Post on 28-Feb-2019
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
23
3. KOMPONENTE DIZAJNA
3.1. POJAM KOMPONENTI DIZAJNA
Komponente dizajna su zapravo mnoge specifiĉnosti koje proţimaju proces
dizajniranja, kroz sve njegove faze i aktivnosti u kojima proizvod nastaje.
Komponente dizajna imaju svoj teorijski i praktiĉni aspekt. Komponente ĉine
suštinu dizajna i predstavljaju njegovu sadrţinu u dizajniranju proizvoda. U prenosnom
smislu, komponente dizajna su ĉinioci kvaliteta proizvoda. U praktiĉnom smislu
komponente dizajna predstavljaju tokove aktivnosti procesa dizajniranja. Praktiĉni
aspekt komponenti dizajna su vaţniji od teorijskog, jer iz tih aktivnosti nastaje
proizvod.
Termin “komponenta” upućuje na pomisao da se radi o delu dizajna, te dizajn ne
ĉini jedna, već više komponenti. Ovaj termin ĉini temelj za sva njegova svojstva i
delovanja, kako u preduzeću, tako i izvan njega. Iz komponenti proistiĉu i mnogi
uticaji dizajniranja na poslovanje preduzeća, biznis, menadţment, kvalitet itd.
Suštinu komponente dizajna treba povezati sa kvalitetom proizvoda. Dizajneri
svojim stvaralaštvom, kroz tokove aktivnosti postepeno stvaraju proizvode,
materijalizujući svoje ideje. Ukupan kvalitet ĉine ĉetiri pojedinaĉna, koji se integrišu u
ukupan kvalitet. Dakle, komponente dizajna i kvalitet proizvoda usko su povezani, što
je suštinsko obeleţje stvaralaštva i ukupnog delovanja dizajna.
3.2. VRSTE KOMPONENTI DIZAJNA
Proizvod kao rezultat dizajniranja mora imati ĉetiri pojedinaĉna kvaliteta i to:
1. tehniĉko - funkcionalni,
2. estetski,
3. ekonomski i
4. ergonomski.
Svaki kvalitet nastaje kao rezultat aktivnosti dizajnera i saradnika u struĉnom
timu. Jezgro iz kojeg nastaje proizvod jeste ideja dizajnera. U suštini, ideja je
fundament budućeg proizvoda, i što je originalnija, i sam proizvod će biti kvalitetniji i
atraktivniji od drugih proizvoda iste namene.
Ideja - gotov proizvod je relacija koja se mora posmatrati kao suština
komponenti dizajna. Ideju u svojoj svesti stvaraju dizajneri zahvaljujući darovitosti,
dubini duha, imaginaciji, fantaziji, struĉnosti i iskustvu. Ideja je dragocena tvorevina i
velika vrednost za preduzeće i potrošaĉe.
Ideja se raĉva na ĉetiri grane, rukavca ili kanala. To je zbog toga što se budućem
proizvodu moraju stvoriti ĉetiri pojedinaĉna kvaliteta. Ta ĉetiri kvaliteta su u stvari
ĉetiri komponente dizajna koje izviru iz ideje. Kroz takve komponente dizajna “teku”
aktivnosti dizajnera i ĉine sponu izmeĊu ideje i proizvoda koji nastaje kao materijalna
kategorija (slika 3.1.).
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
24
Komponente dizajna (tehniĉko-funkcionalne, estetske, ekonomske i
ergonomske) i pojedinaĉni kvaliteti proizvoda meĊusobno su blisko povezani:
1. tehniĉko-funkcionalne komponente – tehniĉko-funkcionalni kvaliteti;
2. estetske komponente – estetski kvaliteti;
3. ekonomske komponente – ekonomski kvaliteti;
4. ergonomske komponente – ergonomski kvaliteti.
Razdvajanje aktivnosti dizajnera na kanale (rukavce) praktiĉno je nemoguće.
Definisanje komponenti kao tokove aktivnosti dizajnera kroz “kanale”, ima za cilj da
objasni kako ideja ima svoja četiri dela, a proizvod četiri pojedinačna kvaliteta. Dakle,
komponente dizajna treba posmatrati kao “kanale” kroz koje teku aktivnosti dizajnera,
odnosno na koje se raĉva ideja, i kao misaona kategorija, prevodi u proizvod kao
materijalnu kategoriju.
IDEJA KAO EMBRION
PROIZVODA
RU
KA
VA
C -
KA
NA
L I
Teh
nič
ko
- f
un
kci
on
aln
a
ko
mp
on
enta
diz
ajn
a
(Ak
tiv
no
st n
a st
var
anju
teh
nič
ko
-
fun
kci
on
aln
og
kv
alit
eta)
RU
KA
VA
C -
KA
NA
L I
II
Ek
on
om
ska
ko
mp
on
enta
diz
ajn
a
(Ak
tiv
no
st n
a st
var
anju
eko
no
msk
og
kv
alit
eta)
RU
KA
VA
C -
KA
NA
L I
V
Erg
on
om
ska
ko
mp
on
enta
diz
ajn
a
(Ak
tiv
no
st n
a st
var
anju
erg
on
om
sko
g k
val
itet
a)
RU
KA
VA
C -
KA
NA
L I
I
Est
etsk
a
ko
mp
on
enta
diz
ajn
a
(Ak
tiv
no
st n
a st
var
anju
este
tsk
og
kv
alit
eta)
TEHNIČKO -
FUNKCIONALNI
KVALITET
EKONOMSKI
KVALITETERGONOMSKI
KVALITET
ESTETSKI
KVALITET
PROIZVOD SA UKUPNIM KVALITETOM
Slika 3.1. Šematski prikaz prevođenja ideje u proizvod (Vasiljević, 1997.)
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
25
3.3. TEHNIĈKO - FUNKCIONALNA KOMPONENTA DIZAJNA
Tehniĉko-funkcionalne komponente dizajna, kroz proces dizajniranja prelaze u
tehniĉko-funkcionalni kvalitet proizvoda. Svaki proizvod mora da funkcioniše - radi,
odnosno da proizvodi neko dejstvo: statiĉno (fiksiran na jednom mestu ili za neki drugi
proizvod) ili dinamiĉno (kada svoje funkcije obavlja u kretanju). Tehniĉko-
funkcionalna komponenta kao sinonim tehniĉko-funkcionalnog kvaliteta proizvoda,
mora biti tako zastupljena u procesu dizajniranja da bude saglasan zahtevima trţišta.
Ovi zahtevi proistiĉu iz potrebe ljudi da ih proizvod zameni u nekoj radnji (automobil,
strug, kran i sl.), da im zaštiti ţivot i telo (kuća, odeća, obuća i sl.) itd. Dizajniranje bilo
kog proizvoda mora biti u saglasnosti sa zahtevima potrošaĉa, koji do dizajna stiţu
posredstvom marketinga.
Tehniĉko-funkcionalni kvalitet proizvoda je prvi nastao, i to sredinom
devetnaestog veka kada se prelazilo sa zanatske na industrijsku proizvodnju. Pored
toga što proizvodi moraju da funkcionišu, danas su se pojavili novi zahtevi: estetski,
ekonomski i ergonomski. Stalni razvoj proizvoda dovodi do kvalitetnijih proizvoda, pa
su proizvodi sve funkcionalniji, odnosno, raste im nivo tehniĉko-funkcionalnog
kvaliteta.
Funkcionalnost je samostalni kvalitet proizvoda i moţe se samostalno
posmatrati. Naime, jedan proizvod moţe biti izuzetno funkcionalan, ali sa niskim
estetskim i ergonomskim kvalitetima. Pri dizajniranju i danas se akcenat stavlja na
funkciju, ali se vodi raĉuna i o tome da proizvod bude lep, da je ergonomiĉan, da ima
prihvatljivu cenu itd. MeĊutim, mnogi dizajneri još uvek pripadaju poznatom pravcu u
dizajnu - funkcionalizmu. Takvi stvaraoci, ako ne uspeju da u ukupnom kvalitetu
uravnoteţe navedene komponente, tj. kvalitete, dovode svoje preduzeće u opasnost da
trţištu prezentira funkcionalne, ali jednoliĉne proizvode.
Tehniĉko-funkcionalne komponente u procesu dizajniranja prolaze kroz sledeće
specifiĉne aktivnosti, kojima se ideja prevodi u proizvod:
1. stvaranje ideja,
2. kreiranje,
3. konstruisanje,
4. izbor materijala,
5. izrada prototipa proizvoda.
Ovim se stvara tehniĉko-funkcionalni kvalitet koji se u upotrebi proizvoda
manifestuje kroz:
1. funkcionisanje proizvoda kako je predvideo dizajner i kako oĉekuje potrošaĉ,
2. bezotkaznost proizvoda,
3. oĉekivane ekonomske efekte u funkcionisanju,
4. minimalnu potrošnju energije,
5. jednostavno i jeftino odrţavanje,
6. dugoveĉnost proizvoda,
7. bezopasnost po zdravlje i ţivot ĉoveka, ekologiĉnost itd.
Najvaţniji elementi koji ulaze u tehniĉko-funkcionalnu komponentu su:
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
26
1. materijal;
2. konstrukcija proizvoda;
3. kvalitet izrade u tehnološkom procesu.
Ovo su tri bitna elementa ukupnog kvaliteta proizvoda, odnosno njegove
vrednosti i cene na trţištu.
3.3.1. Materijal kao element tehniĉko-funkcionalne komponente
U dizajniranju i realizaciji novih proizvoda koriste se razliĉiti materijali:
neorganski, organski i sintetiĉki. Materijal fiziĉki gradi proizvod, a ĉesto i svojom
teksturom i bojom odreĊuje i njegov estetski kvalitet. Pri dizajniranju proizvoda biraju
se oni materijali od kojih će proizvod moći da se realizuje odreĊenom tehnologijom
obrade.
Pri izboru materijala, koji treba da obezbede tehniĉko-funkcionalni kvalitet,
javljaju se dva sluĉaja:
1. za proizvod postoji samo jedan materijal na trţištu;
2. za proizvod postoje alternativni materijali po fiziĉko-mehaniĉkim, estetskim i
drugim svojstvima.
U prvom sluĉaju dizajner je ograniĉen, a u drugom pruţa mu se veći izbor
materijala za proizvod. Materijal, takoĊe, utiĉe i na estetski, ekonomski i ergonomski
kvalitet, kao i na konkurentnost i trţišnu poziciju proizvoda.
Materijal utiĉe na kvalitet preko:
1. prirode i kvaliteta materijala;
2. fiziĉko-mehaniĉkih svojstava (tvrdoća, elastiĉnost, otpornost na udare i
habanje i dr.);
3. podobnosti materijala za obradu: seĉenjem, rezanjem, struganjem, glaĉanjem,
zakivanjem, kovanjem, zavarivanjem, livenjem, šivenjem i lepljenjem;
4. pogodnosti materijala na obradu u smislu istezanja, savijanja, uvijanja i
presovanja;
5. podobnosti materijala da se precizno obradi i prevodi u delove, podsklopove i
sklopove proizvoda;
6. podobnosti materijala da se spaja sa drugim materijalima u elemente
proizvoda, a da ovaj kvalitetno funkcioniše;
7. dugoveĉnosti materijala, a time i proizvoda;
8. bezopasnosti materijala u funkcionisanju proizvoda po zdravlje i ţivot ljudi;
9. zadovoljenja ekoloških standarda i dr.
U praksi je teško obezbediti kvalitetan materijal, pa se vrši izbor alternativnih
materijala. Zbog toga, pri definisanju tehniĉko-funkcionalnog kvaliteta proizvoda,
treba uzeti u obzir i mogućnost nabavke materijala i njihovih supstituta.
Vrlo ĉesto neogranski, organski i sintetiĉki materijali nalaze primenu pri izradi
jednog proizvoda. Danas se sve više koriste sintetiĉki materijali, kao supstituti za
organske i neorganske materijale.
U grupu neorganskih materijala spadaju materijali koji se nalaze u prirodi:
metali, glina, staklo i dr. Ranije su se ovi materijali teško obraĊivali. Zahvaljujući
razvoju tehnologija, oni se danas relativno lako obraĊuju. Prvi predmeti su bili
primitivni, a današnji mogu biti veoma sloţenog oblika.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
27
Najvaţniji metali koji se danas koriste su: gvoţĊe, ĉelik, bakar, aluminijum i dr.
GvoţĊe (tj. legure gvoţĊa) se u prvo vreme koristilo kao liveno gvoţĊe. Legure gvoţĊa
danas se obraĊuju postupcima sa skidanjem strugotine (struganje, brušenje, glodanje i
dr.) i bez skidanja strugotine (kovanje, presovanje, razdvajanje, savijanje i dr.).
TakoĊe, koriste se i postupci livenja, zavarivanja itd. Posebno se danas koristi legura
gvoţĊa, tj. ĉelik (legura Fe i do 2,1% C, kao i ostalih komponenata). Naroĉito je
znaĉajna primena nerĊajućeg ĉelika (hemijska, prehrambena industrija). Površina
ĉelika moţe se postupcima galvanizacije zaštititi i ulepšati.
Bakar je metal koji se koristio još u praistoriji. Oksidisanjem površine bakar
potamni. Zbog toga se prethodno, pre izrade i ugradnje, presvlaĉi pojedinim legurama.
Bakar i kalaj daju leguru - bronze, koja je pogodna za livenje i druge naĉine obrade.
TakoĊe, aluminijum, koji je lak i pogodan za obradu, se široko koristi za mnoge
proizvode. Naroĉito su znaĉajne njegove legure za avio industriju.
Glina se pojavila u ranom dobu razvoja ljudskog društva. Proizvodi od gline su
raznovrsni, po obliku i po tehniĉko-funkcionalnom kvalitetu. Glina se ĉesto premazuje
drugim materijalima i bojama. Prvoizvodi se peku, ĉime se obezbeĊuje odreĊeni
kvalitet proizvoda. Grnĉarski proizvodi se glaziraju zbog postizanja odreĊene lepote,
kao i zbog postizanja neprozirnosti. Fina glina naziva se porcelan i sluţi za izradu
veoma kvalitetnih i skupocenih proizvoda.
Staklo se prvo javlja u starom Egiptu i Fenikiji. U zagrejanom stanju staklo je
elastiĉno, rastegljivo i pogodno za stvaranje razliĉitih oblika proizvoda. Dekorativnost
stakla postiţe se bojenjem i dodavanjem raznih oksida. Staklo se obraĊuje presovanjem
u kalupe i duvanjem. Danas se izraĊuju medicinsko, laboratorijsko, ravno, kov i staklo
za razne ukrasni i upotrebne predmete. Proizvodi od stakla imaju visok tehniĉko-
funkcionalni kvalitet i otporni su na hemijske i atmosferske uticaje.
Organski materijali su nastali kao produkt biljnog i ţivotinjskog sveta u prirodi.
To su drvo, tkanine i koţa. Ovi materijali su topli i kompatabilni sa ĉovekovim telom.
Ovi materijali se lako obraĊuju. Posebno treba istaći plemenitost i neprevaziĊenu
ergonomiĉnost organskih materijala. Oni su najĉešće topli, meki i prijemĉivi ljudskom
telu.
Drvo je materijal organskog porekla. Manje je otporno od neorganskih
materijala. Drvo je toplo, elastiĉno, meko, pogodno za obradu, i ima bogatu strukturu
na površini i u preseku. Drvo je, uz koţu, pamuk i svilu, najergonomiĉniji materijal.
Zbog svojih svojstava drvo je pogodno za stvaranje tehniĉko-funkcionalnog, estetskog
i ergonomskog kvaliteta proizvoda. Proizvodi od drveta mogu da imaju razliĉite oblike.
Drvo je bogato ornamentima koji se mogu saĉuvati i posle njegove obrade. Drvo se
obraĊuje rezanjem, glaĉanjem, savijanjem, presovanjem i sl. Ranije su se koristile
tehnike duboreza. Drvo danas ima najširu upotrebu u izradi nameštaja. Danas se u
izradi nameštaja koriste i metali i razni sintetiĉki materijali, ali oni ne mogu
ergonomski zameniti drvo.
Tkanine su organski materijali koji se dobijaju tkanjem. Ovi materijali su
vlaknasti i njihov kvalitet zavisi od porekla osnovnog materijala: biljno (lan, juta i
pamuk), ţivotinjsko (vuna) i svila. Vlaknasti materijali izraĊuju se tkanjem i pletenjem,
a tekstura se ostvaruje preplitanjem osnove i potke. Pletenjem se izraĊuju mnogi
proizvodi sa efektnim ornamentima. Tkanina pruţa široke mogućnosti dizajnerima pri
stvaranju tehniĉko-funkcionalnog i ostalih kvaliteta. Tkanina se izraĊuje na razbojima,
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
28
a izraĊuju se i štampane tkanine. Naĉini izrade tkanine mogu biti ruĉni i mašinski.
Najĉešće se koriste za odevne predmete ĉiji oblici, boje, teksture i ornamenti podleţu
modi. Tkanina se koristi i u dekorativne svrhe (tapiserije, ćilimi i sl.). Danas se još
uvek primenjuju postupci ruĉne obrade tkanina, jer se mašinskim putem teško moţe
obezbediti takav kvalitet proizvoda.
Koţa je jedan od najstarijih materijala koje je ĉovek koristio. Koţa je meka,
elastiĉna, topla, pogodna za obradu i prija ljudskoj koţi. Koţa je najplemenitiji,
najergonomiĉniji i veoma cenjen materijal. Koţe se dele na krupne i sitne koţe,
zavisno od toga sa kojih ţivotinja su skinute. Koţa se obraĊuje štavljenjem. Od nje se
izraĊuje obuća, odeća, nameštaj i sl. Pored koţe i krzno ima veliku primenu, naroĉito u
izradi odeće.
Sintetiĉki materijali se dobijaju u sloţenim tehnološkim postupcima. Osnovu
njihovog sastava ĉine vodonik, ugljenik, azot, hlor i dr. Njihova cena uglavnom je
niska pa se dosta koriste za izradu mnogih proizvoda. Najvaţnija svojstva sintetiĉkih
materijala su elastiĉnost, pri zagrevanju neki od njih se lako obraĊuju i prevode u
ţeljene oblike, otporni su na hemikalije i vlagu, laki su i imaju solidnu ĉvrstoću. Dele
se na termoplastiĉne i termostabilne materijale. Termostabilni materijali se mogu više
puta zagrevati, a termoplastiĉni samo jedanput. U grupu termoplastiĉnih materijala
spadaju polivinil, poliesilen. pleksiglas i dr. Termostabilni su poliester, fenol i
melamin. Ovi materijali se sve više koriste i oĉekuje se veća primena u dizajniranju i
izradi proizvoda, naroĉito zbog pogodnosti za stvaranje tehniĉko-funkcionalnog
kvaliteta.
3.3.2. Konstrukcija kao element tehniĉko-funkcionalne komponente
Proizvod u materijalnom pogledu karakterišu veliĉina, oblik, materijal i naĉin
spajanja delova u podsklopove, zatim u sklopove i konaĉno u celovit proizvod.
Konstruisanje znaĉi definisanje oblika, dimenzija, kvaliteta obrade, naĉina povezivanja
i funkcionisanja svih elemenata, odnosno proizvoda kao celine. Konstruisanjem
proizvoda materijalizuje se ideja kao misaona kategorija. U procesu dizajniranja prvo
sledi kreiranje proizvoda, pa potom konstruisanje. Iako je kreacija - crteţ ili slika, ona
u znaĉajnoj meri predodreĊuje proizvod. Konstrukcija proizvoda je daleko znaĉajnija
za njegov tehniĉko-funkcionalni kvalitet. Poznata je izreka, da proizvod funkcioniše
toliko kvalitetno, koliko je precizno konstruisan.
U konstrukcionom definisanju, dizajner je obavezan da prouĉi:
1. namenu proizvoda,
2. funkciju svakog dela, podsklopa i sklopa,
3. osnovne i pomoćne materijale koje će ugraditi u proizvod,
4. tehnološki postupak po kome će se proizvod izraditi,
5. naĉin funkcionisanja gotovog proizvoda i dr.
Pri dizajniranju i konstruisanju svi elementi se moraju tako povezati da svaki od
njih izvršava svoju funkciju u proizvodu kao sistemu. Ovo podrazumeva da se svakom
delu, podsklopu i sklopu moraju definisati dimenzije, oblici, materijali, kvalitet obrade
i povezivanje. Konstruisanje, odnosno povezivanje elemenata mora se prikazati na
tehniĉkom crteţu. Konstrukcija proizvoda na crteţu mora se jasno definisati, i to
putem:
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
29
1. kreacija - nacrta oblika, tj. izgleda proizvoda,
2. projekcije preseka,
3. tehniĉkog pisma,
4. preciznog i pravilnog dimenzionisanja,
5. taĉnog oznaĉavanja materijala,
6. taĉnog prikaza kvaliteta obrade elemenata i dr.
Prikazivanje konstrukcije na crteţu zahteva primenu odgovarajućih standarda,
propisa vezanih za materijale, tehniĉko pismo i druge elemente tehniĉkog crteţa.
Konstrukcija presudno utiĉe na tehniĉko-funkcionalni kvalitet proizvoda kroz:
1. pravilno drfinisanje namene, tj. funkcije proizvoda,
2. izbor najprikladnijih materijala, zavisno od namene, reţima funkcionisanja i
predviĊenog nivoa ukupnog kvaliteta proizvoda,
3. precizno definisanje oblika, dimenzija, naĉina obrade i povezivanje svih
elemenata u celovit proizvod,
4. precizno definisanje kvaliteta obrade, odnosno izrade svih elemenata i njihovih
meĊusobnih veza i struktura proizvoda,
5. izbor odgovarajućeg tehnološkog postupka, kako bi sredstva za rad i kadrovi
bili u stanju da obrade materijale i izrade elemenate prizvoda sa kvalitetom
koji konstrukcija definiše,
6. dugoveĉnost proizvoda, koju pre svega uslovljavaju preciznost konstrukcije,
kao i kvalitet materijala i izrade,
7. ekonomiĉnost proizvoda i funkcionisanje, po efektima koje daje i po energiji
koju troši,
8. pouzdanost svih elemenata proizvoda u pogledu bezotkaznosti i bezopasnosti
po ĉoveka,
9. jednostavno i jeftino odrţavanje i servisiranje proizvoda,
10. zadovoljavanje zahteva ekologije,
11. raspoloţivost i popravljivost proizvoda i dr.
Osnov funkcionisanja proizvoda leţi u njegovom tehniĉko-funkcionalnom
kvalitetu. Ovaj kvalitet u najvećoj meri odreĊuje razvoj i kvalitet konstrukcije. On se
manifestuje kroz mali broj otkaza i lomova, minimalnu potrošnju energije,
dugoveĉnost, ekonomske efekte i dr. Stoga su razvoj konstrukcije i tehniĉko-
funkcionalni kvalitet proizvoda u stalnoj vezi i meĊuzavisnosti. Za razvoj konstrukcije
najodgovorniji su dizajneri, ali odgovornost imaju i drugi ĉlanovi u struĉnom timu,
inţenjeri, tehniĉari, majstori itd. TakoĊe, za razvoj konstrukcije odgovorni su i
menadţeri (direktori) u preduzeću. Na razvoj konstrukcije utiĉu i drugi faktori koji
mogu biti: tehniĉko - tehnološke, ekonomske, trţišne i društvene prirode, i koji deluju
izvan preduzeća.
Razvoj konstrukcije moţe se sprovoditi u sektoru dizajna, sektoru istraţivanja i
razvoja, ili kombinovano. Ako u preduzeću postoji sektor za istraţivanje i razvoj, onda
unapreĊenje konstrukcije spada i u domen aktivnosti i odgovornosti tog sektora.
Kombinovani naĉin razvoja konstrukcije je najpogodniji, jer se bavi fundamentalnim i
konkretnim pitanjima. U svakom sluĉaju, razvoj konstrukcije je najefikasniji kada se
obavlja u samom preduzeću. Jedan od razloga je i to što razvoj konstrukcije predstavlja
poslovnu tajnu.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
30
3.3.3. Kvalitet izrade kao element tehniĉko-funkcionalne komponente
Svaki sastavni deo tehnološkog procesa moţe se odvijati na razliĉitim
kvalitativnim nivoima, od ĉega zavisi kvalitet izrade proizvoda. Time je kvalitet izrade
i faktor tehniĉko-funkcionalnog kvaliteta proizvoda. Da bi se dobio veći kvalitet mora
se usavršavati tehnološki proces izrade proizvoda. Dizajneri pri konstruisanju
proizvoda i izboru materijala moraju definisati kvalitet izrade. Na kvalitet izrade
proizvoda u tehnološkom procesu utiĉe veliki broj faktora tehniĉke, organizacione i
subjektivne prirode. Sam kvalitet izrade utiĉe na tehniĉko-funkcionalni kvalitet
proizvoda kroz:
1. taĉnost konstrukcije,
2. taĉnost tehniĉke i tehnološke dokumentacije po kojoj se proizvod izraĊuje,
3. usklaĊenost dimenzija i oblika svih elemenata pri izradi prema konstrukcionim
crteţima,
4. usklaĊenost mera svih elemenata sa granicama tolerancije,
5. usklaĊenost kvaliteta obrade svih elemenata proizvoda prema konstrukcionim
crteţima,
6. površinsku obradu i zaštitu izvedenu prema konstrukcionim crteţima,
7. kvalitet materijala od kojih se izraĊuje proizvod,
8. stanje radne sposobnosti mašina, ureĊaja i opreme, koji uĉestruju u izradi
proizvoda,
9. ispravnost alata i pribora,
10. taĉnost i ispravnost kontrolnih alata kojima se proverava preciznost izrade,
11. struĉnost radne snage,
12. organizovanost i struĉnost kadrova u kontroli kvaliteta izrade,
13. fiziĉke uslove rada u pogledu osvetljenja, temperature, vlaţnosti vazduha,
buke, šumova, potresa, vibracija i
14. uvoĊenje i primena sistema kvaliteta i TQM (menadţmenta totalnim
kvalitetom).
Svaki od navedenih faktora utiĉe i na kvalitet izrade. Zbog toga, tehnološki
proces treba blagovremeno pripremiti (inovirati) za nove proizvode koji se dizajniraju i
ĉiji kvalitet izrade po pravilu zahteva veću finoću i preciznost.
Pri izradi proizvoda u tehnološkom procesu moţe doći do razliĉitih odstupanja
od predviĊenog kvaliteta. Zbog toga se mora kontrolisati tok tehnološkog procesa. Tu
kontrolu obavljaju odgovarajuće sluţbe u preduzeću. Postoje:
1. kontrola ulaza materijala (ulazna kontrola),
2. kontrola sredstava za rad,
3. linijska kontrola,
4. meĊufazna kontrola,
5. završna kontrola i
6. superkontrola.
Linijska kontrola proverava kvalitet izrade u tehnološkim grupama, odnosno na
linijama. Tipiĉna je za serijsku proizvodnju gde su mašine postavljene u grupnom ili
linijskom rasporedu.
MeĊufazna kontrola proverava kvalitet izrade delova, podsklopova i sklopova po
fazama u tehnološkom postupku, a završna kontrola analizira celovit proizvod.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
31
Superkontrola je provera svih prethodnih kontrola. Njen zadatak je da otkrije
propuste prethodnih kontrola i obezbedi izlazak na trţište samo onim proizvodima koji
imaju traţeni kvalitet izrade.
Sistem kvaliteta se danas sve više razvija i širi i predstavlja obavezu svih
zaposlenih da rade kako je propisano. TakoĊe, posebnu odgovornost za kvalitet
proizvoda imaju menadţeri i radna snaga u proizvodnji. Sistem kvaliteta predstavlja
organizacionu strukturu, postupke, procese i resurse, koji su potrebni za upravljanje
kvalitetom i njegovo stvaranje, što se odnosi i na obezbeĊenje kvaliteta izrade.
3.4. ESTETSKA KOMPONENTA DIZAJNA
Estetska komponenta preko skupa aktivnosti u procesu dizajniranja prelazi u
estetski kvalitet proizvoda. Potrošaĉi traţe da proizvod bude prikladne veliĉine,
harmoniĉnog oblika, obojen u skladu sa stilom ili modom, a ĉesto i oplemenjen
najrazliĉitijim ornamentima. Ljudi traţe na trţištu estetiĉan proizvod, tj. imaju izraţenu
ţelju za lepim proizvodom. Zbog toga, delovanje dizajna mora biti usmereno u tom
cilju, jer lepota uzbuĊuje ĉoveka, duhovno ga uzdiţe i ispunjava mu svet asocijacija.
Bez lepote, proizvodi bi bili monotoni, grubi i ne bi privlaĉili posebnu paţnju ljudi.
Lepota, veliĉina, oblik, boje i ornamenati oplemenjuju proizvod i udahnjuju mu dušu.
Spoljni izgled proizvoda izaziva paţnju kod ljudi. Razlog je jednostavan: spoljni
izgled proizvoda je vidljiv i podloţan oĉima. Istraţivanja su pokazala da estetski
kvalitet proizvoda kod ljudi izaziva psihološke procese, koji odreĊuju naĉin njihovog
ponašanja pri kupovini. Posebno mesto zauzima lepota proizvoda, koja mora biti
presudna pri dizajniranju.
Estetski kvalitet na odluku kupca o kupovini utiĉe zavisno od:
nivoa obrazovanja i kulture,
nivoa informisanosti,
jaĉine kupovne snage,
razliĉitih iskustava u korišćenju proizvoda,
razliĉitog poimanja estetike u svakodnevnom ţivotu i dr.
TakoĊe, kupci razliĉito reaguju; jedni stavljaju akcenat na veliĉinu i oblik, drugi
na oblik i boju, treći na boju i ornamente itd. Kriterijumi kupca u oceni estetskog
kvaliteta proizvoda odreĊeni su aktuelnom modom koja je bitan uslov za masovno
prihvatanje na trţištu. Moda odreĊuje pojedincu socijalni sloj kome pripada ili onaj
kome teţi. Pored mode, savremeni dizajn mora da pomiri i optimizuje dva interesa:
1. zahteve kupaca za estetskim kvalitetom proizvoda i
2. zahteve proizvoĊaĉa da estetski kvalitet proizvoda ostvare uz minimalne
troškove.
Pomiriti ova dva zahteva je problem koji dizajner mora da rešava. Aktivnosti
dizajnera u procesu prelaţenja estetske komponente u estetski kvalitet su:
1. stvaranje ideja,
2. kreiranje proizvoda,
3. konstruisanje kojim će se stvoriti skladna veliĉina i harmoniĉan oblik,
4. izbor materijala koji ima privlaĉne boje, teksture i dr.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
32
Sam kvalitet na proizvodu se manifestuje:
1. harmonijom veliĉine i oblika,
2. kompozicijom boja koja izaziva lepe emocije,
3. ornamentikom koja odgovara obliku i nameni,
4. estetskom usklaĊenošću proizvoda sa drugim predmetima u okolini i dr.
Eksperimentalno je dokazano da ĉovek prilikom vizuelne komunikacije sa
konkretnim predmetom, zapaţa sledećim redosledom:
1. veliĉina,
2. oblik,
3. boja i
4. ornament.
Ovo su ĉetiri bitna elementa koji preko estetskog ĉine deo ukupnog kvaliteta
proizvoda. Da bi proizvod imao lepotu, odnosno estetski kvalitet, neophodna je
harmonija veliĉina, oblika, boja i ornamenata.
3.4.1. Veliĉina kao element estetske komponente
Svaki predmet u prirodi ima prostorne dimenzije ili mere. Sklad u odnosima
veliĉina snaţno deluje na emocije ljudi, pa stoga on spada u red visokih estetskih
vrednosti. Na primer, srazmere izmeĊu temelja, stubova, prozora, podova i plafona kod
grĉkih hramova se nisu menjale. Veliĉina preko vizuelnog doţivljaja ili dodira snaţno
deluje na svest ljudi. Veliĉina omogućava uporeĊivanja u ljudskoj svesti i ĉovek je
nesvesno uporeĊuje sa realnom okolinom, sa dimenzijama svoga tela i dr.
Sve veliĉine predmeta koje ĉovek koristi moraju biti prilagoĊene njegovoj
anatomskoj graĊi. Stoga veliĉina predstavlja jedan od osnovnih elemenata proizvoda.
Leţaj ili stolica imaju veliĉine prema veliĉini ljudskog tela, a neki proizvodi imaju
veliĉinu pojedinih delova ĉovekovog tela (cipela - noga, rukavice - ruke, kapa - glava i
sl.). Veliĉina svakog proizvoda pri dizajniranju mora pratiti namenu i ergonomske
zahteve ĉoveka. Ništa ne sme biti “veliko” niti “malo”. Veliĉine, odnosno dimenzioni
intenziteti materijalnih predmeta u prirodi najĉešće su u strogoj srazmeri, što se uzima
u obzir pri dizajniranju.
Veliĉina proizvoda znaĉajno utiĉe na estetski kvalitet kroz:
1. usklaĊenost veliĉine proizvoda sa njegovom namenom,
2. usklaĊenost veliĉine proizvoda sa veliĉinom ĉovekovog tela,
3. srazmernu proporciju veliĉina svih elemenata proizvoda,
4. usklaĊenost veliĉine sa oblikom, bojama i ornamentima proizvoda,
5. usklaĊenost proizvoda sa drugim predmetima u okolini i samom okolinom,
6. obezbeĊenje trajnosti veliĉine, kao i oblika, boja i ornamenata kroz ţivotni vek
proizvoda i dr.
Veliĉina će uticati na estetski kvalitet samo ako su u proizvod ugraĊeni
kvalitetni materijali i ako je on solidno izraĊen u tehnološkom procesu.
U dizajnu treba teţiti idealnoj proporciji tzv. zlatnom preseku. Zlatni presek se
pojavio oko 1830. god., a predstavlja odnos veliĉina gde se manji deo prema većem,
kao i veći prema celini, odnosi u srazmeri 1 : 1,618. TakoĊe je znaĉajan red: 8, 13, 21,
34, 55, 89, 144 koji je utvrdio Leonardo Pisano Fibonaĉi u 13. veku. Osobina ovog
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
33
reda je da zbir dva prethodna broja daje sledeći. Srazmera 55 : 89 najbliţa je zlatnom
preseku.
U stvaranju estetskog kvaliteta proizvoda na osnovu proporcije veliĉina njegovih
sastavnih elemenata, mora se voditi raĉuna o obliku, bojama i ornamentima. Veliĉina i
oblik su materijalno i blisko sjedinjeni. Boja takoĊe ima svoju veliĉinu preko veliĉine
obojenih površina. Ornament, takoĊe, ima svoju veliĉinu, oblik, i boju. To znaĉi da su
na proizvodu uvek sjedinjeni veliĉina, oblik, boje i ornamenti, a svi oni podleţu
proporciji kao univerzalnom principu lepote.
3.4.2. Oblik kao element estetske komponente
Predmeti u privredi obavezno imaju oblik koji ĉine granice izmeĊu njih i
prostora. Te granice su u vizuelnom pogledu obrisi, odnosno linije i površine koje
ĉoveĉje oko uoĉava pod delovanjem svetlosti. Svi oblici koji su prirodna tvorevina,
okruţuju ĉoveka i deluju na njegovu psihu bez njegove volje. Oblici koje je stvorio
ĉovek podvrgnuti su njegovoj volji i estetskim zahtevima. U dizajnu i umetnosti se
smatra da se najsavršeniji oblici nalaze u prirodi. U skladu sa tim, najsavršeniji oblici
koje ĉovek moţe da stvori su oni ĉije se veliĉine, proporcije, boje i ornamenti
pribliţavaju oblicima iz prirode.
Oblici predmeta sa veliĉinama, bojama i ornamentima snaţno deluju na ĉoveka
preko njegovih ĉula vida i dodira, izazivajući najrazliĉitije psihološke procese. Skladan
oblik, primerene veliĉine, harmoniĉne boje i ornamenti stvaraju kod ĉoveka lepe
osećaje.
Oblik predmeta ĉine:
1. materija koja je koherentna i kao takva ĉini oblik stabilnim;
2. geometrijske ili druge slike, a pre svega: krug, elipsa, trougao, kvadrat,
pravougaonik, trapez, romb, romboid i deltoid;
3. geometrijska tela koja grade njegovu strukturu, odnosno delove, podsklopove i
sklopove samog proizvoda;
4. boje koje mu daju posebno estetsko svojstvo na površinama;
5. ornamenti koji mu ulepšavaju površine i time doprinose njegovoj lepoti i dr.
Znaĉi, oblik je sloţena materijalna kategorija ĉiji stepen sloţenosti zavisi od
prirode i namene proizvoda.
Predmeti dobijaju svoje oblike u aktivnostima dizajnera, tj. kroz kreiranje
konstruisanje, izbor materijala, definisanje naĉina izrade i izradu prototipa. Kreacijom i
konstrukcijom se materijalno definiše oblik proizvoda u pogledu veliĉine, boja,
ornamenata i unutrašnje strukture, odnosno sadrţaja koji daje upotrebnu vrednost.
Oblik je blisko vezan za boje i ornamente. Bez njih proizvod bi bio monoton,
osiromašen i neprivlaĉan za ljude. IzmeĊu oblika proizvoda, boje i ornamenata mora
postojati jedinstvo i harmonija. Tako se stvara lepota oblika proizvoda.
Pri stvaranju oblika dizajneri su u dilemi: da li prvo definisati geometrijske ili
druge slike, koje kao površine ĉine spoljni izgled, ili prvo definisati unutrašnju
strukturu. Izbor zavisi od prirode i namene proizvoda, kao i nahoĊenja dizajnera. Neki
dizajneri, naroĉito oni iskusni, paralelno formiraju spoljni izgled i strukturu oblika, što
je obiĉno veoma sloţeno.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
34
IzmeĊu oblika i upotrebne vrednosti proizvoda postoji veza. Oblik ĉine
geometrijske i druge površine i geometrijska tela, koja utiĉu i na funkciju proizvoda.
Konstrukcijom proizvoda definišu se dimenzije, naĉin povezivanja, kvalitet obrade itd.
Ukupan kvalitet proizvoda ĉini upotrebnu vrednost proizvoda, pa je oĉigledna veza
izmeĊu oblika, njegove strukture, sadrţaja i upotrebne vrednosti proizvoda.
IzmeĊu oblika i veliĉine veza je njihova proporcija, koja utiĉe na estetski kvalitet
proizvoda, ali i na tehniĉko-funkcionalni, ekonomski i ergonomski kvalitet. Oblik je
osnova materijalnosti proizvoda i svih njegovih atributa koji mu daju smisao i svrhu pri
dizajniranju i korišćenju.
Oblik posebno utiĉe na estetski kvalitet proizvoda kroz:
1. usaglašenost sa prirodom i namenom proizvoda,
2. usaglašenost veliĉina površina i geometrijskih tela koje ĉine oblik, sa
ĉovekovim kriterijumima lepote,
3. usaglašenost sa drugim oblicima u okolini,
4. harmoniju boja na površinama,
5. harmoniju ornamenata i dr.
3.4.3. Boja kao element estetske komponente
Materijali od kojih je izraĊen proizvod imaju svoju prirodnu boju, ali se ona
moţe i nanositi, što omogućava izbor najrazliĉitijih boja i njihovih tonova. Time se
moţe postići viši estetski kvalitet. Vaţnost boje proistiĉe iz ĉinjenice da gotovo svi
ljudi reaguju na razliĉite boje ili njihove tonove. Razliĉite boje, tople ili hladne, većeg
ili manjeg intenziteta, izrazivaju u ljudima reakcije i psihološke procese.
Proizvodi moraju imati takve boje koje se sa oblicima i ornamentima
harmoniĉno uklapaju u jedinstvenu celinu. TakoĊe, primenjene boje moraju biti
harmoniĉne. Kod jednobojnih proizvoda boja prati namenu (zavisno od funkcije, pola,
uzrasta, navika potrošaĉa i sl.), veliĉinu, oblik i odnos konkretnog proizvoda sa drugim
proizvodima koje potrošaĉi koriste. Tako je potrebno usaglašavati boje odeće i obuće,
nameštaja i zidova, fasade zgrada i okoline itd. Ako proizvod ima više boja tada svi
elementi proizvoda koji su razliĉito obojeni, moraju biti u harmoniji. TakoĊe, konkretni
proizvod mora biti u harmoniji sa drugim proizvodima sa kojima se zajedno
upotrebljavaja. Problem harmonizacije boja na obliku proizvoda rešava se poštovanjem
pravila slaganja boja.
Boje kao element estetskog kvaliteta najĉešće su presudan faktor za odluĉivanje
potrošaĉa o kupovini. Pošto je brza i efikasna prodaja cilj proizvodnje i poslovanja,
boja moţe da posluţi kao sredstvo za uvećanje obima prodaje. Pri izboru boja nuţno je
rukovoditi se sledećim kriterijumima:
1. boja mora da prati funkciju proizvoda,
2. boja mora biti usaglašena sa veliĉinom i oblikom proizvoda,
3. proizvodi moraju biti obojeni zavisno od toga kojoj grupi potrošaĉa su
namenjeni (uzrast, pol, obrazovanje, navike i sl.)
4. boja proizvoda mora biti takva, da kod potrošaĉa izaziva lepa osećanja i
zadovoljstvo pri korišćenju proizvoda,
5. boja proizvoda mora biti saglasna aktuelnoj modi,
6. boja mora uticati na formiranje dobrog ukusa kod potrošaĉa i dr.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
35
Boja, pored estetskog kvaliteta, ima i odreĊenu funkciju. Neki proizvodi moraju
biti obojeni odgovarajućom bojom (saobraćajni znaci, opasna mesta u proizvodnim
procesima, opasna mesta na mašinama itd.). Izbor boje proizvoda zavisi od toga da li
su to proizvodi široke potrošnje, reprodukcioni materijali ili investicioni proizvodi.
Boja ima najveću vaţnost kod proizvoda široke potrošnje. Izbor boje bira se u
zavisnosti od aktuelne mode i zahteva potrošaĉa. Proizvodi investicione potrošnje boje
se tako da obezbedi lagodnost i zadovoljstvo u radu.
Boja je efikasno sredstvo dizajna u stvaranju estetskog kvaliteta, zajedno sa
veliĉinom, oblikom i ornamentom. Ona na estetski kvalitet utiĉe najĉešće kroz:
1. svoju hromatiĉnost (intenzitet, jaĉina boje),
2. kvalitet, odnosno kvalitativnu diferenciranost jedne boje od druge,
3. svoju vrednost - valer, odnosno gradaciju osvetljenosti,
4. asocijatina svojstva koja deluju na ljude,
5. harmoniĉnost sa veliĉinom, oblikom i ornamentom,
6. usklaĊenost sa namenom proizvoda, naroĉito u pogledu pola, uzrasta, tradicije,
verskih obiĉaja, nivoa obrazovanja i kulture porošaĉa,
7. poštovanje pravila slaganja boja i tonova i dr.
3.4.4. Ornament kao element estetske komponente
Da bi se pojedninim proizvodima uvećao estetski kvalitet koristi se ornament -
ukras, kao efikasan faktor uvećanja tog kvaliteta. Ako su površine, koje su dostupne
oku potrošaĉa, obogaćene ukrasima i detaljima, tada je proizvod lepši. MeĊutim,
preterano ukrašavanje, odnosno neumerena upotreba ornamenata u dizajniranju
narušava estetski kvalitet proizvoda. Nekada to dovodi do kiĉa i obezvreĊivanja
proizvoda u estetskom pogledu. Upotreba ornamenata uslovljena je funkcijom i
prirodom proizvoda. Tako je besmisleno ukrašavati površine na proizvodima bele
tehnike, ali nameštaj ili odeća se ĉesto ukrašavaju. Pri dizajniranju mora se voditi
raĉuna o tome koje površine proizvoda treba da imaju ornamente i kakvi oni mogu i
trebaju da budu.
U kolikoj meri ornament u okviru estetskog kvaliteta proizvoda utiĉe na
pridobijanje potrošaĉa teško je utvrditi. Kod ljudi je potreba za ukrašavanjem
utemeljena na psihološkoj osnovi. Ĉesto i najmanji ukras pozitivno deluje na
potrošaĉa. Narodi niske kulture i obrazovanja skloni su da na primitivan naĉin
ukrašavaju predmete koje koriste. MeĊutim, savremeni ĉovek ĉesto šara, piše ili crta na
praznim prapirima, na svojim beleţnicama, po knjigama itd. Ove okolnosti koriste se u
dizajnu. Dejstvo ornamenta na psihološke procese i emocije ljudi ima za cilj da privuĉe
njihovu paţnju, i da ih navede da kupe proizvod.
Pri razradi ideje za proizvod, dizajneri i saradnici moraju već tada ta predvide
ornamente, a ne kasnije pri konstruisanju. U tom sluĉaju dolazi do poskupljenja
proizvoda, produţava se tajanje procesa dizajniranja, uvećavaju se troškovi izrade
prototipa proizvoda itd. Primena ornamenta zavisi od veliĉine, oblika i boje proizvoda,
od vrste materijala i postupka izrade proizvoda.
Ornament znaĉajno doprinosi estetskom kvalitetu proizvoda, ukoliko se u
procesu dizajniranja primeni sa paţnjom i merom. Doprinos ornamenta estetskom
kvalitetu proizvoda ogleda se kroz:
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
36
1. usaglašenost veliĉine, oblika i boje ornamenta sa prirodom i namenom
proizvoda,
2. meĊusobnu usaglašenost više ornamenata na jednom proizvodu, u pogledu
veliĉina, oblika i boja,
3. izbor naĉina nanošenja ornamenata na površine oblika (nanošenjem
ornamenata na površinu ili izdubljivanjem materijala, nanošenjem linija, boja,
geometrijskih slika i sl.),
4. usaglašavanje ornamenata na obliku proizvoda sa drugim proizvodima u
okolini koje ĉovek koristi,
5. harmonizaciju - meĊusobno usaglašavanje veliĉine, oblika i boje samog
ornamenata i dr.
Štampane šare, ili ornamenti, su uobiĉajene na proizvodima kao što su tkanine
za odeću i upotrebu u domaćinstvu (zavese, prekrivaĉi, posteljina) ili proizvodi za
ureĊenje enterijera: tapete, podne obloge, keramiĉke ploĉice. Danas su prisutne i na
drugim predmetima, poput Ċaĉkih torbi, nameštaja, ambalaţe, posuĊa.
Savremeni 2D dizajn za štampu nema ograniĉenja po pitanju boja, stila ili
proizvoda. Šare se apliciraju na raznovrsne materijale kao što su papir, tkanina,
plastika, staklo, keramika, metal. Isti dizajn je moguće (i preporuĉljivo) primeniti na
razliĉitim proizvodima. Neki od vodećih svetskih industrijskih dizajnera svoj uspeh su
izgradili i na prepoznatljivim šarama koje krase upadljivo razliĉite proizvode sa
njihovim potpisom. Na slici 3.2. su prikazani karakteristiĉna šara i neki od proizvoda
koje je dizajnirao jedan od vodećih svetskih dizajnera Karim Rašid.(Đekić, 2011.)
a)
b)
c)
d)
Slika 3.2. Ornament na industrijski dizajniranim proizvodima – dizajner Karim Rašid
a) prepoznatljiva šara, b) tepih, c) posuđe, d) šerpa (Metalac, Gornji Milanovac)
(www.karimrashid.com)
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
37
3.5. EKONOMSKA KOMPONENTA DIZAJNA
Ekonomska komponenta dizajna, preko specifiĉnih aktivnosti dizajnera prevodi
se u ekonomski kvalitet proizvoda. On se ogleda kroz ekonomsko stanje u proizvodnji i
poslovanju preduzeća. Proizvod sa svojom konkurentskom snagom na trţištu,
efikasnošću i optimalnošću obezbeĊuje ekonomski kvalitet. Stvarajući tehniĉko-
funkcionalni, estetski i ergonomski kvalitet, dizajn proizvodu stvara i ekonomski
kvalitet. Ekonomski kvalitet je potpun ako istovremeno zadovoljava interese preduzeća
i interese potrošaĉa.
Proizvod daje smisao proizvodnji i ĉini njenu okolnicu samo ako je faktor
profita i drugih ekonomskih ciljeva. Postići ove ciljeve izuzetno je teţak zadatak.
Proizvod, kojeg dizajn stvori i proizvodnja izradi, sa svojim kvalitetima i ekonomskom
vrednošću, presudan je faktor kvaliteta ekonimije svakog preduzeća. U voĊenju
poslovne i ekonomske politike javljaju se razliĉiti interesi: mikro, mezo i makro
karakteristika. Svi ţele da ostavre profit: zaposleni pojedinci, vlasnici biznisa, drţavna
preduzeća i konaĉno sama drţava. U mikro-ekonomskom pogledu, pojedinci ţele
maksimalne zarade, vlasnici biznisa ili preduzeća teţe uvećanju profita, dok drţava u
makro-ekonomskom pogledu, kroz poresku politiku, hoće da ostvari svoje interese. U
središtu svih tih interesa je proizvod koji mora imati ekonomski kvalitet.
TakoĊe, proizvod mora da zadovolji ekonomske interese potrošaĉa, pri ĉemu tek
tada on ima ukupni ekonomski kvalitet. Poznato je da nema prodaje ni profita za
preduzeće ako proizvod ekonomski ne privlaĉi potrošaĉa. Proizvod se javlja kao bitan
faktor profita na svim nivoima ekonomije. Proizvodu treba stvoriti ekonomski kvalitet
u procesu dizajniranja. Taj kvalitet proistiĉe iz mnoštva aktivnosti dizajnera, ali i iz
tehniĉko-funkcionalnog, estetskog i ergonomskog kvaliteta. Ekonomski kvalitet nastaje
kao rezultat kreacije, konstrukcije, izabranih materijala i kvaliteta pri izradi u
tehnološkom postupku.
Kreacija definiše veliĉinu, oblik, materijale i sloţenost konstrukcije.
Konstrukcija odreĊuje dimenzije i primenjene materijale, a takoĊe utiĉe na
produktivnost i ekonomiĉnost u proizvodnji. Potrošaĉi traţe da im proizvod
besprekorno funkcioniše i daje oĉekivane efekte. Iz toga proistiĉe pravilo da se u
ekonomskom pogledu moraju zadovoljiti interesi preduzeća i interesi potrošaĉa.
Interesi potrošaĉa su vaţniji, jer uslovljavaju buduću prodaju i time na ekonomsko
stanje preduzeća.
Da bi ekonomsko stanje preduzeća bilo stabilno i uvek rezultiralo rastom
kvaliteta ekonomije, ekonomski kvalitet proizvoda preduzeću mora obezbediti:
1. rast obima proizvodnje,
2. postizanje realnih cena na trţištu,
3. ostvarivanje planiranog prihoda,
4. minimizaciju troškova,
5. maksimizaciju profita i dr.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
38
TakoĊe, ekonomski kvalitet proizvoda potrošaĉima mora obezbediti:
1. dug ţivotni vek proizvoda,
2. traţene efekte funkcionisanja,
3. minimalnu potrošnju energije,
4. bezotkaznost,
5. popravljivost,
6. raspoloţivost (mogućnost da potrošaĉ koristi proizvod u svakom ţeljenom,
potrebnom trenutku),
7. lako i jeftino odrţavanje i servisiranje i dr.
Svi navedeni aspekti ekonomskog kvaliteta proizvoda, koji treba da zadovolje
ekonomske interese proizvoĊaĉa i potrošaĉa, su ujedno i elementi tog kvaliteta.
Ekonomski kvalitet proizvoda stvara se u procesu dizajniranja, kada ekonomska
komponenta dizajna prelazi u ekonomski kvalitet proizvoda.
3.6. ERGONOMSKA KOMPONENTA DIZAJNA
Ergonomska komponenta koja prelazi u ergonomski kvalitet proizvoda, javlja se
u procesu dizajniranja kao rezultat specifiĉnih aktivnosti dizajnera i ostalih ĉlanova
struĉnog tima. Ergonomski zahtevi se ogledaju u maksimalnoj prilagoĊenosti
proizvoda ĉoveku u fiziĉkom i psihološkom pogledu. Razvojem tehnike, tehnologije i
materijala, uz rast kupovne snage potrošaĉa javili su se ergonomski zahtevi kod
proizvoda. Treba reći da ovaj zahtev, odnosno kvalitet, predstavlja vaţan faktor razvoja
proizvoda i njegovog prihvatanja od potrošaĉa.
Ergonomija (vidi fusnotu 1 na strani 1) koristi rezultate drugih nauĉnih
disciplina, odnosno podataka o ĉoveku i faktorima izvan njega koji utiĉu na njegovo
ponašanje, rad, zdravlje i ţivot. Cilj je da se humanizuje odnos izmeĊu ĉoveka i
celokupne materijalne okoline sa kojom je u direktnom ili indirektnom kontaktu.
Za ergonomiju je ĉovek sa svojim fiziĉkim, senzornim i psihološkim osobinama
konstanta, dok su predmeti, materijalna okolina, procesi i sistemi u kojima on ţivi i
radi zavisne promenljive, koje se toj konstanti prilagoĊavaju. Po ergonomskim
zahtevima treba urediti materijalnu okolinu, radnu i ţivotnu sredinu, kao i dizajniranje
proizvoda svake vrste. Na taj naĉin se obezbeĊuje potpuni fiziĉki, senzorni i psihiĉki
integritet ĉoveka. Osnovni princip ergonomije glasi: cela materijalna okolina, radna i
ţivotna sredina sa proizvodima koji se u njoj nalaze i koriste, maksimalno moraju biti
podreĊeni ĉoveku. Ĉovek je centar svih ergonomskih izuĉavanja.
Ergonomija se moţe izuĉavati u širem i uţem smislu. U širem smislu,
ergonomija se bavi istraţivanjem i prilagoĊavanjem materijalne okoline, radne i
ţivotne sredine ĉoveku. Ergonomija u širem smislu bavi se iznalaţenjem metoda i
tehnika da se materijalna okolina, radna i ţivotna sredina prilagode ĉoveku. U tom
pogledu potrebno je humanizovati odnos ĉoveka sa okolinom, radnom i ţivotnom
sredinom. Pri tome se ne sme ugroziti psiho-fiziĉki integritet ĉoveka (slika 3.3.).
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
39
Slika 3.3. Karakteristični oblici i dimenzije dugmadi za regulaciju
(Kuzmanović, 2001.)
U radnoj i ţivotnoj sredini ĉoveka okruţuju mašine, aparati, postrojenja i sl., kao
i mnoštvo proizvoda koje on koristi u radu ili svakodnevnom ţivotu. U toj sredini
ĉoveka ugroţavaju opasna mesta: loše osvetljenje, neodgovarajuća temperatura i
vlaţnost vazduha, buka, šumovi, potresi, vibracije itd. TakoĊe, na njega negativno
deluju saobraćaj, industrija, prirodni faktori i dr. Zadatak je ergonomije da iznaĊe
metode i tehnike kojima će zaštititi ĉoveka od negativnih faktora iz materijalne
okoline, radne i ţivotne sredine. U tome posebnu ulogu imaju dizajneri.
U uţem smislu, ergonomija se bavi istraţivanjem, izuĉavanjem i
prilagoĊavanjem svih materijalnih predmeta ĉoveku, posebno onih koji ga okruţuju. U
uţem svislu ergonomija se bavi iznalaţenjem metoda i tehnika da se proizvodi
prilagode ĉoveku. Za svaki odnos ĉovek - priroda moţe se reći da je ergonomski
odnos. Ergonomski princip glasi: ĉovek je sa svojim psihofiziĉkim osobinama
nepromenljiv, a dizajneri mogu menjati i prilagoĊavati samo proizvode koje stvaraju za
ĉoveka. Osnovno je da dizajneri proizvode podrede fiziološkim, antropometrijskim,
senzornim i psihološkim osobinama ĉoveka.
Ĉovek se nalazi u neposrednom fiziĉkom kontaktu sa velikim brojem proizvoda.
Ĉovek dodiruje proizvode u radu, hodu, pri sedenju ili leţanju, ĉime su njegovo telo,
senzori i psiha izloţeni dejstvu tih proizvoda, što stvara veoma razliĉite emocije.
Dizajneri treba da stvore ergonomiĉne proizvode (udobni-konforni) da se kod
potrošaĉa stvori zadovoljstvo i motivacija za kupovinu. Dizajneri imaju vaţnu ulogu u
privlaĉenju i zadrţavanju potrošaĉa, na bazi ergonomskog kvaliteta proizvoda.
Najvaţniji ergonomski principi koje dizajneri moraju poštovati i obezbediti pri
stvaranju proizvoda su:
1. optimalna definisanost namene,
2. veliĉina i oblik proizvoda moraju biti prilagoĊeni veliĉini i obliku, tj. anatomskoj
graĊi ĉovekovog tela,
3. proizvod mora u pogledu konstrukcije, kvaliteta izrade i materijala potpuno
odgovorati psiho-fiziĉkim zahtevima i osobinama ĉoveka,
4. proizvod u antropometrijskom pogledu mora biti prilagoĊen ĉoveku i dr.
Pored navedenih principa, proizvod mora da obezbedi zaštitu zdravlja i ţivota
ĉoveka, kao i eliminisanje negativnih efekata koji vrše agresiju na njegovo telo i psihu
(prejaka svetlost, previsoka ili preniska temperatura, neodgovarajuća vlaţnost vazduha,
buka, šumovi, potresi, vibracije i sl.).
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
68
5. PROCES DIZAJNIRANJA
5.1. POJAM, ZNAĈAJ I SUŠTINA PROCESA DIZAJNIRANJA
Svaki novi proizvod, u toku svog razvoja, mora proći kroz proces dizajniranja.
Ranije je ovaj proces bio kratak i jednostavan: bilo je dovoljno obezbediti
funkcionalnost proizvoda. To je bilo moguće u uslovima veće traţnje od ponude.
MeĊutim, savremeni uslovi na trţištu podrazumevaju postojanje velikog broja
konkurenata, a samim tim i veće ponude od potraţnje. Uspeh postiţu samo preduzeća
koja imaju kvalitetne, konkurentne, optimalne, pouzdane, atraktivne, estetski
primamljive proizvode. To uslovljava daleko veće angaţovanje u procesu dizajniranja
kako bi se dostigla sva ova svojstva proizvoda, pobedila konkurencija, a potrošaĉi što
više zainteresovali za proizvod i kako bi se postigao, ne samo oĉekivani, već i
atraktivan kvalitet proizvoda. Iz ovoga je jasno da proces dizajniranja sve više dobija
na vaţnosti i postaje sve sloţeniji.
Kako marketing orijentacija u proizvodnji i poslovanju nalaţe potpunu
prilagoĊenost kvaliteta proizvoda potrebama, zahtevima i specijalnim ţeljama
potrošaĉa, dizajn mora stvoriti takve proizvode da bi oni bili efikasni instrumenti
marketing miksa. Oni će to biti ako se obezbedi planirani obim plasmana proizvoda u
odreĊenom vremenskom periodu, odnosno ako se zadovolje dva vaţna zahteva:
ostvarenje ekonomskih ciljeva proizvoĊaĉa i potpuno zadovoljenje potreba, zahteva i
ţelja potrošaĉa. Ako se zadovolje ova dva zahteva, proizvod koji je izašao iz procesa
dizajniranja odgovara i potrošaĉima i proizvoĊaĉu.
Da bi se postigli ciljevi u proizvodnji i poslovanju i da bi se potrošaĉi u
potpunosti zadovoljili, nuţno je stvoriti proizvod koji će podmiriti interese proizvodnje
i potrošnje. Takav proizvod je konkurentan i efikasan, tj. vrši svoju funkciju, estetiĉan
je, ekonomiĉan, a uz to i ergonomiĉan. Stvaranje takvog proizvoda zadatak je procesa
dizajniranja.
Proces dizajniranja se nastavlja i posle izlaska proizvoda iz proizvodnje,
odnosno traje sve dok traje i vek proizvoda. MeĊutim, proces dizajniranja posle izlaska
proizvoda iz proizvodnje se razlikuje od procesa dizajniranja u fazi stvaranja
proizvoda. Proces dizajniranja posle izlaska proizvoda iz proizvodnje uglavnom
obuhvata razne inovacije (redizajniranja) proizvoda koji su već u eksploataciji (izmene
i usavršavanje konstrukcije, zamena materijala i boja, generalne korekcije proizvoda).
Proces dizajniranja u suštini predstavlja skup aktivnosti dizajnera i ĉlanova
struĉnog tima u cilju stvranja novog, ili istraţivanja i razvoja postojećeg proizvoda u
asortimanu. Pošto su savremena preduzeća marketinški orijentisan prema trţištu i
potrošaĉima, to i sam proces dizajniranja proizvoda mora biti proţet marketinškom
orijentacijom. Sve faze i aktivnosti u procesu dizajniranja moraju biti usmerene ka
potrebama, zahtevima i ţeljama potrošaĉa. Dakle, kljuĉni zadatak dizajna, ali i celog
preduzeća, je: zadovoljiti potrošaĉe.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
69
5.2. RAZVOJ PROCESA DIZAJNIRANJA
Svakim danom na trţištu se pojavljuje sve više novih proizvoda koji su sve
kvalitetniji. Povećanje broja i kvaliteta proizvoda uslovljeno je, s jedne strane
povećanjem standarda potrošaĉa, njihovim većim potrebama i zahtevima, a s druge
strane proizvoĊaĉi su, zahvaljujući novim tehnologijama, materijalima i nauĉnim
dostignućima, u prilici da formiraju takve proizvode i pre nego što se javi potreba za
njima. Razvoj procesa dizajniranja preduslov je za dinamiĉnije stvaranje novih i
kvalitetnijih proizvoda. Razvijati proces dizajniranja znaĉi da se sve faze i aktivnosti u
tom procesu usmere ka osnovnom i jedinstvenom cilju: stvaranju kvalitetnijih
proizvoda od konkurentskih. Da bi se to postiglo, neophodna je izuzetna
organizovanost i efikasnost procesa dizajniranja, ali i preduzeća u celini. Preduzeće
mora kontinuirano i planski ulagati i podrţavati napore u procesu dizajniranja. Razvoj
procesa dizajniranja i razvoj proizvoda u tesnoj su vezi, a ogledaju se kroz:
1. stvaranje savršenijih veliĉina, oblika i konstrukcija,
2. kvalitetniju izradu,
3. rast ukupnog kvaliteta proizvoda,
4. skraćenje vremena dizajniranja,
5. smanjenje troškova dizajniranja,
6. minimizaciju potreba za redizajniranjem (dorade na proizvodu),
7. jaĉanje trţišne pozicije proizvoda i samog preduzeća,
8. rast renomea preduzeća,
9. ukupan rast i razvoj preduzeća i dr.
Da bi se proces dizajniranja mogao razvijati, neophodno je obezbediti:
1. optimalnu organizacionu strukturu i optimalan poloţaj dizajna u toj strukturi,
2. radni prostor sa optimalnim uslovima rada i opremom,
3. kvalitetan, sposoban, iskusan, kreativan i motivisan struĉni tim dizajnera,
4. aktuelnu nauĉnu i struĉnu literaturu, kurseve i seminare za informisanost i
usavršavanje struĉnog tima dizajnera,
5. savremenu tehnologiju,
6. mašine, alate i ureĊaje za izradu najsloţenijih delova,
7. raĉunarsku podršku koja ubrzava, olakšava i poboljšava proces dizajniranja,
8. finansijska sredstva za sve prethodne uslove i dr.
U procesu dizajniranja, pri stvaranju proizvoda, ĉesto dolazi do odstupanja od
planiranog i definisanog kvaliteta proizvoda. Zato se vrši redizajniranje. Njegova
suština je korigovanje i usklaĊivanje ostvarenog kvaliteta sa planiranim. Moţe se vršiti
na bazi internih informacija ili informacija sa trţišta. U suštini, redizajniranje ima za
cilj da koriguje, usavrši i odrţi proizvod u ţivotu, odnosno asoritimanu. Uglavnom se
odnosi na postojeće proizvode koje treba odrţati u ţivotu - usavršiti i razviti. Vrši se i
na novim proizvodima kada se utvrdi da treba izvršiti korekcije. Redizajniranje je
nepoţeljna pojava u procesu razvoja proizvoda, zato što je povezana sa novim
troškovima i produţavanjem vremena tog procesa.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
70
5.3. FAZE PROCESA DIZAJNIRANJA
Opšti model procesa dizajniranja proizvoda, kroz svoje faze, dat je na slici 5.1.
Ovaj model se, uz odreĊene modifikacije, moţe primeniti u većini preduzeća.
I FAZA: PRIKUPLJANJE INFORMACIJA SA TRŢIŠTA I IZ OKRUŢENJA
XIII FAZA: ELIMINISANJE PROIZVODA IZ PROIZVODNOG PROGRAMA
XII FAZA: INTERVENCIJE RADI ODRŢAVANJA ŢIVOTA PROIZVODA
XI FAZA: USAVRŠAVANJE I RAZVOJ PROIZVODA
X FAZA: UVOĐENJE PROIZVODA NA TRŢIŠTE
IX FAZA: UVOĐENJE PROIZVODA U PROIZVODNJU
VIII FAZA: ANALIZA I OCENJIVANJE PROIZVODA
VII FAZA: TESTIRANJE PROIZVODA
VI FAZA: IZRADA PROBNE SERIJE
V FAZA: IZRADA TEHNIČKE I OSTALE DOKUMENTACIJE
IV FAZA: FORMIRANJE KOLEKCIJE PROIZVODA
III FAZA: FORMIRANJE - MATERIJALIZOVANJE PROIZVODA
II FAZA: PLANIRANJE NOVIH I RAZVOJA POSTOJEĆIH PROIZVODA
Stvaranje,
selekcija i
razrada ideja
Izrada
prototipa
proizvoda
Konstruisanje
proizvoda
Izbor
materijala
Kreiranje
proizvoda
INF
OR
MA
CIJ
E -
NA
LO
ZI
ZA
RE
DIZ
AJN
IRA
NJE
PR
OIZ
VO
DA
Slika 5.1. Opšti model procesa dizajniranja proizvoda (Vasiljević, 1999.)
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
71
I Faza: Prikupljanje informacija sa trţišta i iz okruţenja
Potrebe potrošaĉa polazna su osnova za dizajniranje proizvoda. Uloga
marketinga je da prikuplja informacije o potrebama, zahtevima i ţeljama potrošaĉa i da
ih dostavlja dizajnu. Informacije koje dobija dizajn moraju biti realne, jasne, precizne
sa preporukom za nivo kvaliteta proizvoda. TakoĊe je vaţno da se novi proizvod pojavi
na trţištu u pravo vreme, što najĉešće znaĉi biti brţi od konkurencije. To znaĉi i da
informacije moraju biti pravovremene.
Za prikupljanje informacija sa trţišta prevashodno je zaduţen marketing
preduzeća. MeĊutim, u ocenu i analizu ovih informacija mora se ukljuĉiti i dizajn.
Zbog toga se u ovoj fazi prepliću aktivnosti i zadaci marketinga i dizajna.
II Faza: Planiranje novih i razvoja postojećih proizvoda
Planiranje novih ili razvoja postojećih proizvoda vrši se na osnovu marketing
informacija prikupljenih sa trţišta i iz poslovne okoline. Planiranje se moţe vršiti i na
osnovu uverenja menadţera da sopstveni proizvodi gube ili će izgubiti efikasnost ili
poziciju na trţištu. Impulsi koji iniciraju donošenje planova za stvaranje novih ili
razvoj postojećih proizvoda potiĉu iz informacija:
1. da su konkurenti planirali dizajniranje novih boljih proizvoda od onih koji
postoje u asortimanu,
2. da se pojavio nov proizvod,
3. promeni mode,
4. da će sopstveni proizvod uskoro zastariti i izgubiti poziciju na trţištu.
Planovi treba da obezbede uvoĊenje na trţište proizvoda koji će pobediti
konkurentske, biti prihvaćeni kod potrošaĉa, povećati prodaju. Posebno je vaţno da pri
planiranju proizvoda menadţer definiše nivo njegovog kvaliteta. Nivo kvaliteta ne sme
odstupati od trţišnih zahteva, posebno od kupovne moći potrošaĉa.
Planiranje novih proizvoda treba vršiti kontinualno, postupno. Na taj naĉin se
obezbeĊuje da preduzeće uvek moţe izbaciti novi proizvod na trţište. Dakle, ne sme se
raditi na brzinu. Osim toga, novi proizvod se i ne moţe planirati u kratkom
vremenskom periodu.
Na planiranje proizvoda utiĉu brojni faktori, a najĉešći su: namena proizvoda,
dugoveĉnost, kvalitet ugraĊenih materijala i izrade, kupovna snaga potrošaĉa, odnos
ponude i traţnje, dinamika stvaranja novih konkurentskih proizvoda, plan i struktura
asortimana i dr.
Sam plan proizvoda treba da obuhvati: poĉetak i završetak formiranja, plan
uvoĊenja u proizvodnju (u sklopu proizvodnog plana), plan uvoĊenja na trţište (u
sklopu marketing plana), nivo kvaliteta, plan redizajniranja u sluĉaju potrebe,
usklaĊivanje kvaliteta novih proizvoda sa standardima i sistemom kvaliteta i
upravljanje totalnim kvalitetom. Planiranje u oblasti proizvoda vrše nadleţni menadţeri
u preduzeću i sektoru dizajna, ali uticaj imaju i dizajneri.
III Faza: Formiranje - materijalizovanje proizvoda
Formiranje - materijalizovanje proizvoda je najvaţnija faza u procesu
dizajniranja. U ovoj fazi proizvod postaje vidljiv, opipljiv. Formiranje proizvoda se
mora vršiti na bazi marketing informacija. To se pre svega odnosi na svaki pojedinaĉni
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
72
kvalitet (tehniĉko - funkcionalni, estetski, ekonomski i ergonomski), kao i na ukupni
kvalitet. Vaţno je uravnoteţiti nivoe svakog pojedinaĉnog kvaliteta.
Ova faza sadrţi najveći broj aktivnosti dizajna, meĊu kojima su i one
najkreativnije. To uslovljava da iz ove faze izvire i u nju povratno uvire najveći broj
informacija u ĉitavom procesu dizajniranja. Samim tim, u ovoj fazi i materijalna
redizajniranja su najobimnija.
Zbog svoje kompleksnosti, ova faza se moţe podeliti na pet podfaza:
1. Stvaranje, selekcija i razrada ideja
Doći do ideja za nove proizvode nije nimalo jednostavno. Zbog toga preduzeće
mora biti potpuno otvoreno za sve izvore ideja. U prošlosti je pronalaţenje ideja bilo
prepušteno sluĉaju, ali danas sve više sazreva saznanje da kreiranje i prikupljanje ideja
treba da postane organizovan proces koji zahteva kontinualan, temeljan, sistematski
pristup.
Ideje za nove proizvode mogu poticati iz više izvora: mišljenja i sugestije
kupaca, dostignuća nauke i tehnologije, poslovi konkurencije koji se mogu pratiti na
izloţbama, sajmovima i preko prospekata, iskustva prodavaca posmatranih proizvoda i
dr.
Prema marketing koncepciji, problemi, potrebe i ţelje kupaca su logiĉno
polazište ideja za nove proizvode. Ideje koje proisteknu na ovaj naĉin, oblikuju
proizvod koji direktno zadovoljava zahteve i potrebe potrošaĉa, a samim tim ima i
najveće šanse za uspeh. Osim toga, prodavci i trgovci su pod stalnim pritiskom
potrošaĉa (zahtevi i prigovori), tako da pri sakupljanju ideja o novim proizvodima,
nikako ne bi trebalo zanemariti mišljenja ljudi iz prodajne mreţe.
Zbog toga je, u cilju prikupljanja ideja za nove proizvode, istraţivanje trţišta
preko anketiranja potencijalnih potrošaĉa i ljudi iz prodajne mreţe, osnovni i
najrasprostranjeniji put. Ovo je ujedno i najmerodavniji indikator stvarnih potreba koje
postoje na trţištu.
Nikako ne bi trebalo zanemariti mogućnost da preduzeće do ideja za nove
proizvode dolazi praćenjem rada konkurencije, pre svega njihovih proizvoda. To
podrazumeva analizu razloga zbog kojih potrošaĉi kupuju proizvode konkurenata.
Mnoga preduzeća kupuju proizvode konkurenata, rastavljaju ih na delove, a zatim ih
neznatno inoviraju i poĉinju njihovu proizvodnju. Vaţno je naglasiti da se ovakva
strategija ne zasniva na imitaciji i poboljšavanju, već na inovaciji proizvoda.
Kada se prikupi odreĊeni broj ideja za nove proizvode, obiĉno nakon obavljenih
istraţivanja trţišta, pristupa se selekciji dobijenih ideja. Ovaj postupak je neophodan
kako bi se iz mnoštva ideja izdvojile one kvalitetne. Kriterijumi za selekciju ideja
najĉešće su: mogućnost korišćenja postojećih mašina i alata, oĉekivani procenat dobiti
u odnosu na cenu sirovina, osposobljenost kadrova, postojanje konkurencije, postojanje
potraţnje i sl. Selektovane ideje se dalje razraĊuju, odnosno detaljnije razmatraju.
Ako proizvod ima pakovanje, potrebno je i za pakovanje stvarati, selektovati i
razraĊivati ideje. Ovo je jako vaţno s obzirom da proizvod i pakovanje nastupaju
jedinstveno na trţištu.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
73
2. Kreiranje - vizuelna prezentacija proizvoda
Kreiranje - vizuelna prezentacija proizvoda podrazumeva predstavljanje
odabrane ideje putem crteţa, skica. Pri kreaciji se stvara slika budućeg proizvoda.
Dizajneri treba da kreiranje izvrše što detaljnije kako bi se stekao što bolji uvid u samu
ideju. Naroĉito je efikasno kreiranje uz pomoć raĉunara. Uspešna kreacija najĉešće
rezultuje uspešnim proizvodom. U kreiranju dolaze do izraţaja znanje, iskustvo i
kreativnost dizajnera.
3. Konstrusanje proizvoda
Konstrusanje predstavlja materijalno definisanje proizvoda u pogledu veliĉine,
dimenzija, oblika, unutrašnje strukture i kvaliteta izrade. Konstrukcije mogu biti
jednostavne, ali i veoma sloţene. Konstruisanje se odvija prema unapred definisanom
postupku koji obuhvata:
1. prouĉavanje plana proizvoda,
2. ocenu svih aspekata razraĊene ideje,
3. ocenu odabrane kreacije,
4. izradu sklopnog crteţa proizvoda,
5. definisanje i dimenzionisanje svakog elementa proizvoda preko radioniĉkih
crteţa,
6. statiĉke i dinamiĉke proraĉune stepena sigurnosti svih kritiĉnih delova i
preseka,
7. usaglašavanje konstrukcije sa odgovarajućim standardima.
Potrebno je izvršiti i konstruisanje pakovanja, što se pre svega odnosi na
dimenzije, veliĉinu i oblik pakovanja.
4. Izbor materijala
Izbor materijala najviše zavisi od prirode i namene samog proizvoda. Osim toga,
na izbor materijala utiĉu i kreacija, konstrukcija, postupak izrade, mogućnost izrade na
postojećim mašinama i alatima i dr. Izbor materijala, odnosno njegove karakteristike,
znaĉajno utiĉu na svaki od ĉetiri pojedinaĉna kvaliteta proizvoda.
Potrebno je izvršiti i izbor materijala za pakovanje, ukoliko je pakovanje
potrebno.
5. Izrada prototipa proizvoda
Prototip predstavlja proizvod u stvarnosti, to više nije samo ideja ili crteţ, već
nešto materijalno, moţe se isprobati, videti u pravoj veliĉini... Na njemu se mnogo
realnije mogu uoĉiti kako prednosti, tako i nedostaci zamišljenog proizvoda. Neki
proizvodi odaju sasvim drugi utisak kada se realizuju. U tome i jeste znaĉaj izrade
prototipa. Ovu fazu nikako ne bi trebalo propustiti jer se na taj naĉin preduzeće štiti od
većih troškova, ako se potrebe za redizajniranjem uoĉe nakon izrade probne serije ili
kasnije. Osim toga, prototip moţe biti izvor novih ideja.
Izrada prototipa obiĉno se vrši u prototipskom odeljenju. Ovo odeljenje ne moţe
izvoditi serijsku proizvodnju, ali je specijalizovano za pojedinaĉnu izradu modela.
Mnoge operacije vrše se ruĉno uz brojne improvizacije, što u serijskoj proizvodnji ne
bi bilo moguće.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
74
Pojava prototipa je znaĉajan trenutak za preduzeće jer od izgleda i funkcije
prototipa zavisi, ne samo uspeh novog preduzeća, već i uspeh, rast i razvoj preduzeća u
budućnosti.
IV Faza: Formiranje kolekcije proizvoda
Proizvodi se na trţištu obiĉno ne pojavljuju pojedinaĉno, već u grupama koje se
nazivaju kolekcije. Kolekcije se najbolje mogu formirati u sluĉaju kada je asortiman
raširen, odnosno kada postoji veći broj linija, grupa, tipova i modela proizvoda. Tada je
moguće stvoriti superiorne kolekcije koje su garant sigurnosti i konkurentnosti
preduzeća. Kolekcije se obiĉno komponuju u sektoru marketinga i dizajna, a reĊe u
tehniĉkoj pripremi proizvodnje.
V Faza: Izrada tehniĉke i druge dokumentacije
Tehniĉka i ostala dokumentacija ima velik znaĉaj za tehnološki proces izrade
proizvoda. Praktiĉno, bez dokumentacije, proizvod se ne moţe izraditi. Veoma je
vaţno da tehniĉka dokumentacija bude ispravna, pregledna i uraĊena na vreme. To su
osnovni preduslovi kvalitetne izrade i kontinuiteta proizvodnje.
Tehniĉka i ostala dokumentacija sastoje se od:
sklopnog crteţa,
radioniĉkih crteţa,
proraĉuna,
uputstava za izradu,
uputstava za rukovanje i eksploataciju,
uputstava za skladištenje, transport i ĉuvanje,
uputstava za odrţavanje i servisiranje i dr.
Tehniĉka i ostala dokumentacija uglavnom se izraĊuju u sektoru dizajna i
tehniĉkoj pripremi. Tehniĉka i ostala dokumentacija se registruju i trajno ĉuvaju u
preduzeću.
VI Faza: Izrada probne serije
Posle izrade tehniĉke dokumentacije izraĊuje se probna serija. U zavisnosti od
vrste proizvoda, probna serija moţe biti manja ili veća. Probna serija predstavlja
konaĉnu, finalnu proveru pred poĉetak pune proizvodnje. U tom smislu, ona
predstavlja proveru:
ispravnosti konstrukcije,
izabranih materijala,
tehniĉke i ostale dokumentacije,
potrebne produktivnosti i ekonomiĉnosti,
tehnologiĉnosti novog proizvoda,
stepena organizovanosti za pripremu i sprovoĊenje serijske proizvodnje.
Pored toga, probna serija ima reklamnu ulogu jer se obiĉno izlaţe na nekoliko
prodajnih mesta koja pripadaju datom preduzeću. Na taj naĉin se potencijalni kupci
direktno upoznaju sa novim proizvodom. Njihove reakcije predstavljaju znaĉajan
faktor koji utiĉe na dalje odvijanje procesa dizajniranja.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
75
Probna serija se izraĊuje u prototipskom odeljenju, još uvek uz znaĉajan broj
improvizacija. Ponekad se radi za poznatog kupca, pri ĉemu takoĊe ima reklamnu
ulogu.
VII Faza: Testiranje proizvoda
Testiranje proizvoda podrazumeva proveru:
upotrebne vrednosti proizvoda,
prihvatanja proizvoda od strane potrošaĉa i
zastupljenost društvenih interesa.
Upotrebna vrednost proizvod jeste njegova sposobnost da funkcioniše i
zadovoljava odreĊenu potrebu, zahtev ili ţelju potrošaĉa. Pri tome se testiranje vrši u
istim ili pribliţno istim uslovima koji se javljaju u eksploataciji proizvoda.
Testiranje proizvoda u smislu prihvatanja proizvoda od strane potrošaĉa
podrazumeva dovoĊenje proizvoda u kontakt sa potrošaĉima. Zatim se odreĊenim
tehnikama (najĉešće anketa) sakupljaju mišljenja potrošaĉa o proizvodu.
Testiranje proizvoda je siguran pokazatelj uspešnosti novog proizvoda i
njegovog dizajna. Ukoliko su rezultati pozitivni, proizvod odlazi u sledeću fazu
procesa dizajniranja, a ukoliko su rezultati negativni, proizvod odlazi na redizajniranje.
U sluĉaju potrebe, najbolje je što pre izvršiti redizajniranje kako bi se uštedelo vreme i
izbegli veći troškovi.
VIII Faza: Analiza i ocenjivanje proizvoda
Analiza i ocenjivanje proizvoda je faza koja obuhvata razmatzranje rezultata
aktivnosti dizajnera i drugih struĉnjaka u svim prethodnim fazama. Ona je filter za
ulazak uspelih proizvoda u proizvodnju. Ima za cilj celovito sagledavanje svih
njegovih svojstava. U njoj se već raspolaţe sa dovoljno elemenata potrebnih za
detaljno sagledavanje i ocenjivanje proizvoda.
Proizvod mora biti ocenjen objektivno, nepristrasno, a ocena ima uticaj na
budući rad sektora dizajna. Analizom i ocenjivanjem uvek nastaju informacije i
iskustva, koji će biti od velike koristi prilikom dizajniranja budućih novih proizvoda.
U analizi i ocenjivanju uvek je potrebno definisati i potrebne kriterijume, da bi
ocena bila što objektivnija. Poštovanjem kriterijuma ujedno se štite interesi obe strane:
proizvoĊaĉa i potrošaĉa. Kriterijumi pri ocenjivanju su: usaglašenost svih svojstava
proizvoda sa donetim planom u drugoj fazi procesa dizajniranja, usklaĊenost sa
mogućnostima izrade u tehnološkom procesu, potpuno zadovoljenje ekonomskih
interesa proizvoĊaĉa, prilagodljivost trţišnim situacijama, zadovoljenje potreba,
zahteva i ţelja potrošaĉa, jaĉanje trţišne pozicije i renomea proizvoĊaĉa itd.
Ocena proizvoda na bazi analize moţe imati tri ishoda:
1. zadovoljava u potpunosti i moţe ući u proizvodnju (zadovoljeni interesi obeju
strana),
2. delimiĉno zadovoljava (treba ga vratiti na redizajniranje) i
3. nezadovoljava (najnepovoljniji za proizvoĊaĉa).
Faza analize i ocenjivanja faktiĉki pripada procesu dizajniranja, a njene
aktivnosti mogu se odvijati u sektoru dizajna, ali i u drugim sektorima, pre svega
marketinga, kvaliteta, istraţivanja i razvoja ili tehniĉke pripreme.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
76
IX Faza: UvoĊenje proizvoda u proizvodnju
UvoĊenje proizvoda u proizvodnju u prvom redu je zadatak pripreme
proizvodnje, dok sektor dizajna ima pri tome preteţno informišuću i konsultativnu
ulogu. Priprema proizvodnje je veoma vaţna za kontinualno i pravilno odvijanje
procesa proizvodnje. IzmeĊu ostalog, zadaci pripreme proizvodnje su:
pre poĉetka proizvodnje, priprema treba da ispita i predvidi sve okolnosti uz
koje će se proizvoditi kako bi se proizvodni proces mogao odvijati bez
zastoja, ekscesa i nepotrebnih improvizacija,
planiranje proizvodnje unapred,
odreĊivanje tehnološkog postupka izrade,
odreĊivanje vremena obrade,
izbor alata, materijala, radne snage,
planiranje unutrašnjeg transporta,
planiranje, optimizacija, skladištenje i ĉuvanje zaliha sirovina,
reprodukcionog materijala, alata, rezervnih delova i dr.
U svakom sluĉaju, obiman rad na pripremi proizvodnje omogućuje proizvodnim
jedinicama da se maksimalno koncentrišu na neposrednu proizvodnju. Odvajanje
pripremnih poslova od neposredne izrade doprinosi znaĉajnom povećanju
produktivnosti rada. Osim toga, mnogo bolje se koriste mašine, nema ĉekanja na alate,
materijale, poluproizvode i gotove proizvode i dr.
Izdvajanje pripreme proizvodnje iz procesa proizvodnje ima jedan nedostatak:
pojava organizacionih problema u smislu potrebe za većim stepenom organizovanosti.
Ovaj nedostatak je zanemarljiv u odnosu na prednosti koje donosi samostalna priprema
proizvodnje. U svakom sluĉaju, priprema proizvodnje treba što racionalnije da se
organizuje.
Postoje dva osnovna tipa organizovanja pripreme proizvodnje: centralizovani i
decentralizovani. Svaki od njih ima prednosti i nedostatke. Uopšteno se smatra da je
centralizovani tip povoljniji za masovnu proizvodnju i krupne proizvode velike
specifiĉne vrednosti, a da je decentralizovani tip povoljniji u sluĉajevima proizvodnje
malog broja istorodnih proizvoda.
Priprema proizvodnje je podeljena na tehniĉku, tehnološku i operativnu što ne
mora obavezno biti tako. Organizacija pripreme proizvodnje zavisi pre svega od vrste
samog preduzeća i proizvoda koji se u njemu izraĊuju.
X Faza: UvoĊenje proizvoda na trţište
UvoĊenje proizvoda na trţište vrši se nakon izlaska prvih serija iz proizvodnje.
UvoĊenje proizvoda na trţište ne oznaĉava samo fiziĉku distribuciju i prodaju, već i
mnoštvo aktivnosti koje prethode, odvijaju se paralelno i nastavljaju se posle uvoĊenja
proizvoda na trţište.
Veoma je vaţno da postoji precizan i dobar marketing plan za uvoĊenje
proizvoda na trţište. Taj plan treba da definiše i obezbedi:
sprovoĊenje promocije dok traje izrada prvih serija,
pripremu i organizovanje prodajne operative, kako bi spremna doĉekala nov
proizvod,
pripremu i organizovanje fiziĉke distribucije, kako bi proizvodi u što kraćem
vremenu dospeli na prodajna mesta,
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
77
stvaranje uslova za pogodnosti pri kupovini,
pojavu proizvoda na trţištu u potrebnom broju pre konkurentskih proizvoda.
Pripreme i aktivnosti za uvoĊenje proizvoda na trţište poĉinju još na kraju VIII
Faze (Analiza i ocenjivanje proizvoda). Promocija se intenzivira nakon pojave prvih
serija. Ako potrošaĉi odmah poĉnu kupovinu proizvoda, to je znak da je marketing
dobro obavio svoj zadatak u dosadašnjem delu procesa dizajniranja.
Kao što je i logiĉno, najviše poslova u ovoj fazi poverava se marketingu. Pri
tome, vaţna je saradnja marketinga i sektora dizajna u smislu razmene informacija o
proizvodu i reakcijama potrošaĉa. UvoĊenje proizvoda na trţište ĉesto daje informacije
za redizajniranje proizvoda.
XI Faza: Usavršavanje i razvoj proizvoda
UvoĊenjem proizvoda u proizvodnju i na trţište, ne prestaju aktivnosti procesa
dizajniranja tog proizvoda. Svi nedostaci koji se otkriju u proizvodnji ili eksploataciji
od strane potrošaĉa moraju biti što pre otklonjeni.
Ovakve povratne informacije koje iziskuju redizajniranje, ne koriste se samo u
poboljšanju posmatranog proizvoda, već su vrlo korisne za razvoj i dizajniranje
proizvoda u budućnosti. Usavršavanje i razvoj proizvoda mora biti kontinuiran proces
o kome treba stalno razmišljati, pa i onda kada nema posebnih zahteva za
redizajniranjem. Samo na taj naĉin preduzeće moţe ostati konkurentno i uvek imati
vrhunske proizvode.
Usavršavanja se odnose na manja poboljšanja postojećih proizvoda, dok razvoj
podrazumeva ozbiljnije zahvate i izmene na postojećim i budućim novim proizvodima.
Zajedniĉko za usavršavanje i razvoj je to što dovode do kvalitetnijih proizvoda. Ĉesto
je mnogo lakše i celishodnije usavršiti postojeći proizvod nego razvijati novi.
Usavršavanje i razvoj proizvoda je ovde navedeno kao jedanaesta faza,
meĊutim, ove aktivnosti moraju biti neprekidno prisutne u sektoru dizajna. Naime,
uvek se mora razmišljati o usavršavanju postojećih i razvoju novih proizvoda. Zbog
toga ova faza moţe da se nalazi na bilo kom mestu u procesu dizajniranja (naravno,
posle treće faze).
XII Faza: Intervencije radi odrţavanja ţivota proizvoda
Ţivotni vek proizvoda je neprekidno ugroţen, u prvom redu od strane
konkurentskih proizvoda, kao i promena u potrebama i zahtevima potrošaĉa.
Intervencije u procesu dizajniranja podrazumevaju najhitnije delovanje dizajna na
izmeni ili poboljšanju kvaliteta proizvoda, a sve u cilju produţenja ţivotnog veka
proizvoda.
Intervenisanju treba pristupiti pre nego što ţivot proizvoda bude snaţno ugroţen.
Ovde je uvek potrebno proceniti da li je bolje ulagati u intervencije na postojećem
proizvodu ili stvarati novi proizvod. Kada se doĊe u ovu situaciju, preduzeće bi već
trebalo da ima spreman rezervni novi proizvod.
Razlika ove faze u odnosu na prethodnu je u tome što usvršavanje i razvoj deluju
planski i postupno, dok intervenisanje ima imperativ brzine i hitnosti. Kada na nekom
proizvodu poĉnu da se vrše hitne intervencije, to je siguran pokazatelj da je taj
proizvod pri kraju svog ţivotnog veka i da uveliko treba razmišljati o drugim
proizvodima.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
78
XIII Faza: Elinimisanje proizvoda iz asoritimana
Proizvod se eliminiše iz proizvodnog programa u sledećim sluĉajevima:
Kada je ţivotni vek proizvoda pri kraju i kada su iscrpljene sve mogućnosti za
poboljšanje putem intervencija.
Ponekad se proizvod moţe eliminisati i pre nego što se izvrše sve moguće
intervencije. To su sluĉajevi kada je preduzeće blagovremeno radilo na
razvoju novih proizvoda i ima već spremne rezervne proizvode koji su
superiorniji u odnosu na onaj koji se eliminiše.
Preklapanje proizvodnih kapaciteta i zauzimanje mesta drugim, uspešnijim
proizvodima.
Teţnja preduzeća da se putem standardizacije i tipizacije suzi proizvodni
program.
Pojava superiornijih proizvoda konkurencije.
Znaĉajne promene u zahtevima i/ili kupovnoj snazi potrošaĉa.
Znaĉajne promene mode i dr.
Iz prethodnog se moţe zakljuĉiti da razlozi za eliminisanje proizvoda iz
proizvodnog programa mogu biti planski ili neplanski. Eliminisanje proizvoda je
neminovna pojava koja uvek teško pada, naroĉito ako je eliminacija neplanirana.
Ponekad je bolje eliminisati loš proizvod na vreme nego gubiti novac i energiju na
njega. U svakom sluĉaju, zakljuĉak je da uvek treba raditi na razvoju novih proizvoda
jer je to najsigurniji put za dugoroĉni opstanak - razvoj preduzeća i njegovu
konkurentnost za duţi vremenski period.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
98
7. TEHNIĈKI ASPEKTI DIZAJNIRANJA PROIZVODA
Danas dizajn proizvoda ima velikog uticaja na njegove trţišne karakteristike, jer
utiĉe na dopadljivost proizvoda, a samim tim i na njihov plasman. Dopadljivost je
najizraţenija kod robe namenjene za široko trţište (odeća, obuća, tehniĉki ureĊaji…),
kod alatnih mašina dizajn je nešto manje znaĉajna, dok se kod pojedinih proizvoda
moţe u potpunosti zanemariti.
Oblik proizvoda nastaje kao rezultat rada tima struĉnjaka i vaţna je
karakteristika svakog proizvoda. TakoĊe, i vremenski trenutak u kojem nastaje neki
proizvod ima velikog uticaja na njegov oblik.
Dizajn pored velikog uticaja na trţišne karakteristike, ima uticaja i na opšte
karakteristike proizvoda (funkcija, namena, struktura, veliĉina, vrsta materijala…), što
je uticalo na potrebu posebnog prouĉavanja oblika proizvoda sa stanovišta njegovih
opštih karakteristika. Pored toga, pravilnim konstrukcionim rešenjem proizvoda,
potrebno je omogućiti jednostavno rukovanje tokom ugradnje, eksploatacije, servisa,
odrţavanja i remonta. Tu se prvenstveno misli na laku dostpnost do svih kontrolnih
organa, kao i ostalih vitalnih komponenata proizvoda. TakoĊe, usled nepravilnog
rukovanja ili štetnog dejstva sredine, moţe doći do oštećenja proizvoda. To se moţe
prevazići odgovarajućim pakovanjem, transportom i skladištenjem.
7.1. FAKTORI KOJI UTIĈU NA DIZAJN PROIZVODA
Na dizajn proizvoda utiĉe izuzetno mnogo faktora, na primer: (Kuzmanović,
2001.)
funkcija,
namena,
struktura,
veliĉina,
vrsta materijala,
masa,
ergonomski zahtevi,
bezbednost,
sigurnosti funkcionisanja,
estetski zahtevi,
veliĉina serije (unifikacija),
rok isporuke,
kvalitet,
veka trajanja (trajnosti),
stepen iskorišćenja,
stepen automatizacije,
cena,
naĉin izrade i tehnologiĉnost,
oznaĉavanje,
atmosferski uticaji,
biološki faktori,
specijalni zahtevi,
liĉni zahtevi.
Svaki od ovih faktora je izuzetno znaĉajan, ali su u zavisnosti od vrste
proizvoda, izraţeni u manjoj ili većoj meri.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
99
Funkcija - najveći uticaj na oblik proizvoda ima njegova funkcija. Što je funkcija
sloţenija i što proizvod moţe da obavi više funkcija, time je njegov oblik sloţeniji.
Zbog velike zavisnosti oblika proizvoda od njegove funkcije, potrebno je što detaljnije
definisati sve opšte, parcijalne i elementarne funkcije.Samo na taj naĉin se moţe
obezbediti kvalitetno rešenje oblika proizvoda. Postoji mogućnost da se jedna te ista
fukcija moţe obaviti razliĉitim sredstvima, i tada je potrebno detaljno sagledati
prednosti pojedinih rešenja i izabrati najpovoljnije.
Namena - namena proizvoda, bez obzira na istovetnost funkcije, jako utiĉe na oblik i
konaĉnu cenu proizvoda, zbog ĉega dizajneri moraju biti detaljno upoznati sa
njegovom osnovnom namenom, kako bi mogli da definišu proizvod koji će moći što
potpunije da zadovolji postavljenim zahtevima korisnika.
Struktura - vrste i broj upotrebljenih komponenti, njihov raspored i poloţaj, imaju
veliki uticaj na konaĉan oblik proizvoda. Proizvodi sa jednostavnijom strukturom
imaju jednostavniji oblik i obrnuto, mada to nije uvek i pravilo. Variranje strukture, tj.
rasporeda pojedinih komponenata u svim mogućim poloţajima, omogućiće usvajanje
najpovoljnijeg rasporeda pojedinih komponenata strukture.
Veliĉina – pri oblikovanju proizvoda, razlikujemo sluĉaj kada veliĉina nema uticaja na
oblik proizvoda (sve veliĉine u okviru jedne vrste proizvoda su sliĉnog oblika), i sluĉaj
kada veliĉina ima velikog uticaja na oblik proizvoda (npr. odgovarajućim oblikom se
ţeli postići ušteda u materijalu, funkcionalna poboljšanja, raspored jaĉine opterećenja.
Uvek se teţi da sve veliĉine (tipovi), u okviru jedne te iste vrste (linije) proizvoda,
budu meĊusobno sliĉni. Na taj naĉin se postiţe odreĊeni red i prepoznatljivost
proizvoda pojedinih proizvoĊaĉa. Ponekad se namerno povećavaju neke površine da bi
se napravila odreĊena funkcionalna poboljšanja (slika 7.1.).
Slika 7.1. Karakteristična rešenja utikača (www.relogik.com)
Vrsta materijala - s obzirom da cene materijala nisu iste, primena skupih materijala se
uvek nastoji izbeći ili bar svesti na što manju meru. Ako se pak zbog zahtevanog
kvaliteta i funkcije dela ne moţe izbeći primena skupih materijala, pogodnim oblikom
dela, primenu treba maksimalno smanjiti.
Masa - masa ima izuzetno veliki uticaj na troškove proizvodnje i njihovu
primenljivost, zbog ĉega se tom faktoru uvek posvećuje velika paţnja, pogotovu ako se
radi o masi mašinskih delova. Smanjenje mase se moţe postići izmenom oblika, ali na
pojedinim kostrukcijama (traktori, lokomotive), smanjenje mase se ne vrši, jer te
konstrukcije treba da imaju veliku masu kako bi se obezbedila što veća vuĉna sila.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
100
Ergonomski zahtevi – već je ranije istaknuto da je ergonomija je nauĉna disciplina
koja izuĉava funkcionalne mogućnosti ĉoveka u toku procesa rada i definiše potrebne
uslove za stvaranje osećaja potpunog komfora i optimalne uslove za visokoproduktivan
rad. Zbog toga je, pri dizajniranju proizvoda, potrebno zadovoljiti sve zahteve koji se
postavljaju pred sistem "ĉovek - proizvod - radna sredina".
Bezbednost - pojedini proizvodi, pri korišćenju, mogu biti izvor opasnosti za
korisnike, pa su iz tih razloga projektanti duţni da preduzmu odgovarajuće
konstrukcione zahteve, kojima će spreĉiti mogućnost nastanka nesreće. Uobiĉajeni
izvori nesreća su obrtni delovi mašina, koji se moraju zaštiti postavljanjem oklopa ili
mreţice.
Sigurnost funkcionisanja - pojedine vrste proizvoda zahtevaju visoku sigurnost
funkcionisanja (avioni, automobili i sliĉni proizvodi), tako da se toj vrsti proizvoda
mora posvetiti posebna paţnja. Oni se odlikuju posebnom (skupljom) konstrukcijom,
primenom kvalitetnijih materijala i savremenijih (skupljih) tehnologijan izrade.
Estetski zahtevi - izgled proizvoda nije podjednako znaĉajan ali nema takvih
proizvoda gde on nije vaţan. U zavisnosti od funkcije i namene proizvoda odredjuje se
njegov znaĉaj. Razvojem društva, estetski zahtevi dolaze do posebnog izraţaja. Naime,
umetnost, kao deo kulture jednog društva, postavlja odreĊene estetke kriterijume pred
proizvode. Danas se upravo estetskim zahtevima moţe postići odreĊena prednost nad
konkurencijom.
Veliĉina serije - veliĉina serije ima izuzetno veliki uticaj na oblik i cenu proizvoda.
Ako je reĉ o maloj seriji onda, po pravilu, nije opravdano ulagati velika sredstva u
specijalne alate, pa se proizvodi izraĊuju bez ili sa veoma malo alata, na primer,
zavarivanjem umesti livenjem ili kovanjem. Kada imamo velike serije, uvek se
sprovodi unifikacija oblika, tj. korekcija oblika sliĉnih delova, u cilju izbegavanja
razlike. Najveći efekti unifikacije se mogu postići kod sloţenih proizvoda,
unifikacijom podsklopova i agregata, jer se tada pojedini podsklopovi mogu koristiti i
u okviru drugih mašin ai ureĊaja.
Rok isporuke - rok isporuke, ili ugovoreni rok isporuke, moţe imati velikog uticaja
na usvojenu tehnologiju i time na oblik i cenu proizvoda, jer će se, u pojedinim
sluĉajevima, neki delovi raditi od punog komada (od šipke ili lima), a ne valjanjem,
kovanjem ili livenjem i pored toga što bi, u datom sluĉaju, to moţda bilo opravdanije.
Naime, ako su ugovoreni rokovi kratki i ne postoji dovoljno vremena za izradu
specijalnih alata, mada bi ugovorene serije omogućavale primenu specijalnih alata (np.
za livenje), onda će se delovi raditi od punog komada i zavarivanjem.
Ugovoreni kvalitet - kvalitet proizvoda treba da je usklaĊen za zahtevima trţišta. On
moţe biti nešto viši, ili nešto niţi, od uobiĉajenih vrednosti, a sve u zavisnosti od
ciljeva i tehnoloških mogućnosti proizvoĊaĉa. MeĊutim, kada se pojavi kupac sa
zahtevom za proizvodom bitno drugaĉijeg nivoa kvaliteta, tom zahtevu, u principu,
uvek treba udovoljiti. Najveća prednost se postiţe primenom kvalitetnijih
konstrukcionih rešenja koja će uticati na kvalitetnije obavljanje osnovne i svih drugih
funkcija proizvoda, a uticaće i povećanje pouzdanosti mašine.
Vek trajanja proizvoda - vek trajanja proizvoda direktno zavisi od projektovanog
radnog veka proizvoda i intenziteta njegovog korišćenja. Na proizvodima koji treba da
traju duţe, ne treba primenjivati suviše modnih noviteta i atraktivnih formi, jer će posle
kratkog vremena takvi proizvodi delovati zastarelo.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
101
Stepen iskorišćenja - stepen iskorišćenja ( ) prikazuje efikasnost sistema, a
izraĉunava se kao odnos snage na izlazu (Pi) i snage na ulazu (Pu) i on je uvek manji
od 1. Poznato je da sve komponene treba da rade sa velikim stepenom iskorišćenja.
Stepen automatizacije - stepen automatizacije ima veliki uticaj na funkcionalnost i
plasman proizvoda, mada on direktno utiĉe na strukturu i cenu proizvoda. Što je stepen
automatizacije veći, korisnik se više oslobaĊa fiziĉkih aktivnosti, što obiĉno mora
posebno i da plati, na primer, elektriĉni podizaĉi stakala na automobilima utiĉu na
plasman vozila ali i na njihovu cenu.
Cena - ugovorena cena, ili cena koja se moţe postići na trţištu, ima veliki uticaj na
odlike proizvoda. Naime, za svaku cenu treba znati napraviti odgovarajući proizvod.
To se moţe postići uštedom materijala i primenom odgovarajućih materijala i
tehnologija izrade, koje ne zahtevaju primenu specijalnih alata. Za svaku cenu treba
znati napraviti odgovarajući proizvod.
Naĉin izrade proizvoda u mašinstvu i tehnologiĉnost - u mašinstvu se delovi mogu
izraĊivati na više naĉina: ruĉno ili mašinski, sa (rezanjem) ili bez (deformisanjem)
skidanja strugotine. Kakav naĉin izrade će se primeniti u najvećoj meri zavisi od
namene dela, vrste materijala, naĉina opterećenja i predviĊenih serija. Mašinskim
delovima se daje takav oblik, koji će se najlakše moći izraditi, predviĊenim postupkom
izrade, i onda se za te delove kaţe da su tehnologiĉni.
Oznaĉavanje - poţeljno je da se na proizvodima i poluproizvodima, i pored toga što
će se na njih postaviti etiketa, znak ili logotip, postavi i neka interna oznaka, radi lakše
identifikacije, a u pojedinim sluĉajevima i radi stvaranja odreĊenog imidţa. Oznaka se,
po pravilu, postavlja na lako vidljivom mestu, koje nije izloţeno habanju, tako da ju je
moguće oĉitati i u montiranom stanju.
Atmosferski uticaji - veliki broj proizvoda koristi se, ili radi, na otvorenom gde je
izloţen delovanju atmosferskih padavina (kiša, grad, sneg, rosa i slana). Te padavine
mogu veoma štetno da utiĉu na rad i trajnost proizvoda pa im se zato posvećuje
izuzetno velika paţnja.
Biološki faktori - biološki faktori nisu podjednako izraţeni kod svih proizvoda. Oni
puno zavise od vrste proizvoda i mesta gde se oni nalaze za vreme rada, odnosno
transporta i skladištenja. Oni su najizraţeniji kod proizvoda koji rade na otvorenom, pa
zatim kod onih pod strehom, pa u zatvorenim prostorima, itd. Kod proizvoda, koji rade
na otvorenom ili pod strehom, najvaţnije je oblikom proizvoda spreĉiti ulazak i
nastanjivanje u proizvodu ptica, glodara, gmizavaca i insekata.
Specijalni zahtevi - u specijalne zahteve spadaju svi oni zahtevi koji se ne ispoljavaju
uvek, već samo u nekim specijalnim sluĉajevima, kao što su: zakonski propisi,
povišena temperatura, niska temperatura, zaštita od zraĉenja Sunca, povićene vibracije,
hermetiĉnost, centriĉnost, elastiĉnost, krutost, jednostavno rastavljanje, eksplozivna
zaštita, zaštita od vandalizma, zaštita od kraĊe, zaštita od nesreća (grom, poţar,
poplave, oluje, zemljotres, ratna dejstva), rad proizvoda u havarijskim uslovima,
higijenski zahtevi, itd.
Liĉni zahtevi - u liĉne zahteve spadaju svi oni zahtevi, koji se obavezno moraju
ispoštovati ako kupac to zahteva, jer od toga zavisi da li će se on opredeliti za
kupovinu dotiĉnog proizvoda ili ne. To su ukus, navike potrošaĉa, prestiţ, moda,
komfor, pol, starosno doba, zanimanje, hendikepiranost, itd.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
102
7.2. SERVIS, ODRŢAVANJE I REMONT PROIZVODA
Konstruktor je duţan da predvidi rizik koji postoji i pri racionalnom korišćenju
proizvoda, kao i period kada treba prestati sa njegovim korišćenjem kako bi se izbegla
pojava većih otkaza, a posebno havarija i katastrofa. Zbog toga je potrebno
blagovremeno:
upoznati tehniĉko rukovodstvo sa njihovom odgovornošću,
skrenuti paţnju inţenjerima na neophodnost uvoĊenja u dokumentaciju u
sluĉaja havarije i
ukazati na znaĉaj tehniĉkih eksperata i znanja koja doprinose povećanju
pouzdanosti i radnog veka proizvoda. (Kuzmanović, 2010.)
Pod servisom se podrazumeva usluga koju proizvoĊaĉ pruţa kupcu, dok je
proizvod još pod garancijom, i ogleda se u detaljnom praćenju stanja proizvoda i,
obiĉno, zameni maziva, ili dotezanju remena, zavrtnjeva, kontroli karakteristiĉnih
parametara, protoka, kapaciteta, temperature, vibracija, šuma, itd. Pravilan i
blagovremeni servis ima izuzetno veliki uticaj na pravilno funkcionisanje proizvoda,
kod kojih je on predviĊen. Servis obiĉno sprovodi proizvoĊaĉ ili organizacije koje on
ovlasti. Serviseri, po pravilu, moraju proći odreĊenu obuku i moraju imati
odgovarajuća uputstva za rad, kao i preporuke na koje elemente treba da skrenu paţnju
neposrednim korisnicima i odrţavaocima proizvoda. U mnogim sluĉajevima brz i
dobar servis imaju veći znaĉaj na prodaju proizvoda nego njegova cena. Dobro
organizovana servisna sluţba i blagovremeno reagovanje na reklamacije kupaca
predstavljaju najveću podršku prodaji.
Tehniĉko odrţavanje sistema (mašina i postrojenja) predstavlja skup postupaka
i aktivnosti ĉija je svrha spreĉavanje pojave stanja u otkazu (ili u zastoju), kao i
vraćanje sistema po pojavi stanja u otkazu (ili pojavi otkaza) ponovo u stanje u radu, u
što kraćem vremenu i sa što manjim troškovima, u datim uslovima okoline i
organizacije rada. Tehniĉko odrţavanje sistema obuhvata mere koje zadiru u podruĉje
proizvoĊaĉa i korisnika tehniĉkog sistema (mašine). Osnovni zadaci odrţavanja
poĉinju projektovanjem, konstruisanjem i izradom tehniĉkih sistema koji treba da
imaju povoljnu karakteristiku trošenja, koja treba da umanjuje i usporava proces
habanja i trošenja, povisuje nivo eksploatacione pouzdanosti (verovatnoću ispravnog
rada) u radu i produţava ţivotni ciklus sistema. Pravilno i blagovremeno odrţavanje
ima izuzetno veliki uticaj na ispravan i dugotrajan rad svakog proizvoda, pa se iz tog
razloga odrţavanju proizvoda posvećuje velika paţnja. Razlikuje se preventivno (pre
nastanka oštećenja) i korektivno (po nastanu oštećenja) odrţavanje. Preventivni
periodiĉni pregledi (pregledi bez posebne instrumentacije) su postupci preventivnog
odrţavanja ĉija je namena da se pravovremeno uoĉi nastajanje (ili već nastala)
oštećenja i neispravnosti sastavnih delova sistema (postrojenja) bez posebnih
instrumenata. Tehnologije korektivnog odrţavanja (odrţavanje posle nastanka otkaza)
se koriste radi otklanjanja otkaza sistema i elemenata koji ga saĉinjavaju, odnosno veza
izmeĊu tih elemenata. Ovo znaĉi da je primena odreĊene tehnologije korektivnog
odrţavanja u sluĉaju otklanjanja konkretnog otkaza uslovljena postojanjem postupaka
za identifikaciju otkaza i njihovih uzroka.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
103
Posebnim uputstvom za odrţavanje, kupcima se moraju definisati svakodnevni
zadaci posebno za operatera a posebno za odrţavaoca mašine, radi pravilnog praćenja
stanja i provere i obezbeĊenja raspoloţivosti proizvoda (mašine).
Pod remontom se podrazumeva velika popravka koja se vrše nad proizvodom,
kod kojeg su istrošeni svi njegivi resursi, ako je on predviĊen da se nad njim vrši
remont, ili na proizvodu koji je doţiveo havariju, a isplati se da se opravlja, jer još nisu
istrošeni svi njegovi resursi. To znaĉi da se razlikuje tzv. redovni remont i remont
nakon havarije.
7.3. PAKOVANJE, AMBALAŢA, SKLADIŠTENJE I TRANSPORT
PROIZVODA
Do oštećenja proizvoda najĉešće dolazi usled nepravilnog rukovanja i nepaţnje
osoblja, koje rukuje sa njima i usled štetnog dejstva sredine koja ih okruţuje.
Neupućenost u naĉin rukovanja sa proizvodom se prevazilazi izradom odgovarajućeg
uputstva za rukovanje, transport i skladištenje, kao i neposrednom obukom izvršilaca,
dok se štetno dejstvo okoline prevazilazi odgovarajućim preventivnim merama.
TakoĊe, neohodno je obezbediti odgovarajuće pakovanje i ambalaţu proizvoda.
Pod pakovanjem se podrazumeva proces stavljanja proizvoda u ambalaţu, pri
ĉemu se obiĉno sprovodi i njegovo merenje, ili odbrojavanje, kontrola, snabdevanje
proizvoda sa potrebnom dokumentacijom, zatvaranje ambalaţe, oznaĉavanje i
etiketiranje. Pakovanje se vrši s ciljem da se zaštiti proizvod tokom transporta i
skladištenja.
Ambalaţa je sredstvo u koje se stavlja proizvod, mada ona moţe predstavljati i
integralnu celinu sa proizvodom, a osnovni zadatak joj je da štiti proizvod od
mehaniĉkih, hemijskih i bioloških oštećenja, kraĊe, vandalizma, i sl. Ambalaţa mora
biti atraktivna, funkcionalna, jednostavna, jeftina, originalna, estetski dopadljiva, po
mogućnosti povratna, ili, u protivnom, da se moţe lako reciklirati ili razgraĊivati, tako
da ne zagaĊuje ĉovekovu okolonu. Pored toga, ambalaţa treba da ima i informativnu
ulogu, da pomogne kupcu u donošenju odluke o kupovini proizvoda upakovanog u
dotiĉnu ambalaţu. (Kuzmanović, 2010.)
Pakovanju i ambalaţi proizvoda se danas posvećuje izuzetno velika paţnja, pre
svega sa stanovišta dizajna a zatim sa stanovišta izbora materijala za izradu ambalaţe.
Na slici 7.2. su prikazana karakteristiĉna rešenja ambalaţe izraĊene od razliĉitih
materijala.
a)
b)
c)
d)
Slika 7.2. Karakteristična rešenja ambalaţe izrađene od različitih materijala –
a) drvena amblaţa, b) keramička amblaţa, c) PVC amblaţa, d) kartonska ambalaţa
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
104
Mada je transport veoma malo zastupljena operacija u ţivotnom veku proizvoda,
neophodno mu je posvetiti veliku paţnju. Naime, nakon izrade i, obiĉno, preuzimanja
od strane kupca, vrši se transport proizvoda do mesta ugradnje ili skladištenja. Pri tome
je transport, po pravilu, izloţen raznim rizicima, pa se ĉesto praktikuje, dok je kod
odgovornih proizvoda to i zakonska obaveza, da se transport posebno osigura kod
nadleţnih osiguravajućih društava.
Pod skladištenjem se podrazumeva drţanje i ĉuvanje proizvoda kod
proizvoĊaĉa, veletrgovaca i prodavaca, kako bi se obezbedila trenutna isporuka, i kod
kupaca, kako bi se odmah mogla obezbedila upotreba proizvoda, kada se za to ukaţe
potreba. Većina proizvoda se skladišti na duţi ili kraći vremenski period. Vrlo je vaţno
i da se poznaju uslovi skladištenja (klimatizovane prostorije, skladišta na
otvorenom,industrijska zona, primorje, itd.).
7.4. INŢENJERSKI DIZAJN
Proizvodi na trţištu su nosioci ekonomskog, nauĉno-tehniĉkog i opšteg
društvenog razvoja. Na razvoju proizvoda, kroz ekonomske parametre, na direktan
ili indirektan naĉin, zasnovan je razvoj osnovnih podruĉja ljudskih aktivnosti. Za
realizaciju proizvoda potrebne su proizvodne tehnologije i sama proizvodnja. U razvoju
proizvoda, kako je to ranije istaknuto, uĉestvuje i umetnost ukljuĉivanjem svoje posebne
grane usmerene na razvoj proizvoda - industrijski dizajn. MeĊutim, nosilac razvoja
proizvoda je inţenjerski dizajn koji podrazumeva neposrednu transformaciju
dostignutog nivoa znanja u tehniĉko rešenje. Zavisno od jezika iz kojeg dolaze, za
ovaj termin alternativni ternini su još konstruisanje i/ili projektovanje. Konstruisanje
podrazumeva gradnju, stvaranje, realizaciju. (Ognjanović, 2007.)
Razvoj raĉunarskih tehnologija omogućio je efikasno rešavanje problema
projektovanja i drugih inţenjerskih aktivnosti. Projektovanje je kompleks aktivnosti
koji se vrši sa ciljem dobijanja novog ili poboljšanog proizvoda. Objekti projektovanja
mogu biti proizvodi (na primer, mehaniĉki prenosnici, zupĉanici, vratila) ili procesi
(tehnološki proces). Projektantska aktivnost obuhvata i sva teoretska i eksperimentalna
istraţivanja, proraĉune, na osnovu kojih se pristupa detaljnoj razradi informacija koje
su nastale u toku projektovanja. Projektovanje se uvek obavlja nakon istraţivanja a
prethodi konstruisanju i predstavlja iznalaţenje nauĉno opravdanog inţenjerskog
rešenja, koji se tehniĉki moţe ostvariti i koje je ekonomski isplativo. U okviru
projektovanja se vrši izbor naĉina funkcionisanja, izbor koncepcije, definisanje sistema
da obavi postavljeni zadatak pri odreĊenim uslovima i ograniĉenjima, odreĊivanje
osnovnih tehniĉkih parametara, njihova optimizacija i sl. Kao rezultat projektovanja
nastaje projekat. Konstruisanje se bazira na rezultatima projektovanja i precizira sva
inţenjerska rešenja koja su nastala pri projektovanju. Konstruisanje podrazumeva
definisanje i uzajamno rasporeĊivanje elemenata i podsklopova nekog ureĊaja,
definisanje naĉina montaţe, uzajamno dejstvo elemenata, karakteristiĉne dimenzije,
dozvoljena odstupanja, materijal, opšte tehniĉke zahteve. (Kuzmanović, 2001.,
Adamović, Desnica, 2006.)
Dizajn mašina je jedna od najintenzivnijih inţenjerskih aktivnosti, koja je
zadnjih godina doţivela brzu evoluciju. Karakteristika savremenog dizajna mašina je
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
105
konstruisanje uz visok nivo organizacije, kooperacija na izradi ureĊaja i sklopova.
Današnji razvoj tehnike i uticaj informatike, konstruktoru stavljaju na raspolaganje
informacije, sa kojima se mora suoĉiti, izvršiti njihov odabir, donositi odluke, i pri
tome mu stoje na raspolaganju moderni alati, kompjuteri, ureĊaji za simulaciju.
(Ognjanović, 2000.)
Industrijski dizajn je orijentisan prema estetskom predstavljanju proizvoda
i preduzeća kao i razvoju proizvoda niţeg stepena poţenosti i jednostavnijih
funkcija. Kod tehniĉkih sistema sloţene strukture koja pri tom mora zadovoljiti uslove
minimalne mase i gabarita, minimalne cene, optimalnih radnih karakteristika i
pogodnosti za rukovanje, optimalne pouzdanosti, vibracija, buke i dr., do rešenja se moţe
doći jedino primenom metoda inţenjerskog dizajna. Pritom u skup svojstava sistema
su ukljuĉena i estetska svojstva. Potrebno ih je komponovati tokom odvijanja svih
faza inţenjerskog dizajna (konstruisanja). Ĉlanovi tima orijentisani na industrijski
dizajn u ovom smislu mogu ostvariti znaĉajne efekte.
7.4.1. Proces inţenjerskog dizajna (konstruisanja)
Osim nauĉnog znanja, inţenjeri moraju da poseduju i kreativnost, pa je suština
njihovih veština i znanja upravo u bavljenju konstruisanjem tehniĉkih sistema. Za
konstruisanje se moţe reći, da je u suštini umetnost koliko i nauka, jer zahteva
intuiciju, kreativnost, iskustvo, a uloga nauke je da samo obezbedi alat konstruktorima
pri kreiranju njihovog umetniĉkog dela.
Pod inţenjerstvom se podrazumeva da je to profesija u kojoj se znanja
matematike i prirodnih nauka steĉena studiranjem, iskustvom i praksom ujedinjuju sa
razmišljanjem, u cilju razvijanja postupaka za optimalno iskorišćavanje materijala i sila
prirode u korist ljudi. Znaĉi, ono što izdvaja inţenjere od drugih profesija jeste upravo
to što inţenjeri konstruišu tehniĉke sisteme. Ono što je bitno za obrazovanje inţenjera
jeste oblast analize (razlaganje, rastavljanje na sastavne delove), da bi se analizirali
razliĉiti tipovi sistema. MeĊutim, sistem da bi bio analiziran mora i da postoji, pa je
prvi korak u svakom konstruktivnom zadatku sinteza (sastaviti). Postoji više naĉina da
se naĊe put do funkcionalnog rešenja. Imajući u vidu sloţenost procesa konstruisanja,
neophodno ga je podeliti na odreĊene faze, da bi se lakše moglo pratiti njegovo
odvijanje. (Ognjanović, 2000.)
Radi ilustracije ukupnog stanja u procesu konstruisanja, na slici 7.3. prikazana je
procedura u odvijanju procesa inţenjerskog dizajna, koja predstavlja razraĊeni
sistemski pristup konstruisanju tehniĉkih sistema.
Princip analize i sinteze, u nauci i tehnici primenjuje se u visokom stepenu.
Proces konstruisanja takoĊe je zasnovan na ovom pristupu. U prikazanoj proceduri,
sinteza mašinskog sistema se odvija u prvoj, drugoj, trećoj i u petoj fazi. Analiza se
odvija pre poĉetka procesa konstruisanja, u periodu istraţivanja potreba i u ĉetvrtoj
fazi.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
106
Slika 7.3. Dijagram toka procedure procesa inţenjerskog dizajna mašina
(konstruisanja) - preporuke VDI (Ognjanović, 2000.)
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
107
Prikazana procedura (koja je samo jedan od naĉina dolaska do funkcionalnog
rešenja) je standardizacija postupka konstruisanja mašinskih sistema, ali je dovoljno
elastiĉna, da ako se uoĉe neki nedostaci u nekoj od faza, moguće je vratiti se nazad i
korigovati ih. Tako je omogućena optimizacija iteracionim usklaĊivanjem
odgovarajućih ĉinilaca. Do formiranja preliminarnog sklopnog crteţa (prve tri faze),
optimira se princip rada mašinskog sistema. Optimiranje oblika i dimenzija moţe se
realizovati od formiranja koncepcijskih varijanti do izrade crteţa mašinskih delova.
Inţenjerski dizajn je jedan od procesa pomoću kojeg se znanja i misli
transformišu u materijalnu formu (u neki oblik tehniĉkog sistema), tj. u niz instrukcija
za realizaciju. Ali znanje se mora deliti sa drugima, s ciljem da se ono stalno uvećava.
Stoga je komunikacija od izuzetne vaţnosti za primenu odnosno za realizaciju
tehniĉkih odnosno konstrukcijskih rešenja.
7.5. RAZVOJ I DIZAJN PROIZVODA PRIMENOM RAĈUNARA
Promene u tehnici teţe da budu evolutivne. CAD (Computer Aided Design) ili
»projektovanje podrţano raĉunarom« je izrazito napredovalo poslednjih decenija, i
efekti su poĉeli da se osećaju u svakoj fazi konstruisanja i projektovanja. Ako je ikad u
tehnici bilo nešto što se moglo smatrati revolucijom, onda je to CAD. Pojam
»projektovanje podrţano raĉunarom« je pojam koji je 1956. godine uveo T. Ross na
MIT (Massachussets Institute of Technology) u Bostonu pri razvoju programskog
jezika APT (Automatically Programmed Tools). Od tzv. «CA« (Computer Aided)
tehnologija, najĉešće se susrećemo sa sledećim skraćenicama: (Stoiljković,
Milosavljević, 1995.)
CAD (Computer Aided Design) – raĉunarom podrţano projektovanje;
CAM (Computer Aided Manufacturing) – raĉunarom podrţana proizvodnja;
CAE (Computer Aided Engineering) – inţenjering podrţan raĉunarom;
CAP (Computer Aided Planing) – raĉunarom podrţano planiranje;
CAQ (Computer Aided Quality) – raĉunarom podrţana kontrola;
CAT (Computer Aided Testing) – testiranje karakteristika objekata i procesa podrškom
raĉunara;
CIM (Computer Integrated Manufacturing) – kompjuterom integrisana prozvodnja,
koja obuhvata prethodno navedene module.
Svi pojmovi su veoma fleksibilni, i ĉesto se u praksi ne moţe povući oštra
granica izmeĊu ovih oblasti.
Primena raĉunarske tehnologije u poslovnim sistemima ima za cilj da ubrza i
poboljša obradu informacija i unapredi donošenje poslovnih odluka. Tek ovim
razvojem problemi povezivanja raĉunara mogli su se efikasno rešiti. Raĉunar i
raĉunarska tehnologija su samo jedan od efikasnih naĉina ostvarivanja integracije svih
procesa u poslovnom sistemu. To nas dovodi do pojma CIM sistema. Proizvodnja je
shvaćena u širem smislu i ne obuhvata samo proizvodne procese izrade i montaţe,
nego i ostale procese koji se odvijaju u poslovnim sistemima. Naglasak je na
integraciji, a kompjuter je samo sredstvo za ostvarivanje integracije i povećanje nivoa
automatizacije.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
108
Preduslov za normalno odvijanje procesa proizvodnje je izrada konstrukcione i
tehnološke dokumentacije. Automatizacijom proizvodnje integrišu se sve etape izrade
proizvoda na bazi korišćenja integrisane baze podataka. Osnovna komponenta
raĉunarom integrisane proizvodnje je CAD, deo koji je i metodološki a i informaciono
detaljnije razraĊen od drugih delova CIM-a. Sredstva i alati CAD tehnologije imaju
najširu primenu u automatizaciji procesa konstruisanja i pojavljuju se kao mehanizmi
podrške u procesima modeliranja objekata, inţenjerske analize i dokumentovanja.
CAD je sistem koji se sastoji od tehniĉkih sredstava (raĉunar sa ulazno-izlaznim
ureĊajima), aplikativnih i sistemskih programa. Ĉovek u ovom sistemu ima aktivnu
ulogu kreatora koji u interaktivnom radu realizuje svoje ideje. Sistemski programi
upravljaju radom samog raĉunara i razmenom podataka izmeĊu razliĉitih perifernih
ureĊaja. Treba da omoguće rad u dijalog reţimu, kao pogodnoj formi komunikacije
ĉoveka i raĉunara u procesu projektovanja. Aplikativni programi su vrlo raznovrsni i
prilagoĊeni konkretnim zadacima u projektovanju. Uglavnom su namenjeni za izradu
tehniĉkih crteţa, za proraĉune i za probleme koji se rešavaju u tehnološkoj pripremi
proizvodnje.
Savremeno planiranje proizvodnje podrţano je raĉunarski, pa je i sama
tehnologija izvoĊenja takvih procesa nazvana CAP tehnologijom. Proizvodnja u kojoj
raĉunar ima veliku ulogu u voĊenju i kontroli proizvodnih procesa, ostvarljiva je
pravilnom implementacijom CAM koncepta. On podrazumeva primenu raĉunarske
tehnologije u rukovoĊenju, upravljanju i izvoĊenju operacija proizvodnje. Pojam CAM
u širem smislu vezan je za primenu raĉunara za upravljanje neposrednim proizvodnim
procesima kod tehnoloških sistema NC (Numerically Control), CNC (Computer
Numerically Control), DNC (Direct Numerically Control), zatim za fleksibilne
prozvodnje FTM (Flexibile Manufacturing System). Raĉunari su, u poĉetku, uvedeni u
proizvodnju da bi izraĉunali i kontrolisali kretanje alata mašine alatke.
CAE – u ovom sluĉaju delatnost projektanata obuhvata analize, proraĉune i
pronalaţenje najboljeg tehnološkog rešenja kod projektovanja proizvoda i procesa.
Obuhvata niz sloţenih aktivnosti kojoj pripada i CAD/CAM projektovanje i
konstruisanje. Sredstva CAE tehnologije zastupljena su u procesu inţenjerske analize
(Finite Element Method – FEM analiza i simulacija), dok su CAP i CAM alati i
sredstva zastupljeni u modeliranju i detaljnoj razradi postupaka rada.
Znajući da CIM objedinjuje sve navedene module i aktivnosti, jasno je da samo
integracija svih funkcija i podataka u preduzeću vodi ka efikasnosti i obezbeĊenju
budućnosti preduzeća, jer je kljuĉ uspeha u dobro organizovanom razvoju. Bez
automatizovanog projektovanja modela proizvoda (CAD) nije moguće raĉunati na
uspešnu poziciju na trţištu. Iz tog modula se prenose podaci u ostale module CIM
sistema (CAM, CAQ, CAP), a od kojih takoĊe zavisi poloţaj preduzeća na trţištu. Zato
je CIM strategija preduzeća od posebne vaţnosti. (Stoiljković, 1993.)
Poslednjih decenija razvili su se alati i tehnike veštaĉke inteligencije (AI –
Artifical Intelligence), ĉijom se primenom problemi rešavaju efikasnije. KE
(Knowledge Engineering) i sredstva AI nalaze svoje mesto u automatizaciji procesa
konstruisanja. Oblasti primene imaju razliĉita imena: veštaĉka inteligencija u
konstruisanju, sistem za konstruisanje baziran na znanju, inteligentni CAD, znanjem
integrisan CAD.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
109
7.5.1. Kreativnost CAD dizajnera
Informacione tehnologije postaju kljuĉni ĉinilac revolucionarnih promena u
povećanju efikasnosti rada ali i kapaciteta ĉovekovih umnih sposobnosti.
Razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija krajem 20. veka stvorio je
okruţenje u kome su kreativni pojedinci i grupe potrebni više nego ikad, jer
uslovljavaju stalnu potrebu za stvaranjem novih tipova sadrţaja i usluga, u ĉemu
kreativnost i inovacije imaju odluĉujuću ulogu. Kreativnost je sposobnost da se
dostignuti nivo znanja transformiše u materijalizovani objekt – proizvod. Kreativna
svojstava se stiĉu uĉenjem i iskustvom uz nadarenost pojedinca da se do rešenja doĊe
intuicijom, inteligencijom i osećanjima. Postojeće metode i procedure u procesu
inţenjerskog dizajna, omogućuju podsticanje kreativnosti, i mogu dovesti do novih
rešenja u nedostatku ideja. Ove metode treba da dovedu do kreativnih rezultata i da
podstaknu kreativnost pojedinaca. Nove metode koje se koriste u projektovanju i
konstruisanju, modeli, modeliranje, simulacija i dr., podstiĉu razvoj kreativnih
sposobnosti. Modeliranjem procesa istiĉu se znaĉajni uticaji, neke odluke kada se
prikaţu modelom ukazuju i na postojanje drugih varijanti. Sve to jako podstiĉe
kreativnost, kao rezultat znaĉajnog obima znanja, prirodne nadarenosti pojedinca i
primene savremenih sredstava i metoda u razvoju proizvoda (Adamović, Desnica,
2006.).
Projektovanje raĉunarom zahteva od dizajnera veći stepen znanja, jer on pored
metoda projektovanja mora poznavati i savremeni softver i hardver za rad i neprestano
pratiti brze promene raĉunara i programa. Upotreba softverskih paketa dolazi u obzir i
u većini sluĉajeva kompletno završava posao. Neophodan uslov za odrţavanje
struĉnosti radne snage i za konkurentnost na izuzetno dinamiĉnom trţištu je stalno
ulaganje u obrazovanje i usavršavanje. Mnoge kompanije razumevajući znaĉaj stalnog
razvoja nauke, omogućuju svojim zaposlenima usavršavanje u tehnologijama kojima se
bave. (Letić, 2005.)
7.5.2. Prednosti CAD metoda u inţenjerskom dizajnu
Primena CA tehnologija u razvoju proizvoda
Dva su osnovna povoda za razvoj novih konstrukcijskih rešenja. Jedan je
potreba da se reši odreĊeni tehniĉki problem, a drugi je ekonomski povod. Naravno,
ekonomske potrebe su snaţnije i nameću potrebu za stalnim inovacijama i uvoĊenjem
novih proizvoda. S obzirom da razvoj proizvoda poĉinje fazom projektovanja, veoma
je znaĉajno uĉešće raĉunara u toj fazi za kasniji proces proizvodnje.
Koncept fleksibilne proizvodnje, jedino prihvatljiv u savremenim uslovima,
podrazumeva brzo osvajanje novih proizvoda, jeftiniju i kvalitetniju izradu, smanjenje
ukupnih troškova. Postavljene zahteve moguće je ostvariti samo zahvaljujući širokoj
primeni raĉunara u svim fazama proizvodnje: konstrukciono-projektantska priprema
(ideje konstruktora pretvaraju se u geometrijski model), tehnološka priprema
(obezbeĊuje tehnološke informacije), organizacija i upravljanje proizvodnjom (regulišu
se materijalni i informacioni tokovi), kontrola kvaliteta (uporeĊuju se projektovane i
realne karakteristike proizvoda).
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
110
UvoĊenje raĉunarske tehnologije u proizvodnju je postala neminovnost, što je
svakako uticalo i na novi pristup u razvoju, konstrukciji, marketingu. Korišćenje
raĉunara u razvoju i dizajnu proizvoda je višestruko. Faze razvoja novog proizvoda
utvrĊene od strane nemaĉkog udruţenja inţenjera VDI date su sledećim redosledom:
(Mitrović, 1990.)
utvrĊivanje funkcije proizvoda, što obuhvata razvoj strukture funkcionisanja,
predstavljanje veza zavisnosti izmeĊu funkcionalnih: površina, prostora i
kretanja; razmatraju koji je odgovarajući softver za dalji razvoj tehniĉkih
rešenja,
razvoj i konstrukcija prostornih oblika svih sastavnih delova proizvoda u
njihovom funkcionalnom obliku i
detaljna izrada dokumentacije za konaĉno izvoĊenje proizvoda.
Trţište stalno postavlja sve sloţenije zahteve u pogledu kvaliteta, produktivnosti
i brzine osvajanja novih proizvoda. Došlo je do porasta projektno–konstrukcijskih
zadataka sa sve većim stepenom komplikovanosti. Da bi preduzeće bilo konkurentno
na domaćem i inostranom trţištu, mora da se odlikuje inovativnom proizvodnjom.
Konvencionalno (tradicionalno) konstruisanje ne dozvoljava uspešno praćenje razvoja
ostalih oblasti ljudske delatnosti. Aktivnosti procesa projektovanja i konstruisanja
mogu se podeliti na: kreativne, iterativne (raĉunarski intenzivne) i rutinerske (izrada
tehniĉkih crteţa). Primena raĉunara je moguća u svim fazama procesa inţenjerskog
dizajna. Razlikujemo konvencionalne i inteligentne programske sisteme.
Konvencionalni ili algoritamski programski sistemi (CAD/CAM/CAE sistemi), imaju
primenu u procesu konstruisanja za proraĉune, simulaciju, izradu tehniĉke
dokumentacije (iterativne i rutinerske aktivnosti). Inteligentni programski sistemi koji
u sebi sadrţe programske module koji mogu da obraĊuju znanje (zasnovani na
metodama veštaĉke inteligencije), mogu da se koriste u svim fazama procesa
inţenjerskog dizajna.
Novi proizvod se razvija kroz proces planiranja, konstruisanja, izrade, sledi
ponašanje proizvoda u eksploataciji i na kraju reciklacija. Nedostaci se mogu otkriti tek
u novoj seriji. Integrisani pristup treba da skrati vreme razvoja i proizvod usavrši još u
procesu razvoja. Ovaj pristup svodi se na simultani i virtuelni pristup. Simultano
(konkurentno inţenjerstvo) se zasniva na potrebi za komunikacijom (protok
informacija) izmeĊu konstrukcije i tehnologije. Razvoj proizvoda i razvoj tehnologije
treba da se odvijaju istovremeno, ĉime bi se skratilo vreme razvoja i izbegli
nesporazumi u realizaciji predloţenih rešenja. Da bi se ovo ostvarilo neophodni su
povezani raĉunari koji meĊusobno neprekidno komuniciraju. Iz više predloţenih ideja
ostvareni su samo poĉetni rezultati uz primenu umreţenih raĉunara. Neophodni su
razvijeniji raĉunari i programi prilagoĊeni za ove komunikacije. Virtualni pristup je
vizija koja treba da objedini razvoj proizvoda u prostoru i vremenu. Osnova ovog
pristupa je da se proizvod definiše modelima, koncept se simulira na modelima a
simulira se i eksploatacija. Izrada bi se simulirala do postizanja optimalnih
konstrukcijskih parametara. Globalna raĉunarska mreţa omogućuje da raĉunari kojima
se realizuju simulacije i konstruisanje budu bilo gde u svetu. Efekti ovakvog pristupa
sigurno su veoma znaĉajni i teško ih je predvideti.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
111
Mogućnost paralelnog konstruisanja je temelj treće generacije CAD okruţenja,
koja donosi korenite promene u do sada uobiĉajeni postupak konstruisanja i uopšte u
celu CAD filozofiju. Savremene metode i tehnologije, koje će se u budućnosti takoĊe
uspešno primenjivati pri razvoju novih proizvoda i tehnologija, jesu ekspertni sistemi i
veštaĉka inteligencija.
Primena računara za obavljanje proračuna
Teoretske mogućnosti primene raĉunara u projektovanju i konstruisanju su
gotovo neograniĉene. Raĉunar se uspešno koristi za obavljanje: proraĉuna, izradu
crteţa, sprovoĊenje raznih simulacija, optimizaciju i sl. (Kuzmanović, 2001.)
Savremeni postupci u konstruisanju se svode na integraciju proraĉuna (simulacija,
optimizacija, analiza napona, dinamike) pri samom toku geometrijskog modeliranja.
Visoko sofisticirani programski alati omogućavaju danas takvu analizu i sintezu pri
projektovanju i konstruisanju.
Raĉunar će znatno ubrzati sve vrste proraĉuna u mašinstvu, ĉime se dobijaju
taĉniji podaci i omogućena je jednostavnija optimizacija, s obzirom da se lako moţe
izvršiti paralelan proraĉun. Za sprovoĊenje proraĉuna neophodno je imati odgovarajuće
profesionalne programe, ili se programi mogu izraditi samostalno u okviru
konstrukcionih biroa. Raĉunarski programi mogu raditi: (Kuzmanović, 2010.)
U paketnom reţimu – sprovodi se kompletan proraĉun bez mogućnosti
korekcije meĊurezultata. Naime, u raĉunar se unose potrebni podaci a iz njega
se dobijaju odreĊeni rezultati. Ako rezultat ne odgovara, vrši se korekcija
ulaznih podataka i ceo proraĉun se ponavlja. Ceo proces je dugotrajan i u ove
programe se uglavnom ugraĊuju “iterativne petlje” koje omogućavaju
ponavljanje postupka projektovanja.
Interaktivno – predviĊeno je da raĉunar izvrši jedan deo proraĉuna a onda
konstruktor daje instrukcije kako da se proraĉun nastavi dalje (konstruktor se
opredeljuje za odreĊene vrednosti neke karakteristiĉne veliĉine). Ovi
programi omogućavaju znatno brţi dolazak do optimalnog rešenja.
Kao ekspertni sistemi, da bi se obezbedilo dobijanje još povoljnijih rezultata.
Funkcionišu sliĉno prethodnim programima, ali raĉunar “sam odluĉuje” u
kom pravcu treba nastaviti proraĉun. U sam program unete su instrukcije za
pojedine aktivnosti (znanja eksperata), pa raĉunar na osnovu svoje baze
znanja donosi inteligentnu odluku. Ovaj naĉin proraĉuna je najjednostavniji i
najtaĉniji, ali je izrada ovih programa i najsloţenija. Treba predvideti i uneti u
bazu znanja veliki broj informacija koja je teško algoritmovati i koja relativno
brzo zastarevaju pa ih treba tako formirati da se mogu lako korigovati i
dopunjavati.
Transformisanje ulaznih fiziĉkih veliĉina putem matematiĉkih i fiziĉkih zakona
u ţeljene rezultate predstavlja proraĉun. Prezentovanje rezultata proraĉuna predstavlja
se crteţima i dijagramima. Jedna od mogućnosti automatizacije proraĉuna je i primena
matematiĉkog softvera za pomoć projektovanju kao što je Mathcad.
(www.mathcad.com)
Mathcad je moćan softver za rešavanje problema iz domena tehnike i
inţenjerstva. To je softver dizajniran za primenjenu matematiku i fiziku. Mathcad
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
112
aplicira matematiku i matematiĉke operacije na isti naĉin kao što to radi i projektant.
Interfejs predstavlja radnu površinu u koju se unose jednaĉine, funkcije ili grafici i
mogu se povezati sa tekstom bilo gde na stranici, što olakšava praćenje problematike
koja se rešava. Veliki doprinos se daje raznim tipovima analiza, jer se skraćuje vreme
potrebno za simuliranje ponašanja ispitivanog objekta, a prikaz podataka putem grafika
se trenutno aţurira. Promenimo li neki podatak, svi izrazi, grafici i promenljive će se
ponovo proraĉunati u skladu sa podacima koji su aţurirani.
Efikasnost Mathcad-a se dokazuje i pri rešavanju diferencijalnih jednaĉina,
prikaza 3D dijagrama, programiranju samog proraĉuna, primeni kod matematiĉke
iteracije, gde se, uz definisane uslove iteracije, proraĉun samoaţurira i u trenutku
prikazuje rezultat koji u sebi sadrţi veliki broj koraka ponovnog proraĉunavanja.
Jedinice je moguće uvrštavati direktno u proraĉun, i rezultat uvek moţemo dobiti u
ţeljenim jedinicama mere. Grafiĉka funkcija i njihova estetizacija predstavlja jednu od
osnovnih namena ovog programskog paketa. Mathcad sadrţi veliki broj opcija,
inkorporiranih funkcija i razvijenih metoda za grafiĉku interpretaciju kvantifikovanih
podataka. Korišćenjem raspoloţivih tehnika mogu se postići veoma efektivne grafiĉke
vizuelizacije podataka i njihovih funkcija u dvodimenzionalnoj ili trodimenzionalnoj
projekciji. Kompatibilan je sa bazama podataka, CAD aplikacijama, što omogućava da
se proraĉun obogati i poboljša.
Korišćenjem Mathcad-a, procesi proraĉunavanja i dokumentovanja se integrišu u
jedan nerazdvojni proces koji pruţa realan i znaĉajan porast efikasnosti rada. Mathcad
predstavlja kombinaciju moćnog okruţenja za tehniĉke proraĉune i rešavanja
baziranog na realnim matematiĉkim osnovama i fleksibilan, potpuno opremljen sistem
za obradu tehniĉkih instrukcija. (Letić i dr., 2007.)
Slika 7.4. Primer proračuna i grafičkog prikaza u programskom paketu Mathcad
(Adamović, Desnica, 2006.)
Primena računara za izradu crteţa
Primena raĉunara pri izradi crteţa ima najveće opravdanje kada se na osnovu tih
crteţa kasnije moţe definisati tehnologija i reţimi obrade ili kada se na osnovu njih
mogu izraditi drugi, sliĉni crteţi, ili se ti crteţi mogu koristiti za sprovoĊenje nekih
proraĉuna i simulacija. Danas postoje mnogi profesionalni (komercijalni) programi
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
113
posredstvom kojih se mogu izraĊivati takvi crteţi. Crteţi se mogu izraĊivati u ravni –
2D ili u prostoru – 3D (slika 7.5.), pri ĉemu crteţi uraĊeni u 3D nisu obiĉni crteţi, već
geometrijski modeli oblika.
Slika 7.5. Granični disk: a) konturni 2D profil i b) osenčen i obojen solid model
(Letić, Desnica, 2011a)
Crteţi u 2D omogućiće kvalitetniju definiciju modela nego pri klasiĉnom naĉinu
crtanja. Izrada crteţa se moţe vršiti jednostavnim povlaĉenjem linija, kao kod
klasiĉnog naĉina crtanja, ili crtanjem na osnovu “menija”, kada se sloţeni crteţi
izraĊuju kombinacijom jednostavnih elemenata, promenom veliĉine ili korekcijom
nekih od već postojećih crteţa. Geometrijski modeli uraĊeni u prostoru (3D) imaju
veću mogućnost primene, mada ih je mnogo teţe nacrtati, zahtevaju posedovanje
sloţenijih programa i bolju raĉunarsku opremu. Modeli oblika se izraĊuju na taj naĉin
što se prostorni izgled dela crta spajanjem jednostavnih oblika (tzv. primitiva), ili
crtanjem jedne projekcije i zadavanjem duţine, definiše treća, ili rotacijom
karakteristiĉnog oblika, oko karakteristiĉne ose, dobija prostorni izgled predmeta.
Sastavljanjem ovako nacrtanih elemenata dobija se sklopni crteţ pri ĉemu se odmah
moţe ustanoviti da li će se dotiĉni sklop moći ostvariti (montirati) ili ne.
Slika 7.6. Sklopni 3D model kotrljajnog leţaja sa fotorealističnim efektom
(Letić, Desnica, 2011b)
a) b)
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
114
Slika 7.7. Mreţa konačnih elemenata i vektori spoljnih sila
Primena računara za izradu crteţa i realizaciju proračuna
Imajući u vidu da se na osnovu rezultata proraĉuna najĉešće vrši izrada crteţa,
ove dve aktivnosti treba povezati, tj. na osnovu rezultata proraĉuna izvršiti crtanje
elementa u odgovarajućoj razmeri sa ispisivanjem svih potrebnih kota i popunjavanjem
svih standardom predviĊenih tabela. Posebno je interesantna primena metode konaĉnih
elemenata (MKE) kojom se na osnovu modela uraĊenog u 3D ili u 2D, generiše mreţa
konaĉnih elemenata, izraĉunavaju se koordinate pojedinih elementa, formiraju
odgovarajuće matrice krutosti, a zatim se obavlja proraĉun i rezultati prikazuju na
istom crteţu, tako što se elementi u kojima se napon nalazi u unapred definisanim
granicama, boje na odreĊeni naĉin, ĉime se dobija taĉan uvid u naponsko stanje dela.
Odmah se moţe videti da li postoje zone u kojima su naponi veći od kritiĉnih, i ako
postoje odmah se mogu preduzeti odreĊene korekcije (promena: vrste materijala,
dimenzija, opterećenja ili mesta njegovog delovanja), ĉime se menja veliĉina napona i
to se odmah moţe ustanoviti na crteţu. Na taj naĉin se brzo i bez troškova proverava
ispravnost konstrukcionog rešenja, što je i prednost primene ove metode (izbegava se
izrada i ispitivanje klasiĉnog prototipa) (Adamović, Desnica, 2006.).
Slika 7.8. Grafik i tabela rasporeda napona na objektu
(Letić, Desnica, Davidović, 2011)
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
115
Primena računara za sprovođenje simulacija
U nekim sluĉajevima, za mašinsku konstrukciju moţe biti veoma vaţno izvršiti
simulaciju elemenata konstrukcije. Raĉunarom moţemo simulirati pomeranje
elemenata (translacija) i obrtanje (rotacija), što moţe biti veoma korisno za neku
mašinsku konstrukciju, pre svega da bi se videlo njeno ponašanje pod opterećenjem u
nekom drugom poloţaju. Raĉunarom se moţe pratiti konstrukcija pod dejstvom
opterećenja, simulirati uticaj temperature, vibracija i sl., tako da se mogu uoĉiti sve
eventualne slabosti i blagovremeno izvršiti njihovo otklanjanje. Pored ovih proraĉuna
mogu se vršiti i razne simulacije uticaja promene temperature, povišenih vibracija,
sopstvena uĉestanost i sl. (Kuzmanović, 2001.)
Simulacija omogućava analiziranje i definisanje problema, postavljanje i
razvijanje varijanti i njihovo poreĊenje, kao i vrednovanje i donošenje odluka u
pogledu odabiranja najbolje varijante.
Primena računara za sprovođenje optimizacije
Proces iznalaţenja optimalnog rešenja u datim uslovima i datom vremenskom
trenutku je stalan. Postoji više metoda za optimizaciju. Na primer, pri optimizaciji
stanja ili procesa u mašinskom sistemu, varijacijom pojedinih veliĉina u proraĉunu
mogu se dobiti nizovi podatka koji olakšavaju izbor najpovoljnijeg rešenja.
MeĊutim, bez klasiĉnog znanja, bez dobrog poznavanja procesa, pojave, stanja,
ne mogu se ostvariti verodostojni proraĉuni a primena kompjutera pri konstruisanju i
projektovanju ne moţe biti korisna i efikasna.
7.5.3. CAD/CAE paketi programa za podršku inţenjerskom dizajnu
Pod automatizacijom manuelnih postupaka projektovanja podrazumevamo
korišćenje raĉunara i odgovarajućeg softvera, razvijenog u te svrhe. U svetu danas
postoji mnogo firmi koji su autori softvera, i koji projektantima omogućavaju da na
lakši naĉin doĊu do konaĉnog rešenja projekta. Softveri sadrţe niz rešenja i alata koji
projektantu omogućuju prevazilaţenje mnogih problema koji se javljaju pri
manuelnom projektovanju. Prednost softverskih paketa (Adamović, Desnica, 2006.):
smanjivanje vremena izrade crteţa,
dobijanje tehniĉke dokumentacije u elektronskom obliku,
mogućnost transformacije crteţa,
jednostavno unošenje izmena u postojeći crteţ,
mogućnost korišćenja postojećih standardnih mašinskih elemenata i zaglavlja,
izuzetna preciznost tehniĉkih crteţa, a pojava greške je minimalna i zavisi od
projektanta,
kompatibilnost sa drugim softverskim paketima,
lako prilagoĊavanje zahtevima korisnika,
mogućnost komunikacije sa kolegama korišćenjem Internet-a, itd.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
116
Poslednjih godina izdvojilo se nekoliko CAD paketa na vodećim pozicijama. To
su pre svega AutoCAD, AutoCAD Mechanical, Mechanical Desktop, Inventor,
ProEngineer, CATIA, Solid Works, I-DEAS.
U tesnoj vezi sa upotrebom softverskih paketa, za rešavanje problema bilo koje
vrste (bez obzira da li se radi o matematici ili crtanju) ni jednog trenutka ne treba
smetnuti sa uma da je kompjuter ipak samo alat (istina vredan i brz) i da je, za sada,
ĉovek za sebe ostavio privilegiju postavljanja problema, izbora postupaka rešavanja i
analize dobijenog rešenja.
7.6. EKOLOŠKO INŢENJERSTVO I DIZAJN
Ekologija je nauka o ţivotnoj sredini (grĉke reĉi oikos - dom, domaćinstvo i
logos – nauka). Ekologija je multidisciplinarna nauĉna disciplina koja prouĉava
raspored i rasprostranjenost ţivih organizama i biološke interakcije izmeĊu organizama
i njihovog okruţenja.
Zaštita ţivotne sredine je jedna od oblasti kojom se bavi ekologija. Danas se
širom sveta ulaţu veliki napori u oĉuvanje ĉovekove sredine, spreĉavanje daljeg širenja
ozonskih rupa, seĉe amazonskih šuma, topljenja lednika, izbacivanja fosilnih goriva iz
upotrebe.
Zaštita i unapreĊenje ĉovekove sredine znaĉajan je globalni problem
savremenog društva. Zaštita ţivotne sredine podrazumeva skup razliĉitih postupaka i
mera koji spreĉavaju ugroţavanje ţivotne sredine s ciljem oĉuvanja biološke
ravnoteţe. Ekološka odbrana je multidisciplinarna i treba da predstavlja trajnu obavezu
svih ĉlanova društva. Njena multidisciplinarnost proistiĉe iz ĉinjenice što zdravlje,
ţivotna sredina i socijalni uslovi predstavljaju kompleks oblasti i problema koji su u
stalnoj interakciji. Stoga svaki poremećaj stanja ţivotne sredine dovodi do ekoloških
poremećaja i poremećaja socijalnih odnosa, koji su meĊusobno povezani i uslovljeni.
(www.lawdem.org)
U poslednje vreme kvalitetnim dizajnom moguće je spreĉiti zagaĊenje ţivotne
sredine. Postojeće tehnologije i preovladavajuće metode konstruisanja, izloţene su
temeljnom preispitivanju radi zaštite ĉoveka i njegove okoline. Potrebno je, dakle
dizajnirati takve proizvode, ĉiji će koncept nastanka biti posebno saglasan sa
principima zaštite ţivotne sredine.
7.6.1. Reciklaţa proizvoda
ZagaĊenost i zaštita ţivotne sredine već više decenija predstavljaju veoma
znaĉajan problem ĉoveĉanstva, bez obzira na trenutni stepen razvoja društva i
proizvodnih snaga u pojedinim delovima naše planete. Bez obzira na znaĉajne
regionalne razlike u stepenu ugroţenosti ţivotne sredine, posebno njene prirodne
komponente, planovi, programi i akcije njene zaštite i unapreĊenja su globalni
problem.
Zaštita ţivotne sredine jedan je od fundametalnih zahteva funkcionisanja
savremene privrede. Vaţan korak u tom pravcu je upravo reciklaţa. Reciklaţa je
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
117
postupak prerade onih otpadnih materija koje se mogu koristiti kao sekundarne
sirovine u proizvodnji. Reciklaţa omogućava da se već upotrebljena materija ponovo
iskoristi ĉime se štede prirodni resursi i štiti ţivotna sredina. Reciklaţom se smanjuje
potrošnja odnosno racionalizuje se korišćenje prirodnih resursa i smanjuje se koliĉina
otpada koji se mora sanitarno deponovati, te se produţava vek korišćenja sanitarnih
deponija.
Reciklaţa obuhvata više grupa aktivnosti:
primarna reciklaţa: razdvajanje komponeneti ĉvrstog otpada na izvoru
(sortiranje),
sekundarna reciklaţa: centralizovano izdvajanje reciklabilnih komponenti iz
dopremljenog integralnog otpada u postrojenju,
priprema tih materijala za ponovno korišćenje, ponovnu preradu ili za
ponovnu proizvodnju
ponovno korišćenje, ponovnu preradu ili ponovnu proizvodnju istih proizvoda
ili materijala i njihov plasman na trţištu.
Reciklaţa, kao jednokratno ili višekratno korišćenje otpadnih materijala ili
pojedinih njihovih komponenti, kao zamene za komercijalne proizvode ili kao sirovina
u industrijskim procesima, svoj osnovni cilj ostvaruje na dva naĉina: izdvajanjem
korisnih, upotrebljivih komponenti iz integralnog komunalnog vrstog otpada i
njihovom preradom, ili uklanjanjem zagaĊujućih supstanci iz otpada i omogućavanjem
njegovog ponovnog korišćenja.
Danas postoji nekoliko strategija upravljanja proizvodima na kraju njihovog
radnog veka: (Kuzmanović, 2010., Srdić, Ćosić, 2003.)
ponovna upotreba upotrebljivanih proizvoda, pogodna je sa stanovišta zaštite
ĉovekove okoline (primer, povratna ambalaţa),
korišćenje upotrebljivanih proizvoda za rezervne delove, pogodna je sa
stanovišta zaštite ĉovekove okoline (primer, stari automobili),
rekonstrukcija upotrebljivanih proizvoda, pogodna je sa stanovišta zaštite
ĉovekove okoline (primer, pojedine vrste starih automobila),
reciklaţa sa demontaţom, pogodna je sa stanovišta zaštite ĉovekove okoline
(primer, stari automobili),
reciklaţa bez demontaţe, pogodna je sa stanovišta zaštite ĉovekove okoline
(primer, nepovratna ambalaţa) i
deponovanje upotrebljivanih proizvoda, najnepovoljna sa stanovi{ta zaštite
ĉovekove okoline (primer, nuklearni otpad).
Ĉinjenica je da nauĉnici i struĉnjaci širom sveta rade na razvoju novih
tehnologija zasnovanih na efikasnosti i racionalnosti postupka reciklaţe. U prilog tome
govore i sledeći primeri:
Industrija reciklaţe automobila - nigde u svetu, pa ni kod nas, ne postoji mesto
na kome se moţe reciklirati ceo auto. Sam sastav automobila otkriva sloţenost procesa
reciklaţe. Staklo ĉini oko tri odsto mase automobila i trenutno se zbog sloţenog
hemijskog sastava ne preraĊuje u pogonima za proizvodnju stakla, ali ĉesto se
usitnjeno koristi u graĊevinarstvu kao dodatak betonu. Razne vrste teĉnosti (gorivo,
ulje, rashladne teĉnosti) ĉine oko 6% teţine motornih vozila. One komplikuju proces
reciklaţe zbog svog hemijskog sastava i toksiĉnosti, tako da je neophodno voditi
raĉuna o njihovom istakanju i skladištenju. Po istakanju, ove teĉnosti se sortiraju i
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
118
transportuju do hemijskih postrojenja gde mogu da se prerade. Na gume odlazi oko 4%
mase, a na plastiku 8%. U razvijenim zemljama i gume odlaze na industrijsku preradu i
koriste se u proizvodnji raznih vrsta podnih obloga. Ostatak, više od 70%, ĉine metali-
ĉelik, aluminijum i bakar. To ĉini otpad koji se upućuje na seĉenje i kao krajnji
proizvod se dobijaju metali koji se koriste kao sekundarne sirovine u ţelezarama.
Trenutno se primenjuju dve tehnologije u procesu recikliranja automobila. Prva, koja
se zasniva na takozvanoj optiĉkoj separaciji, podrazumeva ruĉno odvajanje sastavnih
delova automobila, poput stakla, gume i plastike, a metalni delovi ostaju i šalju se u
presu. Druga tehnika koristi kombinaciju više metoda i najpre se ceo automobil usitni u
specijalnim drobilicama, a onda se sadrţaji odvajaju i odlaze na dalju preradu. Ove dve
metode ĉesto se kombinuju.
Reciklirani poliester - ameriĉki nauĉnici usavršili su postupak prerade PET
ambalaţe u predivo, od kojeg je posebnim tehnološkim procesima proizveden
reciklirani poliester. Ovako proizveden materijal našao je primenu u tekstilnoj
industriji. Naime, prvi proizvod nastao topljenjem plastiĉnih flaša jesu fudbalski
dresovi koji su se 2010 godine koristili na Svetskom prvenstvu u Juţnoj Africi.
Dresovi napravljeni od recikliranih plastiĉnih flaša su ĉak za 15% lakši od prethodnih
modela. Osim što ima manju teţinu, specijalne tehnološke karakteristike ovog
materijala omogućavaju veliki protok vazduha kroz tkaninu, koji se odvija kroz veliki
broj jedva vidljivih ventilacionih rupica u tkanini. Za izradu jednog „ekološkog’’ dresa
potrebno je samo osam plastiĉnih flaša.
Pri dizajniranju proizvoda, treba voditi raĉuna i o izradi uputstva za recikliranje
ili uklanjanje istrošenih proizvoda. U daljem tekstu su prikazane reciklaţne oznake:
(www.ekostarpak.rs)
Prvi simbol za recikliranje dizajnirao je 1970. godine, student Gary Anderson, na
Univerzitetu juţne Kalifornije u Los AnĊelesu, pri takmiĉenju za dizajnersko rešenje
odrţano na prvi Dan planete Zemlje koji se tom prilikom slavio. Potrebno je da
razlikujemo dve reĉi razliĉitog smisla.„Reciklirano“ (engleski “Recycled”) – dakle
predmet je već nastao procesom reciklaţe. „Moţe se reciklirati“ (engleski
“Recyclable”) – dakle predmet tek trebamo odvojiti u kantu za reciklaţu.
Reciklirano (engleski “Recycled”)
Paket ili kutija koja je oznaĉena simbolom
belih strelica u crnom krugu, sadrţi
proizvod koji je bar jednim delom
napravljen od recikliranih materijala. Ĉesto
pored stoji tekst koji pojašnjava, da je
recimo “Štampano na recikliranom papiru.”
Ako proizvod ima simbol crnih strelica u
belom krugu, to znaĉI da je bar neki deo
materijala koji je stigao u paketu recikliran.
Ĉesto su strelice neke boje.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
119
Moţe se reciklirati (engleski “Recyclable”)
Oba simbola znaĉe isto, ali prvi levo gde su
strelice bele je originalni simbol, a drugi je
modifikacija prethodnog. Oba simbola
oznaĉavaju proizvod koji se moţe i potrebno
ga je - reciklirati.
Karakteristiĉna rešenja simbola kojima se
oznaĉava da je ambalaţa pogodna za
recikliranje
Ulaganje industrije koja ima zakonsku obavezu da se brine o svom ambalaţnom
otpadu u proces postavljanja sistema, sakupljanja i recikliranja ambalaţnog otpada,
doprineće velikim sakupljenim koliĉinama koje treba da se prerade i pripreme za
proces reciklaţe. Kapaciteti za preradu u Srbiji će se time povećavati, kao i kapaciteti
za proizvodnju novog od recikliranog materijala (slika 7.9.).
Slika 7.9. Ţivotni ciklus PET ambalaţe (www.cistocans.co.rs)
Kod proizvoda koji se ne mogu reciklirati, tj. koristiti kao sekundarna sirovina,
treba izraditi posebno uputstvo za rukovanje sa otpadom i pripremiti infrastrukturu za
prikupljanje i preradu otpada. Za ekološki štetne proizvode moraju postojati specijalni
kontejneri za njihovo prikupljanje i transport (slika 7.10.).
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
120
Slika 7.10. Kontejneri za selektivno odlaganje papira, stakla i plastike (PET –
polietilen tereftalat)
7.6.2. Ekološko pakovanje proizvoda
Ekološkom pakovanju proizvoda danas se pridaje velika paţnja. Tako su u
upotrebi: platnena eko-torba (napravljena od ekološkog prirodnog pamuka), Juta torba
(napravljena od materijala juta, biorazgradiva u zemlji), ekološke kese za pakovanje
proizvoda (slika 7.11.).
Plastiĉne kese su najpokretniji oblik smeća i zato predstavljaju veliki ekološki
problem. Uredba koja zabranjuje prodaju i distribuciju neekoloških kesa u Srbiji je na
na snazi od 1. januara. Stanovnik Srbije godišnje, u proseku, potroši 500 plastiĉnih
kesa, a da bi se plastiĉna kesa razgradila potrebno je i do 400 godina. U Italiji i
Luksemburgu plastiĉne kese su zabranjene, u Belgiji i Nemaĉkoj plaćaju se takse, dok
je Irska kampanjom smanjila upotrebu plastiĉnih kesa za ĉak 95 odsto.
Desnica, E., Nikolić, M. Industrijski dizajn
121
Slika 7. 11. Ekološke promotivne torbe i kese
(www.pro-bag.net, www.virtualnigrad.com, www.biobaganz.com)