoda
po studentu studijskog programa su, kao planska kategorija budžeta, odrednica novog
modela investiranja, a polazište u razvoju novog modela investiranja su obrazovno -
naučna, odnosno obrazovno - umetnička polja u kojima treba utvrdiditi kriterijume i
standarde angažovanja nastavnika i saradnika za izvođenje nastave , odnosno vežbi na
studijskim programima, kao i broj studenata u grupama za predavanja i vežbe:
72
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
a) Prirodno-matematičke nauke
- Kriterijumi angažovanja nastavnika: ostvaruju prosečno 180 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno 6 časova nedeljno, a maksimalno angažovanje po nastavniku ne može
da bude veće od 12 kontakt časova nedeljno;
- Kriterijumi angažovanja saradnika: ostvaruju prosečno 300 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno 10 časova nedeljno;
- Kriterijum broja studenata: na osnovnim studijama grupa ima do 80 studenata u
grupi za predavanja, za vežbe 25 studenata u grupi, za laboratorijske vežbe do 15
studenata. Na diplomskim studijama do 25 studenata u grupi za predavanja, a za vežbe do
15 studenata u grupi, a u grupi za laboratorijske vežbe do 10 studenata.
b) Društveno-humanističke nauke
- Kriterijumi angažovanja nastavnika: ostvaruju prosečno 180 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno 6 časova nedeljno, a maksimalno angažovanje po nastavniku ne može
da bude veće od 12 kontakt časova nedeljno;
- Kriterijumi angažovanja saradnika: ostvaruju prosečno 300 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno 10 časova nedeljno;
- Kriterijum broja studenata: veličina grupe za predavanja na osnovnim studijama za
akademsko-opšteobrazovne pedmete je do 300 studenata, a za naučno - stručne i stručno -
aplikativne predmete je do 200 studenata. Veličina grupe za vežbe na osnovnim
studijama za akademsko-opšteobrazovnim predmetima i teorijsko-metodološkim
predmetima je do 50 studenata, a za naučno-stručne i stručno- aplikativne predmete je do
30 studenata. Veličina grupe na diplomskim studijama je do 50 studenata, a grupe za
vežbe do 25 studenata.
c) Medicinske nauke
- Kriterijumi angažovanja nastavnika: ostvaruju prosečno 120 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno 4 časa nedeljno, a maksimalno angažovanje po nastavniku ne može da
bude veće od 12 kontakt časova nedeljno;
- Kriterijumi angažovanja saradnika: ostvaruju prosečno 300 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno 10 časova nedeljno;
- Kriterijum broja studenata: maksimalan broj studenata na predkliničkim
predmetima je 10, a na kliničkim predmetima 5. Maksimalan broj studenata u grupi za
teorijsku nastavu je 80 studenata.
73
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
d) Umetnost
- Kriterijumi angažovanja nastavnika: ostvaruju prosečno 180 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno 6 časova nedeljno, a maksimalno angažovanje po nastavniku ne može
da bude veće od 12 kontakt časova nedeljno;
- Kriterijumi angažovanja saradnika: ostvaruju prosečno 300 časova aktivne nastave
godišnje, odnosno10 časova nedeljno;
- Kriterijum broja studenata: nastava na visokoškolskim ustanovama u polju
umetnosti se izvodi kao individualna, grupna i kolektivna. Veličina grupe kod grupne
nastave u zavisnosti od vrste i prirode predmeta je od 2 do 20 studenata. Kolektivna
nastava se izvodi za 300 studenata.
Navedene kvantifikacije po obrazovno-naučnim, odnosno obrazovno-umetničkim
poljima služe kao kriterijumi za utvrđivanje troškova nastave u okviru kojih je i platni
fond nastavnog osoblja po studijskim programima ustanova visokog obrazovanja.
Kriterijum za utvrđivanje platnog fonda nenastavnog osoblja, u formuli novog
modela investiranja, utvrđen je u iznosu od 25% ukupnih troškova nastave studijskog
programa ustanove. Razvoj novog modela investiranja podrazumeva i određene
normativne pretpostavke, odnosno primenjivanje zakonskh normi obračuna plata koje
važe za sve javne službe u Republici Srbiji, pa i za oblast visokog obrazovanja.
Sredstva za izvođenje nastave na studijskim programima ustanova, po novom
modelu investiranja, alociraju se na osnovu kriterijuma rashoda po budžetskom studentu
studijskog programa. Navedeni kvantitativni pokazatelj, kao i broj budžetskih studenata
(ulazni kriterijum) zajedno sa diplomiranim studentima studijskih programa (izlazni
kriterijum) čine osnovu novog modela investiranja u visoko obrazovanje.
Korektivnim faktorom kao kriterijumom formule modela ispravljaju se nejednakosti
ekonomskog položaja ustanova u okviru obrazovno - naučnih i obrzovnih - umetničkih
polja uslovljenih, pre svega, objektivnim okolnostima nemogućnosti upisivanja jednakog
broja budžetskih studenata na studijske programe visokog obrazovanja. Kriterijum
korektivnog faktora ispravlja defektnost tržišta visokog obrazovanja sa ciljem
omogućavanja nesmetanog vršenja obrazovane delatnosti svih ustanova visokog
obrazovanja u realizaciji studijskih programa u skladu sa potrebama društva.
Broj prvi put upisanih studenata studijskog programa, zajedno sa brojem
diplomiranih studenata su kriterijumi, koji u formuli model investiranja, zajedno sa
korektivnim faktorom, određuju alokaciju sredstava za izvođenje nastave na studijskim
programima ustanova. Srazmera broja budžetskih studenata u odnosu na ukupan broj
74
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
studenata je kriterijum za alokaciju fiksnih troškova koji se odnose na troškove grejanja i
osiguranja ustanova visokog obrazovanja.
Novi model investiranja sadrži kriterijum fiksnih troškova u delu modela koja se
odnosi na utvrđivanje granice ekonomičnosti poslovanja utvrđivanjem najekonomičnijeg
broja budžetskih studenata za dati novi investicioni model u visoko obrazovanje.
Proporcionalni troškovi po studentu su sastavni deo kvantitativnih kriterijuma koji se
odnose na one troškove koji su u funkciji izvođenja nastave i čiji obim je promenljiv u
zavisnosti od obima delatnosti ustanove visokog obrazovanja.
Kvantitativni kriterijumi formule novog modela investianja koji podržavaju novo
zapošljavanje diplomiranih studenata odnose se na dve srazmere: srazmeru broja
studenata koji završavaju visoko obrazovanje i ukupnog broja studenata studijskih
programa, kao i srazmere broja zaposlenih sa visokim obrazovanjem i ukupnog broja
zaposlenih u zemlji ili regiji. Kvantitativni parametar formule novog modela investiranja
koja se odnosi na ukupan broj studenata studijskih programa visokog obrazovanja, u
funkciji je utvrđivanja novog, povećanog zapošljavanja diplomiranih studenata.
5.3 Formule novog modela investiranja
Na osnovu izloženih polazišta, kriterijuma, normativa i standarda, kreiran je novi
model investiranja u visoko obrazovanje koji se zasniva, kao što je već rečeno, na tri
povezne formule, od kojih se prva fomula odnosi na obim i strukturu investicija
budžetskih sredstva u visoko obrazovanje, druga na granicu ekonomičnosti modela
izraženu brojem budžetskih studenata, a treća formula na mogućnost novog zapošljavanja
diplomiranih studenata studijskih programa koja se omogućujuje primenom novog
modela. Na osnovu datih polazišta u kreiranju novog modela investiranja, postavljaju se
formule novog modela investiranja u visoko obrazovanje.
5.3.1 Formula investiranja budžetskih sredstava
Prva formula novog modela odnosi se na investiranje budžetskh sredstva u visoko
obrazovanje. Formula se sastoji iz tri dela: prvi deo formule se odnosi na investiranje u
troškove nastave uključujući i troškove plata nastavnog osoblja, a drugi deo se odnosi na
troškove plata nenastavnog osoblja, a treći deo formule na fiksne troškove koje čine
troškovi grejanja i osiguranja. Formula se iskazuje se na sledeći način (Kabok, Đaković,
Anđelić, 2011),
75
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
URP=Rs x[(Bs+Ds)] xKf +0,25 {Rs x[(Bs+Ds) x Kf]} + BsUs x (Tg+To), (1)
uz sledeća potrebna objašnjenja:
a) Troškovi nastave
URP: Ukupni rashodi koji se doznačuju za realizaciju akreditovanog studijskog
programa osnovnih studija ili diplomskih studija ustanove visokog obrazovanja iz
budžeta;
Rs: Rashodi po studentu studijskog programa, kao planska kategorija budžeta,
utvrđivali bi se i propisivali za svaku budžetsku godinu od strane nadležnog organa za
obrazovanje Republike Srbije u formi normativnog akata. Rashodi po studentu
akreditovanog studijskog programa sadrže plate i ostale lične rashode nastavnog i
nenastavnog osoblja, kao i troškove nastave koji se odnose na: materijalne troškove i
ostale troškove potrebne za nesmetano funkcionisanje nastavnog procesa studijskog
programa. Rashodi nastavnog osoblja, kao deo rashoda po studentu, odnose se na plate i
druge lične rashode nastavnika i saradnika angažovanih na realizaciji studijskog
programa. Iznos sredstava potrebnih za ove namene izračunava se na osnovu važećih
propisa za obračun plata u visokom obrazovanju, ali na osnovu učinka, a to znači da bi 6
časova nastave, odnosno 10 časova vežbi za nastavnike odnosno saradnike bilo 100%
plate, a uvećani časovi po akreditacionim standardima značiće i srazmerno uvećane plate.
Zbir svih rashoda koji se odnose na nastavnike i saradnike angažovanih na studijskom
programu čini ukupne rashode nastavnog osoblja po studijskom programu. Materijalni
troškovi izvođenja nastave, po studentu studijskog programa, su deo ukupnih rashoda po
studentu, a odnose se na električnu energiju, komunalne usluge i komunikacione usluge, a
ostali troškovi se odnose na sve materijalnih i nematerijalnih troškova, po studentu
studjskog programa, koji se ostvaruju u procesu izvođenja nastave.
Bs: Broj budžetskih studenata, studijskog programa osnovnih i diplomskih studija
utvrđivao bi se na osnovu podataka univerziteta za svaku školsku godinu. Predlog broja
budžetskih godina prve godine osnovnih studija i prve godine diplomskih studija
utvrđivao bi se od strane Vlade Republike Srbije, odnosno Vlade AP Vojvodine na
osnovu predloga univerziteta.
Ds: Broj diplomiranih studenata, studijskog programa utvrđivao bi se na osnovu
podataka univerziteta.
Kf: Korektivni faktor, kojim se uravnotežuje ekonomski položaj ustanova i otklanjaju
defektnosti tržišta visokog obrazovanja utvrđuje se od strane Vlade Republike Srbije u
formi normativnog akata, i to: za društveno-humanističke nauke u iznosu 1,5; prirodno-
76
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
matematičke nauke u iznosu 2,5; za medicinske nauke u iznosu 3,5; i za umetnost u
iznosu 5.
Us: Ukupni broj studenata (budžetskih i samofinansirajućih) studijskog programa
utvrđivao bi se na osnovu podataka ustanova, a vodeći računa o akreditaconim
standardima broja studenata obrazovno-naučnih, odnosno obrazovno-umetničkih polja.
b) Rashodi nenastavnog osoblja
Rashodi nenastavnog osoblja potrebnog da bi se studijski program visokog
obrazovanja realizovao su plate i ostali lični rashodi nenastavnog osoblja. Navedeni
rashiodi su drugi deo formule novog modela i utvrđeni su u visini od 25% od ukupnih
troškova nastave.
c) Fiksni troškovi
Tg: Troškovi grejanja, se iskazuju od strane ustanova po računima dobavljača i
nadokađuju se ustanovama u srazmeri procenualnog učešća budžetskih studenata u
ukupnom broju studenata studijskog programa;
To: Troškovi osiguranja, se iskazuju od strane ustanova po računima osiguravajućeg
preduzeća i nadokađuju se ustanovama u srazmeri procenualnog učešća budžetskih
studenata u ukupnom broju studenata studijskog programa.
5.3.2 Formula utvrđivaja broja studenata
Druga formula novog modela investiranja odnosi se na utvrđivanje broja studenata
studijskih programa visokog obrazovanja koja je u funkciji ekonomične upotrebe
investiranih budžetskih sredstva u visoko obrazovanje. Formula se odnosi na
izračunavanje granice ekonomičnosti poslovanja izraženu fizičkim obimom usluga –
brojem studenata koja se naziva još i grancom rentabiiteta ili mrtvom tačkom
rentabiliteta. Granica ekonomičnosti poslovanja predstavlja tačku gde se izjednačavaju
prosečni troškovi po jedinici usluge (po studentu) sa cenom visokog obrazovanja. Granica
ekonomičnosti poslovanja visokog obrazovanja zavisi od cene obrazovanja po studentu
kao jedinice usluge, prosečnih troškova po studentu ostvrenih u odgovarajućem
obračunskom periodu, kao i od strukture prosečnih troškova (učešća fiksnih troškova).
Ova formula novog modela investiranja postavljena je na sledeći način:
PtCoFtGe
−= , (2)
uz sledeća potrebna objašnjenja:
77
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Ge: Granica ekonomičnosti visokog obrazovanja, izražena brojem studenata;
Ft: Fiksni troškovi visokog obrazovanja, u ukupnom iznosu, a odnose se na iznose
ukupne troškove grejanja i osiguranja koji se ostvaruju u godišnjem iznosu u visokom
obrazovanju.;
Co: Cena visokog obrazovanja po studentu, odnosi se na ukupne ostvarene varijabilne
i fiksne troškove u visokom obrazovanju po studentu. Izračunavanje cene obrazovanja
vrši se stavljanjem u odnos ukupno ostvarenih troškova u obračunskom periodu (godnu
dana) sa ukupnim brojem studenata;
Pt: Proporcionalni troškovi visokog obrazovanja po studentu, odnose se na
varijabilne troškove, odnosno u visokom obrazovaju, na troškove nastave koji obuhvataju
troškove zarada, materijalne i ostale troškove po studentu u funkciji izvođenja nastave u
visokom obrazovanju. Izračunavanje ovih troškova vrši se stavljanjem u odnos
proporcionalnih troškova za obračunski period (godinu dana) sa brojem studenata.
5.3.3 Formula novog zapošljavanja diplomiranih studenata
Treća formula novog modela investiranja u visoko obrazovanje odnosi se na primenu
novog modela u domenu povećanja zapošljavanja diplomiranih studenata studijskih
programa visokog obrazovanja. Formula predstavlja modifikovanu formulu
Tinbergenovog (1962) modela planiranja visokog obrazovanja i njegova osnovna svrha je
analiza sistema i politike visokog obrazovanja u kontekstu mogućnosti zapošljvanja
diplomiranih studenata. Po navedenom modelu, povećanje radne snage jednaka je stopi
učešća radne snage primenjenoj na uspešno završene (diplomirane) sudente date školske
godine. Formula se može postaviti na sledeći način:
( )SgpL ××= , (3)
uz sledeća potrebna objašnjenja:
L: Povećanje zaposlenosti, odnosi se na povećanje zaposlenosti diplomiranih
studenata studjskih programa visokog obrazovanja u datom vremenskom periodu od
godinu;
g: Proporcija (odnos) ukupnog broja studenata i studenata koji završavaju visoko
obrazovanje iskazuje se na osnovu podataka univerziteta stavljanjem u odnos broja
studenta koji završavaju visoko obrazovanje i ukupnog broja studenta;
p: Stopa učešća visokoobrazovanih u ukupnom broju zaposlenih izračunava se na
osnovu zvaničnih statističkih podataka stavljanjem u odnos broj zaposlenih u datom
vremenskom periodu (od godinu dana) sa ukupnim brojem zaposlenih;
78
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
S: Ukupan broj studenata (budžetskih i samofinansirajućih), utvrđuje se na osnovu
podataka ustanova visokog obrazovanja;
Fomule (1-3) kreiranog novog modela investiranja u međuzavisnosti i povezanosti
čine novi model investiranja u visoko obrazovanje, čija primena obezbeđujuje veći obim
investicionih sredstava i njihovu efikasniju i efektivniju upotrebu. Formule novog modela
su, isto tako, okrenute ishodima potstičući zapošljavanje diplomiranih studenata na
osnovu planiranja visokog obrazovanja i obezbeđujući veću konkurentnost visokog
obrazovanja. Pomenute formule su testirane na primeru podataka iz oblasti investiranja u
visoko obrazovanje u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, odnosno podataka o broju
studenata i novom zapošljavanju u AP Vojvodini za period od 2006. do 2010. godine, a
navedeni podaci se prikazuju u narednim poglavljima disertacije. Rezultati testiranja
poslužili su kao polazna osnova za analizu efekata i rezultata novog modela investiranja u
Republici Srbiji sa ciljem utvrđivanja kvalitativnih i kvantitativnih promena u obimu i
strukturi investiranja, novom zapošljavanju diplomiranih studenata, kao i u
konkurentnosti visokog obrazovanja primenom novog modela investiranja.
79
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
6 PRIMENA NOVOG MODELA INVESTIRANJA
Poboljšanje investiranja i svih investicionih aktivnosti u visokom obrazovanju, kao
uslova boljeg ekonomskog položaja, povećanja broja studenata i kvaliteta izvođenja
studiskih programa visokog obrazovanja, zahteva primenu kreiranog novog modela
investiranja u visoko obrazovanje. Konstituisanje metodologije, standarda, kao i
normativa primene je uslov za implementaciju novog modela investiranja u visoko
obrazovanje u Republici Srbiji. Imperativ primene novog modela investiranja su i
povoljne kvalitativne i kvantitativne performanse novog modela investiranja za dalji
razvoj visokog obrazovanja, u skladu sa tendencijama razvoja koji su prisutni u ostalim
zemljma Evrope, a posebno u zemljma Evropske unije. Sa tog aspekta, u ovom poglavlju
diseracije se, uz pomoć nekoliko kvantitativnih pokazatelja, prikazuje primena novog
modela investiranja Republici Srbiji, odnosno u skladu sa raspoloživim podacima i u AP
Vojvodini, sa ciljem da se na konkretnim pokazateljima analizira uticaj primene modela
na ekonomski položaj visokog obrazovanja.
6.1 Metodološko - normativne pretpostavke za primenu novog modela investiranja
Primena novog modela investiranja u visoko obrazovanje uslovljena je sa nekoliko
metodoloških i normativnih pretpostavki koje opredeljuju i mogućnost funkcionisanja
modela u praksi. Prvi deo pretpostavki odnosi se na zakone i normativna akta koja treba
da stvore nophodni pravni okvir i pretpostavke za primenu novog modela investiranja u
visokom obrazovanju u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini. U tom cilju je,
donošenje novog normativnog akta o standardima, kriterijumima i normativima
investiranja u visoko obrazovanje od strane Vlade Republike Srbije osnovna pretpostavka
primene novog modela. Pomenutim normativim aktom izvršila bi se operacionalizacija i
konkretizacija primene novog modela investranja u visoko obrazovanje.
U cilju povećanja efikasnosti i efektivnosti novog modela, pretpostavka njegove
primene je i novi metod budžetiranja koji podrazumeva programsko budžetranje sredstva
za visoko obrazovanje. Umesto dosadašnjeg načina planiranja budžeta, čije je osnovno
težište na aproprijacijama po ekonomskim klasifikacijama, odnosno planiranju budžeta
po stavkama rashoda i izdataka, u programskom budžetu je težište na rezultatima
(ishodima) koji se ostvaruju, odnosno na izboru ciljeva koji se postižu angažovanjem
investicionih resursa (Karavidić, 2005). U programskom budžetu aproprijacije postaju
80
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
samo jedan od elemenata progama, a ne suština i osnova budžetskog planiranja i
procedura, a od posebnog je značaja za novi model investiranja činjenica da se
progamskim budžetom uvodi komponenta odgovornosti za realizaciju programa, što u
velikoj meri unapređuju menadžment programom.
U vezi sa programskim budžetom je i potreba novog metod alokacije, odnosno
prenosa sredstva iz budžeta ustanovama u visokom obrazovanju. Metod alokacije
sredstava ustanovama visokog obrazovanja u modelu investiranja koji se primenjuje u
Republici Srbiji, nakon usvajanja budžeta, je po budžetskim stavakama i za određene
namene u značajnoj meri ograničava investicionu samostalnost ustanova. Investiranje po
budžetskim stavkama i namenama onemogućava stabilan i dugoračan razvoj ustanova i
čini visoko obrazovanje u velikoj meri zavisnim od državnog budžeta. Nasuprot tome,
primena novog modela investiranja pretpostavlja alokaciju sredstva iz budžeta po osnovu
celokupne planirane sume sredstava u državnom budžetu, što bi omogućilo veću
finansijsku i investicionu samostalnost visokog obrazovanja. Tenderska procedura
(konkursi) je sastavni deo novog metoda alokacije sredstava, što znači da se raspodela
sredstava za investiranje u studijske programe ustanova visokog obrazovanja treba da se
vrši po konkursu za ukupnu sumu koja se alocira u skladu sa planiranim sredstvima u
budžetu.
Pretpostavka primene novog modela investiranja koja se odnosi na potrebu razvoja
preduzetništva i menadžmenta u visokom obrazovanju odnosi se na na evidentnu
višegodišnju tendenciju smanjivanje novčanih sredstava u državnom budžetu koje je
namenjeno za visoko obrazovanje. Zbog toga je, menadžment ustanova u visokom
obrazovanju prisiljen na takmičenje u obezbeđivanju oskudnih novčanih sredstava iz
državnih fondova, ali i da pruža dokaze da će se ta sredstva koristiti na najbolji i
najefikasniji način u obrazovanju studenata u skladu sa usvojenim standardima. U tom
konkurentskom nadmetanju ustanove su primorane da se takmiče, ne samo za novčana
sredstva, već i za studente. U tom cilju, menadžment u visokom obrazovanju, ukoliko to
već nije započeo, mora izgrađivati niz osobenosti i individualne profile ustanova koji će
te ustanove visokog obrazovanja učiniti prepoznatljivim između svim drugim. Novi
model investiranja, nesporno, podržava menadžment pristup u investiranju u visoko
obrazovanje, a isto tako novi model podržava proces stalne provere kvaliteta visokog
obrazovanja posebno, zbog toga, što su ishodi (novo zapošljavanje diplomiranih
studenata) glavna obeležje novog modela.
Normativno uređivnje utvrđivanja ukupnog broja budžetskih studenata, na osnovu
granice ekonomičnosti poslovanja, je pretpostavka primene novog modela. Utvrđivanje
81
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
pomenutog broja studenata sledi nakon procesa budžetiranja, odnosno utvrđivanja iznosa
ukupnih sredstava za investiranje u visoko obrazovanje. Stoga se međuzavisnost formula
novog modela investiranja iskazuje u navedena dva obeležja modela, ali sa novim
zapošljavanjem diplomiranih studenata studijskih programa visokog obrazovanja. Novo
zapošljavanje treba da se ostvari u skladu sa strategijom zapošljavanja u Republici Srbiji,
odnosno u AP Vojvodini, a u okviru ciljeva zapošljavanja Evropske unije „Evropa 2020“
koji su sadržani u Nacionalnalnoj strategiji zapošljavanja za period od 2011. do 2020.
godine, („Službeni glasnik Republike Srbije “ br. 55/2005, 71/2005, 101/2007,
65/2008 i 16/2011) koji se u najvećoj meri zasniva na rastu pameti podrazumevajući
ekonomiju znanja i podršku inovacijama.
6.2 Kvantitativni pokazatelji primene novog modela investiranja
Primena novog modela investiranja analizira se na nekoliko kvantitativnih pokazatelja
koji se smatraju relevantnim za ekonomski položaj visokog obrazovanja, kao i za
funkcionisanja novog modela, odnosno za njegovu primenu u visokom obrazovanju.
Pomenuti kvantitativni pokazatelji su:
☑ Bruto domaći proizvoda visokog obrazovanja u poređenju sa ukupnim bruto domaćim proizvodom u Republici Srbiji;
☑ Rashoda za visoko obrazovanje u ukupnom budžetu Republike Srbije;☑ Rashoda za visoko obrazovanje u ukupnom budžetu AP Vojvodine;☑ Budžetski prihodi u ukupno ostvarenim prihodima po završnim računima
ustanova visokog obrazovanja u AP Vojvodini.
Navedeni kvantitativni pokazatelji, će se metodološki upoređivati sa raspoloživim
podacima na osnovu modela investiranja koji se primenjuje u Republici Srbiji i
kvantitativnih podataka koji se dobijaju primenom kreiranog novog modela investiranja,
ex post, u istim uslovima primene novog modela, u vremenskom opsegu od pet
kalendarskih (i budžetskih) godina. Podaci o iznosima budžetskih izdvajanja po studentu
se analiziraju i upoređuju sa odabranim državama Evrope, u skladu sa raspoloživim
podacima za 2010. godinu. Učešće budžetskih prihoda u ukupno ostvarenim prihodima
ustanova visokog obrazovanja u AP Vojvodini, po završnim računima, analiziraju se u
skladu sa raspoloživim podacima po postojećem modelu investiranja, a u kontekstu
primene novog modela investiranja u visoko obrazovanje.
82
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
6.2.1 Bruto domaći proizvod visokog obrazovanja i ukupni bruto domaći proizvodu u Republici Srbiji
Bruto domaći proizvod obrazovanja i visokog obrazovanja (BDP) analizira se i izrazu
učeća navedenog pokazatelja u ukupnom BDP Republike Srbije, jer je taj podatak
značajan kvantitativni pokazatelj ekonomskog položaja visokog obrazovanja. Navedeni
pokazatelj iskazuje obim i kvalitet investiranja u obrazovanje i visoko obrazovanje i
relativan značaj koji, sa aspekta materijanih ulaganja, imaju navedeni nivoi obrazovanja u
Republici Srbiji. Podaci će se analizairati, u skladu sa njihovom raspoloživošću, za period
od 2005. godine do 2009. godine, a prikazuju se u narednoj tabeli 8:
Tabela 8 - Pregled učešća obrazovanja i visokog obrazovanja u BDP Republike Srbije za period od 2006. do 2010. godine po postojećem i novom modelu investiranja u visoko
obrazovanje U %Naziv /godinePostojeći model investiranja 2006 2007 2008 2009 2010BDP Republike Srbije 100 100 100 100 100BDP Obrazovanja 3,82 3,98 4,08 4,31 4,4BDP Visokog obrazovanja 0,86 0,86 0,82 1,07 1,01Novi model investiranja 2005 2006 2007 2008 2009BDP Republike Srbije 100 100 100 100 100BDP Obrazovanja 3,94 4,12 4,21 4,4 4,55BDP Visokog obrazovanja 0,98 0,99 0,95 1,17 1,16
Izvor podataka: Republički zavod za statistiku - Statistički godišnjak za period od 2007. do 2011. godine i kalkulacije kandidata
Učešće obrazovanja i visokog obrazovanja u BDP Republike Srbije za period od
2006. do 2010. godine po postojećem i novom modelu investiranja u visoko obrazovanje
šematski iskazuje se i na grafikonu 2 koji sledi:
Grafikon 2 - Učešće obrazovanja i visokog obrazovanja u BDPRepublike Srbije za period od 2006. do 2010. godine po postojećem i
novom modelu investiranja u visoko obrazovanje
Izvor podataka: Republički zavod za statistiku - Statistički godišnjak za periodod 2007. do 2011. godine i kalkulacije kandidata
83
2006 2007 2008 2009 20100.00%
0.20%
0.40%
0.60%
0.80%
1.00%
1.20%
1.40%
BDP visokog obrazovanja - postojeći model inve-stiranjaBDP visokog obrazovanja - novi model investiranja
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Podaci prikazani u tabeli i grafikonu, koji se odnose se na procentualno učešće BDP
visokog obrazovanja u ukupnom BDP Republike Srbije po postojećem modelu
investiranja nisu povoljni za visoko obrazovanje. Naime, ostvaren je nizak nivo učešća
DBP visokog obrazovanja u ukupnom BDP Republike Srbije analiziranom periodu.
Nizak nivo učešća ovog kvantitaivnog pokazatelja ukazuje na stalnu potrebu poboljšanja
ekonomskog položaja visokog obrazovanja koja se može postići većim obimom i boljom
strukturom investicija. Novi model investiranja u visoko obrazovanje poboljšava učešće
BDP visokog obrazovanja u ukupnom BDP Republike Srbije, što ukazuje na povoljne
kvantitativne performanse novog modela sa aspekta obima investiranja. Navedeni podaci
ukazuju i na još jednu nepovoljnu činjenicu, da je Republika Srbija u odnosu na
analizairani kvantitaivni pokazatelj daleko od potrebnog nivoa učešća BDP visokog
obrazovanja u ukupnom BDP zemlje po dokumentima Lisabonske agende (2011) u visini
od 3,0% učešća. Primena novog modela investiranja u visoko obrazovanje evidentno bi
poboljšalo stanje u ovom domenu u pokušaju dostizanja toga cilja.
Podaci, isto tako ukazuju da, po dinamici i obimu, postoji brži tendencijski rast
učešća BDP obrazovanja i visokog obrazovanja u BDP Republike Srbije primenom
novog modela investiranja. Posebno je značajno to, što novi model investiranja povećava
obim ukupnih izdvajanja u visoko obrazovanje sa tendencijom da će se njegovom
primenom ustaliti i povećana dinamika rasta BDP visokog obrazovanja u odnosu na
ukupan BDP u Republici Srbiji.
6.2.2 Rashodi za visoko obrazovanje u ukupnom budžetu Republike Srbije
Primena novog modela investiranja, po datim metodološkim pretpostavkama,
posebno se reflektuje na budžet funkciji plana prihoda i rashoda zemlje, te značajno
sagledati i planirane prihode i rashode za visoko obrazovanje u tom budžetu. Učešće
rashoda za obrazovanje i visoko obrazovanje u ukupnim rashodima budžeta Republike
Srbije je, isto tako, kvanitativni pokazatelj ekonomskog i ukupnog materijalnog položaja
obrazovanja i visokog obrazovanja, u datom vremenskom periodu, kojim se neposredno
mogu sagledati materijalne mogućnosti visokog obrazovanja u realizaciji njegovih
programskih aktivnosti. Podaci će se analizairati, za period od 2006. godine do 2010.
godine, a isti se iskazuju u tabeli broj 9.
84
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Tabela 9 - Tabelarni pregled učešća rashoda obrazovanja i visokog obrazovanja u ukupnim budžetskim rashodima Republike Srbije, za period od 2006. do 2010. godine po
postojećem i novom modelu investiranja U %Naziv budžeta/godine
Postojeći model investiranja 2006 2007 2008 2009 2010Ukupan budžet R. Srbije 100 100 100 100 100Budžet obrazovanja 15,04 15,01 15,97 14,84 14,96Budžet visokog obrazovanja 2,23 2,64 3,34 3,09 2,88
Novi model investiranja 2006 2007 2008 2009 2010Ukupan budžet R. Srbije 100 100 100 100 100Budžet obrazovanja 15,36 15,43 16,49 15,27 15,41Budžet visokog obrazovanja 2,54 3,05 3,86 3,57 3,33 Izvor podataka: Zakoni o budžetu Republike Srbije, za period od 2006. do 2010. godine i kalkulacije kandidata
Pregled učešća rashoda obrazovanja i visokog obrazovanja u ukupnim budžetskim
rashodima Republike Srbije, za period od 2006. do 2010. godine po postojećem i novom
modelu investiranja, radi njihove bolje preglednosti, šematski se prikazuju se i na
narednom grafikonu 3:
Grafikon 3 - Pregled učešća rashoda obrazovanja i visokog obrazovanja u ukupnim budžetskim rashodima Republike Srbije, za period od 2006. do 2010. godine po
postojećem i novom modelu investiranja
Izvor podataka: Zakoni o budžetu Republike Srbije, za period od 2006. do 2010. godine i kalkulacije kandidata
Na osnovu podataka iz date tabele i grafikona, sagledava se relativno učeće rashoda
za obrazovanje i visoko obrazovanje u budžetu Republike Srbije. Ističe se da se,
primenom novog modela investiranja, poboljšavaju parametri učešća rashoda visokog
obrazovanja u budžetu obrazovanja, ali i ukupnom budžetu Republike Srbije. Primenom
85
2006 2007 2008 2009 20100.00%
0.50%
1.00%
1.50%
2.00%
2.50%
3.00%
3.50%
4.00%
4.50%
Budže Srbije visokog obrazovanja - postojeći model investiranjaBudžet Srbije visokog obrazovanja - novi model investiranja
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
novog modela, povećava se procentualno učešće ovih rashoda odoko 0,5 % u ukupnom
budžetu Republike Srbije, u delu analiziranog petogodišnjeg perioda, odnosno od 2008.
do 2010. godine, što potvrđuje povoljne kvantitativne performanse novog modela
investiranja. Ova činjenica doprinela bi poboljšanju investicionih aktivnosti, a time i
boljem ekonomskom položaju visokog obrazovanja.
U dinamičkoj analizi kvantitivnih pokazatelja ućešća rashoda za obrazovanje i visoko
obrazovanje u ukupnom budžetu Republike Srbije zapažuju se dva perioda: prvi,
trogodišnji period od 2006. do 2008. godine, koji karakteriše tendencijski rast
analiziranog kvantitativnog pokazatelja, i drugi, dvogodišnji period od 2009. do 2010.
godine u kojem se zapaža pad učešća ovih rashoda u ukupnim rashodima budžeta
Republike Srbije. U pomenutom dvogodišnjem periodu od 2009. do 2010. zapaža se do
pogoršanja ekonomskog položaja ustanova visokog obrazovanja u Republici Srbiji, po
analiziranom pokazatelju. Uzroci pogoršanja su višestruki, ali se isti sagledavaju u dve
opšte činjenice: u dejstvu i uticaju globalne ekonomske krize na budžet Republike Srbije,
kao i restriktivnost postojećeg modela investiranja u visoko obrazovanje i njegovo
neprepoznavanje potrebnih standarda i kriterijuma investiranja u ovu značajnu društvenu
oblast. Novi model investiranja, sa svojim performansama, omogućuje tendencijsko
povećanja ovih rashoda u ukupnom budžetu Republike Srbije. Strukturna analiza novog
modela investiranja ukazuje, da se povećava učeće budžeta visokog obrazovanja u
ukupnom budžetu obrazovanja, ako se primenjuje novi model investiranja. Kvantitativni
pokazatelji koji se prikazuju u narednoj tabeli 10 potrvrđuju ovu konstataciju:
Tabela 10 - Uporedni pregled učešća budžeta visokog obrazovanja u budžetu obrazovanja Republike Srbije po postojećem i novom modelu investiranja, za period od
2006. do 2010. godine
U %R.br. Naziv modela investiranja 2006 2007 2008 2009 2010
1 Postojeći model investiranja 14,83 17,59 20,91 20,82 19,25
2 Novi model investiranja 16,53 19,77 23,41 23,38 21,61
3 Apsolutna razlika (1-2) 1,70 2,18 2,50 2,56 2,36
Izvor podataka: Zakoni o budžetu Republike Srbije, za period od 2006. do 2010. godine i kalkulacije kandidata
Iz tabele 10 se zaključuje da je apsolutna razlika učeća budžeta visokog obrazovanja u
budžetu obrazovanja Republike Srbije po postojećem i novom modelu investiranja
najveća u 2009. godini i da iznosi 2,56%, a da je u ostalim godinama, osim u 2007.
86
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
godini, iznad 2 %. Navedeni podaci potvrđuju obeležja novog modela koji se odnose na
povećanje obima investiranja u visoko obrazovanje.
6.2.3 Rashodi za visoko obrazovanje u ukupnom budžetu AP Vojvodine
Rashodi za obrazovanje i visoko obrazovanje u izrazu njihovog učešća u ukupnim
rashodima budžeta AP Vojvodine je značajan pokazatelj za ustanove visoko obrazovanje
u AP Vojvodini, jer navedeni podaci ukazuju na njihov ekonomski i ukupni materijalni
položaj u budžetskoj godini. Tim pre, što u skladu sa nadležnostima AP Vojvodine u ovoj
oblasti, vojvođanski budžet je nadležan za investiranje u visoko obrazovanje u AP
Vojvodini. Za vremenski period od pet kalendarskih (i budžetskih godina), odnosno za
period od 2006. godine do 2010. godine vrši se kvantitativna analiza ovih podataka, a isti
se iskazuju u narednoj tabeli 11:
Tabela 11 - Pregled učešće rashoda obrazovanja i visokog obrazovanja u ukupnim rashodima budžeta AP Vojvodine za period od 2006. do 2010. godine po postojećem i
novom modelu investiranja u visoko obrazovanje U %Naziv budžeta/godine
Postojeći model investiranja 2006 2007 2008 2009 2010Ukupan budžet APV 100 100 100 100 100Budžet obrazovanja 8,62 4,98 3,62 2,98 1,97Budžet visokog obrazovanja 2,43 1,42 1,05 0,82 0,77Novi model investiranja 2006 2007 2008 2009 2010Ukupan budžet APV 100 100 100 100 100Budžet obrazovanja 8,97 5,21 3,79 3,1 2,09Budžet visokog obrazovanja 2,77 1,65 1,21 0,94 0,89
Izvor podataka: Odluke o budžetu AP Vojvodine, za period od 2006. do 2010. godine i kalkulacije kandidata
Učešće rashoda obrazovanja i visokog obrazovanja u ukupnim rashodima budžeta AP
Vojvodine za period od 2006. do 2010. godine po postojećem i novom modelu
investiranja u visoko obrazovanje se, u cilju njihovog kvalitetnijeg sagledavanja, prkazuju
i na narednom grafikonu 4:
87
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Grafikon 4 - Učešće rashoda obrazovanja i visokog obrazovanja u ukupnim rashodima budžeta AP Vojvodine za period od 2006. do 2010. godine po
postojećem i novom modelu investiranja u visoko obrazovanje
Izvor podataka: Odluke o budžetu AP Vojvodine, za period od 2006. do 2010. godine i kalkulacije kandidata
Podaci u tabeli i grafikonu prikazuju relativno učeće rashoda za obrazovanje i visoko
obrazovanje u budžetu AP Vojvodine. I pored poboljšanja učešča visokog obrazovanja u
ukupnom budžetu AP Vojvodine, primenom novog modela investiranja, konstatuje se
nisko učešće ovih rashoda u pomenutom budžetu. Posebno je alarmantan pad učešća
navedenih rashoda u 2009. i 2010. godini, jer je njihovo strukturno učešće ispod 1%.
Kvantitativne performanse primene novog modela investiranja, i kod budžeta AP
Vojvodine, samo donekle popravljaju sliku stanja u ovom domenu, gde su potrebne
sistemske mere i aktivnosti svih aktera u obrazovanju sa ciljem povećanja investiranja u
visoko obrazovanje u AP Vojvodini.
Dinamičkom analizom učešća rashoda obrazovanja i visokog obrazovanja u ukupnim
budžetskim rashodima, a na osnovu iskazanih podataka, konstatuje se tendencijski pad
učešća budžetskih rashoda za visoko obrazovanje u budžetu AP Vojvodine, i to u
drastičnom smislu, jer je navedeno učešće u 2006. godini iznosilo 2,43%, a u 2010.
godini svega 0,77%. Drastično pogoršanje obima investiranja u visoko obrazovanje u AP
Vojvodini, uslovljeno je delom promenama u budžetskoj politici Vlade AP Vojvodine, ali
i dejstvom i uticajem globalne ekonomske krize. Novi model investiranja u visoko
obrazovanje, donekle poboljšava kvantitativne pokazatelje u investiranju, ali opšte
tendencije smanjenja investiranja budžeta AP Vojvodine ostaju. Pored primene novog
modela investiranja u visoko obrazovanje, u AP Vojvodini potrebno je, da se u cilju
zaustavljanja tendencija pogoršanja u investiranju, preduzmu odgovarajuće mere od
88
2006 2007 2008 2009 20100.00%
0.50%
1.00%
1.50%
2.00%
2.50%
3.00%
Budžet APV visokog obra-zovanja - postojeći model investiranjaBudžet APV visokog obra-zovanja - novi model in-vestiranja
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
strane osnivača (države), ali i menadžmenta ustanova koje će u sadejstvu sa
kvantitativnim performansama novog modela investiranja doneti rezultate u poboljanju
obima i kvaliteta u investiranju u visoko obrazovanje u AP Vojvodini.
Uporedni pregled učešća budžeta visokog obrazovanja u budžetu obrazovanja AP
Vojvodine, pokazuje apsolutni rast učešća budžeta visokog obrazovanja u budžetu
obazovanja AP Vojvodine primenom novog modela uinvestiranja u narednoj tabeli 12:
Tabela 12 – Uporedni pregled učešća budžeta visokog obrazovanja u budžetu obrazovanja AP Vojvodine po postojećem i novom modelu investiranja, za period od
2006. do 2010. godine
U %
R.br. Naziv modela investiranja 2006 2007 2008 2009 2010
1 Postojeći model investiranja 28,19 28,51 29 27,52 39,09
2 Novi model investiranja 30,88 31,67 31,93 30,32 42,58
3 Apsolutna razlika (1-2) 2,69 3,16 2,93 2,80 3,49
Izvor podataka: Odluke o budžetu AP Vojvodine, za period od 2006. do 2010. godine i kalkulacije kandidata
Apsolutna razlika procenta učešća budžeta visokog obrazovanja u budžetu
obrazovanja po podacima primene novog modela investiranja ukazuju, da novi model
investiranja obezbeđuje kvalitet koji je potreban da se poboljšaju rezultati u investiranju u
visoko obrazovanje u AP Vojvodini. Povećanje investiranja u visoko obrazovanje
doprinelo bi većem kvalitetu visokog obrazovanja u AP Vojvodini, a na duži rok i
intenzivnijem društvenom razvoju AP Vojvodine, kao evropske regije.
6.2.4 Budžetski prihodi u ukupno ostvarenim prihodima po završnim računima ustanova visokog obrazovanja
Procentualno učešće ostvarenih budžetskih prihoda u ukupno ostvarenim prihodima
ustanova visokog obrazovanja po završnim računima ustanova je pokazatelj koji
relevatno iskazuje zavisnost visokog obrazovanja od državnog budžeta, ali ne i
ekonomski položaj. Ovo iz razloga, što povećano učešće prihoda iz budžeta u strukturi
ukupnih prihoda ustanova, često ne znači povećano investiranje države već inertnost
menadžerskih struktura u visokom obrazovanju da obebede prihode iz drugih izvora
mimo državnog budžeta. U vezi ovog podataka, treba imati vidu, da isti podatak služi kao
korektiv u obračunu stalnih troškova i ostalih troškova vezanih za nastavu u postojećem
modelu investiranja u visoko obazovanje, o čemu je već bilo reči u petom poglavlju
disertacije. Ovaj kvantitivni pokazatelj se posmatra i analizira shodno dostupnosti
89
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
podataka po završnom računu ustanova visokog obrazovanja za period od 2006. do 2010.
godine.
Tabela 13 - Tabelarni pregled procentualnog učešća budžetskih sredstava u ukupnom prihodu ustanova visokog obrazovanja u AP Vojvodni po završnim računima u periodu
od 2006. do 2010. godine
Visoko obrazovanje u AP Vojvodini
2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
Procenat učešća
Procenat učešća
Procenat učešća
Procenat učešća
Procenat učešća
Fakulteti 60% 62% 60% 64% 61%
Visoke škole 41% 38% 45% 49% 49%
Ukupno 58% 60% 64% 62% 60%Izvor podataka: Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje Vlade AP Vojvodine - završni računi ustanova visokog obrazovanja za period od 2006. do 2010. godine
Navedeni podaci u tabeli i grafikonu ukazuju da je opšta karakteristika ovog
kvantitativnog pokazatelja ustanova visokog obrazovanja u AP Vojvodini, za period od
2006. do 2010. godine, različito strukturno učešće budžetskih prihoda u ukupnim
prihodima. Dok se kod fakulteta iskazuju oscilacije u visini ovog pokazatelja, ali čiji
iznos u posmatranim godinama nije ispod 60%, kod visokih strukovnih škola ostvaren je
pad učeća budžetskih prihoda samo u 2007. godini, a nakon toga se iskazuje rast i
relativna konstantnost navedenog pokazatelja. Niže stukturno učešće budžetskih prihoda
u ukupnim prihodima kod visokih strukovnih škola u 2007. godini ostvareno je iz razloga
obavljanja postupka akreditacije pomenutih visokih škola, jer je zbog neizvesnosti da li
će se ustanove i studjski programi visokih škola akreditovati i dobiti saglasnost za dalji
rad, u 2007. godini smanjeno je budžetsko investiranje u ustanove. Navedeni podaci i
ukazuju na smanjenje sticanja ostalih prihoda od strane ustanova, jer učešće budžetskih
prihoda u ukupnim prihodima konstantno raste pod uticajem relativnog smanjenja ostalih
(sopstvenih) prihoda ustanova. Ta činjenica će, u narednom periodu, dovesti do još većeg
pogoršanja već nepovoljnog ekonomskog i materijalnog položaja ustanova visokog
obrazovanja u AP Vojvodini, a ta činjenica, još jednom se naglašava, posebno obavezuje
menadžment ustanova da obezbedi povećanje ostalih prihoda ustanova. Novi model
investiranja u visoko obrazovanje uz primenu metoda alokacije ceokupne godišnje sume
sredstva bi doprineo prevazilaženju ukupne problematike neadektanog i strukturno
nepovoljnog investiranja u visoko obrazovanje.
90
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
6.3 Investiranje budžetskih sredstava po studentu
Pokazatelj investiranja budžetskih sredstava po studentu, u značajnoj meri, ukazuje na
odnos prema visokom obrazovanju, ali i na materijalne mogućnosti države za
investiranjem u visoko obrazovanje. Apsolutni iznosi investiranja po studentu za 2010.
godinu, iskazani u EUR, se u velikoj meri razlikuju u viskorazvijenim zemljama Evrope
od istog pokazatelja u zemaljama u tranziciji, a podaci se iskazuju u tabeli 14 koja sledi:
Tabela 14 - Tabelarni prikaz investiranja budžetskih sredstava po studentu visokog obrazovanja u odabranim državama Evrope, Republici Srbiji i AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji za 2010. godinu2010 godina Budžetska sredstava po
student u EURIndeks nivoa u %
Serbia = 100 Serbia 1.201,9 100 AP Vojvodina 1.076,6 89Croatia 2.805,4 233FYR Macedonia 585,7 49Belgium 11.931,4 993Bulgaria 4.830,2 402Czech Republic 6.574,2 547Denmark 13.657,2 1.137Germany 12.095,6 1.007Estonia 4.513,2 376Ireland 11.154,4 929Greece 5.818,2 484Spain 10.508,0 875France 11.273,8 938Italy 7.429,1 618Cyprus 10.154,9 845Latvia 5.020,6 418Lithuania 4.890,9 407Hungary 5.171,6 431Malta 9.738,3 810Netherlands 13.701,8 1.140Austria 12.432,7 1.035Poland 4.722,3 393Portugal 7.409,7 617Romania 2.409,4 201Slovenia 6.531,4 543Slovakia 5.160,8 430Sweden 15.774,9 1.313United Kingdom 12.428,7 1.035Finland 12.133,4 1.010
Izvor podataka: Eurostat (2010) i Republički zavod za statistiku - Statistički godišnjak Srbije za 2011. godinu i kalkulacije kandidata
Radi bolje preglednost podataka o investiranju budžetskih sredstava po studentu
visokog obrazovanja u odabranim državama Evrope, Republici Srbiji i AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji za 2010. godinu, isti se prikazuju šematski i na grafikonu 5:
91
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Grafikon 5- Prikaz investiranja budžetskih sredstava po studentu visokog obrazovanja u odabranim državama Evrope, Republici Srbiji i AP Vojvodini, kao evropskoj regiji
za 2010. godinu
Izvor: Izvor podataka: Eurostat (2010) Republički zavod za statistiku - Statistički godišnjak Srbije za 2011. godinu i kalkulacije kandidata
Podaci o investiranju budžetskih sredstava po studentu dati u tabeli 14 i grafikonu 6
ukazuju, putem izračunatog indeksa nivoa, da su ta investiranja u razvijenim državama
Evropske unije višestruko veća nego u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji. Iz date tabele se sagedava, da su Švedskoj, budžetska izdvajanja po
studentu za oko 13 puta veća nego u Republici Srbiji, u Holandiji i Danskoj, za oko 11
puta, dok su navedena izdvajanja u Austriji, Nemačkoj, Velikoj Britaniji i Finskoj veća za
oko 10 puta.
Posebno se uočava da i neke zemlje u okruženju, koje su ranije pripadale tzv.
Istočnom bloku zemalja, kao na primer Mađarska, Bugarska, Slovačka i Češka, imaju oko
četiri do pet puta veća izdvajanja budžetskih sredstava po studentu u odnosu na
Republiku Srbiju, a ista je srazmera po ovom kvantitativnom pokazatelju i sa Slovenijom
kao državom bivše SFR Jugoslavije. U Hrvatskoj su navedena izdvajanja veća za više od
dva puta u odnosu na Republiku Srbiju. Manja izdvajanja budžetskih sredstva po studentu
u analiziranoj godini u odnosu na Republiku Srbiju i AP Vojvodinu, kao evropsku regiju,
su samo u bivšoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji.
Obzirom da AP Vojvodina, u analiziranoj godini, ima niža izdvajanja budetskih
sredstava po studentu u odnosu na Republiku Srbiju, navedene razlike su, u odnosu na AP
Vojvodinu, kao evropsku regiju, još veće i drastičnje. Navedene činjenice su još jedan od
dokaza nepovoljnog ekonomskog i materijalnog položaja visokog obrazovanja u
Republici Srbiji kada je reč uo budžetskiom investiranju u visoko obrazovanje po modelu
92
FYR Macedonia Serbia
Croat iaPoland
LithuaniaSlovakia
GreeceCzech Republic
It alyCyprus
IrelandBelgium
FinlandAustria
Netherlands
0
2,000
4,000
6,000
8,000
10,000
12,000
14,000
16,000
18,000
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
koji se primenjuje u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini. Primena novog modela
investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji, sa kvalitativnim i kvantitativnim
performansama formule modela koje povećavaju obim i strukturu investicija, smanjila bi
se evidentna razlika u iznosima koji se investiraju po studentu u analiziranim, odabranim
državama Evrope u odnosu na Republiku Srbiju, odnosno AP Vojvodinu, kao evropsku
regiju. Povećanje investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji, odnosno u AP
Vojvodini, kao evropskoj regiji, doprinelo bi boljem kvalitetu izvođenja studijskih
programa visokog obrazovanja, ukupno boljim uslovima rada, kao i povećanju
konkurentnosti visokog obrazovanja.
93
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
7 KONKURENTNOST VISOKOG OBRAZOVANJA
Stvaranjem eropskog prostora visokog obrazovanja posebna pažnja posvećuje se
međunarodnoj konkurentnosti evropskog sistema visokog obrazovanja (Bolonjska
deklaracija - zajedničko saopštenje evropskih ministara obrazovanja sa sastanka u
Bolonji, 19. juna 1999. godine, 2001), jer je razvoj visokog obrazovanja, u funkciji
društvenog i privrednog razvoja, jedno od centralnih pitanja širom Evrope i sveta.
Potvrđuje se da je visoko obrazovanje je od ključne važnosti za socijalni i kulturni razvoj,
kao i za privrednu konkurentnost svakog društva, a ustanove visokog obrazovanja
održavaju i stvaraju znanje i razvijaju stručnost i veštine koje omogućavaju pojedincima
da postignu svoja lična ostvarenja, ali i da postanu aktivni pripadnici društva. Visoko
obrazovanje i istraživački rad, takođe, pomažu stanovništvu u stvaranju uspešnih karijera,
kao i inventivnog poslovanja. Konkurentnost visokog obrazovanja treba da se ostvaruje
tako da od nje koristi imaju sve ustanove, regioni i države koji doprinose i globalnom
društvu zasnovanom na obrazovanju (UNESCO, 2009). U ovom poglavlju disertacije
analizira se konkurentnost visokog obrazovanja u Republici Srbiji i AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji, putem ekonometrijske analize odabranih pokazatelja, a na osnovu
dostupnih podataka za period od 2006. godine do 2010. godine, sa ciljem da se utvrde
konkretni, kvalifikovani i naučno zasnovani podaci o indeksu konkurentnosti visokog
obrazovanja Republike Srbije, njene Autonomne pokrajine Vojvodine, kao evropske
regije, u odnosu na 26 zemalja Evropske unije (Luksemburg, zbog neadekvatnosti
podataka iz oblasti visokog obrazovanja, nije mogao biti obuhvaćen ovim istraživanjem),
Republiku Hrvatsku i bivšu jugoslovensku Republiku Makedoniju.
7.1 Teorijske osnove konkurentnosti
Konkurentnost visokog obrazovanja se, u načnoj i stručnoj literaturi, razmatra u
kontekstu postojanja problema u funkcionisanju tržišta visokog obrazovanja i uloge
države u upravljanju visokim obrazovanjem. Razmatraju se pitanja kompetitivnosti
visokog obrazovanja koja se vezuju za njegov kvalitet, kao i za validne i pouzdane
informacije o očekivanoj javnoj i privatnoj koristi od visokog obrazovanja. Konstatuje se,
da neki modeli investiranja u visoko obrazovanje motivišu ustanove da upišu veliki broj
studenata što smanjuje kvalitet visokog obrazovanja, dok informacije vezane za ishode
visokog obrazovanja nisu vremenski ograničene i na njih može uticati mnogo događaja,
od kojih se većina ne može predvideti (Eicher, Chevaillier, 2002: 73).
94
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
U oblasti investiranja u visoko obrazovanje uvode se budžetske subvencije, čiji se
godišnji iznos utvrđuje na osnovu formule i čije je trošenje autonomno za
visokoobrazovne ustanove, pod uslovom da se poštuju zakonske norme (Jacobs, Ploeg,
2005). Model povećanog budžetskog investiranja i finansijska autonomija u pogledu
raspolaganja novčanim sredstvima je jedini način da se omogući razvijanje preduzetništva
i konkurentnosti, a time i pozicioniranje visokog obrazovanja na obrazovnom tržištu.
Razmatrajući problematiku konkurentnosti visokog obrazovanja Eva Egron – Polak
smatra (2001) da univerziteti doprinose konkurentnosti država i time određuju hoće li
države imati koristi od globalizacije i na koji način. Znanje, umeće i veštine predstavljaju
ključne preduslove za dobrobit i blagostanje kako pojedinca, tako i cele države. Iz tog
razloga je i broj studenata širom planete u poslednje dve do tri decenije dramatično
porastao. Univerzitetsko obrazovanje je postalo masovno obrazovanje i obuhvata mnogo
veći deo populacije nego što je bio slučaj ranije. Omasovljenje visokog obrazovanja nije
ostvareno samo povećanjem tražnje tradicionalnih starosnih grupa, već i promenom
starosne strukture studentske populacije, uključivanjem netradicionalnih starosnih grupa
u studentsku populaciju (Lukas, 2001).
Za porast studentske populacije i pitanje konkurentnosti visokog obrazovanja vezuje
se i pitanje cene visokog obrazovanja u izrazu školarina. U brojnim državama Evrope
cenu školarine, odnosno cenu visokog obrazovanja određuje država, a činjenica da država
upravlja visokim obrazovanjem pravda se problemima u funkcionisanju tržišta (Teixeira
et al, 2006). U slučaju da se ustanovama visokog obrazovanja prepusti nadležnost
određivanja školarina, iste verodostojnije predstavljaju stvarne troškove i stanje na tržištu
visokog obrazovanja. Određivanje visine školarina od strane visokoobrazovnih ustanova
podstaklo bi konkurenciju na tržištu visokog obrazovanja (Eicher and Chevaillier, 2002).
Nasuprot tome, u istraživanju “Higher education reform: Geting the incentives right”
(Canton et al, 2001) tvrdi se da visina školarine nema uticaja na konkurentnost visokog
obrazovanja. Navode se faktori koji onemogućavaju veću konkurentnost, a isti mogu
važiti univerzalno kada je u pitanju konkurentnost visokog obrazovanja, kao što su:
ograničena mobilnost studenata, nedostatak informacija i potrebnih podataka o kvalitetu
studijskih programa, kao i nedeljivost studijskih obrazovnih programa visokog
obrazovanja.
Povećanje konkurentnosti visokog obrazovanja je jedno od centralnih pitanja
privrednog i društvenog razvoja brojnih država. Teodor Berhem (2006) konstatuje da
Evropska unija postaje najkonkurentnija i najdinamičnija privreda na planeti, jer su
univerziteti u državama Evropske unije po svojoj prirodi međunarodno orijentisani. U
95
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
vezi kvalitativnih i kompetitivnih ograničenja koja treba u oblasti visokog obrazovanja
rešavati, pomenuti autor, smatra da se glavna pitanja u ovom domenu odnose na
definisanje međunarodnih standarda, koje bi univerziteti trebalo da ispunjavaju, osim
domaćih koje ispunjavaju u okviru svojih država. Pomenuti autor smatra da je smetnja
većoj konkurentnosti visokog obrazovanja zastarela struktura i uređenje univerziteta koja
nije u stanju da garantuje akademski prestiž. Posebno je to slučaj ako se ima u vidu
povećanje globalne konkurencije, gde i potvrda kvaliteta i njegov marketing zauzimaju
sve važnije mesto.
U doba znanja, individualna i društvena očekivanja koja se nameću univerzitetima i
drugim institucijama istraživanja u visokom obrazovanju, rastu eksponencijalno kako u
visokorazvijenim zemljama, tako i u zemljama u tranziciji. Univerziteti doprinose
konkurentnosti država i time određuju hoće li države imati koristi od globalizacije i na
koji način. Stvaranjem naučnih centara univerziteti i industrija postaju moćni partneri u
novim razvojnim sadržajima koji vode ka većoj konkurentnosti (Nursall, 2003). Program
mađarskih univerziteta Univerzitas je primer za navedenu konstataciju, a pomenuti
program se zasniva na poboljšanju konkurentnosti mađarskog visokoškolskog
obrazovanja. Univerzitas promoviše stvaranje centara znanja u raznim naučnim
disciplinama na većem broju univerziteta, sa ciljem stvaranja vrhunskih razvojno –
istraživačkih elitnih centara koji bi usko sarađivali sa najrazličitijim industrijama, kao i
telima zaduženim za pronalazački rad. Istraživački centri bi uvodili i razvojno –
istraživačku komponentu u privredu i imali aktivnu ulogu u obrazovanju tehnološkog i
privrednog razvoja regiona, a samim tim i razvoja cele države i njene konkurentnosti
(Lentner, 2007).
Razmatrajući konkurentnost svojih univerziteta neke države kao što je na primer
Finska, reformama sistema visokog obrazovanja pokušavaju da poboljšaju učinke
univeziteta, povećanom autonomijom univerziteta i integrativnim procesima, odnosno
spajanjem raznih univerziteta u cilju koncentracije njihovih resursa i povećanja
konkurentnosti visokog obrazovanja u celini. Isto tako, reformom visokog obrazovanja i
promenama modela investiranja u visoko obrazovanje pokušava se rešavanje dosadašnjeg
problema restriktivnosti državnog investiranja u visoko obrazovanje i omogućuje se veće
privatno investiranje u univerzitete. Na izbor najadekvatnijeg modela investiranja u
velikoj meri utiče činjenica da su promene i integrativni procesi najvažniji izazovi u
razvoju konkurentnosti visokog obrazovanja (Tammi, 2009).
Zaključci sa UNESCO Forum on Higher Education in Education in the Europe
Region (UNESCO, 2009) ukazuju da akademsku konkurentnost, uključujući i
96
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
konkurentnost visokog obrazovanja, treba oceniti na osnovu jasnih i transparentnih
akademskih kriterijuma. Ova konkurencija treba da se ostvaruje tako da od nje koristi
imaju sve ustanove, regioni i države koje doprinose i globalnom društvu zasnovanom na
obrazovanju. Konkurentnost univerziteta se ne meri samo u odnosu na uspešnost svojih
sopstvenih projekata ili u odnosu na druge univerzitete u zemlji ili regionu, već na
globalnom nivou u odnosu na najkonkurentnije univerzitete (Marga, 2009). Pomenuti
zaključci ukazuju da bi se konkurentnost visokog obrazovanja mogla poboljšati
uspostavljanjem zajedničkih referenci kvalifikacionih okvira kako na nacionalnom, tako i
na internacionalnom nivoima. Akademska konkurentnost, takođe može biti poboljšana
ukoliko se nacionalni programi investiranja u visoko obrazovanje otvore i za strane
učesnike, kao i intenziviranjem transnacionalnih programa investiranja u visoko
obrazovanje.
Za razliku od prethodno navedenih istraživanja koji su navedena kao komparativna u
istraživačkoj oblasti, ova disertacija bavi se uticajem modela investiranja na
konkurentnost visokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji, u odnosu na konkurentnost 26 država Evropske unije, Republike
Hrvatske i bivše jugoslovenske Republike Makedonije. U narednom tekstu ovog
poglavlja disertacije analiziraće se konkurentnost visokog obrazovanja u Republici Srbiji,
odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, po postojećem modelu investiranja u
poređenju sa konkurentnošću visokog obrazovanja pomenutih evropskih zemalja.
7.2 Metodologija za utvrđivanje indeksa konkurentnosti
Za izračunavanje indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja 26 država Evropske
unije, Republike Srbije i njene AP Vojvodine, kao evropske regije, Republike Hrvatske,
kao i bivše jugoslovenske Republike Makedonije, koristi se modifikovan metod
konstruisan po uzoru na metodologiju istraživanja koja je primenjena u izračunavanju
evropskog indeksa konkurentnosti koju je koncipirao Robert Huggins (2005) i koja se
primenjuje za rangiranje regiona u Velikoj Britaniji, kao i država i regiona u Evropskoj
uniji. Istraživanje je, obzirom na dostupnost zvaničnih statističkih podataka, sprovedeno
za period od 2006. do 2010. godine. Primenjena metodologija izračunavanja evropskog
indeksa konkurentnosti je u ovom radu modifikovana u odnosu na originalni izvor
(Huggins, 2005), a podrazumeva korišćenje metode analize i sinteze, statističko-
matematičke metode, a posebno i metod linearnog programiranja baziranog na rangiranju
zemalja po pojedinim analiziranim pokazateljima.
97
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
U cilju određivanja indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja pomenutih država i
AP Vojvodine, kao evropske regije, na osnovu zvaničnih statističkih podataka za 2009.
godinu, analiziraju se tri pokazatelja koja su, po pomenutoj metodologiji istraživanja, u
funkciji povećanja konkurentnosti visokog obrazovanja:
☑ broj studenata na 1000 stanovnika (P1);☑ 100 - broj studenata na 100 zaposlenih (P2); i☑ budžetska sredstva po studentu u EUR (P3).
U istraživanju se koristi modifikovani pokazatelj: 100 - broj studenata na 100
zaposlenih kako bi se izbegao efekat davanja prednosti zemlji koja ima visok stepen
nezaposlenosti. Primenom analize obavijenosti podataka (DEA metoda), koja predstavlja
primenu metoda linearnog programiranja, i koja se veoma često koristi za analizu
konkurentnosti društvenih i privrednih oblasti država i regiona u određenoj državi ili
državama (Huggins, 2005, Lin, Yang, Liou, 2010) izračunavaju se vrednosti indeksnih
poena koji pokazuju konkurentnost države ili regije u oblasti visokog obrazovanja
( Kabok, Kiš, Anđelić, Đaković, 2011).
U nastavku disertacije prikazuje se postupak utvrđivanja indeksa konkurentnosti
primenjen u ovom radu. Neka je dato n elemenata iE , i 1,2,...,n= sa po k
pokazatelja jP , j 1,2,...,k= . Uslov primene računskog postupka i ispravne
interpretacije rezultata je da pokazatelji budu saglasni, tj. da veća vrednost kod svakog
pokazatelja ima jednak pozitivni (ili svi negativni) efekat na zajednički pokazatelj, inače
je potrebno izvršiti preračunavanje pojedinih pokazatelja putem recipročne vrednosti,
suprotnog broja ili oduzimanja od neke konstante radi usaglašavanja. Navedene formule
(1-7) razvijene su u okviru Projekta „Evropski indeks konkurentnosti Srbije“ (Ćosić et al.,
2009).
Neka su izračunati rangovi elemenata po svakom od pokazatelja. Neka je: R ij rang
elementa Ei po pokazatelju Pj tako da je:
( )ij iPj
R Erank= , (1)
Pri tome, elemenat sa najvećom vrednošću pokazatelja ima rang 1. Neka je dodeljen
odgovarajući broj poena ijY svakom rangu, tako da elemenat sa najvećom vrednošću
pokazatelja ima najveći broj poena:
ij ijY n 1 R= + − , (2)
gde je:
98
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Yij: Broj poena ranga elementa,
Rij: Rang elementa,
n: Broj elemenata. vj: Veštačke varijable koje odgovaraju pojedinim pokazateljima.
Kao rezultat obračuna dobijen je skup od 2n izvedenih pokazatelja ( )h iz .
U cilju dobijanja jedinstvenog sistema od n samerljivih pokazatelja izračunava se
geometrijska sredina kao prosečna vrednost za svaki elemenat:
( )
1n n
i h ih 1D z
=
= ÷ ∏ , gde je: (3)
Di : Geometrijska sredina;
( )h iz : Izvedeni pokazatelj;n: Broj elemenata,
U cilju dobijanja jedinstvenog sistema od n samerljivih pokazatelja izračunava se
geometrijska sredina kao i prosečna vrednost za svaki elemenat, a nakon toga se vrši
njihova standardizacija, na način da se izračunavaju prosečna vrednost, devijacija i
standardizovana vrednost elemenata. Da bi standardizovane vrednosti elemenata bile
usklađene sa vrednostima originalnih pokazatelja, primenjuje se postupak izračunavanja
prosečnih vrednosti originalnih pokazatelja,
nj iji
1P Pn= ∑ , gde je: (4)
Pj: Prosečne vrednosti orginalnih pokazatelja;
Pij: Vrednosti orginalnih pokazatelja;
n: Broj elemenata.
Nakon toga se devijacije originalnih pokazatelja se koriguju tako da prosečna
vrednost bude 100 po formuli:
12 2n ij
j i 1 j
P1 100 100n P=
÷σ = × × − ÷ ∑ , i = 1,2,...n, (5)
gde je:
Pij: Vrednosti orginalnih pokazatelja;_Pj: Prosečne vrednosti orginalnih pokazatelja;σj: Devijacija orginalnih pokazatelja.
99
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Prosečna vrednost devijacije orginalnih pokazatelja izračunavaju se kao geometrijska
sredina po formuli:
1kk
p jj 1=
σ = σ ÷
∏ , j = 1,2,...k, (6)
gde je:
σp: Prosečna vrednost devijacije orginalnih pokazatelja;
σj: Devijacija orginalnih pokazatelja.
Konačne indeksnih vrednosti poena koji se dodeljuju pojedinačnim elementima, a
koji pokazuju relativni položaj u odnosu na ostale elemente dobijaju se korigovanjem
standardizovanih izvedenih pokazatelja sa prosečnom devijacijom originalnih vrednosti
pokazatelja po sledećoj formuli:
i i pK S 100= ×σ + , (7)gde je:
σp: Prosečna vrednosti devijacije orginalnih pokazatelja;
Si: Standardizovane vrednosti izvedenih pokazatelja;
Ki: Konačne vrednosti DEA indeksnih poena.
Dobijeni DEA indeksni poeni Ki pokazuju relativni položaj datog elementa i u skupu,
pri čemu su vrednosti indeksnih poena usklađeni sa redom veličina originalnih varijabli.
Smisao dobijenih indeksnih poena je u skladu sa smislom početnih varijabli, tako da, ako
su početne varijable po veličini označavale bolji položaj elementa skupa, isto to pokazuju
i dobijeni DEA indeksni poeni.
U disertaciji se, primenom opisanog postupka na osnovu polaznih podataka po datim
pokazateljima, izračunava indeks konkurentnosti visokog obrazovanja 26 država
Evropske unije, Republike Srbije, AP Vojvodine, kao evropsku regiju, Republiku
Hrvatsku i bivšu jugoslovensku Republiku Makedoniju za period od 2006. do 2010.
godine.
7.3 Indeks konkurentnosti
Primenom opisane metodologije, na osnovu polaznih pokazatelja konkurentnosti
(tabela 22 u Prilogu), izračunat je indeks konkurentnosti visokog obrazovanja u 26
zemalja Evropske unije, Republici Srbiji, odnosno AP Vojvodini, kao evropskoj regiji,
Republici Hrvatskoj, kao i u bivšoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji za period od
2006. do 2010. godine i njihov rang, a navedeni podaci se prikazuju u tabeli 15.
100
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Na osnovu datih podataka u tabeli 15, kao i na osnovu grafikona 12 - 16 u Prilogu
disertacije zaključuje se, da najveću konkurentnost visokog obrazovanja na osnovu
primenjene metodologije među 30 analiziranih zemalja i regija Evrope, imaju zemlje u
kojima su budžetska ulaganja i izlazni kriterijumi u obračuna troškova po studentu
osnova modela investiranja u visoko obrazovanje: Danska se nalazi na 1. mestu u 2006. i
2007. godini sa 121,52 indeksnih poena u 2006. godini, odnosno 116,69 indeksnih poena
u 2007. godini, a Holandija je na prvom mesto u naredne tri analizirane godine 2008,
2009. i 2010. godini, sa 117,20, 120,28 i 118,37 indeksnih poena, respektivno. Navedene
dve zemlje su u vrhu po konkurentnosti visokog obrazovanja analiziranih evropskih
zemalja, a nakon njih sledi još jedna Skandinavska zemlja: Švedska koja u analiziranim
godina zauzima drugo ili treće mesto, osim u 2009. godini kada je navedena zemlja po
konkurentnosti visokog obrazovanja na četvrtom mestu sa 114,40 indeksnih poena.
Od visoko razvijenih industrijskih zemalja, značajnu konkurentnost visokog
obrazovanja, u analiziranom periodu, imaju Velika Britanija, Austrija i Nemačka, pre
svega, zahvaljujuću modelu investiranja koji se u navedenim zemljma primenjuje i
kojima se u visoko obrazovanje investiraju značajna sredstva iz državnih budžeta.
Posebna karakteristika nevedenih zemalja je, da su u poslednje tri analizirane godine,
odnosno u 2008, 2009. i 2010. godini znatno poboljšale konkurentnost visokog
obrazovanja merenu DEA indeksom konkurentnosti. S druge strane, dve visoko razvijene
industrijske zemlje Evropske unije, Italija i Francuska imaju nisku konkurentnost visokog
obrazovanja, pre svega, zbog manjih budžetskih izdvajanja u odnosu na druge visoko
razvijene zenlje Evropske unije, a posebno Italija koja je u posmatranom petogodišnjem
vremenskom periodu, od analiziranih 30 evropskih zemalja i regija na 22. ili 23. mestu.
Značajno je pomenuti, još konkurentnost visokog obrazovanja dve evropske zemlje: Irske
i Kipra, kao zemalja koje nastoje da intenziviraju svoj društveni i ekonomski razvoj
zasnovan, pre svega, na osnovama „društva znanja”. Dok kod Kipra prisutna rastuća
konkuretnost od 2006. do 2010. godine, kod Irske, pogođenoj ekonomskom krizom, je
slučaj obrnut i toj zemlji je prisutna opadajuća konkurennost visokog obrazoavnja u
posmatranom periodu.
101
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Tabela – 15 Tabelarni pregled DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i rang odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije za
period od 2006. do 2010. godine
Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
Najnižu konkurentnost visokog obrazovanja, među analiziranim zemljama Evropske
unije, ima Grčka, na 25 mestu u 2007. i 2006. godini sa sa 89,54, odnosno 89,08
indeksnih poena respektivno i na 27 mestu u ostale tri godine posmatranog petogodišnjeg
perioda sa indeksnim poenima u visini od 86,81, u 2008. godini, 87,73 u 2009. godini i
88,20 u 2010. godini. Postoje jasno uočljive nejednakosti u konkurentnosti visokog
obrazovanja među analiziranim državama, jer je razlika u ostvarenim indeksnim poenima
najkonkurentnijih država i država sa najnižom konkurentnošću preko 30 DEA indeksnih
poena.
102
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Od zemalja u okruženju Republike Srbije, koje imaju slične sisteme visokog
obrazovanja i modele investiranja u visoko obrazovanje, ističe se konkurentnost visokog
obrazovanja Republike Slovenije koja je rangirana na visoka mesta, u svim analiziranim
godinama posmatranog petogodišnjeg perioda, a posebno u 2006. godini kada zauzima
peto mesto sa 114,38 indeksnih poena i 2007. godini kada je po rangu konkurtnosti
visokog obrazovanja na visokom četvrtom mestu sa 113,05 indeksnih poena. Republika
Hrvatska je, u analiziranom petogodišnjem periodu, nisko rangirana: u 2006, 2007. i
2010. godini je na 26. mestu, u 2008. na 23. mestu a u 2009. godini na 24. mestu. Najnižu
konkurentnost visokog obrazovanja, po primenjenoj metodologiji, među zemljama u
okruženju Republike Srbije ima bivša jugoslovenska Republika Makedonija koja je među
analiziranim državama Evrope i AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, u svim analiziranim
godinama petogodišnjeg perioda, zauzima 28 mesto, sa značajnom razlikom u indeksnim
poenima u odosu na Republiku Srbiju i AP Vojvodinu. Dok se u Republici Sloveniji
primenjuje model investiranja u visoko obrazovanje kojeg karakteriše visok nivo
finansijske autonomije ustanova visokog obrazovanja, kao i kombinaciju ulaznih i
izlaznih kriterijuma u formuli modela, u postojećem modelu investiranja u Republici
Srbiji, kao i u modelu investiranja Republike Hrvatske i bivše jugoslovenske Republike
Makedonije prisutan je nizak nivo finansijske autonomije i uglavnom ulazni kriterijumi u
formulama modela. Ove činjenice vezane za performanse modela investiranja u visoko
obrazovanje negativno utiču na konkurentnost visokog obrazovanja navedenih zemalja.
Republika Srbija je po konkurentnosti visokog obrazovanja, analiziranoj po
postojećem modelu investiranja u visoko obrazovanje koji se bazira isključivo na ulaznim
kriterijumima obračuna troškova, u posmatranom petogodišnjem periodu na poslednjem
30. mestu, sa najnižim brojem indeksnih poena: 57,58 u 2006. godni, 56.60 u 2007.
godini, 59,43 u 2008. godini, 56,19 u 2009. godini i 55,52 ideksnih poena u 2010. godini,
od svih analiziranih zemalja i regija Evrope, a AP Vojvodina, kao evropska regija, na
pretposlednjem 29. mestu sa nešto većim brojem indeksnih poena: 59,92 u 2006. godinui,
61,74 u 2007. godini, 64,51 u 2008. godini, 64,17 u 2009. godini i 59,95 u 2010. godini.
Republika Srbija i AP Vojvodina, imaju najnepovoljnije pokazatelje konkurentnosti
(tabela 22 u Prilogu) od svih analiziranih zemalja, a posebno su niski pokazatelji koji se
odnose na budžetska izdvajanja za investiranje u visoko obrazovanje i broj studenata po
zaposlenom. Navedeni podaci ukazuju na potrebu da se u sistem visokog obrazovanja u
Republici Srbiji implementira novi model investiranja koji će poboljšati pokazatelje
konkurentnosti i time doprineti da se konkurentnost visokog obrazovanja u Republici
Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, poveća.
103
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
8 PROVERA NOVOG MODELA INVESTIRANJA SA ASPEKTA REZULTATA ISTRAŽIVANJA
Rezultati istraživanja se prezentuju u ovom poglavlju disertacije, na način da se
kreirani novi model investiranja u visoko obrazovanje izložen u petom poglavlju
disertacije, proverava i testira sa aspekta onih kvantitativnih parametara koji čine njegov
sadržaj. Ovo podrazumeva da će se model testirati na konkretnim podacima sa aspekta
obima i kvaliteta investiranja u visoko obrazovanje, povećanja broja studenata, posebno
budžetskih studenata, kao i sa aspekta povećanja zaposlenosti diplomiranih studenata
studijskih programa visokog obrazovanja. Rezultanta ovih provera je povećanje
konkurentnost visokog obrazovanja koja se postiže primenom formula novog modela
investiranja u Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji.
Konkurentnost visokog obrazovanja se sagledava putem kvantitativnih ekometrijskih
analiza, objašnjenih u metodologiji istraživanja, takođe, u petom poglavlju disertacije,
koje se odnose na izračunavanje DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja.
Metodološki, testiranje novog modela se vrši u poređenju sa podacima postojećeg modela
investiranja u visoko obrazovanje, a skladu sa raspoloživim podacima, ex post u istim
uslovima, za period od 2006. godine do 2010. godine po već pomenutoj i u, prethodnim
poglavljima, objašnjenoj metodologiji istraživanja.
8.1 Provera rezultata istraživanja sa aspekta kvaliteta i obima investicija
Testiranje novog modela investiranja, odnosno obračun potrebnih budžetskih
sredstava za investiranje na godišnjem nivou, izvršena je na primeru investiranja budžeta
AP Vojvodine u fakultete Univerziteta u Novom Sadu, sa sledećim metodološkim
napomenama: u obračunu su korišćeni podaci o investiranju iz budžeta AP Vojvodine za
2010. godinu u evrima, dok je ukupan broj studijskih programa i studenata (budžetskih i
samofinansirajućih) studijskih programa, kao i broj diplomiranih studenata utvrđen na
osnovu podataka Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne
zajednice Vlade AP Vojvodine. U obračunu budžetskih sredstava po novom modelu
investiranja, visoko obrazovanje je razvrstano na grupe naučnih oblasti po kojima se
studijski programi realizuju.
Testiranje rezultata sa aspekta obima i kvaliteta investicija vrši se na osnovu polaznih
podataka i opisane metodologije. Primenom formule novog modela investiranja u visoko
104
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
obrazovanje dobijaju se iznosi potrebnih godišnjih sredstava za investiranje u periodu od
2006. do 2010. godine koji se iskazuju u narednoj tabeli 16 i grafikonu 7. Podaci su
prikazuju u poređenju podataka postojećeg modela i podataka koji se dobijaju primenom
formule novog modela investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji koja je
objašnjena i prikazana u petom poglavlju disertacije. Podaci koji se odnose na postojeći
model investiranja u su metodološki usklađeni sa elementima formule novog modela koja
se odnosi investiranja u visoko obrazovanje, odnosno iskazuju se kao ukupni troškovi,
koji sadrže troškove nastave i fiksne troškove. Troškovi nastave sadže troškove
nastavnog osoblja i ostalih materijalnih i nematerijalnih troškova vezanih za nastavni
proces, a fiksni troškovi sadrže troškove grejanja i osiguranja. Karakteristično je za
navedene podatke, da se zahvaljujući performansama novog modela investiranja,
poboljšava struktura investiranja u visoko obrazovanje, jer s njegovom primenom
povećavaju sredstva namenjena za nastavu. Ukupan godišnji obim investiranja u visoko
obrazovanje u periodu od 2006. do 2010. godine, po novom modelu je veći od
investiranja po postojećem modelu, što je prikazano u tabeli 16.
Ukupan godišnji obim investiranja u visoko obrazovanje u periodu od 2006. do 2010.
godine, po novom modelu investiranja u poređenju sa postojećim modelom, prikazuje se
šematski na narednom grafikonu 6:
Grafikon 6 - Pregled obračuna potrebnih godišnjih sredstava za investiranje u visoko obrazovanje u AP Vojvodini po novom i postojećem modelu investiranja, za
period od 2006. do 2010. godine
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkuacije kandidata
105
2006 2007 2008 2009 20100
10,000
20,000
30,000
40,000
50,000
60,000
70,000
POSTOJEĆI model inve-stiranjaNOVI model investiranja
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Tabela 16 -Tabelarni pregled obračuna potrebnih godišnjih sredstava za investiranje u visoko obrazovanje u AP Vojvodini po novom i postojećem modelu
investiranja, za period od 2006. do 2010. godine (u 000 EUR )
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine i Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
106
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Na osnovu podataka iz tabele 16 i grafikona 7 zaključuje se da novi model
investiranja u visoko obrazovanje, sa većim obimom i adekvatnom strukturom budžetskih
izdvajanja omogućuje u celini bolji ekomomski položaj visokog obrazovanja. Obračunom
sredstava po formuli novog modela investiranja, godišnja sredstva namenjena za
investiranje u troškove nastave veća su za 14,16% u 2006. godini, 15,78% u 2007. godini,
15,45% u 2008. godini, 15,46% u 2009. godini i 15,47% u 2010. godini, u odnosu na
sredstva koja se investiraju u visoko obrazovabnje primenom postojećeg modela.
Navedeni podaci govore o tendencijskom godišnjem rastu sredstava namenjenih visokom
obrazovanju koji se izračunavaju po formuli novog modela investiranja u visoko
obrazovanje. U analiziranom petogodišnjem period, u strukturi ukupnih sredstava
namenjenih za investiranje u visoko obrazovanje, po novom modelu rastu oba sredstva
namenjena za nastavui za fiksne troškove, s tim da je nešto brži godišnji rast fiksnih
troškova, odnosno troškova namenjenih za grejanje i osiguranje. Veća izdvajanja iz
budžeta omogućuju dalji razvoj visokog obrazovanja na kvalitativnim i kvantitativnim
osnovama. To znači, pre svega, mogućnost da se na ustanove visokog obrazovanja upiše
veći broj budžetskih studenata, da se angažuje kvalitetni nastavni kadar, kao i da se
nabavi adekvatna oprema i obezbede neophodni uslovi za izvođenje nastave, što povratno
utiče na poboljšanje kvaliteta izvođenja studijskih programa, kao i na povećanje
konkurentnosti visokog obrazovanja.
8.2 Provera rezultata istraživanja sa aspekta broja budžetskih studenata
Provera rezultata istraživanja sa aspekta broja studenata, odnosno obračun broja
budžetskih studenata za koji je investiranje u visoko obrazovanje ekonomično sa
stanovišta troškova po studentu, izvršiće se na osnovu podataka Pokrajinskog
sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP Vojvodine, a isti se
odnose na broj budžetskih studenata na Univerzitetu u Novom Sadu. Po formuli novog
modela investiranja koja se odnosi na granicu ekonomičnosti, izračunava se broj
budžetskih studenata po novom modelu investiranja u poređenju sa brojem studenata koji
se izačunat po postojećem modelu investiranja. Podaci koji se odnose na period od 2006.
do 2010. godine i koji prikazuju rezultate istraživanja u primeni formule novog modela
kojom se izražava granica ekonomičnosti visokog obrazovanja u poređenju sa podacima
postojećeg modela investiranja dati su tabeli 17 koji sledi:
107
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Tabela 17- Tabelarni pregled granice ekonomičnosti poslovanja izražena brojem studenata u AP Vojvodini, po novom i postojećem modelu investiranja za period od
2006 do 2010. godine
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine i Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
108
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Na grafikonu 7, koji sledi, šematski se prikazuju podaci granice ekonomičnosti
poslovanja visokog obrazovanja izraženu brojem studenata za period od 2006. do 2010.
godine, po novom i postojećem modelu investiranja:
Grafikon 7- Granica ekonomičnosti poslovanja izražena brojem studenata u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji, po novom i postojećem modelu investiranja za period
od 2006. do 2010. godine
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine i Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
Na osnovu podataka iz date tabele i grafikona može se sagledatai tendencija porasta
granice ekonomičnosti izraženu brojem studenata studijskih programa visokog
obrazovanja primenom formule novog modela investiranja u visoko obrazovanje u
odnosu na postojeći model. Konstatuje se, takođe, da ta tendencija rasta ima nejednaku
dinamiku: u 2006. godini broj studenataje veći za 7,96%, u 2008. godini za 3,28%, dok je
za 2008., 2009. i 2010. godinu došlo da stabilizacije i ujednačavanja toga rasta i isti
iznosi 9,64%, 9,86% i 10,22% respektivno. Navedena činjenica doprinosi povećanju
broja budžetskih studenata, ali i ukupnog broja studenata studijskih pograma visokog
obrazovanja. Povećanje ukupnog broja studenata poboljšava konkurentnost visokog
obrazovanja na način da se povećava broj i udeo visokoobrazovnog stanovništava u
ukupnom broju stanovnika države ili regije, što povratno utiče na stvaranje „društva
znanja“ u duhu Lisabonske strategije (Lisbon European Council 23 and 24 March 2000,
Presidency Conclusions, 2000).
Analizom granice ekonomičnsti visokog obrazovanja, na osnovu datih podataka,
sagledava se još jedan podatak koja govori o pozitivnim perfomansama novog modela
investiranja. Primenom novog modela investiranja povećava se cena obrazovanja po
109
2006 2007 2008 2009 20100
5,000
10,000
15,000
20,000
25,000
30,000
POSTOJEĆI model inve-stiranjaNOVI model investiranja
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
studentu studijskog programa, ali je godišnji rast pomenute cene manji od granice
ekonomičnosti, odnosno godišnja dinamika povećanja broja studenata je veća od
povećanja cene po studentu. Navedenenu konstatatacija ilustuje se u narednoj tabeli 18
koji sledi:
Tabela 18 – Tabelarni pregled razlike indeksa cene visokog obrazovanja po studentu i granice ekonomičnosti u AP Vojvodini, za period od 2006 do 2010. godine
R. br. Naziv 2006 2007 2008 2009 2010
1Cena obazovanja po studentu u EUR – Postojeć model
2.204 2.407 2.407 2.125 2.244
2Cena obazovanja po
studentu u EUR – Novi model
2.316 2.405 2.532 2.233 2.351
3Indeks cene obrazovanja
po studentu u % (Postojeći model = 100)
105,08 99,91 105,19 105,08 104,77
4
Indeks granice ekonomičnosti
poslovanja izražena brojem studenata u %
(Postojeći model =100)
107,96 103,28 109,64 109,86 110,22
5 Razlika u % ( r. br. 4 - r. br. 3) 2,88 3,37 4,45 4,78 5,45
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine i Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
Razlika indeksa cene visokog obrazovanja po studentu i granice ekonomičnosti u AP
Vojvodini, za period od 2006. do 2010. godine, radi njihove bolje preglednosti šematski
se prikazuju i na grafikonu 8 koji sledi:
Grafikon 8 – Razlika indeksa cene visokog obrazovanja po studentu i granice ekonomičnosti u AP Vojvodini, za period od 2006. do 2010. godine
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine i Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
110
1 2 3 4 5949698
100102104106108110112
Indeks cene obrazovanja po studentu u % (Posto-jeći model = 100) Indeks granice ekono-mičnosti poslovanja iz-ražena brojem studena-ta u % (Postojeći model =100)
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Zaključuje se, na osnovu podataka iz tabele 18 i grafikona 9 da, u analiziranom
petogodišnjem periodu, indeks granice ekonomičnosti izražena brojem studenata brže
raste od indeksa cene obrazovanja po studentu, i to: u 2006. godini za 2,88%, u 2007.
godini za 3,37%, u 2008. godini za 4,45%, u 2009. godini za 4,78%, dok u 2010. godini
je taj rast bio brži za 5,45%. Drugim rečima, broj budžetskih studenata studijskih
programa visokog obrazovanja raste u većoj meri nego cena obrazovanja po studentu.
Navedeni podaci pozvrđuju već iskazanu konstataciju o povoljnim kvalitativnim i
kvantitativnim performansama novog modela investiranja u visoko obrazovanje koji se
odnose na ekonomičnost troškova formule novog modela kojom se utvrđuje broj
studenata studijskih programa visokog obrazovanja
8.3 Provera rezultata istraživanja sa aspekta zaposlenosti
Testiranje kreiranog novog modela investiranja sa aspekta potsticanja zapošljavanja
diplomiranih studenata studijskih programa po formuli novog modela, vrši se na osnovu
zvaničnih statističkih podataka o broju zaposlenih u AP Vojvodini, kao i podataka o
ukupnom broju i studenata koji završavaju studije Pokrajinskog sekretarijata za
obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP Vojvodine. Po formuli modela koja
se odnosi na broj studenata koji se nakon diplomiranja zapošljava kao mlada
kvalifikovana i stručna radna snaga, vrši se provera modela za period od 2006. do 2010.
godine, po opisanoj metodologiji, u cilju sagledavanja promena u zapošljavanju
diplomiranih studenata u AP Vojvodini. Podaci o novom zapošljavanju, koje se u
narednom tabelarnom pregledu prikazuje za analizirani petogodišnji period od 2006. do
2010. godinu, predstavlja rezultate istraživanja u primeni formule novog modela
investiranja u visoko obrazovanje koja se odnosi na novo zapošljavanje.
111
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Tabela 19 - Tabelarni pregled povećanja zaposlenosti po modifikovanoj formuli Tinbergenovog (1962) modela planiranja visokog obrazovanja u AP Vojvodini, po
novom i postojećem modelu investiranja za period od 2006. do 2010. godine
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine i Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
112
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Podaci o novom zapošljavanju diplomiranih studenata studijskih programa, za
analizirani petogodišnji period od 2006. do 2010. godinu, šematski se prikazuju i na
grafikonu 9 koji sledi:
Grafikon 9 - Povećanje zaposlenosti po modifikovanoj formuli Tinbergenovog (1962) modela planiranja visokog obrazovanja u AP Vojvodini, po novom i postojećem
modelu investiranja za period od 2006. do 2010. godine
Izvor podataka: Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine, od 2006. do 2010. godine i Statistički godišnjak Republike Srbije, od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
Na osnovu podataka iz tabele 19 i grafikona 9 zaključuje se, da se primenom novog
modela investiranja, povećava zapošljavanje studenata koji završavaju studije na
ustanovama visokog obrazovanja za svaku godinu u analiziranom petogodišnjem periodu.
Formula novog modela, kako to podaci u predmetnoj tabeli i grafikonu pokazuju,
obezbeđuje apsolutni rast zapošljavanja visokoobrazovanih kadrova, ali sa nejednakom
godišnjom dinamikom: u 2006. godini, porast zapošljavanja je 656 lica ili 0,1204%, u
2007. godini 722 lica ili 0,1367%. Najveći porast zapošljavanja diplomiranih studenata sa
visokom stručnom spremom u analiziranom petogodišnjem periodu ostvaruje se u
predkriznim godinama: u 2008. godini 866 lica ili 0,1636% i u 2009. godini 876 lica ili
0,1642%, dok se u 2010. godini, kao godini najvećeg udara ekonomske krize u Repulici
Srbiji, odnosno u AP Vojvodini značajno umanjen broj novozaposlenih lica sa visokim
obrazovajem i iznosi 529 lica ili 0,1063% povećanja u odnosu na ukupan broj zaposlenih
lica sa visokim obrazovanjem. Zaključuje se na osnovu prezentovanih podataka da se
primenom formule novog modela investiranja u visoko obrazovanje povećava njegova
konkurentnost, jer se omogućuje lakše i brže zapošljavanje visokoobrazovnog stručnog
kadra u interesu daljeg društvenog i privrednog razvoja Republike Srbije i AP Vojvodine
zasnovanom na novom zapošljavanju mladih, stručnih kadrova.
113
2006 2007 2008 2009 20100
10,000
20,000
30,000
40,000
50,000
60,000
70,000
80,000
90,000
POSTOJEĆI model inve-stiranjaNOVI model investiranja
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
8.4 Provera rezultata istraživanja sa aspekta konkurentnosti
Provera rezultata istraživanja sa aspekta konkurentnosti visokog obrazovanja vrši se
na osnovu pokazatelja i objašnjene metodologije u sedmom poglavlju disertacije. U
istraživanju je, prvo, primenom opisanog postupka na osnovu polaznih podataka po datim
pokazateljima, izračunat DEA indeksi konkurentnosti visokog obrazovanja 26 država
Evropske unije, Republiku Srbiju, AP Vojvodinu, kao evropsku regiju, Republiku
Hrvatsku i bivšu jugoslovensku Republiku Makedoniju za period od 2006. do 2010.
godine koji su prikazani u sedmom poglavlju disertacije. Polazni podaci po datim
pokazateljima konkutrentnosti (tabela 22 u Prilogu), se za Republiku Srbiju, odnosno AP
Vojvodinu, kao evropsku regiju, odnose se na, kako je već objašnjeno, primenu
postojećeg modela investiranja u visoko obrazovanje u navedenom petogodšnjem
periodu. Nako toga se, na polazne podatke po navedenim pokazateljima konkurentnosti,
koji se odnose na Republiku Srbuju i AP Vojvodinu, kao evropsku regiju, primenjuje, ex
post, u istim uslovima, novi model investiranja u visoko obrazovanje kreiran, razvijan i
objašnjen u petom poglavlju disertacije u cilju sagledavanja uticaja novog modela na
promene u konkurentnosti visokog obrazovanja (tabela 23 u Prilogu). Na osnovu
metodlogije koja je prezentovana i obašnjena u sedmom poglavlju disertacije, utvrđuje se
DEA indeksi i rang konkurentnosti visokog obrazovanja u Republike Srbije, odnosno AP
Vojvodine, kao evropske regije, u odnosu na 26 zemalja Evropske unije, Republiku
Hrvatsku i bivšu jugoslovensku Republiku Makedoniju i koji se prikazuju u tabeli 20 koja
sledi:
114
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Tabela – 20 Tabelarni prikaz DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za period od 2006. do 2010. godine nakon primene novog modela
investiranjaR.br.
Država /Regija
2006 2007 2008 2009 2010DEA
indeks Rang DEA indeks Rang DEA
indeks Rang DEA indeks Rang DEA
indeks Rang
1 Serbia 61,18 30 57,75 30 62,70 30 59,41 30 58,72 30
2 AP Vojvodina 62,94 29 62,71 29 67,45 28 66,94 29 62,68 29
3 Croatia 84,93 26 87,50 26 89,94 24 91,33 23 87,24 26
4 FYR Macedonia 68,63 28 70,79 28 67,41 29 74,38 28 75,74 28
5 Belgium 98,53 19 97,46 20 98,86 20 99,13 19 102,85 126 Bulgaria 94,01 21 99,38 19 102,50 16 103,33 14 98,20 20
7 Czech Republic 108,27 12 109,18 13 109,36 10 110,86 9 109,98 11
8 Denmark 122,33 1 116,91 1 117,39 2 117,96 2 117,71 39 Germany 104,58 15 107,16 14 111,70 6 114,92 4 113,57 610 Estonia 112,74 8 112,03 7 108,03 13 100,85 17 99,44 1811 Ireland 115,33 4 112,40 6 109,52 9 103,37 13 101,77 1412 Greece 88,43 25 88,66 25 85,61 27 86,56 27 86,93 2713 Spain 108,04 13 106,10 15 104,04 15 99,76 18 99,43 1914 France 97,78 20 97,40 21 99,89 19 102,13 16 100,70 1615 Italy 93,27 22 93,14 23 94,39 23 95,94 22 95,34 2316 Cyprus 105,04 14 109,63 11 111,80 5 113,28 7 113,98 517 Latvia 111,68 9 112,91 5 108,64 12 96,31 20 96,47 2118 Lithuania 102,00 16 103,06 16 96,10 21 88,65 26 89,21 2519 Hungary 90,44 23 88,79 24 87,19 25 88,99 25 90,99 2420 Malta 89,02 24 95,50 22 101,56 18 104,15 12 102,70 1321 Netherlands 117,21 3 115,78 2 117,82 1 121,08 1 119,16 122 Austria 110,40 11 110,64 9 113,17 4 115,83 3 116,31 423 Poland 80,26 27 86,23 27 86,16 26 89,85 24 96,08 2224 Portugal 111,50 10 110,65 8 111,17 7 112,90 8 110,84 925 Romania 99,65 18 99,75 18 95,10 22 96,21 21 99,54 1726 Slovenia 114,69 5 113,13 4 109,05 11 109,47 10 111,22 827 Slovakia 100,25 17 101,18 17 101,99 17 102,23 15 101,62 1528 Sweden 119,46 2 114,71 3 114,42 3 114,80 5 118,18 2
29 United Kingdom 114,62 6 110,29 10 110,79 8 113,72 6 112,96 7
30 Finland 112,80 7 109,19 12 106,26 14 105,66 11 110,43 10 Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
DEA indeksa konkurentnosti i rang visokog obrazovanja odabranih država Evrope,
Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za period od 2006. do 2010.
godine, nakon primene novog modela investiranja, po godinama posmatranog
petogodišnjeg perioda, prikazuje se u grafikonima 17 - 21 u Prilogu disertacije.
U cilju analize i testiranjaa rezultata istraživanja koji se odnose na primenu novog
modela investiranja u visokom obrazovanju Republike Srbije, u narednoj tabeli 21 se
prikazuje uporedni pregled DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga
Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za period od 2006. do 2010.
godine. godinu po postojećem modelu i nakon primene novog modela investiranja:
115
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Tabela – 21 Uporedni pregled DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za period od 2006. do
2010. godine po postojećem modelu i nakon primene novog modela investiranja
Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
Uporedni podaci o indeksu konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga Republike
Srbije, za period od 2006. do 2010. godine, po postojećem modelu i nakon primene
novog modela investiranja, cilju njihovog kvalitetnijeg sagledavanja šematski se
prikazuju i na narednom grafikonu 10:
Grafikon – 10 Uporedni pregled DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga Republike Srbije, za period od 2006. do 2010. godine po postojećem modelu i nakon primene novog modela investiranja
Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
116
1 2 3 4 550
52
54
56
58
60
62
64
66
Postojeći model SerbiaNovi model Serbia
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Uporedni podaci o indeksu konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga AP
Vojvodine, kao evropske regije, za period od 2006. do 2010. godine, po postojećem
modelu i nakon primene novog modela investiranja, radi njihove bolje preglednosti
šematski se prikazuju i na grafikonu 11 koji sledi:
Grafikon – 11 Uporedni pregled DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga AP Vojvodine, kao evropske regije, za period od 2006. do 2010. godine po postojećem modelu i nakon primene novog modela investiranja
Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
Podaci u tabelama 20 i 21 i grafikonima 10 i 11 ukazuju, da je primenom novog
modela investiranjana konkurentnost visokog obrazovanja Republike Srbije povećana u
odnosu na 26 zemalja Evropske unije, Republiku Hrvatsku i bivšu jugoslovensku
Republiku Makedoniju i AP Vojvodinu, kao evropsku regiju, u svakoj godini
analiziranog petogodišnjeg perioda: u 2006. godini za 3,60 indeksnih poena, 2007. godini
za 1,15, u 2008. godini za 3,27 , u 2009. godini za 3,22, a u 2010. godini za 3,20
indeksnih poena.
Konkurentnost visokog obrazovanja AP Vojvodine, kao evropske regije se, isto tako,
primenom novog modela investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji poboljšala,
jer su početni indeksni poeni primenom novog modela investiranja u 2006. godini veći za
3,02 indeksnih poena, 2007. godini za 0,97, u 2008. godini za 2,94, u 2009. godini za
2,77, a u 2010. godini za 2,73 indeksnih poena. Međutim primenom novog modela
investiranja, nije došlo do promene u rangu Republike Srbije u odnosu na pomenute
evropske zemlje i AP Vojvodinu, kao evropsku regiju, jer je u svim godinama
analiziranog petogodišnjeg perioda Republika Srbija po rangu konkurentnosti ostala na
117
1 2 3 4 552
54
56
58
60
62
64
66
68
70
Postojeći model AP Voj-vodinaNovi model AP Vojvodina
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
poslednjem, 30 mestu. Slična je situacija sa AP Vojvodinom koja je, primenom novog
modela investiranja u visoko obrazovanje poboljšala svoj rang konkurentnosti samo u
2008. godini za jedno mesto: sa 29. mesta na 28. mesto u odnosu na analizirane evropske
zemlje i Republiku Srbiju. U svih preostalih četiri godina petogodišnjeg perioda, nakon
primene novog modela investiranja, rang konkurentnosti AP Vojvodine u odnosu na
pomenute evropske zemlje i Republiku Srbiju nije promenjen, odnosno AP Vojvodina je
na 29. mestu.
Dinamička analiza DEA indeksa konkurentnosti Republike Srbije i AP Vojvodine
ukazuje, da je u Republici Srbiji, u poslednje tri godine analiziranog perioda: u 2008,
2009. i 2010. godini, postoji konstantan rast pomenutog indeksa koji iznosi 5,50,5,73 i
5,76 indeksnih poena respektivno. U 2006. godini postignut je veći rast konkurentnosti
visokog obrazovanja u Republici Srbiji u visini od 6,25 indeksnih poena, dok je 2007.
godini taj rast iznosio svega 1,57 indeksnih poena, pre svega zbog nepovoljnosti
pokazatelja konkurentnosti za odnosnu godinu. U AP Vojvodini postoje slične tendencije,
ali sa nižim rastom konkurentnosti visokog obrazovanja merenu DEA indeksom
konkurentnosti: u 2008, 2009. i 2010. godini, rast indeksa konkurentnosti u AP Vojvodini
je 4,56, 4,31 i 4,55 indeksnih poena, respektivno. U 2006. godini, navedeni rast je 5,04
indeksnih poena, a u 2007. godini, pre svega, zbog još uvek nedovoljnog budžetskog
investiranja u visoko obrazovanje, 1,57 indeksnih poena. Zapaža se, da zbog niskih
ulaganja budžetskih sredstava u visoko obrazovanje u AP Vojvodini i manjeg broja
studenata na 1.000 stanovnika, odnosno nepovoljnosti navedenih pokazatelja
konkurentnosti, primenom novog modela investiranja postiže se manja dinamika rasta
konkurentnosti visokog obrazovanja u AP Vojvodini u odnosu na rast konkurentnosti
visokog obrazovanja u Republici Srbiji merenu DEA indeksnim poenima.
Na osnovu datih podataka, pokazuje se, da bi primena novog modela investiranja
doprinela povećanju konkurentnosti visokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno u
AP Vojvodini, te je potrebna i celishodna njegova primena u visokom obrazovanju.
118
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
9 ZAKLJUČAK
9.1 Zaključna razmatranja
Problematika izbora modela investiranja u visoko obrazovanje, jedno je od
najvažnijih pitanja koje se, u ovoj oblasti, razmatra u skoro svim evropskim zemljama od
strane svih aktera u visokom obrazovanju. Pokazuje se, da od modela investiranja zavisi,
ne samo kvalitet nastave, obim i struktura investicija, broj studenata, zapošljavanje
diplomiranih studenata, već i konkurentnost visokog obrazovanja. Tradicionalnim
modelima investiranja u visoko obazovanje, odnosno modelima koji se oslanjaju
isključivo na javna sredstva, odnosno sredstva osnivača ustanova, ne mogu se na
adekvatan način zadovoljiti ambicije u visokom obrazovanju vezane za dalji kvalitativni i
kvantitativni razvoj, poboljšanje kvaliteta nastave studijskih programa, poboljšanje
opremljenosti i ukupnih uslova rada ustanova, što je neminovan uslov u privlačenju
studenata.
U proteklih sedamnaest godina, je u visokom obrazovanju Republike Srbije, odnosno
AP Vojvodine, u primeni model investiranja u visoko obrazovanje koji se zasniva na
formuli i isključivo ulaznim kriterijumima u sticanju i alokaciji sredstava iz budžeta.
Rezultati istraživanja ukazuju da je primenom navedenog modela došlo do smanjenja
investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji, a posebno u AP Vojvodini. Niska
investiranja u visoko obrazovanje izražena su u poređenju sa odabranim državama
Evrope, što obavezuje kreatore strategije razvoja visokog obrazovaja u Republici Srbiji,
odnosno u AP Vojvodini, kao i ostale aktere u oblasti visokog obrazovanja, da u saradnji
sa menadžmentom ustanova, obezbede poboljšanja u ovom domenu. Aktivnosti u ovoj
oblasti treba da se odvijaju u pravcu primene i implementacije novog, kreiranog i u
disertaciji razvijenog modela investiranja u oblasti visokog obrazovanja u Republici
Srbiji.
Novi model investiranja, čiji je osnovni parametar troškovi po studentu studijskog
programa, obezbeđuje veći obim investicija u visoko obrazovanje, a poboljšava i
strukturu sredstava koja se investiraju u visoko obrazovanje za nastavnu delatnost i fiksne
troškove. Investiranje, u čijoj osnovi je investiranje po studentu studijskog programa,
omogućuje veći materijalni potsticaj iz budžeta za studente, povećava broj budžetskih
studenata, kao i novo zapošljavanje diplomiranih studenata studijskih programa, a
posebno onih koji se edukuju za deficitarna zanimanja. Ova kvalitativna karakteristika
novog modela investiranja je posebno značajna u uslovima visoke nezaposlenosti u
119
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, posebno mladih stručnih viokoobrazovanih
kadrova. Poboljšanjem obima investiranja u visoko obrazovanje, odnosno povećanjem
budžetskih izdvajanja po studentu, kao i povećanim zapošljavanjem, novi model
investiranja obezbeđuje i povećanje konkurentnosti visokog obrazovanja. Primena novog
modela investiranja u visoko obrazovanje, zahteva programsko budžetiranje koje je
okrenuto ishodima, odnosno rezultatima u visokom obrazovanju i povećane budžetske
aproprijacije države koje bi se investirale u visoko obrazovanje u Republici Srbiji sa
ciljem poboljšanja kvaliteta usluga visokog obrazovanja i konkurentnosti visokog
obrazovanja.
U istraživanju je, kvantitativnim ekonometrijskim analizama, dokazano, da novi
model investiranja u visoko obrazovanje sa svojim kvalitativnim i kvanitativnim
performansama poboljšava obim, strukturu, efikasnost i efektivnost investicija u visoko
obrazovanje, povećava broj studenata i podstiče njihovo zapošljavanje, na duži rok, što
povratno uslovljava i njegovu veću konkurentnost. Povećanje investicija se posebno
odražava na poboljšanje uslova rada u oblasti visokog obrazovanja u pogledu prostornih,
materijalnih i kadrovskih uslova izvođenja nastave na ustanovama. Većim budžetskm
izdvajanjima omogućuje se veći obim investiranja u visoko obrazovanje, što povoljno
utiče na bolji ekonomski položaj visokog obrazovanja u celini. Veća izdvajanja iz
budžeta omogućuju angažovanje kvalitetnog nastavnog kadra i nabavku adekvatne
opreme, što povratno utiče na poboljšanje kvaliteta izvođenja studijskih programa i na
povećanje konkurentnosti visokog obrazovanja. Kvalitet kadra koji izvodi nastavu na
studijskim programima visokog obrazovanja je jedna od odrednica konkurentnosti
visokog obrazovanja. Više budžetskih sredstava namenjenih za zarade i druga lična
primanja, kao i za naučna i stručna usavršavanja zaposlenih u visokom obrazovanju
motivišu na kvalitetniji i odgovorniji rad, što poboljšava i kvalitet nastave na studijskim
programima visokog obrazovanja.
Veći obim investicija namenjenih za novu infrastrukturu visokog obrazovanja, kao i
dodatne investicije u naučna i stručna usavršavanja kadrova u visokom obrazovanju
poboljšava konkurentnost visokog obrzovanja. Na povećanje konkurentnosti visokog
obrazovanja utiče i ekonomija obima, u smislu da studijske programe visokog
obrazovanja u pojedinim kapitalno - intenzivnim naučnim oblastima (inženjerstvo,
medicina) mogu da izvode samo one ustanove visokog obrazovanja koje su dovoljno
velike i razvijene i koje raspolažu mogućnošću za investiranjem u potrebnu skupu
opremu za izvođenje nastave. Iz navedenog sledi, da veća izdvajanja budžetskih sredstava
za opremu omogućuju tim ustanovama da dodatnim ulaganjima u svoju opremljenost
120
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
savremenim nastavnim sredstvima povećaju konkurentnost (Kabok, Djaković, Andjelić,
2011).
Osnivač ustanova visokog obrazovanja svojom upisnom politikom, a putem novog
modela investiranja u visoko obrazovanje može poboljšati konkurentnost visokog
obrazovanja. Navedena podrška se obezbeđuje investiranjem iz budžeta u, konkursnom
procedurom, odabrane studijske programe visokog obrazovanja (nezavisno od toga da li
osnivač ustanove država ili neko drugo pravno ili fizičko lice) koji imaju valorizaciju na
tržištu obrazovanja.
Većoj konkurentnosti visokog obrazovanja doprinosi i povećanje broja i mobilnost
studenata, jer to omogućuje veoma intenzivan tehnološki razvoj telekomunikacija. Više
informacija i potrebnih podataka o studijskim programima i njihovom kvalitetu
omogućuje veću kompetitivnost studijskih programa, a time i visokog obrazovanja u
celini. Jer, nedostatak informacija i potrebnih podataka o studijskim programima
negativno utiču na konkurenciju na slobodnom tržištu obrazovanja. Kada je teško oceniti
kvalitet studijskog programa, zbog nedostatka informacija, ne može se ostvariti potpuna i
zdrava konkurencija među studijskim programima visokog obrazovanja. Prilikom
razmatranja konkurentnosti visokog obrazovana u Republici Srbijii, odnosno u AP
Vojvodini, kao evropskoj regiji, treba uzeti u obzir i navedene faktore, tim pre, što u
Republici Srbiji postoji zakonska obaveza vrednovanja i samovrednovanja studijskih
programa visokog obrazovanja, u cilju utvrđivanja njihovih kvaliteta.
Poboljšanje kvaliteta nastave i realizacije studijskih programa omogućuje bolju
poziciju u rangiranju studijskih programa na domaćoj referentnoj listi visokog
obrazovanja, što poboljšava njihovu konkurentnost i tržišni položaj. Bolje rangirani
studijski programi privlače veći broj studenata, što omogućuje sticanje većih prihoda u
visokom obrazovanju. Sama činjenica da se studijski programi rangiraju je motiv da se
povećava njihova konkurentnost, a rangiranje donosi Republici Srbiji status društva sa
kvalitetnim visokim obrazovanjem, što omogućava, između ostalog, i priliv stranih
studenata i nastavnog kadra.
Povećanje zapošljavanja diplomiranih studenata predstavlja kvalitet novog modela
investiranja koji se predlaže za primenu u oblasti visokog obrazovanja u Republici Srbiji.
Planiranje visokog obrazovanja, ali i sama struktura studijskih programa u oblasti visokog
obrazovanja se usmerava prema zahtevim tržišta rada i kompetencijama koje ono traži. U
tom cilju moraju se planirati nove kompetencije kako bi se adekvatno predvideli zahtevi
tržišta rada, povećale mogućnosti za visoko i celoživotno obrazovanje u cilju unapređenja
121
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
stručnosti visokoobrazovane radne snage i time povećale mogućnosti za brže i lakše
zapošljavanje.
Povećanje konkurentnost visokog obrazovanja u Republici Srbiji i AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji, je zahtev koji se mora ispuniti sa ciljem priključenja savremenim
evropskim procesima u visokom obrazovanju koji su usmereni ka stvaranju „društva
znanja“ (Lisbon European Council 23 and 24 March 2000, Presidency Conclusions,
2000). Sa tog aspekta, neophodna je primena novog modela investiranja u visoko
obrazovanje kojim će se povećati budžetske investicije u visoko obrazovanje, broj
studenata i zapošljavanje diplomiranih studenata kao osnovnih elemenata za povećanje
njegove konkurentnosti.
Problemi u istraživanju odnose se na metodološku neusklađenost podataka Eurostata,
Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije i Pokrajinske skupštinske odluke o
budžetu AP Vojvodine, pa su iz navedenih razloga, korišćeni podaci obrađivani na način i
po ujednačenoj metodologiji pogodnoj za primenu u ovom istraživanju. Ograničenje u
predmetnom istraživanju odnosi se i na činjenicu da, zbog nedostatka i neadekvatnosti
podataka, u disertaciji nije bilo moguće prikazati konkurentnost visokog obrazovanja
Evropske unije kao celine i uporediti je sa konkurentnošću visokog obrazovanja
Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine, kao evropske regije.
Pravci daljih istraživanja biće usmereni na analizu konkurentnosti visokog
obrazovanja u državama bivše SFR Jugoslavije, primenom novog modela investiranja po
opisanoj metodologiji, u poređenju sa zemljama Evropske unije. Naredna istraživanja će
dati odgovor na pitanje da li je jedna od važnih odrednica konkurentnosti visokog
obrazovanja, u narednom periodu, mogućnost novog, produktivnog zapošljavanja
diplomiranih studenata koja podrazumeva novu strukturu studijskih programa visokog
obrazovanja i njihovu usmerenost prema zahtevima tržišta rada.
9.2 Preporuke kreatorima politike razvoja visokog obrazovanja
Rezultati istraživanja pokazuju veliku razliku u pogledu konkurentnosti visokog
obrazovanja među analiziranim državama i regionima Evrope, a navedena činjenica
zahteva jedinstveni pristup na izradi strategije razvoja konkurentnosti visokog
obrazovanja u Evropskoj uniji. Obzirom na značaj konkurentnosti visokog obrazovanja
za ukupan socijalni i kulturni razvoj i poboljšanje privrednog razvoja svakog društva, ova
konkurentnost, u narednom periodu, treba da se ostvaruje na način da od nje imaju koristi
sve države, regioni i ustanove visokog obrazovanja koje doprinose globalnom
122
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
društvenom razvoju zasnovanog na znanju u Evropi. Stvaranje društva zasnovanog na
znanju traži sve veći udeo visokoobrazovanog stanovništva, stoga je pitanje postizanja,
održavanja i povećavanja nivoa konkurentnosti visokog obrazovanja jedno od ključnih
pitanja na koje kreatori strategija razvoja visokog obrazovanja u svim analiziranim
državama Evrope treba da pronalaze odgovore.
Rezultati istraživanja, isto tako, pokazuju alarmantno nisku konkurentnost visokog
obrazovanja Republike Srbije i njene Autonomne pokrajine Vojvodine u poređenju sa 26
zemalja Evropske unije, Republikom Hrvatskom i bivšom jugoslovenskom Republikom
Makedonijom. Konkurentnost visokog obrazovanja Republike Srbije, odnosno AP
Vojvodine, kao evropske regije, nije adekvatna potrebi i dinamici razvoja sistema
visokog obrazovanja zemlje u tranziciji kao što je Republika Srbija. Snažniji društveni i
privredni razvoj uslovljen je stvaranjem društva znanja, učenja i inovacija, što
podrazumeva potrebu daljeg razvoja visokog obrazovanja u Republici Srbiji i povećanje
njene konkurentnosti. Primena novog modela investiranja u visoko obrazovanje u
Republici Srbiji koji koji se bazira na povećanju obima investiranja budžetskih sredstava
u visoko obrazovanje po studentu, povećanju broja studenata, kao i na povećanju
zapošljavanja diplomiranih studenata, poboljšava konkurentnost visokog obrazovanja u
Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, kao evropskoj regiji. Navedena činjenica
ukazuje na potrebu da se, u narednom periodu, intenziviraju napori i sredstva u oblasti
visokog obrazovanja sa ciljem da znanje bude siguran resurs konkurentske prednosti
Republike Srbiji, odnosno AP Vojvodine, kao evropske regije, u odnosu na zemlje
Evropske unije. Poboljšanje konkurentnosti visokog obrazovanja obezbeđuje novi model
investiranja u visoko obrazovanje u Republici Srbiji koji je u ovoj disertaciji prezentovan
i testiran na podacima iz oblasti visokog obrazovanja i zapošljavanja u AP Vojvodini, kao
evropskoj regiji i čime je u potpunosti dokazana postavljenja hipoteza istraživanja
disertacije.
Na osnovu sagledavanja i analize mogućnosti povećanja investiranja u visoko
obrazovanje Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine, kao evropske regije, predlaže se,
stvaranje potrebnih uslova za primena novog modela investiranja u visoko obrazovanje.
Primena novog modela podrazumeva investiranje u sve studijske programe ustanova, a na
osnovu javnog konkursa Ministarstva prosvete i nauke Vlade Republike Srbije i
Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Vlade AP
Vojvodine, s tim da bi u budžetu Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine trebalo
obezbediti veći iznos sredstva za navedene namene. Preduslov za to je transparetnost uz
jedanku dostupnost investicionih sredstava iz budžeta za sve studijske programe ustanova
visokog obrazovanja u Republici Srbiji, odnosno AP Vojvodini.
123
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Rezultati istraživanja ukazuju kreatorima strategije razvoja visokog obrazovanja u
Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini, na potrebu preduzimanja mera i aktivnosti iz
svojih nadležnosti, sa ciljem da se u skladu sa obimom, kvalitetom i strukturom
investiranja, poveća i broj budžetskih studenata u visokom obrazovanju koje u interakciji
sa kvalitetom nastave na studijskim programima, obezbeđuje veće, produktivno
zapošljavanje diplomiranih studenata u skladu sa zahtevima tržišta rada.
Posebno se ukazuje kreatorima politike razvoja visokog obrazovanja na potrebu
donošenja novog podzakonskog akta o normativima, kriterijumima i standardima rada
ustanova visokog obrazovanja, koji bi bio usklađen sa Zakonom o visokom obrazovanju i
da se tim podzakonskim aktom predvidi, operacionalizuje i konkretizuje primena novog
modela investiranja u visoko obrazovanje kreiranog u disertaciji. Donošenju pomenutog
podzakonskog akta moraju da predhode i druge normativne promena posebno u oblasti
zakona i drugih normativnih akata kojima se uređuje investiranje u visoko obrazovanje u
Republici Srbiji, odnosno u AP Vojvodini.
124
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
10 LITERATURA:
1. Amaral, A., Meek, V., L., Larsen I., M., (2003) „The Higher Education
Managerial Revolution“, Kluwer Academic Publishers, Dordrecht,
Netherland.
2. Archer, L., Hutchings, M., Ross, A. (2003) „Higher Education and Social
Class: Issues of exclusion and inclusion“, London: Routledge and Falmer.
3. Ball, S. J. (2002) „Classification” and „Judgment”: social class and the
„cognitive structures” of choice in higher education, British Journal of
Sociology of Education, Vol. 21, No.1, pp. 51-72.
4. Barr, N. (2004) „Higher education funding”, Oxford reviw of economic
policy, Oxford University Press, Vol. 20, No. 2 , pp. 264 -283.
5. Barr, N., Johnston, A. (2010) „Interest Subsidies on Student Loans: A
Better Class of Drain”, Centre for the Economics of Education, CEE DP
114, London School of Economics, London.
6. Beerkens, E. (2003) „Globalisation and Higher Education Research”.
Journal of Studiein International Education, Vol. 7, No. 2, 128 - 148.
7. Berchem, T. (2006) „The University as an Agora – Based on Cultural and
Academic Values”, Higher Education in Europe, Vol. 31, No. 4, pp. 395
-396.
8. Bolonjska deklaracija - zajedničko saopštenje evropskih ministara
obrazovanja sa astanka u Bolonji, 19. juna 1999. godine, (2001)
Ministarstvo prosvete i sporta Vlade Republike Srbije, Beograd.
9. Bok, D. (2005) „Univerzitet na tržištu“, Klio, Beograd.
10. Bourdieu, P., Passeron, J., C. (1994) „Reproduction in Education, Society
and Cultur“, (2nd edition) SAGE publications, London.
11. Bourdieu, P. (1986) The Forms of Capital,In Richardson, J., (Ed.),
Handbook of Theory and Research for the Sociology of Education,
Greenwood Press, New York, pp. 241 - 258.
12. Canton, E. et al (2001) Higher education reform: Geting the incentives
right. Sdu Utgevers, Den Haag.
125
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
13. Castells, M. (2001) „Universities as Dynamic Systems of Contradictory
Functions“, In: Müller, J., Cloete, N., Badat, S. (eds.) „Challenges of
globalisation. South African Debates with Manuel Castells“, Maskew
Miller Logman, Cape Town, pp. 206-224.
14. Cigno, A., Luporini A. (2009) „Cholaship or Student Loans? Subsidinzing
Higher Education in the Presence of Moral Hazard”, Journal of Public
Economy Theory, Vol. 11, No. 1, pp. 55-87.
15. Clark, B. (1983) “The Higher Education System: Academic Organization in
Cross Natiomnal Perspective”, University California Press, Berkeley.
16. Clark, B., (1998) Creating Entrepreneurial Universities: Organizational
Pathways of Transformation, Pergamon-Elsevier Science, Oxford.
17. Collins, R. (1979) „The Credential Society“, Academic Press, New York
18. Corver, M. (2005) “Young Participation in Higher Education”, HEFCE,
Higher Education Funding Council of England.
19. Crosier, D. et al (2005) “Universities Shaping the Europen Higher
Education Area”, Brussels, EUA.
20. Ćosić, I. et al (2009) „Evropski indeks konkurentnosti Srbije”, Studija,
Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad
21. Ćosić, I. et al (2009) „Konkurentnost AP Vojvodine kao Evropske regije”,
Studija, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad.
22. Denny, K., Harmon, C., O’Sullivan, V. (2003) „Education, Earning and
Skils: A Multi - Contry Comparison”, The Institute for Fiscal Studies,
WP04/08, pp 1-32.
23. Del Rey, E., Racionero, M. (2010) „Financing schemes for higher
education”, European Journal of Political Economy, Vol. 26, No.1, pp. 104
-113.
24. Dinca, G. (2002) „Financial management and Institutional Relationships
with Civil Society” UNESCO-CEPES, Bucharest.
25. Domazet, D. (2007). „Model finansiranja visokog obrazovanja primenom
vaučera”, XIII Skup trendovi razvoja:„Akreditacija Bolonjskih studija”,
Kopaonik, 05.-08.03.2007., Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet tehničkih
nauka, Novi Sad, str. 118-121.
126
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
26. Egron - Polak, E. (2001). „Which way ahead for IAU ? ” The bimonthly
Newsletter of the International Association of Universities, Vol. 7, No. 5,
pp.1 - 3.
27. Eicher, J. (1998) „The Costs and financing of Higher Education in Europe”,
European Journal of Education, Vol. 33, No. 1, pp. 31-39.
28. Eicher, J., Chevailler, T. (2002) „Rethinking the Financing of Post-
Compulsory Education”. Higher Education in Europe, Volume 27., No. 1 -
2, pp. 69 - 99.
29. Fuller, S. (2001) „A Critical Guide to Knowledge Society Newspeak: Or,
Hot not to Take a Great Leap Backward“, Current Sociology, Vol.49,
No.4, pp. 177-201.
30. European Research Advisory Board (2007) „Energising Europe’s
Knowledge Triangle of Research, Education and Innovation trough the
Structural Funds”, EURAB, 07.010
31. Eurostat (2010) Employment statistic,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/employment_unemploym
ent_lfs/data/database , (posećeno 25. januara 2012.).
32. Eurostat (2010) Population statistics,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/population/data/database,
(posećeno 25. januara 2012.).
33. Eurostat (2010) Tertiary education statistic,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Tertiary_ed
ucation_statistics, (posećeno 25. januara 2012.).
34. Göbbels-Dreyling, B. (2003) „ University Financing Alternatives: The
German Example”, Higher Education in Europe, Vol. XXVIII, No. 2, pp.
165-171.
35. Gornitzka, A., Maassen P. (2000) „Hybrid steering approaches with
respect to European higher education“, Higher education policy, Vol.13,
pp. 267-285.
36. Gornitzka, A, Gulbrandsen M., Trondal J., (2003) „Internationalisation
of Research and Higher Education: Emerging Patterns of
Transformation“, Oslo: GCSAS, pp. 18-35.
127
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
37. Haggis, T. (2003) „Constructing images of ourselves? A critical
investigation into approaches to learning“ research in higher education”,
British Educational Research Journal, No. 29, pp. 89–100.
38. Hansen, M., N. (1997) „Social and Economic Inequality in the Educational
Career: Do the Effect of Social Background Characteristics Decline?”
European Sociological Review, Vol. 13, No. 3, pp. 305-321.
39. Harvey, L., Green D. (1993) "Defining Quality“, Assessment & Evaluation
in Higher Education, Vol.18, No.1, pp. 9-34.
40. Hood, C. C. (1983) „The Tools of Government“, London: MacMillan
HEFCE.
41. Huggins, R. (2005) „Designing A European Competitiveness Index:
Measuring the Performance and Capacity of Europe’ s Regions and
Nations”, European Regional Economic Forum, October 27 – 28 2005.
Nova Gorica, Slovenia.
42. Harja, E. (2010) „Statistical Analysis of the Structure and Dinammics of the
Number of Students in Public Education Over the Past Two Academic
Years From Bacau”, Studies and Scientific Researches - Economic Edition,
No. 15, pp.231-238.
43. Jacobs, B., Ploeg, F. (2005) „Guide to reform of higher education: A
European perspective”, Discussion paper series No. 5327, Industrial
organization and public policy, Centre for Policy Research, London.
44. Jelinčić, J. (2007) „Društvo znanja“, Fond za otvoreno društvo,
Beograd.
45. Jongbloed, B., Vossensteyn, H. (2001) „Keeping up Performances: an
international survey of performance-based funding in higher education“.
Journal of Higher Education Policy and Management, Vol. 23, No.2, pp.
127-145.
46. Jongbloed, B. (2003) „Institutional Funding and Institutional Change“,
In File, J. and L. Goedegebuure (Eds) „Real-Time Systems. Reflections on
higher education in the Czech Republic, Hungary, Poland and Slovenia“
Vutium Press, Brno, pp. 115-146.
47. Jongbloed, B. (2006) „Strengthening Consumer Choice in Higher
Education”, Higher Education Dynamics, Volume 14, 19-50.
128
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
48. Khalin, V., (2008) „On Financing the Training of Master’s – Degree -
Holders in Russian Higher Education”, Russian Education and Society, Vol.
110, No. 4, pp 695-709.
49. Kabok, J. (2010) „Modeli investiranja u visoko obrazovanje”, Anali
Ekonomskog fakulteta u Subotici, broj 24, str. 155-168.
50. Kabok, J., Anđelić, G., Đaković, V. (2011) „ Primena modela investiranja u
ustanove visokog obrazovanja”, Časopis Poslovna ekonomija, godina V,
Vol. VIII, broj 1, str. 165-189.
51. Kabok, J., Djaković, V., Anđelić, G. (2011) „ Investment Model Aimed at
Raising Competitiveness of Higher Education”, Proceedings XV
International Scientific Conference on Industrial Systems, September 14. –
16. 2011. Novi Sad, Serbia, pp. 446 – 450.
52. Kabok, J, Kiš, T., Anđelić, G., Đaković, V. (2011) „ Competitivness of
Higher Education: A Cross-National Perspective”, Časopis TTEM, Techics,
Techologies, Education, Management ( rad prihvaćen za objavljivanje).
53. Karaman Aksentijević, N., Denona Bogović N., Ježić, Z. (2006) „Education,
poverty and income inequality in the Republic of Croatia”, Zbornik radova
Ekonomskog fakulteta Rijeka, Vol. 24, No. 1, pp. 19-37.
54. Karaman Aksentijević, N., Ježić Z. (2009) „Human Resources development
and research capacity and their impact on economic growth”, Zbornik
radova Ekonomskog fakulteta Rijeka, Vol. 27, No.2, pp. 263-291.
55. Karavidić, S. (2005) „Reforma finansijskog sistema u obrazovanju“,
Časopis Ekonomika transformacije, Institut za ekonomiju i finansije, godina
VIII, broj 1, str. 5-19.
56. Lentner, C. (2007) „The Competitiveness of Hungarian University Based
Knowledge Centres in European Economic and Higher Education Area”,
Transformations in Business & Economics, Vol. 6, No. 2 (12) pp. 87 - 99.
57. Lin, C. H., Yang, H., L., Liou, D.,Y. (2010) „A cross - national copmarative
analysis of industrial policy and competitive advantage”, International
Journal of Technology Management, Vol. 49, No. 1/2/3, pp. 93 -106.
129
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
58. Lisbon European Council 23 and 24 March 2000, Presidency Conclusions,
(2000) Available from:
http://www.europarl.europa.eu/summits/lis1_en.htm#1, ( posećeno 20
januara 2012.).
59. Lisabonska agenda o priznavanju kvalifikacija doneta u Lisabonu 11. aprila
1997. godine (2001) Ministarstvo prosvete i sporta, Beograd.
60. Lolić, M. (2006) „Univerzitet i nauka u Srbiji u kontekstu evropskih
integracija“, Časopis Filozofija i društvo, broj 3, str. 115-126.
61. Lukas, S., R. (2001) “Effectively Maintained Inequality: Education
transitions, Track Mobility and Social Backraund Effect”. American Journal
of Sociology, Vol.106, No.6, pp. 1642 -1690.
62. Marga, A. (2008) „The University of the 21st Century”. Studia Universitatis
Babes-Bolyai, Studia Europea, Anul LIII, No.1, pp.5 -39.
63. Magna Charta Universitatum (1988),
http://www2.unibo.it/avl/charta/charta.htm ( posećeno 20. januara 2012.).
64. Marks, G., N. (2005) „Cross-National Differences and Accounting for
Social Class Inequalities in Education“, International Sociology, Vol.20,
No.4, pp. 483-505.
65. Mora, J., Vila L. (2003) „The Economics of Higher Education“, in R.
Begg (ed.) „The Dialogue between Higher Education Research and
Practice“ Kluwer Academic Publishers, pp. 121-134.
66. Ministry of Education, (2004) „Menagement and Steering of Higher
Education in Finland”, Publications of the Ministry of Education, Finland.
67. Morrow, R., A., Torres, C., A. (1994) „Education and the Reproduction of
Class, Gender and Race: Responding to the Postmodern Challenge“. In
Educational Theory,Vol. 44, No. 1, pp. 43-61.
68. Müller, W., Karle, W. (1993) „ Social Selection in Educational Systems in
Euro-pe“. European Sociological Review, Vol. 9, No. 1, pp.. 1-23.
69. Nacionalna strategija zapošljavanja za period 2011 - 2020 godine
(„ Službeni glasnik Republike Srbije “ br. 55/2005, 71/2005, 101/2007.
65/2008 i 16/2011).
70. Neave, G., (2003), "On the Return from Babylon: a Long Voyage around
History, Ideology and Systems Change", In Jon File and Leo Goedegebuure
130
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
(eds), “Real-Time Systems: reflections on Higher education in the Czech
Republic, Hungary, Poland and Slovenia”, Vutium Press, Brno, pp. 15 - 37.
71. Niklasson, L. (1996) „Quasi-markets in Higher Education: A Comparative
Analysis“ Journal of Higher Education Policy and Management, Vol.18,
No. 1, pp 7-22.
72. Nursall, A. (2003) „Building Public Knowledge: Collaborations Between
Science Centres, Universities and Industry”. International Juornal of
Technology Management, Vol. 25, No. 5, pp. 381-389.
73. Odluka o budžetu Automne pokrajine Vojvodine za 2006. godinu
(„Službeni list APV“, broj 19/2005,1/2006, 7/2006, 14/2006 i 15/2006).
74. Odluka o budžetu Automne pokrajine Vojvodine za 2007. godinu
(„Službeni list APV“, broj 6/2007, 9/2007, 16/2007).
75. Odluka o budžetu Automne pokrajine Vojvodine za 2008. godinu
(„Službeni list APV“, broj 3/2008, 7/2008, 21/2008).
76. Odluka o budžetu Automne pokrajine Vojvodine za 2009. godinu
(„Službeni list APV“, broj 4/2009, 14/2009, 18/2009 и 20/2009).
77. Olsen, J., P. (2002) „The many faces of Europeanization”. Journal of
Common Market Studies, Vol. 40, No. 5, pp. 921-952.
78. Pausits, A., Pellert, A. (2007) „Higer Education Management and
Development in Central”, Sauthern and Eastern Europe, Waxmann,
Münster.
79. Peters, B., G. (2001) „The Future of Governin“, University of Kansas
Press. 2nd edition, Lawrence, Kansas.
80. Pokrajinska skupštinska odluka o budžetu AP Vojvodine za 2010. godinu
(„Službeni list APV“, broj 20/2009).
81. Power, S. (2000) „Educational Pathways in the Middle Class(es)“ ,
British Jour nal of Sociology of Education, Vol. 21, No. 2, pp. 133-145.
82. Pravilnik o standardima i postupku za akreditaciju visokoškolskih ustanova i
studijskih programa („Službeni glasnik RS“, broj 106/2006. i 112/2008).
83. Psacharopoulos, G., Patrinos, H., A. (2002) „Returns to Investment in
Education: A Further Update”, World Bank, Policy Research, Working
Paper No. 2281.
131
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
84. Raftery, A., E., Hout, M. (1993) „Maximally Maintained Inequality:
Expansion, Reform and Opportunity in Irish Education, 1921-75“,
Sociology of Education, Vol. 66, No. 1, pp. 41-62.
85. Republički zavod za statistiku, (2007) Statistički godišnjak Srbije, Beograd.
86. Republički zavod za statistiku, (2008) Statistički godišnjak Srbije, Beograd.
87. Republički zavod za statistiku, (2009) Statistički godišnjak Srbije, Beograd.
88. Republički zavod za statistiku, (2010) Statistički godišnjak Srbije, Beograd.
89. Republički zavod za statistiku, (2011) Statistički godišnjak Srbije, Beograd.
90. Smeby, J., C., Trondal, J. (2005) „ Globalisation or europeanisation ? I
staff”. Higher Education, Vol. 49, No. 4, pp. 449 - 466.
91. Strategija obrazovanja 2005 – 2010 (2005) Ministarstvo prosvete i sporta,
Beograd.
92. Strehl, F., Reisinger, S., Kalatschan, M. (2007) „Funding Systems and
their Ef fects on Higher Education Systems“, OECD Education Working
Papers, No. 6.
93. Schwarzenberger, A., (2008) „ Pubic / private funding of higher education:
a social balance”, Hanover: HIS, Forum Hochschule, 5/2008.
94. Slaughter, S., Leslie L., L. (1997). „Academic Science and Technology
in the Global Marketplace“. In: „Academic Capitalism: Politics,
Policies and the Entrepreneurial University“, Johns Hopkins University
Press, Baltimore.
95. Тамаšauskiene, Z. ,Rudyte, D., (2007). „Distribution of Costs of Teritary
Education Between Direct Beneficiares and Society”, ISSN 1392-2785
Engineering Economics, No 3 (53), pp. 17-23.
96. Tammi, T. (2009) „The competitive funding of university research: the case
of Finnish science universities”, Higher Education, Vol 57, No. 5, pp. 657 -
679.
97. Teixeira, P., Jongbloed, B., Amaral, A., Dill, D. (Eds.) ( 2004) “Markets in
Higher Education: Rhetoric or Reallity?”, Dordrecht, Kluwer.
98. Teixeira, P., N. (2006) „Markets in Higher Education: Can We Still Learn
from Economics” Founding Fathers?”, CSHE, University of California,
Berkeley, Research & Occasional Paper Series: CSHE. 4.06., pp. 1 – 21.
132
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
99. Teixeira, P., Johnstone, B., Rosa, M. J., Vossensteyn, H. (2006) “Cost-
Sharing and Accessibility in Higher Education – A Fairer Deal?”, In Pedro
Teixeira, Bruce Johnstone, Maria João Rosa and Hans Vossensteyn (eds.),
Conclusion, Springer, Dordrecht.
100. The World Bank (2002). „Constructing knowledge Societies: New
Challenges for Tertiary Education“, ISBN 0-8213-5143-5, Washington.
101. The World Trade Organization (2011) Genaral Agreement on Trade
Services (http://www.wto.org/english/docs_e/legal_e/legal_e.htm#services)
(posećeno 25. januara 2012. godine).
102. The World Bank (2011) KEI and KI Indexes (KAM 2009),
http://info.worldbank.org/etools/kam2/KAM_page5.asp (posećeno 25.
januara 2012. godine).
103. Tinbergen, J., Correa, H. (1962) „Quantitative adaptation of education to
accelerate growth”, Seminar on the programming of Economic
Development, 30 December, 1962 - 17 january, 1963, UNESCO document,
Catalog Number: 157619, Sao Paulo, Brazil.
104. Trow, M. (1970) „Reflections on the Transition from Mass to
Universal Higher Education“, Daedalus, Vol. 90, No. 1, pp. 1- 42.
105. Turajlić, S. (2007) „Savremene tendencije u finansiranju visokog
obrazovanja”, XIII Skup trendovi razvoja: „Akreditacija Bolonjskih
studija”, Kopaonik, 05.-08.03.2007., Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet
tehničkih nauka, Novi Sad, str. 22-26.
106. Turajlić, S. (2008). „Društvo znanja - Srbija na dobrom putu ili
stranputici”, Zbornik radova sa 15. naučnog skupa, Udruženje „Tehologija i
društvo”, Beograd, str. 22-31.
107. UNESCO (2009) Access, Values, Quality and Competittivness, UNESCO
Forum on Higher Education in the Europe Region, May 21 – 24 2009.
Bucharest, Romania.
108. Uredba o normativima standardima rada univerziteta i fakulteta za
delatnosti koje se finansiraju iz budžeta („Službeni glasnik Republike
Srbije“ br. 15/2002, 100/2004, 26/2005, 38/2007 i 110/2007).
109. Uredba o merilima za utvrđivanje visine troškova studija na višim školama
čiji je osnivač Republika („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj:
10/1992, 100/2004).
133
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
110. Uredba o javnem financiranju visokošolskih in drugih zavodov od leta
2004 do leta 2010 („Uradni list Republike Slovenije“, št. 134/2003,
72/2004, 4/2006, 132/2006, 99/2008, 30/2009, 60/2010),
http://www.uradnilist.si/_pdf/2010/Ur/u2010060.pdf (posećeno 23.
januara 2012. godine).
111. Vukasović, M. et al (2009). „Finansiranje visokog obrazovanja u
Jugoistočnoj Evropi: Albanija, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Srbija“,
Centar za obrazovne politike, Beograd.
112. Walker, I., Zhu, Y., (2008) „The College Wage Premium and the
Expansion of Hiher Education in the UK”, The Scandinavian Journal of
Economics, Vol.110 , No. 4, pp. 695-709.
113. Weber, L., Bergan, S. (2005) „The public responsibility for higher
education and research”. Council of Europe higher education series No. 2.,
Council of Europe, Strasbourg.
114. Weick K. (1976) „Educational Organizations as Loosely Coupled
Systems“ Administrative Science Quarterly, Vol.21, No.1, pp. 1-19.
115. Weiss, A. (1995) „Human Capital vs. Signalling Explanations of Wages”.
Journal of Economic Perspectives, Vol. 9, No. 4, pp. 133–154.
116. Wigger, B. (2004) „Are Higher Education Subsidies Second Best?” The
Scandinavian Journal of Economics, Vol. 106, No. 1, pp. 65-82.
117. Wong, R., S., K. (1998) „Multidimensional Influences of Family
Environment in Education: The Case of Socialist Czechoslovakia“,
Sociology of Education, Vol. 71, No. 1, pp. 1-22.
118. Woodhall, M. (2007) Funding Higher Education: The Contribution of
Economic Thinking to Debate and Policy Development, Education, Working
Paper Series No. 8, The World Bank.
119. Yorke, M. (1999) „Leaving Early: Undergraduate Non-completion in
Higher Education“ Falmer Press, London.
120. Zakon o budžetu Republike Srbije za 2006. godinu („Službeni glasnik
Republike Srbije“ brој 106/2005,108/2005, 85/2006, 86/2006).
121. Zakon o budžetu Republike Srbije za 2007. godinu („Službeni glasnik
Republike Srbije“ brој 6/2007, 9/2007, 16/2007).
134
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
122. Zakon o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu („Službeni glasnik
Republike Srbije“ brој 123/2007, 102/2008).
123. Zakon o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu („Službeni glasnik
Republike Srbije“ brој 120/2008, 31/2008, 111/2009).
124. Zakon o budžetu Republike Srbije za 2010. godinu („Službeni glasnik
Republike Srbije“ brој 107/2009, 91/2010).
125. Zakon o visokem školstvu Republike Slovenije („Uradni list Republike
Slovenije“, št. 119/2006, 62/2010, 34/2011),
http://zakonodaja.gov.si/rpsi/r07/predpis_ZAKO5077.html (posećeno
23.januara 2012. godine).
126. Zakon o visokom obrazovanju Republike Srbije („Službeni glasnik
Republike Srbije“ br. 76/2005 i 44/2010).
127. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Republike
Hrvatske („Narodne novine Republike Hrvatske“ br. 123/2003,
198/2003, 105/2004, 174/2004, 46/2007).
http://www.nvz.hr/index.php?
option=com_docman&task=doc_view&gid=2&Itemid=44
(posećeno 22. januara 2012. godine).
128. Zeitz, J., Joshi, P. (2005) „Academic choice behaviour of high school
students: economic rationale and empirical evidence”. Economics of
Education Review, Vol. 24, No. 3, pp. 297-30.
135
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
11 PRILOZI TABELA I GRAFIKONA
Tabela - 22 Tabelarni pregled pokazetelja konkurentnosti visokog obrazovanja za odabranih zemalja Evrope, Republiku Srbiju i AP Vojvodinu, kao evropsku regiju,
za period od 2006. do 2010. godine
Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak za period od 2007. do 2011. godine i kalkulacije kandidata
136
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Tabela - 23 Pregled pokazatelja konkurentnosti nakon primene novog modela investiranja Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za period od 2006 do 2010. godine
Izvor podataka: Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije, za period od 2007 do 2011. godine i kalkulacije kandidata
137
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Grafikon 12- DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2006. godinu po
postojećem modelu investiranja
2006
57,58
59,92
70,61
81,80
86,07
89,54
89,89
91,36
93,98
94,67
98,25
98,98
100,04
100,59
102,38
104,64
105,07
107,99
108,16
110,17
111,23
111,53
112,49
112,59
114,20
114,38
114,90
116,64
118,83
121,52
0,00 20,00 40,00 60,00 80,00 100,00 120,00 140,00
Serbia
AP Vojvodina
FYR M acedonia
Poland
Croatia
Greece
M alta
Hungary
Italy
Bulgaria
France
Belgium
Rom ania
Slovak ia
Lithuania
Germ any
Cyprus
Spain
Czech Republic
Austria
Portugal
Latvia
Estonia
Finland
United Kingdom
Slovenia
Ire land
Netherlands
Sw eden
Denm ark
Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
138
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Grafikon 13 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2007. godinu po
postojećem modelu investiranja
2007
56,60
61,74
71,50
86,71
87,87
89,08
89,17
93,40
95,67
97,56
97,64
99,51
99,90
101,29
103,19
106,10
107,10
109,10
109,19
109,52
110,20
110,52
110,54
111,94
112,29
112,82
113,05
114,55
115,57
116,69
0,00 20,00 40,00 60,00 80,00 100,00 120,00 140,00
Serbia
AP Vojvodina
FYR Macedonia
Poland
Croatia
Greece
Hungary
Italy
Malta
France
Belgium
Bulgaria
Rom ania
Slovakia
Lithuania
Spain
Germ any
Czech Republic
Finland
Cyprus
United Kingdom
Austria
Portugal
Estonia
Ireland
Latvia
Slovenia
Sw eden
Netherlands
Denm ark
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
139
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Grafikon 14 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2008. godinu po
postojećem modelu investiranja
2008
59,43
64,51
69,38
86,81
87,36
88,21
90,74
94,97
95,77
96,81
99,24
100,18
101,67
102,24
102,67
104,16
106,43
108,04
108,67
109,07
109,19
109,37
110,56
110,88
111,32
111,46
112,78
114,05
116,84
0,00 20,00 40,00 60,00 80,00 100,00 120,00 140,00
Serbia
AP Vojvodina
FYR Macedonia
Greece
Poland
Hungary
Croatia
Italy
Rom ania
Lithuania
Belgium
France
Malta
Slovakia
Bulgaria
Spain
Finland
Estonia
Latvia
Slovenia
Czech Republic
Ireland
United Kingdom
Portugal
Germ any
Cyprus
Austria
Sw eden
Denm ark
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidat
140
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Grafikon 15 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2009. godinu po
postojećem modelu investiranja
Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kand
141
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Grafikon 16 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2010. godinu po
postojećem modelu investiranja
2010
55,52
59,95
77,45
88,20
88,27
90,41
91,87
95,91
96,81
97,17
98,63
99,82
99,92
100,02
100,97
101,91
102,03
102,77
103,04
109,74
110,31
110,52
111,05
112,55
113,04
113,51
115,68
117,05
117,52
118,37
0,00 20,00 40,00 60,00 80,00 100,00 120,00 140,00
Serbia
AP Vojvodina
FYR Macedonia
Greece
Croatia
Lithuania
Hungary
Italy
Poland
Latvia
Bulgaria
Spain
Estonia
Rom ania
France
Slovakia
Ireland
Malta
Belgium
Czech Republic
Finland
Portugal
Slovenia
United Kingdom
Germ any
Cyprus
Austria
Denm ark
Sw eden
Netherlands
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
142
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Grafikon 17 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2006. godinu nakon
primene novog modela investiranja
2006
61,18
62,94
68,63
80,26
84,93
88,43
89,02
90,44
93,27
94,01
97,78
98,53
99,65
100,25
102,00
104,58
105,04
108,04
108,27
110,40
111,50
111,68
112,74
112,80
114,62
114,69
115,33
117,21
119,46
122,33
0,00 20,00 40,00 60,00 80,00 100,00 120,00 140,00
Serbia
AP Vojvodina
FYR Macedonia
Poland
Croatia
Greece
Malta
Hungary
Italy
Bulgaria
France
Belgium
Rom ania
Slovakia
Lithuania
Germ any
Cyprus
Spain
Czech Republic
Austria
Portugal
Latvia
Estonia
Finland
United Kingdom
Slovenia
Ireland
Netherlands
Sw eden
Denm ark
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
143
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Grafikon 18 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2007. godinu nakon
primene novog modela investiranja
2007
57,75
62,71
70,79
86,23
87,50
88,66
88,79
93,14
95,50
97,40
97,46
99,38
99,75
101,18
103,06
106,10
107,16
109,18
109,19
109,63
110,29
110,64
110,65
112,03
112,40
112,91
113,13
114,71
115,78
116,91
0,00 20,00 40,00 60,00 80,00 100,00 120,00 140,00
Serbia
AP Vojvodina
FYR Macedonia
Poland
Croatia
Greece
Hungary
Italy
Malta
France
Belgium
Bulgaria
Romania
Slovakia
Lithuania
Spain
Germany
Czech Republic
Finland
Cyprus
United Kingdom
Austria
Portugal
Estonia
Ireland
Latvia
Slovenia
Sw eden
Netherlands
Denm ark
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
144
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Grafikon 19 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2008. godinu nakon
primene novog modela investiranja
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
145
Razvoj modela investiranja u visoko obrazovanje sa ciljem povećanja njegove konkurentnosti
Grafikon 20 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2009.godinu nakon
primene novog modela investiranja
2009
59,41
66,94
74,38
86,56
88,65
88,99
89,85
91,33
95,94
96,21
96,31
99,13
99,76
100,85
102,13
102,23
103,33
103,37
104,15
105,66
109,47
110,86
112,90
113,28
113,72
114,80
114,92
115,83
117,96
121,08
0,00 20,00 40,00 60,00 80,00 100,00 120,00 140,00
Serbia
AP Vojvodina
FYR Macedonia
Greece
Lithuania
Hungary
Poland
Croatia
Italy
Rom ania
Latvia
Belgium
Spain
Estonia
France
Slovakia
Bulgaria
Ireland
Malta
Finland
Slovenia
Czech Republic
Portugal
Cyprus
United Kingdom
Sw eden
Germ any
Austria
Denm ark
Netherlands
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
146
Doktorska disertacija - Mr Jožef Kabok
Grafikon 21 - DEA indeksa konkurentnosti visokog obrazovanja i ranga odabranih država Evrope, Republike Srbije i AP Vojvodine, kao evropske regije, za 2010.godinu nakon
primene novog modela investiranja
Izvor: Izvor podataka: Izvor podataka: Eurostat (2010), Republički zavod za statistiku – Statistički godišnjak Republike Srbije i kalkulacije kandidata
147
Serbia
AP Vojvodina
FYR Macedonia
Greece
Croatia
Lithuania
Hungary
Italy
Poland
Latvia
Bulgaria
Spain
Estonia
Romania
France
Slovakia
Ireland
Malta
Belgium
Czech Republic
Finland
Portugal
Slovenia
United Kingdom
Germ any
Cyprus
Austria
Denmark
Sw eden
Netherlands
0.00 50.00 100.00 150.00
58.72
62.68
75.74
86.93
87.24
89.21
90.99
95.34
96.08
96.47
98.20
99.43
99.44
99.54
100.70
101.62
101.77
102.70
102.85
109.98
110.43
110.84
111.22
112.96
113.57
113.98
116.31
117.71
118.18
119.16
2010