Post on 19-Jul-2015
Nakon pučke škole i dva razreda realne
gimnazije, 1823. odlazi iz rodnog grada na
vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto, koju
završava 1830. godine.
Brzo je napredovao u vojnoj
karijeri, počeo je službu kao
zastavnik u pješačkoj pukovniji, u
ljetu 1848. već je pukovnik i
zapovjednik 37. pješačke pukovnije
u Lavovu, s njom opsjeda i osvaja
Veneciju te slama talijansku
protuaustrijsku pobunu krajem
godine.
U 38 godini već je general bojnik,
dok u 46. godini svoga života
postaje podmaršal, te ga sa
Slavonske vojne granice premještaju
u Vrhovnu vojnu komandu u Graz.
Budući da je obolio Josip Jelačić (1858.) tadašnji
hrvatski ban, car Franjo Josip I. imenuje ga
banskim zamjenikom i šalje u Zagreb. Nakon
smrti bana Jelačića poslan je za zapovjednika
Banatskog generalata (sjedište u Temišvaru).
1860. uz nisku brojnih vojnih odlikovanja koje je
dotad dobio, uzdignut je u plemićki red dobivši
titulu baruna.
U ljetu ( 1860.) car
ga imenuje novim
hrvatskim banom,
uz preporuke
Bosansko-
srijemskog biskupa
J. J. Strossmayera.
Njegova politika u prvim danima odlikuje jačanje
hrvatskog jezika u upravi ( koji je prije njega bio
njemački). Činovnici su morali učiti hrvatski i
prema narodu se ophoditi sa dužnim respektom.